Novljani

Mutne rijeke
Istina o Bosanskom Novom
t95.
'92. -

Bosanski Novi
2012. godina
 Izdavad:
Facebook grupa "Samo je IJna ista"

Autor:
Novljani

Tehniiki urednik / kompjuterska obrada:

Familija Kapetanovi6,
Dianki6a sokak, ku6abr. 13
Bosanski Novi

Korektura:
Prof. Enes Mesi6

Sponzori:
Nediad Keki6 - gfarnparfe knjige
Sabiha l{oti6 - korektura krfige
 ?sl-'z. godine navr5ava se dvadeset godina od na5eg prognan-
trsE-
Dr-adeset godina lutanja po ovom bijelom svijetu. Ima nas na
srrim kontinentima, ali su nam du5a i srce u Bosni i na5em Bosan-
scom Novom. Nema familije, nema insana kojeg nije dodirnuo
:mraj prokleti rat. Svi smo mi doZivjeli i preZivjeli mnogo toga,
-!"lnogo je razliditih sudbina.
Iskoristimo ovo "elektronsko dudo" Facebook i napi5imo na5e
p ice.
MoZe se pisati o jednom ili vi5e dogadaja u jednoj ili viSe prida.
lIoZe se pisati o zbivanjima pred sami rat, o ratu, izbjegli5tvu...
\doZe anonimno ili javno, Sto raznowsnije to interesantnije, bolje,
Bema granica, medutim, samo je jedan jedini uslov, a to je da se
napGe istina.
Ideja je da se preko ove stranice sakupe pride i napi5e, ako Bog
da- knjiga u kojoj 6e pod:
Autor iizdaval knjige stajati NOVLJANI
15.10.2011. godine napisan je ovaj uvodni tekst i startala je
grupa "Samo je Una ista" na facebook-u.
Podetak nije bio obeiavajuii. Zapoleto je ne5to novo, pomalo
drugadije od vei postojeieg, a i cilj da se na ovakav nadin prikupi
materijal za budu6u kqiigu je za mnoge bio preoptimistidan. A on-
da je krenulo. Novljani su prepoznali ideju i podeli pisati svoja
sjecanja, svoje pride. Te5ko je bilo vratiti se u ono doba, jo5 jednom
preZivjeti sve one strahote i sve to staviti na papir, ali i pored svih
reSkoda uspjeli smo.

Knjigu:
"Mutne rijeke"
Istina o Bosanskom Novom '92.-'95.
smo napisali mi, Novljani.

Specifidnost ove na5e knjige je to da su je pisali skromni, ali po

du5i i srcu veliki Novljani svjedoci dogadanja koji su sva zbivanja
'92.-'95. osjetili na svojoj koZi. Ta autentidnost kazivanja je najve-
ca wijednost ove knjige kojoj nije cilj da Siri mrZnju, daleko od
toga, nego da se kaZe istina i samo istina.

Nijaz Kapetanovid

i
i 5
i.

i.
la
Predgovor
Ur.sc. Ante Milinovi6

Optimistiika prida o sretnom susretiStu [iudi, rijeka

i planina u Bosanskom Novom
Bosanski Novi je mali pogtanidni grad u zapadnoj Bosni sa oko
12.000 stanovnika, ali ga je priroda obilato obdarila izuzetnom
i"iepotom i mnogim komparativnim prednostima. On se ugnijezdio
ako utoka Sane u lfnu, usred prelijepe zvjezdolike novske kotline,
.rkruZen romantidnom ljepotom rijeka i zelenim bregovima, te pa-
ilama okolnih planina.
Dok su mnogi drugr lokal patrioti sretni ako njihovi gradovi ima-
;,u jednu rlieku i poneko izleti5te s vidikovcem, Bosanski Novi je
nastao na susreti5tu pitomih padina tri velike i lijepe, Sumovite pla-
nine (Grmela,Kozare i Zrinske gore) i dviie velike, prekrasne rijeke
Lna i Sana), te jo5 sedam njihovih manjih pritoka (Japra, Lirouac,
Strigova, Svinjica, StriZna,Vidorija i Tunjica), s wlo mnogo vidiko-
raca, izvora i planinskih potoka. To divno i wlo atraktivno susreti-
ste je oduvijek utjecalo na formiranje plemenitog mentaliteta njego-
rih gradana koji su svuda bili poznati i omiljeni kao merhametli
ljudi, medusobno solidarni i uvijek spremni na Salu i veselje.
Taj lijepi i romantidni grad je samo po imenu novo naselje.Zapra-
vo je po nastanku stariji od dva milenija, paje vei u rimsko i predrim-
sko wijeme ovdje bilo trgovi5te, vojna vigilatorska utwda i vaZna lu-
ka za rijedni promet i trgovinu Leljeznom robom i drvenom gradom.
Taj se razvoj intenzivirao u srednjem vijeku, kadaje bosanskonovski
kraj zbog svoje Zeljezne metalurgije bio medu najbogatijim u Siroj
regiji i zbog toga desto bio predmetom feudalne pohlepe.
Medutim, veliki hendikep za novsko trgoviSte, njegovu okolicu
u novskom Pounju i Siru regiju bilo je to 5to su se tokom njegove
pro5losti ba5 tu ukr5tali valni vojni putevi (via excertualis) i stra-
tegijski interesi velikih sila, pa je novsko trgovi5te bilo u vjeditom
pogranidnom prostoru. Vrlo desto i u ratnoj zoni, osobito u deset
velikih ratova izmedu Osmanskog i Austrougarskog carstva, a po-
gotovo u Prvom i Drugom svjetskom ratu.Zalo je ponovna izgrad-
nja priwednih, ratnih i sakralnih objekata uni5tenih u ratnim
razaranjima ponekad bila tako Zestoka da se obnovalivotamorala
desto premje5tati na nove lokacije oko sastavaka Une i Sane, a
gradevni materijal' iz starih razvalina se redovito koristio u iz-
gradnji novih objekata. Powsina tog novskog urbanog podrudja
na obje obale Une iznosila je oko 50 kmz, a ukupna pow5ina kata-
starske op6ine bila je desetak puta ve6a ili 469,4 km2.

Da su podrudje grada i okolica bili naseljeni joS u antidko doba,

svjedode arheoloski nalazina lokaciji Burum u gradskom sredistu,
a osobito kod sela Donji Rakani i u dolini rijeke Japre. Prvo nase-
lje na danasnjem gradskom podrudju bilo je prahistorijsko sojenid-
ko naselje, jer je njegova lokacija bila izloi'ena plavljenju rijeka
Une i Sane. Zato 1e pridjev "novi" u njegovom imenu wlo relati-
van pojam, jer pokazuje odnos prema starijim u mnogobrojnim
ratovima poruSenim naseljima i utvrdama, koje su imale sasvim
druge nazive, kao Jablanidka varos, trgoviste vidorija i starigra-
dec na brdu Jablanica i Gradani i ispod njih, Lisnica i Granda na
Novskom polju na lijevoj obali Une, SanskaVaroS i Novigradec na
Kulskom brdu i lzbi, te Tunjica, Podnovi i Ustisanje u njihovom
podnoZju na desnoj obali sane. Najstariji saduvani spomen ovih
naselja potjede iz L2L7 . godine, a mali kastel na Kulskom brdu pod
imenom Novigradec prvi put se spominje u saduvanim poveljama
knezova Baboniia Blagajskih 1280. godine, mada je po nalogu
ugarsko-hrvatskog kraua Bele II taj kastel vjerovatno bio ozidan
kamenom odmah iza tatarske najezde L241.142. godine. Pod njim
su bila dva podgrada (suburbija), manje naselje Podnovi u Tunjici
i znatno ve6e trgoviste ustisana, na danasnjem prostoru zeljeznid-
ke stanice i cijelog Prekosanja. zato danasnji, srpski naziv Novi
Grad nije staro ime naselja, niti je ekvivalent za bosanskonovsko
urbano nase[e na desnoj obali une i sane, jer se to ime odnosi
samo na malu akropolsku fortifikaciju na danasnjem Kulskom br-
du. ona je zapravo bila strazarnicazanadzor prometa na toj wlo
prometnoj raskrsnici kao i zadojavu priblizavanje neke opasnosti
za feudalni posjed blagajskih knezova sa sjedi5tem u Blagaj - gra-
du nabrijegu iznad.sela Dervi5i. Stare mape i povelje ga spominju
kao Novigradec, ujvar ili castrum Novum. Taj kastel i trgoviste
Ustisana ispod tog kastela je I5t2. godine prvi put zauzelaturska
---:,iska, aredovnici tamo5njeg franjevadkog samostana Svete Ka-
:.arine su se ved ranlje bili povukli najprije na lokalitet Kati5te u
Dc,njem Vodidevu. A, kad je 1537. godine definitivno pao i Blagaj-
;rad. izbjegli su preko Une na posjede knezova Zrinskih, da bi se
rakon pada novoizgradene ratne tvrdave Zrinski Novi na lijevoj
.bali Une 1556. godine konadno sa blagajskim knezovima iselili
'a njihov dolenjski posjed Boitajn kod slovenskog grada Sevnice.
Pounje je tada u5lo u sastav Bosanskog ejaleta, atvrdavaZrin-
ski Novi pretvorena je u vaZnu tursku ratnu tvrdavu Novin ili
Kok Novi. Nju je poslije brojnih austro-turskih ratova zauzela i
razorila hrvatska vojska bana Petra Erdedija, a bosanska posada
=e
polrrkla na desnu obalu Une i na njenoj adi Jelenica, danainjoj
lokaciji dLemaata Stari Grad, sukladno odlukama Karlovadkog
:nira iz 1699. godine prvo podigla zemljano-drvenu tvdavu Turski
\or.in, da bi je 1726. godine uz pomoi sultana, francuskih vojnih
:^raiinjera i cijele unsko-sanske krajine ozidala tesanim kamenom,
kao (u to doba) najmoderniju ratnu bastionsku tvrdavu na granici
dva suparnidka carstva. Ta je tvrdava bila duga 200, a Siroka 150
rn. Imala je zidove debele 2,5 a visoke 7 m, s 5 bastiona (tabija) i
'Jvije
kapikule (ulazne kule), a okruZivao ju je jatak Sirok 6 a du-
Dok 3 m, preko koga se ulazilo u grad pomoiu dva mosta - landa-
nika. Jarkom oko tvrdave tekla je voda iz Une. Osvojena je samo
ledanput 1788. godine, posllje mnogih juriSa i dugotrajne opsade
dvadesetorostruko jade vojske austrijskog feldmar5ala Ernesta
Gideona Laudona, zahvaljujudi velikoj premoii u ljudstvu i artilje-
rijskim orudima. Nju su Austrijanci sravnili sa zemljom 1894. go-
dine, ali je dio njenih temelja naden sto godina kasnije prilikom
izgradnje novog hotela "IJna". Slijedede 1895. godine je grad iz
-rpravno po5tanskih razloga dobio ime Bosanski Novi, koje je
-
nosio sve do 1992. godine kada su srpski pudisti poku5ali uni5titi
tsiH i izbrisali pridjev "bosanski" iz naziva njenih gxadova, pa ta-
ko i Bosanskog Novog, prekrstiv5i ga u Novi Grad. To je bilo izmi-
iljeno, lo5e, posve bezlidno i nepraktidno ime, jer ga imaju mnoga
naselja u zemljama biv5e drlave, pa ponovo stvara po5tansko - ad-
rninistrativne i demografske zabune.

Fenomen bosanskonovskog sretnog susreti5ta spontano je zbli-

iavao i veselio njegove ljude u iuboru razigranih slapova Une i
zelenilu opjevanih.planina. on se stolje6ima prenosio na njegove
gradane, formirajudi ih kao vesele i raspjevane ljude, iztzetno to'
Lrantne, druZeljubive, kako medusobno, tako i prema doseljenici-
ma, iako su neki od njih vise puta u raznim bunama i ratnim go-
dinama zloupotrijebili to gostoprimstvo.
U mirnim razdobljima taj sindrom susretista stvarao je jak
osjecaj sloge i zajednistva, koje je donosilo velike rezultate t iz-
gradnji i razvoju grada. Posebno je bila impresivna izgradnja pa-
riski Sarmantnog, slikovitog i kultiviranog znamenitoga novskoga
Keja s unskom flotilom lada i brojnih novskih plainoko sastavaka
une i sane i duz njihovih zelenih obala, kao i starinski Sarm prve
Zeljeznidke pruge u BiH sa pjesnidkom birtijom "Parnas" za pro-
brane goste i Sarm stare gradske vijednice (Beledija, Rathaus) po
projektu znamenitog arhitekte Josipa pl. vancasa. o svjetskom
,.";iitrgu Bosanskog Novog svjedodi i internacionalna romansaVa-
(no6-
svije i Jeana, novskih Romea i Julije iz 1810. godine, pa prva
naj nudistidka nogometna utakmica na Balkanu, kao i najstariji i
najljepsi desetodnevni rafting na rijeci Uni, a posebno ugledna
.ro*k gimnazija i bogati zavidajnimuzej s galerijom slika i likov-
nom kolonijom, te najstariji (stoljetni) bosanski Nogometni klub
"Sloboda"!

u novom vijeku, sve do srpske agresije na medunarodno pri-

znatudrZavu, Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992.-'95. godine,
grad Bosanski Novi je bio poznat po svojoj tekstilnoj, drvno-prera-
divadkoj, rudarskoj i gradevinskoj industriji, a jos vise po velikoj i
. vrlo prometnoj raskrsnici najprije rijednog, a zatim zeljeznidkog i
cestorrnog saobracaja. Danas od svega toga nije ostalo gotovo ni-
sta, jer su agresori opljadkali ili zapustili, unistavajuci svojom se-
pu"utirtidkom politikom sav taj procvat grada i njegovog okruZe-
tju. UniStiti su dak i njegovo izvorno ime, jer jedino pravo i zako-
.rito i*" grada je Bosanski Novi, anaziv "Novi Grad" je zapravo
nevjest politidki falsifikat, koji se neuko poziva na naziv straaar-
ske kule na Kulskom brdu, jer takva kula nije gradsko urbano
naselje, niti je zara:,'|rLmrre ljude latinski tzraz "castrum Novum"
ekvivalent zagtad.Bosanski Novi, budu6i da se moZe jedino preve-
sti kao ,,nova utwda" ili "novi kastel", a to je fortifikacija, a ne
grad kao gradsko naselje! Medutim, srpska nacionalistidka "naud-

10
ra" knjiga "Istorija op5tine Novi Grad" hiljadu puta uporno po-
navlja taj neuki prijevod naziva stare fortifikacije kao naziv na5eg
raridajnog grada, otimajuii nam njegov pravi rraziv, valjda po
*pravu" svoje agresorske uzurpacije i otimadine na5e imovine i
cljelog na5eg zavilaja! On vei 500 godina pripada Bosni, pa je to de
:acto i de iure bosanski grad, mada je pridjev "bosanski" sluZbeno
d.obio tek 1895. godine i to zbog lak5e upravne identifikacije medu
brojnim istoimenim nasefiima, a posebno zbog olak5avanja rada
poitanske sluZbe.

Nema sumnje da su izvanredna ljepota prirode zavidajnog kra-

;oiika i povoljne Zivotne prilike, uz bogati privredni, kulturni i
*.portski razvoj u pro5losti ovog grada povoljno utjecali na obliko-
'--anje civiliziranog mentaliteta gradana, koji su otvorena srca
pri-
b,vatali dose$enike iz planinskih Suma i gudura. Neki od njih su
bili zahvalni na toj humanoj dobrodoilici i brzo se uklapali u novi
:irbani nadin Livola, ali je u mnogima bila skrivena njihova urode-
na brutalnost i divljadnost, patolo5ka zavist i netolerancija, te ek-
.tremistidka mrLnia upravo prema toj drugdijoj, urbanoj kulturi
grada i njegovih ljudi. Oni su podmuklo dekali svoju priliktt za
uni5tavanje grada i dodekali je u ratnom ludilu tri posljednjatata,
sada je samo u pro5lom 20. stoljedu tri puta eksplodiralolutazara'
nju grada i genocidnim zlodinima nad nesrpskim gr:adanima, pa
cak i onim Srbima koji bi se suprotstavili zlodinima svojih suna-
rodnika. Tako je bilo i u srpskoj agresiji na Republiku Bosnu i
Hercegovinu 1992.:95. godine kada su razarali, pljadkali, ubijali i
progonili sve nesrbe osim najgorih kvislinga koji su izdali svoj na-
rod i drZavu.

Zato ovaknjiga istine o toj velikoj ratnoj tragediji bosanskonov-

skog zavidaja treba pomoii njegovim prognanim gradanima, a oso-
bito njegovoj djeci, njegovim sinovima i kierima svuda po svijetu,
gdje ih je raznijela rasistidka politika srpskog apartheida i brutal-
nog zlodina, genocida i holokausta, da im bude putokaz u njihovoj
'norbi za svoja
[udska prava, za svoje pravo na zavilaj i odrZivi
opstanak u njemu, bez straha od novih pokolja patolo5kih ekstre-
nista. Ona je korisna i kao "psihoterapija" koja im pomaZe u jada-
nju svog zajedni5tva i oduvanju svoje ljubavi prema zavidaju kao

11
svom izvornom identitetu, jer je stara istina da "wijeme sve lije-
di", ali i da donosi onaj tuLnizaborav koji bri5e i sve nezapisano,
kao tragove zapisane u pijesku. Zato fueba skupiti i reprintirati u
posebnom zborniku sve najvaZnije radove tima kustosa bosansko-
novskog Zavilajnog muzeja od onih 200 dlanaka objavljenih u da-
nas ve6 te5ko dostupnim dasopisima i publikacijama, jer su one
vedinom planski uni5tavane. Distribucijom po dijaspori i stavlja-
njem njegovih dijelova na novljanske internetske sajtove, blogove
i portale, taj zbornik bi postao praktidki neuni5tiva memorija isti-
ne o Bosanskom Novom i pravu na opstanak bo5njadkog naroda u
njemu.
Dragim sugradanima koji odano vole svoj zavidaj i sve njegove
dobre ljude, autori i urednik Zele svako dobro, uz poruku da i dalje
u srcu i du5i ostanu oni stari, dobri i plemeniti Novljani.

12
LJvod
Preuzeto sa interneta

Sudenje KaradZi6u:
J\lA otjerala Bo5njake iz Bosanskog Novog
'Vagonima za stoku prevezli su nas u Doboj, a tamo su nas
narjerali da se odreknemo sve svoje imovine." - ispridao je svjedok
mZ-011 Autor Birn - Objavljeno 10.11.2011.

Sudenje Radovanu KaradLilu pred Ha5kim tribunalom nastav-

ijeno je iskazom za5tidenog svjedoka koji je govorio o prisilnom
premje5tanju Bo5njaka i Hrvata iz op5tine Bosanski Novi u prolje-
ce i ljeto 1992. godine.
KDZ-O11 je opisao kako su srpske snage u aprilu L992. sedam
dana granatirale selo Suhada kod Bosanskog Novog, u kojem je
iil'io, iako su prethodno mje5tani nesrpske nacionalnosti predali
svo oruZje koje su imali.
Kako je izjaio IOZ-DLL, vojnici Jugoslovenske narodne armije
.JNA) su 24. maja 1992. godine rekli mje5tanima da mor4iu otidi, na-
kon degaje oko 1.200 Bo5njakanapustilo Suhadu. Ista sudbina, prema
iskazu ovog wjedoka, zadesilaje nesrpsko stanovni5tvo iz okolnih sela,
zbog dega se u konvoju nailo izmedu 8.000 i 10.000 Uudi. I(ako je rekao
KDZ-011, konvoj su zaustavili vojnici JNA kod sela Blagag'Japra.
Poslije nekog wemena provedenog u selu, kako se KDZ-011 pri
sjetio, Bo5njake su srpski vojnici natjerali u "vagone za stoku" i pre-
vezli ih u Doboj, gdje su muSkarci starosti od 15 do 60 godina razdvo-
jeni od Zena, djece i staraca, koji su prebadeni dalje ka Hrvatskoj.
Oko 750 mu5karaca, prema kazivanju za5tidenog s{edoka, u istim
vagonima wadeno je u Bosanski Novi, gdje su od 11. juna 1992. bili
zatodeni na fudbalskom stadionu "Mlakve". "Dobijali smo malo hra-
ne i vode, a odnos srpskih straiaraprema nama bio je grub" - rekao
je wjedok, dodav5i daje za46 dana na stadionu "Mlakve" izgubio 11
kilograma. Prije nego Sto im je bilo dozvoljeno da odu u Hrvatsku,
zarobljeni Bo5njaci, prema iskazu svjedoka, morali su da se izjavama
odreknu svoje imovine i ostave je srpskim vlastima.

13
 Karadli(, se tereti za ude5ie u udruZenom zlodinadkom podu-
hvatu skupa sa pripadnicima JNA i lokalnih srpskih vlasti, koji je
zacilj imao progon nesrpskog stanovni5tva sa podrudja 20 op5tina
u BiH, medu kojimaje i Bosanski Novi. OptuZnicom se KaradZiiu
na teret stavlja i genocid u Srebrenici i jo5 sedam bosanskih op5ti-
na, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje vojnika Ujedinjenih
nacija (UN) za taoce.

Karadi:i(, je u unakrsnom ispitivanju twdio da su se Bo5njaci u

Bosanskom Novom jo5 od jeseni 1991. godine naoruZavali i orga-
nizovali u formacije pod vodstvom Stranke demokratske akcije
(SDA), Sto je svjedok IAZ-DLL negirao.

Sudenje KaradZidu:
Muslimani iseljavani iz Bosanskog Novog
- 11.11.2011. godine
Beta
HAG - BivSi zvanidnik UN Carls Kiruda posvjedodio je danas
na sudenju Radovanu KaradZidu pred Ha5kim tribunalom da su
bosanski srbi u ljeto 1992. na silu iseljavali muslimane iz Bosan-
skog Novog.
Bosanski Novi je jedna od 20 op5tina u BiH u kojima su, po
optuZnici protiv Karadlila, srpske snage sprovele progon nesrp-
skog stanovni5tva.

Kiruda, koji je tada sluZbovao u misiji UN-a u Hrvatskoj kod

Dvora na Uni, opisao je da su srpski zvanidnici iz Bosanskog No-
vog, na delu sa predsjednikom op5tine Radomirom Pa5i6em, u ma-
juIgg2.traaiIiod njega daorganizuje konvoj kojim bi 5.000 musli-
mana iz BiH bilo, preko hrvatske teritorije pod kontrolom UN-a,
prebadeno u Austriju.
"Tvrdili su da je to 'dobrovoljna evakuacija'. Kada sam ih ja
pitao za5to bi neko dobrovoljno napu5tao sigurnost svog doma,
Pa5i6 mi je odgovorio da je Bosanski Novi dio nove realnosti koja
se zove srpska Republika BiH i da muslimani ne Zele da potpisu
izjave lojalnosti i da se razoruLaju." - ispridao je svjedok. Kiruda
jekazao da mu je, poslije vi5e susreta, Pa5ii priznao da paravojne
formacije ugrozavaju muslimane i podvrgavaju ih pritisku da odu.

t4
Svjedok je potwdio i da su muslimanski mu5karci bili zatodeni na
frdbalskom stadionu u Bosanskom Novom.

Po5to je podetkom jula 1992. prolazak muslimana preko Hrvat-

ske dozvolila vlada u Zagrebu., umjesto najavljenih 4.000 premjeSte-
no ih je oko 9.000, precizirao je Kiruda. On je naglasio da je to sma-
hao "poku5ajem srpskih vlasti da stvore teritoriju bez nesrba".
Uunakrsnom ispitivanju, optuZeni KaradZii, koji sebrani sam,
Mio je da su muslimani bili "evakuisani dobrovoljno", odnosno
aato Sto su to sami ftallli, prisiljeni, ne od Srba nego od "razvoja
@adaja".
Kiruda je to negirao, posvjedodiv5i da mu je je i Pa5ii, na kraju,
priznao da "muslimani ne odlaze dobrovoljno" , vet zato 5to "Srbi
i muslimani viSe ne mogu itivleti zajedno".
Karadi:ifje tvrdio da je to rekao zvanidnik "Autonomne regije
Krajina", Radoslav Brdanin i to u kontekstu Lisabonskog sporazu-
rre kojim je BiH trebala da bude podijeljena na tri nacionalna djela.
S{edok je, medutim, ostao pri iskazu da mu je to rekao Paiii.

Ne opovrgavajuii da su muslimani u Bosanskom Novom bili na

neti srpskih paravojski, KaradZii je tvrdio da su vlasti dinile sve
da ih za5tite i da je bilo naredeno neutralisa4je tih formacija. Ki-
mdaje odgovorio da mu o tome srpski sagovornici nisu rekli niSta.

Na tvrdnju optuZenog daje netadan utisak svjedoka daje iselja-

vanje muslimana bila politika vlasti bosanskih Srba, Kiruda je od-
govorio da je insistiranje zvanidnika iz Bosanskog Novog da se or-
ganizuje odlazak muslimana pokazivalo da je to "politika" koju su
morali sprovesti, dak i ako se sa njom nisu slagali. Sudenje biv5em
predsjedniku Republike Srpske biie nastavljeno iduie nedjelje.
Karadi:i(, je optuZen i za genocid u Srebrenici i jo5 sedam bosan-
skih op5tina; terorisanje stanovni5tva Sarajeva kampanjom arti-
lierijskih i snajperskih napada i uzimanje plavih Sljemova zatao-
ce, 1992.-1995.

15
Da se nikad nikome
ne ponovi
Miroslava Kapetanovi6

Stari dud i smrt jednog grada

Kao u bunilu gledam plodove zrele i naviru mi sje6anja na jedan
drugi grad, na stari dud i vesela djedija igranja ptice u kro5nji, a
pod njim u hladu vesela djeca i cvije6e sa grana padaju slatki
plodovi zreli u to kasno proljeie razigrana djeca musavih lica, a
ruke crvene kao da krv tede.

Pod dudom stara drvena klupa, a na njoj imena urezana sjedim

na klupi puna tuge jednog sundanog proljetnog dana opra5tam se
sa gradom, srce krvari, prepuno je novih rana tog dana pod
starim dudom spremam se za te5ka putovanja nestaje sunca,
nestaje vedrine jer podela su umiranja.

Odjednom ti5ina, utihnule ptice, zavladao je zlokoban mir tog

trenutka moj Zivot, sloboda moja postaju krvnikov hir, tog
proljetnog dana dudne spodobe zapolele su krvavi pir. Rafale
stra5ne, jezive pjesme, psovke, zadula sam tada tog dana u tom
trenutku podelo je umiranje voljenog grada.

Od tog trenutka ni vofiena modra rijeka nije vi5e bila ista, crvena
krv zamutila joj vodu i vi5e nije djevidanski dista. Dok tako
sjedim, prilazi mi spodoba, a pu5dana cijev blista, redenici puni,
pijane odi, osjeiam stra5ni smrad rezervista strah preplavljuje
moje tijelo, ni ja vi5e nisam osoba ista. Rijedi zastale, ostajem bez
daha, preplavljuje me strava kraj njega djedak, gleda me drsko,
ista mu samo kosa plava nejake noge, krhko djedije tijelo ali na
njemu uniforma prava, pogled pun mrZnje, pjeva dudnu pjesmu,
zlokobno mu lice u glavi bljesak, shvadam, umire sloboda za
prave ljude i ptice.

Jednoga dana todno u podne kao janjad koju tjeraju na klanje

bezduSno smo stjerani u torove i dano nam je na znanje, Livi
svjedoci nisu poZeljni kada umire jedan voljeni grad tog dana
razum je gubio bitke, smrt pobijedila i zavladala tad i nakon
toliko godina strahote tog jezivog dana osjeiam i sad.

18
!6li psovke, uzvike mrlnje, korake te5ke za(uIi smo tada Zivot
jprodio svoje zadqje bitke, smrt je pobjedivala sada nestala je
d6t, nestao smijeh, nestalo veselje jednoga grada djedake,
rmilndife, starce tjerali su kundacima, vodili ih kao roblje tog dana
mpodetku ljeta podela je stra5na seoba na groblje.

lmnce tih dana podelo je gpbiti svoju toplinu, ljepotu i sjaj

&uienja, prijatefstva, pa i najvede ljubavi doZivjele su kraj
grestata kumstva, rodbinske veze jer brat je pucao na brata
dresna diS6enja bez milosti krenula su od vrata do vrata u
kvnikovim odima umjesto samilosti sjajio je sjaj zlata.

U," $esbo veselih derneka, svadbi, pjesama, smJeha kao nekada u

hfielu, ponosu grada krvnik je svoj krvavi pir zapodeo tadaiz
ffc,ogasnog doma umjesto limene glazbe i njene ljepote dopirali
m ssrnrtni krici, umjesto vatre krvnik je gasio Zivote nestalo je
prnilosfi, suosjeiaqja, nestalo je ljudske dobrote.

Tdieni stadion na kraju grada dotad ponos, olide4je slobode tih

ilnna na njemu su podeli krvnici nove utakmice da vode pijani
l[",eneri, bradati sudije, navijadi stra5nih, iskeZenih lica upla5eni,
fucrpljeni igradi... za njih je podela Zivotna utakmica, slobodu je
bga dana zavezala i ogradila bodljikava Zica.

il{a ovoj utakmici pobijediti neie mladi, spremniji, odmorniji,

pobjedu ie doZivjeti samo sretnici, igradi koji su pokorniji jer tih
dnna na kraju grada na podetku tog krvavog ljeta cijena Zivota je
&set maraka, fla5a rakije, kutija cigareta... na sportskom terenu
m*mo pra5ina,nljedne travke ni cvijeta.

5ih noii u voljenom gradu neke su dudne krljesove palili zbog

ffia5ne mrZnje sve Sto je sveto benzinom su zalili tisuie iskri,
dameni jezici obasjali nebo, no6 u dan pretvorili samo da bi se
ks-nici stra5ni nekom svom Bogu dodvorili u bijesu i mrZnji tih
noii stoljetnu povjest grada su razorili.

Sto nisu te no6i mogle zofe i prestra5ni oganj da 5atre, na sveti

paznik dovezli su delidni stroj da temelje zatre tog dana
stolje6ima stara povijest jednog voljenog grada u ru5iladkom

19
bijesu i stra5noj mrZnji nestajala je tadazamiran Zivot u
voljenom gradu prestala je svaka nada.

Tih dana u grad, puni dudnog tereta podeli su stizati vozovi

promijenili se ma3inovode, kondukteri, stari vozni redovi gradom
su prolazili stodni vagoni puni ljudskoga mesa iza njih se Sirio
miris smrti, miris raspadaqja ljudskih tjelesa za gtad i prave
ljude podeli su dani jezivog smrtnoga plesa.

PreZivjeli Zedni, umorni, gladni,na stadionu su pasli travu u nadi

da 6e tako preZivjeti, odrZati Livot, spasiti svoju glavujadnicijo5
nisu shvaiali u tom trenutku ironiju tog zivota nisu shvadali da
bi smrt u tom trenutku bili spas i ljepota Zivot nakon tog danaza
preZivjele postao je prava strahota'

Uz svu tu stra5nu bol, strah, patnju,uz sve tada5nje strahote

podeli smo moliti svog Boga da spasava krvnikove Livote, znali
smo da za jedan krvnikov Zivot deset nevinih strada svi
nepodobni, nepokoreni, krvnikova igradka postali su tada zadah
umiranja i smrti sve vi5e i viSe Sirio se iz vol.jenog grada.

odjednom su podeli nestajati ljudi kao u madionidarskom triku,

tko se susreo sa krvnikom odi u odi, gubio je svaku priliku da
nastavi starim Zivotom ili da se bar nastavku Zivota nada tog
ljeta dudne i tuZne kolone krenule su iz voljenog grada zailivot je
prestala svaka nada jer bezumlje je zavladalo tada.

o ironije strasne,nakon tolikih Livotakrvnik brise i ime grada ali

zamagljenim odima od pohlepe silne knmik nije vidio tada da
svatko iz te duge kolone to ime nosi skriveno u srcu svom da 6e
svatko u srcu to ime odnijeti u neki novi nepoznat dom da de mu
to ime biti hrana za tijelo i du5u na dugom putu tom.

Krvnide stra5ni, nisi razmi5ljao i zbog pohlepe si zaboravio

tad da 6e iz nasih srca na tisudu mjesta ponovo niknuti voljeni
grad u slijepoj mrZnji, nestrpljenju da nas se rije5i5, u pijanstvu
svom umjesto da opljadka5 na5a srca zbog pohlepe pljadkao si
dom zaboravio si, krvnide, da mi najwednije odnosimo u srcu
svom.

20
&fuici koji su nakon tih dana i stra5nih seoba ostali u gradu
nffiali su topovsko meso i krvnikovo rob[je na prisilnom radu
kmik se hranio njihovim poniZavanjem i njihovim mukama
FtFn im njihova nevina tijela svojim krvavim prljavim rukama
oBoie, barem ti osudi krwnika da umire u paklenim mukama.

fuo da znaS, krvnide, nisi nas pobijedio,pobjeda nije tvoja

fu iivi5 bjedno, pun si smrtnoga straha, pun si nespokoja
1nl*o trune5 u bljedi i strahu jer osvete na5e ti se sada boji5
da sada u svojim mislima i svoje nevine Zrtve broji1 znaj,
ksniib stra5ni, da neie5 imati mira dok god postoji5.
mSNhaju, krvnide, Zelim ti dug Livot, nek'te stigne kletva moja
dnubog svojih zlolina patiS, Zelim da proradi i savjest tvoja Zelim
drshvati5 Sto si uradio, koliko si se o Zrtve ogrije5io da ispa5ta5
& sudnjega dana zbog Lrtava jer si pogrije5io uzalud ti zlodini jer
mi se mnoZimo, nisi nas se svlju rije5io.

Soevedeno svim Zrtvama velikosrpskog terora u

Saeanskom Novom i okolnim selima od 1992. do 1995. godine
Sqreb 1.6.2011. godine

2L
Sje6anje jednog djeteta

Puno godina je pro5lo otkako je rat stao, al' sva ta i.;.tLna sje6a-
nja nikako da odu. Istina je, bila sam tada dijete, trebala sam da
Zivim sretno i bezbriLno. Ali ne, nisam to imala ni ja, niti moji
vr5njaci. Imali smo sve samo ne sretno djetinjstvo. Kada kaiem
sve, ni u kom smislu ne mislim na neke druge blagodati koje dje-
tinjstvo nosi sa sobom, ve6 mislim iskljudivo na bezuslovnu ljubav
na5ih roditelja. To je bila jedina odlika na5eg djetinjstva. Cesto
sam se pitala: "Za to,BoLe, ba5 ja? Zalto baS moji tata, ili mama,
ili majka, pa mi nismo nikome ni5ta uradili. Sto se to zbiva oko
nas, zaSto smo opkoljeni zlim ljudima? Nikada nisam razumjela
Sta su one "dike sa Zenskim darapama" htjeli od nas. Zar nisu ima-
li svoju djecu, zar lh nije boljelo udariti jedno neduZno dijete koje
je sa svojim tuZnim i uplakanim odima molilo za milost. I dan-da-
nas ne mogu, a da se na spomen mog rodnog grada ne prisjetim
svih tih ruZnih stvari koje su nam se dogodile. Ne sje6am se datu-
ma, niti godi5njeg doba kada se to dogodilo, vei mi se samo te slike
i doZivljaji wte po glavi. Ved dugo Zelim da napi5em Sta se sve sa
nama dogodilo, ali svaki moj pokuSaj prekinu suze koje mi navru
na lice. Svako to sje6anje i dan-danas boli.
Ovaj put sam se odludila biti jaka i poku5ati se oduprijeti emo-
cijama koje me savladaju. Barem jednom biti jada od suza i poku-
Sati rijedima opisati sve te grozote koje su se meni, ali i mnogim
drugima za vrijeme rata deiavale.
Neki redoslijed de5avanjazamene je te5ko uspostaviti, ali ipak
potrudi6u se to rijedimaizreli, a oni stariji de moZda i uspjeti slo-
Ziti moja sjeianja po vremenu de5avanja. Sve je zapodelo sa Sko-
lom i posebnim ocjenama za nas - "drugu djecu". Ma koliko se
trudili, dobre ocjene nisu bile zarras i to nam je i bilo redeno. Pro-
vociranja naSih winjaka su bila svakodnevnica, tako da smo i sa-
mi jednom prestali da reagiramo. Sve je to bio uvod u ono Sto nas
tek odekuje. Kada je rat podeo, neki dudni ljudi su stali da se kreiu
gtadom. Mama je uvijek uZurbana bila, jadnica rastrgana izmedu
familije, trudila se brinuti o svima. Tata je bio negdje odveden,
nisam znala gdje. I onda, kada bih pitala zatatt, mama bi podela
plakati i to bi bilo to. Uvijek se moje malo, djedije srce pla5ilo 3ta

22
 nojim tatom i kako 6u jabez njega. Polako, kako su se stvari
,,frnua
trpgor,*rvale, ni odrasli vi5e nisu mogli sve da sakriju od nas djece
mn koliko da se trudili da nas po5tede svega toga. Sjedam se tre-
nnu*Ls kad sam EuIa razgovor da je tata na stadionu zatoden sa
nrqngim drugim mu5karcima. U jednom trenutku osjetila sam
nlnL:ienje jer sam znala da ja jo5 uvijek imam svoga tatu, ali od-
mh nakon toga se sru5io moj svijet kad sam dula mamu kako
llein i prida da je jako mr5av i da ga tuku i mude. Pitala sam se
glEno: "Pa za1to ba5 moj tata, onje najbolji dovjek na ovom svlie-
fin-- Naialost, niko mi nije mogao dati odgovor.
Nakon nekog vremena, u moj mali djediji svijet opet je doBlo
mnoe, tata se pojavio na kuinim vratima. Ali, ni taj trenutak sre-
funfie dugo trajao. Kasno naveder su doili maskirani ljudi, trgnu-
ffi nas iz srta, onako uspavane izveli u dvori5te, ne znam Sta su
ei{Fli aIi znam da su tatu opet odveli. Odveli ga u jednoj tamnoj
no6. Mama je samo tiho suzu ispustila i zagdlla nas, htjela je da
nas zaititi od tih zlih ljudi. Ujutro je neko javio da je odveden na
mdnu obavezu, ma 5ta god im to znadilo. Mi, djeca, pokuSavali
mo da kroz igru sakrljemo svoj strah i tugu, igrali bi se vani dok
neko upla5eno ne bi podeo vikati: "Bjeli u kuiu!" Roletne na pro-
mima su brzo spu5tane. Nastala bi ti5ina i u sred dana za nas je
nastajao mrak. Sa vana su se mogli duti pucnji. Nedugo potom
Wjeli bismo da provirimo kroz prozor znatiteljni, onako kako
mrrno djeca znaju biti, a u isto vrijeme se nadali da (e tata da dode.
ilHutim, uspjeli bismo samo vidjeti dudne ljude sa Zenskim dara-
Fma na glavi, naoruZane do zuba. Cljelo to wijeme Zene su poku-
Savale da saznaju ne5to o svojim muZevima. Mi, djeca, igrali bismo
m, ali bi naSe male uSi uvijek dule Sta se de5ava. Da Ii 6e iko da
qlomene tatu i da kaZe kada ie doii.
Katkad su se i na5e Zelje ostvarivale. Tata bi do5ao nakratko.
Sav izmoren, sa neurednom bradom, drugima moZda tuilan, aIi
nama najljep5i i najdraZi.Grlio nas drhtavim rukama i krio suze
od nas pokuSavajuii drhtavim glasom da se na5ali kao Sto se uvi-
jek Salio. Ali, te Sale nisu vi5e bile iste, biie da nije imao snage.
Grlio bi nas sve dok ga ne bi ponovo odveli. Nedugo nakon toga,
neko je javio da je tata pogoden. Nisam znala Sta to znadi, ali sje-
dam se da je mama bila uplakana i da se sru5ila. Prepala sam se za
-mu, nisam znala Sta se dogada. Kadaje do5la sebi, i5li smo kod

23
neke Zene, ne sjedam se viSe ni gdje, a ni kojim putem. Sve su to
bili neki puteljci koje ja do tada nisam vidjela. Rekla nam je da je
neko drugi pogoden i da je tata dobro, ako se to dobrim moie na-
zvati. Sa mog djedijeg srca pao je veliki teret.
Kako je wijeme odmicalo, ni5ta nije postajalo bolje, vei samo
gore. dak smo i mi osjetili da ni hrane nije uvijek bilo, ali poku5a-
vali smo ne pokazivati da smo Zeljni kruha. Polako je postajalo sve
gore i gore, te se viSe nismo smjeli ni igrati napolju. Uvijek su nas
tjerali u ku6u. Podeli su i avioni da nadlijedu nad na5im gradom.
Morali bismo se tada smaknuti u skloni5te i dekati da sve to prode.
Podela su bombardovanja i sve mogude strahote. Sjedam se tre-
nutka kada je granata pala na kudu do naSe. Mama je podela pla-
kati i grliti nas, prestra5ena zbog prizora kojeg je upravo vidjela,
ali ujedno i sretna da se nama ni5ta nije dogodilo. Nije mi i5lo u
glavu za5to sru5i5e ku6u moga druga, ali znam da mi je bilo drago
da on nije bio kod kude. I tako su dani za danom prolazili, uvijek u
strahu. Sta je sljede6e Sto de nam se dogoditi? Strahovala sam da
mi i mamu ne odvedu, azatatuved dugo nismo ni5ta duli.
Jednoga dana do5la je vojska na na5a wata i sviju nas istjerala
izk:ule. Upudivali su nas ka nekim autobusima. Nije mi bilo jasno
gdje mi to putujemo, ali se nisam ni usudivala pitati. NaSe putova-
nje je okondano na autobusnoj stanici. Kada smo mi do5li, tamo je
vei bilo ljudi, meni poznatih lica, pa dakiiz nase familije. Nadala
sam se da 6u i tatu tu negdje vidjeti, ali njega nije bilo. Na autobu-
snoj stanici smo bili neko wijeme, ne znarn ni sama koliko dugo.
Sjedam se da su Arkan i njegovi vojnici bili tu da nas duvaju da ne
pobjegnemo i usput da nas maltretiraju i mude. Bilo je tu mnogo
djece uplakane. Arkanovci bi se samo derali: "Uti5aj to dete!", ma-
da su znali da plade od gladi i straha, no to njih nije intresovalo.
Htjeli su tisinu i nisu prezali ni od udaraca. udarali su i iene i
djecu, pa dak i stare, nemodne ljude. Ne znam koliko dugo smo
bili tu, ali mi se i dan-danas dini kao cijela vjednost. Znam da je
tata jednom do5ao da nas posjeti. To je bila jedina radost u to wi-
jeme u mome Zivotu. ViSe mi nije ni bilo bitno Sto nemamo ni
hrane ni pida, niti Sto moramo moliti da idemo u WC. Jedino mi je
bilo bitno zagrliti svoga tatu.
Nakon toga su nas otjerali na Urije' Sjeiam se da su nama, dje-
ci, napravili neku supu i nisu nam dali vi5e da jedemo. Rekla nam

24
ipnnrna da 6emo kasnije dobiti opet, ali da sad ne smijemo, inade
rh rc stomak zaboliti. Tada to nisam mogla razurnjeti, a i kako
*, bila sam dijete koje dugo nije jelo. U to wijeme su nas, djecu,
ddi po humanitarnu pomod, odnosno kruh. Kad se samo sjetim
bje taj kruh bio twd, ma dini mi se da, kad bi sa njim udario
p.Lga u glavu, da bi ga odmah ubio. No, mi smo ga jeli, ne znam
rl srma kako. Nakon nekog wemena provedenog na Urijama opet
I Bas vojnici pokupili u autobuse i krenuli sa nama u nekom
[rftu van Novog. Sjedam se tog straha, idemo negdje, ane ztta-
Dgdje.U mislima mi je bio moj tata. U zraku je visilo pitanje Sta
ii,ua njim. Mislila sam i na svoje igradke, ku6u i sve drugo Sto
ffijam, a 3to pripadameni. Dugo smo putovali, morali smo sje-
3i na podu, a vojnici bi nama, djeci, drZali pu5ke na glavama. Ne
rm za5to ba5 nama, pa mi im ne moZemo ni5ta zlo uraditi. Mi
ilosamo djeca. Nakon duge voZnje, autobusi su stali pred nekom
hom. Pomislila sam daje to na5 krai, prepala sam se svega. Gr-
El snm mamu u strahu od smrti i onoga Sto nas deka. Uputili su
ru kroz neku usku Sumsku stazrr, a mrak je podeo da pada. Ta
&je vodila do neke vode u kojoj je bilo oboreno drvo. Ta voda
ftanatrla naS put ka slobodi, ako je uspijemo predi. Panika je na-
telamedu svima. Vojnici su zaustavljali poneku Zenu i djevojku i
Dg{ie ih odvodili. Ja sam se uvijek u strahu okretala i gledala
dftlje moja mama. Ona je poku5ala pomodi starijim osobama me-
&kojima je bila i moja majka. Ne znam ni sama kako sam preSla
h wdu, ali znam da je bilo hladno i da nisam mogla da vjerujem
&F na drugoj strani na5a sloboda....

25
Valisa Moeller

Mi nismo tada mogli vjerovati da se takvo Sto moglo dogoditi, a

odavno je D.K.iz moga razreda,MFR smjer, govorila kako se "gad-
no neSto kuha u Novom", kao i uditeljica iz O.S. "E5ref Hrndi6"
M.P. koja je pridala kako ie "zargrati medka i pred na5im watima".
Stavili su svoje zastave na sve ustanove. Sa radija se duje "Mari
na Drinu", 4 slova i druge njihove pjesme, te iz{eitaji sa rati5ta.
Narednih dana muslimani su masovno dobivali otkaze. Na radiju
redovno javljaju ko je poginuo, ali nikad ne kaZu koliko muslima-
na je ubijeno. Samo znaju reii: "Ko od muslimana ima odredenu
krvnu grupu, neka se jai." - kada je potrebno dati krv za nekog
ra4jenog detnika.

IL.5.1992. godine
Od na5ih kom5ija Srba slu5amo da se na krovovima zgrada u
Bosanskom Novom naJaze navodni muslimanski teroristi, snajpe-
risti. Toga istog dana i noii organizuju se deZurstva u stubi5tu
na5e zgrade.

L2. maja
Cit.n smo dan sjedili u hodniku slu5ajuii pucnjavu iz nepozna-
tog oruZja. Uskoro su podele pristizati kolone izbjeglica iz Preko-
sanja. Mu5karci, Zene, djeca, goli i bosi sa malim zavelljajima.
Cetnici ih vode u na5 srednjo5kolski centar, a tamo ispod Kule i sa
Kule sukljali su gusti dimovi, gorjeli su njihovi domovi. Gorjeli su
Blagaj, dolina Japre. Ljudi su nestajali, Zene i djeca vozovima
transportovani prema Doboju i Brodu. Padala je kiSa... Vatre se
gasile. Onda su gorjele druge. NaSe kom5ije, Srbi, govorili su da se
puca sa dZamije, zato se sa Repovca puca na Gradsku dZamiju.
"Vojska nikad nije napadala narod." - govorile su na5e kom5ije
Srbi.
"Ukoliko ne predaju oruZje, sravnide cijelo Prekosanje." - re-
kao je moj Skolski drug B.V.
U na5oj zgradi nije bilo snajperista. Sa munare Gradske dZami-
je niko nije pucao. Muslimani nisu imali oruZja, nisu bili snajperi-
sti, a tog L1.5.1992. godine tenkovi tzv. JNA u5li su u musliman-

26
shn sela i naselja u kojima nije bio pruzen nikakav otpor i sravnili
ffisa zemljom.

f.6.1992. godine
Osnovci su dobili ocjene. U razredu moje sestre na podjelu knji-
iic* aijs doslo nijedno srpsko dijete. samo nekoliko roditelja te
diece- Svako vede pred na5om zgradom su kom5ije Srbi igrali ko-
ffir. Ispred kafida "Horoskop" okadili kos na staroj jabuci. Do
mkih doba se dula vika i pjesma. Samo to vede, 1. juna, nigdje ni-
hg& we zamrlo.
Lijep i sundan dan. ditavo poslijepodne dudna neka, tegobna
riiiffna, dok se nije podelo pucati.
Predvede pucnjava iz pravcaVidorije. Vidimo "jeleYe" pred Vi-
@iskom dZamijom. stoje ve6 ditav dan, da niko kolima ne moze
p.,o6. Pucnjava sve jada... Rafalna i pojedinadna. 20:00 je sati.
Sjedimo u maloj sobi na podu. Zav1ese spu5tene u cijelom sta-
mr l--Zasni rafali odjekuju. zolje. svaki minut jedna eksplodira.
kojim. sedam. Ti5ina. Rafali iz daljine. vani je svijetlo k'o da je
ruffed dana, a ve6 je oko ponoii. Ponovo brojim detrnaest. Lome se
sakla. Prozor u kupatilu je otvoren, pa se polako odvudem tamo,
oqietim miris paljevine. Vjetar nosi pepeo i raznosi izgoreni papir.
Gori dZamija...

