Konstruisanje Raunarom I

Pitanja:
1. Navedi faze u procesu dizajna proizvoda i objasni koncipiranje
2. Objasni princip za izbor najpovoljnije varijante (matrice)
3. Objasni razliku izmeu deterministikog i probabilistikog koncepta dizajna, ta je
potrebno poznavati i koji su najnapredniji i zato?
4. Objasni pojmove geometrijska i materijalna nelinearnost i superpozicija!
5. ta su glavni naponi, kako se raunaju i skica?
6. Objasni kako nastaje toplo optereenje i kako se isto moe izraunati? I kako se moe
sprijeiti.
7. Objasni pojam koncentracije napona i prikai skicu za primjer koncentracije napona
pri savijanju.
8. Objasni pojam trajna dinamika vrstoa.
9. Uticajni faktori za izbor materijala i osnovne osobine konstrukcionih materijala.
10. Objasni pojam i osnovne principe kod dizajna za proizvodnju i montau.
11. Objasni pojam dinamika vrstoa mainskog elementa i zato se ista razlikuje od
dinamike vrstoe utrvene ispitivanjem epruvete. Koje su najznaajniji uticajni
faktori i koji je njihov uticaj?
12. Definicija napona, skica, totalni, normalni i tangencijalni napon, osnovne jednaine
ravnotee.
13. Objasni ta je zamor materijala i prikai Whlerov dijagram normalni i logaritamski.
14. Objasni ta je prethodni a ta zavrni (finalni) obraun.
15. Kratko objasni i grafiki prikai sekvencijalni i paralelni proces dizajna? Koji je
napredniji i zato?
16. Od ega zavisi izbor tehnolokog postupka izrade elemenata, konstrukcija ili
proizvoda?
17. Objasni pojmove projektovanje i konstruisanje i navedi osnovne prednosti raunara u
konstruisanju..
18. Objasni pojam Linearna akumulacija oteenja.
19. Objasni i prikai ivotni ciklus proizvoda?
20. Objasni ta je stepen sigurnosti i kako se rauna za statiko, dinamiko i sloeno
naprezanje?
21. Naprezanja prema vrsti deformacija, primjeri?
1. Faze u dizajniranju:
1. Pojanjenje zadataka skupljanje informacija o zahtjevima i ogranienjima koja treba da
ispunjavaju rjeenje
2. Koncipiranje postavljanje funkcionalnih struktura
3. Projektovanje dizajner, poinjui od koncepta, odreuje plan, i oblikuje i razvija tehniki
proizvod ili sistem u odnosu na tehnike ili ekonomske uslove
4. Razrada konano se postavlja raspored, oblik, dimenzije i osobine povrina svih
pojedinanih dijelova
Koncipiranje obuhvata kreiranje funkcionalne strukture proizvoda, traenje odgovarajueg
tehnolokog principa rjeenja i kombiniranje koncepcijskih varijanti rjeenja. Koncipiranje
rjeenja sastoji se od nekoliko
koraka. Niti jedan korak se ne bi smio preskoiti ukoliko se eli postii najpovoljniji koncept
rjeenja. Koncipiranje se mora paljivo provoditi, jer nastale greke se u daljim fazama teko
ili nikako ne mogu popraviti.

2. Izabrati bitne osobine za poreenje varijanti i izvriti rangiranje tih osobina jedne prema
drugoj (kvadratna matrica popunjena jedinicama/nulama). Nakon utvrivanja redoslijeda
osobina bira se jedna varijanta (bazno konstrukciono rjeenje) npr. prvo i vrednuju se sva
rjeenja u odnosu na nju.
Postupak se iterativno ponavlja za drugo, tree ...

Matrica za rangiranje osobina

Matrica za poreenje osobina (iterativni postupak, 3 matrice)

3. Razlika izmeu probabilistikog i deterministikog koncepta ogleda se u tome to u
deterministikom postupku sve veliine tretiramo kao odreene (determinirane) vrijednosti,
koje su uglavnom date propisima, a u probablilistikom pristupu se sve veliine baznih
varijabli tretiraju kao sluajno promjenljive. Iz tog razloga moemo zakljuiti kako je
probabilistiki dizajn napredniji, zato to je sigurniji za upotrebu iz razloga to kod
deterministikog odreivanja veliina esto zna da doe do veih odstupanja od dimenzija,
tako da stepen sigurnosti (FOS) bude iznad 1, to dovodi do loma.

4. Do geometrijske nelinearnosti konstrukcije dolazi usljed promjene njene geometrije ili

nelinearne veze izmeu deformacije i pomaka. Linearni model geometrije ne uzima u obzir
uticaj promjene geometrije konstrukcije. Takav pristup je prihvatljiv samo za krute
konstrukcije kod kojih su pomaci sistema mali. Meutim kada su pomaci konstrukcije veliki,
jednaine ravnotee potrebno je upotpuniti uzimajui u obzir geometrijske promjene
konstrukcije.