Sutradan 2. juna
Na radiju su javili da se stanari nase zgrade i ditave ulice sklone
od dZamije jer 6e minirati munaru.
Utorak. Sundan dan. Stajali smo u HodZiia dvori5tu, ali toga
.lnna se ni5ta nije desilo. Culi smo da su mu5karci iz Vidorije odve-
deni na stadion. culi smo da su samo muskarciiz naseg ulazatu
nod vodeni u hotel i da je susjedni ulaz bio "po5teden"' Tamo je
cijelu no1 stra1ario jedan srpski vojnik dija je djevojka, E.M. (mu-
slimslfta), bila u zgradi kod njegovog brata i snahe, a on strahu-
y6 zanju nije dao nikome da ude u zgradu.
5. juna
Ponovo su ru5ili munaru. Stajali smo ispred hotela kada su do-
vezli dizalicu i gurnuli njome munaru ka sredi5tu dZamije, medu
poruSene zidove. Mjesec i zvijezda sa vrha munare pali su u dvori-

27
5te, a nekolicina njih je pohitala i odnijela ih. Kako i ne bi, kad su
bili od distog zlata. Osjetila sam neku nepoznatu bol i veliku pra-
zninu u duSi. Ona, tako divna ditarrija, kraj koje sam odrasla, vi5e
ne postoji. Ostali su samo goli zidovi sa zjape6im rupama mjesto
prozora.
Srbi su likovali, pljeskali od zadovoljstva i prevelike radosti.
PoZurili smo kudi. Poslije 12 sati muslimanski svijet je imao za-
branu kretanja. Crveni kombi je kruZio ulicama, a na njemu se
vihorila detnidka zastava, ona ista 5to odavno visi na SUP-u, Sko-
lama, op5tini i bolnici. Ona ista zastava o kojoj pjevaju pjesme na
srpskom radiju i koju moji nekada5nji "drugovi" nose na rukavu
svoje uniforme. I toga 5. juna, popodne, prosula se iz neba tolika
kiSa. Grmjelo je i munje su sijevale. Padala je ki5a kao da su u njoj
salivene sve nase suze. I tako deset dana zaredom. Nebo je plakalo
sa nama, a gromovi tukli da se sva zemlja tresla. Bila je to poruka
zlikovcima da ima nesto'jade i od njih i svih ljudi svijeta. Nesto
jade i veie.
To mi je bila velika utjeha. I to mi je davalo nadu u Zivot. Posli-
je ki5e uvijek dolazi sunce...

O, ti, dobro poznato drvede!

Ti ostati isto.
6eS
Nijedan listak neie uvehnuti Sto nas nema,
nij edna grana zakrlljati,
5to te mi vi5e ne gledamo.
Ti 6e5 ostati isto,
nesvjesno Zalosti koju u nama budiS.
Ko ostaje da uZiva u tebi?

28
,f,nela Arnautovi6

h reg djeiijeg dnevnika

15.L992. god.
Dragi dnevnide,
po6to cijelu nod nisam spavala, dodekala sam zoru zurelil<roz
mi:se. Sva sam se bila preznojila od straha. Ponedeljak je osva-
mkao da se ni5ta nije dogodilo, a pucalo se cijelu no6. Neko nam
frirckao da je neko sina dobio, pa se pucalo. Boga pitaj je l' to bilo
rEo i bai zbog toga.

Ilanas 5.5.1992. god.

i objavljeno da se ne ide u Skolu zbog ratnog stanja. Uveden je
liicijski das od 22 do 5 ujutro.
11.5.1992. god.
Dragi dnevnide,
poklinjem ovaj dan Sto je ovakav osvanuo. UZas. Puca se cijeli
h- Mama, tata i ja sjedimo u jednom 6o5ku iza Sporeta, skupili
r- Cijeli dan se bombe bacaju na Prekosanje i Urije. Samo mislim
nnarod, moje prijatelje iz tazreda, gdje su. Ne smijem ni jesti od
ffiah4 niti se pomjeriti. Oko na5e zgrade vojska se duje. Psuju

[im nas, muslimane i zaplaka. Bojim se no6i.

14.5.1992. god.
Dragi dnevnide,
Sta se deiava ovdje, ovakve stvari sam dosad vidjela samo u ak-
.inim filmovima. Virim I<roz zav1esu, neki naoruZani ljudi trde,
d ne kontam kuda i zalto, pa niko ih koliko vidim ne ganja, sva-
str
Pucnjava ne prestaje. Skroz nam je zabranjeno kretanje. MoZe
G samo idi kupiti kruh. Tamo kod pijace je jedan mali kiosk i od-
nah kuei. U redu se stoji od ranog jutra. Kad podne pucnjava,
tqtim se i molim Boga da prestane.

29
 15.5.1992. god.
Dragi dnevnide,
danas nesto kao tisina. Mama ho6e da idemo kod Jupe i sebine
da vidimo Dinu. Mogu misliti kako se boji, malo dijete je on' Kod
njih puna ku6a njene rodbine iz Buljuka,ka?:u dosli naoruzani
vojnici i otjerali ih, pladu. Ljudi su masovno bjeZali iz Blagaja i sa
Urija. dujemo kroz jedan mali prozor neki vojnici psuju balijsku
mater. Ja i mama idemo kuii i na pola puta zapuca se' Mi kod
Spice, ona vide: "TJlaziovamo u haustor!" Kontam, blizu sam kudi
i trk kroz grad do robne ku6e. ostavih mamu. Poslije je sama dos-
Ia. Sad kad skontam kako djecajadna ne kontaju"'

16.5.1992. god.
Dragi dnevnide,
nesto dudno mirno danas' Mama govori tati: "Moj Mujo, staje ovo,
Sta li nam se sprema?" Kontam sta de se spremati, pa ne puca se...

29.5.1992. god.
Dragi dnevnide,
mama mi je danas rekla da spakujem malo stvari, kaZe: "Gadno
se sprema zanas muslimane." "Sto?" - pitam. "Jesmo li kome sta
skrivili?"
Mama samo kaZe: "Jesmo, izgleda sto smo muslimani, ne vole
nas." Plade.

30.5.1992. god.
Dragr dnevnide,
samo kratko, moZes misliti, moj grad Bosanski Novi
je bombar-
diran.
sjedim ispod radnog stola, obudena i u patikama. Mama i tata
kazu ako bi se bjeZalo. Gdje da bjeZim, ovo je moja kuda pa... (fali
izgledada nisam pisala dalje od straha)

1.6.1992. god.
Dragi dnevnide,
sta se desilo sa mojim gradom? DZamija srusena. Kiosk kod
pijace prodaje kruh, dekam od rano ujutro, a do dvanaest moram
biti u kuii. Ljudi se guraju...

30
 !.6.1992. god.
Dagi dnevnide,
pobudila me neka panika, trdanje i plad. Izadem vani i sret-
dnrgaricu. KaL,e da su odvedeni mu5karci na stadion. Pitam
tro 6e tamo. Ni5ta ne kontam. Trde svi pa i ja. Svi pladu, kad
vidim moji dajdZa,brat, kom5ije, rodaci. Zene plalu. Ja kao
mi sumraka i ljudi sa pu5kama meni poznati, dragi dnevnide,
f nem do5ao das...
L6.1992. god.
kagi dnevnide,
uadpsujem i kaZem: "Jebem tiraL."
Oraj Novi je moj napadnut i svi su mu5karci odvedeni. Zao mi
iiu. Kuda ie sa njima? Sta 6e im? Kome su ovi ljudi Sta krivi?
Nerazumijem.
hstite nas viSe na miru!
lfua smo vam uradili?!

f"6.1992. god.
fi}ragi dnevnide,
,rlrnas sam clieli dan u ku6i. Dolazili nam neki, kaZu pretres. Dva
puno oruZja imaju na sebi. Neke pu5ke i noZeve, k'o Rambo.
sboji na stepenicama, drugi u5ao unutra. Vidim ruka mu zamo-
u zavoj, a krv na zavoju. Mene dudno gleda i pita: "Gdje ti je brat?"
Kaiem da je u Svedskoj. "Ahaa..." USao je u njegovu sobu i vi-
sve pehare, gleda i kai.e: "Mi smo se po Uni ganjali." Rekla
M ga niko na Uni nije mogao sti6i. Samo me pogleda i ode.
me ubiti, kontam.
filanas razmi5ljam kako me je mogao lako ubiti zbog toga Sto
mu ono rekla, ali bila sam dijete i ponosna na brata. A Sta bi
da je on tu bio... ne bih ga vi5e nikad ni vidjela, znam l00Vo)

tr6.1992. god.
@t sam bila na stadionu, strava i uZas, dragi dnevnide.
!'4,.6.1992. god.
Uredu sam, dragi dnevnide, bilajutros od 7 sati. Spavam polus-
Kruh se deka i peta sam po redu. Nekom daju dva, meni da-

31
do5e jedan. Rede koza neka tamo:"I to ti je dosta." Sad, dragi
dnevnide, malo bolje kontam stvari. Guraju se svi, katastrofa. Ne-
ki dovjek kaZe: "Ne daj balijama niSta." Samo Sutim, al' dragi
dnermide, konthm da svi stojimo u istom redu i dekamo isti kruh.
(Dugo poslije ovoga nisam pisala. Mi, djeca, smo se nekako i
zabavljali, valjda tamo na Ogradama se to nekako drugadije osje-
6alo... sve do prvog konvoja.)

16.7.1992. god.
Dragr dnevnide,
oti5le mi drugarice. Plakale smo i molile Boga da to ne bude
zadnji putu Zivotu da se vidimo. I stvarno nije bio, bar taj put.
Vratili su se istu no6.

23.7.L992. god.
Dragi dnevnide,
danas su muslimani iz svoga grada, Bosanskog Novog, oti5li-
ve6ina su napustili svoje kuie i svoje najmilije. Malo ih je ostalo.
Sto moja mama kaZe: "Ostalo nas je Saka duse." Oni nisu nikuda
htjeli iii. Ostalo mi je nekoliko drugova i drugarica. Sve je jedna
velika pustos. (sjedam se da je to nas malo djece sto je ostalo bilo
kao ludnica. Sad, kad razmislim, bili smo kao jedan dopor pasa.
voie i povrde po dvoristima nas je drzalo. sve je bilo niklo kao lu-
do, sljive su bile kao jabuke. Sve je bilo duple velidine. KaZu da
pred kijamet priroda poludi. U Novom je bio kijamet, a mi, djeca,
BoZe saduvaj, poludjeli.

32
hrotea Bo5njakovid

@i, 1992. god.

Fodinju straZe po zgradama.Vra6am se ku6i, a tamo kom5ija
rfui Bade (tako su ga zvaLi, dovjek u godinama) sjedi i drZi pu5ku.
n* mi: "Ovo sam duvao joB od '4L." Odlazim na kafu kod kom5i-
,pffiqt *ane i Slobodana (kierke i zeta prof. Mimija i Radmile Ru-
hinet.Ooarro i on drZi pu5ku ikale "Ovo mi je od djeda ostalo."
ffio nije u redu, ne5to se sprema. Imala sam i ja dedu, al' mi
@ mavio pu5ku. Podele su detonacije, pucnji. Iste noii, kad je
gm }'ukovar, imala sam prijetnje preko telefona. Igrom sludaja
lffin so- sama u Novom, moji vi5e nisu mogli nazad. Kaiem:
"mme}a Elogu." Jer, ko zna kako bi se sve zaw5ilo.
ffi5.1992. godine bila sam na poslu nai,eljeznici, u kancelariji
rebili samo Macko i ja, nesrbi.
tE'la je srijeda, pazarni dan. Vijesti na radiju Bosanski Novi javlja-

,fu& je provaljen prvi stan u gradu. Ma ni slutila, ni sanjala ne bih

ror e rni se desiti. Kad je zazvonio telefon, redeno mi je da odmah
&h ili ce mi sve di6i u zrak. Sva izgubljena idem u policiju ftaliti
pod (ba5 sam bila naivna od njih traittipomoi). Stu t"* mogla.
Krenula sam kuii. Kod parka sretnem Celar Dadija, njegovog
' il Batana i prof. Perinog. Odigledno su duli Sta se desilo pa su
r& ponudili da idu sa mnom, da ne budem sama. Penjudi se na
dlrgi sprat (hodnik se nije vidio od vojnika) jedan je rekao: "Ti
;6, ostati odstupi!" Na vratima je stajao Rade Madki6, (mul Azte
fuer i ja upitah: "Rade, Sta je to? "
Olcenuo je glavu i neSto promrmljao. Prolazim kraj vojnika,
mi sa bradama, nemam pojma koji su.
Uiasno, sve razbacano, sve na podu. Mislim, Boi'e,Sta sam ja
r&irila- Sva sam u Soku. Milan Kovadevii, otac mog Skolskog dru-
g:Zorana i Ljilje sad "pravnice" u Novom, ubjeduje me da mi ne6e
ofrih4 da su samo od kriznog Staba dobili naredenje da me istjera-
JilB pod optuZbom da moj tata vadi srpskoj djeci odi i
preprodaje
Gutje te da stan sad pripada Strbac Radi (i on je tu bio, Zivio u
je
@rebu, a kasnije sam saznala da iz Ruji5ke). Bila sam sva u
f;ohr i samo sam govorila: "To moj tata ne radi." Rekli su mi da
umrem osnovne stvari i da dodem sutradan da rije5imo papire.

33
Sagnula sam se da pokupim ne5to. Ne znam ni sama Sta, puSkaje
bila uperena u mene, ma sve sam ostavila. Nisam znala kuda iu,
telefoni ne rade, blokada. Otisla sam kod Cunog. Tamo sam malo,
koliko-toliko do5la sebi. Rekao je da moram Sto prije iz Novog,
dolazi smjena sa ratiSta, pabih mogla lose pro6i. Rekao je da ie sve
sto je u njegovoj mo6i poduzeti da izadem i da sve sto traze od me-
ne potpisem jer ionako moj potpis ne vrijedi. Nakon par sati dola-
zi Rade Madkii, izvinjavase. KaZe rat je i da u nedelju budem kod
Lovadkog, da de me prebaciti do Banja Luke. Radila sam sta su mi
govorili, a Sta sam drugo mogla'
Tu prvu noi spavala sam kod Maksimovid Makse i Radmile,
stan preko puta, samo nas zid dijeli. Ma nisam ni spavala, sve se
dulo, bilo je svade, bilo je izgleda vise kandidata za stan. Dosao je
jedan, vide na dotidnog Lazu: "Sto si uzeo taj, a ne od Ismeta vele-
tanli6a.,, virim kroz Spijunku, Radomir Pa5i6 (predsjednik op5tine,
moj komsija koji me nikad nije ni pozdravio, a sad zrlanrl i zasto)
rekao je: "Sutra joj ne daj niSta, to su ustaSe... " Inade, u mojoj
zgradiZivjeli su veiinom srbi, osim prof. DZemsa, Falana, Hotica i
mojih. Makso mi se javio iz Svodne, kaZe: "Oti3ao sam' ne mogu to
gledati.,' Radmila i ja ostale smo same. Dolazi Nada, Lazina Lena,
da idem u stan da se rijese papiri i da odnesem stvari. Za mene
jos
jedan sok. Radmila predivna prema Nadi, ma to ne mogu opisati, a
ja ponizena. Moja dugogodisnja, ne samo komsinica nego i prijatelj.
zar nijemogla sadekati bar da odem, pa nek' se komsija koliko
ho6e. Nemaveze, nikad je vise nisam vidjela, niti imam Zelje. ono
5to je ona moZda i ne misledi uradila, urezalo se u mom srcu'
To se ne zaboravlja.

Odlazim u stan, ved imaju goste na kafi, mojoj kafi, mojoj Solji'
Tu je sestra od Branku Sttp"u sa Jablanice koji je 8 godina iSao sa
mnom u skolu. Boze, kako mogu, dak sam bila i ponudena da sjed-
nem. Ma oni nisu bili niti ie ikad biti normalni. Mislim samo da
mi je sto prije iza6i iz ove ludnice. Taj dan sam morala sa Lazom
hodati zbog papirologije i da platim ono sto jos nije pla6eno. Imala
sam jos problem sa stvarima, ono sto njima ne treba, trebala sam
da iznesem. Para nisam imala nesto puno, ali morala sam platiti
prevoz tih stvari iz stana do Tunjice. Na "duvanje" ih je uzela Mi-
ra Umidevic, sestra Bore, Brane i MiSe koji su ih poslije i prisvojili.

34
 Sta imaju od toga, stvari nisu vjedne , a obraza sad nemaju, ako
su ga uopie i imali. Oti5la sam na Zeljeznicu jer je tamo uvijek bilo
traktora i konjskih kola. Imena se tadno ne sjedam Sudi6, Karabe-
govii, Custii ili tako nekako (Ako me se sjeia i ako bude ovo ditao,
nek mi oprosti. Ne sjeiam se vi5e tadnog imena) oti5ao je sa mnom.
On i Cunijevi sinovi su mi pomogli iznijeti i natovariti stvari na
konjska kola. Kad je bilo gotovo, pitala sam koliko 6e me ko5tati.
Samo je odgovorio:
"Idi i moli se zar,as da izvudemo Zive glave." Kasnije smo se
sreli u Karlovcu.
Po5to nisam imala para, a trebala sam platiti put od Banja Lu-
ke do Beograda lliZagreba ili ne znam kuda, nisam znala Sta me
deka. Cuni je do5ao na ideju da proda na5u garaZu (kako je bio
naivan) ZoveMazalicu, pa potom DraLi6a. Ne znam Sta su mu oni
rekli, samo je Cuni blijedo pogledao i rekao da su oni familija sa
Lazom.
Hvala pokojnom Cunom za sve Sto je udinio. ViSe nisam mogla
kod Radmile spavati, odlazim kod prijatelja D.S. Ni danas im to
nisam zaboravila. Dva dana sam sa Lazomhodala po op5tini, ban-
ci...ne zrram ni ja vi5e kuda. Hrpu papira sam potpisala, a ni danas
ne znam Sta.
I danas, kad se sjetim Laze, nasmijem se. Kad je sve oko papira
i raduna bilo gotovo, velikosrpski ratnik, dobrovoljac, kaLe meni:
"duj, koka, bu5 mi dala osobnu kartu?" Gdje mu je njegov srpski
jezik? Pitala sam ga kako da je ba5 uzeo na5 stan, a on kaZe da je
dugo godina Livio u Zagrebr i da se vratio da se bori za Srbiju i
svoj narod, a da mu je stan dodijelio krizni Stab. A svi znamo ko je
bio u kriznom Stabu, na5i Novljani, na5i sugradani koji su se pre-
tvorili u zvijeri.
31.5.L992. god. Tadno u 10 h kako mi je redeno, uz pratnju do-
tidnog Lazei Radmile (kao podr5ku) sa dve male torbice idem pre-
ma Lovadkom. Prolaze ljudi koji me poznaju, upuiuju mi poglede,
niko ni5ta ne govori. Dolazi i Rade sa suprugom Azrom, tu je i
zeleni vojni kamion pun vojske. Boi,e, moram s njima. Sofer je
podeo da se dere. Neie da me vozi. Ne znam Sta se deiavalo, kroz
maglu sam dula kako Rade rede da me mora odvesti u Banja Luku.
Ne znam ni sama kako, ali do5la sam sebi'tek kad sam vei sje-
dila na kraju kamiona, do mene Rade i neki Drljada koji je radio u

35
Sani. Put je bio ditava vjednost. Prolazili smo kroz Kozarac, osje-
iao se dim, gu5i, podeli su iz kamiona da se deru. Rafali, do5lo mi
je da wi5tim od muke. Radu, koji je s njima na rati5tu, zadirkivaju
za balinku. Ma, uZasno je bilo sve slu5ati. Napokon stiZem pred
"Bosku", mislim da se tako zvala. Oni odlaze, a mene deka jedna
prijateljica. Javljeno joj je preko Lelieznitkog telefona jer gradski
nije radio.
Od nje sam se javila svojima (telefonske linije u Banja Luci ra-
de). Rekla sam im da sam mijenjala stan. Sta sam drugo mogla
redi, ko zna telefoni se moZda prisluSkuju, a ja sam u musliman-
skoj kudi. Kod njih sam dolazila preko dana, a noie4je mi nije bilo
sigurno jer se i njima nije pisalo dobro. Odlazim kod dugogodi5-
njitt prijatelja, Srbi su, ali tamo mije najsigurnije' Cak su mi naba-
vili avionsku kartu do Beograda. Bila sam 4800. po redu.
Moj boravak se produZio gotovo na mjesec dana. Smanjivao se i
moj red zalet, ali NATO je tad izdao naredenje da se avioni "ski-
daju". Moji domadini nisu dali da idem. Tih dana nisam bila u
stanju sama da donosim odluke, radim Sta mi drugt kaZu. dula
sam se sa svojima, svaki dan su me zvali, bilo je i plada i sad sam
im sve mogla ispridati. Sa Novim nije bilo telefonskih veza. Dodu-
5e, ubrzo se nisam vise mogla duti ni sa svojima. Obilazila sam sve
ustanove, fuallla pomoi da izadem, ali niSta- Jedan dan hodam,
pun grad vojnika, policlje, gai'va... majko moja, kad iz hotela Ka-
radl!C,, a ja k'o da mi na delu piSe ko sam, okre6em se i brzo ho-
dam. Strah me. Naveder televizija Banja
Luka, vijesti, bolnica, umiru bebe zbog nedostatka kisika. Kari-
tas de dobaviti kisik pod uslovom da se izvede odreden broj ljudi.
Moji domadini govore: "Idi sad, sad ti je prilika". Odlazim, tamo
me dodeka dasna sestra: "Veledasni Mile nije tu, dodite sutra."
Maja odgajana u komunizmu, pa im nisam puno vjerovala. Odla-
zim sutradan. Dodeka me veledasni. Ispridala sam mu svoju pridu,
rekla sam mu gdje budem i dala mu broj telefona. Ako Sta bude u
vezi izlaska, obavijestiie me. Nije dugo trajalo. Naveder u 19 i 30
vijest: Kamioni "Merhameta" i "Ilaritasa" donose nam kisik iz
Hrvatske. U 21 h zvoni telefon, moj domadin se javlja: "Hajde Du-
du5ka, tebe treba." Veledasni Mile: "Sutra u 8 sati pred biskupi-
ju". Nije bio niko sretniji od mene. Cijelu no6 nisam spavala. Sa
svojima se nisam dula vi5e od 2 sedmice. Moji domadini su me

36
ispratili, dali mi ne5to para. BoZe, kad se toga sjetim, puno dvori-
5te naroda.Veledasni Mile proziva, nije nas bilo ba5 puno. Negdje
oko 15-16 ne znam tadno. Sjedamo u stodni kamion. Sofer Suljo,
suvozad veledasni Mile, a ispred nas golf sa dasnim sestrama. U
kamionu nismo puno pridali, samo pokoju rijed. Nikad nedu zabo-
raviti majku sa malim djetetom iz Bosanske Krupe koja je do Ba-
nja Luke do5la pje5ke i dvojicu iz Dervente. Nisu se vidjeli od mo-
drica. Tada mi je jedan od njih rekao da skinem prsten, ko zna Sta
nas deka, jer su njegovoj Zeni uho odsjekli zbog mindu5e. Mislim
da smo se svaki das zaustavljali, vi5e ni sama ne znam.Ali, jedno
od zaustavljanja nikada neiu zaboraviti. Srbi i UNPROFOR, oni
su isti. Mislim da je to bilo oko Novske. Stao je kamion, ti5ina i
odjednom se zadli,e cerada. Bradonje. Deru se, istjerali su nas van.
Na nekih 20 metaravidi se hotel u Novskoj zapaljen. UNPRO-
FOR se karta s 4jima. Psuju nam usta5ku i balijsku majku vidu da
ie nas sve poubijati. Poredali ttas za strijeljanje. Veledasni Mile
ftahikapetana ili nekog glavnog. dastte sestre su opkolili i pi5ati
po njima, uZas. Mislila sam gotovo je, a UNPROFOR ma ni da
mrdne, jo5 traZe cigare. "Ljudi, Sta to radite?" - dulo se iz daljine.
Dolazi taj neki glavni. Vidim veledasni mu pokazuje neki papir.
Pu5teni smo. Nastavljamo put. Nakon nekog vremena opet staje-
mo. Ti5ina, dile se cerada, opet brada, ali nikad zaboravljena.
"Izadite ljudi, sad ste u Hrvatskoj, ima li iko iz Kozarca ili blizi-
ne?" Ja sam rekla da sam prije nekih mjesec dana pro5la kroz
Kozarac i rekla mu ono Sto sam vidjela. Dedko je podeo, ne da
plade, nego... nemam rijedi. On je izKozarca... Dali su nam da pi-
jemo. Bili su tu novinari, hitna.Tada su nam rekli da 6e nas odve-
sti do Zagrebadke katedrale, a odatle se moramo sami snalaziti.
Stigli smo do inine pumpe. Pauza. Tu smo svi zajedno sjeli, ni-
ko nikome ime ne zna. Svi smo iz razliditih mjesta, a iste sudbine.
Podeli smo medusobno, Sta je ko imao od hrane, da dijelimo. Na-
stavljamo put. StiZemo negdje popodne pred katedralu. Razmi-
Sljala sam kako do svojih, da li uopie znaju da sam krenula. Para
sam imala, ali one srpske hiljade nisu primali. Moji su me dekali,
svakogje neko dekao. Moji Banjaludani su preko Austrije javili da
sam krenula. Koja radost, to je neopisivo. Bila sam mokra k'o dep.
I danas duvam ko5ulju u kojoj sam doputovald. Isto vede kod mojih
dolaze Ante Milinovi(,,ZIatko Pedenkovid i Goran Cerii. Razgovor

37
je trajao do kasno u noi. cika Ante mi je rekao da sve zapi5em da
ne bih zaboravila, sto sam i uradila. organizuje se izlazak Novog'
Juli mjesec,put zaKarlovac, dolazi moj grad' BoLe, u jednom mo-
mentu Karlovac se pretvorio u Bos. Novi. To je da se ne zaboravi.
Odlazim u Njemadku.

Prestao je rat. Idem prvi put u Novi. strah me, bojim se. Parki-
ramo se kod pijace, otvaram vrata, stajem na zemlju k'o da nikad
nisam ni otisla. strahje nestao, pa dega sam se bojala, sta samja
lose uradila? stan je tata na jedvite jade uspio povratiti i to sud-
je
skim putem. TuZio je sve odreda. Glavni sudac bio DZajid Milo-
rad, nekad radio kao prarmik nal,eljeznici, dosljo iz Fode. Morala
sam i ja idi re6i sta se desilo. Bili su pozvani i oni koji su
provalili
je La-
kao Klvadevid, Madki6, Strbac....Nisam dula 5ta ko kaZe, ali
,o Strbac bio tu kao tuZeni. Tad mi je Rade Madkid pokazao papir
koji duva zbog ovakvih stvari na kojem stoji da se u roku 24 h sve
r-resrpsko stanovnistvo izbaci vaniz stanova, pedat kriznog
Staba i
potpis
- Radomira Pa5i6a.
Ook sam ja davala iziav.o, Lazo Strbac (koji nije htio iza1i tz
stana) okrenuo se i rekao mi:
,,Budi dasna i postena, reci istinu." Na sta je tata povisio ton.
on meni govori o dasti i postenju, ako znakoliko je nevinog naro-
da ubio...
Na kraju je izaiao iz stana...
Kad god sam iSIa u zgradu, imala sam strah da nekog ne sret-
Dok
nem. Nisam htjela ni kontakt ni sa kim od bivseg komsiluka.
sam iSla uz stepenic e, rriz stepenice je silazio Radomir
Pa5i6, a moj
,,Dobar dan.,'u meni tada kao da je puklo. Naglas sam rekla:
sin:
,,ovom nikad vise nemoj re6i dobar dan!" Radomir prode ni A ni B.
I dalje svake godine odlazim u Novi, ali sve manje imam Zelje.
Nije to vi5e onaj grad, niti de ikad vi5e biti' Sad kaZem, nekad u
Bos Novom...

38
Fatima Veletanlid

Rat je kada dvije naoruZane vojske pucaju

jedna na drugu.
Kada samo jedna vojska uz podr5ku paravojske
ubija i uni5tava, onda se to zove AGRESIJA
Zastra5ujulatama se nadvila nad Novim. Ne znam vi5e ni koji
je dan, niti koji je datum, niti koje je vrijeme. Moj sin i ja stojimo u
mraku na prozoru i gledamo preko Une. Ne vidimo ni5ta, samo
dujemo pucnjavu, rafale, a onda neka svjetla silaze sa neba. Mala
svjetla sa malim padobranima, kao u nekom crtanom Diznijevom
filmu. Zbunjeni gledamo bez rtiedi, a onda...Plamen. Gori' Nije
nam jasno Sta, pa opet plamen. Opet gori. Mrak i strah. Ne moZe-
mo odgonetnuti staje. BoL,e, mama, Ismet, Sudin, njihova djeca,
Zene, porodice, majka Biba, moja Sefka i Sule i svi drugi. Neko mi
je govorio u Zivotu da ima Boga. Nije nas valjda napustio. Samo ne
zrtarr' da li je bio s nama ili mi nismo bili sa Njim. Treba5 nam
BoLe, za5titi naB narod. Nema niti jednog dogadaja da smo se toli-
ko ogrije5ili da nas treba5 kazniti. Nemoi se uvukla u razum, u
kosti. Stra5no je to. Ni5ta ne moZe5 udiniti, ba5 niSta, a htio bi
sva5ta.
Gledaju6i tu neizvjesnost preko tJne, tamo daleko, nedostiZno,
a tu ispred tebe, izgledalo je kao Suma u kojoj su lovci sabili divljad
i pustili pse da se igraju dok oni stoje naoruianiipromatraju.Uiii-
vaju, pripremaju nagrade svojim psima. Ili, joi gore, kao arena u
kojoj gladijatori nemaju nikakve Sanse. O BoZe! Je li to moguie?
Srce udara. Nevjerojatno je kako osjeti5 taj zvuk iz grudi.
"Mama! To dZamije gore. " Razum mi se pomutio. Odjednom
vi5e nisam ni5ta vidjela. Sve mi je bilo jasno. Znala sam Sta se
sprema. Ved sam to vidjela u Pounju. Citav scenario mi je bio
odjednom tako providan.
Osvanulo je jutro. Ne znam kako, ko i otkuda mi je javio da mi
je jedan brat na stadionu, a drugi u podrumu hotela. Nisam znala
Sta to znadi. Rada i Ale Dautovid sa svojima su bili kod mene. DoS-
li su neki vojnici, valjda iz kasarne Cerkezbvac, Melini i Emiru
donijeli cigarete. Ne znam ko su, ali sam ih pitala Sta se dogada i

39
Sta to znati Sto mi je brat u podrumu hotela. Iz qjegovog izraza
lica sam shvatila da je ne5to jako lo5e, ali mi je kazao da se ne bri-
nem jer su Srbi poduzeli mjere da za5tite narod i da je moj brat
zato priveden. Da zaitite narod? Od koga? JNA, naoruZana preko
zuba treba da zatvara narod po stadionima i podrumima zbog za-
Stite od grupe pobje5njelih srpskih terorista? Co{ede, kome prida5
pridu, dak u nju i vjerujeS. Nikakve vijesti ne dolaze niotkuda. Ne
mogu u Novi, niko mi nede ni5ta kazati.Idem u Dvor pitati iu
nekoga negdje. OtiSla sam ljudima kojima vjerujem, Srbima, na-
ravno kojima vjerujem, nisu svi monstrumi, ne mogu biti, neko
mora biti i dovjek. Svakakve pride dolaze do u5!ju. Ne mogu ni5ta
uraditi, ne mogu niSta, stra5no je.
A onda, ne sjeiam se kada, popnem se na brdo, a ono stadion.
Mili BoZe, polje puno igrada koji se ne kredu, stoje kao stado, sun-
ce upeklo, a tribine prazrre, nigdje publike. Zastra5ujude. Prvo Sto
mi je palo na pamet je stih "Bilo je to u jednoj zemlji seljaka..." Pa
nije moguie, nede valjda, pa ne mogu. Zarbi se to moglo desiti.
Strah koji raste. LiceinaoruZani hodaju okolo. Da li ljudi deka-
ju svoj trenutak da ih izvedu i povedu. Ne mogu dekati, opet idem
pitati. Odem do kom5ije. On je doktor u Novom. Ne poznajem ga
ba5 dobro, ali sam prijatelj sa njegovom punicom za koju znamda
je dista du5a. Pitam ga.
KaZe mi: "Ljudi su za5tideni i niko ih nije zarobio. Danas su
odnijeli, ne sjedam se tadno 80 kg ili vi5e kruha i salame da ih na-
hrane."
Ne znam koliko je hiljada ljudi tamo da ih nahrane sa kruhom
i salamom. Brinu se nema Sta. Ja nisam do5la po odgovor da li 6e
oni jesti, nego da Ii de i6i kudi. Nema odgovora. Samo mi se mota
po razumu glas moje Skolske prijateljice SnjeZane Musii, lijepi,
ugodni smireni glas:"Ako dobrovoljno napustite Novi i ostavite
svoju imovinu srpskoj republici, ni5ta vam se neie desiti."
Odaj ne izlazi iz mene. Djeca su u kudi i molim ih da ne izlaze
van. Odnos mojih kom5ija je veoma korektan prema meni, ali ni-
kada ne zna5 ko se moZe odakle pojaviti. OruZje ljudima daje mo6,
a ovdje ga svi imaju, dak i djeca.
Cekanje. To mi je jedino ostalo. Dokle? Moram biti jaka. Djeca
imaju samo mene. Ali, te5ko je. O BoZe! Mislila sam da je Bogje-
dan. Sada mi se dini da je drugadije. Njihov Bog je jadi nego naS.

40
 A onda opet, ne zttam kada, osvanuo je dan. Mislim da je bio
lijep i daje sunce kupalo Novi uprkos svemu, kao daje porudivalo:
"Ja sam sa vama." Opet gledam preko Une. Nije mi jasno. Cijela
Vidorija ima neke bijele zastave na prozorima, TV antenama,
ogradama, blje5ti bjelina na suncu.
Odmah mi se nametnula slika nacista i Zutih zijezdana ruka-
-a Zidova da bi ih se moglo lak5e pokupiti u logore. Pa ovo su
nacisti. Sta mi odekujemo. Tu nema izlaza. Poslije, kada sam oti5-
la mami u Novi, vidjela sam i na njenom prozoru bijeli pe5kir.
Skinula sam ga. Kako je moglabiti tako naivna? Nije moglavjero-
vati kao ni mnogi drugr. Uzdala se u Allaha. A u Sta bi drugo?
Podrum hotela. Moj brat Sest dana muden, tuden u mraku da ih ne
bi prepoznao, a oni ga ionako namjeravali ubiti. Bez hrane i vode
u krvi i otocima, na5li su ga i iznijeli van. Neki su mislili da je mr-
tav. Sta je bio razlog? Ne prida o tome. Nisu svi imali sredu da se
spasu iz podruma hotela ili Vatrogasnog doma.

Homo homini lupus

Naravno, datumi su mi se svi izmije5ali. Nisam mislila koji je
dan ili koji je datum. U zraku su lebdjeli strah, neizvjesnost, zbu-
njenost. Nisi bio u stanju ni5ta misliti. Oti5la bih do mame, a onda
do tetke Bibe, pa do Sefke i Sule.
Toga dana cijela porodica moga dajdZe Osmana iz Arapu5e je
bila protjeranaiz sela. Svi seljani su bili iseljeni. O tome se brinu-
la JNA. Niko nije ubijen. Samo je jedna osoba poginula od zaluta-
log metka. JNA je iselila cijelo muslimansko selo da bi ga "zaStiti-
la" od onih koje ne mogu kontrolirati i koji pucaju nasumice, pa
sludajno ubiju nekoga. Zatakve smrti se ne odgovara. To je sludaj-
no, a svako, ko je izmakao kontroli JNA, imao je pravo pucati i
ogla5avati svoju nadmo6. Koje wljeme, stvaranje nove historije.
Ne znam demu su se oni nadali. Tako su zawsili i moja dva
brata od rodenog dajdte,Ibrahim i Sulejman. Ibrahim, zvali smo
ga lbro, moje godi5te, imao je Sestero djece, a Sulejman, zvali smo
ga Suljo, samo se oZenio. Lena odekivala bebu. Sredi nije
^tje
bilo kraja jer je dugo bio momak. Obojica srameZljivi, tihi i blagi,
jako slidni mojoj ujni koja mi je bila kao majka jer rodenu nanu
nisam imala niti jednu. Sjedili su kod tetke Bibe u kudi i dekali, ni

4t
 sami nisu znali Sta. Onda, toga jutra su do5li. Regularna policija,
jo5 uvijek sa crvenim petokrakama na kapama odvela ih je da bi
navodno dali neke izjave ili se negdje registirirali. odveli su ih
zauvijek. Nikadp ih vi5e niko nije vidio. Osamnaest godina kasnije
su kao vraiene "njihove" kosti u Arapu5u iz logora Omarska kod
Prijedora.
PreZivjeli pridaju da su neka dva brata bila izvedena, da se bore
kao gladijatori i lavovi. Morali su jedan drugog ubiti. Posmatradi i
organizatori tog "sportskog dogadaja" su uZivali tz taj spektakl.
Jesu li i moja dva brata tako zavr5ila? Pitanje na koje nikada neiu
dobiti odgovor. Sulejman je dobio kierku koju nikada nije vidio, a
ona se rodila i vei je bila bez oca, sirode. NaZalost, bila bi sreia da
je jedina, ali nije. Ostale su udovica sa Sestero djece i udovica sa
novorodenom curicom. Ostala nedovr5ena kuia na Harmanu.
Ostado5e mezarluci kao uspomene. Bezbrojni, svuda po Balkanu.
Dok su se nekada prostori punili parkovima, cvijedem, zelenilom,
klupama za mladost i zaljubljenost, Bosna i Hrvatska su se punile
mez arlucima/groblj ima.
Mezarja su nicala na svakom io5ku, a u zajednidke grobnice se
buldoZerima zgrtala tijela nevinih ljudi samo zato Sto je neko za-
dovoljavao svoje hirove u krvi.
Da su kojim sludajem svi ljudi na svijetu iste rase, vjere, porije-
kla, mentaliteta, da govore isti jezik Sta bi im onda bio izgovor za
genocid. Sigurna sam da bi i tada na5li razlog za to da ubijaju.
Neodekivano mi sve slike dolaze pred odi. Gotovo ih jasno vi-
dim.
Nisam se nadala daje toliko toga ostalo u memoriji. Htjela sam
zaboraviti, trudila se, borila. Zeljela sam nastaviti Zivot, djeca su
mi bila mala. Trebala su me. Sve sam to bila potisnula, ali sada,
dok sjedim i prisjedam se, sve mi se vrata, daleko vi5e nego sam
ikada mislila da ie ostati u razumu.

Tri ili ietiri godine kasnije

Podelaje ofanziva zvar,a "Maestral". Vijesti. Nije moguie. "Od-
letjela" sam u UNPROFOR, gdje sam radila. Jeste, mogude je.
"Dovedi djecu u kamp u Dvor. Mi ne moZemo poslati vozilo po vas
jer je vei kasno."

42
 Nema Sanse doii u Dvor. Neko bi nas sigurno ubio do Dvora'
Selo se uskome5alo. Ljudi letaju kao bez glave. Redeno im je da
bjei,e. PrepuBteni su sami sebi. Svi su ih izdali. Jedino znaju da
mogu u Srbiju.
Susreiem grupu ljudi sa nekim dudnim popom. Ljube mu ruke'
a on moli. Da li 6u sti6i kuii? Djeca su sama. Nemaju pojma 5ta se
dogada. Trdim, a strah biva sve veii' Odjednom shvatim da niko
nikoga ne gleda. svako se o sebi brine. Traktori natovareni do
wha, neki sretniji tovare u kamione wednije stvari. sirotinja nosi
zamotuljke. Odlaze u nepoznato, suze, jauci, ali niko nije navratio
do mene, a i ja se nisam usudila izaii. Neki nisu znali da sam kod
kuie. Moji prijatelji, Milini i Durini odlaze. Za njima mi se srce
steZe. Znamkoliko su mi puta spasili glavu. Koliko puta su spasili
moju djecu i nahranili nas. Nismo zasluZili da se tako rastanemo.
Mali Nemanja se samo rodio. SteZe mi se u grlu. Gdje mi je Rad-
mila? Zalosno. Barem & izvu(i Zivu glavu. Ne dekaju ih ni Arka-
nova niti Se5eljeva "vojska". Ne6e sigurno imati Vukovar,niti Ko-
zarac, Pounje, niti Bijeljinu.
Sve mi se vratilo. Sve preZivjeh jo5 jednom' Paljevine i pokolje
u Pounju, Vatrogasni i podrum hotela, mudenje moga brata, vije-
sti o stradanju mojih braLi(au Omarskoj, stadion, zatvor u Dvoru
i krikove Ene Dedi6a.KazaIi su mi da je to bio on. U grupi koju su
izveli iz vatrogasnog da se okupaju u Uni, prepoznala sam samo
Re5ada Berberovida. Ostale nisam. To je bio susret kojeg sam sa-
njala mjesecima. Srela sam logora5e od nekuda, od Prijedora vje-
rovatno, koji su izgledali kao Zivi lesevi na mostu. Prelazili su u
Dvor. Tu su me neki Sdepali, ali me je spasio dovjek kojega ne
mogu da se sjetim. Voljela bih da mu se zahvalim za Livot. Do5ao
je preko mosta da me izvude iz njihovih ruku. I jo5 je neko bio u
blizini i priskodio da me ne odvedu. Bila bih sretna da mogu da se
sjetim ko je to bio.
Novljanski konvoj, paljevine kuia, sve se kretalo ispred mojih
odiju kao filmska traka.
Oni mogu u Srbiju, a kuda 6u jfl
Do jutros su bili sigurni da je Bog sa njima. Ni5ta im se ne moZe
dogoditi. A onda, u jednom trenutku, sru5io im se cijeli svijet za
koji su vjerovali da je qjihov. Ali, kako god, irriali su kuda. Stu du
radim? Kuda fu j* Znam da ne smijem preko Une sa njima. Ako

43
ostanem, ko zna Sta 6e tek onda biti. Koga se vise bojim Hrvat-
-
ske vojske ili Petoga korpusa? Ne znam. znam sta se dogadalo i
znarn da su se prezivjeli waiali sa oruzjem. slusala sam o mude-
njima vojnika bosanske vojske na derkezovcu u kasarni, u Kninu,
biv5im kasarnama oo Baniji. strahote, horori. sama pomisao na
to mi je ledila krv u Lirama. odjednom: "Fatoooo!" Izletim. Rada
Marin - Jandri6. Nikada nije zatajila. po muci se poznaju junaci.
"Samo da te pozdravim. Odlazimo. Nemam pojma kuda. Cuvaj
se i duvaj djecu" ode. Nisam se ni sna5la. Grro se zgrdilo. Da li iemo
se ikada vidjeti? Hoiemo li preZi{eti? Dosla je sa drugog brda da me
pozdravi. ona jedina. To je momenat wiiedan svog svjetskoga bla-
ga.'Iada mi je rijed prijatelj imala vi5e nego puno znadenje.
sta da radim? vrijeme odmide. Ljudi odlaze. sve se sti5ava. po-
gledam krozprozor. Milan ze1evi6.zadnjiu selu. Mota se oko mo-
je kuie.
"Nju treba ubiti, a djecu joj zaklati,,
Nisu dali seljani. Gledam ga i drZim pi5tolj. Ako krene u ku6u,
pucaiu.
Konadno, na5la sam mjesto. Po prui put moja kuia mi nije bila
prevelika.
Smjestila sam djecu sa fla5om vode i jednim kruhom. Zakam:u_
flirala prostor i isti das dujem korake.
Dan sundan, pravi ljetni, augustovski. Sve blje5ti, vru6ina,
grobna ti5ina. o BoZe! Jezivo. shvatila sam kako se dogodi da lju-
di polude. Samo da mi ne nadu djecu.
Arkanovi detnici doraze prije ili poslije vojske. Ne znam. cisee-
nje, tako su to zvali.
Izletim na prozor. Uz put se penje kolona.
Gole grudi, redenici metaka preko, pu5ke u rukama, kratke,
dugadke, iedan ima nesto kao sablju, drugr ima zamotano debelo
uZe prebadeno preko ramena.
BjeZim dolje. uvladim se u rupu i isti das udarci po ulazima sa
svih strana.
Sada i ja molim dragogaAllaha, Boga, Rabina ili kako god da se
zove. samo da mi ne nadu djecu. Hoie li moii da se suzdrZe i ne
zaplalu od straha? oni su tik pored nas. Razmilili se po cijeloj ku6i.
"Vidi juge u garali."
"Nema akumulatora."

44
 jed-
"Hajde, nadi ga, ima, kako nema' ovoliko selo pa da nema
nog akumulatora".
Upali5e ga. Izvezole van.
Pirgo laje ludo. Psovka i udarac, zaevili i umiri se. ubio ga.
strah hoie li djeca zaplakati. voljeli svoga Pirga viSe od mene.
Puno kasnije sam shvatila. Bili su paralizirani od straha. Nisu
imali glasa. Hode li mi djeca poludjeti? Nisam mislila da bi se meni
ista moglo dogoditi. Ja sam morala biti tu zbog njih, normalna i
prisebna. I bila sam do kraja. Zahvaljujem Bogu za tu snagu. sila-
ze jedni niz stePenice, blizu nas.
"Sta to nosiS, j..o to."
"Ja hodu turske krvi. Otisli u UNPROFOR' Da sam zrrao'"
Mozak mi podeo kuhati. Jedan glas mi je jako poznat. znali
nisu samo Arkanovi iz Srbije. NaSi Novljani, "prijatelji", rodaci,
radne kolege..., Dvorljani i Matijevdani. Doveo ih onaj ko je dobro
znao moju kudu.
vjerojatno me je spasilo to sto je mislio da sam u UNPROFOR-u
u Dvoru.
samo jedan susanj, iti kah i bili bismo izdani. Moglo se desiti. Zed-
ni, gladni, suho grlo, nismo imali zraka. Ali, tada sam rekla: "Ima
je
Boga". samo visa silaje mogla da nas spasi. Ne znam koliko trajalo.
znatn samo da je bila beskrajna vjednost.Tisina. Nema viSe nidega.
Tijelo i razum su jos u grdu. otisli su, dujem sebe. Nismo opusteni. I
dalje je strahjednako jak. Razum se pomalo muti. vrijeme prolazi. Ne
trrurrro da li je dan ili nod. Nemamo prozora niti dotoka wjetlosti'
Kojije dan? USli smo u petak, dini mi se. Kada su nas naili, mislim da
je bio detwtak. Dugo se nisam snasla u obja5njenju da smo tu proveli
Sest dana. Nismo bili ni gladni ni Zedni. Nismo trebali ni na zahod'
vjednost. Nije to bio dan duzi od godine. To je trenutak bio du-
Zi od vjednosti.
Neobidni odjeci tupih koraka po betonu ganie. Ponovo grd straha.
ttFrrrrrrffrr"
cqj"* konja, zalutao tra',e(ivode. ode. TiSina. Grobna tisina.
Mi i dalje nemamo sna, namamo rijedi. Nista niko ne govori, ne
pita. Sutnja. Divila sam se svojoj djeci. Deset i jedanaest godina.
Ponasali su se kao vojnici. opet koraci po hodniku. Tik pored nas.
Oslu5kujemo, svinja traZi vode. Zivotinje ispa5taju ljudsku zlobu.
Da li Zivotinje imaju nekog svoga Boga koji nije u stanju da ih za-

45
 mota po glavi'
Stiti? Za$to su one Zrtve ljudske zlobe? Sva$ta mi se
Trudimsedanevrisnemilinepoludim.Filozofiramusebisamoj,
Sve re-
samo da ostanem prisebna. Samokontrola, autosugestije,
;;p;" poznate mi i nepoznate. samo da ostanem pri svijesti. cvili.
l,ui". ii*go je i:iv. sve ie odjednom nestalo. Hany i Allan su odjed-
nji-
nom oZivjeli. Nisam ih mogla vidjeti u mraku, ali sam osjetila
To ih je
hovu radost na licima. stisnuli su se uz mene od sre6e.
malo udaljilo od straha. Ima Boga, ponavljala sam'
Eksplozija.
Zaspalismo prvi put nakon toliko dana. Ne zadugo.
Svesetrese,sve,vo,'i.Ludnica.Nismoznalidalijesmaksvijeta
na
ili sanjamo. Izgledalo nam je iz toga sna kao da se nebo srudilo
nas. Sru5ila se ku6a na nas'
zatr-
Bombardirali su nas, prva pomisao' Ogromna masa betona'
zartas' Zitti sa-
pala nas Zive. Nikoga nema, a-niko nii.ada ne1e znati
nemam snage da
hranjeni. To se ne iroZe opisati' I sada, dok pi5em'
Nikada ne zabo-
nastavim. Sve se proZiv$ava nanovo' Nevjerojatno'
je nagrada' hvala Bogu'
raviS. Ali ipak, samo Ziv dovjek pamti' To
stade'
Eksplozije ne prestaju. Tutnji ditavu vjednost' Napokon
Sveseumiri.ohrabrimseiprovirim.Nijeku6a.Spasenismo.
kasarnu' Nisam
Druga misao, moZda su digli u zrakderkezovac'
niti slutila da bi mogao biti most. culi smo avione prije eksplozije,
pa nas je to jako zbunilo.
Zaspemo ponovo. Ne znam od dega' Od gladi'
Zedi' umora' iscr-
pljenosti,iznemoglosti.'.Nezt:lar'r-viSeniSta'Nidegasevi5enesje-
livadom u Arapu5i
6am. Spavam, a ono san. Ja mala curica' Trdim
kod moga dajdZe Osmana'
postade
Trdim za jednim janjetom i sa mnom moj Pirgo' Janje
div sa nozem ,, ,r.i. Ja se trgoh, a ono koraci i
glasovi: "Ti idi
je preko brda'" Jesam Ii bud-
odozgora, a ia huodozdola' Pobjegao
glasove. Koraei je-
na? Da li je i ovo san? cujem normalne ljudske
odozdola"' ne mogu
su malo brzi ali ne bjeZe. SIuSam, "odozgota'
bitiBosanci.Njih,u-,"bojala'KakodokazatidamimuZnijeu
je jedna Fatima preZivjela ditav
srpskoj vojsci? Kako objasniti dd
,.t ,r;"drrom srpskom selu? Ko smije kazati da je neki Srbin bio
dobarispasiotiZivotutommomentu?Kobitivjerovao?Kako
objasnitidajeve6idioseljanamenepazioiduvaodakiodonih
komsijakojisuZeljelidameubiju.Najradijebihispisalanjihova
imena i zahvalila im se,ali, ne znam da li bi im to Skodilo'

46
 ,,ona baba odozd olakale da su ovdje zivjeli neki Hrvati." - du-
jem jedan glas koji govori.
"Pa, zalto su oti5li?" -kai,e drugi'
,,Nisam,, izletio je krik iz mene. Bez kontrole, bez plana i ode-
-
kivanja.
Panika.
"Gdje ste, koliko vas je, Sta imate?"
Jedvasushvatiligdjesmo,jedanmetarodnjih.Izvuko5enasiz
te rupe za ramena. ho je bio jedini nadin' Sreda na5a' Slavonci'
Mladimomci, smireni, sa Sirokim osmjesima na licima. Skupljali
staraca'
su se. Nije nas ostalo puno u selu' Valjda samo pet-Sest
mi je
Trenuci koji se pamte, ili trenuci koji se ne zaboravljaju. To
biozasigurnonajsretnijidanmogaLivota.Nikadaseni5tasatim
,re6e m&i usporediti. Bila sam sigurna da
je rat zavr5en. Pode6e-
mo disati. Napokon du vidjeti i Farisa nakon detiri ili
pet godina.
je
Nisam znala vise ni radunati vrijeme. Moj sin je otisao kada
imao detrnaest. Podinje novi Livot. Tako sam mislila, vjerovala,
na
bila sigurna da mora biti samo bolje. Ali, nije bilo tako. Agresija
moju djecu, na mene i moju kuiu je tek podinjala' Mi smo bili
Zrtve
ptaZao.3a ceha svima i svakome. Nije bilo za5tite i nije bilo pomoii.
-To
rram je redeno u lice u nasoj ku6i dok su nas odvodili sutradan'
I opet ,,, riu domaii. Slavonci su otisli, a dosli su novi. Nije bilo
razumijevanja. sve nade, sva vjerovanja, sve vrijednosti ljudskog
Livotakoje su bile sa mnom cijeli moj zivot su nestale u trenutku'
Nidega viie nije bilo. Samo praznina. Sve se pretvorilo u sumnju'
Preispitujem se. U demu je gre5ka?
ovdje6uipakzavr5iti.Makolikodasamjakaisvjesnatoga,ali
ne mogu dalje.
Previ5e je tereta u du5i'
otislasam'NisamsebojalaLivotakojijedolazioikojiminista
nije obeiavao.
Hvala ti BoZe, sPasio si mi djecu'

Ponovo u Novom
pu-
Samo 5to sam se watila iz Novog' Moja prva posjeta nakon
nih trinaest godina. zamenese vrijeme zaustavilo u Dvoru i okoli-
ni. Preko une sam otisla 1998. godine. u mojim sjeianjima su sa-

47
mo dogadaji od 1990. pa do 1998' godine' Od tada
na ovamo Je sa-
mo jeJr,a praznina. Nekako sam to dopunjavala informacijama
koje sam fiiala od mojih Novljana rasutih po svijetu.
Vjerovala sam
dusu*utoku.Pogres''o.Svejetodrugadijekadaodete,pavidite.
-- jer
wtirti* da rijeJ "razo1arenje" viSe na igra nikakvu ulogu
izgubivsi
nema nikakvog smisla. Razodarenja koja smo dozivjeli
domovinunadmaSujesvamogudaljudskarazolatenja-Ravnasu
gubitku najbliZih.
NiStanijeisto,nitiKej,nitivrbe,nitilipe'Nemaviseladadase
mosta do
ljetju5kaju po Uni, ,r"*u vi5e Ade ni staroga klimavog
,r1", ,r"-u ,"lerr" livade na Adi, samo
je neko Sareno "dudoviste"'
vi5e ni onog
u oio Ade se vadi pijesak' nema viSe ni vode' Nema
zelenila, sve je nekako otuZno' Ne zovite me depresivnom'
NI UNA VTSP NIJE ISTA.

48
Mensudin Veletanli6 - Sudin

Zivot jepun iznenadenja,lo3ih i dobrih puteva, te tuZnih i sret-

nih momenata.Zivotnas udi kako nastaviti dalje i kako bez gleda-
nja unatrag Zivjeti sretno i zadovoljno uz svoje najbliZe. Ali, neka-
da se Zivotu ne moZemo pokoriti i dopustiti da nas natjera da ne-
Sto zaboravimo i Zivimo u zabludi, jer uspomene i sjedanja su ono
najwednije 5to imamo , olto za Sto se svakog jutra budimo i zbog
dega ustvari i Zivimo.
Tog jutra se sjedam kao da je bilo juder. JoB me jeza hvata i
osjetim gordinu u grudima, a grlo mi se su5i, i poku5avam da iska-
5[em svu bol i tugu.
Noi prije slavili smo rodendan moga sina. Smijali smo se izeza-
li, voljeli i bili sretni. Nismo slutili 5ta nam Zivot nosi, a vjerovali
smo da sve ono lo5e ne moZe dodi od onih koje poznaje5. Ja sam
vjerovao da je svaki dovjek u mome gradu didan i po5ten i nadasve
dovjek. Ali, uspjeli su me razuvjeriti zaveoma kratko wljeme.
Jutro poslije rodendana izlazimu dvoriSte gdje sredem profeso-
ra Bfjeli6a, koji mi samo kradom rede da se ne zadrLavamu gradu.
Po5to smo vei nekoliko no6i deZurali i straZarili u zgradi, jer se
pridalo da bi moglo biti rata, ved sam naduo da se niSta dobro ne
sprema. Ali, kao i sav narod mislio sam da de proii i da ono najgo-
re, nede podeti. Medutim, podelo je.
Tog jutra, dok su rampe bile spu3tene, a dZamija gorjela zatad
nedije mrZnje, do5li su po mene u stan i odveli me. Ubacili su me u
kombi sa jo5 desetericom ljudi, mojih poznanika, medu kojima je
bio iZare Safii, novinar Radija Bosanski Novi. Dok smo se vozili
kejom prema hotelu, plamen iz Zarine kuie pruZao se visoko u
nebo, zajedno sa gustim, crnim dimom. Ni dan-danas mi nije jasno
odakle toliko dima, kako je kuia planula, a opet nije izgorjela.
Stajemo \<raj zgrade u kojoj je Zivio Re5ad Berberovi6. Hode,
zahtijevaju da im pokaZem koji je njegov stan, jer su znali da znam,
s obzirom da sam radio servis - Iiftova svih zgrada. Govorim im da
tte znam, tuku me, penjemo se do petog sprata. Borislav Zujie,
kojije stanovao na petom spratu rede im gdje su Berberovidi, te
dodosmo do stana. Kad su provalili i pregledali stan vidjevSi da
nema Berberoviia, povuko5e me nazad iz stana. Silazedi, tukli su

49
me dim su stigli. Neko u glavu, neko me
gurnu niz stepenice' po-
se zaogtadt, poku-
novo me tuku po ledima, ,rogu*u... drZao sam
padnem' da l! !u ustati?
Savajuii da ostanem ,tu ,,ogu*u' Jer, ako
poveli' Mislio sam
Ifuenuli smo dalje, razmi5ljao sam, zaito su me
da su do5li po Zatu,mislio sam da su
me sludajno poveli sa sobom'
sam dobio takve
J"; im ja... Hodali smo do kafi6a"AS", a onda
batine.IzmeducrkveikafidadovjekzvaniRibicaikajaka5izKo-
da sam molio Boga
stajnice kojem ne znam ime, tako su me tukli
da Ii sam ziv? Da me
da u-rem. Probudio sam se u lokvi, mislio,
se onesvijestio, pa me
nisu bacili u Unu? valjda su vidjeli da sam
Da je i jedan minut'
nisu vi5e tukli. Ne znam kotiko su me tukli'
ma ne od
jedan sat, jedan dan... previ3e!!! Odblata' vi5e ne vidim'
gtudi"'
blata... od udaraca su mi odi natekle, obrazi' wat'
sve se
ne boli"'
salilo u jedan dio tijela' Sve boli, a niSta
Baci5e *" ,rur.i* kombi, pode5e da tuku
Zant' operisao je slije-
ga tukli krvnidki'
po crijevo, jo5 je nosio kesu na stomaku' ali su
su se prepali od siline
tezosjedajnt, sve dok kesa nije pukla' Valjda
kr^viilitednostikojajetogmomentapodelaoticatinizZafinstomak
mater' govorili su
i noge. Gledaju ga i psuju ga, psuju Ah.iu' Alijinu
Hero prebi5e na-moje odi'
da je Alija I<tiv zarat. Muharema zvanog
SlomiliSumukljudnukost.Nismosemoglibraniti,fizldkiubijeni
odrrdu.u.u,psihidkiodnevjericedatetudenekokotijedojuderbiose
prijatelj, kom5ija, sugradanin' Nismo mogli
prihvatiti istinu da
gdje su me smjestili u neku
sve to deSava. Odveio5e nas u hotel'
jedan od njih govori da
malu sobicu i, prije nego su me podeli tuii'
pa bi bilo dobro da me premje-
su u drugoj sobi djeca sipskog oficira,
se de5ava da ih ne probudimo'
ste na a*gt kraj, da djeca ne ctaiu 5ta
jeZim se' strah me' od-
Ja, sav blatnjav i krwav, u sopstvenom bolu'
jedan ogromnirnikrofon na
vode me u drugi krai hotela' Vidio sam
Moje tijelo ne reaguje
prozoru. Podese meiudi, viSe mi je svejedno'
ni5ta ne dujem' Utrnuo
na udarce. Ne osjeiam ih, "" vidim niSta'
na podu' skrhan'
sam, utrnula je bol, utrnuli pokreti' Um"'leZim
vode' ni vode' ni vode'
Koliko leZim, ne znam"' Ni vode, ni vode' ni
nivode-dasenepovjeruje'Dehidriran,izgubljenuProstoru,Lzglt-
dujem' DIJM' DUM"'
bljen u stvarnosti niioti"' Onda odjednom
Su.rj*,iline???"Prestanitedagatudete!"PaopetDUM'DIIM"'
da li je preko mikrofona ili neko
pokusava da mi nesto kaae... Bruji,
pa opet gore"'
uuunji.ij"tu soba, hotel se okre6e, das sam dolje,

50
Osjetio sam da su me podigli, lebdim... nose me, ili vuku. Ne osje-
iam niSta, pa ne mogu ni znati. MoZda me i kotrljaju, nisam sigu-
ran. Bacaju me kroz neka wata. Budim se, gledam... postar Ibro i
Mirsad, obojica izBlagaja. Onako nijemo, samo se gledamo' Rekose
da sam u veseraju. Odjednom: "Hajde, ustaj!". Dolazi momak, izvo-
di me van i govori: "Hajde, dekaju te i'ena i djeca". Ni dandanas ne
zt:lam ko je, ali vjerovatno mi je spasio Zivot. zare je ostao u hotelu.
Poslije sam duo da su tu dovedeni i na5i sa stadiona'

Ibru su ubili jer je pekao tele kada se osnivala stranka sDA u

Blagaju. Mirsad je poginuo u redovima ARBiH, vratio se iz Nje-
madke nakon sto je prognan. zaru su pustili. Mene su uhapsili
zbog toga sto sam navodno postavio 360 prislusnih aparata po ku-
6amai stanovima koje sam servisirao. uvode me, unose me u ku-
iu. Dehidrirao sam, Sest dana nisam dobivao vodu. Kroz misli mi
prolazi djetetov rodendan, otvorena flasa vina ostavljena u friZi-
der. Idem do friZidera, uzimam flasu, pijem je, kako smo znalite-
ii, naiskap. Samo mi je to bilo potrebno u tom momentu.
Dobio sam naredenje, strogi kudni pritvor. Ustvari, propisan
mi je pritvor kao kad doktor propi3e pacijentu lijek. Samo, ovaj
put doktor je bio surov i gorak i nimalo posten. Posljedice mog
odvodenja su bile neprocjenjive. Imao sam polomljena rebra i, naj-
gora stvar, halucinirao sam...

Minaret su sru5ili. Polako, nisu htjeli da padne na nekog' GIe-

dao sam iznao sam da se ezan viSe ne6e ixfiiiz te dZamije. Jedno
jutro se budim sav u znoju. Minaret su sru5ili. Nema ga, ajadujem
efendiju kako udi. Ustajem, trdim prema prozoru' a i dalje ga du-
jem. Pitam Seku da Ii ona duje efendiju.IzLazim na balkon. Nema
nidega. Pr azan prostor, pr azar' pogled-
Minareta nema, dZamije nema. Cuo sam i ptice i zujanje rojeva
pdela...haluciniram.
I danas imam posljedice.

Iz stana sam iza5ao "dobrovoljno". Nedugo zalim oti5ao sam u

Njemadku sa familijom . ziuio sam skoro dobro, skoro sretno, ali...
mojim gradom jo5 su harale ratne nedaie. U Njemadkoj smo napra-
vili savez za powat ljudi u rat. Od nas 110, ja sam se jedini javio.

51
 Zaremiierekao: "ImaB Zenu i djecu, gdje 6e3?"
"Braniti svoje!!!"
u Travniku sain se prikljudio Armiji BiH. Rat. Svaki dan tezak
i neizvjestan. Puno toga se pro5lo' Ali, septembar 95' kad smo
bili
zaboraviti. Bol
negdje izmedu sanskog ltrtosta i Kljuda, nikad ne6u
ne6e i5deznuti, suze kojih se ne sramim i koje ne
mogu,
t oii
"iuau
u du ,ru pustim s ponosom poslije svega 5to
je bilo' To je ona suza'
ona emocija koju sam stojeiki i pun sebe dodekao'
Udahnuo sam i
zagrliomomenat kada je komandant glasno uzviknuo:
I'Hrrulu Bogu, Novljani, Novi Vam je slobodan!"
Medutim.'.

odlaziosamiwadaoseizNjemadke.Do5aoSamsafamilijomu
i za sve
Bosansku Krupu, gdje i danas Zivim' AIi, za sva vremena
grdem u dusi i sr-
ljude, ja sam Diovljanin i uvijek 6u to biti' Ali sa
J,r, ,. rrrrom u odima 6u redi da mi se ne ide u
Novi danas' ni sutra'
ni bilo kad.
grad' nai grad'
Ne mrzim ga, samo to vi5e nije onaj grad, moj

52
Dado Veletanli6

sjedam se, bila je to JugoslavTja. zastava je bila plavo-bijela-cr-

je
vena sa crvenom petokrakom u sredini. "crvena zvilezda" tako-
der bila i najbolji fudbalski tim sa Darkom Pandevom na delu. Bo-
sna je isto bila Jugoslavija, bolje redeno dio nje, ali granice nisu
postojale osim u atlasu tako da smo svi bili Jugoslaveni. Tito nam
je bio sve! Nisam ga lidno doZivio, ali sam gledao njegovu sliku
svakodnevno u Skoli i mnogo sam udio o njemu: "Jako divan do-
vjek koji nas je spasio sve i kome smo svi bili zahvalni'"
Bilo je tako kako je bilo i stvarno, bilo je jako, jako dobro' Ja
sam musliman i to sam stvarno skontao L99L.192. godine. Jugo-
slavija je u to wijeme upravo i prestala oficijelno da postoji, makar
dijelovi nje. Neki to nisu htjeli tako prihvatiti, pa su se hvatili
oruajai nasli najgore rjesenje sto postoji u ljudskoj historiji i nara-
vi. Podeoje rat.
Rat je ono kad partizani vidu "URAAA", trde preko nekog br-
da5ca pucaju i bacaju bombe na Svabe koji su do5li da nam navode
neSto svoje. Parlizari naravno pobjeduju i nema nikad Lrtavana
na5oj strani.
Tako sam jedino poznavao rat sa TV-a.

sjecam se, prvo je nesto u sloveniji bilo, avioni su letjeli i mladid

na JUTEL-u sa puSkom u ruci je rekao kako oni neki kao hoie da se
odvoje, a ovi im kao, eto, ne daju. Onda, sjedam se onog "sranja" u
Hrvatskoj, domobrani, crnokosuljasi, detnici, JNA i svasta nesto...
u Elrvatskoj je bio rat, sjedam se da su u Novi podeli dolaziti, te
unproforci, te neke specijalne jedinice, i jedni i drugi sa prostora
Hrvatske. Kasnije su to bile i neke specijalne jedinice iz Banja Lu-
ke, sjeiam se one plave uniforme i one "detvrtice" na ramenu. Ista
ta,,detvrtica,, 6e odvesti moga oca i moga dajdZu. odvesti nekuda
u nod. Pucalo se na sve strane, prvi put sam duo kako zvude trom-
blon ili zolja iz blizine ispaljeni. stanovali smo u zgradi izmedu
dvije dZamije. Degenjalo je sa svih strana. Danas bismo rekli - ra-
zaranjedZamija u stereo kvalitetu. Dosli su njih dvojica liftom pred
wata, duo sam komsinicu kako kaZe: "Mladene, eto, tu on stanuje,
ima jos neko kod njega." Kad su dizmom'ootvorili" wata i pitali za

53
 On je stariji
oca gdje je, moj brat je istog momenta pao u nesvijest'
od mene i neke stvari su mu bile dosta
jasnije nego meni' Inade, ja
sam mislio da samido tad pokupio svu pamet svijeta
i okolice i ziv-
dankakavjesam,nisamtomogaoduvatizasebeve6samjedijelio
pre5utjeti
dalje. Cakl onima pred kojima je tad moZda bilo boUe
Bosni i
neke stvari. Rat rr"J id" velikim koracima i prema nama u
Hercegovini. Hrvatska nam je prvi komsija i vei
je dosta svijeta
stradJo, ku6e, ditava sela su popaljena' Vukovar gori konstantno'
ja
ljudi ginu i bjeZe svaki dan. svi su me usutkavali, naravno, ali
jo5 gore' za$to je
malehan i naivan nisam kontao za$to je to tako i
godina,
to tako' Ali, ipak treba Sutjeti o tome' Nisam imao ni deset
je Mla-
ali sam naudi,o razlikovati laZi i propagandu od istine. Dok
den maltretirao oca itralionjegovu lovadku
pusku te pistolj marke
,,crvena zastava,' kalibra 7.62, onaj drugr je razgledao po stanu,
odmjeravaosobe.Svejepro5lotakobrzo,nigdjenijebiloonihkom-
se svi zajedno
Sija Sto su neki aan s3eaiU s nama u stanu kad smo
jedni uz druge, dak
a,zuti za tuke, svi bili Jugoslaveni. DrZaIi se
je prvih dana stvarno
smo imali neku strazu dolje na stubistu koja
ivaljalanedemu.Nikonasnijeuznemiravaoprina5emzajednid-
Ne, taj
korrrstrahovanju da nas nede moZda koja granata "spiditi". ..detvorke',
dan niko nije bio kod nas u stanu. Stavise, odvedose
mi
i
tatu i dajdZu. Osta moja mati da ttazove svoga tatu svoju mamu'
je stanje i da
da pita kako su, kako joj je brat, gdje su svi, kakvo
javi istowemeno za na5e. Ujna se izgubila, ne zna 5ta prida' hode da
je vei i meni tijesna bila.
se sakrije zajedno sa mnom u Spajzu koja
i joB ima bi-
Brat je jos u nesvijesti. Mati je kraljica nad situacijom
starrazum.Taclponovodetnidkadizmawataotvoriupottaziza
rezer,rnim okvirima i ne5to lovadke municije'
JoS rede Mladen kako je moj otac rekao
gdje se to nalazi' da je
Bog, desilo'
sakrivao od nas djece da se ne bi sludajno $ta, ne dao
u narednih par
To ie ujedno biti iposljednje sto iu duti o svom ocu
drugi ra-
dana. Opet su njih dvojica tu u na5em stanu, opet ovaj
pravu sliku
zgledasian kao da je naprodaju. Nije si mogao stvoriti
postosmomistavilimadracenaprozore,naguralinekognamje-
ltaja okolo iz straha da nas ne bi gadali granatama ili zapucali
po

prorori*a.Iakosuvratabilaotkljudana,prozorisubilizabarika-
kakvu
dirani. Dani su prolazili u strahu i panici, dekali smo nabilo
vijest o nasem ocu. Iz stana smo izlazili veoma rijetko. Jednom,

54
kad su rusili munaru gradske dZamije, izveli su nas van zglade.
Bio je sundan dan, sjedili smo u grupicama ispred hotela "IJna",
gdje je bio i moj otac stacioniran u nekom mradnom podrumu i
gdje je zajedno sa jos par njih morao da trpi razrla maltretiranja.
Tako sjedeii pred hotelom u strahu sam vidio djecu iz komsiluka
kako se grupiraju na drugoj strani, neki su nosili kamenje od mu-
nare kao turisti suvenire. slavilo se, smijali su se i bio sam siguran
da sam u jednog komsije prepoznao futrolu i pistolj moga oca. Pi-
Stolj koji je do tog dana sluZio iskljudivo na svadbama sad je imao
novog vlasnika i nove funkcije. Brat je opet podeo da gubi svijest,
plakao je i govorio: "Ne ruSite dZamiju, tamo je moj tata unutla."
strah i neizvjesnost postali su svakodnevnica, gledali smo sa bal-
kona kako se pale ku6e po Prekosanju, obijaju prodarmice i kafici
diji su vlasnici bili muslimani. Po noii su se dule detonacije, pijani
vojnici i povratnici sa ratista iz Hrvatske. Mati je svaki dan zvala
neke tatine stare prijatelje i molila da nam pomognu da tatu puste
iz pritvora. ISli smo i u hotel kod nekog dinovnika moliti ga da se
smiluje.Zahvaljujuci upornosti moje mame, nekoliko dana kasnije
otiSli smo po oca u hotel. Izveo ga je policajac u uniformi. Noge su
mi se odsjekle kad sam ga vidio na sta lidi. Iako mu je lice bilo izo-
blideno od udaraca, imao je osmijeh zanas. Ja sam se prepao i u
pladu sam pitao kako je i da li ga boli ne5to. Rekao je:
"Sad je sve u redu, idemo kudi."
Bilo je tesko da dijete od nepunih desetak godina shvati sta je
to rat i zaSto je uopde doSlo do njega.
Moj otac je kasnije bio jedan od najstarijih dobrovoljaca Armije
Republike Bosne i Hercegovine i borio se zajedno sa rahmetli pro-
fesorom Nedom.

55
Suada Dedi6

11. maj 1992. god'

da bi nam se ne5to moglo
Zbog stalnog ,t*hu i neizvjesnosti
one "njihove" pjesme i zvukove
dogoditi, jer ved mjesecima sluBamo
u obliZnji potok' napu5tamo tu
bombi koje onako i" '"A"""bacaju
,,sigurnije podrudje", u porodidnu ku6u
no6 nai stan i prururi-o na
malu k6erkicu' onako obudena'
moga mrrila.Zurpufu 'u* t' *3"
n"a udobnost kreveta' U neko
doba
jer vise niko nije ;i;;sh"
na Blagaj' Ustajem ona-
i"eipt"l"dio me d;"iu', reiav5ida se puca Strah se uvladi lagano'
6utimo'
ko bunovnu i ,il-i- "t"a" ostale'
je' Radnici krenuli na posao' medutim wa-
parali5e misli. S,ru"oto
iaju se, kaZu:
smije u grad'"
"Barikada je pored 3kole, niko ne
javrjaju da su pobunjenici iz
Kako, zasto?Nir." "" zna. Na radiju
Blagaja napali patrolu JNA' pozivaju ih da se predaju'
"";;;"; natjerala nas je tl: i' kude na
11 sati prijepodnl' Stra5na buka
se deSava? Neko povika:
ulicu. BoZe dragi, S'u ti3" to' 5ta
"Tenk na nadvoZnjaku'"
po naiem naselju, panidno bieii-
odjednom se kisa metaka osu
mo u kude, sklanjamo djecu'
Neke kude su ved u Plamenu"'
DolaziN.N.iobavijestdaseu15satiplaniranovinapadnaUri-
po5to nam se kuda nalazi u
je, tj. na dZamiju iit Ui bilo dobro da se' zadje-
iz iste' Pakujemo ne3to odjede
neposrednoj bli'i"i, m"k"9*9
cuiprovladeiiseizmeduku6anapu5tamoKozinac'pravacPlavu-
dobro poznataslova TITO' Za-
Ijev potok. frnua tu' t"6a Sudidal pa oni
okrenem se i bi mi sve jasno'
stajemo da se malo odmorimo' paljba iznad'
odjednom se osu
nas vide, imaju ;;tkt" na dlarru'
djeca pladu""bjeZimo u
na5ih glava, f,"tj";;adi slova' fanika' poka-
(tako m5lili):
pravcu Talida S"'*, 3mo f:T'."*
" 'ig"t"ost
zujezemunicu,dobro,'Xopu""imaskiranudaseneprimijeti'Ula-
zimo unutru, o';"** p'itit"fo
u glavi i prsima dok u narudju drZim
kroz glavu:
*ut, teurt icu. Samo jldna misao prolaziZivi zakopani?"
"BoLe,,u' e"S iovoliti da budemo
Veisedujuidetonacije'neznamostasede5avaviSe'poneka
lomljenje grana' Panika opet'
granata zaltttai u Sumu' dujemo

56
nijemo se gledamo, dekamo"' prolazi
wijeme' Smirilo se malo'
"Vide se dim i
wlazimo iz zemttnic"' Ru'got'or mu5karaca'kaLtt
Napu5tamo Sumu i
vatra,gore neke k rd", grallatirana dZamija'"
sobica u podrumu' bez
penjemo se pravcu Xuee N'N' Opet mala
zaklao ovcu i ispekao
prozora,puna Zena i djece' Oolri domadin
gladan. Malo ko jede, a i kako bi
meso da se narod nahrini, da nije
sejelokadneznanlodali6emopreZivjetinod.StarijeZenepanida.
Ne mogu izdrt'ati i izla-
re Sto dodatno stvara nervozu kod sviju'
Iznad nas opet pade
zim napolje medu mu5ke, Iak5e mi nekako'
je do5la iz ptavcatzv'
jedna granata na susjedno brdo,-ovaj put
paljba' Ostatak nodi prove-
frnJirr"og visa. U aafjini se duje rafalna
newjesna vi5e svega i nikad
la sam sklupdana u kutu te male sobe'
poZeljela da u njoj provedem makar i sat
vremena' ViSe
vi5e nisam
je udinio svoje,
se nisam sakrivala, nisam se bojala' Sok
Osvanulo je jutro. JoS uvijeksmo kod
N'N' Zbunjeni' u strahu'
nikakveinformacijenedopirudonasStasede5avaikakvojesta-
nj". frij"*o se u ku6i
jer moy''e zalutatikoji metak i do nas' a puno
par mjeseci'Vide
je male djece sa;;; dak su tu i dvije bebe od
(Sjedam se' dok samjo5
nas sa Kule i frn", tu druge strane Sane'
nesto neobidno'ali
radila, da sam *teu5"ei 'J s po'lu primje6ivala
nas' da su to bile
ni u snu nisam po*iStjutu, a vjerujem ni vedina
,,ci3evi smrti" usmjerene u pravcu urija. Isto ta-
dobro maskirane
pokret i aktivnosti, a naiv-
ko nismo bili svjesnida prate nas svaki
komentansati Sta se
ni ljudi voljeli se iskupljati ispred trgovine i
desava, da bi kasJje t" osobe bile privodene na "informativni
"'" posljedicama'
tazgov'or" u stanicu MUP-a, sa vidnim
Navedersjedimsamu5karcimauzmirisniplastsijena,neZelim
da li de koji zalutali
nazadu onu ,obi*, u onu tamu. Nije vaZno
detonacije' Gori Prekosa-
metak da me pogodi, a puca se, odjekuju
posmatramo i ne vjerujemo
nje. Sve je u plame,,,', '-'Zu' jer sve to
da se to zbiva'
obavijest da se
Nakon 2-3 danaboravka kod N'I\I' dolazi nam
za odlazaku grad
gradani Urija radi vlastite sigurnosti pripreme
idapredajusvojenaoruZanjenadleZnimvlastima.Kolonaprepla-
Senih ljudi i Zena koje u narudju nose
malu djecu slijeva se sa okol-
barikadama vojnici'
nih brda i ulica. Priiazimo osnovnoj 5koli, na
6e nas poklati' Dola-
psuju nam balijsku majku i Aliju i prijete da
zimo do gtada gdi" prihvataju dobri ljudi u svoje 'kude i sa
"*
57
 ali ni tu
nama dijele svoje zalihe hrane, tje5e nas da ie biti dobro,
ne moZe5 vjedno ostati, vradamo se nazad kuiama
jer se stanje
,,stabilizovalo". odlazimo u ku6u mojih roditelja, ier u iznaj-
malo
zaliha namir-
mljenom stanu, gdje smo Zivjeli, nema viSe ni5ta od
Zene poku-
nica. Naveder mu5karci deZuraju po sokacima, dok mi
Savamo da odspavamo koliko-toliko. u to vrijeme
nekako dobijem
jer se od nede-
obavijest da se mogu vratiti na posao Sto prihvatam
gamoraloZivjetiidabaremzasvojuporodicuobezbijedimkomad
Luna jer se ved osjeiala lagana nervoza kod sviju' Jednostavno'
konvoja' Od-
bilo nas je previ5e' Ne pamtim datum odlaska prvog
Iudili smo ostati, Pa Sta bude.
auto-
Stojim i posmatram guZvu ispred hotela, zaprelnavozTla'
je' ne mislim
mobili autobusi' NaroJ uZurban, djeca pladu,vrude
lokal i
ni5ta,samo posmatram ' Zawlava se smjena, zakljudavam
pla3im se' svi
polazim kuZi. Lagano koradam pustim gradom' ne
osjedaji su zamrli. Dolazim ku6i gdje me deka
muZ sa kderkicom'
f"f.tuapostajemsvjesnatiSine'Ti5ine'onesablasne'avetinjske'
je' Pada
ni da5ak vjetra, ni crrrkut ptica, ni laveZ pasa ne naru5ava
prazno'-Strah me
nod... Kako prespavati kad je sve oko nas pusto'
porodidnu kuiu mog
obuzima. Idemo na sigurnije mjesto, opet u
su oti5li i
mu?agdje zatidemo njegovu sestru samu u kudi' Ostali
odatle iJemo dalje. pi*"o nam je i tu' Kre6emo
na "GM" kod
drugesestre.NjenmuZnamodlistadunjezavrjacigarete'smrdi'
grile ragrlo, ali nema se druge, daj Sta daS' Sjedimo dugo u no6'
sad niko vise ne smije ni zaspati od straha Bta
bi se moglo dogoditi
da neko vide:
u toku nodi sa nama. Negdje iza ponodi zadusmo
"Yta(ase konvoj i na5 narod!"
pitam se' Jedan
Mojoj sredi nema kraja. Olak5anje, ali do kada'
ja i muZ odlazimo
durr, dot smo jo5 boravili kod mojih roditelja'
au
kod N.N. Stajali smo vani i onako neobavezno razgovarali'
ga 5ta je to'
ruci je dri,ao madetu sa kojom je neSto radio' pitam
jasno o demu se radi' Podeo
KaL,e: "Trebade nam'.." Nije mi bilo
namje pridati o nekakvom otporu i borbi za opstanak' da se ne
smijemotakolakopredati'"Dai",rekoh"'molimte'Stavamje'
nede preZivjeti.''
nemojte biti ludi. Ako sta pokusate, niko od nas
Toznamdobrojersamseradedinaslu5alapridaotomeda,akoiko
istapokusa,sviiemopomrijetiidaieUrijebitisravnjenesaze-
mljom.Nasmijaoseirekao:..Pustititonamamu5kima'Pomalo

58
nemirna oti5la sam kuii, nod je pala, ja i kierka samo legle da
spavamo, amrdiL otisao na straZu.Ujutru sam se probudila u 6 sati
jer sam trebala na posao. Medutim, mog muZa nigdje, pitam ma-
,,Ne znam, nije ga bilo cijele no6i." zalim osude sta se to
mu, kaze:
zbiva, te kako je mogao tek tako otiii. svasta. Napustam ku6u sa
pospanim djetetom i odlazim muZevoj ku6i, nalazim njegovog oca
su-og, pitam gaznali gdje je on, kaZe: "Ne zrram) moZda je kod
N.N." Odlazim do pruge da obavijestim kolegicu da neiu na posao
jer nemam gdje dijete ostaviti i zaputim se uz brdo kod N'N' Po
dolasku gore zatTlem ih kako se vraiaju iz Sume. Ja bijesna. Re-
koh: "Gdje ste?" KaZu: "Isli u pedurke." Malo je redi da smo se tad
skoro potukli, jer sam shvatila o demu se radi i kako vise nismo
mali ldje otiii. Vraiamo se u na5 iznajmljeni stan, prazan, bez
idega, ali, hvala Bogo, tu su dobre komSije, pomognu zarad djete-
ta,L i ja se vratila na posao. Kontam, bi6e nekako, zaradi1e se,
iako i nema se Bog znaEtakupiti, niti nama daju"'

Jo5 Zubori Una, i Protide Sana,

tiho 6uti kula - znamen na5eg grada
a, ulice i one su iste
i stari kej - Ijubavno pristani5te.
JoS miri5e lipa, grli kesten stari.
samo vas nema PRIJATELJI DRAGI!
FRIENDS FOREVER

59
 kako se tiho pomjeraju.
Ida Cehi6 Ljubi5 mi delo oro5eno.
Prstima pomjera5 oznojeni
pramen kose.
U sobi do nas
Toplim zagrljajem
mirno sniva tvoja majka.
donosi5 smiraj.
Jutro maglom
zagrlilo grad.
Posvedeno rahm. Zlatku Hasat
Nedjelja, uzima5 novac
... odlazi5 sa Igorom
Mirno nas grliS, obje.
OdlaziS u maglu.
Dan se oduZio i nemir raste. I{ava Sehovid
No6, hladnoda i zvonjava.
Telefon i tvoja wiska.'.
Ne znam tadno da li je to bi
Smijeh $afira.
u Biha6. Policija legitimiSe we
Zna\asam, mude te zvjeri.
i dekam.
Vradaju se glasovi.
"Jesi li jo5 u Novom?"
Mamine kletve zvone. ttJesam.t'
Moji olovni koraci dar5ijom.'.
" ImaS li kakvo oruZje kod
Traiih te, Ljubavi... ttNemam."
Pogled kjafira, Podmukli osmijeh.
"Bilo bi dobro da ima5, trel
Ti5ina ilai'i, ruke krvlju isprljane.
ruci."
Pitanja na koja ne dobih
Nisam ga poslu5ala. Ista os
odgovora u dar5iji.
koji mi je dan bio gori. Mnogo
Ja ZNAM !!!
sprema. Kome god sam PokuS
Znamtko te mudio i ubio.
zaLene nije Politika i da to n
Znamtko te bacio PoluZivog u Sanu'
bila sam nemo6na. Tjerali su
Znamtko te odveo u stan na Urijama'
i pretresali. Sa Kule i autobus
Znamtko korada mirnim korakom.
vac i sve oko nas Puno vojnila
Govori daj e neduZan, ZNAM da IaZe"'
zrLam kako se zove, ali zrr;arn
Znamtko je zvjerski mami iskinuo srce'
Vodili su nas, a mi ne zrtarno
Koradam i dekam u ti5ini.
sa porodicom sam se iskrala:
Kjafiri sa andeoskim osmjehom Setaju gradom ifiaae drugog
ali i tamo barikade i razno n
ZIatka... nekog.
poznao i jedva me Pustio u zg
Devetnaest godina koradam bez Tebe i sanjam
I dan - danas, kad odem P
Sanjam da me ruke dotidu
poput svile njeZno. SavijaB se iznad mene
duvai me u snu. Vidim usne

60
kako se tiho pomjeraju.
LjubiS mi delo oro5eno.
Prstima pomjera5 oznojeni
pramen kose.
Toplim zagrljajem
donosi5 smiraj.

Posvedeno rahm. Zlat]rl.t Hasanba5iiu

Hava Sehovi6

Ne znam tadno da li je to bilo 2.3. lli 2.4.1992. godine. Odlazim

u Bihai. Policija legitimi5e sve, pa tako i mene. Dajem lidnu kartu
i dekam.
"Jesi li joi u Novom?"
ttJesam."
" ImaS li kakvo oruZje kod kuie?"
ttNgmam."
"Bilo bi dobro da imaS, trebade vam, kupi neSto da se nade pri
ruci."
Nisam ga poslu3ala. Ista osoba mi je rekla Sta 6e biti. Ne zrr.am
koji mi je dan bio gori. Mnogo prije svega bila sam dula Sta nam se
sprema. Kome god sam pokuSala da kaZem, dobila sam odgovor da
za Lene nije politika i da to nije mala stvar. Kad se sve to desilo,
bila sam nemoina. Tjerali su nas k'o stoku pod bijelim dar5afima
i pretresali. Sa Kule i autobusne pucali, a Skola na Urijama, Repo-
vac i sve oko nas puno vojnika. Transporter ispred, a na njemu, ne
zrLam kako se zove, ali zrram da je radio u op5tini kao geometar.
Vodili su nas, a mi ne znamo kud. Kad smo do5li kod Gavrilovida,
sa porodicom sam se iskrala i nekako doSla na Ograde kod brata,
ali i tamo barikade i razno naoruZanje. Jedan od vojnika me pre-
poznao i jedva me pustio u zgradu.
I dan - danas, kad odem pred tu zgradu, mene gu5i strah.

61
Edina Jahijevi6

Ja sanjam, a jav4 je,

ja maStam, a stvarnost je,
ja volim, a ljubav mi ne uzvralaju.
To su na5e rijeke - Una i Sana,
to je i na5 grad.
I oni su "na5i" Sto u njemu Live,
Sto nam ga u javi uze5e,
Sto nas u stvarnosti ne vole,
Sto nas istjera5e.
Druge rijedi ne bih o tome.
Samo nam ljubav naSu
prema naSem gradu uzeti ne mogu.

Jasna Miliievi6-Holzner

Nedu nikad zaboraviti jutro kad sam dula da kupe ljude i odvo-
de na stadion. ostavila sam sina kod komsinice, Zeljela sam znati
Sta je sa mojim bratom. Grad pust, nema Zive du5e, samo ja. Osje-
dala sam strah, ali ubrzala sam korak. DoSavSi u Vidoriju do gr-
mnazlje,ispred mene na trotoaru vidim leZi dovjek. Pogledam, ne
mogu odmah da poznam ko je. Dodem do njega, taj dovjek je bio
Hamdo Eki6. Mislim daje on ranije bio predsjednik opstine, poslije
je radio u Japri. odjednom sam osjetila hladnodu i iSla sto su me
brZe noge nosile. Po prozorima su visile bijele plahte kao zastave.
DoSavSi do pruge, jer mi je brat stanovao na Gradanima, dodekao
me je Sofer autobusa, preZivao se Zujid, radio u to wijeme u Kozar
aprevozu.Taman da predem Prugu, on me pozva, a ja jo5 vi5e osje-
tih strah.
Samo on i j a, nikoga nema na putu. Pita;
"Kuda 6e5?"
"Idem kod brata" - rekoh.
"Kako se preziva5?"

62
 "Milidevi6"
"Idi, on nije odveden,"
Stigav5i kod brata, u njegovim odima vidjeia sam strah, ali ni-
*a nije htio da kaLe. Zelioje da me zafitit|jedino Sto me je upitao
kako sam do5la. Onda sam njemu rekla za Hamdu da leZi mrtav.
Tada smo se dogovorili da napustimo Novi,
"Idi Jasna da Jasenko ne bude sam," - rekao mi je,
I danas, kad se sjetim toga, osjetim strah i sama sebe upitam;
"Pa, 5ta da mi se ne5to desilo?"
Ima Boga, Bog me je saduvao.

EiX

63
Nuno

I
Hamdiju Eki6a i jo5 dosta Novljana, najviSe iz Prekosanja, ja
sam lidno podizao i okretao u mrtvadnici vi5e policije. Jasna Eki6,
supruga rahmetli Hamdije, bila je prisutna sa svoje dvije kierke.
To ne mogu zaboraviti.
Pam6enje me jo5 sluZi. Rahmetli Hamdija je imao na sebi Zute,
sametne hlade, bijelu ko5ulju kratkih rukava sa plavim Straftama
i patike Vimbledon. Ako se ne varam, gadan je sa hotela. Kad sam
ga ja prona5ao u mrtvadnici, bio je sav izre5etan. To je i njegova
Jasna vidjela.
Taj dan sam dva puta umro i oZivjeo jer su me vodili u Blagaj.
Tamo sam bio siguran da 6e me likvidirani. Nakon Sto sam obavio
5to su mi naredili, da pokupim ljude, koji su bili dan ili dva prije
ubijeni, aznali su tadno gdje ko leZi mrtav, watili su me u miliciju.
Stajao sam ispred garaha, prozori su bili Sirom otvoreni. Nekoga su
tukli, nisam znao koga, samo sam duo stra5ne jauke i ondaje naiSla
Jasna sa svoje dvije kderkice, bliznakinje. ISla je od bolniee prema
policijskoj stanici, plakala je iz sveg glasa i vikala na sav glas:
"Jebem vam mqjku detnidku, Sta vam je moj Hamdija uradio?!"
Upala je unutra i mislio sam da ie nas u tom trenutku sve ubiti.
Zenajebila toliko hrabra, valjdajoj je Allah dragi dao snagu. Trui:i-
la je uporno da ga vidi, pa makar i mrtva. IzaSla su dva meni dobro
poznata milicionera i izveli Jasnu. JoS jedan iz op5tine je bio prisu-
tan i njega poznajem jako dobro. Meni su drsko naredili da podem
sa njima. Otisli smo u mrtvadnicu. Unutra su mi naredili da traZim
rahmetli Hamdiju. To ne mogu zaboraviti dok sam Ziv. Kako sam
u5ao unutra, vidio sam dosta naSih pobijenih Novljana, vedinom iz
Prekosanja, najmanje dvadesetak le5eva. Nisam mogao sve da pre-
poznam od straha. Podeo sam jednog po jednog da okredem, pomi-
dem, podiZem, spuStam dok nisam naSao Hamdiju rahmetli. Lelao
je na lijevom boku, skupljen i sav izre5etan. Po5to ga je Jasna ugle-
dala, opet je podela u pladu da psqje od bijesa. Izveli su je, iza5ao
sam za njima. Odveli su me opet u stanicu. U meni strah, u nosu mi
miris leia, a za mnom je ostao krvav trag do stanice.

64
 II
Ima tu doZivtjaja dosta. Ni sam ne znam vise sta bi bilo najinte-
rensantnlje da napisem. Ipak, evo. Popodnevna kafa. sjedim u sla-
,,Sport ,, vlasnika Maksuti Mirsada Mirse. on je vei na-
stidarni -
pustio Novi, a slastidarnu je preuzeo ili zakupio od njega, dini mi
se, Nermin Budimlid - Nero koji je Zivio na keju iza osnovne skole.
Sjedim i pijem kafu, mali Advan, Galiba Safiia sin, je radio' Sjedio
sam uz izlog i gledao kako ljudi prolaze. Prodose i dva policajca,
poslije moZda pola sata vraiaju se ta dvojica i zastadose. Jedan
pokuca na staklo, tadno me gleda i pokazuje prstom da izadem.
Advan je to isto ugledao. Ja pogledah u njega, on u mene i rede mi:
"Izadi,vidi sta hode, nema5 izbora'" Ustao sam, ali i sam ne znam
kako sam uspio od straha iza6ivan. odveli su me u prolaz izmedu
te slastidarne i kafica sto je drLao sakib. "Daj lidnu kartu." Dao
sam. "Mi tebe posmatramo i nemoj sludajno da poku5a5 da nam
laZe5, znamo ko si i sve o tebi."
Ja sutim. Nijedan nije iz Novog, nepoznati su mi totalno. Pitam
Sta sam uradio, mogu Ii da znam. Izdera5e se, jedan me pude 5a-
marom i rede: "Tvoje nije da postavljas pitanja, vei da odgovaras'"
Kroz glavu mi je u tom trenutku proslo svasta, a strah u meni jos
veii. Onaj drugi policajac rede:
"E sad 6eS ti nama da kaZeS gdje je Almir." Rekao sam: "Koji
Almir? ,, KaLeon meni: "Brat Nermina sto je vlasnik ove slastidar-
ne. Rekoh da ne zt:ram, Koliko z:nam on Zivi i radi u Sisku, drugo
nista ne znam. Pogledali su me i rekose da ie lidnu kartu zadti'ati.
Rekose:
,,sutra u 10 da si dosao u stanicu i da provjeris tadno gdje
je Almir i da nam kazes. Ne dodes li, znamo gdje Zivis, naiidemo
te." Odo5e. Ja sam se vratio unutra, Advan me pogleda, vidi da
mije obraz pocrvenio, rede: "Idi iza lanka, umij se hladnom vo-
dom, ja iu staviti kafe." Poslije sam mu ispridao sta hode od mene,
rekao mi je, a i sam sam pomislio da treba nekako Neri da javirn,
ali ne odmah da me ne bi pratili. Poslije sam otisao u vidoriju i
naSao Azimira ceri6a, nekadaSnjeg komandira milicije i rekao mu
o demu se radi. On mi je rekao da odem sutra obavezno i da pono-
vim istu pridu. "Ni5ta ti ne mogu." -kale. Ak5am je vei, odoh ja
polako kejom prema mostu i Nerinoj kuii, pa iu mu sve ispridati
staje bilo.Tako je i bilo, nasao sam Neru u kudi i ispridao mu da

65
traZe Almira. Rekao sam mu da je i njemu bolje, ako moZe da ne
bude u kuii. vjerovao sam da 6e dolaziti. Nero je tu no6 otisao,
nije ostao kod kuie, a tu istu nod je neko pucao sa srpske strane
zoljom u njihovu kudu, tako da sam tu noi, hvala Bogo, pridonio
da nije bilo ljudskihLrtava. Ja sam tu noi proveo na urijama. su-
tradan sam otisao u stanicu tadno u deset. cekali su me ispred,
nisu me vodili gore, samo su me pitali opet zaAlmira, ja sam ispri-
dao istu pridu, dali su mi lidnu kartu nazadi rekli mi da, kad ne5to
doznam, da dodem i da ih obavijestim. Mislim u sebi: "Hodu, hoiu,
kako da ne6u, neiete vi mene vise ni vidjeti." Kasnije sam doznao
da su ta dvojica pobjegti iz siska, doSli u Novi da rade i da su radi-
Ii zajedno sa Almirom. vjerovatno su ga htjeli likvidirati, mora da
je znao previse o njima, pa im je to smetalo. Znao sam da Almir
nije u sisku i znao sam da je u to doba vei bio u Bosankoj otoci u
policiji.

ilI
Prije nego Sto se zakuhalo u Novom, mom bratu rahmetli Muhi-
dinu zvanom Dino, a neki su ga zvali i sele pogorsalo se stanje i
trebao je uzagreb u bolnicu "Rebro". Dvor je vei bio pod kontro-
lom takozvane SAO Krajine. Za nadelnika policije u Dvoru postav-
ljen je Nikola Bjelac, zvani Nidzo. Ja sam ga upoznao, dolazio je
desto u Dom kulture u disko. Bez njegovog odobrenja nije mogao
niko da dode u Dvor, a kamoli da ide dalje. on je desto dolazio u
"posjetu" na Ograde, tako da sam tadno znao gdje iu ga nadi' de-
kao sam ga dva dana ispred te zgrade gdje je dolazio i treii dan
sam ga uspio dodekati. DodoSe dvije kampanjole. u prvoj su bili
detverica u pratnji, a u drugoj njegov Sofer i on. Dovozili su ga i
dolazili po njega. Izasao je Nidzo, uniforma maskirna, ugledao me.
Pri5ao sam mu i rekao. "NidZo, molim te, treba mi tvoja po-
mo6." On mi rede: "Sta je Nuno?"
Rekoh: "Gledaj ovu sliku, ovo mi je brat ti ga ne znas, ja te mo-
lim, on je jako bolestan i mora u bolnicu uzagreb. Tamo je ve6 bio
i imao operaclje."
"Pa ba5 u Zagreb, ia ga mogu u Beograd poslati, imam svoje
prijatelje." - rede on.

66
 "NidZo, izvini, on se vei tamo lijedio i jedino te molim daj mu
napi5i propusnicu da prode, drugo mi niSta ne treba. Ja ostajem
ovdje." - rekoh.
"Pazi, nek dode sutra oko dva u policiju, napisaiu mu propu-
snicu."
Pitao sam ga Sta sam mu duZan. Brat mi nema para dovoljno,
ima Zenu i malo dijete, oni ostaju. Propusnica je samo za njega.
KaZe on meni: "Nuno, znanrro se, nema problema, nisi mi ni5ta
dl^Lan, ali ti mi odgovara5 li(no zanjega."
Zahvalio sam se i otiSao ku6i. Rekao sam mami rahmetli da ode
na Urije do Dine i da mu kaZe Sta treba i kome da se javi sutra u
dva. Tako je moj Dino rahmetli otiSao sutradan pje5ke u Dvor. Ja
sam ga ispratio do mosta. Znam da je dobio propusnicu i oti5ao za
Zagreb. Eh... posljednji put sam ga vidio Ziva uZagrebt kad smo
izaSli konvojem u Karlovac. Tamo sam uspio naii par na5ih Nov-
ljana koji su me odvezli u bolnicu uZagreb i tad smo se vidjeli za-
dnji put. Ja sam se vratio vozom u Karlovac ijoS dva dana proveo
u dvorani Iei,e6. Bio sam toliko iscrpljen da ne zrram ni ko me
upisa za Njemadku. Nekako sam uspio otiii na stanicu i, kad sam
u5ao u voz) zttarr. da mi je pozlilo tako da sam se onesvijestio. Kad
sam se probudio, vidim da su mi ukljudili infuziju. Obilazili su nas
Nijemci iz Crvenog krsta. Opet sam zaspao i nisam se budio do
Munstera. Tamo su nas odvezli u prihvatni centar u malom mje-
stu Sopingen pored Munstera. Tu nas je bilo dosta, ostali smo dvi-
je sedmice i oti5li dalje. Te iste godine polovinom novembra do5ao
i moj Dino rahmetli u Njemadku kod svoje tada5nje supruge i
kierke Jasmine i otiSao u bolnicu samo Sto mu vi5e doktori nisu
mogli pomoii. Podlegao je u bolnici...
U Bielefeldu sam proveo tri i po mjeseca u bolnici na oporavku.
Kad su me isvagali, imao sam tad malo jade od 45 kila.