Do materijalne nelinearnosti konstrukcije dolazi kod elasto-plastinih materijala usljed

optereenja i naprezanja. Kod linearnih elastinih materijala odnos izmeu naprezanja i
optereenja je definiran samo modulom elastinosti. Meutim, kod elasto-plastinih
materijala, nakon odreenog vremena, dolazi do zamora materijala te postupnog slabljenja i
eventualnog pucanja.
Princip superpozicije moemo objasniti na sljedei nain: Na tijelo djeluju sestem vanjskih
sila F1, F2, ... , Fn. Posmatrajmo naprezanje i deformacije koje nastaju djelovanjem samo
jedne sile F1, zatim samo sile F2, pa do sile Fn. Moemo zakljuiti da su ukupna naprezanja i
deformacije izazvane istovremenim djelovanjem svih sila jednaka algebarskoj sumi parcijalnih
naprezanja i deformacija koje nastaju djelovanjem pojedinih sila F1, F2, ... ,Fn.

5. Povrine u kojima tangencijalnih napona nema su glavne povrine a normalni naponi koji
dejstvuju u tim povrinama su glavni naponi.
Da bi odredili napon u taki treba nam novi koordinatni sistem te take i ravan u odnosu na
tu taku koju definie napon i dobit emo sistem od tri jednaine sa tri nepoznate.
U datoj taki odreditit takav poloaj kooridinatnog istema koji osigurava da tangencijalni
naponi iezavaju, a normalni da imaju ekstremne vrijednosti. Naponu nekoj taki zavisi od
ravni u odnosu na tu taku. Traimo neku taku koja je okomita na ravan gdje nema
tangencijalne komponente, tj. naponi u odnosu na ravan gdje je tangencijalni napon jednak
nuli.

Iz ove jednaine traimo vektor n i odredit emo poloaj glavnog napona.

6. Toplotna naprezanja (optereenja) predstavljaju naprezanja koja se javljaju uslijed
sprijeenog toplotnog irenja (ekspanzije) ili skupljanja (kompresije) te uslijed nehomogenog
temperaturnog polja.

7. Na mjestima slabljenja nosivih elemenata (rupe, zarezi) i na mjestima skokovitih promjena

dimenzija poprenih presjeka nosivih elemenata, dolazi do koncentracije napona. Slabljenja
nosivih elemenata i skokovite promjene dimenzija se, u pravilu izbjegavaju, a ako to nije
mogue tada se na tim mjestima koncentracija napona ublaava konstruktivnim zahvatima -
posebnom obradom, zaobljavanjem itd.
Koeficijent koncentracije napona zavisi od vrste naprezanja, karakteristika materijala, prirode
optereenja, forme detalja i apsolutnih dimenzija tapa. Koncentracija napona manje je opasna
kod ilavih materijala. Takoer, treba napomenuti da je koncentracija napona opasnija za
nosive elemente kod dinamikog optereenja.
Geometrijski faktor koncentracije napona K:
8. Trajna dinamika vrstoa je stanje materijala pri kome uopte ne nastaje lom pri
djelovanju promjenljivih optereenja. Dinamika izdrljivost je ono najvee promjenljivo
(dinamiko) naprezanje koje materijal izdrava uz praktiki beskonaan broj ciklusa bez
pojave loma. Dinamika izdrljivost je dakle mehaniko svojstvo koje karakterizira otpornost
materijala u uvjetima dinamikog naprezanja odnosno otpornost prema umoru materijala.
Konture Smithovog dijagrama omeuju polje trajne dinamike vrstoe.

9. Pri izboru materijala, inenjer treba prije svega razmotri osnovna pitanja:
moe li izabrani materijal izdrati u zadatim radnim uslovima - pojedini materijali
su posebno pogodni i nepogodni za odgovarajue aplikacije?
koliko dugo materijal moe ispunjavati potrebne uslove (zamor, korozija, habanje,
puzanje...)?
 na koji nain se proizvod moe izraditi od izabranog materijala - tehnoloke
osobine?
da li je izbor materijala ekonomski opravdan?
Nakon to uzme u obzir ova pitanja, treba da odabere najbolju moguu varijantu, uzmajui u
obzir osbine materijala: Mehanike osobine (Modul elastinosti, zatezna vrstoa, granica
teenja, tvrdoa, dinamika vrstoa, ilavost itd..), Fizike osobine (spoljanji izgled, gustina,
toplotna vodljivost, temperatura topljenja, elektrina vodljivost, koeficijent termikog irenja,
magnetinost itd.), Hemijske osobine (korozivnost, stabilnost, toksinost, itd.), Tehnoloke osobine
(kovnost, livljivost, zavarljivost, obradivost rezanjem itd.)