67
68
Kanita Kapetanovid

1.6.L992. ne5to prije 15 sati.

Sav usplahiren i ustra5en od vijesti koju je dobio u povjerenju
od prijatelja S. profesor J.C. do5ao je da mome ocu to kai,e i pita
Sta da radi.
"Uzmi svoju familiju i sklonite se negdje, nemoj da ostanete u
kuii u Prekosanju. Ako ima istine u tome Sto ti je on rekao, onda
je bolje da bude5 oprezan nego..."
U tom trenutku je neko pozvonio na wata, izalla sam napolje.
Dvori5te je bilo puno naoruZanih dlanova SUP-a i JNA. Vojna vo-
zila parkirana na ulici. Kuia opkoljena sa svih strana.
Jedan od SUP-ovaca je pitao:
"Je li Di,afer Kapetanovi(,tu?"
Rekla sam da jeste i poila da zovnem tatu. Uto je mama izalla
na vrata i pitala Sta se de5ava. Jedan od onih koji su stajali u dvo-
riStu je rekao: "Ne brinite, nastavnice, samo na kratko ispitivanje
ide sa nama." Na pitanje kad 6e se vratiti, rekao je da bi trebao
biti ku6i do noii. Iduii za njima prema vozilu vidjeli smo da Reiad
Berberovii ve6 sjedi u vozilu. Prof. J.C. je sadekao da odu i tiho
otiSao da svoju familiju sqjesti za tu no(, na neko sigurno mjesto.
Shvatio je da vi5e niko i ni5ta nije sigurno. Mama, Deleta (3 godi-
ne tada) i ja smo samo nijemo gledale jedna u drugu razmi5ljajuii
Sta dalje. Na brzinu smo uzele samo najpotrebnije stvari i napu-
stile kudu da 5to prije nademo utodiSte. Kao da nas je ne5to tjeralo
izkulejer smo imali stra5an predosje1aj da to neie biti posljedni
put da dolaze, rizikje prevelik zaostati. Oti5le smo kod moje maj-
ke E.R. u Ciganluk, njena je kuia biIauz "Sanu" koja je bila pod
stalnom prismotrom pa se, makar i prividno, dinila sigurnijom.
Ne znam ni sama kako je do5lo do toga da ni tu nije sigurno bilo
provesti nam noi. Mama je nazvala svoju radnu kolegicu R.B. iz
starog nebodera i pitala da li bismo mogli provesti noi kbd njih.
Ona nas je prihvatilabez ikakvog kolebanja. Tu noiismo. Njena
k6erka i ja gledale smo sa prozora njihovog stana kako baklje u
Prekosanju idu od kude do kude i zapodinju ono Sto, iako gledajudi,
jo5 je uvijek bilo nezamislivo i nestvarno kao u nekakvoj stra5noj
noinoj mori koja nikako da zavr5i. dak su nam neki mladi dedki

69
koji su su sjedili u Sumarku iznad spomenika majke partizanke
pokazivali da bjeZimo s prozora i da ne gledamo Sta se de5ava.
Nisam nikog prepoznala jer je bilo dosta mradno. Cijelu noi moja
mala sestra se tresla od straha zbog stravidnih zvukova koji su se
razlijegali kroz noi. A.B, sin kolegice, da bi ublalio te zvukove,
svirao je nekakve djedije pjesmice mojoj sestri na instrumentu kao
melodika ili mini-piano. Nismo spavali cijelu noi. Kad se malo
smirilo, oti5le smo na terasu na vrh zgrade i gledali kako Zivotinje
u crnim uniformama idu niz korzo i od izloga do izloga razbijaju
stakla. Neki su ulazili i krali stvari iz tlh lokala. Na moje veliko
iznenadenje vidjela sam i ljude (muslimani ili barem sam mislila
tako) za koje nikad ne bih vjerovala da bi mogli da izadu i kradu
stvari iz tiln lokala, ljude koje sam smatrala pametnijima, koji do-
bro vide i razumiju situaciju u kojoj se nalaze naSi Zivoti, na5 grad,
naSe sve. lJjutro se jo5 vidio dim iz Prekosanja, onako preko Sane.
BoLe, Sta se ovo desava?! Na radiju su oglasili da 6e svi koji na bilo
koji nadin pomaZu bilo koga ko je muslimanske vjeroispovijesti
biti tretirani isto kao i oni.
Ne5to tako, ne zrtam doslovce viSe poslije takve noii. Mamina
kolegica je rekla daje nije briga zato tda mi ostanemo kod njih, ali
mi smo odludili dabez obzira na sve ne moZemo njih dovoditi u
takvu situaciju i da demo ipak napustiti njihov stan. U toku tog
jutra smo vidjeli kad su doveli grupu mu5karaca do pozornicg kraj
Lovadkog, izmedu ostalih sam vidjela i moga tetka, Seada C. na-
tjerali su ih da isprazne dZepove. Okrenutih leda kledali su na
trotoaru tako da ne vide kad su pokupili sve Sto je vrijedilo' Tjera-
Ii su ih da pjevaju njihove detnidke pjesme od kojih mi je jeza pro-
Iazilakroz tijelo. Medu njima sam prepoznalaZunila u uniformi.
Mislim da mu je otac radio sa mojim tetkom u "Gradevinaru",
poznavali su se oduvijek. Kad smo duli vijest sa radija, odludili smo
se watiti majki, ali vei je podeo njihov tzv. policijski das. Uz pomod
familije kod koje smo proveli no6, krenuli smo iz nebodera kad nas
je na ulazu zaustavio pijan biv5i udenik moje mame. Moja genera-
cija u punoj ratnoj opremi i rekao da nas prepoznaje, zna ko smo
mi. Tljera nas dok smo na ni5anu njegovog otu?,ja, na ono isto mje-
sto gdje je moj tetak bio sa ostalima to jutro, da dekamo prevoz i
da nas Salje u Omarsku. "Moj drug je poginuo u Prijedoru i ja iu
sve da pobijem, da osvetim druga" - vikao je cijelo vrijeme.

70
 Mama ga je pitala znalista radi, zar ne vidi da imamo dijete od
3 godine sa nama. Kad je opet spomenuo druga, rekla sam mu da
druga nismo mi poslali da ide u Prijedor. "Sta je on radio tamo. Mi
nemamo ni5ta sa tim."
uto su ga njegov otac i M.B. uspjeli nekako pridom iza zgrade
odvesti. Dok je jedan sa njim bio tamo, mi smo trdali sa drugim
preko ulice do majkine ku6e, samo da se dodepamo nekog zaklona,
da nas ne vidi.
Mogao nas je rafalom pokositi dok smo trdali. stigli smo kod
majke i nasli njih da su se watili iz sklonista gdje su proveli pret-
hodnu no6.
Kod majke smo nasli utodiSte. Neki nasi ljudi, u svemu tome
nasem ludilu, dolazili su nas pitati znamo li gdje ima kupiti bras-
na, cigareta. Mi ne zr:Ianrlo sta je sa tatom, sta je sa ku6om, sta ie
sa namabiti ili ostalom familijom, a da mislim i znam gdje ima sta
da se kupi. uspjela sam oti6i do kuie, ulaznavrata totalno izvalje-
na iz Stokova i onako samo naslonjena iznutta. u spavaioj sobi
mojih roditelja je krevet kompletan okrenut naopako. Nesto stva-
ri onako pobacano iz ormara po sobi, lampice za jelku ukljudene i
onako svijetle Iei,e6 po tim stvarima. Knjige moga oca ispremje-
stane, a u kuhinji nalazim Kur'an poderanih listova u sudoperu.
Moja rahmetli strina je ostala tu prethodnu noi u svojoj kudi. Ka-
Ze daje vidjela nekoliko sjena u uniformama da su proSli pored
njenog ulaza. uspjela da krisom proviri kroz prozor kupatila na
nas ulaz da bi vidjela i dula kako vidu da otvorimo. Lupaju na vra-
ta i onda su silom provalili i usli unutra. Pomislih da trebam poni-
jeti sve sta mogu samo za svoju sestricu jer njoj je najvise potrebno
i da ponesem sto vise slika izkule,kao da mi je neko Sapnuo da su
slike najdragocjenije. Jos ne zttamo ni6ta za tatu, ne znamo koga
ni da pitamo. od onih koje zftamo da su odvedeni kad i on niko jos
niSta nije duo, dak nilzet Muhamedagid koji nije bio sa njima od-
veden. Prolazili su dani u strahu i isdekivanju sta ie dalje biti.
Nodimanismo spavali svi odjednom, nego na smjenu i stalno paze-
6i na one koji su strazarili oko "sane". u tom svemu ludilu djeca
iz komsilukajednoga dana nose made koje su naSli negdje ostavlje-
no i poklanjaju mojim dajdZiiima koji su bili isto djeca 14-15 godi-
na, da se imaju sa nedim zabavljati. To smo made primili, napravi-
li mu mjesto zawc grebudi pjeSak i zemlju po dvoriStu da nakupi-

7L
mo koliko bito. ujna je nasla predivnu pletenu korpu pa je ukrasi-
la da ima maca gdje spavati. To nam je bila razonoda. struje je
bilo u prekidima i nikad se nije znalo kad 6e je biti opet. Jednu noi
smo spavali u hodniku. Kad se svjetlo upali, ustanem i polako
odem u kuhinju, te napravim veliki somun kojeg smo potkuhali
no6 prije ako dode struja da se ispede. Usput napravim veliki lonac
graha. Ujutro, kad smo ustali, naide brat moje majke iz Blagaja sa
svojim sinovima. KaZe pusteni iz hotela, bili tamo danima, gladni,
prljavi, a da o emocijama i fizidkom bolu ne pridam. Tako su so-
mun i grah dobro dosli. sredom, bilo je dovoljno zasve nas. KaZe
mi majka da je to moja nafaka. Eh, moaeli kako da ode mome ocu?
Kad god sam mogla, isla sam do nase kude, uglavnom kraj Gor-
tanovih zgrada, nekako sam mislila da je bolje da izbjegavam ho-
dati glavnim ulicama.
Jednog od tih dana smo vidjeli i nastavnika B.B. i njegovog sina
o.B. kako iznose stvari iz ku6e sina nase cvjedarke Bebe. sto to
rade, znaju li da ih tjudi gledaju? Kad je iz Butjuka dosao ostatak
familije Bebine snahe i smjestio se u tu ispraznjenu kuiu, vidjela
sam na podu da su na par mjesta kradljivci pokuSavali da
je zapa-
je
le, ali nije im uspjelo. Ne znam ko je to tadno uradio, ali bilo
odigledano sta su bile namjere. ve6 je vise od 7 dana da ne znamo
ni5ia o tati. Sve je ovo kao neko bunilo, mora iz koje ne mogu da
se probudim.
ved je proslo skoro 15 dana kako ne znamo nista za tatu. Ako
smo koga pokusali i pitati, niko niSta kao ne zrta, tte6e da kaze ili
ne smije. Ko zna vise sta je prava istina? skoro svaki dan kad se
smjelo isla sam ku6i i pokusavala da sakupim sto vise sitnica koje
su nam znadile nesto, uspomene nase. A knjige? Tatine knjige?
Kako ih spasiti, to je bogatstvo, ali gdje i kako sa njima?
PokuSavali smo zvatizagreb, Banja Luku, koga smo se god sje-
tili ko bi mogao imati bilo kakvu vezu da saznamo sta je sa njim.
Niko nista rre ztta. Ah, svi su bili izludeni situacijom, strahom za
sopstveni Zivot i svoje najbliZe.
Tako jednog dana sjedim u kudi i pregledam slike kad teta Har-
ka utrda u kudu, ona bosa, zadihana od trdanja, upita me gdje mi
je mati.
"Kod majke je sa malenom." - odgovorih'
"A Stoje trebate? "

72
 Kailedasujojdo5lire6iomerT'iEmirN.dasuvidjelimoga
tatudagauvodeustanicumilicijeipo5tonisuznaligdjesmomi
joj se
da su rekli njoj, pa da nam prenese' Ne zruarr' ni da li sam
je Ziv.
zahvalila, niti kuiu zatvorllai,urelida odem mami redi da
Ziv jet!t
Jasenesjedamnigdje,nikakosamdoSladomajkinekude'ali
samrekladajetatadovedenuSUPidaidemovidjetiga.Mama
nije htjela da ja idem, otiSla je sama' Nakon svih peripetija
dozvo-
ljeno joj je bilo da ga vidi.
-Provelajesanjimudelijinepunihsatvremena.Izmeduostalog
,,inspektora" Bukve, ili tako nekako se zvao, da oni
redeno joj je od
,,ekstremista" i da su sigurniji tu nego da ih puste.
njin euvajl od
dglarr.to*, kad je do5la nazad, donijela je njegovo odijelo u kojem
znali za njega apsolutno
;e"pro.reo tih 20-ak dana koliko nismo
Hlade su bile povezane pertlama na struku
jer su im oduzi-
"iS1u. je
mali kai5eve i sve slidno kad su ih odveli u Omarsku. Omr5avio
ko zna koliko jer hlade su bile povezane na svim vezicama koje
normalno drZe kaiS.
Rekaojesamodajebiouomarskojtovrijeme.odsvegaStoje
vidioiproZirriouOmarskoj,samozrramo)dajebionaispitivanjui
da gajejedan njemu poznatnastavnik, mislim iz Svodne'
ispitivao
,usto:"njegovdiplomskiradbiozasnovannahrvatskojknjiZev-
nosti i piscima. To je sve 3to je rekao i, ako je bilo viSe od toga,
nikad rrld"-o doznati. Nije vi5e pridao o tome Staje vidio tamo,
ali
sad,kadznamoddrugihpreZivjelihlogora5a,sajednimZivimved
18 godina, Sta se desavalo posebno prvih nekoliko nedjelja,
nije ni
trebao sta reii, jer ko zeli da o tome misli, a kamoli prida naglas.
Tih 7 danakoliko je proveo u tadasnjem suP-u mama je i51a svaki
gardero-
dan u posjetu. Nosila mu literature da dita, hrane i distu
poku-
bu. Ujldno je konstantno bila u vezi sa tim "inspektorom"
Savajuei na6i nadina da tatu puste, prebace negdje na sigurnije' da
ga sklone od tih "ekstremista". A ko to od njih nije bio ekstremista
onda? Ako ih i nema, to je sasvim jedan mali, mali broj.Nudili
smo
sve Sto smo posjedovali za njega, samo da se prebaci negdje
iz No-
vog, da se i5dupa iz njihovih kandZi'
AIi, ,ti5tu.. . rJz prazna obedanja tako je prolazio dan za danom'
joj je
Jednog od tih dana, kad je mama otisla da ga posjeti, redeno
da ga je vojska preuzela i da vi5e oni kao ne mogu vise nista da

do
t6
urade. Kad smo to duli, nase nade su pale u vodu i opet ta neizge-
snost, gdje je sad i sta ie dalje da bude? Pojavio se na stadionu sa
nasim ostalim zatodenim muskarcima. I onda podinje naredni dio
moje pride sa na5im, mojim odlascima na stadion' Gledala sam
neke meni poznat'e Novljane koji su "duvali" sve te ljude zatvore-
ne u zici bez kruha, a kamoli dega drugog, nazivajuci ih svakavim
imenima. Govorili su meni da me treba likvidirati jer sam Kapeta-
novidka. A na pitanje zasto i sta sam ja kome IoSe udinila, odgovo-
ra nije bilo osim da sam ja Kapetanoviika i da nas sve treba likvi-
dirati, daje davno to trebalo da se uradi' A onje 18 godina star i
jer ko
zna historiju?! odito daznaod djeda svoga ili nekog starijeg'
bi drugi mogao pridati pride o familijama koje su starosjedioci u
Novom, ko bi mogao imati takvu mrZnju da prenosi na mladi na-
rastaj. A sta su nas udili cijeli Livot? Bratstvo i jedinstvo! Farsa za
nas samo smisljena i koju smo mi, naZalost, prihvatili otvorenog
pre-
srca, a iza zatvorenih vrata su se vodile njihove pride o nasim
cima, ko su bili, Sta su bili, ko smo mi i 5ta smo"'
Kad god je bilo prilike oti6i na stadion, mi smo i51i. Ja sam desto
onako na biciklu isla i stajala bih na terasi jedne tad nezavrsene
gledajudi
ku6e (mislim da su vlasnici bili u Njemadkoj i prije rata)
je
ima Ii Sanse da im odnesem da jedu ili da barem popridamo. Bilo
tu Novljana sa Repovca, kao duvari koji su sve nas poznavalt iz
darsije i, ua bismo naisli, okretali bi glavu od nas da ih sludajno
,re bi Sta upitali. Drugr su izvladili neke liste govoreii kako ima
njih nekoliko kojima se ne smije davati hrana jer je "bacaju", a
onda bi doSao sasvim nepoznat vojnik, izvadio bi kutiju cigareta
i
onako krisom nam ih dao te nas pustio da pridamo sa tatom
i da
mu damo te cigarete. Njegovo obja5njenje je.bilo da on nije za to
je
nikad bio, da je bio prisiljen da uzme pu5ku' Cula sam poslije da
ta smjena otisla na Suhu Medu, pa je tako i taj sa njima poslan'
Jednom su rekli da ie nam dozvoliti da donesemo hranu, ali
su
nam dali kratak rok. Po$to nisam imala vremena iii majki u gxad,

otisla sam do prvih kuia u vidoriji i molila redom od kude do

kuie
ako iko iita ima, da mi da, da odnesem da
jedu. je
Bilo tu graska i
krompira na malo mesa, frisak somun iz rerne, sve toplo i spako-
vano-zadas. vozila sam biciklo kao vihor samo da stignem
tamo
prijenegosepredomisle.Bilojetakowuiedorbeipomojimnoga-
ma, ali nije bilo vaino samo da dodem na vrijeme'

74
 je ne-
Dosla sam tamo i rekli su da nema nista od toga, da nam
ko slagao.
Drugrputsamopetstajalatakonatojterasikadmijejedanod
tih na stadionu pucao iznadglave da odem, a ondaje drugi do5etao
je bolje iii
do ograde da mi kai,e daidem jer nede svjedoka i da mi
da .,e izgubim glavu jer on kao ne moae kontrolisati "vojnike".
osim ako nije bilo opasno ili iskljudivo redeno da ne smijemo do6i,
mama i ja smo pokusale biti svaki dan na stadionu. Ako kaZu da
se smije donijeti hrana, da budemo tu spremne' Mada se
znalo
desiti da kazu da moZemo donijeti hranu, mi donesemo, a onda
nam oni izvade neki rukom na5vrljani papir sa imenima osoba
kojima se ne smije dati hrana po direktivi ko zna koga'
Jednom smo pitali zasto i redeno nam je da te osobe bacaju hra-
nu kad dobiju umjesto da podijele sa svojim prijateljima sa kojima
su zatvoreni. A ja znam svoga oca, to sto pridaju
jelaa, dista IaZ'
NekadnamjetatadavaoznakeprekoUne,pokazujutismjer
jer na
prema zapadu, da idemo. Kad je drugi konvoj organizovan,
prvi niko od nas nije htio ni duti da ide, kad smo shvatili da niSta
neiemo moii napraviti sjedeii u Novom, odludili smo da idem
ja
sama. Mama ostaje sa malom sestrom od 3 godine'
je
Biiemo u vezi i pokusaiemo neSto uraditi zatattti ostale. Prvo
bilo da idem zazagreb,da se pokusam povezati sa Goranom ceridem
i svima uzailajnom klubu zakoji smo bili obavijesteni da postoji.
Kad je stigao dan polaska, ne znam ni sama kako sam dosla do auto-
je sjedio do
nusa. niole medu zadnjima, kako sam u5la unutra, ko
ja idem,
mene. Nista, magla oko mene i samo mi u.glavi je bilo, zaBto
a moji svi ostaju. Znandaje sa mnom bio Sohja sav modar
i crn kako
je
,r, gu pretukli u Dvoru no6 prije. Taman kad smo krenuli, uBla
neka familija sa djecom iz Prijedora u autobus i sjela u sredinu. Kad
je krenuo autobus preko mosta, zrrarnda sam pogledala premaVido-
,iji i urri, pomislila sam da je ovo moZda posljednji put da gledam na
moj Zivot i sve moje Sto ostavljam za sobom' Tog momenla
ja nisam
vi5e bila ona "stara". DuSu i srce je obuzeo mrak'
Nisam pojma imala sta ie biti sa mnom ili mojima koji su ostali
iza mene. Od tada je sve bilo kao u nekom snu, magli' Kao da se
desava nekom drugom, a ja stojim onako sa strane i to posmatram.
To je samo neka ruZna no6na mora iz koje se ne moZemo pro-
buditi.

75
Sabrija Prohi

SFR Jugoslavija je zbog medunarodnog prava morala umrijeti

prije 29. novembra 1993. A sa tim se podelo jako rano.

Neiu pisati o Titu, ni o zlonamjernom izvje5taju CIA-e po ko-

jem bi Kosovo moglo biti uzrokom tre6eg svjetskog rata. Ovaj put
me ne interesuje ni posjeta srbijanske delegacije na delu sa Kadi-
jeviiem Rusiji, iako je tada sav jugoslavenski dug pretoden u nao-
ruZanje. Brodovi su to naoruZanje dovezli u Boku Kotorsku! Ne
interesira me posjeta srbijanske delegacije IzraeItt, iako je i zaryu.
vezan incident, utapanje direktora Beobanke - sandZaklije. Ovaj
put me interesuju samo dogadaji koji su prethodili bosanskom ho-
lokaustu i podinjenom genocidu. Lrtva tog holokausta i genocida
bio sam lidno sa svojom obitelji. Sve se, k'o biva, dogodi zbogJugo-
slavije! Kakva glupost! 1978. godine, po dolasku u Novi, udenici su
me podeli moliti da se ukljudim u "izvidaEe". Pristao sam jer sam
i ja od malih nogu bio izvidad. Starje5inaje bio Ostoja Tubin. Pita
on mene, na jednom sastanku St.bu izvidala, Sta sam bio u JNA,
a ja njemu: "Kaplar." On me pogleda, pa rede kako mu upravo je-
dan takav "zajebant" treba u diverzantsko-izvidadkom odredu
(skr. DIO) za komandira "snajperskog odjeljenja". Kako rede, tako
i bi. VjeZbe su bile deste. Zaboravio sam tadno je Ii svake druge ili
detvrte godine. Pravljene su zdruZene vjeZbe zajedno sa Prijedor-
danima i Dubidacima. Bilo je tu i takmidenja. Znam da smo svaki
put mi, Novljani, pobjedivali. Iako smo imali svog komandira, ne-
kog Tadida, sjeiam se da sam uvijek ja vodio taj novljanski "DIO".
Bila je preteZno to boinjadka ekipa - Roga, Vidorija, Prekosanje,
Buljuk... Tauspje5nost 6e 9L.192. i doprinijeti mojoj navodnoj "ek-
stremnosti". Bar su me Srbi tako okarakterisali.
1983. godine obolim od "reumatskog artritisa", zaw5im na Reu-
matskom institutu Srbije, te'84. zatrailim da me zbog opasne bole-
sti skinu izrezervnog sastava TO. Onda me podnu moliti da ne na-
pu5tam TO, vei da preuzmem mjesto komandira za5titnog voda ili
odjeljenja OSTO Bosanski Novi. Uvjeravali su me da mi to nede
ugroZavati zdravlje jer iu uvijek pratiti komandanta Staba, te da ie
mi s njimabiti lljepo. Magarac jedan, dao sam se nagovoriti.

76
 osamdesetih godina proslog stoljeda se bitno podela mijenjati
struktura u TO. Dosli su novi kadrovi sa naglaBenim srpstvom. To
me je malo razodaralo. Rekli su nam da de buduie vjezbe biti u is-
kljudivom i stalnom pokretu. To je znadilo borbeno djelovanje. Ti
pukovnici i potpukovnici su bili rodeni detnici, bez svake sumnje.
u Skoli sam se raspravljao sa kolegama srbima. Trazio sam da
mi odgovore po kojoj logici su Kosovo i Kninska krajina srpski.
Plavsid mi je to tako objasnio da sa njima nisam imao viSe potrebe
razgovarati. "Kosovo je kolijevka srpstva, pa po naravi mora pri-
pasti srbima. u Kninskoj krajini Zive srbi i to mora biti srpsko.
shvatio sam. u naravi, oni boluju od neiskoristenog sporazuma iz
1917. godine, te 6e ga po svaku cijenu pokusati reinkarnirati.
Ranijih sam godina ljetovao u Pagu, zbogblata, jer smo zirai ja
reumatidari. Te 1990. nismo bili rezervirali mjesto u Pagu, pa smo
na preporuku kolega otisli u Karin. Smjestaj nam se nije dopao, pa
smo prosetali obalom i naSli jednu vilu u koju su primali samo
strance. Medutim, kako nije bilo gostiju, a nije bilo izgledno da 6e ih
i biti, izdali s nam jedan apartman .Brzo smo se sa ljudima sprijate-
ljili. Jednog dana nas upitaSe koliko jos dana mislimo ostati, a mi
odgovorismo da bismo prekosutra putovali. A onda nam rekose da
bi nam najbolje bilo da odmah sutra otputujemo jer su, rekose, do-
madi ljudi poludjeli, pa nije sigurno da bi prekosutra oti5li'
sutra smo oko podne autobusom otputovali do Benkovca. stigli
na b,elleznidku stanicu i zadudili se kako je pusta. Domadi su neg-
dje zurili. u birtiji narudimo pi6e. Kada smo ga dobili, primijetimo
da konobar zakljuda wata birtije i ode. Nije ga bilo do pred sam
dolazak voza. Jamu dadoh novac zatopi6e, a on, kao da mu i nije
do njega stalo. Sutradan je podelo "dogadanje naroda"' Mnogi nasi
Novljani sutradan nisu mogli proii tim putem. Tako je podeo rat i
u na5oj drZavi.
I dode 1991. godina! samo sto je podeo Skolski raspust, evo mo-
bilizacijskog poziva! odem prvo na kahvu, malo proSetam darSi-
jom, pa onda kudi po opremu i na mobilizacijsko mjestou osnovnu
Skolu na Ogradama.
Samo sto sam stigao, dovezose nase naoruL,arfe, ali s njim i mu-
niciju i prve zavoje. Pitam ja oficire sta je to!? A oni meni, ma eto
k,o zele probati kako 6e se vojska ponasati kada dobije municiju, a
kao nigdje nas nemaju namjeru slati. Nisam se dao zavarati, pa

77
sam traZio zajednidki sastanak nas obveznika i nekog iz Staba. Po-
slali su Hrustu. I on nas je uvjeravao da je to samo vjeZba. Kako me
nije uvjerio, traLio sam da me puste kudi, jer ja ne6u zadtfiiLi ni
automatsku pusku, niti municiju. Ho6u ku6i! Ja se jesam zakleo da
6u braniti svoju domovinu, ali nedu u gradanski rat. U Dvoru su
bili pripadnici MUP'a Hrvatske, pa se preko Une puBkaralo sa obje
strane. Potom Sele javi da me dovedu u Stab. Odem ja u Stab, a
Sele meni da sam se upla5io, a to je ljudski, da odem kuii i to nagla-
Seno "svojoj Zeni prenoditT", pa da se sutradan ujutro vratim. Od-
bio sam i rekao: "Ja hoiu kuii i,kad odem, neiu se wa(ati." Onda
je podelo malo o5trije, da postoje sankcije, a ja opet: "Imate javnog
tuLioca, imate vojni sud, pa izvolite, ali ja hoiu kudi i to za posve."
Pitao me zatim, ako ja nedu zaduZiti lidno oruZje, hoiu li makar
podijeliti naoruZanje i municiju vojsci. Na to sam pristao. vratise
me na mobilizacijsko mjesto. Tamo me dodeka Branko Drljada, pa
me upozori kako su gradani u Ravnicama i Poljavnicama ugrozeni
od "mupovaca" lda ih treba zastititi. Ja njemu s nokta: "Idi, ko ti
brani." Potom sastavim dvije Skolske klupe i legnem spavati. Rano
ujutro dujem dolaze dlanovi Staba TO po naoruZanje, aja se pravim
da spavam. Kako god koji izvadiiz sanduka svoju automatsku puS-
ku, tako njom zvekne u jedan od stolova na kojima spavam. A ja se
ni ne pomjerim. Mene oni nisu interesirali. u neko doba dode neko
koga nisam ni vidio i rede da me probude i da mogu iii ku6i. Izadem
vani kada tamo stoji mojazira. odmah sam joj rekao da ide kuii
spakovati nas i da "gibamo za Gtadanicu" i to vozom u l-2 sati' U
mom odsustvu dogodio se "USTANAK" 27. juIa.
U tom "ustanku" ubijen je otac Milke (Bartolovid) Milinovid.
Lel,ao jenegdje u nekom potoku. Milinoviii zamole Vajagii Sre-
tena da ga ode sahraniti, jer oni tamo ne smiju iii. ode sreten s lo-
patom, u odijelu, s kravatom, a dan topao. Jedva je iskopao raku'
Pri zawsetku ukopa, dodu dvojica'naoruZanih kaura i, kad ugleda-
5e Sretena, upitase ga sta on tu radi, a on im odgovori da su ga Mi-
linoviii zamolili da sahrani Milkinog oca. Reko$e da poZuri jer su ih
poslali iz Dvora da ga ubiju. NI MRTVA COVJEXA NE DAJU SA-
HRANITI.
Kada je doslo wijem e zawa(anje na posao, watili smo se iz Gta-
danice. Odem u Skolu i dujem za Milkinog oca. Pred Ljubico^Liv-
kovi6 - Kraljevid, kaZem da mi Zao Milkinog oca, a ona kaoiz ruka-

78
va: kriv! sto je lajao?,'Ja uSutim. Na mostu su bili Kauri.
,,Ko mu je
je izgledalo mir-
Vihorila se zastava satlcilima (detiri S), ali nekako
no. Jedino su: tenkovi JNA, cisterne sa
gorivom (u pratnji novskih
pakleno pu5ka-
ili kaurskih Srba), azatimcrnogorski rezervisti' uz
ranje, naru5avali naizgled normalno stanje'
obuden:
Navedercu* ,rruo oti6i kod Sudana na kahvu! Kicoski
rudno izradene koZne Eizme- po modelu ruskih
oficirskih tizama,
masivnakoLnajakna,kojujekasnijenosioMiloradKantar'lev-
udem kod Sudana,
isice i Sareni kaSmirski sal. Pravi kicos. Takav
kad,tamozaSankomstojetrojicaKaurasautomatskimpu5kama.
ja kahvu' Jedan
T\r su ve6 Katmerka, Sinekov i drugi, te narudim
od glave do pete'
od te trojice, takoder u koZnoj jakni, mjeri me
Vidimdasampogrije5io,aliStajetuje'Jadnik'ontakoobudenog
dovjeka smatra Spijrrnom, pa me..Ja upita: "Jesi Ii ti Spijun! Sto si
dosao ovdje! Zakogaspiuniras? mu odgovorih da nisam spi.
junidasamdoSao-popitis"olukahvu'"EvidiS'jasamdosaodate
jer on ima oruZje' a
,rbi;"*". Ja mu odgovorih da to ovisi o njemu
ja ga ne*am. nu iu ne bih isprovocirao, okrenem mu leda i
gle-

dam kroz izlog u ritak, ali u odsjaju na izlogu

vidim da me i dalje
odmjerava.Nakonnekogvremenaonisespremi5eikrenusevani.
jednom trenutku osu rafal'
Ja sad okrenem leda izlogu i dekam' U
te
svi se trgosmo. Medutim, pucao je u zrak. sudan "fajrontira",
misvakosvojojkuii.UjutromepitaZirazaltosamonakoljuto
jo5 jednu prijetnju ubojstvom'
spavao, a ja joj ispridah. Imao sam
je imao radnju blizu 5ko1-
ISao sam po neko meso kod mesara 5to
skog centr &, Pu,kako mesara nije bilo, svratim
u trgovinu kod Zi-
i ja joj ispridah'
,r". t<ua tamo jedan moj udenik, Srbin' ljuto spavao
ja
zinamije kasnije rekll da je prijetio kako de me ubiti, a odgo-
vorim: ,,Ima Boga, nede mu dati priliku." Tako i bi. vratio
se na

rati5te u Hrvatsku i Poginuo'

17.9'lggl.godinedobiosamnovimobilizacijskipoziv.Izasao
mene 5to se ne
sam u grad i vidim moji se polako skupljaju' Pitaju
spr"tru*,ajaimodgovorimdajemobilizacijskovrijeme24sata'
- stignem
pa
ni mislio odazvati, jer se Bo5njacima na
Naravno, nisam se
frontuionakonijepunovjerovalo.Dobijalisupu5kuM-48,t2v.
tandZarusaSmetaka.Krenuosamnaiinekogasaautomigori
vom da me Prebaci do Prijedora'

79
 Nasao sam sto sam traZio, te se minimalno spakirao i odvezao
do Prijedora, a onda navoz, pa u Gradanicu.Iz Gradanice odem u
Tuzlu na psihijatrijsku kliniku i objasnim im kakav je problem.
Doktorica je bila Srpkinja, te je sve dobro razumjela i odludila da
me vodi na leZanju, a da ja mogu i6i nazad u Gradanicu. Kada je
gangula u Novom prosla, watio sam se s urednim nalazom i na-
stavio raditi: Nekih ve6ih problema nije bilo izuzev $to su gradom
patrolirale "Crvene beretke".
Mi u Novom jednostavno nismo mogli vjerovati da se moze do-
goditi ono sto nam se na kraju dogodilo. Tako je Emin Puri6 u fe-
bruaru 1992. godine krenuo zaTuzludau DITI kupi ve6e kolidine
deterdzenta.Pozva me, pa smo zajedno krenuli. Ja sam ostao u
Gradanici, a on je nastavio zaTuzlu.IzaSao sam u darSiju na ka-
hvu. Dan je bio sundan i topao. Ljudi su sjedili vani i pili kahvu.
NaiSao sam najednu grupu starijih priwednika medu kojimaje bio
DZevdo Hadi,it. Njegov otac je pred i u toku Drugog svjetskog rata
bio kadija u Bosanskom Novom, pa me desto pitao za satku Ahme-
tanovida, jer je sa njim iSao u Skolu kao i sa Sakibom Bahtidem'
sjeo sam kod njih, a DZevdo me pita, sta mislim da li 6e srbi smjeti
napasti Gradanicu. Kako mi je bilo poznato da je koncem Drugog
svjetskog rata pop Duji6 trai,io od Gradanlija da ga puste da prode
kroz Gradanicu i da nastavi prema sloveniji i Austriji. Gradanlije
su mu dozvolile prolaz, ali da vodi raduna kako de prodi i da ne
pravi nered jer bi mogao tu i zawsiti. odgovorio sam mu, ako Gra-
lanhje budu naoruZane kao u wijeme popa Dujiia, onda nede. U
protivnom, ho6e. Kada sam se dodepao zagteba, otisao sam u pred-
stavni$tvo gradanidkih priwednika i tamo sreo Katmerkinog tedi(a
Merija. Kad me je vidio, pozvao me u svoju kancelariju ispridao mi
stanje u Gradanici. u podetku se nisu naoruZavali, ali kasnijekaae
da jesu i da su uspjeli odbiti napad ozrenaca. Tada sam shvatio da
se moj odgovor DZevdi prepridavao po Gradanici i da ih
je to navelo
da se podnu naoruZavati. To ih je i spasilo. Kod nas u Novom, mi-
slim na rodene Novljane, nije bio neko ko bi usmjerio Bosnjake.
Gradanica se podela brzo organizovati i na taj nadin Stoje stari-
jeLene,majke sa djecom, stare i nemodne poslala izvanBiH. To je
uslovilo da me rlazvaobrat i predlozio da nase supruge i djeca odu
uzagreb u sestrinu kuiu, a da nas dvojica ostanemo, pa sta nam
Bog da. Tako ie se i dogoditi.

80
 U proljeie 1992. godine kolektiv se podijelio na srbe i ostale.
vGe se kahva nije pila zajedno. zfuajeuvijek sa svojim kolegicama
pila kahvu, a ja sam desto pio sam ili sa nasima. Udem u dkolski
restoran kad.zastolom sjedl Zira. Sama! Upitah je: "Sta je, ostavi-
le te jaranice? Ne brini se, ja 6u sa tobom popiti kahvu'"
Posebno me iznenadila olga vasi6, koja je nakon Arkanovog
pokolja u Bijeljini izjavila da joj se svida Arkan i da je pravi frajer!
upravo u toj prvoj polovini aprila nazove me poznanik iz Hr-
vatske Rekao mije da, akozirai jane Zelimo izaliizNovog, damu
makar posaljemo djecu, da ih spase. Poruku nisam dobro razumio,
a on nije Zelio rizikovati i bukvalno mi reii da je od Srba saznao da
me namjeravaju ubiti. Imao je prezime koje je postojalo i kod Hr-
vata i kod Srba, pa su Srbi mislili da je njihov, te mu to rekli'
Iako svjestan svega razmisljao sam o tom stanu i imovini u nje-
mu, o dogovoru s bratom, a na kraju i o Novljanima da ne kazu:
"Mi ga prihvatili, a on prvi pobjegao.", pa nisam ni sanjao da i ja
krenem tzagteb. Rekao sam Ziri da se pakuju i da idu za zagreb.
zira je odbila da ide bez mene. Tada sam joj jasno objasnio. vodi
djecu zbog sebe, jer ja jos uvijek mogu imati djecu, a za tebe nije
sigurno. To ju je pogodilo, te se odmah podela spremati za put.
sutradan je kod Jasminke Talii otvorila bolovanje, a prekosutra
rano, nakon popijenog daja izasla sa djecom iz stana i nestala u
mraku. Izbrojao sam joj nesto novaca u dinarima i njemadkim
markama. Nisam joj smio dati mnogo, jer sam se bojao da ih mogu
usput pretresati, pa da ne izgubi glavu zbogpara, a i nakit sam joj
zabranio da ponese. Bog je dao da je kisa lila, tako da nikoga nije
bilo na Keju i capragu. I51i su za Doboj, a odatle autobusom preko
Su-"u, podravskom magistralom do Zagreba. Kasnije mi je prida-
la da je jos usput od stana do vatrogasnog doma rekla Alefu:
.,Imam osje6aj da starog (tako su me zvali) vise neiu vidjeti." Alef
je kratko odgovorio: "I ja."
' Predveder se zita iaila iz zagreba. Presli su preko mosta u
Sa-cu. Rekla mi je da su objekti Albanaca u Doboju minirani.
opisala mi je pakao kroz koji je prosla Podravina. Gotovo da nije
bilo ditave ku6e. Sutradan je most ,r Su-"n dignut u zrak. Nakon
nekoliko dana nazvao me iz srbije otac profesorice DuSanke, koja
se udala u Hrvatsku. Kako u srblji nisu imali telefonske veze sa

81
Hrvatskom, zamolio me da ja nazovem njegovu kderku, da vidim
kako je, a on 6e mene nazvati kasnije. Rekao mi je: "Dete, teSko
vama, Sta vam se sprema. Neie ostati kamen na kamenu."
Ne5to kasnije rtazvao me neki mladi muSki glas. Kada sam se
javio, pitao me je: "Ko je to?". Ja njemu odgovorim: "A, koga si
zvao?" . Pita on: "Je li to Sabrijin stan?" Ja kaZem da jeste, a on
opet pita ko je na telefonu. "Pa onaj koga si rrazvao-" Veli on: "Pa
zar tinisi otisao, sta dekas? Doii demo mi." spustio sam slusalicu.
Te dane sam provodio preteZno kod Emina i Dike, a samo sam
naveder mogao otiii kod dugalja, jer su im njihovi zabranili da se
druze sa nama. Problem je bio vratiti se od Puriia u stan. Kod Gor-
tanovih zgradasamoincljativno je Zeljko Lukii presretao Bo6njake
i fuaLio im dokumenta. To sam izbjegavao. U hotelu je ved bila
smje5tena vojna policija, pa je postojala bojazan od snajpera. Ipak
bih proSao Di,anl<tlasokakom i sto je moguie brLeprolazio dionicu
od Vidorijske dZamije do "Pauka". Hodao sam cik-cak, pa Sta Bog
o'C9", primi-
da. Nije bilo problema. Jedan dan, kad sam stigao do
jetim nekog na robnoj kuii. Kada sam podigao glavu da osmotrim
krov, primijetio sam da se neko naglo spustio. vaZno je bilo sazna-
ti da li je obudeni snajperista ili obidan vojnik. Mada mi je ve6 tada
bilo jasno da je obidan vojnik, ipak sam odludio provjeriti. Naglo
sam skrenuo na pijacu i krenuo pokraj suda. Pred izlazak na disti-
nu malo sam zastao da bih ga iznervirao. Bilo mi je vaZno da ga
vidim. Kad sam naglo krenuo, bio je gotovo pridignut. Umjesto
prema sokaku krenuo sam prema robnoj kuii, kao da iu pokraj
op6ine. Radunao sam da 6e se i on pomjerati. vidio sam da je obidan
"teritorijalac". Dok se on premjestao, ja sam se naglo watio prema
sokaku i podeo krivudati. znao sam da me nede sadekivati da mu
dodem na nisan, ve6 ie me pratiti. Na dijelu prolaza prema ku6i
Taliia, profijukao je metak. JoB sam brZe krenuo. Jer, dok on pono-
vo bude spreman za pucanje, ja sam ve6 u zaklonu. Tako je i bilo.
Priizlazuiz sokaka na parkiraliste na ogradama isao sam brzo. u
tom dijelu profijukao je jos jedan snajperski metak, ali iz pravca
nebodera na Ogradama.Zamakao sam u prolaz medu zgradama'
Pred zgradom je sjedio cugalj. Ispridao sam mu sta se dogodilo.
Kasnije mi je Jovanka pridala kako joj se Zalio da su me mogli ubiti.
u tom periodu istjerali su stanovnlke iz Prekosanja, navodno
da pretresu njihove kuie i da vide ima li sakrivenog onthja. Bili su

82
 smjesteni u Skolskom centru. Kako sam imao kljud od svog kabi-
neta, iznio sam im klupa i stolica. Tamo su bili cijeli vikend. Na-
stavnu smo godinu morali zavrsiti do 25-og maja. Milom ili silom.
Trebalo je sve: dnevnike, svjedodzbe, matidne knjige zavrsiti i po-
dijeliti svjedodZbe. sjecam se da mi je po wjedodZbu kasnio jedan
nas iz Kostajnice. Kada je dosao, pitao sam ga kako je u Kostajnici,
,,Kako? Nikako! opkotjeni smo! Bog zna sta de s nas
a on odgovori:
biti." Ni danas ne znam da li mu je ta svjedodZba trebala'
Ja sam u to vrijeme najvi5e bio kod Emina i Dike. u tom perio-
du me nazvalaZira da neSto vrednijih stvari spakiram, a do6i de
neko iz Dvora da ih preuzme. Kada sam otvorio ormare i vidio da
su svi do vrha puni, pomislio sam: "Zita, ako ostanem Liv kada te
sretnem, ubit iu te." Ipak sam spakirao Spajz servise i jos neSto'
To je prevezeno u Dvor. Videorikorder, novac i Zirino zlato preba-
cio sam kod Jovanke. u meduvremenu je Branko cugalj umro.
Tada sam bio kod Purida. otisao sam na sahranu. Na groblju su
bili Stole Skondrid - komandant grada i jo5 jedan s njim koga sam
poznavao, ali mu nisam znao ime, mada zftam da je bio 6umar'
stole me je mjerkao. Znao sam da nesto nije u redu, ali nisam znao
sta. Nakon nekoliko dana, mislim da je to bilo 31. maja, kod sred-
njoskolskog centra je bila postavljena "brklja" kao u ratnim filmo-
vima, ali malo sklonjena ustranu. Dika je doSla i rekla da je dula
da ie sutra i6i po ku6ama. odludio sam se vratiti u stan da im ne
t bih pravio probleme. stojao sam na balkonu i gledao kako "Nov-
ljani,, prolaze sa zaduLenim uniformama i vjetrovkama. Gazili su
t
k,o narodni heroji. Rajko Pepi6 je spustio svoju torbu sa plavom
uniformom i vjetrovkom, stao je ispod balkona, kao da nekog deka
i dugo me mjerio. Znao sam Sta mi misli.
I zazvonioje telefon. Javljala mi je Zina da ni sludajno ne dola-
zim u Vidoriju, jer su zatvorili ulicu kod srednjoskolskog, onom
"brkljom i da su tamo naoruZani ljudi.
Pred zgradama su noiu, pred svakim ulazom, straZarile "nase
komsije". Ta no6 je bila "Bartolomejska" i "Kristalna"' Tu su nod
porusili dZamije, bo5njadke objekte. Cijelu nod su gruhale detona-
cije. vani su pridali neki momci sa "nasim straZarima". Govorili
l'' kako im niko nije rekao da pred zgradama postoji straLa, te da je
moglo do6i do sukoba. duo sam jednog momka koji je pitao koji su
i
I
i moji prozori, da mi ubaci bombu. "Doma6a straLa" ga je odgovori-
i

83
 Imao sam Gradanliju u Prije-
la. Te nodi su mi "proradili klikeri"'
osamdesetih' Svaku smo Novu
doru koji je tamo doselio podetkom
Zalio mi se kako
godinu dodekivali tO*";Novom ili Prijedoru'
Bio je miner' pa su desto imali
desto ide u Banja Luku na vjeZbe'
vjeZbe'
Eh, to moj zemljak prakticir-asvoje
se visoki plamenovi'
U gra{u:" a",tt i"lt gorjelo' Vidjeli
":"2t". su
se dula
pred zoru se sve smirilol I u gradu i pred zgradama-Jedino
prilegao' Kasnije sam sa-
prida "na5ih straZara". Tada sam malo o5-
znao dase nafta, u p utj Vidorij ske dZ amij e uzimala iz srednj
""j " bio bijeli golf sa rijedkim
kolskog centra i d;; "t3i'o*"t"1: lYto
goSXu Bijelida' On tu nod bio deZurni
tablicama. To je biio uoio 1e
preko puta srednjo5kol-
u SC-u. To jutro:q itpt"a Zinine radnje' je
Ujutro stubi5tem pro5ao moj
skog centra ubijen Hurnai;u Eki6'
rarnenu i rekao da se nigdje ne
komsija u uniformi sa puikom o
Dan ranije sarn saznao daje moje
udaljavam i da budem u stanu'
bilo podvudeno crvenom
i;;;" spisku nekakvog "!{riznog5taba"
a ona mi rede da ie biti preturanja
bojom. PreSao sam kod iovanke'
mi je da bi najbolje bilo da ostanem
stanova i odvodenja ljudi' Rekla
novu ulicu kod prijatelja, a mene de
u njenom stanu, a da orra ode u
pojavljivao na njenom
zakljudati. Sve bi bolje ispalo da se Sisam
Dodu5e' ja ne bih bio ja' da
prozoru, je" ,n *" tto*Bfe registtovale'
AmoZdabih vei odavno bio mrtav.
nisam u zivotu bio lohko dr "ak.
pred pred zgradom.su se podeli
IJbrzo nakon Jovankinog odlaska
je voda bio neki momdii rahitidnih
skupljati ,ruoruza"i *fuiiei diji Upo-
je.ruci
nogu sa crvenom beretkom' U desnoj $riao.automat'
pred t\azima' da niko ne
zoravaoje ostale, koji su bili rasporedeni i svi
krede dok on,," au U jednom je trenutku ispalio metak
"'utt' na wata i pitali diji je to stan' a kom-
su pojurili u ulaze' Kucali su
je-vlasnica otisla kod prijatelja u Novu
Sije su im rekle el:i:" i da
je da bi mogli pregledati
ulicu. Naredio j"1; neko ode i dovede na
ja
stan, jer su znali da se tu
nalazim' U tom trenutku sam do5ao
Razgledajuii okolo krenuo sam
ideju da se poku5am negdje sakriti'
ga i primijetio da-se u pola plakara
prema jedno* ptJ*Joi"o'io
nalazedugadki ;;kt iaputi' u "
d*go* dugadke' lagane Zenske
prema lednom dijelu plakara' OdIu-
haljine diji su ao"jiJij"fot'i isli
haljina'
dio sam se sakriti izatih Zenskih
Uvukao,u*",uoplakarizatlhhul5i''u,poguraoihnaprijedi
plakara sam pogurao
stijenku
dobro poravnao' Zadniu,lesonitnu

84
do zida. Ekseri u iverici su se izvukli i dobio sam nekoliko
centi-
metara prostora. Postavio sam ruke kao na egipatskim slikama'
Dubina kojom sam raspolagao bila je maksimalno iskoristena.
Poku5ao sam pritvoriti vrata, ali nisam mogao do kraja'
pa su
ostala odikrinuta. duo ,u- da je stigao kurir i rekao da 6e
Jovan-
Zurilo, pa je provalio
ka do6i da otvori stan. Medutim, tom vodi se
u stan. u tom trenutku je zazvonio telefon. Digao je slusalicu i
je javljala da
ubrzo je spustio rekavsi: "Bas su glupi!" Jovanka
bjeZim jer dolaze da pretresu stan.
USao je u prostoriju, vidio da wata od plakara nisu dobro
pritvo-
rena, te rekao: "A jesu nairmi." I, kad je otvorio wata, nije nista
mogao vidjeti, jer je plakar bio krcat odjedom' Brzo su pregledali
cijeli stan i sobu u kojoj sam se nalazio, samo su se vrtjeli ukrug.
je
vrata od balkona su ostala Sirom otvorena. Jedan od mladih tog
pomi-
vodu oslovio imenom, na sto je on dreknuo da se imena ne
je
nju. Procjenjivali su da li sam mogao pobje6i preko balkona. Uto
pri-
dt5la Jovanka. Obja5njavala je da ne zna gdje sam' Medutim'
mijetila je na dnu plakara moju nogu' Prepoznala
je boju mojih
hlada. onako kao uzgred i kao domadica prisla
je i pritvorila wata
plakara. Nakon nekog vremena oni su otiSli napomenuvsi Jovanki,
ia im obavezno javi kada se pojavim. Kada su oti5li, iza5ao sam iz
plakara. Dva dana sam ostao u stanu, a onda je Jovanka vidjela s
Ldkorr. kako kejom dolazi onaj isti s crvenom beretkom, te me
jesam Ii se pojav-
ubacila u spajz. on se pojavio na watima i pitao
pojavim, da 6e obavezno
$ivao. Odgovorila je da nisam, ali, ako se
javiti. Ja sam traaio da se prebacim na tavan. Gore je bilo mnogo
smeda i nekih kartona tako da sam mogao napraviti sebi
nekakvo
skloniste, ako nista uvudi se u to smeie ispod kartona. Gore sam
dobijao hranu i to je trajalo do nedjelje. u meduwemenu sam duo
svoje komsije, Branka - Boru Kalinida kako govori: "Ljudi,
nest'o
sabrija,,. Kasnije su mi pridali da je rekao da nije smio iii na tavan
jer sam imao pistolj. U nedjelju su priwemeno raspustili logor na
,,Mlakve". drro su* rahmetli Hasana Delica kako nekom
stadionu
dovikuje da su ih sve "pustili". Nedugo izatoga, dosli su Ljepojevii
i njegov, mislim, Surjak. on mije rekao da mogu slobodno iza6iier
," ,rr" smirilo, a i "logor" su raspustili. Kao "normalizirano je sta-
nje". Pristao sarn. Si5li smo kod Ljepojevida, gdje sam se oprao i
otrijao. Ljepojevid mi je dao sinoljevu ko5ulju i rekao da odem vi-

85
 ,,bezeciran" od nekog vojnog policajca izKo-
djeti stan. stan je bio
stajnice.Komsije,srbi,sumesavjetovalidaodemu..policiju''ida
situaciju' U policiji su
,"-ntiil"t*. Odito d;;i; dobro procijenio
kasnije mi je bilo jasno koja sam
me sasluiali, $eaa;uei me blijedo'
Tamo su ve6 bili Skondriiev
bio budala' Vratio *t* t" p'"h 'grud"'
*Sova'i i joi jedan momak' Oba su bili naoruZa-
sin koga smo zvali
udaljavam' a "Sova" je ostao da
ni. Taj dru$ miSe rlkao du s" ""
problemiml'Pok je i5ao u
me "duva". Jadnikle bio s me"talnim je Milan
Sko1u, propu5tali ,-o
gu jer nije bio normalan' Jedino
jer on u Skolu nosi noZ' Momak
KolundZija bio za;;;;;;orimo
uvijek visio kai5'
je bio toliko "irgubqe"';du *" 3" ispod dZempera
pa j" u tome Milan vidio noZ' r ---.:r: ^*^ -^ ii rekao
ral mi;e
Pozdravili smo se
Potom je nai5ao Nenad Suzid'
sklonio' jer je najgore pro5lo' Nje-
kako sam dobro udinio Sto sam se je
ga sam mogao ,ttp;i;;or i hvala Bogu Sto nisam' Ukrao iz
za svoju "gYLu" 'a ja s-a1 bio
pred-
Skole dvije ,rou" ,t d"" kutije'
sjednikpopisneXomisijefuaugajeVesoCulibrkttti'io'jasamna-
prottem je bio u tome 5to u radunovodstvu nije
veden kao svjedok'
ju sarnkontaktirao dobavljada i dobio kopiju
bilo oTpRErVrNrce.
je imao u papirima, ali je nisam potezao'
otpremnice. Na sudu sam slaZu.
i stanje na popTu
samo sam rekao Ju ," "*aZbenica 1ledere Stole
kako se na njega
OtiSao je iza Vatrogasnog i
duo
93m
skondrid:
,,ti.r"i,oi3],rgJ.r""iju!,, pro3lo mije kroz glavu kako,
upravo Srbi ru5e tu Jugoslaviju'
dva vojnika' mla{ dedki' Kad
Od Vatroga,"";* ;;;o dolazila me
su doSli ao -""", iareaifi su
mi da dignem ruke uvis' Podeli su
gleda'
dizmama tuei ispoJpt'"ft"
i po glavi' Narod se okupio da
Danas kazu kakJ;J;;"gr*u
uilo Lao zbog roga. Mogu misliti.
sa klupama u koji t1.*" strpali
i
Ubrzo je stigao *ili Xu*ilndid
odmah negdje iza Doma
krenuli ,*o noJ-vatrogasnog doma. je
pesnica' Pitao treba li on da ode po
zaustavio nas je Siomaan
Mi smo nastavili voZnju' Raz-
Stolu Skondri.a. n"ffi su mu: "Nel"
zbog Cuglja, pomogao da se van-
mi5ljao .u*. to* ifobadanu sam'
sreJn3u Skolu' a 9n !i me ubio'
redno doSkotuje, da ** 'i" zawSi u njima'
pitao sam ,". xux,ri su to ljudi ti Srbi? Ima Ii ista ljudsko
Krajnja destinacija je bio hotel-"IJna"'
moji pratioci su me opljad-
U hotelu, d";;;" se penjali liftom,
sklop jednog naroda se i
kali. Tipidna hajdudka krv. Mentalni

86
odreduje time, ima li ili nema minimuma dostojanstva. Politidka
opcija i strategija su nesto drugo. Moji pratioci su se tim dinom
deklarirali kao "drumski razbojnici".
Na nekom spratu smo se zaustavili i izaSli u hodnik. Tamo je
bio neki uniformirani dovjek. Nizak, nabijen, srednjih godina.
uzeo mi je lidnu kartu, pogledao i otisao na kraj hodnika i nekom
rekao: ,,Sto ganjate dovjeka, pa on ima preko detrdeset godina."
Taj drugi, kojeg nisam vidio, mu je rekao: "Obaveza je do 45" Vra-
tio se nazad. Kako sam stajao licem okrenutim prema zidu, zvi-
znuo me Sakom u glavu, tako da me dodekao zid', azatim dizmom
po vitim rebrima. To im je inade bio metod. Nema kasnijih tragova
tude u tim predjelima, ukoliko ne dode do loma kojeg rebra. Stvara
kontuziju jetre, povija vita rebra koja mogu ozlijediti unutraSnjost
abdomena, ali drugih tragova nema. Tu su teoriju potwdili i u
vojnoj ili Plavoj bolnici uzagrebu. Nakon nekoliko udaraca ruka-
ma, pendrekom u glavu i Eizmama po rebrima, odveli su me do
jedne sobe u kojoj je sjedio stole skondri6. on me je ispitivao.
Mnogih gluposti se ne sjedam, ali sam ostao frapiran, da ja na sva
njegova pitanja odgovaram bez greske, iako o tome ne razmisljam,
a to i nisu bile moje redenice. Kao daja pomidem usne, a neko dru-
gi govori umjesto mene. Jednom sam odludio da kaZem svoju mi-
sao i pogrijesio. Prepustio sam da taj "unutrasnji sabrija" odgova-
ra. Nakon razgov or ame, sa zav ezanim odima, jedan momak uvede
u neku hotelsku sobu, prisloni me licem na ormar sa uzdignutim
rukama i pode tu6i palicom po glavi. Dugo godina sam zbog toga
imao migrene. vikao je: "Ti si rekao da smo mi detnidka vojska."
u jednom trenutku sam rekao da nisam. on se umorio od udara-
nja, pa stade i upita me: "A dija smo onda?". A ja kaZem: "Bosan-
ska!". Na to on pode vikati tzlaze(i iz sobe: "Jebem ti tvrdoglavog
Bosanca. Jagaubih, a on me zajebava! De neko drugr nek ga pre-
tJzrne." Ja ga pozvah da se vrati i, kad dode, upitah ga: "Jeste li
proglasili Autonomnu pokrajinu - Bosansku krajinu?" On u5uti,
pa rede: "Jesmo!" Ja mu odgovorih: "Pa dija ste onda?" "Svejed-
no." - rede on. Ja vi5e ne mogu i izade iz sobe. Govorio je: "Daj
neka ga neko drugi preuzme ja viBe ne mogu." Neko me je poveo u
sobu prekoputa i ubacio u nju. Po razgovoru sam zakljudio da se
tamo nalaze dvojica. Jedan je sjedio na krevetu isped mene. vidio
sam ga kada malo podignem glavu, ali mu lice nisam vidio. Skinuo

87
jevojnidkeSMBhladeikrpioih'Drugimeupita:"Jesilihedarf?"
Dao mi je vode da se
iu t"t ot, da jesam. Od udaraca se oZedni'jeo,
napijem. Upita me kada sam zadnji put a ja mu odgovorih
dekao na red
prut jrrf".. lade mi neku koru kruha' U naravi sam
je Onaj 5to
Zupru4ueivanje. Shvatio sam da nas vi5e na "obradi".
je krpio hlade, rede da ie uhvatiti i Sakiba Bahti6a'
jer smo ga nas
nije bilo tek
dvojica oborili na popravnom' MoZe biti, ali sigurno
onako. Morao je to zaraditi'
Ujednomtrenutkuusobusuuletjeladvojica..vojnihpolicaja-
ca,,.Potutnjanjutizamazakljudiosamdasukrupni.Zgrabilisu
nije bila praztta'
me i povukli rasobom u neku drugu sobu' Soba
bokserima u
pu ,rrl je nekoliko njih opkolilo i podelo tudi' Najvise
glavu i dizmama po-rebr1ma.
pljustalo je sa svih strana. Jedan se
izgubio svi-
zatrkaoi udario me u predjelu jetre, pa sam nakratko
je
jest. Pridigli su me i nastavili udarati. Ne znam koliko to traja-
Io.NakonSvegaSumeuhvatilizatameftaipovelinahodnik.Dok
vode jo5 nekoliko njih'
su me svodili niz stepenice, duo sam kako
Kao ne-
usput su nas tukli. Koristili su se razliditim trikovima.
vi5e profesora pa, kad se malo opusti5' onda
te opale bokse-
-o;t" pridrZe te da ne
rom. Bududi da se od toga pada na stepenice'
padne5. Doveli su nas do podruma' Otktjudali
su wata i ubacili
,rurrrpodrumskuprostoriju'Onimakojisuvedbilitamoreklisu
da nam skinu poveze i da nas negdje smjeste'
Kada sam se malo privikao, vidio sam da su
tu: rhm' Mevaip'
rhm. Kemo Mustedanagid, Kolja Ivezi6' Mirso Dedid -
Skorin'
Hajro Grudi6, jedan Hrvat koji je igrao nogomet
za "slobodu"'
starrovao je kod Harkana i Emire i mnogi
drugr kojih se trenutno
sviju sjetim'
ne mogu *5utiti. Trebalo bi mi vremena da se
PokusaliSumenamjestitidamemanjeboli,medutimodbio
samirekaodatojasammoramuraditi.Jer,nakraju,moramsam
vise se i ne sje-
i ustajati. Tamo jL tita desma, te su mi dali vode.
nekog
da- ioga su kada izvodili i dovodili. Jednog dana su doveli
momak. Govori-
iz Doline Japre. Zvali su ga sumar. MaIo krupniji
..Ti si rekao da smo mi detnici,,, namjerno umeksavaju6i
li su mu.
to"C".Nakonnekogwemenasugaodveli'Vjerujemdasuga
podrumu pov'remeno
ubili. Mene su i ranije, a u periodu boravka u jer je
pitali gdje mi je po.odi.u. Odgovarao sam da su u Gradanici'
ga je supruga po-
sta*iji sin ranije imao problema sa koljenom, te

88
vela u Tuzlu u bolnicu. Manjeg je povela jer se
ja nisam mogao
brinuti o njemu. desto su mi odgovarali da oni znaju da su tZa-
grebu. Ja sam odgovarao da su otiSli u Gradanicu, a za Zagreb
.r"*u* pojma, ali moZda su morali oti6iz Gradanice'
Povremeno smo zbog wc-a izvodeni pred glavni ulaz hotela, te
je priii, a ja sam
smo dekali u redu. Poneko, kada bi me vidio, htio
mu samo spu5tenom Sakom odmahivao da prode' Nakon nekoliko
dana izveli su nas sve u gxaau hotela i rekli da su svi slobodni,
mogu i6i kudama izuzevmene jer su gradani Novog mene okarakte-
risali kao ekstrema. Meni su rekli da se ne brinem jer du uskoro
dobiti dru5tvo. To se dogadalo negdje poslije podne' Vei predvede
uveli su izmedu Sest i osam mladida medu kojima su dvojica bili
maloljetni. Bili su iz Puharske. Kako je tamo takoder bilo proganja-
nja i istjerivanja, oni su odludili da se probaju prebaciti prema Biha-
au. uistim da ni jedan nije imao preko 22 godtne.Jedan medu
njima
je bio geometar, te ih je on vodio budu6i da je znao ditati karte.
Ti su me momci pitali zasto sam ja tu? Nisam znao neki pose-
ban razlog, pa sam im rekao, 5to sam i mislio, da sam zbog
jedini
ca, jer sam bio profesor. Ruku na srce jednako su padali ili
i51i na
popravni i srbi i Bosnjaci. sutra ili prekosutra su ih odveli na
rp"ut.StiglajeTVekipa,mislimizBanjaluke,tesuihsnimilii
ispitivali. Pridali su mi da su bili ponudeni konjakom i cigaretama.
Medusobno su razgovarali sta 6e biti sa njima. Jedan
je rekao da
6e vjerojatno maloljetne pustiti, a ostale pobiti. Unutar
pola sata
otvorila su se wata i jedan je rekao da izadu. Meni se obratio pri-
jekorno: "Sta ti, profesore, prida5 gluposti da si ovdje zbogjedini
ta?,, Vojna policija je bila poredana u kolonu i izmedu dva policaj-
ca ulazi,o je po jedan od mladida iz Puharske. Zakljudali su wata
i
duo sam kako odlaze. Nakon nekoliko minuta duo sam iz
gataLe
pi5toljske pucnje.
Ostao sam opet sam. Povremeno mi je poneko, a najde56e Dika
Eminova slala ponesto za jesti. zaBalrart sam dobio grah. Posla-
stica! Razmisljajuci da 6e i mene dekati takva sudbina odludio sam
se ubiti, da im uskratim to zadovoljstvo. skinuo sam kais i tta1io
g{e da se okadim, ali nigdje nije bilo nista. omotao sam kais oko
wata i zategao koliko sam mogao. utonuo sam u nesto. ZnaJirr sa'
mo da mi wa6ao vid i da sam dolazio sebi. shvatio sam da se na taj
nadin nisam mogao ubiti. onda sam odludio da saduvam zdravlje.

89
Pa, ako ostanem Liv, da makar budem zdrav. Podrum je bio hla-
dan. Od pu5tenih Novljana ostale su deke. Zamotao sam se u njih,
pripremio fla5u vode i polahko je pio. Bilo mi je toplo, a nisam bio
Zedan. Zatim sam odludio da se molim Allahu d2.5. Udio sam po
hiljadu puta kulhuvallahu, pa dove. Sam Allah zna koliko sam to
puta izudio.
Koji je po redu bio dan, ne znam. Cuo sam korake hodnikom,
vrata se otkljuda5e a na njima Davor Kovadevi6. Rede mi: "Uzmi
svoje stvari i izadl" . Ne boj se niSta, prebaciti iemo te na stadion,
pa 5ta bude sa tim ljudima biie i sa tobom." Izi5ao sam na hodnik.
Stvari nisam imao. Auto se uparkiravao u garaLu. Smjestio me je
na zadnje sjedi5te i naredio da se spustim Sto niZe, da me ko ne bi
vidio. Auto se kretalo, ljudi su zavirivali, a ja sam se morao spu5ta-
ti sve viSe. Tek sam kasnije shvatio za5to se to radilo tako.
Stigli smo na stadion. Tamo je bilo puno ljudi, mladiia i djeda-
ka. Prvo smo obavili jo5 jedan "informativni razgovor". Opet su
me pitali gdje su mi Zena i djeca, a ja opet u Gradanici. Predali su
me tada5njoj straZi u koncentracionom logoru "MLAKVE". Ne
treba prejudicirati da pretjerujem. Po svim elementima: etnidki,
Zivot u ogranidenom, sa neizvjesnim ishodom, duvan mitraljezima
na tribinama i naoruZanom straZom oko Zice. Uveli su me medu
ostale logora5e iz Blagaja i Doline Japre. Kako jo5 niko nije bio iz
dar5ije, rasporedili su me u Crnu Rijeku. Nedugo izatogado5ao je
Rajko Kondii u logor, moj kolega iz DIO-a. TraZio je da se postro-
je logoraSi po selima. Kada smo to uradili, pitao je: "Je li tu Sabri
ja?" Rekli su dajesam, a ondaje on naredio da izadem ispred logo-
rala. Zatimje rekao logora5ima da su oni tu zbog mene i meni
slidnih. Potom je dao - voljno. Sjeo sam na klupu gdje obidno sjede
treneri i rezervni igradi. Razmi5ljao sam da 6e me sada logora5i
maltretirati. Medutim, prevarili smo se obojica. Kako je koji pro-
lazio pokraj mene, ako je imao cigaretu dobacio mi je i rekao: "Ni-
Sta se ti, profesore, nemoj brinuti. Dovo$no mi njih zr\amo. Nismo
mi vi5e one stare budale."
Vrijeme u logoru je teklo sporo. Ti dani, iako je bio juni, pa i
juli, bili su hladni. U okolnim kuiama se loZilo. Moja odjedajebrzo
postajala pohabana. Straie su se smjenjivale. Kada dode nova
strala, ona je u podetku tolerantna, pa su dozvoljavali da neko
izvanlogora donese nesto hrane. Onda bi dolazio Radislav Sekulii

90
_Kabiljosatitovkomnavudenomkaodetnidkomsajkadomizabra.
Gotovo svaka je govo-
njivao itrai:ida dopustaju donosenje hrane.
jo5'
rita aa iu ja sigurno biti ubijen, a nisu znali tko
Menesunekolikoputasaslu5avali.JednomjedoSaonekipo.
ga je Davor Kovade-
rudnik ili kapetan, ,t" r;"du* se dobro' Pratio
jedan prekoputa
vid.Iznijeli su stol i-J"ij" stolice, tako da smo sjeli
je? Ja sam' po Bog zna koji
drugog. Pitao me je za'porodicu' Gdjg
je mu je Zena trud-
prrtloigorrarao da su u b'ada"ici' Rekao mi da
'n^,'du
j-e u Zagrebu i da joj ne dozvoljavaju da napusti
Hrvatsku'
Rekao mi je'
Vjerojatno zbog njegovih ranijih djefa u Hrvatskoj'
akosenjojbtadogod"i,daielidnododiiubitime'Davorjerekaoda
mu nije Zao metka, dabi me ubio
jer ne vrijedim jednog metka' Da
Dolazio je i ma-
bi me ubio da moZ,ezrno ponovo vratiti u dahuru'
pitao znam li
li Kalinid. Da me ispitujepa me je jednom prilikom je:
ja za3to sam u logoru. OJgovorio sam da ne znam' Pitao me
je ramenima
"Zar tiniko nije rekao." Odlovorio sam da ne' Slegao
iotisao.Vrijemejeprotjecalo.Trebaojeizadikonvoj.T,ziz|azakje potpi-
imovina, d1 se
trebalo potpisati da se ostavlja cjelokupna
snikobavezujedanapodrudjeNovognededoiislijededihpetgodi
na.IJzdozvoluseaotijaodlukadadepodnosilacpredimostna
Uni taksijem'
Iksamijebilakurirka.DonosilamijeneStohrangicigarete'
NjenasestrajeotiSlauMUPiizvadilami,,Iz]razticu,,.Navodno
izveden iz logora' Prije
sam trebao u nodi pred.izlazakkonvoja biti
Konvoj je oti5ao' a ja sam
me nisu smjeli prrriitiSu' bi me neko ubio'
ostaoulogoru.Svisrnobilisretnikadasewatio.UNPROFORkoji
Ne-
jo5 nije bio korumpiran je s hrvatske strane osmatrao stadion'
Stoimjebilorrrmrr3i.,,o'JednenodismoimbaterijomZmikaliipo-
objavljeno postoja-
slali Sos poruku. iadaie u wjetskim medijima
njelogoranastadionu..Mlakve,'uBosanskomNovom.Navijesto
pokrenuta je u Nje-
nestanku konvoja u pravcu Bosanskog Novog'
madkojincijativada6eNjemadkaprimitisveizbjeglice.Namostu
propu5tanju konvoja
na Uni su vodeni prego'no'i o organiziranju i
premaZapadu.Utomkonvojusupodza5titomUNHCR-a'trebali
izadi ilogora5i. Dan prije termina
je u logor t-tiglt vojna policija i
su to bili
izdvojila one koji ,r, it"Uuti ostati u Novom' Uglavnom
dlanoviSDAiljudikojisuimalinekogauNjemadkojza.otkupioni
(DZafer Kapetanovid, potpred-
koje je neko proglasio ekstremima.

91
sjednik SDA, Re5ad Berberovid, sekretar SDA, Ismet Muslimovii,
dlan uZeg rukovodstva SDA, te Razim Grudi6, Besim Berberovii,
braia Hasan i Husein Salki6, Hasan Isakovii, Abdu-lah Huzeirovid,
Mahmut Cehai6, Fadil Blagajdevi6...) Ja nisam bio medu njima. Za
Iogora5e su bili pripremljeni autobusi, a napuStanje logora su prati-
li predstavnici UNHCR-a. Kada smo stigli u Dvor, do5ao je mali
Male5evid i donio mi kutiju cigareta. Zbogtogaje morao i6i na infor-
mativni razgovor u policiju.
Iza5ao sam iz autobusa i pro5etao duZ konvoja. U povratku me
srete jedan hodZa iz doline Japre i rede mi da me traZi dvorska
policija. Oti5ao sam do svog autobusa. Pred njim su sjedili pred-
stavnik UNHCR-a i prevodilac, Lertakoja je nekada radila kod nas
u 5koli. Kalem da me traZi dvorska policija. Oni mi odgovaraju,
kao za5to bi mene trahili, da ne vjeruje u to. Ona me pitala za5to
nisam u autobusu. Pitao sam kakve to ime veze.
Rekla je da oni ne smiju ulaziti u autobuse. UBao sam u auto-
bus, a moji su mi nabili neku kapu na glavu. U logoru sam pocrnio
kao Arap. Nikada toliko nisam pocrnio. Kasnije su do5li Pero Kr-
mak i jedan policajac kojeg sam dobro poznavao, ali sam mu ime
zaboravio. Plav, mr5av i oniZi. Pitali su: "Ima li Sabrije?" Logora-
5i su im odgovorili da sam oti5ao sa prvim dijelom konvoja.
Dugo mi nije bilo jasno: za5to su me novski detnici pustili, a ovi
me traZe. Tek nakon 2000-te sam saznao da sam razmijenjen za
detnidkog vojvodu. Znadi, novski detnici su odradili raznljenu, a
dvorski su me trebali likvidirati i svi zadovoljni. Kad smo stigli u
Karlovac, saznao sam da me deka Zira. OtiBao sam pred dvoranu
u kojoj su bile Zene i na ulazu sretnem Ziru. Gledalaje preko mene
itualilame. Pridem joj jo5 blii'e, a ona se izmide i opet gleda ima li
me gdje. Zamislite kako sam izgledao kada me rodena Zena nije u
stanju prepoznati. Tek kada sam se javio glasom, pogledala je u
mene. Ostali dio nije za pridanje. Kada smo u5li u dvoranu, odjed-
nom je oko mene nastala ga1va. Svi su me htjeli vidjeti i dirnuti.
NeSto nevjerojatno. Ujutro smo napustili dvoranu i krenuli na au-
tobus zaZagreb. S ovim moji problemi nisu bili zavr5eni. Nakon
rata, kada je Rejo zavr5io Skolu, vratili smo se u Gradanicu. Bilo je
to 1998. godine. Nedugo izatoga dodu mi iz AID-a da dam izjavu
o logoru. Nisam se u tom trenutku mnogo toga sje6ao. Uzeli su
izjave, takve-kakve sam mogao dati.

92
 Rejo i jau Novi'
Kadaje proklanjavana Gradskadt'amija,odemo
program i trajao je
Uodi proklanjavanja bio je upriliden mevludski
do ponodi. Kada sam izaiao vani, mnogi
su me pozivali na zakusku'
sam kod MeSe'
ali ,u* to odbio. Zelio sam i6i na spavanje. Odsjeo
Medutim, MeSa je imao obaveze da dovude
pedeno
lryu.'.,Pu
*i ju
naide Zeljko Lukii
rekao da sadekam. Dok smo o tome razgovarali'
da je u poslu i
ikakeMeBi da bi ga imao ne5to pitati' MeSa rede
moZe' Menije to bilo
moZe Ii to pridekati do sutra' On odgovori da
nelogidno, ia ,reko, ko MeSu svaki dan moZe
vidjeti u gradu jer je
Zoginog' ba5 odludi
svaki dan po powatku iz Otoke pio kahvu kod
dagapitauponoi.Promotriosamokolinuividiotrojicunekakvih
poti".uj'u.u. MUai momci, hlade su policijske' a
kosuljebl'-"l-" Jedan
je koji, su gledali prema
-i j" fio okrenut ledima. Pri5ao dvojici
meniiondasumetadvojicapodelapromatrati'Zelikomejetrebao
dZamije' Nedaleko
oznaditi. Poveo sam Reju prema ulazu u harem
je jedan policajac dt?,ai "motorolu"' Jasno se dulo; "Jeste
Ii svi na
je
,rrl* mjestu," Odgovorio je da jesu, a onda se opet dulo; "Sabrijavje-
u plarroj, Su5kavoj vjetrovci," Brzo sam u5ao u masu'
skinuo
trovku i rekao MeSi da me odmah vozi kudi'
Sutradan sam autom sa Rejom oti5ao u Prijedor
i odatle vozom
u Gradanicu'
Dugo, nakon tog dogadaja nisam dolazio u Novi'

93
Ermin Safa

I
Jutro. Podetak jednog od najljep5ih mjeseci u godini. Svi preli-
jepi mirisi trebdli bi se osjeiati u zraku. Medutim, tog jutra, tog
majskog jutra, posao sam na posao (Zelieznidka stanica) i, dim sam
iza5ao iz dvori5ta, susretoh rezervnog policajca Kadiia.
"Gdje ie5 ti?"
"Sta gdje du, pa na posao."
"Ma Ermine, idi nazad u kuiu i upali radio, sve 6e ti biti jasno."
"Ma rode, al' zakasnidu."
"Nema5 ti kuda vi5e zakasniti, idi, idi u kudu, molim te."
"Dobro." - okrenuo sam se i u5ao u kuiu.
Moj rahmetli otac vei je slu5ao radio, vijesti su bile jako lo5e'
Vljesti sa Radija Bosanski Novi: "ZBOG SIGURNOSTI GRADA-
NN ETCP IZVEDENE OSLOBODILAEKE AKCIJE TERITORIJAL-
NE ODBRANE DA SE UKLONE EKSTREMISTI IZ REDA MUSLI-
MANSKOG NARODA KAKO BI SE DRUGIM POSTENIM GRA-
DANOMA OSIGURAI,A SVIJETI,A BUDUCNOST I SIGURNOST. "
od tog jutra niBta vise nije bilo isto, dak ni umirujuii zubor nase
ljepotice. Od tog dana ginuli su nasi Sehidi i ovu ruZu, ovaj pupoljak
poklanjam njima... nek im je vjedni rahmet. Jutro polako prelazi u
podne, a na radiju se izmjenjuju PaSi6, Dejanovii i drugi. Zahtijeva
se da muslimani predaju sve naoruZanje (koieg zustanemaju) dak
se ditaju kolidine i wste naoruzanja. Nevjerovatno, kako prozirno i
jadno. stanje u gradu i oko njega sumorno, tesko, puno straha i sa-
mo jedna misao - stvarno pucaie na nas nenaoruzane, pa kako
je to
moguie, pa to su nam komsije, prijatelji, radne kolege, pa dak i ku-
movi, a nekom od nas dak i dio familije. Nevjerovatno, na Kuli stoji
top, protuavionski, minobacad i, a i iza Prekosanj a minobacadi, clj e-
vi okrenute na Urije, Vidoriju i Centar grada. Na Urijama, na poje-
dinim kuiama, izvjesene srpske zastave. zalto? Mislili su da metak
znabirati,pa neie pogoditi tako obiljeZenu kuiu, koja glupost'
Ispod sanskog mosta prema Zeljeznidkoj stanici mitraljesko
gnijezdo i tamo moj Skolski kolega. osam godina smo sjedili u istoj
klupi,a sad on ima kala5njikov.

94
 Dolaze nam njihovi kuriri u vidoriju, predstavljaju se kao nasi
prijatelji. Iznose zahtjeve, a, ako se ti nemogudi zahtjevi ne ispu-
koje su okrenute na vidoriju poravnade nas (to jutro svi
"",
srbi"ij""i
su se povukli iz vidorije) "Ama ljudi, nemamo mi niSta od
toga Sto od nas ttaLite."
oko 14 satiizpravca Buljuka pojavile su se dvije delidne zvijeri
(tenkovi M-84). Zaustavili su se ispred mezarluka i dzamije u Pre-
kosanju. Minaret je jos nov. valjda iz straha da iz minareta ne
izleti Lsa, podeli su ga granatirati. Jadno i Zalosno, u isto wijeme
podeo je napad na urije. Lom, gTanate, rafalna paljba. USi tutnje,
glava n" ,u*porttaje sve zvukove. Strava, ne mogu se pribrati' du-
jem neko je vikao, a onda se pucnjava pojadavala i pribliZavala'
Polako se bliZila nod.

II
Proslo je nekoliko dana u svakodnevnoj torturi, strahu, wijeda-
nju i otimadini. NaSi videniji ljudi, intelektulci pokusavali su olga-
ntzfuatineku wstu nacionalnog vije6a, kako bi uspostavili dijalog sa
pobjesnjetim gradskim vodama, ali nije islo. Nazalost, veiine tih
,raSit dobrih komsija, odeva muZeva, brade viSe nema medu Zivima'
Neman je isla po principu: Unistidemo im mozak i onda ih po-
lako komadati.
Dan kad je gorio moj grad, svi ovi divni ljudi koje sam sad spo.
menuo ve6 su bili u hotelu, vatrogasnom ili ko zna gdje. Tu no6 bio
sam kod komsije S. Odjednom strasna rafalna paljba, a nebo se
osvjetlilo sa crvenom bojom, gori. Gori, ali ne moZemo tazaznati
sta. Pomislih, pa nije valjda...Da, bas je tako bilo, zapalili su nasu
vidorinsku dzamiju. cijelu no6 se pucalo, postavljao se eksploziv
pod ku6e, Iokale... Nasim "komsijama" pritekle su jedinice iz Du-
ilice i Rudica. polako dolazi jutro. Skupili smo se ispred A. kude i
pokusavali do6i sebi od sinodnjih dogadanja, kad nam prilaze deti-
ri maskirane spodobe naoruiane do zuba. Prepoznajem jednog od
njih, dvojicu,trojicu...
"Hajde vi, mu5ki, svi ovamo.')
Polako se kredemo, ja pokusavam pogledom uhvatiti pogled
s.M, radio je sa mnom, da vidim da li ie mi Sta re6i, ali on okreie

95
glavu. Vode nas prema Vidorinskoj rampi, tu je ve6 strka, vika i
autobusi.
"Kuda nas vodite, S.?" uPitao sam ga
Samo je ubrzao hod, a umjesto njega odgovorio mi je drugi.
"Vode vas, Ermine, na stadion da..."
"Pa nismo ni5ta uradili, Pa..."
"Znam, jati ne mogu pomo6i, ali, ako hodeS... ", zaustavio me je
povukav5i me zarame i pokazao iza kude Krupiia, "'.bjeLi ovuda'
Ako hoies, pustidu te." Vidio sam mu suze u odima' Bio je jedan od
rijetkih koji su bili pri svijesti i nije htio da bude tako, ali... Nisam
pobjegao, zaw5io sam na stadionu sa svojim kom5ijama.
To vi5e nije stadion, to je logor muslimanskog naroda'

ilI
Utjeruju nas ng stadion, na travnjak kao ovce u tor, udaraju, psu-
ju, vidu, pucqiu... Cuju se "junadke pesme". Skupili smo se oko centra
igralista, na natkrivenom dijelu zapadnatribina na dva mjesta.
Teski mitraljezi okrenuti na nas. Na istodnoj tribini, stajaliStu,
pet-Sest naoruZanih komsija. U daljini se duje wiska, galama, "pe-
sma junadka". Dovode jos nasih komsija iz Roge. Idu po glavnoj
cesti i moraju pjevati te pesme, a oko njih pobjesnjele zvijeri nao-
ruzane do zuba i u rambo majicama. IJlaze u igraliste. ved nas je
bilo u logoru, po mojoj procjeni, izmedu 1500 i 2000ljudi'
Pozivaju nas da lagano pridemo onom dijelu gdje u normalnoj
utakmici sjedi delegat i onda podinju pride kako mi ne smijemo
skrivati oruzje i ekstremiste koji zele da pobiju srpsku nejad.
Odjednom na atletsku stazu izlazi "Rambo". Prepoznaje jednog
od nas, radilo se o jednom uglednom gospodinu koji je iz Doline
Japre (njegov je grijeh bio stoje dlan sDA). Podeo gaje wijedati,
psovati, pokusao ga je taj veliki "Rambo" udariti puskom u glavu,
ali toliko je bio "sposoban" daje jadnog dovjeka promaSio i spota-
knuo se, zatebtrao i skoro pao. Da nije bio trenutak kakav je, svi
bi se gromoglasno nasmijali tom Sarlatanu. on se dize, baca pus-
ku, uzima piStolj, puca od bijesa i sramote dovjeku izmedu nogu.
Hvata gazakosu i ruSi na koljena, puca mu oko glave, stavfa mu
pi5tolj u usta mi svi nijemo to posmatramo.

96
 Poslije prvog Soka, kad je "veliki Rambo" odgurnuo izudaranog
dovjeka, misli su se podele, komesati, mijesati. Jako tesko sam mo-
gao da ostanem pri svijesti i da shvatim Sta se oko mene dogada'
KomSije oko mene u nevjerici, pomalo nesvjesno tjese jedan dru-
gog, onda odjednom zadrhtim cijelim tijelom i shvatih pa ja"' mi"'
mi smo u logoru.
Ovo sam samo gledao u filmovima... ne mo1e biti java.. sanjam'
Iz tih misli trgnuo me poznat glas, moj komsija pita me imam li
cigaretu.
ttNe, nemam." odgovaram.
-
"Evo ja imam, hajde, zapalimo po jednu."
Morao sam valjda biti sretan s tom cigaretom kojih u zadnje
wijeme uopde nije bilo, al' nisam.
Ne sjedam se, nekom do mene sam dao tu cigaretu i misli su
opet podele da se mijeSaju. Gdje mi je familija? Kier 6e mi 30.06'
napuniti 3 godine, a ja, gdje 6u biti ja, da li 6u uspjeti ovo preZivje-
ti, hodu Ii je opet vidjeti? Danas je 01.06. Supruga, mama' tata, 5ta
6e biti s njima? Hvata me u isto vrijeme strah proi,et s nekim dud-
nim, pomalo neshvatljivim osjeiajem gordine. ProSIo je sat, dva,
tri ne znamtadno, a onda ulaze "vojnici",'nose stol i pozivaju nas
da se postrojimo u kolonu, jedan po jedan. Prilazimo tom stolu,
prave spiskove ko je ovdje, zanjllr, "u za5tiienoj zonI".
Zamislite, oni nas Stite od na5ih i njihovih ekstremista. Ugle-
dao sam na delu popisivadkog tima kolegu s posla. Dugo smo radi-
li skupa, a on me plta za ime i prezime, godi5te, koje sam vjere i
politidko g opredj elj enj a.
"Znal ti to sve dobro kao i ja."
"Pitao sam te i odgovori mi, jer ja te ne pozrtam." - odgovorio
mi je grubim glasom.
Isprva sam mislio da se pravi pred drugima takav, ali ubrzo sam
shvatio daje to ustvari njegovo pravo lice, a ono kojeje bilo godinama
sa narna, to je bila laZ i pretvaranje. Sve sam mu rekao po redu. Bio
je sav sretan, dobio je zadovolj5tinu, moje generalije koje su i tad i
prlje, a i sad iste, eiste i po5tene, bez ijedne mrlje. Dolazila je noi,
utjerali su nas u svladionice naieg fudbalskog kluba "SLOBODA".
Kojaironija. Zarob$eni smo medu opremom, dresovima, kopadkama,
loptama, peharima naiegkluba. Cijelu no6 niko nije oka sklopio. Do-
laze,rznemravaju nas, neke odvode, neki su dak razmi5ljali na glas...

97
 (Znam, ko ovo bude ditao, te5ko ie se snaii i razumjeti, ali po-
ku5avam dodarati ono Sta se osjedalo, doZivljelo' a ne onako napi-
sati kao pridu, jer ovo nije prida, ovo je istinski pakao. Jako je
teSko ostati u nekoj normali.)
Ponovo proZivljavam tu noi, kad se nije znalo hoie li se dodeka-
tijutro.,
Stiglo je jutro,svi mi sa zeb4jom odekujemo Sta 6e nam ono do-
nijeti. Tjeraju nas ponovno na travnj ak. za divno dudo skoro da se
ni5ta novo ne dogada. Poslije nekog wemena provedenog onako
jedan uz drugog, kom5ija do komsije, otac do sina, brat do brata,
ugledao sam tradak nade. MoZda, razmi5ljam u sebi, (dodek u ova-
kvom stanju u kakvom smo mi tad bili, pomalo i gubi vjeru) ipak
postoji, pa sigurno postoji BOG. Na drugoj strani Une, nasuprot
stadionu, na jednom breZuljku ugledao sam vozilo UN-a i plave
kacige. Kroz glavu pomisao na UNPROFOR i Crveni krlL da,
stvarno su bili oni, dak smo vidjeli da nas promatraju kroz dvo-
gled. Nedugo zatim moglo se vidjeti da nas i snimaju kamerom'
Tradak nade se budio u nama. Kako je dan odmicao, odekivali smo
da ie se nesto dogoditi, da 6e nam reii sta s nama namjeravaju, ali
nista. odjednom se vidi gusti dim iz pravca Prekosanja, ispod sa-
me Londze, jako dobro se sa stadiona vidi taj dio. Podelo se pucati
i sve vise se vidjelo na razliditim mjestima dim, dak i vatra, plame-
ni jezidci dizali su se u nebo. Gorjelo je Prekosanje.
Proslo je Sest dana kako smo u logoru. Dvanaest nasih komsija
su po nedijem spisku proditani i odvedeni na ispitivanje. Nismo
znali kuda ih vode, ali smo znali da im se ne pise dobro kao ni na-
ma koji smo joi uvijek tu, u logoru na stadionu F'K. "SLOBODA
1910". Cijelo jutro nesto se dogadalo, oko i unutar stadiona na
onom dijelu tribina ispod kojih nismo imali pristup. Podeli su se
pojadavati straZari na tribinama, osjedamo... nesto ie se dogoditi,
zebnjaraste, a i strah. vidimo na vrhu tribina namjesta se jos je-
dan mitraljez. Podeli smo se potiho dogovarati, sta raditi, sta po-
ku5ati ako nastane stampedo, kad podnu pucati po nama.
Odjednom smo duli, neko je povikao: "Dolaze nam familije'"
stvarno sam ugledao da nam pilaze s one strane do Zice gdjeje ulaz
za stajanje. Vidio sam svoju majku, bila je u suzama' nisam mogao
ni ja svoje zadrLati, a onda mi je rekla da, koliko je dula, Zele nas
nekuda odvesti sa stadiona i dosla je kao i dru$ da se oprosti sa

98
 urnom, jer onaj, ko ne bude htio i6i, bi6e ubijen. A kud to trebamo
idi, niko jos nije znao. Ja sam joj odgovorio da ne Zelim iii nikud,
pa
makar me i ubili. l]brzo poslije otjerali su sve koji su dosli do stadi-
ona. Poslije smo ugledali autobuse "KOZARAPRIJEVOZA". Na
tribinama su se pojavili JNA oficiri. Podeo je pridu jedan od njih po
iinu kapetan prve klase: "svi vi koji ste lojalni srpskoj vlasti, imate
6anse to i dokazati tako sto dete se dobrovoljno prijaviti u prostor-
no-teritorijalne ratne jedinice i biiete upuieni na rati5te dabranite
javi-
srpski narod od Alijinih i Franjinih bojovnika, a vi koji se ne
te..." Podeo sam ubrzano razmisljati, nrrolda, kad nas naoruZaju,
imamo Sanse to iskoristiti, ali opet, dio mene nlje tome vjerovao, ma
neie oni nas naoruz ati,pako 6e nas onda kontrolirati. odludio sam
se ne javiti dobrovoljno kao i vedina mojih komsija, ali bilo
je, naaa'
lost, i-onih koji su se prijavili. Podeo je ukrcaj u autobuse. Koliko se
sje6am napunilo se pet-sest autobusa i polako su krenuli u nepozna-
to. Nakon otprilike pola sata ponovno se oglasio onaj kapetan:
,,Sta vi, stoko, dekate, mar5 ku6ama... otvorite wata i kudi ban-
do... nemojte da se gruPi5ete!"
Nismo mogli vjerovati, mislili smo da de kad se priblizimo vra-
tima pucati, ali nisu. Polako smo izlazili iz logora, bio sam ve6 na
asfaltu ceste, a onda sam shvatio da se niSta ne duje samo koraci
nas koji smo se udaljavali.
ovo je bilo jezivo, sablasno i nevjerovatno. Jos nisam bio sigu-
ran da smo izi$li, ali ubrzo sam shvatio drugu i stvarnu istinu, pa
cijeli na5 Bosanski Novi je logor' Ne moZe5 iznjeganikud"'

IV

Danas je 08.03.1996. godina, koincidencija - medunarodni

je Dan
i,ena, aliza mene je jos jedan veliki dan. Nakon tadno 1321 dana, kako
nisam bio u svom, u naBem gradu. vozimo se polako, toliko poznata
relacija, a u meni sve vise i vise uzbudenja. sjecanja naviru, mijesaju
mi se tuga, radost, gordina... L]lazimo u kanjon naBe ljepotice, da, iako
je jos zima, nazire se sva ljepota. Iako je jos ledeno-hladno, ja se podeo
znojiti. ulazimo i u Grmusu, ovdje je jos vidljivo gdje je btla ctta taz-
dvajanja aglesora i hrabrih branitelja. stali smo, morao sam uzeti
malo ovog naieg wjeZeg unskog zraka. duje se Zubor Une, kao da
I

99
pita: "Pa, gdje si ti sve ove godine?", a mene sve vi5e i vi5e steZe u
grudima. Kredemo dalje, malo uZurbanije. Postajem sve vi5e i viSe
nestrpljiv, Zelim vidjeti Bosansku l(rtpu, ali cesta je zarasla, pa se
moravoziti polako, onako kao u mraku, bez wjetla. Toliko sam puta
pro5ao ovom cestom, ne mogu vjerovati da je to ista ta cesta. Nakon
30-40 minuta ugledao sam tablu Bosanska Krupa, osjeiao sam se
neopisivo sretno. Zadri:ah smo se oko sat vremena, pozdravio sam se
sa rodacima koje nisam vidio dugo, rekao sam da Zurim da Zelim i u
na5 grad sti6i, ali oni su me pogledali s nevjericom i upitali da li sam
siguran. Ja5ta nego sam siguran, Zelim i6i. Nakon kradeg razgovora
dobio sam i vodida. Koji paradoks, dovjek koji nije roden u na5em gra-
du sad me vodi u isti. I(renuli smo, prolazimo Otoku Bosansku, toliko
mi sje6anja navire u ovtl moju glavu da imam osjeiaj da 6e mi eksplo-
dirati. U djetinjstvu skoro svako sam $eto proveo ovdje kod tetke i
tetka. Uh, stadosmo, gledam, vidim zastavatrobojnica na cesti.
MeteZ na samoj cesti, pitam ovog svog vodida Sta je to, a on se
osmjehuje i pokazuje odima: "To ti je pijaca" Stali smo, izi5ao sam
van, tre5ti turbofolk.
"Ma Sta je ovo?" - upitah.
"Samo Suti i idi za mnom."
U51i smo u jednu od ovih koliba u kojoj se todio alkohol. Stao sam
i vidio kokardu i zastavu iznadnekog improviziranog Sanka. Moj vo-
did je prisao konobaru, nesto su potiho popridali i onda se on onako
cereii obrati meni: "A, ti bi malo ko u Novi, hahhaha, pa znai da viSe
neie biti obezbjedenih konvoja za Hrvatsku, hahhaha, ma Salim se.
Ved 6emo ne5to srediti. Gledaj, ja 6u sad u auto s vama pa idemo."
BoLe, da li je stvarno pametno sad idi ili podviti rep i vratiti se,
pa jo5 17 km i tu sam.
Ma, odsanjaiu ja i ovaj san koji traje vei 1321 dan.
"Yozil" - rekao sam i sam se iznenadiv5i boji svoga glasa.
Ulazimo u Blatnu. Sje6am se... zadnji sam put ovuda proSao sa
Smajom. Onda su nas na ulazu zaustavili, pretresli, ispitivali i
jedva nas pustili, ave1 ujutro napadnute su bile Krupa i Otoka, a
evo danas nas nije niko zaustavio. Vozimo se, ulazimo u Gornje
Rakane, sjeianja i nervoza me gu5e sve vi5e'.. Rudice. "Stani, sta-
ni tu" - rekao sam.
Stali smo nasuprot Zeljeznidke stanice, tu sam radio skoro dvije
godine. s nevjericom sam zurio u to Stoje nekad bila zgrada stanice.

100
 "Sta sad, idemo li u Novi ili..." - duo sam onog s kokardom'
"Idemo, idemo nego Sta." - odgovorio sam.
Ulazimo u fieSnjak, jo5 malo i evo ga nadvoZnjak. BoZe dragi,
pa stvarno sam tu. Ulazimo u Mlakve, al' ne5to mi ne Stima, neka-
ko sve mi je kao manje, kao da je sve u51o u sebe, cesta je zatasla.
Onda opet sam viknuo: "Stani,stani."
Ugledao sam i iziSao van. Ispred mene stajao je onako nevino i
pusto stadion, logor, ne znam Sta sam u tom trenutku osjetio, ne
zrtarrn ni koliko sam wemena potro5io gledajudi ga. Ponovo mi se
jo5 jednom munjevitom brzinom vratio cijeli film, moja, na5a sko-
ra pro5lost, stradanje i sve nedade, sve mi je u hipu pro5lo kroz
glavu. Skupio sam snagu i pribrao se, rekao sam im da ja dalje
prema svojoj ku6i idem pje5ice, a oni nek idu i sadekaju me ispred
ku6e. Samo su kimnuli glavom i oti5li. Ostao sam sam i krenuo
korak po korak kroz svoju Vidoriju...