Pored ovih osobina na izbor materijala utiu i ekonomske karakteristike kao to su: cijena, mogunost
nabavke, nivoi zaliha u sistemu i slino.

10. Dizajn za proizvodnju i montau podrazumijeva proces dizajniranja proizvoda sa primarnim

ciljem da isti bude to pogodniji za proizvodnju ili montane operacije. Obino se radi o proizvodima
za masovnu upotrebu tj. masovnu ili velikoserijsku proizvodnju. Kod dizajna za proizvodnju
primjenjuju se principi diferencije ili integracije proizvoda.
Prvi princip se odnosi na rastavljanje velikih i sloenih dijelova na manje i jednostavnije sa to veim
ueem standardnih komponenti. Posebna se panja posveuje izboru materijala, polufabrikata i
tolerancija. Kuanska elektronika, auto-industrija, Sony...
Drugi princip podrazumijeva objedinjavanje vie manjih komponenti u vee, nerazdvojive.
Osnovna pravila:
Maksimalno pojednostaviti oblik, zbog mogunosti automatske proizvodnje i montae
Eliminisati operacije koje zahtijevaju specijalne alate i posebne vjetine
Smanjiti broj dijelova, ako je mogue, neki dijelovi da obavljaju vie funkcija
Modularni dizajn, standardni dijelovi, planiranje pakovanja, transporta i sl.

11. Pod dinamikom vrstoom mainskog elementa podrazumijeva se njihova sposobnost da u

predvienom roku trajanja nepretrpi nedozvoljena oteenja. Radna naprezanja moraju biti manja
od graninih gr koja mogu uzrokovati nedozvoljena oteenja. Dinamika vrstoa predstavlja
najvei nazivni napon, pri dinamikom ciklinom optereenju, koji epruveta ispitivanog materijala
moe izdrati bez loma i pri neogranienom broju ciklusa.
Korisno je znati zavisnost vrijednosti napona od broja promjena optereenja pri kome dolazi do
razaranja epruvete. Ta zavisnost data je krivom zamaranja ili Velerovom krivom. Dinamika vrstoa
mainskog elementamanja je od dinamike vrstoe materijala (tj. standardne probne epruvete od
istog materijala) zbog itavog niza utjecaja od kojih su najvaniji oblik mainskog dijela i njegove
apsolutne dimenzije i kvaliteta njegove
povrinske obrade. Najznaajniji uticajni faktori su:
1 faktor veliine poprenog presjeka (Sa poveanjem dimenzija poveava se i rasipanje)

2 faktor stanja spoljanje povrine (to je povrina hrapavija, dinamika izdrljivost je manja)

3 faktor termike i povrinske obrade povrinskog sloja (Ojaavanje povrine)

4 ostali faktori
k efektivni faktor koncentracije napona
Uticaj temperature (Elementi mogu biti izlozeni znatno visim I znatno nizim temperaturama
kao i promjenjljivim temperaturama)

12. Intezitet unutranjih sila u nekoj taki presjeka mainskog elementa, sveden na jedinicu
povrine presjeka,odraava veliinu koja ima intezitet, pravac i smjer a nazivamo je ukupni ili
totalni NAPON. Napon predstavljamjeru napregnutog stanja tijela. Uobiajeno je da se
vektor napona razlae na 2 komponente, jedna u pravcunormale na ravan presjeka
normalni napon i drugi u presjenoj ravni smiujui ili tangencijalni napon.
Normalnim naponom tijelo se opire meusobnom pribliavanju ili udaljavanju svojih estica,
a smiujuim naponom tijelo se opire klizanju jednog sloja estica po drugom. Normalni
napon moe biti napon zatezanja ili pritiska.

13. Zamor materijala predstavlja proces postepenog razaranja putem nastanka i razvitka pukotine do
loma dijela u eksplataciji pod dejstvom promjenljivog optereenja.Pri ipitivanju silom promjenljive
vrijednosti ostvaruju se jednosmjernim promjenljivim naponom i naizmjeninim promjenljivim
naponom.