08.03.1996, t5:25
Srce mi svejade i jade tude, osje6am iskodiie mi iz grudi. Ulazim
na kej, a desno od mene ostaje na5a vidorijska Malta, kuia od ra-
hm. Hasana po5tara, pa Brkova, IJna. Idem laganim korakom i
razmiSljam kao da sam juder ovuda pro5ao samo, sad je sve neka-
ko pretiho, preusko. Spor, tu sam se udio plivati.Zavirujem desno,
kuia mog rahmetli Osmana, a tamo iza, preko ceste i pruge kuda
od rahmetli dajdZe.
Sve zapu5teno, nevjerovatno koliko je sve zaraslo, a jo5 nije ni
pupoljak izi5ao. Dolazim polako pred kudu komSije Ahmeta, skre-
6em u svoju ulicu. Emoclje bujaju. Cak nisam ni primijetio da ne-
dostaju dljelovi na5egvidorinskog doma. Napokon, ugledah i svoju
kudu... oronula, ostarjela, kao da 100 godina niko nije bio u njoj.
Zastadoh ispred kapije dvoriSta, duboko udahnuli, otvorih kapiju
i udoh u dvori5te. Cljelo moje djetinjstvo i tinejdZerstvo pro5lo mi
je kroz glavu u par sekundi, a onda sam pozvonio na svoja ku6na
wata. Nakon minutu-dvije, wata se otvaraju polako, a iza njih
izviruje meni nepoznataLena,pitame Sta ho6u i ko sam.
"E, vidite, ja sam dijete ove kude i ovo je moja ku6a, pa Zelim
u6i, vidjeti je i da Ii i5ta kao prije."
"Aaaaaaaaaa, ne, ne, ne moZe5 uii."
"Mogu i hoiu."
i

101
 Pro5ao sam pored nje i skoro sam pao jer u hodniku nije bilo
poda, valjda su ga polozili kad je bila zima.ulazimu dnevni boravak
in rri"j". Koji jad i bijeda. ono 5to je nekad bio regal sad ga je pola,
a i ta pola rasturena. u kuhinji jedna stolica i stol, zid
sav mokar.
Cujemglasizasebe:..TonamjeizgledapuknulacijevkadSunas
se i
,rriu5" lranatirale." - rede mi ova Zenska osoba. Okrenuo sam
joj rekao:
pogledao je, mislim da sam se dak i nasmljao, a onda sam
;,tl;" *ozau bila hrvatska vojska, a ustaia ovdje nema jos od '45'"
samo je spustila pogled. u spavadoj sobi vojni krevet i nista drugo.
"Odakle ste?" - uPitah je.
"Izlkupe,iedan mi je sin poginuo,a drugi je ranjen' invalid'"
"Aha, znadi bili su u ratu."
,,Ja, bili su, ali bolje da nisu, vidis sta nam ovi nasi napravise,"
"A, Sta vam to naPravi5e?"
"Ma, ovi va5i i naii."
,,Ne razumijem, nasi vama i nama nisu niSta napravili, ali vasi
jesu i to puno zla i lo5eg."
"slusaj ti,', ona de opet meni,
,oja
iz ove kuie ne idem, ti me
istjerati ne moZe5."
oni su
ia te neiu ni istjeravati, istjerace tebe tvoji,
,,Ma dobro,
na to svakako navikli."
Izisaosampolakoibezpozdravaoti5aoizdvori5ta.Biosam
jako razodaran.

t02
M.S.

stradali centar
Proiao je i drugi napad na naS Srad kada su
Vradamo se na radno mjesto'
gtada, Gradska i Via"-i:tfta dZamija'
vjerovatno od dZamije i ne
Cistimo krhotine stakia i kamenja'
uzas pojavljuje 1g specijalna
kontajudi u sta ,*o ,upul". Na nas
da napravi red i mir u No-
policija, odnekud i' ff"'utstte poslana
vom. Opipavaju p"t', kako diSemo' Sta mislimo' za koga se
"u* Upla5ene odgovaramo da
opredjeljuj"*o, j"r-o-li J"go'lovenke' u
smo Jugoslovenke, a Sta bi b1le
drugo' JoS uvijek ne znamo da se
za otpor agresoru' koja se
"utrobi" hotela ispod nas nalazi grupa
Otoke' a svi znamo kako su
poku5ala hrabro probiti do Bosanske
zavr5ili. Kuhamo im kafe,
jer i nema se ni5ta drugo' puStamo im
jer nam je Sef naredio da kasete
muziku samo od njihovih plevada'
ih ne pu5tamo' Mo1a3 je' i on se
bosanskih pjevaea mak"emo I da
porodice' Momci se dobro odnose
pia5io za svoj Zivot i Zivot svoje
dijele sa nama skoro bu-
prema nama, iako smo obje muslimanke'
dav hljeb i paitetu' Daju nam
i cigareta' a nemaju ih ni oni sami'
Kai,u: "D?abai ,'o"ut iad ""*u
ni3ta za'kupiti'" Ako kad i ima' to
je dobro se sjedam lih "Mo'uua"' Svima nam
jl bilapotrebnija ta
koliko se god oni trudili da bu-
cigareta rr"go Lo-ua kruha' Ipak'
du ljubazni ,u rru-,'Jiat iii"G
i zadnju cigaretu' uZas bi nas obu-
od specijalaca sa bejzbol
zeo kad bi se iz podruma poJavro luiun
palicom sa rijedima:
stoka balijl-k1't,"
"Majku i*, uti ,u* ih sad premlatio, Sta' Bje-
gestom strah ill
Nismo smjele poftt'"ti ni ildnim |il"
Zale smo u mali f'oa"itt izmedu
lokala i kuhinje' a tijela su nam se
tresla kao stablo 5;g. vjetar povija.
Ni suzu nismo smjele pustiti,
bismo i mi bile gotove' Nas
da se ne primijeti, iet znale smo' tad
izdti'ati se mora' Smjena
dvije same, u r,:ift flpor gladnih vukova' pro-
se zavr5ava t<aXo-t<ai i o"naa
nas dvije onako pustim gradom
Iazimo.PonegdjesamokojipijanivojnikklatiseulicomsapuSkom
jer imamo utisak da
u ruci. Idemo i *i'fi-o au ii e" sailzapucati je
na5e ulice' kao da nam
svi znaju ko smo mi' Kad se dokopamo
kamen Pao sa srca' istu
Sutra nu. f"t u radni dan' Opet u jybinl,Opet u onu
"ovi Sefika na dan njego-
jazbinu u kojoj ,t' t"fofi i mudili rahm' Dedii

103
vog ubistva pred sudom, a prije toga je tuden u meduprostoru, tj.
ekonomskom ulazu u podrum hotela. To je bilo jezivo za slu5ati
jer su ga bacali o metalne ormaride za personalnu garderobu rad-
nika - zaposlenika hotela. Citav hotelje odzvanjao, a sve se stapa-
lo sa kricima bola malog Sefika. Tad nisam znala o kome se radi,
tek kasnije, kad sam dula daje ubijen pred sudom, bilo mi je jasno.
Dugo su ti svi krikovi bili u mojim nodnim morama. Novi radni
dan u pivnici. Ja sama radim, kolegice mi nema, kuham im kafu,
sluZim, powsno slusam njihove razgovore, muzika mi para usi, ali
5ta iu, moram izdri,ati. Kome5anje ispred hotela, puno glasova,
puca se. Izlazim da vidim Sta se de5ava. Ispred hotela parkiran
tenk, pravi pravcati tenk, o BoZe moj, prvi ga put vidim uZivo.
Njihovi specijalci i vojnici okupili se sa rakijskim flasama u ruci,
pjevaju, vesele se, pucaju, podiZu tri prsta... Jeiim se. Cujem da
odlaze na derventsko ratiste, ponosni i zeljni krvi. vradam se laga-
no prema pivnici i dujem unutra glasove dvojice specijalaca koji su
ostali. Ne vide me, Zivo razgovaraju:
"dujem da Urije imaju oko 200 cijevi zakopanih" - kai,e
jedan."Jes' jebi ga, al' komandir ne da da diramo u Urije, ne smi-
jemo ih napasti." - odgovara drugt.
Ulazim unutra, oni prekidaju razgovor .Zalto vojna policija nije
smjela nista direktno protiv Urija poduzeti, nikad mi nije bilo ja-
sno. Samo su u jednom sludaju omogudili "Suhim rebrima" da do-
du do kude Hoti6a...

Zvao se Jo5ko, iz Zagreba,kale bio policajac' Jednog dana me

pozvao u stranu, pita me da li znam da dolje u podrumu imamo
zelene beretke. sva sam protrnula, jer sam skontala ko se nalazi
ispod mojih trogu, u mradnom disku odakle ne dopire nikakav glas
niti bilo Sta drugo. Poznajem hotel kao svoj dZep. Pita me:
"Gdje ti jemub?"
"Kod kude je, duva malu kderkicu, ne radi nigdje." - odgovaram
"Molim te, ne dozvoli mu da dolazi u grad, niti da ide na velike
skupove, a niti po Sumi da sta luta. Molim te budi oprezna i duvaj-
te se... ja du te obavjestavati ako bude kakve opasnosti da se moze-
te na wijeme gdje skriti."
Zaprepastilo me to od njega, samo sam nijemo klimnula glavom'
desto smo od toga dana, moja radna kolegica i ja, mogle slu5ati kri-

104
 do kuhinja da kuha-
ke i bolne jauke kad bismo prolazile hodnikom
dok se u glavi mutilo od
mo kafu. Znalesmo zastatil d'nt"ei slu5ati
par metara ispod nas'
bola i nevjerice, da se takvo Sto dogada na
Suze smo gu5ile, jer nismo smjele pokazati
ni trun bola niti straha'
SilazeciuWCkojijebiomaltenespojensazidovimaskladiStaiosta.
Iih podrumskih prostorija, zadula sam nadljudski
krik:
iPrebi mi ruuuuuuuuuukuuu! "
Pobjegla sam na-
Jauk da se krv u Zilama sledi, stra5no' uZas'
jer u tom trenutku nije u lo-
zad, mogla sam se na miru isplakati
kalu bilo nikoga.
zato(ette, hrabru
Poznavala sam sve osobe koje su bile u disku
Otoke' kao i
grupu koja se pokuSala probiti na podrudje Bosanske
vidjeti kad su privodeni u po-
;.s-;o; druge koje sam mosla da ga z.emlja jed-
drum hotela. Krvavidisko"' koliko puta poZelim
jeste i ne razumijem ljude
nostavno proguta, da ne stoji tu gdje
svi znamo Sta se
koji ga rrrogu fotografisati i drZati u sjedanju kad
dolje dogadalo...

105
Sead Ganibegovi6

stanovali smo u Jaruzi, u zgradi blizu kuglane i parka. Ispod

nasih stanova su se nalazili lokali razlidite namjene. Medu tim
lokalima se nalazila i birtija koju je drz,ala stojanka, k6i Dure
Vrankoviia, iz Blatne.
Kad je podela okupacija Hrvatske, ta birtija je bila mjesto okup-
ljanja neobuzdane gomile, obidnih ispljuvaka, faca poreme6ene
psihe. Nije bilo radnog vremena. Tu su se mogla vidjeti mnoga li-
jepa i nova auta oteta po Hrvatskoj, a kasnije iz Gradadca i ostalih
naSih mjesta. Pucalo se, pilo se, deralo se, pjevale i sluSale pjesme
bez ikakve umjetnidke wijednosti , za lto niko nije mario. Bilo
je
bitno vrijedati. Na sastanku Kucnog savjeta je donesena odluka o
zakljudavanju ulaznih wata kako bi se bar malo osjedali sigurno
od ulaska takvih osoba, kao i deZuranje u hodniku, ali se od toga
odustalo.
A onda, jedne noii naS gradje gorio.
cuti su se pucnji, eksplozije, neartikulisani divljadki glasovi pi-
janih hordi.
O toj nodi zrrarfio sve, kako i Sta smo proZivljavali'
Te no6i, kao i obidno. Bili smo bez wjetla. cuo sam snazno lupanje
na ulaznim watima zgrade, da li vojnidkim dizmama ili kundacima
sto nije ni vazno, pucanje stakla na istim, suluda trka, odjek vojnid-
kih dizama, neugodna galama na stubiStu. Nisam znao $ta se de$ava,
ali sam bio wjestan... ni5ta dobro.
ova hrganja i halabuka nas je trglaiz sna. cutimo. u glavi haos,
iudilo. Hiljade ruZnih misli i pitanja na koja nemamo odgovora. Kad
6e ovo ludilo stati, pa zar i ovo nekome odgovara, a odgovara
dim to
dini. Prozborismo pokoju, pitamo se sta je sa mojima u Banjoj Luci,
Azrinom mamom i sestrom ili kako je Azrinom ocu u omarskoj, pa
podi-
opet u razmisljanje. spavati vise ne mozemo.vidim kroz prozor
,rJe no.,i ljetni dan i umjesto da uZivamo u $epoti tog dana, Ijepoti
Une, mi smo u paklu. Ma, gore nego u paklu'
sjedim na balkonu i slusam pride i komentare sta se desilo, sta
su uradili novi Neroni. Pokusam se sjetiti da li sam iz psihologije
ili psihijatrije udio o ovakvim poremedajima ljudskog uma. Mislim
dale 1o neka nova kategorija koja se jo5 nije dovoljno ispitala. Te

106
 na veliku tragediju ne i
noii je zlo mimoi5lo moju familiju' ali
mnoge familije mojih sugradana
Saznao sam da JlrJili nase
komsije Berberovide. s tom obitelji
zro
smo bili u dobrim komsijskim
odnosima, a posebno u ovo, zanas
de-
nas' jer smo zbog male djece
wijeme. Nida je desto dlhzila kod i jad'
i6e ostajali u sturr,r, du maro
popri*,'o, podjelimo- nasu tugu
ostavljala kod nas kliud u slu-
Stekli smo Nidino po"j"'"tj" ttoja;e je desto odlazila iz stana
;;* u; neko od ";"il aoae mei' Nida
trai'e[ibilo kakvu q"* o ReSadu
ili Feridu ili sigurnije mjesto'
za5to hodati i izlagati se opa-
Kretanje ,u* .""o na minimum'
a ja ostajao sa djecom' U
snosti. AzraieoUu"f:ufu "utjske poslove'
je datum ni vrijeme' a zar ie r
tom ludilu vi5e nisam znao-nikoji
je pokucao na vrata naSeg stana'
bitno? Bili smo ,, ft"ei kad neko faca'
se vidjev5i 4-5 naotuL'anih
Kad sam otvorio vrata, sledio sam i bez bilo
Bez pozdrava' moZda mu
je to strana ti;"f in kdtura
jedan se prodera:
t ut *g objaSnjenja za5to su tu'
"Daj mi kljud!" jer tada
Ja upitah: "A, kakav kljud, od
naieg stana ili auta?" -
su otimali i stanove i auta'
"Ne budi budala, kljud od Berberoviievih!"
situaciji moilfiti smiren'
Nevjerovat"" j;l;k" dovjek u takvoj
ima raju koja je dosla na daiicu
skoncentri.urr, kuo du ispred sebe
nepredvidivo pona5anje i na-
razgovota,a ne dZelate koji imaju
savila zagrlrilana5u djedicu'
mjere. Gledam e""i":t:" otoo sebe '
samo 2 i 3 godine' Sute'
Ni5ta ne govori, .l J:"rit" iako imaju
situaciju'
mirno gledaju te face ikao da razumiju
petog sprata, vesnu,
u pozadini tit, iaca vidim i komsinicu sa
je radio u ambulanti u D'Agiiima' a
kderku l,j.ttanuVujasina koji
koja ih je i dovela,l;t"
i nesto prida sa jednim od njih'
'" ""'"ku
Kadsamrekaodanemamkljud'aiza5tobihimaokljudoddru-
gog stana, ,u*o tu-- razmi5ljao da
Nida sludajno ne naide' a onda
face su oti5le' a ja
je sve gotovo. SJo*, nije sL pojavila' Mradne
profesora iz S'C' kako
zatvaraitli vrata vidim Milorada Kantara'
situacije'
se zadovotjno smije5i odvijanjem
na kaud u dnevnom boravku' zagtlio famili-
Bez rijedi sam sjeo
ju i Poku3ao se oPustiti'

107
108
Enisa Nezirevid

I
6. mjesec 1992. godine. dujem pucnjavu i viku. Pogledam kroz
prozor, imam sta vidjeti. Prekosanjci idu ulicom marsala Tita, a
La njih takozvani vojnici naoruZani do zuba. Tjeraju ispred sebe
djecu, trudnice, starce... cijelo Prekosanje. Ugledah kumove, ma-
sem da ulaze kod nas. sredem prazne poglede i odmahivanje gla-
vom. Saznajemo da su odvedeni u Skolski centar'
Nas 19 deljadi u ku6i u ulici marSala Tita. Lupaju na wata. Ja
izlazirr.. Pred vratima stoji nastavnik tehnidkog iz Skole "Bra6a
Hrndii," nastavnik mojih rahmetli sinova i bivsi inspektor iz mili-
cije koji je bio u penzlji, a treii deka pred kudom naoruzan. Pitam
sta trebaju. Nose tefter i prave popis muske deljadi. Iza leda moj
muz poziva ih u ku6u. Nede, na watima ispisase imena ukudana i
odose. Nakon popisa muskaraca u nasu kuiu sutradan upadaju
monstrumi krvavih odiju na dvaulaza obudeni su u crne potkosu-
lje-glume Ramba. Brutalno izvlale SezdesetogodiSnjaka iz suhade,
rahm. komsiju i moga muZa. Zaboravili rahm. svekra. Gledamo
kroz prozor. I nas rahm. sin gleda kako mu ocu pucaju oko nogu i
tjeraju ih prema raskrsdu kod Lovadkog. Mi ostali u kuii totalno
nijemi, svi sute. odjednom dujemo detnidku pjesmu sa puno glaso-
va. Ne z:namo otkuda dolazi, potrajala je oko pola sata.
Pjesma se duje sa raskr5da kod Lovadkog.
Predveder neko zvoni. vratio se suhadanin sav prljav. Pitam
5ta je sa ostalima. Veli da su ostali na stadionu.
"Mene pustili, reko5e da sam star'"
"Sta mi je sa Mirsadom i komsijom?"
"Suti... dok udem u kudu."
Prida: ,,odveli nas na raskrSde kod Lovadkog i sviju natjerali da
povadimo sve iz dZepova i da kleknemo, da ne diZemo glave'" Ja
njemu odima da izade u drugu sobu, da djeca ne slusaju jer vidim
mome sinu "skade" majica na grudima.
"I 5ta bi?"
On 6e: "Natjerali nas da pjevamo njihove pjesme. ViSe Mirsada
stoji glavni kojeg je on kao dijete vukao na biciklidu." (Poginuo je

109
dijeleii plijen.) "Ispred Mirse Sutaju Purgu jer ne moZe kledati'
NaSem prijatelju propuca5e, sre6om samo kroz kosu' Iz borika'
Lovadkog vidu:
,'uBIJ BALIJU!" To je trajalo oko pola sata. Tvoj
Mirso se diZe i pode da se ruSi, ja ga prihvatili'"
Tada je mom Mirsadu bilo svejedno i da su mu prosvirali metak
kroz glavu jer je spusten ispod ljudskog dostojanstva od dojuderas-
njih takozvanih "prijatelja"... Odvoze ih na stadion'

Poslije odvodenja na stadion svi smo u Soku' Moj rahm' svekar

i'Ho6e Ii mi i sin zavr5iti u logoru kao i ja dok
pu5ta suru i veli:
sam bio djedak."
Nod.Polano6irahm.svekarnespava,apolanodija'Hodaju
nam oko kuie, a ponekad bace bombu na cestu izmedu nekadasnje
Tintorove i nase ku6e. Jednom sam tiha bila i stajala u hodniku
prema tvornici "sana" gdje sam vidjela dvije osobe, dula cerekanje
i vidjela da baci5e bombu na ulicu. Pucaju da5ice na elektridnom
stubu. ujutro lupa neko kundakom na vrata. IzIazim. stoji vojnik
prljav sa oruZjem u rukama i vide:
"Gdje je Mirso!?"
Janjemu(momakizTunjicepoznatmiizvidjenja)velim:
"Dobro ti zna5 gdje je Mirsad, na stadionu'"
"Daj kljudeve od autal"
"Ne znam gdje su, idi na stadion, pa ga pitaj'"
on zalupi vratima i ode. sve pokusavamo da ne panidimo zbog
djece. Eto njega i sutradan, a ja u meduvremenu prona5la
kljud i
(maskir-
siavila na komodu. Sada je on dist, ali i uniforma druga
je znak da
na) i ne vide viSe. Pita da li smo na5li kljud? To mi bio
on nije mogao proii od vojne milicije na stadion. Ja mu ne bih dala
kljudler ,r, dokr-"nti Mirsine firme u autu, ali svekrva od straha
izieti i dade mu kljud. Meni crno pred odima. Idem zanjim i ugle-
dahjo5jednog nepoznatog, deka kod auta' Sjedaju u auto' aja
kao
luda vudem bravu i dak je odvalih. zgrabih sliku od rahm. starijeg
sina koja je bila kod volana na magnetu, ali ne mogu otvoriti
za-
dnjawatadauzmemaktovku,valjdamepodelasnaganapustati.
on vide da ie vratiti auto. Ne dekajudi da odu udem u kudu, dujem
pali se autoizvise puta, a moj 6e ti sin: "Jest mustra i seljadina, ne
,naniauto upaliti. DZaba mu ga, samo da se moj tata i ostali wa-
te kudi."

110
 il
kod me-
Gori Prekosanje. Kuma, njena zaovai dvoje male djece
ne. Kum ostao sa starim roditeljima u Prekosanju.
strah, sta je sa
St, je sa Mirsadom i komsijom na stadionu? Kuma naizgled
":r"r"i
.Lir"rru, .ui Srrti*o, borimo se sa mislima' dekamo bilo kakveje
vije-
sti. Nilta, niotkud glasa. Telefonom zovem drugu kumu
koja tik
uz stadion. Videm na nju da izade i primakne se ogradi
stadiona'
je
Koji apsurd, "sloboda" - KaLe mi da ih vidjela' a takodjer i UN
pr"ko Urr", te da ih Srbi tjeraju ispod tribina da ih UN ne vidi'
Posto smo bili u velikoj Zalosti za Itas nisu bili bitni
datumi,
dani,nitimjeseci.Sjedamsetihte5kihitragidnihdana.Iskljude
na terasu da
nam struju, nestalo nam plina, nas 19 deljadi' Izadem
vidimmoguliStogodsaro5tiljem,korakdvaibjeZanjeukudu'iz
zgrade sa Ograda pucaju. Dolazi nakratko struja
u pono6' Skade
pravim
meie vodu i povrde koje je ve6 spremno za dorbu' Ja
^Jrr*t, otvaraju rernu' Ce-
Sto tanju pogadu. Nestaje struje, videm da ne
kamo dok se rerna ,r" ohludi. Vadim pogadu i
gulim koricu' jer je
djece i na3 sin
samo okolo pedeno. Ima toliko da od kumova dvoje
pojedu, bitno. Rahm' svekar, navede' da bi nas sve umi-
"uiurnije
,iopriOaprideinesta5lukeizsvogadjetinjstva'Odjednomtripuc-
,';u," p.olama;u kroz noi. Poslije su mi pridali nasi kako su vidje.
dau *u midu jezevi na Unskom mostu i prolazi auto koje staje u
centru, blizu naie kuie. dudno nam Sto dugo stoji upaljen'
NaS
gdje nema
rahm. sin kao da je osjetio barut vide: "BjeZimo u ulaz'
pucaju prozori'
prozora!" Fiazliiei,e se stra5na detonacija' nama
Dignuta je kom5ijina devabdZinicau ztak'
Moj muZ je jo5 uvijek na stadionu' U kudi podinju problemi'
svekrvu srce gusi, ne moze ni govoriti . zovem bolnicu i
predstav-
je bio da nema Sanse da
f.- .". Cim sam izgovorila ime, odgovor dodi' ali
dodu. Zovemsestru, mislim, radila je u bolnici, pa 6e neko
oniizbolnicedajuo5tarnegativanodgovor.EtoStozanjihove
doktore zna(i..HIPoKRAToVA ZAKLETVA,'-ni5ta, nula' Ipak,
mi brzi-
tast izuzecima. Zovem pokojnog doktora Marinkovi 6a, on
nom govori koje tableti da dam jet zna da ih imam od rahmetli
unukom'
starijeg sina. Ne moZe do6i jer je sam sa tromjesednom
Rekao mi je da se ne odvajam od svekrve jer treba da izbaci teku-
joj bolje'
lirrrtizorganizma, voda je gu5i. Hvala dragom Bogo' bi

111-
 Ne prode malo dotrda curetak kowdZave kosice iz onog uskog
sokaka preko puta na5e kuie. Usplahirano govori da neke brado-
njetraLe rahm. kom5ije k6er koja je kod nas. SmiSljamo 5ta udini-
ti. Saljemo je mojoj sestri u Vidoriju i da trdi koliko je noge nose.
Sestrajavlja daje stigla. Nakon par dana LeneizVidorije odlaze na
stadion. Tada je moj muZ saznao da smo svi Zivi i moli par Zena da
meni prenesu poruku da ni po koju cijenu ne bih krenula prema
stadionu jer trebam mladem sinu.
U meduwemenu, svaki dan i svaki das neko lupa kundakom o
wata da sidem i dam im videokasete iz kluba koji sam dri,ala ispod
kuie. Molim Boga da uzmu Sto vi5e, da prestanu Sokovi od lupanja
na wata. Dosjetim se da na drugi ulaz udem u klub, sve poru5im,
razbacami porazbijam 5to sam vi5e mogla, tiho kroz jastuk. Tako se
prekinu5e dolasci bradonja. Sutradan dolazi Srbin izDvora, imena
se ne mogu sjetiti. Zvoni i ude brzo u hodnik. Izvinjava se 5to nije
watio kasete, jer je veli, hvala Bogo, slomio ruku pa ne6e pu5ke. Pita
jesmo li svi dobro kadaje grad razlupan. Vidim dobronamjeran je,
skupim snagu i pitam ga da Ii zna i5ta o Bartolovidu iz Zamlace, po-
5to Milka ftagazaocem. Rekao mi je tadno mjesto gdje je vidio nje-
govo tljelo. (Zahvaljujuii tim informacijama kasnlje de se identifici-
rati i sahraniti Milkin otac.) Veli on: "Gospodo, kroz Matijeviie i
Dvor se Siri smrad le5eva." PoZelio nam svu sre6u i oti5ao. Do5la no6.
Moj rahm. sin nema zraka, ali ga nemam ni ja. Gu5imo se. Svekrva
upali malu bateriju, mi diSemo normalno. Nadem kutiju wjedica jo5
od djedijih rodendana. Palim wljede. Jedna goriL2 minuta, druga22
minuta, sin zaspiva Sto mi je olak5anje. Tako su se palile svijede sva-
ku nod. Jedan dan neko donese pedeno pile od starih kumova izPre-
kosa4ja. Njihova snaha, djeca i kderka su kod nas.
Stavlja se djeci da jedu. Kuma uze ta4jur, odvoji batak i malo
riZe. Veli, kum ie dodi sa stadiona, ovo je zanlega. Jau nju gledam
da nije "pukla". Ona govori da joj miri5e njegova lula, jer je moj
muZ tada pu5io lulu. Ja uzmem jastudi6 i velim:
"Kuma, to je miris od jastuka."
Stoji ona na prozoru ikale: "Evo ga."
"Koga, LenoBolrja."
"Pa kuma."
Ja pogledah kroz prozor. Moj Mirso i joS jedan dovjek idu uz
kuie jer se puca. USao je u kudu. Ne moZemo vjerovati da se dovjek

LTz
moze zatakokratko wijeme toliko promijeniti i omrsavjeti. skida
odjeiu, imamo sto vidjeti, koZa se guli u komadima, od sunca' Tes-
jedan na
ko prida: "Zatvorili su nas u WC-u na stadionu, skoro
drugom. ujutro, prvo sa tribina vide srbin, Novljanin: "Hajde ba-
lije, prijavtjujte se." Koji apsurd, aLenamu muslimanka' Gledam
ga direktno u odi bez misli i osjeiaja. U meni sve mrtvo'
Samo mozak misli: "BoLe,jesu li moji Zivi?"
E, sada nastupa strah, ho6e li ko po noii do6i, kao sto su dosli
je
po rahmetli priku Hasana D. koji se vise nije watio. Pronaden
jer ga je
masakriran. To nam je rekao njegov rahm.najstariji brat
on kupao. Pokusavam o iza1iiz Novog na sve moguce nadine. sta-
niSa odlazi preko mosta kod uNPROFOR-a da se raspita kako da
nam pomogne. Ni5ta od toga jer neko iz Novog treba odobriti. du-
5emo za rr"kog taksistu koji bi rras
zapare vozio do razgranidenja.
on dolazi i brzo ulazi u meu aa ga niko ne vidi. ci- j" vidio sina
u invalidskim kolicima, mene je zovnuo u hodnik. KaZe on meni
da mu je Lao, ali da nas ne moZe voziti'
"Zalto?"
"Bidu iskren, dogadalo se da Martidevci zaustave mene iizbace
ljude iz auta, uzmu im sve, a kud iete onda vi sa djetetom?"
Tako smo dodekali i prvi i drugi konvoj.
I nakon toga dugo wemena kod nas je gorjelo po nodi wjetlo i u
Zagrebu.

113
Rahm. Edis Nezirevi6

CrteZ 1- 1992. godina

Crted,2 - 1992. godina

TL4
Merita i MevaiP Maksuti
ispovijedi' na5em isku-
Vei duZe vremena razmi5ljam o mojoj
godini'
stvu u toj, ne ponovila se, 92'
JoS mi je teZe jer mi nema
mog "ratnog druga"' moga tate' koji
opi5em neke situacije' ime-
bi mi bio od velike po*oei au aetatjnije
neStonije sasvim tadno' znaite
na i tadne autrr*"'"iOp"ostite ako podetni
daje namjera da ttuZ" istina') Bilo mije teiko odrediti
'" desile meni i
moment jer je l*"ndogadaja koje su se
""";;;;;
mom voljeno* o,o tVt"uaipu' kojeg'
sigurna sam' svl zn;1te' Ne5to
je: "Treba da se bori5 za ono u
5to mi je rekao i o'tu"io u amanet
glavu' ne posustaj' ne daj
5to vjerujeS do f.tu;u i "iftua "" 'p"5tu1
raspada5'"
da to druga stranavidi, iako se
;;i; te godinl kao i cijeli svoj Zivot' hodao
To je upravo
""
podignute glave i distog obtaza'
zustadosta vremena' du3e'
Skratit eu aoguiujt-;"t ipuk treba jo5 krajem
NaBe nevolje su podele
a i va5e paLnieau lo ptofitate'
I tad smo' iako jo5 u nevje-
'91. godine. Prvi ,tupua na naS {u63 (emo za''tvijek napustiti grad
rici, znali au e" aoZi"b"o dan kad
ilizauvijekostatitu.ItadSamseprisjetilarijedimogarahmetli da
govorio: "Nikad ne zaboravi ko si'
dida Sabita koji mi je uvijek zaboravi
potcjenjuju, ali.ne
vrijedi* i ne dozvor:.".:1, ie drugi (
rezervu'" a tu je stavio akcent na
n"Si"""rf druge i u"ijett imaj na svojoj koZi'
odredenu grupu ) jerle to okusio

ju na'92'godine, mislim daje bio 2'

juni' rodendan mo-
Podetak
danas' tata i ja smo bili
je najstarije sestre Resmije' Sjeda-m '" kuo
"izbjeglice",,X*iprekoputanase'kodna5ihdragihkomiija'Ne-
i jedan do!:\ u godinama'
zireviba.Bila je;"lr* d"a familija
steplnicama' Vojnici u unifor-
euje se buka u auo'iSt", koraci na
po mu5karce u svaku kuiu u Ulici
mama, nepoznata lica dolaze
gpabe dika Mirsu' njegovog
marsala titu. Nutif"o ulaze i blkvalno je skinuo sat sa
gosta i tatu' pU" su uspjeli uii u ku6u' tata
""g" mi ga i rekao:
irrX" t oj.g je dofio od 'uog oca' dao
ja ne uspijem to napraviti' ne
"Cestitaj tode,tda" nesmiji' ako
brini, biie sve u redu'"

115
 Uh... Ostali smo teta eazima, teta Enisa, moj dragi Edis i ja,
skamenjeni, bez komentara i u panici.
Cula sam glas vojnika kako im govori:
"Trditeee!" ,
I onda... pucanj...
Teta Enisa i ja smo se samo pogledale. Gdje ih vode? sta 6e s njima
biti? Milion pitanjabez ijednogodgovora. saznali smo kasnije da su ih
odveli na stadion kao i stotine drugih nalih ljudi' Poku$avali smo da
ne mislimo na to. Edis, tad nepunih 15 godina i ja sa nepunih 18 go-
dina smo pridali tad kao odrasli i iskusni. Poku$avali shvatiti sve $to
se odjednom podelo de5avati oko nas i tjesili se da 6e sve dobro
zawsi-
ti, iako smo duboko u sebi znali da nije tako.u meduvremenu, ja sam
odlazila ku6i i pokusavala zvati mamu i sestre koji nisu imali pojma
sta se deSava sa nama. Poslije dva dana, za wljeme policijskog dasa,
zaustavljaju se dva kamiona ispred naie kuie i ulaze u sokak. Ja, kao
uvijek radoznala, stojim na prozoru i virim kroz zavjese da vidim bar
jedno poznato lice, ali nista. u strahu da nas ne primijete, moja draga
letaEnisame povladi zaruku i oditamibukvicu da se ne pojavljujem
jer mozemo imati problema. zovemtetu Azru Mededovid da sa nebo-
dera vidi je Ii ko ulazio u ku6u, a ona u zelji da me zaatitikaie:
"Sine, ja ne vidim niSta."
sutradan poslije policijskog dasa odlazim u kudu u kojoj su vra-
ta bila razbijena. obje ku6e su opljadkane. Nek' im je na duSu i na
obrazu, jer su pali tako nisko da prodaju sebe za tako
jeftine L za'
mjenljive stvari. Istog dana nosim hranu na stadion. Mi smo poku-
Savale spremiti nesto kao i sve druge zene u Novom, svi znamo
kako je bilo sa hranom. Jednom, dok sam stajala kraj ograde i
razgovarlasa iika Mirsom Skorinim i pitala ga gdje je tata, on se
okre6e, zove gai neko mu dobacuje:
"Odveli su MevaiPa'"
Meni je sve sto sam imala ispalo iz ruke. Trdala sam prema
tlazuda vidim gdje je i sta se zbiva. u tom momentu dujem glas
vojnika - duvara, Dragana iz Roge, kako mi govori:
"Merita, ne moZe5 daUe."
Poznato lice i automatska pojava prezira. vraiam se nazad i
vidim tata u autu vojne policije. Bukvalno stajem pred auto i zau-
stavljam ga, dok vojnik sav u bijesu izlazi i psuje me. Tata zaveza-
nih ruku izlaziiz attai govori im:

116
 "To je moja kderka, Pustite je."
Ja sam stajala u nedoumici pitajuii ih:
,,Gdje tatu vodite? Idem i ja sa vama" - tako sam uspjela u6i u
auto.
Sve Sto smo imali, trebalo je pasti u njihove ruke, naravno
i
tatino auto sa objasnjenjem daje za potrebe vojne policije. Ja sam
im tad rekla da je cijela dokumentacija kod mene kao i kljudevi
auta, ako zele auto, moraju i mene povesti. otisti smo pred kudu.
Na oba du6ana, na daskama koji su stavljeni umjesto stakalaveli-
kim slovima pisalo je:
"SMRT STPTARNNA!"
Zalorrro, opet nizak udarac, akroz glavu lete rijedi dida Sabita.
cika stanisa Todi6 mi se uvijek na\azio pri ruci i bio podrska. ono
Sto jeste, mora se pravo re6i. Poku5ao mi
je pomoii, ali po njego-
virn rijedima dobijao je prijet4je Sto me nije ni dudilo' Uzeli su
auto, opet nek im je na duSu i obrazu i nikada hajra ne vidjeli.

6. juna vode neke sa stadiona, valjda selektirane, po kojim kri-

terijama, ne znam. Ja sam na stadionu, vidim ukrcavaju ih u au-
tobuse. uz mene je Indira Novkinid koja je zarsta pokazala svoju
veliku ljudskost. vidim tatu u autobusu, prof. Reufa, sabriju,
Mirsu Hotida, dika Kolju Ivezil,a..' O BoZe, gdje ih vode? Trdim za
autobusom, bila sam sigurna da ih vode u Prijedor ili... ne daj
BoZe... Gledam lice moga oca u autobusu koji mi daje znak da
ne
zna nista. Zaustavljaju se pred hotelom, taj prokleti hotel na ko-
jeg smo nekako svi bili ponosni, ali kasnije je postao kao simbol
srama.

8. juni, moj rodendan, moj 18. rodendan. Idem posjetiti tatu,

tamo su teta Azrai Indira. svi dekamo. ulazim na recepclju i tra-
Zim oca. Dotidni vojnik Babi6 (kasnije sam saznala da
je izPetui-
nje, vozio je tatino auto) po dinu nesto viSi od obidnog vojnika, ali
- mojoj
po definiciji najniZi oblik Zivota, zaustavlja me i pita:
,,Sta hodes, kako moZes tako dolaziti, zar tte znas da ti je otac
prvi na listi za likvidaciju?"
Kakav rodendanski poklon. Bila sam jako drska i sve mu rekla:
,,Lako je da dijeliS pravdu kad imas oruLie u mci, a mom ocu mo-
Zete prisiti svasta u dosije i d4je finansirao Alljinu i Tudmanovu voj-

r]-7
sku i da se eksponirao pri hapSenju Milana Babiia i druge
praz'tJle

pride."
Izlazim i dujem da su pustili dika Kemu Mustedanagl1a. uzi-
mam biciklo nekom od prisutnih i letim prema vidoriji. ulazim u
kudu (u kojoj sam bila kao u svojoj) penjem se uz stepenice i dujem
teta Zabu kako im govori:
"Ide Mevaipova mala, pokrij Kemu'"
Ulazim u sobu, grlim ga i Pitam:
"Sta su naPravili tati, kako je?"
On me uvjerava da je sve u redu, ali, kad sam sjela pored njega'
digla sam mu majicu i vidjela otisak cijele vojnidke dizme na neko-
lilio mjesta po ledima. Bilo mi je sve jasno 5ta se moglo desiti sa
ga
tatom. smjesta sam izasla i otrdala do hotela zahtjevajuci da
vidim. Na moju sredu, u tom momentu su ih pustili na svjetlo
da-
na jer ih je u podrumu bilo 20-ak na 16 kvadratnih metara.
otrda-
la sam do tate i zagrlila ga, a on je jaukao od bolova' Ipak'
destitao
mijerodendankaoiostalinjegoviprijateljipodspecijalnimtre-
je to-
tmanom. (Mislim da je dosta zaovai put, ipak mi prete5ko o
u vazduh AjSine
me pridati. Prvi znak vanredne situacije, dizanje
SDK'
kafane, druga, treda bomba u dudan, dimna bomba ispred
Nekom dru-
odlazak iz Novog... sve je to jo5 u svjeZem sjedanju'
gom prilikom.
- pisala sam i dnevnik jer sam u momentu pomislila da mogu
doZivjeti sudbinu Ane Frank.)

118
Preuzeto iz novina

Progon BoSnjaka iz Doline JaPre

Podetkom maja 1992. godine srpska vlast
je dala ultimatum
obe6anja
Bo5njacima da predaju o"'25", dajudi istovremenolaLna
o prrrro3 sigurnosti L.Stiti UoSn3att<og
naroda' Suodeni sa totalnim
predaju i ono mi-
okruZenjem, gotovo nikako naoruZani, Bo5njaci
nimum oruLja5to su imali'

24.5.tgg2. godine, izvr5en je Zestok napad

na goloruki narod
Suhada' Crna Rije-
Doline Japre (Gornji Agi6i' Donji Agidi, Hozi6i'
stanovni5tvo je pro-
ka i Maslovare). tot" plintom svo bo5njadko
kao i paljenjem
lj""u.ro u Blagaj. Sve ovo je popradeno ubistvima'
iru5enjembo5njadkeimovine'Oko5000ljudi'ZenaidjeceizDoli-
ne Japre provelo je petnaest dana u Blagaju'

u ranim jutarnjim satima otpodeo je napad na

9.6.1992. godine,
potpuno gotorutd narod u Blagaju, koji
je satjeran u krug oreduzeda
i'Jupru" porud Zeljeznidke pruge. Tom prilikom je ubijeno.oko dvade-
novac' nakit i dokumen-
set iudi, zapaljen veliki broj kuda, oduzimani
(po 140 ljudi u jedan
ta, ia bi polom svi bili utjerani u teretne vagone
vagonima" prepu-
vagon). Ova dudna i tuZna kompozicija sa "hajvan
je u OstmZni kod Do-
,riil nosqjufkitt ljudi, Zena i djeca zaustavljena
muskarci od Zena i dje-
boja 10. juna 1992. godine, gJ;" ttt razdvojeni
djeca i rr"lioliko staraca su odvezeni u pravcu
Maglaja i Gra-
"..n"n" stadion "Mlakve" u
danice, a 7-00 muskar acaiewaleno nanogometni
BosanskomNovom.NetrebazaboravitidajeovihT00ljudiprovelo
tridanaidvijenodiuteretnimvagonimabezhrane'vodeiosnormih
higijenskih uvjeta, da bi zawsili kao logoraBi na stadioru."slobode",
gal" sr, bili sve do 23.7.kad su sa konvojem napustili Novi'
Ovim je prva faza etnidkog di5ienja op5tine Bos'
Novi od Bo5-
je najveia kon-
njaka bila izvrSena, jer je Dolina Japre, gdje bila
bila dista'
clntracija bo5njadkog stanovniStva tada za srpske vlasti
poru5ene' a sve bo5-
Svih sedam dZamija u Dolini Japre su odmah
njadke kude su temeljito opljadkane , a zatim spaljene
ili poru5ene
od strane "oslobodilada srpske zemlie" '

119
 Nakon ovoga Bo5njaci su ostali jo5 samo u gradu i u selu Eki6i,
u kojem komsije Srbi nisu dozvolili BoSnjacima da se isele, garan-
tirajuii im potpunu sigurnost, koja se kobno zaw5ila zaove ljude.

22.6.L992. godine, poginuo je jedan srpski vojnik negdje na ra-

tiStu. Kor45ije Srbi su sav svoj bijes iskalili na neduZnim boinjad-
kim civilima. Sve ljude, L,eneidjecu ovog sela su sakupili na jedno
mjesto. Leneidjecu su protjerali u Bos. Novi, a sve mu5karce, njih
27 odveli i za njih se ni do dan-danas ni5ta ne zna.
Prethodno su ljude tukli i mudili do iznemoglosti, a sve u prisu-
stvu Zena i djece. Samo sedmorica ljudi ovog sela je izbjeglo ovu
golgotu jer se u tom trenutku nisu zadesili kod kuie. Izw5ioci
ovog zlodina su poznati, ali nije poznato da je bilo ko od njih do
sada odgovarao.

t20
Amir Grudi6

Ja iu se oswnuti malo na taj naS lijepi "slobodin" stadion, gdje

sam proveo nekih mjesec i nekoliko dana. Prije toga sam mastao
kao diiete da zargtam negdje na velikom, zelenom stadionu i da
ima puno gledalaca. Dozivio sam i to, jest da nisam igIao, al' sam
trenirao i imao pripreme svaki dan. Setao sam puno dabih odti'ao
kondiciju, jer te godine nisam bio bas financijski dobar, pa sam
zato uplatio samo polupansion. Nisam mogao uplatiti pun, tako
da sam imao samo, jednom dnevno da jedem, a nisam ni smio pu-
no jesti da ne bih bio preoptereien prije treninga'
oduvijek sam volio gril, piti kahvu, pa i cigar zapaliti, a sve to
sam vidio tamo preko ograde na balkonu mojih sugradana kako
sjede i sve to rade.
svi ste vi vidjeli koje obezbjedenje imaju politidari, veliki funk-
jade i
cioneri-glavesine, pa i ja sam to imao te godine i to mnogo
bolje naoruiane. Stavi5e, moj Skolski iz srednje me duvao, ali nije
to tila ,,rljegova krivica", to je bila tada takva politika, tj.krivica
politidara i moja krivica sto se nisam odazvao pozivu zarezewni
sastav. Dobro me duvao, svaka mu dast.
Danas mi je krivo sto me taj isti dovjek ve6 tre6u godinu kaznja-
va zabrzu voZnju u Prekosanju, Ama, i nije mi krivo jer ja
jesam
vozio malo brZe, umjesto 50 km/h, bilo je, Boga mi, skoro 60 km/h,
ali, Sta 6e5, po njemu, oPet ja kriv.
Tako, drage moje Novljanke/ Novljani, vi koji niste bili na sta-
dionu, samo da znate da i nije bilo bas tako crno, poslije su doSli
gori problemi.

t21
Miroslava Kapetanovi6

Sjedanja na Bosanski Novi

I
Kako zapoleti pisati o jednom gradu, o jednom Zivotu... gdje
podeti, gdje stati, a da u du5i zbog onog ruZnog ne uni5timo ono
lijepo sjeia4je na jedan grad, na njegove ljude, na jedan Zivot u
qjemu. Kod mene je to trajalo 24 godine, tri mjeseca i pet dana.
Jednostavno, ne mogu pisati o onom ruZnom koje svom snagom
uma Zelim da zaboravim, a da prije toga ne napiSem ono lijepo po
demu pamtim i po demu 6upamtititaj grad, njegove ljude, Livotu
njemu... To je i sama log1ka iivota. Najprije se moramo roditi, i,i-
vjeti sretni ili nesretni, postati dobri ili lo5i, Zivjeti dugo ili kratko
i na kraju umrijeti. Zbog toga iu moja sje6anja poku5ati onako
skratiti i u crticama opisati dane, godine i mali dio proZivljenog u
tom periodu mog Livota. Kada bih napisala sve, bio bi to dugadak
roman, amoLda dak i viSe.

august 1967. godine

Dogodila mi se ljubav. Ja Hrvatica, dedko Bosanac. Ja katolki-
nja, dedko pravoslavac. Ja Primorka, on Kontinentalac. Ima samo
majku i odluka je daje posjetimo da bi ona upoznala mene, da bih
ja upoznala nju. Kredemo iz Rijeke zaZagreb, pa dalje vozom za
Bosanski Novi. Prvi put u Zivotu idem u Bosnu. U grad stiZemo u
sitne sate. Nod je, a na stanici polumrak. Sve Sto dujem i vidim ne
svida mi se. Ljudi izlaze iz voza. Glasno pridaju, psuju, vidu, gura-
ju se. Zeljeznilkastanica kao i sve druge, puna te5kih mirisa usta-
jalosti, uspavanih putnika, miris duhana, miris alkohola, miris
znoja...
Izlazimo iz stanice. Odjednom nestvarna slika. Aleja lipa. Ulica
kratka, ali nekako nestvarna. Kroz kro5nje probija treperava svje-
tlost ulidnih lampa. Nestvarno, umirujuie lijepo. Dolazimo na
most. Gledam sastavke Sane i Une i osje6am se jo5 bolje jer grado-
vi koje volim imaju more. Voda me smiruje. Dolazimo pred bolnicu

t22
jer njegova mama radi. Dezurna je. on baca kamendiie u prozor.
Prozor se otvara. Na prozoru ozareno, nasmijano lice. osmijeh
koji du pamtiti cijeli zivot. Taj trenutak jos nisam svjesna da upo-
znajem posebnu osobu, da upoznajem posebnu Zenu, upoznajem
njegovu majku ali da u tom trenutku i ja dobivam pravu majku,
moju dragu mamu, moju prijateljicu, buduiu baku mojoj buduioj
djeci, jednu, jedinu, neponovljivu. Grad ni velik ni mali, ni ruZan
ni lijep. Kako bi rekao Andrii-"kasaba". Tek poslije 6u saznati
pravo znadenje te rijedi. Tada sam je onako iz knjiZevnosti pokupi-
la: iz knjiga, romana, prida... Grad u to vrijeme... i,eljeznliEka sta-
nica, mala posta, tri vede stambene zgrade kod Lovadkog, hotel,
zgrada op6ine, par zgradau Novoj ulici, dvije osnovne skole, gi-
mnazija, dvije dZamije, mala katolidka crkva, pravoslavna u obid-
,,slobodin" stadion, ako se tako moZe nazvati jet
noj kudi, mali
vise izgleda kao ve6i ogradeni travnjak, prelijepa stara Gradska
vijeinica, au njenoj blizini u nebo se:uzdize minaret Gradske dza-
mije, nekako dvrst, ponosan, lijep. I bez svoje vjerske namjene uli-
jeva neko strahopostovanje, ulijeva osjecaj postojanosti, osjeiaj
trajanja, izdrZljivosti. ostali objekti u gradu manje-vise male dvo-
katnice i porodidne ku6e. Ljudi nekako budni, previSe familijarni,
znatiaeljnt, psuju mu5karci, Lene,padak i djeca. Grad mi se done-
kle svida, ali medu ljude se nikako ne uklapam. Ja rokerica, dijete
cvije6a, u neku ruku kako bi sada rekli Sminkerica, suzdrZana u
ophodenju s nepoznatim ljudima, hladna za ovakvu sredinu"' Ja
njima dudna, a jos vise oni dudni meni. Osjedam se kao u izlogu,
gledaju me, mjerkaju, pa dak jedna osoba, dedkova rodaka, izgova-
ra glasno da su odekivali rasnu plavusu, ve6u i ljepsu po njihovim
mjerilima ljepote... Ne uklapam se ni izgledom, ni ponaSanjem ali
mislim... to je i tako samo posjeta od petnaestak dana, pa ie i to
proii. u redu, ne svidam se ja njima, ali ne svidaju se ni oni meni.
vracam se u Rijeku. Nastavljam zivot u poznatoj sredini, ali
nasa ljubav traje, jada i mijenja sve. Ne kaZe se badava da ljubav
mijenja Livot, Zivotne navike,ljubav donosi dudne odluke. Tako se
dogodilo i meni. Moj dedko je pomorac i odlazi na put za Japan'
Put de trajati vise od Sest mjeseci. Dogovaramo sto i kako dalje.
Moji prijatelji, moj dedko i ja slavimo njegov odlazak na put. Vede-
ra u Guvernerovoj paladi, veseli, neodgovorni kao i toliko puta do
tad. Ja trebam 1.9. zapodeti dugoodekivani posao u Istri. sve ispla-

t23
nirano, ali... odjednom razgovor krede u drugom smjeru... nagova-
raju me da odustanem od svega i krenem u jedan novi drugadiji
Livot. Ni ja ni oni ne zrrarr;'o kako de to izgledati i u Sto se upu5tam.
Mladost-ludost. Prekidam planirani studij, odbijam posao u Istri i
kreiem u nepoznato. 1.9.1967.godine. Opet Zeljeznidka stanica,
Bosanski Novi. Opet sitni sati, ali ovaj put ja sama. Voz staje,
otvaraju se wata, izlazim. Opet onaj polumrak u nepoznatomiza-
ziva:'i- meni nelagodu, pa dak i strah. Zaslajem na peronu, trahim
poznato lice, hvata me panika jer ga ne vidim od putnika koji su
iza5li. Vidim dovjeka kako trdi u mom pravcu. Mislim, zakasnio je
navoz) pa u zadnji trenutak Zeli da uskodi. A onda Sok. Covjek mi
pritrdava ra5irenih ruku, podiZe me u zagrljaj, poljubac u lice i
gotovo da vide... "Do5la si...ipak si do5la." Ne poznajem ga. Mislim
pogrije5io. Polumrak je pa mu se pridinila druga osoba. Paralizira-
na sam od straha. U grlu knedla, a rijedi nikako da izadu, pa da
mu kaiem tko sam i za5to sam tu. Ispu5ta me iz zagrliaja i vide:
"Tu je...tu je...do5la je."Tek tada mi se obraia ikaZ,e: "Ja sam Mi-
ralem, ja sam Brankov prijatelj." Taj trenutak nisam mogla znati
da sam dobila predragog prijatelja, kuma, prijateljstvo i kumstvo
u onom pravom obliku do kraja njegovog Livota, Opet sam u tom
nepoznatom gradu, medu nepoznatim ljudima' Drugadiji grad,
drugadija kultura, sve nepoznato i strano. Cak ni govor potpuno
ne razumijem, ali ne razumiju ni oni mene. desto izgovorim ne5to,
a mama me dudno pogleda. Mislim Sto sam rekla, a da nije trebalo,
a ona mi onako nasmlje5enakale:
"A, sine, da ti to meni prevede5?"
Cudan grad, dudni ljudi, ali dudna i ja. Planiram ostati samo do
powatka dedka sa puta. Ne uklapam se ali mislimizdrl'ati du. Moja
marna, moja Nevenka puna ljubavi, puna razumijevanja i Zivot tede.
Nakon Sest mjeseci vradam se u Rijeku, u dragu i poznatu sre-
dinu i mislim avantura i'ivotau Bosni je iza mene. Nastaviti iu tu,
u Rijeci, gdje se osje6am kao riba u vodi. Slobodno, nesputano,
onako kako sam Zivjela prije ove avanture. Opet ono na5e nespu-
tano, moZda dak i neodgovorno pona5anje. Ja bih zaJapan, ali na
brod ne mogu kao djevojka. Moramo biti vjendani' Putovati mogu
samo kao gospoda Kapetanovid.
Odluka je pala. Idemo napraviti i to. Subota. Odlazimo u moj
Krivi Put po moje dokumente. Red je da moji roditelji konadno

L24
upoznaju mog bududeg muZa' Nedjelja' Opet
put za Bosanski No-
u ponedjeljak jer
.ri. N;ugou" dokumente moZemo podignuti samo
Ponedjeljak u 16 sa-
;" ,oAJt u Kostajni ci. Zakaafiemo vjendanje'
ii. Tr"bu pronadi kumove. on se odluduje zapoznao.ike i neki svoj
Vjenda
daljnji rod. Svejedno mi... meni se ide zaJapan' Vjendanje'
ru. irugu osoba, poseban dovjek kojeg iu pamtiti cijeli svoj L\vot'
svatova, nema po-
vjendava nas Rakanovid Kemal. svadba... nema
nemamo wemena'
zvanih. Ne zato Sto to nismo Zeljeli, rrego zato
svjedok' nekoli-
Idemo u hotel. Kumovi, matidar, mama' opdinski
se tog trenutka
ko poznanika. Narudujemo pide, ali za sve koji su
zatekli. Kai'u: "IJpravo ima pedene janjetine'" Opet narudujemo
zasve.Imuzikajetu.Ljudikakodolaze,takosepridruZuju'Vese-
bez
limo se, ple5emo, pje.'amo i to onako po bosanski' opu5teno
bez najde5ie glupih
IaL,ne suzdrzanos ;i a"' obaveza,, svadbara",
podetna iskra
poklona... sretni. Taj dan u mom srcu se rodila ona
to veselje' to nena-
iubavi za gtadi ljude u njemu' Ta spontanost'
mjestenopona5anjeitaprirodnostsumisepodeliuvladitipod
koZu, osvajati me i mijenjuti' tuau sam podela
mijenjati sebe' pri-
r.g"i*.tise i odustalu od *ist3"nja da ti ljudi moraju mijenjati
svoje pona5anje Prema meni'
po-
tog auttu ,lrlzb"tto postajem gradanka Bosanskog Novog' a
moi put da postanem jednaka, da postanem ista kao
i drugi'
dinje
punopravni sta-
du portunum dio ovog grada, da postanjem njegov
powatku
novnik, da ga pritvatim i zavolim, da se radujem svakom
je u Bosanskom
u njega. taj dan 8.4.1968. godine podeo moj Zivot
Novom. podeo je Zivot dug i4 godine,tri mjeseca
i detiridana. Pri-
lagodavanjenijei5lonilakonibrzo.Trajalojeprilidnodugo,alija
jednaka' prihvade-
sam se trudila i dugo godina mislila da sam ista'
naodvedineljudikojesamupozna]atihgodina.PodeojejedarrZi
votkojijezamel:Ieimaonajvi5elijepih,a]iiruZnihibolnihtazdo-
porodidnu trage-
blja. U njemu sam proZivjela najvede radosti, ali i
diju. Ipak, i pored svega bio je to jedan prekrasan Livot'
prihvadenom'
Zavoljela sam grad, zavoljela ljude, osjeiala se
gazdarica
Kadawatim sjeda4ja, kako da se ne sjetim mojih dr1+h
koji me je tih
Boje i Draginje, kako da se ne sjetim Hase Dunde
prvih dana znao do suza nasmijati dok bi cijepao drva' kako da
se

nesjetimonihposebnihljudiutomgradukojimunisudavalipe-
eat ni svojim bogatstvom, ni svojim izgledom' ni
nekim posebnim

t25
p'ona5anjem, ali za mene su bili posebni. Kako se ne sjetitiZejtina,
Hafeze, Halida i Halidovice, kako se ne sjetiti Sulje o kog sam se
ogrije5ila tih mojih prvih dana (izgalamila se na njega jer mi se
obratio sa ti), kako se ne sjetiti Done i njegove patke na teLjeznil-
koj stanici kad ju je prodavao. Netko mu tada rede: "Done, ja bih
kupio patku, ali ona rl:e zrta da pliva." Done stavlja patku u malu
baricu na trotoaru i kaZe joj: "Brljugaj se..brljugaj se...pokaZi da
znaB plivati."
Kako da se ne sjetim Benge, Bajre, ZutogMrava, mojih dragih
prijatela, drage, ali neshvaiene djece, kako da zaboravim njihovu
paZnju prema mom djetetu, zajednidke razgovore na Adi, zajed-
nidki ispu5ene cigarete, njihove dodeke i ispraiaje na Zeljeznidkoj
stanici kada bih odlazila na put ili se waiala sa puta u sitne sate.
Kako zaboraviti da sam se u tim trenucima uz njih u njihovom
dru5tvu osjedala sigurno i za5tiieno.
Kako da napi5em ono ruZno, a da se ne sjetim lijepih prijatelj-
stava. Kako da se ne sjetim Dese i Milana V., Nasihe i Deme B.,
Irene, Seke i Eugena L.,HasanaD., Jele S., Huse H., Goranke S.,
Duce K., Slavice K., Zfuafete i Sabrije, DZevada K., Nize, Hajre,
Rose O., Dragice D., Dine Di:^ ... ali i jo5 puno drugih dragih ljudi
iz tog vremena. Kako da se ne sjetim Rajka J. i njegovog iskrenog
prijateljstva do zadnjeg dana. Kako da zaboravim i ljude koji su mi
pomogli u onim najteZim trenucima prije napu5tanja Bosanskog
Novog Mile ?, Nikole B., Mile 8., Dragomira K.,Milana ?... jer i oni
mi spadaju u lijepa sje6anja iako mi je tada bilo najteZe. Kako za-
boraviti sve one lijepe derneke, osme martove, nove godine, dane
ustanove "25Maj", sletove, priredbe, novogodi5nje paketiie. Kako
se ne sjetiti paZnje roditelja djece s kojom sam radila, kako im sada
i kroz ovo prisjedanje ne zahvaliti za silne paZnje i poklone kojima
su me obasipali tolike godine da sam se desto osjedala i nelagodno.
Kako se ne sjetiti ljubavi mnoge djece jer djeca u tim godinama
ne znaju da se pretvaraju, pona5aju se onako kako se u tom tre-
nutku osjedaju. Kako da se ne sjetim Ivane P., Alefa, Gene, Jelene
P., Jasmina B., Kadire, Rejhana, Marine K., Sanje K., Irene P... jer
su mi ostali u posebnom sjedanu, naizgled jednaki kao i druga dje-
ca, a ipak s onim nedim posebnim i samo njihovim, pa da mi se
urezu u du5u i sjeianje. Kako se ne sjetiti svih drugih koji su na
neki nadin pro5li kroz "moje ruke" u dvadeset godina rada. JoS

126
 izgled iztog vremena'
uvijek je veliki broj te djece kojima pamtim
p"*titit imena, ali ve6inu prezimena sam zaboravila' pamtim Sto
zu rekli ili uradili, a sjeiam ih se s rado5du
u du5i'
moje djece, polazaka u prvi
Kako se ne sjetiti Skolskih dana
prijema u- pionire'
razred,uditeljice HatidZe, prijatelja moje djece,
p*in njihovih ekskurzija, druZenja, mature mog sina' rodendana'
ljubavi"' Na kraju kako
irvih nSifrovitr izlazaki, prvih njihoviha posebno Sto se dogodilo
pisati o tuZnom Sto se dogodilo meni,
VelidiiMajci,adasenes3etimonihlijepihtrenutakakojimeveZu
se ne sjeiam imena, a nisam sigurna
da sam ga u
za njih... Majci
svihdesetakgodinaLivotanaogradamaikadaiupotrijebila.ona
je bila nekako za sve Majka, pa smo je tim imenom svi
zvali' Kako
"zaboraviti stavi-
prolaske kroz sokak, a ona iz basde kaZe: "Nisam
la lokot na tarabe, udite da popijemo kavu."
Prilazim joj t zagrljai'
a ona me poljubi u lice..jo5 uvijek osjedam to njeZno bar5unasto
dotakla u prijaSnjem i
lice na svom obrazu. NiS"arro lile koje sam
bar5unasti dodir kao
kasnijem Zivotu nije imalo taj tako poseban'
mi okus
.rj"to. JoS uvijek og"O** taj miris njene kave' a u ustima
siatkog od njene *uj.X" ruZe' Pred odima
mi jo5 uvijek sa onom
zavezarrom oko gla-
svojom posebnom *Lu-o-, karakteristidno
.r","rr.r-i;ana. Puno je lijepih sje6anja i' kako sam
rekla' mogla
je nesretna'91' godi-
bih o njima napisati to*u", uti onda dosla ta
podelo mijenjati' Podeo se
,ra, doilo je neko drugo vrijeme i sve se
se mijenjati i ja'
mijenjati grad, neki Uuai u njemu, a morala sarn

II
odmaka vreme-
Pro5lo je punih dvadeset godina, ali i pored tog
nate3koseprisjedatiZivotauBosnisakrajadevedesete'tetokom
devedeset i prrre i devedeset i druge godine.
Mislila sam da 6e go-
iz Bosne, i'eljada
dine starosti, drukdiji nadin ilivotanakon izlaska
zaboravim barem djelomidno ublaziti ili potisnuti
ta sjeianja, da
du..hladneglave''mo6ipisati,ali,prevarilaSamse...svikojisu poti-
pokusali pisati znati (et otit o;e to tesko ostati hladnokrvan,
svoju istinu bez
snuti svoje prozivljene i trenutne emocije, zapisati
pretjerivanja, bez dodavanja,bez mrZnje, dak u neku ruku kao da
kojeg datuma'
piS" o nekom drugom, a ne sam o sebi' Pitam se od

t27
dana ili od koje godine da krenem jer je "moj rat" podeo vei raspa-
dom Jugoslavije, razdvajanjem republika... podeo je "balvan revo-
lucijom" u osmom mjesecu devedesete. Od tog danaza mene podi-
nju promjene. Netko je u to wijeme rekao da je najgore onima
koji su manjina na nekom mjestu. Ja sam u mom kolektivu bila
maqjina, ali kao Hrvatica, bila sam manjina i u Bosanskom No-
vom. Nekako ve6 tih dana, kada sam dolazila na posao, osjeiala
sam da su se fudi podeli dijeliti u mi5ljenjima, nekako se vei tada
moralo paziti Sto se kaZe, koga se kritizira, pa dak i da se razmi5lja
tko je koje dere ili nacije. Nekako polako nestaju veselje i opu5te-
nost, koji su u mom kolektivu vladali od 72. godine. Vei krajem
devedesete izbijaju sitne iskre i medunacionalna sloga nije onakva
kakva je barem izgledala do tada. Prvi sukob kojeg pamtim je su-
kob zmedu Slobodanke i Hasana. Ona ga napada da je rekao kako
je ona nacionalista i da 6e gatuliti za uwedu dasti. Gledam u nju
i ne mogu da {erujem jer mi se waiaju sjedanja u sedamdeset i
treiu... jednostavno mi same rijedi poteku, pa joj otvoreno kaZem:
"slobodanka, tuZi i mene jer ti i jesi nacionalista. Sedamdeset i
treie te pitam kako ti je kod novih gazda na Repovcu, a ti mi ka-
ZeS: 'Lijepo mi je jer sam konadno medu svojima'. Samo 5to tada
nisi znala da ni ja nisam tvoja". Prepridavam joj tu situaciju u
detalje, gdje smo u tom trenutku bile, Sto smo radile jer mi se ta
situacija ve6 tada wezalau sjedanje. Ve6 u to vrijeme je znadilo da
je ona konadno medu Srbima, a ne medu muslimanima... (do tada
su Slobodanka i njena kolegica stanovale kod Emire, a ona je mu-
slimanka).
Tada ni jedno od nas, ni ja, niti Hasan nismo bili wjesni da smo
dirnuli u osinje gnijezdo koje 6e kasnije prokljudati, da 6e njemu
moZda itaizjava jednom biti pripisana u optuZnicu, da 6e jednom
zbogte svoje iskrenosti da kaZe ono 5to misli, izgubiti glavu. Do-
lasci na posao mi vi5e nisu isti. Podinju se grupirati radne kolegice
srpske nacionalnosti. Kada me ugledaju, razgovor naglo prestaje,
prelaze na novu temu ali je odigledno da je prethodni razgovor
neito Sto nije zamoje u5i. Godina mi zaw5ava jo5 uvijek u nekom
prividnom miru.
Sve naglo podinje da se mijenja okr5ajem u Pakracu. U Novi
dolaze ratnici sa rati5ta. Glavna ruta prolaska je Novom ulicom
pokraj Teritorijalne odbrane, pa do opiine. Nose zastave sa detiri

L28
S, preko prsa redenici, u rukama katasnjikovi, pjevaju detnidke
pjesme, rafalima oznadavaju prolazak. Cak ledttt dan netko od
njih puca u pravcu obdanista. Metak se zaustavlja negdje na rubu
terase... prestravljena sam jer mi djeca spavaju i da putanja bila
je
od
samo desetak centimetara visa, kroz staklo bi pogodila nekoga
su teme Kosovo polje,
djece. Na zajednidkim rudkovima sve desde
po-
srpska detiri s. odjednom distadica Milka zna bolje povijest od
vjesnidara, a ima detiri razreda osnovne Skole, ali zato poslije Pa-
kraca ima pune ruke prstenja koje joj spada jer je preveliko. Pitam
je jednom za rudkom otkud joj prstenje.KaL'e kupio muL'KaLem
lojarrto da kada joj muZ sljededi put krene u "kupovinu", neka
or*" mjeru da ne stradaju prsti koji su veii. sada se najezim na
tu svoju drskost, ali u tom trenutku nisam mogla drukdije, nisam
razmisljala da me taj moj jezik jednom moze doii glave, nisam
razmi5ljala da de i to jednom udi u optuZnicu da sam tudmanovka,
ustasa i si. Da bi ovo bito jasnije, Milkin muZ je bio dlan suhih re-
bara, a ona teska sirotinja koju smo zbog toga i primili na posao da
joj dijete ne gladuje. Milka kojoj sam godinama pomagala da pre-
zirri sada je puna prstenja i tumadi mi Bitku na Kosovu polju, tu-
madi mi srpsku zastavu. sada, kad razmisljam o tim danima, pro-
de me jeza jer sam bila toliko naivna, pa dak i glupa
jer nisam
mogla ni pretpostaviti da ie se kasnije i moja sudbina naii u tim
rukama punim prstenja iz P akraca...
Nekaljeskoba mi se polako uvladi u du5u, ali jo5 uvijek radim
svoj posao kao i prije. Moja radna kolegica na grupi
je Rosa. Radi-
mo-zajedno i dalje bez problema, ne osjetim da se promijenila u
bilo kojem pogledu prema meni. I dalje smo "cimerke"... u tredem
mjesecu dogada se Uskrs na Plitvicama. Napetosti rastu. 1.4.1991.
godinu dolazi i do proglasenja"sAo Krajine". Jos uvijek radim i ne
uzimam to za neki poseban problem. Raspada se drzava, ni prva
ni posljedna, kako 6e se zvati, koje 6e zastave da se vijore, nije mi
posebrro bitno ako de u njima ljudi imati sva ljudska prava. Jos
uvijek mislim da iu i dalje raditi i zivjeti u Bosanskom Novom kao
i do tada. Govori se o nekom potpisivanju lojalnosti. Netko me pita
sto 6u uraditi i da li iu potpisati. KaZem im: "Ako moja prava osta-
ju nepromjenjena, naravno da 6u potpisati. Pa ja sam prvi put u
zivotu izasla da glasam tu u Bosanskom Novom za cjelovitu Bosnu
i Hercegovinu. Ako de ta budu(adrlavaimati tisudu kantona koji

L29
ie se razlitito zvati, meni ne smeta, ali samo neka ostanu mir i
ljudska prava nepromijenjena. "
26.7.199L. godine dolazi do pokolja deset policajaca i sedamnaest
civila u Kuljanima. Osjeiam da se sve mijenja i da vi5e ne Zivim i ne
radim na terenu na kojem sam poZeljna. Ujutro dolazim na posao, a
kao i tisuie puta do tada radne kolegice piju kavu. Dolazim na wata
kuhinje i traZim kavu, a onda... DuSanka mi kaZe: "Rekao mi je moj
Dubravko da si pro5la kraj njega i da ga nisi pozdravila. BojiB li se ti
qjega?" Ostajem malo zatedena pitanjem jer ta ista Du5anka do tog
trenutka je bila moja vjendana kuma, njezin mui, Boilo, moj vjendani
kum, a njena djeca, moja kumdad, a ja se sada iz nekog tazlogatte-
bam bojati njezinog sina. Opet je moj jezikbrZi od pameti, opet sam
drska, pa joj kaZem: "Zax nije red da on mene prvi pozdravi ?" Ali,
wag mi ne da mira, pa nastavljam: "Da, vidjela sam ga u uniformi,
is-tankavao je gorivo iz sluZbenog auta, pa da Ii sam ga trebala upi-
tati da Ii Sverca gorivo?" Odgovaram joj neka mu kaZe da ga se ne
bojim jer samo jednom me moZe ubiti. Samo jednom mogu umrijeti.
Njezin odgovor me je zaprepastio, a on je glasio: "Vara5 se, moZe se
umirati vi5e puta." U glavi mi bljesak, ona je potpuno u pravu, a to
joj i kaZem: "IJ pravu si. Mogu umirati tri puta. Prvo zbog jednog
djeteta, drugr put zbog dmgog, atre(iput i sama."
Nastavak naSeg razgoYora se zaoStrava jer mi kai'e da je on
ranjen u tim nemirima u Hrvatskoj, a ja nisam nazvala da upitam
kako je. ViSe ne mogu da se kontroliram jer sam dula da su u tim
napadima stradali roditelji M. Milinovii, dula sam i da je taj isti
Dubravko iz stana izbacio rodenu sestridnu jer je udana zaHrva-
ta, da se prikljudio martidevcima i u tom trenutku joj kaZem: "du-
la sam da se prida da je detnik, dula sam ruZne stvari o njemu, pa,
ako je samo i dio todan, to je prestra5no."
Tog trenutka je podelo odbrojavanje wemena mog Zivota i op-
stanka u Bosanskom Novom. Taj trenutak sam potpisala svoju
smrtnu presudu, taj trenutak sama sebi sam stavila omdu oko wa-
ta, a da toga jo5 uvijek u potpunosti nisam bila svjesna.
7.10.1991. godine su raketirani Banski dvori. Igrom sludaja ve-
der prije sam vidjela da ne5to svijetleie prelijede preko neba iz
pravcaJavornika preko Dvora. Sjetila sam se svog zadnjeg posjeta
Javorniku, sjetila se voZnje kroz vojne komplekse, sjetila se podze-
mnih hangara i onog malog dijela koji je nama posjetiteljima bio

130
dostupan da ga vidimo i znalada 6e
biti stra3no jer i to malo Sto
i tisude ljudi'
*- rriaj"tu, b1lole dovoljno da umru tisuiemaknuti iz Bosanskog
Moja odluka pada' Mo'a* se poku5ati
dio toga Sto sam stjecala
Novog, spasiti ,"n"i djecu, spasitibarem
potragom da zamijenim stan
vi5e od dvadeset godina' Podinjem sa
Eto'
jer su Srbi iz Hrvatske podeli da se povladeitrale zamjene'
je i onaj zadnji datum
igrom sludaja ovo piSern- 17 'Ll', a to ujedno
Taj dan je podeo pad
mog mirno g i:ivotau Bosanskom Novom'
sam prenos iz Vukovara'
Vukovara. Tu no6 nisam spavala' Pratila
gledala ranjenike'
Gledala jadnike f."1" t" istjerali iz skloniSta'
i tu slavnu JNA
gledala bradate n*a" s redlnicima' kokardama
zene, djecu, ranjenike.
kako uperenim pusk ama drili na niSanu
salate' bit ie mesa klat
Slu3ala fuf.o p:",ruit' "slobodane donesi
6emoHrvate."OdtadamojZivotpostajeYezar.zatttnoQzaslje-
sudbina je zapela(ena'
dedi dan i vi5e ni5ta nije bilo isto' moja
podeo je i moj progo,'' Iiao 3to nisam
mogla tada da spavam' tako
sjedanja i ne mogu zaspa-
u"e aula"set godina 17' i 18'11' se vrate
osoba' tog datuma sam
ti. Tog datuma ja sam postala neka druga
je podela moja borba za
morala podeti *i:""iuti i'ivot'tog datuma
opstanak, borba za i'ivot " "
ls.ll.lggl.godinedolazimnaposao.Radnekolegicepijukavu.
Razmi5ljam da li da produZim u udionicu
i izbjegnem komentare'
s njima jer tako smo do
ilida se kao i tisudu iuta do tada sjednem
tada radile primopredaju grupe' Inat
ili ludost' Sjedam i isti tre-
Dodu5e'1i.do tada' a
nutak se osjedam luo "u of,tu-Zeniekoj klupi'
pravoj sudnici' ali ono
ni kasnije nisam sjedila "a takvoS klupi u
je vi5e nego stra5no' Predvodnica Mil-
Sto sam tada dozivjela, bilo
ostale 5y19:--t d1":"
ka Suzid, po*odni"" Slobodanka i Biljana"' Cim
motdai htjele redi, ne bi mogle do6i do rijedi od Milke'
""St" gledala sam emisiju iz Vu-
sam sjela, rekla sam da nisam spavala'
trebaju, jer sam sve vidje-
kovara. ,q,xo -iri" pridati o tom, da ne
1a... Ali ne... pita *" iVtitttu
gdje mi je sin i da li se i5ao prijaviti za
rodila za sebe, {,,g p'9*.u
mobilizaciju. odgovaram joida sam sina jed-
se nede boriti ni na
domovini je odradio u JNA, a u ovom ratu
je bio srpske nacional-
noj strani jer ja sam Hrvatica, a njegov otac
nosti.Krvnazr|('casupomije5anaimojadjecaneZeledaihdijele.
jer je jutros njezin petnae-
Odgovara mi da je ona ponosna majka
stogodisnjisinAcoi5aodaseregrutiraidobiojeuniformu.Sa

131
sjajem u odima prida o tom svom majdinskom ponosu jer Salje svo-
je maloljetno dijete u ralje rata, Salje ga svjesno pred pu3danu ci-
jev. Ona cvate od srede i ponosa, a u mojim odima strava od tog
zanosa, od tog prizora,jednostavno ne mogu povjerovati u to Sto
slu5am, Sto vidim, demu svjedodim u tom trenutku. Ona sa tolikim
ponosom prida, a ja tog trenutka shvadam kako je jutros njezin
malol;'etni sin krenuo da puca i ubija moj narod, ide da se bori u
moju drZavu, ide da ubije moZda moju majku, brata'..a u Bosni je
jo5 uvijek mir...u Bosni jo5 uvijek nije podeo rat. Pita me zar ne
vidim na kojoj strani trebam biti, zar mi nije jasno koja je strana
u pravu i ispravna. Dojudera5nje radne kolegiee, Slobodanka i Bi-
ljana, re5etaju pitanjima, komentarima, uvredama, pa u neku ru-
ku i prijetnjama tako da je jedna od srpskih kolegica kasnije izja-
vila da joj je bilo Zao mene jer je i njoj to bilo straSno. Eto, to je
prvi od onih stra5nih dana... to je pravi podetak kraja mog normal-
nog Zivotau Bosanskom Novom. Jedino 5to sam tada mislila da ne
moLe biti strasnije, a prevarila sam se. Taj dan su podeli napadi
rijedima. Tada jo5 uvijek nisam mogla ni naslutiti da ie netko ka-
snije krenuti s rijedi na djela, da de sve poprimiti onu strasniju
varljantu, da ie ljudi gubiti Zivote samo zato Sto pripadaju drugoj
vjeri, da ie vedina postati manjina i da sve ovo Sto se sa mnom
dogada i nije toliko stra5no jer glava je na ramenu, joS uvijek ra-
dim, nisam gladna, nisam Ledna, jo3 uvijek mi nije ogranideno
kretanje, jo5 uvijek sam dio neke cjeline, a ekstremnih pojedinaca
je uvijek bilo i biti 6e. Tada nisam znalada se kotad sudbine podeo
vrtjeti u nekom drugom smjeru i da 6u se u nekom kasnijem vre-
menu nadi u gorim, teLim i opasnijim situacijama...
Devedeset i prva godina polako se primide svome kraju. Jo5 uvi-
jek radim, ali na posao ne odlazim s radoSiu i opu5tena kao svih
prethodnih godina. JoS uvijek svoje poslove nastojim odraditi ko-
rektno i najbolje Sto znam i umijem. Radna kolegica u grupi Rosa
O. je i dalje korektna. I dalje radimo uskladeno kao i svih dotada5-
njih godina. Kod nje ne osjetim nikave promjene u pona5anju pre-
ma meni. Milki je poginuo mtfi' Kaht: "Krenuo na ratiSte, napio
se i poginuo." dak odlazim na sahranu. U meni jo5 uvijek onaj
osjedaj da smrti mijenjaju situaclju, pa da u tim trenucima iz sebe
dovjek mora izvudi ono najbolje ljudsko osjeianje. Ona se naila u
te5koj situaciji. Kderka prekinula Skolovanje, ne radi, sin preki-

132
nuo Skolovanje i sad u uniformi, muZ mrtav svojom krivicom. ona
se vraia na posao i jadikuje jer i dotad je bila u teskoj situaciji
na
rubu siromaStva. I sama je znala ispridati da su joj djeca Leljna
mesa jer im moLe priu5titi pola pileta mjesedno' Ipak, to je nije
sprijetilo da bude okrutna prema meni, da me napada na nacio-
n'alnoj osnovi, a taj dan kada mi je spomenula moga sina, mobili-
zaclju,rat, kada me je napadala, rekla sam joj da ne dira prstom u
Boga jer ne zt\a sto znadi sama podizati djecu. Razmisljam, iako
.risam neki vjernik, kao da me Bog duo pa je kaznio na ovakav
nadin. sve njene dotadasnje istomiSljenice slijeZu ramenima i ne
vidim u njima nekog suosjeianja. Bududi da znam kako je tesko
joj
sama podizati djecu dajem joj savjet kako ipak moze postiii da
djeca dobiju muzevu mirovinu. Naglasavam joj da to ne dinim zbog
nje same jer nije zasluLila, ali ja sam uvijek bila osjetljiva na djecu
joj da je
i lmim to zbog njene djece. Ipak, ne mogu odoljeti i kaZem
onaj dan ipak dirnula prstom u Boga, pa 6e sada ispa5tati'
Godina se polako pribliZava kraju. Ja naveliko pokusavam pro-
naii osobe koje bi zamijenile stan u Zagrebu za stan u Novom'
Tesko je ostaviti sve stedeno u dvadeset i nesto godina i samo tako
otidi. Jedno predvederje idemo ja i Irena iz vidorije prema gradu.
dujemo tre5lanje muzike s razglasa iz gradskog parka. Hanka
Paldum. Ori se pjesma, a pred crkvom kolo' U kolu i pop u manti-
ji. Jos uvijek ne shvaiam povod veselju. onda mi se pali lampica u
glavi. zapaljena vatra. srpski Badnjak. znatiaeljna sam. KaZem
Ireni da idem u crkvu vidjeti sto se dogada. ona ne Zeli idi sa
mnom.ulazim u crkvu. crkva puna. Ptllazi mi Milka T., majka
jednog djeteta iz moje grupe i pita me: "otkuda vi, teta Miroslava,
u crkvi?,' Gledam je i odgovaram: "Ja nisam prvi put u ovoj crkvi,
ja sam u njoj bila dest gost bez obzirasto sam katolkinja, bez obzi'
ra sto sam u Partiji. Recite mi otkuda vi u crkvi???" ostaje malo
zatetena mojim odgovorom jer tako dobro zna da su moja djeca
krstena u toj crkvi, da je moj muz svoju zadnju no(,77 . godine pri-
je sahrane bio u toj crkvi i zbog njega je prvi put u povijesti te cr-
kve izmijenjeno pravilo da mrtav dovjek moze prenoiiti u crkvi.
Uglarrnom, gotovo sve osobe u crkvi zbunjeno se vrte jer je njima
sve to novo, nepoznato. Ne znaju obidaje pona5anja u svojoj crkvi,
ne znaju gdje i kako se pale svijeie, ne znaju osnovno ponasanje u
crkvi, a i kako bi znali, kada imje to nesto novo i nepoznato. u

133
meni raste inat, pa joj dodajem: "Eto, da vam katolkinja kaZ'e da
se svijede zamrtve pale dolje, azaLive gore." Izlazim iz te svete
ku6e i shvaiam da ni ona viSe nije svetinja, shvadam da su je na
neki nadin uprljali ti novi vjernici jer, kako povezati upaljen Bad-
njak i Hanku Paldum. Kako povezati znanje odena5a i dijeljenje
dokolada u crkvi djeci koja ga naude, kako povezati da moju kier
poziva njezina najbolja prijateljica na nedjeljnu misu, a znam da
nije kr5tena, niti da prije nije nikada krodila u tu crkvu, kako po-
vezati sjedanje na istu crkvu u vrijeme sahrane mog muZa kada
mnogi u nju nisu htjeli uii jer su tada bili u Partiji i mislili da 6e
ulaskom u nju uprljati svoje partijsko dostojanstvo.
Eto, i dok ovo piSem, vra6aju se sje6anja jer dio slika sa te sa-
hrane posjedujem ponovo, na njima je zabillei,eno sve, vjernici ko-
ji su bili i ostali vjernici, liudi koji nisu bili vjernici ali su bili LJU-
DI i usli u crkvu i ovi treii koji su tada bjeZali od crkve kao vrag od
tamjana, a u ratu postali veii vjernici i od popa i od patrijarha'
Moje uvjerenje da moram napustiti ovaj grad i ovu sredinu je
toliko jako da poduzimam konkretne poteze. odlazim r zagreb
pogledati jednu ponudu zazamjent stana. stan prelijep osim sto
je na detrnaestom katu, a ja ne volim visinu. Ipak, ulazim u prego-
vore i dogovaramo prikupljanje papire.
U Hrvatskoj je rat uveliko i povratak je oteLan.Iz Bosne sam
izasla preko Bosanskog i Slavonskog Broda, ali natrag ne mogu
tim pulem. Sru5en je most. Vraiam se preko Sa-ca, putujem sa-
tima i, sto je najgore, vidim vlastitim odima posljedice rata. U No-
vom zapodinjem prikupljanje papira, ali ljudi izzagrebaodustaju.
Predomislili se. Ja uz sve moram rijesiti i pitanje moje mame Ne-
venke. Sto uraditi s njom ako dode do onog najgoreg. Bolesnaje,
ne moZe ostati sama, a pitanje je da li 6e htjeti i moii ako se rat
prosiri na Bosnu iza(i sa nama. Moram razgovarati s njom. Ne
govorim joj o svim problemima vei onako uopdeno o opasnosti ra-
ta i sto ako joj unuka pozovu na ratiste, ako iz nekog razloga i
mene protjeraju. Sto onda? Iznenadila me. Shva6a i zna vi3e o de-
likatnosti moje situacije nego ja sama. Dogovaramo da nademo
osobu koja de u tom sludaju brinuti o njoj, a sa tom osobom iemo
napraviti ugovor o dozivotnoj brizi. osoba ie dobiti stan, sve sto je
u stanu, aja(ui dalje o njoj voditi materijalnu brigu kao i do sada.
uz sve ona ima i mirovinu tako da nede pasti kao neki teski teret

L34
 osobama koje to prihvate. Javilo se puno osoba, ali ja se odludujem
za Biljanu. Zdravstveni je radnik, pa ie joj valjda uvijek mo6i obez-
bijediti osnovne ljekove, tata joj je mesar, pa valjda de i u najteZoj
krizi imati nesto za jelo ako ja ne budem tu i ako je ne budem
mogla povesti sa sobom. Cat u sudu sklapamo ugovor'
u Bosni 29.2.-I.3.1992. godine dolazi do famoznog Referendu-
ma za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Prvi put u svom zivotu
izlazirr.na glasanje. odaziv birada fascinantan i nekako na trenu-
tak se budi nada da ie sve ponovo krenuti po starom. Jos uvijek
radim, jos uvijek imam standard iznadprosjeka, osim powemenih
provociranja, jo5 se uvijek rnole izdri:ati. Sina sam po drugi put
watila u Hrvatsku jer ne zelim da se mora opredjeljivati izmedu
dvije nacije , auzagrebu je bez problema dobio posao i radi. Hrvat-
ski je drZavljanin, ali, ako ga pozovu, neie u rat ni tamo. Zanlega
su granice jos uvijek otvorene, pa neka u tom sludaju ide dalje.
Kder mi je u Bihaiu. Tamo pohada skolu. stanuje u dadkom domu.
vikendom dolazi u Novi. osjeti i ona promjene, ali ima sre6u da je
u sobi sa muslimankama, pa osim sto je uz njih naudila tridesetak
sura, drugih problema nema' Ali,2L.4.L992.godine napad na Bo-
sansku Krupu sve mijenja. Na poslu sam. Javljaju da je Bihai na-
padnut, sruseni neki mostovi, saobradaj prekinut. Hvata me pani-
ka. Sreda, jos rade telefonske veze. Zovem je, provjeravam ima li
kod sebe novac, dajem upute da napusta Biha6 prvim autobusom
u bilo kojem smjeru. u KIaduSu kod kuma Miralema ili na neku
drugu stranu. u Bihaiu je i Hasanova Jasenka. Puno je novljan-
ske djece u Bihaiu. Hasan onako spretan i snalazljiv brzo se pove-
zao s jednim vojnim policajcem. Nova uputa - hvatanje autobusa
prema Mrkonji6 Gradu. Tamo ie ih sadekati Lena tog vojnog poli-
cajca. Prenoditi 6e i sutra 6e ih on vojnim vozilom watiti u Novi.
! Prekidaju se i telefonske veze. Ne znamo viBe sto se dogada s dje-
com. Netko javlja da neie biti problema jer novljanski glavesine
Salju vojni helikopter i djeca de biti dopremljena na stadion. Prvo
slijetanje treba biti oko tri popodne. Hasan odlazi ladom na stadi-
on da doveze djecu. Yra(ase, a djece nema. KaLeu prvoj turi nisu
stigle, a helikopter je otisao ponovo po ostale koji nisu mogli stati
u prvoj turi. Ponovo odlazi na stadion i ponovo se wa6a bez naSe
djece. Sva druga djeca su stigla, a moje i njegove kderke nema me-
du njima. Polako shvaiam i onu najstrasniju istinu da za mene i

1_35
moju djecu vise nemam sto traziti u ovoj sredini. Ne znam ni da li
su Zive? sto se dogodilo s njima, gdje su? Nitko ne prida ni da li ih
je vidio, ni zasto nisu dosle kao ostala novljanska djeca. Ludim jer
sam nemo6na, dekam, a ni sama ne znam sto dekam. Nadam se da
su ipak uspjele krenuti prema Mrkonjid-Gradu i da 6e se javiti
kada stignu kod te osobe koja ih deka na autobusnoj stanici. oko
devet naveder nqvi sok. Proslo je nekoliko autobusa iz Blhaaa za
Banja Luku i ni izjednog nisu iza5le . /,ena koja ih je dekala, tje5i
me i kaZe da ie se mozda pojaviti jos koji vanredni autobus, a ona
6e dekati. \ao mi je Sto ni tada, ani kasnije nisam saznala ime tog
policajca ni njegove zene da im se zahvalim za ljudskost, zabtiga,
za ponudenu pomo6. Tek negdje oko pola noii mi zvoni telefon.
stigle su u Banja Luku kod Jasenkine tetke i sljedeii dan 6e do6i
vlakom u Novi. Malo sam odahnula, ali briga i strah su mi i dalje
prisutni. Ne mogu zaspat| a stjedeci dan moram naposao. Moram
skupiti snage, moram izdrlati'
u pola deset dolazim u wtid. Ni jedna radna kolegica srpkinja
me ne pita da li mi je stiglo dijete, da Ii znam nesto gdje mi
je dije-
te, ni jednog pitanja, ni jedne rijedi, a sve majke' Da dovjek ne po-
vjeruje. Pokusavam zadr?,ati suze, pokusavam ostati pribrana,
djeca s kojom radim ne smiju osjetiti promjene na meni
jer to su
samo djeca kojoj moram posvetiti paZnju kao i svaki drugi dan do
tada. Podne je. Pogledavam natlazjer je Hasan otisao na stanicu
da ih dodeka i isdekujem sa strahom-nede valjda opet nesto krenu-
ti kako ne treba, neiu valjda opet uzalud dekati kao juder. Trenu-
tak kada sam ih ugledala tesko je opisati. Mislim da ga svaka pra-
va majka moZe dodarati. zna]fr- samo da su suze same krenule,
z;namda moj zagrljaj nikada neie biti tako snaZan kao u tom tre-
nutku, zrlarr-da nikada viSe ne bih voljela proZivjeti takav trenu-
tak. A onda, kao SIag na kavu...ili bolje noZ u srce...prilazi mi Bi-
ljana i nonsalantno i sa smijeskom kale "Pavidis, dosle su, a ti se
toliko sekirala." ostala sam bez rijedi...ostala sam Sokirana, ali...
dak u neku ruku taj trenutak i zahvalna jer mi je potpuno otvorila
odi i dala do znanja Sto me deka ako ne uspijem da se izvudem. ono
sto saznajem od kderke jos je strasnije. Nitko im nije rekao da do-
lazipo njih helikopter. svi ostali su se krijuii od njih dvije uputili
na mjesto gdje 6e ih pokupiti. Njezina do tada najbolja prijateljica
joj je presutjela sve to, njena najbolja prijateljica ju je napustila na

136
 da ne mogu
najgori nadin, izdaLa, a do tada je mislila da se vole'
je prije tri godine odbila
i"iiu bez druge. Zbog svoje prijateljice iste prijate-
ikolorr.rr3" uZugr"bu. Otiih u Skolu u Bihad zbogte
ljice.AkojetakvuizdajubilaustanjuuraditisedamnaestogodiS-
njakinja, Sto odekivati od starijih'
Bosna je u ratu, ali $udi u Novom kao da to
ne Zele sami sebi
ali' kao
priznati. VeC se dogodilo Sarajevo, Samac, Brod' Ravno"'
da je to negdje d.u!dje, kao da to nije u
istoj drZavi i kao da ie to
vojn3 opreme
mimoidi Novi' 2g.4.1gg2. godine podinje povladenje
na kojima su
iz kasarne JNA. Danima kroz Novi prevoze labudice
rakete. Srpske Zene nose cvijede i kite tenkove'
nudi se rakija'
osvjeZenje, okrepljenje. Cak ni one ne shvadaju
daje tat' a da rat'
da (emoLda
naZalost, pogada sve zaralene strane' Ne razmi5ljaju
muZa' brata' U
sutra takvo isto cvijede polagati na grobove sina'
Novom vei podinju- redovi za kruh, braino' na
ulici se osjeti da
nekakojednidrugeizbjegavaju.Svakosepovladiunekosvoje
da ve6 postaju
okruZenje. Nekadi i*rrerri Ijudi sada su u situaciji
Zeljninekihosnovnihnamirnica.Novijo5uvijeknaokomiran,ali
sve prokuha, da plane
samo naoko... samo je trenutak potreban da
svatamtLnjadinimisenagomilanatkoznaodkada.Dalijeto
korjenje?
gomilanje mrZnje podelo u pro5lom ratu ili imajo5 dublje
tto Ui inuo, ali ona je tu. U svakom ulazu' u svakoj ulici' u sva-
komkafi6u,ve6semo?erczatijerjetolikozgusnutadapritis6e...
osjeti se to, a, naZalost, i vidi' Na Repovcu na ulazu
u trgovinu
U redu
,rutpi, "MUSLIMANIMA I PSIMA ULAZ ZABRANJEN'"
zakruhsrbibezproblemadobivaju,alineimuslimani.PiSuse
spiskovi tko ie aotiti brasno, ulje, deterdZent...
Na tim spiskovi-
po-
ma vise nema muslimana. Komunikacija mi s istomiSljenicima
prislu5kuju telefon'
staje strogo ogranidena. Odavno zrram da mi
ono famozno klik' net-
Cirn rr"roiemlrrakon par trenutaka dujem
kojezaboraviodajemojsinzavr5ioPTTelektronikuidaotim
stvarimaz.tagotov-orrr".N"StoizSkole,ane5toizbogtogajerje
*frik,, za elektroniku. Kao da je zadojen znanjem in tih oblasti.
Pla.
Izmedu nas, istomiSljenika, stvara se Sifrirana komunikacija.
vi konac, crveni konac, Sareno platno, dugadka ili kratka
suknja'
skupa zatterr-
boie zakosu..' svaka rijed odredeno znadenje' a sve
pudenog obidan tazgovor domaiica, krojadica' prijateljica"'
za

upuienog pitanje L'ivota ili smrti'

t37
 Prazanparking - opasnost, neSto se sprema, pun parking - slo-
bodno se moze do6i s urija u grad. Pradenje situacije je jako vaZno
zaprelivljavanje. Na poslu mi psihidki pritisak postaje gotovo ne-
izdrZljiv. Prvi put u svojoj radnoj karijeri sam prisiljena da na-
mjerno zatralimbolovanje. Ni to nije lako. Doktor mora biti mu-
sliman jer moram barem djelimidno re6i pravi razlog. sre6a jos
ima i takvih i koji jos uvijek rade. Doktorici kazem da piSe luda ili
kako god jer vise ne mogu podnijeti tu kolidinu mrZnje na svojoj
koZi. PiSe mi osam dana bolovanja.Taj trenutak nisam jos uv[jek
bila svjesna da je to kraj mog rada u vrtiiu. Nisam mogla ni pret-
postaviti da u taj vrtid vise ne6u smjeti ni u6i jer de mi biti strogo
zabranjeno. Nisam jos uvijek znala da je optuLnica za mene ved
negdje napisana. sadrzaj te optuZnice 6u ipak saznati, ali tek onaj
dan kada zauvijek budem napustala Bosanski Novi. Taj dan je
zavrSila moja karijera vaspitada jer ja nisam zt:rala, nisam mogla,
ali nisam ni zeljelabiti vaspitad na njihov nadin. zamene su djeca
bila samo djeca, jednaka, bezazlena, nevina bez obzfua na ime, po-
rijeklo, nacionalne ili socijalne razlike.

III
vrtid je zatvoren. KaLu dosla vojska i pruzela objekat. svi rad-
nici na godisnjem odmoru. Novi direktor preuzeo duznost. Kai,u,
zove se Momir Rado5, pobjegao izZagreba. dudno, kaZu da smo na
godisnjem odmoru, pa se pitam tko je izabrao novog direktora?
zaStoje smije4jena Rosa koju smo mi izabrali zav.d.-{? Kako to
da on preuzima duZnost? Ako je rat, zar ne bi trebao imati druga-
diji ratni raspored jer wtii vise ne radi. Nema djece, nema osoblja.
Koju je to ulogu dobilo obdaniste i kakva je ono strateska todka u
ratnim uvjetima? Kasnije 6e mi postati jasno, ali tih dana nije bilo.
Nastavljam s potragom osobe za zamjentt stana. Javlja mi se Gak
Dragica. Muz i djeca su joj ve6 u Novom, ali ona jos uvijek radi u
zagrebtu ,,Goridanki". Prihvadam prijedlog iako njezin muZ do-
lazi uuniformi. Nemam drugog izbora.
LL.5.Igg2. godine imam zakazano kod predsjednika lzvrsnog
odbora da mi potpiSe saglasnost zazamjenu stana jer za pola mog
stana se vodi da je vlasnik Izwsni odbor. Dobila sam ga ja 77. go'

138
 mi
dine kao deficitaran kadar. Tada$nji direktor, Bozo Kovadevid,
nije Zelio dati sredstva iz stambenog fonda Djedijeg obdani5ta'
..Cres,, i ona je
D,ugu polovicu su dobila djeca od Brodogradilista
njihovovlasni5tvoskojimbismotrebaliraspolagatiponjihovoj
.,rlt;l. t"t 2000. iu saznati da mi i tu njihovu polovicu uzimaju i da
moram otkupiti i ono Sto nije opdinsko'
JoS uvijek vjerujem da iu nekako uspjeti sa zamjenom'
Ni sama
ne znam zalto,tojutro sam se posebno svedano i elegantno
obu-
kla. Kostim, Stikle, Sminka, dak stavljam i 5e5ir na glavu. Aktovka
za dokumente i pravac pred opdinu"' Pred ulazom u opdinu
tri
naoruZana vojnika, puna ratna oprema' kala5njikovi u rukama'
Pozdravim. Pitaju me 5to sam trebala'Kai'em da imam zakazano
proble-
u Izvrsnom odboru kod Mazalice. Pustaju me da udem bez
ma. Isto me pita i portir. Isti moj odgovor i produzavam na
drugi
kat do kancelarije. Pokr.u*, otvorim vrata, pozdravim"' Trenu-
i gleda-
tak nestvaran, petnaestak osoba sjedi oko spojenih stolova
juumenekaodasamduhkojiseiznenadapojavionawatima.U
odimaimvidimzaprepa5tenje'NagloustajeMazalica.Vidimda
muSenalicupojavljujeljutnja,bijesipitame:..Tkovasjepustio
da udete kada sam ja rekao da jutros u opdinu ne moZe
proii ni
ptica?" I ja sam iznenadena takvim pitanjem i obja5njenjem'
ali
muodgovaramkrozsmijeh:..MoZdanemoZeptica,alijajesam
proslabezproblema.Reklistemidadodemjutroskodvasdami
potpisete saglasnost za zamjentt stana. vojnici na ulazu mi rekli
ia opeina danas ne radi, pitali me 5to trebam, rekla im da imam
demu je
zakazano kod vas i pustili me. Isto me pitao i portir. U
je
problem?" odgovor koji taj trenutak jos nisam shvadala ali mi
ostao urezatTu sjeianje, pamtiti 6u do kraja Zivota: "Jutros treba
da podne rat, Blagaj su sinod napali teroristi"'
ja za drugo danas
nemam vremena'1 Uzima telefon i zove portira i ponovo
mu kaZe:
,,Jesam li ti rekao da jutros ni ptica ne smije u op6inu!" Gotovo
vide naportira, zaprepastena sam. Zaomidovjeka,
pakaZem: "Ne-
mojte...on je sigurrro mislio da sam i ja pozvana na ovaj va5 sasta-
nak." Osobe za stolom gotovo sve poznata lica, gledaju me bez ri-
jedi, sa vedinom do tog trenutka bila sam u jako dobrim odnosima'
-
osjetim da se ovaj trenutak sve to promijenilo i da vise nikada
neie biti isto, osjetim da smo sada na dvije razlidite strane koje su
nepremostive. Ja i dalje pacifista koji ne voli ratove, koji zeli mir,

139
ja osoba koja dijeli ljude samo na dobre i lose, a oni na onoj strani
koja pravi rat i kada nije potreban. Mazalica mi ipak ljubazno za-
kazuje novi termin i hvala l'rrlt za tu ljubaznost jer i danas ga se
sjedam kao jako kulturnog i ljubaznog roditelja dija su djeca bora-
vila kod mene u vrti6u. Hvala mu jer je odrzao rijed i sljededi put
mi bez problema potpisao saglasnost. Jedan dan mi dolazi distadi-
ca Refika. u Blagaju je stanje tesko. Ljudi nemaju Sto
jesti. Imam
zalihahrane, pa dijelimo. Tesko mi je jer joj ne mogu pomoii ono-
liko koliko bi njoj bilo dovoljno, ali to sto dajem, dajem od srca.
Situacija u gradu osjetno se mijenja. Nema vi5e druZerfa na stari
nadin. Jos se uvijek odlazi u kafice, ali sada su to birani kafi6i,
donekle birano drustvo jer se vei mora paziti na ono sto se kaze.
Na ulici se isto osjeti razlTka. Nema vise onog spontanog pozdrav-
ljanja. osobe koje su me do tada ljubazno pozdravljale, s kojima
sam do tada barem kratko znalapopridati sada prolazekao da me
ne vide, mnoge dak okrenu glavu na drugu stranu'
Jedan dan susredem i radnu kolegicu. Kate mi da
je vrtii do
daljnjeg zatvoren. zalihehrane su podijelili siromasnima. Kazem
dobila nista jer
:": au:u imam dovoljno ali pitam zaSto nije Refika je
ju i ottu siroma5na. Kao da se opravdava,kaLe to dijelila Vera'
Postaje mi jasno, postaje mi i jasan natpis naverinoj kapiji koji mi
svaki put kada odlazim na urije bode odi. vera Bursad, ne vise
Vera Fetibegovi6.
Dakle, ona silna ljubav udenice i profesora jednostavno ispari-
la, nestala. Pitam se sto je s djecom, da li su ona sad Bursad ili
Fetibegovii...
od svega mi najteZe pada nestasica cigareta. Pusad sam, a one
me i u najtezim trenucima smiruju. sva sreia jog uvijek imam
novaca, pa mogu platiti bilo koju cijenu, samo neka ih ima'
Mijenja se i odnos sa komsinicom. dula sam da je mali Stepa-
,ror, ,un3"rr, a, kako ona radi u bolnici, pitam
je za njega' Bio je
moje dijete u vrtiiu. Nekako i kada bi odrasli ostajali su mi u srcu
1.uo *oju djeca. Bolje bi bilo da nisam ni5ta pitala. Ljutito
mi kaZe
kako su ustase na Repovcu u jednoj ku6i imale ogromnu zalihu
onti:jai spremali napad. Pokazuje mi u pravcu Repovca odakle se
diZe neki dim. Kaze mi da to gori ta ku6a. otvoreno u lice mi
kaze
kako sve ustase treba odmah poubijati. Poizrazunjezina lica osje-
tim da pod tim ustase misli na sve Hrvate, a ona jako dobro znada

140
sam i ja Hrvatica, ali hvala
joj jer sam taj trenutak saznala da mi
edno g balkona' SIj ede-
prli r opasnost od susj ednitr- vrata, od susj
"ii
6ihdanananjezino*b.lko""jepostavljenatendakaorazdvaja-
uvijekmi je svojom
nje. Prepoznajem tendu' Kridavo narandZasta'
Merime' znam i
;;j"* lou oli kada bih odlazila u Buljuk kod tendu sam joj za-
too*" je pripadala. Dakle, podele su pljadke' Za
platnene zasfore' Kada su
hvalna. I ja sa svoje strane postavljam
koji je na robnoj
mi naveder navudeni, barem smetaju snajperisti
je upaljeno wjetlo'
kudi. Sigurnije se t."eu* po stanu kada mi
jako dobro vidi i da
Naivni su i zaboravljaju da se crveno wjetlo
svatko,tkoima*ulopu*"ti,moZezakljuditioddegaponodidola-
zi to crveno svjetlo. Mogu ih promatrati
i kada puse. svaka upalje-
Mogu ih dak i izbrojati
na cigareta se dobro,riJi mau povuku dim'
sluZi i za jedno zado-
dok se kredu po Zaru od cigareta 'Zavlesami
kaZe da treba sve
voljstvo. Kad; god dujem n3ezinu kderku kada
ustase i Hrvate poklati, Sagnem se i ispod
ruba zavjesa. puhnem
dim iz cigarete. Kada ,uCt4u* ono: "Joj Sto
mi zamirisala cigare-
prijetnje' Za-
ta.", srce-mi bude na mjestu i zanemarujem njezine
kao porodica) zatl.ema-
nemarujem da smo jedanaest godina Zivjeli
rujem dlje pretazilapreko mogbalkonau moj stan' zanemarujem
sveStosambilokadaudinilazanjuinjezinodijete...zanemarujem
to ogordenje u du5i.