14. Prethodni proraun se vri u dijelu izrade predprojekta radi odreivanja priblinih dimenzija
mainskih elemenata, koji su osnova nekog mainskog sistema. Za ovaj proraun se koriste priblini,
uproeni i empirijski obrasci. Zavrni proraun se koristi u dijelu izrade projekta, izvodi se detaljno i
kroz njega se odreuju stvarne dimenzije dijelova i vri izbor standardnih mainskih elemenata. Tu
spada: odreivanje dimenzija dijelova na osnovu doputenih napona,odreivanje pojedinih mjera na
osnovu empirijskih obrazaca,odreivanje zapremine, mase, odreivanje oblika s obzirom na potrebne
deformacije (npr.kod opruga)

15. Sekvencijalni (klasini) proces dizajna je stariji model dizajniranja i on se bazira na

pojedinanom niovou dizajniranja svake faze. To zahtijeva da jedna faza razvoja mora biti u
potpunosti zavrena, da bi se prelo na drugu. Samim time, komunikacija nije konstantna,
mnogo je povratnih kodova i sam proces dizajna dugo traje, to dalje uvjetuje da takav
proizvod ve postoji na tritu. Dakle, ovaj koncept je neekonomian.
Paralelni, odnosno konkurentski, koncept dizajna omoguava rad vie sektora u isto vrijeme,
to uvjetuje veliku utedu vremena, a samim time i jau prisutnost na tritu. Tu je
omoguena konstantna komunikacija izmeu svih faza razvoja i samim time povratne
informacije su mnogo korisnije.

16. Da bi se odredio tehnoloki postupak izrade nekog proizvoda, potrebno je prije svega
ispitati osnovne uticajne faktore, a to su: sloenost oblika, koliina, veliina predmeta,
materijal, tanost dimenzija, kvalitet obrade povrine i proizvodne mogunosti.
17. Projektovanje predstavlja izradu ili razvoj idejnog rjeenja dijel, maine ili sistema u
cjelini, definisanje glavnih karakteristika, pogon, nain upravljanja, funkcionisanje iraspored
modula. Projekat u osnovi oznaava zamisao, ideju o nain postizanja tehnikog rjeenja.
Konstruisanje predstavlja odreivanjekonkretnog oblika i dimenzija elemenata (oblikovanje
dimenzioniranje) i sklopova ili maina prema projektnom zahtjevu. Rezultat konstruisanja je
tehnika dokumentacija i crtei potrebni za pripremu proizvodnje.
Prednosti primjene raunara u konstruisanju:
Skraenje vremena razvoja proizvoda, porast produktivnosti, znatno smanjenje greaka,
poveanje tanosti i kvaliteta proizvoda, smanjenje cijena proizvoda, mogunost sloenih
prorauna (2D, 3D), jednostavniji multi-discilinirani pristup, srazmjerno jednostavne
promjene i nadogradnja, oslobaanje ovjeka rutinskog posla, vizuelni prikaz proizvoda, brza
izrada tehnike baze podataka, raunarski integrisana proizvodnja i mnoge druge.
18. Linearna akumulacija oteenja polazi od injenice da neki element kod procesa umora
apsobira rad koji se onda koristi kao mjera za stupanj degradacije mikrokristalne strukture
materijala. Moe se postaviti odnos:

Ni broj promjena optereenja kod kojega u Velerovom pokusu nastaje lom na naponskom
nivou i
Wi apsorbirani rad nakon broja promjena optereenja Ni na naponskom nivou i
ni parcijalni broj promjena optereenja na naponskom nivou i
wi parcijalno apsorbirani rad nakon broj promjena optereenja ni na naponskom nivou i

19. ivotni ciklus proizvoda se sastoji iz nekoliko faza:

- Uoavanje potreba ili mogunosti
prodaje (istraivanje trita)
- Definisanje projektnog zadatka
(tehniki i ekonomski param.)
- Konceptualni dizajn (izbor izmeu
nekoliko
alternativnih rjeenja bez detalja...)
- KONSTRUISANJE (detaljni dizajn)
odreivanje
oblika, veliine i karakteristika
proizvoda koji
zadovoljavaju postavljene zadatke.
- Priprema proizvodnja izrada
tehnoloke
dokumentacije, projektovanje TP,
programiranje CNC maina...
- Proizvodnja, montaa, isporuka
- Prodaja, marketing
- Odravanje
- Povlaenje iz upotrebe, reciklaa
20. Osnovni je cilj proraunavanje mainskih konstrukcija da se utvrdi da li je mainski element
sposoban da,uz izvjesnu sigurnost,izdri napone kojima je izloen za vrijeme rada maine pa da se ne
deformie jae nego to je doputeno. Stepen sigurnosti predstavlja odnos karakteristinog napona
koji dovodi do otkaza i maksimalnog napona kome je element izloen u normalnom radu.
Dinamiki stepen sigurnosti definisan je kao odnos dinamike izdrljivosti mase dijela i gornje granice
do koje se mijenja radni napon.

21. VRSTE OPTEREENJA S OBZIROM NA DEFORMACIJE

- aksijalno opterecenje (istezanje, pritisak)
- smicanje
- torzija (uvijanje)
- savijanje
- izvijanje
- kombinovano (sloeno)