IV

Sve nekako prolazi, niZu se dani sve do

1'6' t992' godine' Taj
potpuno ne shvaiam
dan todno u podne podi4je policijski sat' JoS
smije izlaziti. Ne smije
sio r" dogada. svatko *oril svoj stan i ne
p"gila.ti ni sa balkona, niti prozora' Cujem o*o*"*o" i rafal
vide sa
jer du pucati!" Cuje se
iaikirali5ta: "Skloni se s balkona
upozorenja. Puca vojnik ispred dempresa
kod Skolskog igraliSta'
po asfaltu' Odmi-
Vidim gakrozt rpi"r-i,,t*olettti' Rafal je ispucan
put moZda nede biti
dem se od prozora jer, ako zapluca, sljededi
samo po asfaltu.
trojica u uni-
Na vratima zvoni. otvaram. Pred mojim vratima
U tom trenut-
formi ali isto tako trojica i pred susjednim watima'
ku dujem razgovor ispred drugih wata: "A' to ste
vi" Ne ulaze u

141,
 njihov stan. Vrata se zatvaraju, ali ova trojica ulaze u moj stan.
Kait, do5li su u pretres. Trale oruZje. Popisuju tko je u stanu i
zapodinju pretres. Otvaraju svaka vrata, svaki ormar, zaviruju u
svaki ioSak. U Spajzi mi poslagane kutije sa stvarima, zapakovani
vi5ak u nadi da 6u seliti; Kai,em im Sto je u kutijama i za5to. Pitam
trebam Ii otvoriti kutije. KaLu da ne treba. Napominju da od tog
trenutka vi5e 4e smije u stanu boraviti ni jedan drugr civil osim
nas dvije i da se svaka promjena treba prijaviti u Vatrogasni dom.
Napominju da se do daljnjeg ne smije napu5tati stan, niti izlaziti
iz njega.lzlaze oni drugi, niz stepenice vode Ismeta Ramida. Gle-
dam ga upla5enog, jo5 uvljek ne shvaiam Sto se dogada. Virim is-
pod roletne... vidim da im predaje kljudeve od auta. lzmilu mi iz
vidnog polja. Shvaiamo da se ne5to stra5no dogada jer se duju ko-
raci, vika, dak i powemeni rafali.
Negdje predveder telefonom me zove Nela, pita mogu li ona i
dido prespavati kod mene jer noias kolju sve muslimane. Tutnji
mi u glavi Sto da joj odgovorim. Znam da moj telefon prislu5kuju.
Jednostavno joj kaZem: "Ako kolju, zar je vai,no gdje iemo biti
zaklani jer ja sam Hrvatica, pazrram da ne6e ni mene po5tedjeti."
Prekidamo razgovor. Cekam jer se bojim da ie ona u tom strahu
ipak krenuti kod mene, a zttam da to nije dobro.
Oko osam sati opet mi zvoni na vratima. Otvaram. Pred wati-
ma komSija Miroslav Glu5ac i jedan civil. Prvi put u Zivotu vidim
dovjeka. Upla5en. Miroslav mi kaZe: "No6as kolju sve muslimane,
aja doveo Borideva rodaka da ga noias sklonim kod tebe." Prolaze
kraj mene, ulaze u stan kao da ja ne postojim. Miroslav pijan kao
letva. Na podu mi madraci spremljeni za spavanje, on na njih baca
kala5njikov, pi5tolj baca na trosjed, traZi imam li ne5to za pi6e.
Prvo ga pitam ako Zeli pomoii za5to nije civila odveo kod sebe jer
ja sam kao Sto zna Hrvatica,pa, ako kolju, nede ni mene poitedje-
ti. Ne5to nerazumljivo promrmlja i kada sam mu rekla da nemam
pi(atrali da mu skuhamo kavu. Ne mogu redi da je nemam jer je
vidi na pultu u kuhinji. Dajem znak kieri da pristavi vodu. Miro-
slav me pita tko joS od muslimana stanuje u mom rlazu. MoZda
ludost, a moilda i spas jer mu drsko odgovaram da je on u istoj
zgradi kao ija veijedanaest godina i dobro zna tko gdje stanuje.
Prllazi telefonu, bira broj i zove Smailagide. Ponavlja im istu pridu
o klanju i jednostavno im kate da im dovodi civila na spavanje.

L42
Krv mi se ledi u Zilama. Husein gotovo nepokretan, bolestan, a
nista ne mogu uraditi ni promijeniti u tom trenutku jer Miroslav
izlazis civilom i odvodi gavz stepenice. u mom stanu ostaje oruL-
je, kalasnjikov na madracu, pistotj na dvosjedu. Nas dvije kao dvi-
je upla5ene Zivotinje gledamo jedna u d*go, i jedna i druga u gla-
vi vidi kraj, ali ne znamo kakav ie biti, brza smrt ili polagano
mudenje... Ne znam koliko je wemena proslo i koliko se Miroslav
zadrlao kod Huseina, ali nama se dinilo kao vjednost.vratio se bez
civila. sjeda na dvosjed tkaLe mi da me mora nesto pitati, a i kder-
ku da po5aljem u sobu. Kai,em mu neka slobodno pita Sto hode i
pred njom. Pijan je i uporan, pa kaZem kderki da ode u sobu. Pita
me gdje je Hasan. Odgovaram mu da bi valjda on to bolje mogao
znati jer smo mi zatvoreni u stanu od dvanaest sati. Gleda me s
nepovjerenjem, pijan j e, a jai5dekujem Sto 6e biti sljedede. Odmje-
ravam sto mi je bliZe, pistolj ili kalasnjikov. Nikada u Zivotu nisam
pucala iz ontLja. znala sam rastaviti i sastaviti piStolj i puskomi-
traLjez na pred-vojnidkoj obuci, ali to je sve. Znamjedino da 6u
barem poku5ati da se nedeg dodepam ako mi krene prema djetetu.
svjesna sam da ni ja ni ona neiemo prezivjeti. ubiti ie nas ili on
ili oni ostali ispred ulaza, ali barem nedu gledati ako mi krene si-
lovati dijete. u tim trenucima kao da je sav onaj strah nestao i
pojavilo se u meni neSto Zivotinjsko, iskonsko, davno zaboravljena
Zivotinjska potreba za obranom.
Netko zvoni na vratima. Miroslav ustaje i prije mene dolazi i
otvara vrata. Na vratima trojica u uniformi pod punom ratnom
opremom. Predstavljaju se kao vojna policija iz Banja Luke. Val-
jda glavni medu njima me pita tko je u stanu. KaLem mu ja i kier-
ka. Kaie mi da im je javljeno da je u stanu joS jedan civil. Igram
ruski rulet i odgovaram hladnokrvno pokazujuii na Miroslava:
"Ontralicivila, viftaiite civila, pregledajte stan, pa, ako nadete
druge osobe osim nas dvije, postupite po onom Sto morate." Da li
zbog mog odgovora ili nedeg drugog Miroslav se obraia toj osobi i
oslovljava ga nekim dinom koji sam zaboravila ikai:e mu kako je
on do5ao kod mene u posjetu i to ispada kao on je moj ljubavnik
iako tu rijed nije izgovorio, ali nadin njegova obja5njenja je bio u
tom smislu. SuzdrZavam se od komentara jer bolje je da misle i to
nego da dalje pitaju za civila.lJIaze u stan i pretraZuju svaki ku-
tak, otvaraju opet sve ormare, opet kao i oni Sto su ttaLili oruZje.

L43
Nakon pretresa taj glavni mi se izvinjava, a Miroslavu kaze: "sa
tobom iemo raspraviti sutra u Narodnoj obrani."
Izlaze, a ja od straha da ne krenu uz stepenice umjesto da ih
zamolim da i njega povedu, Sutim i Boga molim da krenu prema
izlant zgrade. Njih se rijesila, ali ostao Miroslav, a on i ja znamo
g4je je civil i da je stvarno bio u mom stanu. opet pokuSavam osta-
ti smirena i molim ga da ode iz stana. on zapodinje svoju pridu o
nekom svom spasavanju od klanja, spominje Bori6e, dida i kao kod
njega je mali prostor u stanu, pa on ne moZe kod sebe primiti te
ljude. Ne mogu ga vise slusati, pa mu drsko kazem: "Ako si dosao
da nas ubiies, obavi to, a, ako nisi, izlazi mi iz stana'" Za divno
dudo uzimaont1je i odlazi. Nas dvije ko dva preplaSena zecaosta-
jemo u isdekivanju. I jedna i druga slutimo da to nije kraj ve6 po-
detak nekog ludila koje je zahvatilo dojuderasnje komsije, shva6a-
mo da su oko nas zvijeri, a mi da smo lovina' Sva sreia, pa smo
imale cigareta da zapalimo jer je uz njih sve izgledalo nekako lak-
5e. Tih dana smo naudile po koracima raspoznavati komsije. Kako
lift najdesie nije radio, ljudi su koristili stepenice. Todno smo zna-
Ie kako tko hoda, pa, kada smo zadule korake, znale smo da to ide
sveto Mikii. Umjesto da zvoni on kuca na vratima... Sutimo i 5a-
patom se dogovaramo da nedemo otvoriti. Ako je naumio uii, neka
provaljuje. Kucanje se ponavl.ja jos nekoliko puta, a onda ga duje-
mo kako odlazi. dekamo, nema spavanja, a dan nikako da svane.
Najteze nam sto ne smijemo do Huse i Halide da ih umirimo' Na
prvom sam spratu i oni ispred ulazabi odmah vidjeli kamo se kre-
je
Zem. Telefon zbog prislu5kivanja ne dolazi u obzir. Tek, kada
svanulo, usudila sam se iza6ipredulaz.PfiLazi mi sveto i pita me
gdje je civil. Pitam ga koji civil, a on kao da mi prida najljepsu baj-
je
ku otkriva mi scenarij. civil je poslan dabude kod mene, a onda
trebala da dode vojna policija i da ga pronade. Daljnji scenarij i ne
treba ponavljati jer su mi ga rekli kada su radili pretres zbogoruL'
ja. u stanu mogu biti osobe koje su oni taj dan zapisali, a sve dru-
ge koji dodu u stan trebam do6i prijaviti u vatrogasni. Ako to ne
udinim, trenutno nas izbacuju iz stana i za to odgovaramo pred
vojskom.
Pitam svetu tko je pustio Miroslava i civila u zgradu kada je
policijski sat i kada nas pred zgradom duvaju naoruzane osobe.
Hladrrok*no mi odgovara: "Ja sam ih pustio'" U Soku sam i jed-

t44
nostavno ne vjerujem da dobro dujem. Dakle, prvi komsije mi bez
srama pridaju kako su napravili scenarij da me ubiju. zalto scena-
ja
,iij? Zaitocivil? Za3to vojna policija iz Banja Luke? Ako sam im
,rlsto uradila, Bto im je uradilo moje dijete? Jednostavno ostajem
bez teksta, a i sto da kazem? Kako kaZu nevolja nikada ne dolazi
samo jedna, pa tako ni to jutro .Iz pravca narodne obrane
prilazi
nam Miroslav. Bez uniforme ibez otuzja.KaLe nr'li "zbogtebe su
mi jutros skinuli uniformu i razorui,a\i me. Da li je moj pistolj
ostao kod tebe?"
je
Tek tada me hvata panika jer budala stvarno moae re6i da
pistolj ostavio kod mene. odlazi i kod Huseina da trazi pistolj. Tek
lada se usudujem otidi do Huse i Halide. Oni kao i ja neispavani i
u strahu ali njimaje tanolbilajoS gora. I njimaje Miroslav rekao
da tu no6 kolju sve muslimane, ispridao pridu o skrivanju civila,
ali
kako oni nisu znali dovjeka, pomislili su da ta osoba treba da ih
zakolje. Kada je Miroslav otisao, sto god su pitali civila, on nista
nije znao da im odgovori i normalno du ,r, pomislili najgore. dak
jednim
ujutro kada su mu rekli da su smajo i did ispred kuie, ni
je jadan bio pa-
,nakom nije pokazao daznakome pridaju. covjek
raliziran od straha i sam isdekujuii klanje. Jadan uspio pobjedi iz
Krupe, a u jo5 goroj se situaciji na5ao u Novom' Taj dan uz sve
rfiioipak sam dobila nesto prelijepo 5to se rijetko dogadau Zivo-
tu. Dobila sam jos jednog brata i snahu, dobila sam brata Huseina
i snahu Halidu. Eto i nakon dvadeset godina mogu reii da je ta
nasa bratska ljubav jednako iskrena i jednako snazna kao taj dan.
Novi je poluprazan. sve muSkarce od 16 do 66 su pokupili i od-
veli na stadion. strasno. Ljudi su na suncu, gladni, zedni. Priku-
pljamo hranu, pi6e i cigarete. Daje tko koliko moze. Hrana zalogo-
,us", u cigarete i pi6e da se podmite straZari. Pred opdinom se oku-
pljaju Lene idjeca. Prowjeduju. Predvodi ih seletova sestra, Rad-
mila. Edo je isto na stadionu. Radmila im kaZe neka oslobode ljude
sa stadiona, neka nam otvore prolaztoliko da se mo.zemo
provudi i
oti6i 6emo iz Novog, a njima ostaviti sve. za nas su wedniji Zivoti
od imovine.Da, zanas su bili wedniji Zivoti od imovine, ali oni su
htjeli jedno i drugo. Kod srednjoskolskog centra ubijaju Hamdiju
Eki6a. duh smo da su ubili iLazuKovadeviia jer je branio kom5ije.
cut tri dana nisu dopustili da mu se tijelo skloni sa ulice. Do nas
dopiru vijesti o ubijanjima u Blagaju, Agiiima, Suhadi'

L45
 Ljude pustaju sa stadiona.vraiaju se preplanuli od sunca. Jos
svi imamo snage da se Salimo na radun te njihove preplanulosti i
zafrkavamo ih da su bili na godisnjem odmoru. vatrogasni radi
punom parom. Dovode ljude u gara?u' iz koje neprestano dopiru
Li"i. mnfe i ubijaju ljude. Svaku veder pred mrak dujem Du5ka
Drdu kako poziva dedke iz svega glasa: "Idemo dedki da treniramo
sake.,' svaki put se sledim jer po krikovima koji se duju nije to
samo treniranje Saka ve6 puno strasnije i jezivije treniranje. Taj
dan, kada je pusten sa stadiona, zove me Hasan telefonom i krat-
ko mi kaZe: "Ako vidis Rajka, reci mu da sam kod ku6e'" Rajko
Josanovic je jedini od njegovih prijatelja srba koji
je ostao u to
vrijeme nepromjeqjen. Jedino me on pitao imam li kakvih proble-
ma i rekao mi, ako ih bude, da mu se obratim. svjesna sam bila da
je Hasan taj trenutak napravio nepopravljivu gresku zbog prislus-
ja
kivanja nasih telefona, daje otkrio gdje ie tu no6 biti, a ve6 znalJn
da smo na spisku za odstrel on i ja. Znalasamza spisak na kom su
bili i Zlatko, Hare, Se*to i jo5 puno ljudi s kojima smo na neki
nadin bili povezani. od jedne osobe sam saznala da su njemu, kada
su ga prviput uhapsili, dali da napi5e imena Srba s kojima se dru-
Zio. Navodno, on je napisao imena i stavio svoj potpis, a poslije su
taj spisak koristili kao da su taj spisak pronasli kod njega i daje to
,:"*o" spisak po kojem te ljude treba likvidirati. Po tom spisku
Kup";e stalno govorio kako je on prvi na listi i radio sve da sto
prije ubiju Hasana. Kada je saznao da je Hasan mrtav, dak je
ispred ulazanapravio ro5tilj da to proslav!.Znam da su se dak Ze-
l-ru dogorr*ale da de ga one likvidirati ako to ne urade muskarci.
Nisu razmi5ljate da je netko bio prisutan u Vatrogasnom kada su
ti razgovori vodeni i da 6e taj netko da upozori mene. u tomraz-
go.ro* su pridali koliko su ga tukli kada su ga pozvali da preda
"orui:je,pi5iotj
zakojije imao dozvolu. Vei tada su naglasili da sa
njim nije gotovo i da de tek dobiti svoje. Nakon naseg tazgovota
ugledala ru* gu kako odlazikroz sokak' Morala sam ga upozoriti
ga u vidori-
da se ne vralau stan. Krenula sarr-zanjim i pronaSla
ji pred Isme-tovim kafidem. sjedio je s bratom Demom. Na brzinu
,u-- rrrn rekla sto ga deka ako se tu no6 vrati u stan. Ja i Demo smo
ga molili da se ne walakudi, ali nije poslusao. on je
jos uvijek bio
u uvjerenju da mu nitko neie nista jer nikome nikada nista nije
uradio naaao. Greska koju je platio zivotom. zvijeti su dosle i tko

I46
zna koliko su se nasladivali prije nego su ga usmrtili jer na njego-
vom mrtvom tijelu nije bilo mjesta na kojem nije bila rupa od met-
ka. Iako je zapisano da su ga ubili u Vatrogasnom, meni
je prene-
seno da su ga ubili u Poljavnicama. Tijelo mu je nadeno u uni jer
mozda t zbogtei,inetolikih metaka nije moglo da ot-pliva niz nju.
zvljerinisu dozvolile ni to da njegovoj sahrani prisustvuje tko zeli.
Tih dana umjesto da grobove kopaju ljudi, na mezarluke su dove-
zli rovokopad i doslovno bacali leseve. svih tih dana je trajala po-
traga za sabrijom. Nismo znali sto se sa njim dogodilo jer nije bio
s ljudima na stadionu. Nekako smo se nadali da
je uspio pobjedi u
Hrvatsku.
Tih dana, dok jos nisam saznala da su Hasana ubili, znala sam
prosetati prema keju misledi da du o njemu nesto duti oko vatro-
5to ga vi-
lurrrog. Pred zgradom sam ugledala Sabriju' Zbog Soka
di- r, niSta drugo nisam ni gledala. Prisla sam mu i mislim da sam
ga upitala gdje je bio svih ovih dana. Ne sjeiam se da li mi
je nesto
odgovorio, ali tek tada mi je do svijesti doprlo da su oko njega na-
oruZani civili. u njega uperene puske, a puske drZe Mika, sova,
sin nekog popa koji se doselio na ograde, i jos neki koje nisam
uspjela od Soka upamtiti. Netko od tih naoruzanih nas je tjerao da
se watimo u zgradu. znamda sam gotovo trdedi uSla u zgradu, ali
ne u svoj stan ve6 kod Huse. s njegova prozorase moglo vidjeti sto
se dogada. Jos nismo znali zbog dega ga drZe na niianu. Nakon
moZda desetak minuta je do5la vojna policija, uniforme, naoruZani
i isti trenutak ga podeli udarati kundacima. Proslo je dvadeset go-
dina, a jos me uvijek prolazi jeza od tog stravidnog trenutka. od-
veli su ga u pravcu vatrogasnog. Pamtim samo da su poslije i ko-
msije srbi pridali o tom udaranju kundacima i dak su i oni izjavlji-
vali da je to bilo toliko straSno da im 1e Lao Sabrije. Pridalo se da
se sabrija sakrio kod Jovanke u regalu kada su ostale odvodili, a
kasnije je bio skriven na tavanu zgrade. Kada su podeli s prijetnja-
ma Jovanki, da je sam odludio da izade i preda se. Navodno su mu
rekli da sam dode u hotel, ali njegovi bivsi udenici 3u Zeljeli malo
osvete i nisu mu dozvolili da ode sam. Bagra je zelila malo ratne
slave u svom naselju, u svom komsiluku. Poslije smo saznali daje
sabrija u hotelu, da ga tuku svaki dan i to toliko da nikome nije
bilo jasno da moZe izdrlatitoliko mudenje i batinanje, a ostati Ziv.
Tih dana su mi javili da je Hasan ubijen. znala sam da je i meni

t47
odbrojano, ali u meni se tada pojavio neki nejasan inat'
neka neja-
snatvrdoglavostda6useboritidapreZivim.Tajdansamseobu.
je Mikid'
kla i izasla iz stana. Frva osoba koju sam srela bio sveto
prilazi mi i kaZe: "Jesi li dula da su ubili Hasana?" samo sam ga

pogledala i pro5la pored njega bez rijedi, bez tzraza na licu'

uzdi-
gnute glave.
" ja osjeiam
Nisam im Zeljela dati zadovoljstvo da osjete kako se
u tim trenucima. Taj dan sam pro5la cijeli grad' Do stanice 'l<toz
i,
glavnu ulicu produZita ao kraja Vidorije, vratila se kroz Jarugu
nije zaustavio, nitko
i"ut o glaa nije bio prazar,nitko, bas nitko me
*i se nile obratio ni jednom rijedju iako sam prolazila kraj mnogih
do tada-poznanika ito mi je reklo sve. Svi su ved
znali sve i prije
negosugakaoStosurekli..naSli,''Tajdansamshvatiladavise
ni$--ta nije isto i da nikada viSe ne6e biti
isto' U vrijeme njegove
plade. od siline kise
sahrane kao da se nebo otvorilo i kao da i ono
sve se zamradilo, gromovi i munje su parali nebo' na ulicama su se
jer valjda je i Bog
stvorili potoci. Bio je to stra5an prolom oblaka
oplakivao njegovu smrt.
DrugidansamotiSladoMarice.Zna|asamdasusadanjihdvi.
leuveliko;opasnostiidatrebapronadinadindanapusteNovi.se da ja poku-
brru j" vei podela primati prijetnje' Dogovorile smo
poku5aju uz pomoi
Sam nekako nabaviti propusnice, pa da
jer je Mar-
UNPROFOR-aiza(iiz Novog. NaZalost, nisam uspjela
po "srpskoj
ti6 zabrartio izdavanje novih propusnica za kretanje
Meni
Krajini", a drugog nadina tada nije bilo da se napusti Novi'
je u tom svemu po*oguo Nikola Bjeljac, dovjek kog do tada nisam
"rri od nje-
porrru-rula. Propusnieu zakretanje do Dvora sam dobila
ga jer je on u to uri5"*" bio nadelnik policije u
Dvoru' a,propusni-
dobila zahvaljujudi jednom rodi-
lu"rutetanje u Novom sam isto
teljudjecekojasukodmenebilauvrti6u.Utovrijemenama,koji
Moglo se dogoditi
nismo Srbi, trebale su propusnice za kretanje'
daizademizNovogpredemuMatijeviieidamenepustenatrag.
Najgorejebilosto-mijenatada5njojtidnojkartistajalanacional-
nost_Hrvatica.IutommijepomogaoNikola.Svakidan,kadabi
ja i Senada' a on bi oni-
on odlazio u Dvor na posao' prelazile smo
kada se poslije opet
ma na straLirekao da nam ne prave probleme
budemo wadale. Tih dana je podelo i izbacivanje
iz stanova'u po-
detku,kadabiugledalidasuskinutezavjese,znalismodaizbacu-

t48
ju ljude van. Obidno bi do5li pred policijski sat i rekli da nose stva-
ri iz stana. Toliko nisko jer su znali da za petnaest ili dvadeset
minuta ne mogu ljudi po5teno ni da se obuku. Najgore mi je bilo
kada bih ugledala svoju biv5u djecu iz vlli(a u uniformama sa
oruZjem kako iz stanova izbacuju svoje dojudera5nje prijatelje. U
sjeianje su mi se urezali Sandorovi i Du5kini sinovi kada su izba-
civali dovjeka kom se ne mogu sjetiti imena, ali znam da je radio
na carini.
Mi koji vi5e nismo radili, okupljali bi se ispred tlaza, sjedili na
drvima i ubljali wljeme pridama, dak i vicevima. Nekako sva ta
bespomoinost nas nije dotukla. Gledali bi kako dojudera5nje se-
ljanke odlaze na posao u tudim svilenim haljinama i cipelama. Ne-
ke odjevne predmete smo dak i prepoznavali. Balkoni srpskih sta-
nova su se podeli puniti naslaganim televizorima i drugim kutija-
ma opljadkanih stvari. Odjednom balkon na Boromisinu stanu je
bio prepun televizora kao u skladi5tu. Podeli su voziti i opljadkane
automobile, ali onaj koji je uzeo automobil, nije bio siguran da 6e ga
dugo zadrLati, Maksov mercedes je od Ograda do stanice promije-
nio tri vlasnika. U tim te5kim trenucima za-sjao bi i tradak ljudsko-
sti kod nekih ljudi. Kada su do5li da izbace Halidu iz stana, mali
daslav Jo5anovi6 je stao na njena watadri,ediu ruci ka5ikaru. Re-
kao im je, ako dalje krenu, da (eje baciti. Jest ih taj dan potjerao,
ali oni su do5li ponovo kada njega nije bilo i izw5ili naum.
Dok smo tako jedan dan sjedili ispred ulaza, gorjelo je Prekosa-
nje. BoZe, i sada se sjetim Zinke, znalaje da joj gori kuia, a ona
kroz smljehkaL,e: "Neka pale, ja sam pokupila moje rudne rado-
ve." I u tim najteZim trenucima nismo dozvolili sebi da nam vide
suzu u oku. JoS uvijek se pitam da li jo5 negdje postoji ponositiji i
hrabriji narod od tih ljudi koji su prolazili sve te strahote, a da ne
pokleknu, da ne puZu, da ne mole za milost ni u trenucima kada
su znali da ie dak i Livot izgubiti.
Svaki put mi je sve tei:e i teZe nastaviti s pisanjer.n ovih sjeia-
nja, ali prisilim sama sebe jer sve ovo Sto radim smatram dugom
osobama koje su u ovom nepravednom i surovom ratu izgubile
Zivote, smatram da je to dug nas preZivjelih da se istina ne zabo-
ravi... Te5ko je sada nakon toliko godina razluditi Sto je bilo stra-
snije i 5to je ostavilo dublji trag u naSem sjeianju, ali nekako se
meni novljanska Bartolomejska noi ili, kako sam je ja poslije na-

t49
zvala, i{ristalna no6 nekako najvi5e urezalau pamienje. Tih dana
smo imali jedno pravilo da pratimo automobile na parkirali5tu.
Ako je parkirali5te bilo puno, znali smo da se u gradu nede ni5ta
dogadati i da 6e biti relativan mir, ali ako su parkirali5ta bila bez
automobila, znali"smo da se ne5to sprema i povladili smo se u svo-
je 'Jazbine".Da,kaLem"jazbine",jer to vi5e ne mogu nazvati sta-
novima, ku6ama, ne mogu nazvatiprostorom u kome se slobodno
Zivjelo. Praleti te znakove dojavljivala sam Sifriranim porukama
prijateljima na Urijama da li daizlaze u grad ili ne. Dan prije Kri-
stalne ili Bartolomejske noii parkiraliSta su bila prazrra- NaBi ko-
msije nisu ni znali da nam tako Salju upozorenje da se pripazimo.
Pred nod stavljamo jastuke s dvosjeda i trosjeda na prozore jer,
ako pucaju u njih, da se za5titimo od rasprsnutog stakla. Roletne
su danima spu5tene, a spavamo na podu u dnevnom boravku. Ta-
ko lak5e dujemo sve Sto se dogada na ulici, na balkonima, a imamo
pogled i prema gradu ako osjetimo ne5to sumnjivo. Uspjele smo
nabaviti veliku zalihu svijeia, pa ih palimo po nekoliko jer je teiko
zaspati, ako ne5to ne ditamo ili u tom potpunom mraku jer ako su
akcije u gradu, struja je iskljudena. Pao je mrak i dujemo prve de-
tonaclje i rafale koji se pribliZavaju Ogradama. Po detonacijama
pretpostavljamo da ubacuju eksploziv u muslimanske radnje i ka-
fide. Pucnjava je sve jada i jada. Ne smijemo se pribliZiti prozoru
ved po eksplozijama pratimo kretanje. Prva eksplozija u na5em
naselju. Mislimo u sebi. Smajin kafi6, druga,treia u istoj ulici i
broj nam se ne slaZe, jer tu je samo jo3 Nelina parfumerija' zalto
tri? MoZda je ubadeno u nediju kudu, ali tek sutradan iemo sazna-
ti da su greskom ubacili eksploziv i u Lidijinu radnju. Prolaze nam
ispod prozora. Cujemo te5ke korake, pucnjavu. Znamo da su kre-
nuli do "Gola" i daje sada on na redu. Eksplozija, koja se zadula,
bila je stra5na. Kier mi vri5ti jer iznad gola stanuje njezina najbo-
lja prijateljica, Jasmina. Ne znarr, kako da je smirim i utje5im jer
po jadini eksplozije mora da je stra5no. Tek sljedeie jutro 6e se te
na5e sumnje potvrditi. Ubacili su toliko eksploziva da je plamen
uspio zahvatiti nekoliko stanova iznad, sve do treieg sprata. sreda
je da su Jasmina i njezini roditelji preZivjeli, da su dak uspjeli po-
gasiti po1ar. Jake detonacije dopiru iz pravca Gradske dzamije i
Vijednice. Brojimo: deset, dvadeset... i onda... kao da se nebo otvo-
rilo. No6 se pretvara u dan. Gradom se Siri svjetlost vatrenih jezi-

150
 ka, tisuie iskri odjednom obasjava nebo iznad grada. Kierka mi
wiSti, plade, vide: "Gori kuia Garibovi6a, a oni imaju malu bebu!"
Poku5avam vire4jem kroz poderanu ro-letnu locirati Sto gori i on-
da shvaiam da ne gori kuia ved da gori Gradska dZamija. Svaka
eksplozija uzrokuje tisude i tisuie iskri koje se svakim praskom
podiZu u nebo. Da nije rat, da nije to Sto se dogada, prizor bi bio
velidanstven, ali ovako... stra5no. Eksplozije se nastavljaju. Shva-
dam da gadaju minaret. Brojim dalje, trideset... ne moZemo vi5e
izdrL,ati i molimo Boga da ga konadno sruie. Neka nam oprosti i
Bog i Alah, ali jedino to smo u tim trenucima poZeljele. Zeljele smo
da te stra5ne detonaclje prestanu. Brojim dalje...trideset pet, tri-
deset 5est, trideset sedam... Odjednom su prestale. JoS se duje puc-
njava, duje se rafalna paljba, ali te snaZne se vi5e ne duju. Mislimo,
sru5ili su minaret i sada je gotovo. Dl'amijajo5 gori. Po odsjaju
znamo da gori i Vidorijska dZamija. Noi kao vjednost. Nema spa-
vanja. Svaki nerv napet kao pu5ka u odekivanju Sto ie se sljedeie
dogoditi.Cekamo jutro kao ozebao sunce, a ono nikako da stigne.
Pred zoru iznadgrada samo gusti dim. Polako se razdanjuje,razi-
lazi se dim, a iz njega proviruje minaret, stremi tvrdoglavo prema
nebu kao i prethodnih tristo i ne5to godina. Razodarano ga gleda-
mo jer smo s{esne da to nije kraj i da 6e ga ponovo poku5avati
sru5iti. Negdje oko podne usudujem se otiii do mame na Caprag.
Taj dan hodanje ulicama Novogbi se moglo nazvatiposebnim pod-
vigom. Obidnim korakom je bilo nemogude hodati zbog dahura ko-
je su ostale na ulicama. Morala sam vudi noge ne podiZudi ih jer bi
zbog dahura i kotrljanja ispod nogu sigurno padala. U Ulici mar-
Sala Tita svi lokali opljadkani, izlozi razbijeni, po ulici staklo od
izloga, fla5a, naodala iz Hotideve, Sabirine radnje, parfemi koji su
pljadka5ima ispadali, poderane kutije, plijena je bilo previ5e, pa se
izgleda nisu saginjali da pokupe sve. Kroz cijelu ulicu ni centime-
tra vidljivog asfalta. Staklo, staklo, dahure i zbog tog sam tu noi
prozvala i Kristalna nod. '

t"
V
I
Zivot nam se nastavlja u stalnom i5dekivanju. Poku5avamo
preZivjeti na neki na5 nadin. Video nam daje znak kada dode stru-

151
ja, a molimo Boga da interval potraje da se ugrije voda u bojleru.
Kada dode struja, iskljudena je voda, kada ima vode, iskljudena je
struja. Na prvom sam spratu tako da organiziramo i kupanja. Hu-
se i Halida i kada ima vode ne mogu se na tredem spratu okupati
jer nema pritiska. Dolaze kod nas i nekako svi skupa odrZavamo
uobidajenu higijenu. Kuhanje je posebna prida. Preko dana uglav-
nom nema slruje. Kavu i ostalo kuhamo na improviziranom kuha-
Iu. U konzervu od pa5tete se uspe alkohol zapali i iznad stavi po-
suda sa tankim dnom. Gorivo, disti alkohol, a, kada smo ga potro-
Sile, na red su do5le ostale wste piia. Rum je bio najbolji, ali swsi
je posluZio i francuski konjak, "Stock", rakija, badelov konjak i
sve ostale zalihe koje smo imale u baru. Stan je smrdio na alkohol
gore nego Parnas. Iako smo imale dosta hrane i novca jedino Sto
smo tih dana mogle jesti je bila zelena salata i kuhana jaja. Meso
nije dolazilo u obzir jer nam se gadilo. Znale smo da sve meso u
mesnice dolazi sa opljadkanih farma u Agiiima, Suhadi i drugim
selima, ribu isto tako jer sam vidjela u Sani le5eve koji su se zau-
stavili kod mosta, a ni u Uni nije bilo niSta bolje jer su s vremena
na wijeme i po njoj plivali le5evi, a strab,a na mostu bi ih rafalima
gadala. Posebna hrana su nam bile kokice koje je pravila Halida.
Imala je bocu plina koju smo duvali samo za pravljenje kokica. Ja
sam se lak5e mogla kretati po gradu pa bih nabavila kukuruz, a
ona je bilazadui,ena da pravi kokice. Sreda, zbog tog mog kretanja
mogla sam nabavljati i cigarete koje su nam bile potrebnije nego
hrana. Jeste da smo tih dana isprobale kako je pu5iti duhan koji je
stajao u vitrini punih dvadeset godina i mogu redi daje bio sasvim
dobar. Puno bolji od lipe, kamilice ili japanske ruZe, jer to je bio
ratni duhan po preporuci. JoS uvijek mogu pratiti program na
HTV-u i na drugim kanalima ako ima struje jer je antena je wh
zgtade i prima signal sa Sljemena. Mogu pratiti i hrvatski radio,
pa uporedujem razlidite informacije Sto se dogada na svim prosto-
rima tako da ne ovisim samo o jednostranom mi5Jjenju i jedno-
stranim izvjeStajima. Mnogi su zakinuti zatakve informacije jer,
kada je uni5ten oda5iljad na Djedu, ostali su bez moguinosti pra-
denja svih drugih programa osim srpskog radlja i srpskih vijesti sa
boji5ta. Obidno u vrijeme dnevnika ima struje, pa ja koristim to
wijeme i snimam hrvatski dnevnik na video, tako da bi i drugi
mogli uporedivati izvje5taje i vidjeti Sto se dogada na drugoj stra-

L52
ni. Kao sto smo nekada razmjenjivali filmove, tako sada ti snimlje-
ni dnevnici kruze u tajnosti jer, kada bismo bili otkriveni, svi bi-
smo sigurno imali Problema'
Tesko se prisjetiti daje ijedan dan proSao bez straha i iSdekiva-
nja. Svaki dan nove strahote, svaki dan molitva da dan zawlibez
,rjifronift Lrtavajer, ako poginu ili se poubijaju pijani izmedu sebe'
nastaje pakao u gradu. Sjedam se, jedno jutro mi na watima
mala
l,ejla. Poslala je Nasiha sa Urija. Poslala je da je spasim i saduvam'
prttjerali cijele Urije. Ostali su negdje u srednjo5kolskom centru i
tkoznagdje.okowatajojvisidrvenakutijicaodparfemaCharli.
I{aie:,,Mama je unutra stavila nesto i poslala da proditaS. Otvaram.
unutra smotanih Sesto maraka i poruka. Protjerani smo. u sred-
njo5kolskom smo centru. Suge* ti Lejlu da je spasi5 . Jaznamda
de5

tito uspjeti. I sada, dok ovo pi5em nakon dvadeset godina suze te-
ku, osjeiam svu strahotu tog trenutka, osjedam svtbezizlaznost
te
situacije kada jedna Zrtva sa.lje svoje dijete drugoj zrtvi u
nadi da de
gu rp.riti. Izpri(a,iz literature sam imala neku svoju sliku o
progo-
,r* Zidorru, o strahotama Drugog wjetskog rata, a sada u tom tre-
nutku proziv[avam sve to na svojoj koZi. Pokusavam ostati smire-
na. Pokusavam sve te svoje strahove ne pokazati pred uplasenim
koje
djetetom, pred djetetom odvojenim od roditelja, pred djetetom
okruZeno neizmjernom lju-
5" ao orroiproljeda bilo u blagostanju,
bavlju, bezbriLno, duvano kao kap vode na dlanu, a sada ga ti isti
roditelji zbog sve te ljubavi i paZnje moraju odvojiti iz svog zagrljaja
i poshli *"ni du ga poku5am spasiti ako se njima dogodi ono najgo-
re. u zivotu nema ve6e stvari i vedeg priznanja za dovjeka, ali ne
ga
postoji niteaastvar, ako doZivis da ti netko daje svoje dijete, ako
ii na taj nadin poklanja i ima povjerenja da 6e5 sve udiniti da ga
spasis, ako i takvom teskom trenutku ima vjeru i nadu da ies uspje-
ti da njegovo dijete preZivi i odraste uz tvoju pomo6'
Draga moja Nasiha, znam da si sada negdje medu andelima'
znamJa i dalje bdije5 uz svoje najmilije. Dodekala si da tvoja Lejla
odraste, ali nisi dodekala i ono $to Zeli svaka majka, da se raduje
trenutku kada njezino dijete osniva svoju porodicu. Rat je uzeo
svoje i nisi mogla svojoj Lejli pomagati da obude vjendanu haljinu,
nisi dodekala da se radujes tom trenutl<u... Za ljude koji nisu srp-
ske nacionalnosti podinju problemi sa hranom. u redovima za
kruh sve ma4je muslimana. stajem u red kod pijace. Ne treba mi

153
kruh, ali sam znatiircljna Bto 6e se dogoditi i da li 6u ga dobiti.
Kruh, ako ga dobijem, planiram odnijeti u Vidoriju jer, kada sam
zadnjiput bila kod Dine, djeca njene sestre su pitala kada 6e pono-
vo biti normalnog kruha da namazu eurokrem koji se sada pravi u
ku6noj radinosti jer ga muslimani ne mogu kupiti. Dolazi na red i
tralim dva kruha, jedan za sebe, a drugi za svekrvu jer je bolesna.
Prodavadica kaLe da ne mogu dobiti za t4:u. Pitam za5to jer svi
znaju da je ona bolesna i da ne moi,e doii i stajati u redu. U redu
stoji barem trideset osoba. Svi znaju tko sam. Svi znaju babicu
Nevenku. MoZda je porodila i veiinu osoba koje tu stoje, ali nitko
da progovori ni jednu rijed. Ja stojim i uporno dekam drugr kruh.
Ne odustajem, i onda od tridesetak osoba pfilazi kiosku jedan jedi-
ni COV,lpX - pi5em velikim slovima jer ta osoba je jedina pokaza-
la da u sebi, bez obzfuana srru situaciju ima i onu ljudsku osobinu,
ono 5to dovjeka dini dovjekom. Prilazi gospoda Jova5evii i kate:
"Zaltojoj ne date kruh za svekrvu. Ja znam da je bolesna i da ne
mo1e do6i sama." Bez da$e diskusije dobivam i taj drugi kruh i,
ako ikada ovo prodita gospodaJova5evii, kaZem joj veliko hvalajer
je u tom trenutku pokazala da je pravi dovjek. Znam da to nije
uradila samo zato Sto su njena djeca bila u wtiiu kod mene, ura-
dilaje to onako ljudski, ispravno i po5teno.
Uzela sam kruh i ravno u Vidoriju. Taj trenutak pamtim, ali sa
nekom gordinom. Djeca, diji su roditelji bili medu situirani-jim,
dak slobodno mogu redi medu bogatijim, diji roditelji jo5 uvijek
imaju novca da im kupe sve Sto poZele, postala su u manje od mje-
sec dana i,eljnanormalnog kruha jer muslimani vi5e ni novcem ne
mogu kupiti ono Sto im treba. Njihovo veselje zbog kruha tog tre-
nutka kao da mi je probadalo srce i ostavilo neizbrisiv trag. Osta-
vilo jedan duboki oZiljak u du5i zbog stra5ne nepravde prema lju-
dima koji se razlikuju zbog vjere.
Livot rt Novom postaje sve kompliciraniji. U to wijeme su se
vodile borbe za koridor preko Dervente. U gradu se osjeia nervoza
jer ima puno ranjenih i poginulih. Strahujemo jer zr:.amo da svaka
njihova smrt prouzrokuje osvete nad nevinim. Sve manje i manje
imam informacija 5to se dogada u ostalim dijelovima grada. Raz-
govori telefonom su opasni jer znam da sam pod kontrolom. Naj-
teZe mi je Sto vei treii mjesec ne znam ni5ta o svojoj obitelji, ne
zrram kako mi je sin. Bojim se da zbog straha Sto je sa nama ne

t54
tirene natrag u Novi. Jednom mi je rekao da ima prijatelja u eu-
ropskim promatradima i da de mu on dati uniformu' pa 6e doii'
Preklinjala sam ga da to nikako ne udini, ali kako se vise ne moZe-
mo duti, hvata me panika zbog te njegove ideje. Na Ograde dolaze
izbjeglice izBlagaja. Rado bih primila nekog, ali ne smijem zbog
,uirin".Te5ko mi je zbog toga. Moglo bi kod nas biti barem dese-
tak ljudi, bilo bi mjesta za sve, imam dak i hrane u zalihama.
Na stadion dovoze ljude iz Agiia, suhade i tko zna od kuda.
Prave logor na stadionu. Pridaju da su masinovode usporavale vo-
znju i molili da se ljudima donesu voda i hrana. ved danima su
bili negdje u Blagaju bez hrane, bez vode na suncu i pod vedrim
nebom. Kaauda su pasli travu kada su ih pustili na igraliste' Pre-
strasno. Izmedu sebe prikupljamo hranu za logorase, a cigarete
i
pi6e da se podmite strai,ari. Medu logorasima su Halidini rodaci,
p, orru odnosi sve to na stadion. ISla bih i ja, ali sto da kazem koga
trahim,pa je bolje da ne pokusavam izazivatijos vede probleme'
Kako se stalno jos uvijek nesmetano kreiem gradom upotraziza
cigaretama, u jednom kafidu na Keju, dok dekam, dujem razgovor'
p.ta jedan da su morali nakon odvoZenja ljudi na stadion distiti
,rugorrl. KaLe:*Da sam znao 5to me deka u vagonima, radije bih
pri-
je bilo
stao da mi ispale metak u delo nego da ih distim." u vagonima
leSeva, ali ne samo odraslih osoba, vei i leseva djece. Ljudi su danima
nalrmdini bili zatvoreni u stodne vagone bez vode, bez hrane. Dakle,
ponavlja se deportacija kao sto je bilo sa Zidovima u onom ratu.
Nakurban-bajram su dovezli dizalicu sa kranom da sru5e mi-
naret Gradske dZamije. Prestrasan zlodin prema ljudima, prema
vjeri, prema povijesti. Pridalo se da su prve komsije donosile piie,
da se slavio taj din. Iznenadilo me da jedna katolkinj amohe slaviti
je
ru5enje bilo dijeg vjerskog objekta, a to je radila Bogdanka. Bila
medu-prvima koji su kitili tenkove kada su prolazili kroz Novi, ali
i prva koja je iznosila piie i pljeskala kada je srusen minaret.

VT

Ja sam podela prikupljati dokumente zatraino napuStanje No-

vog. dula sam da se uz pomoi UNPROFOR-a moZe napustiti grad.
Obratila sam se zasavlet Nikoli.

155
Poturda od MUP-a

156
-:.;i*;;""- :.ri:E;ti9;isiiPiqi*riql{gr}iil:ria :,r,rii;;i,
.:

Broi. oi/f4't7-Lr:. /92

lanic ?: 7 tFgodine

ZAPI.gNI(

Poturda od, opitine

t57
 On je nadelnik policije u Dvoru. Do tada dovjeka nikada nisam
vidjela, a niti sam ga poznavala. Samo sam dula Sto radi i da dola-
zi kod Renate. Jednostavno sam skupila hrabrost i pozvonila na
vrata. Bio je sam u stanu, ali me pozvao, porazgovatao sa mnom
kao dovjek i savjetovao mi iskreno da traZim nadin i Sto prije odem
iz Novog. Obeiao mi je i pomoi oko kretanja prema Dvoru, rekao
Sto moram prikupiti bd dokumenata i da mu se javim kada sve to
prikupim. Bez problema sam dobila propusnicu za kretanje po
Novom zahvaljujuii jednom poznaniku koji je radio u policlji.
Prvo Sto sam trebala uraditi, bila je odjava iz Vojnog odsjeka'
Po ratnom planu u ratnim uslovima, moja ratna obaveza je bila
preuzimanje obdani5ta i nisam pripadala Civilnoj za5titi ve6 Teri-
torijalnoj odbrani. Jedan dan dolazim u opdinu, u TO da traZim
rje5enje i odjavu iz TO. Nailazi moj dotada5nji dobri prijatelj Niko-
la Graonii. Kada me ugledao,prllazimi, osmijeh na licu, pozdrav-
lja me i onako zagrli. Kal,em mu: "BaS dobro, upravo trebam te-
be." Ulazimo u kancelariju. S njim ulazi jo5 nekoliko vojnika pod
punom ratnom opremom. On pozdravlja, mislim, sekretaricu i
kale "Daj donesi kavu i sok za Miroslavu." Okreie se prema meni
i pita me: "Sto si me trebala?" Kalem mu da napuStam Novi i
idem u Hrvatsku, pa mi treba njegov potpis na rje5enje. Kada sam
to izgovorila, imala sam osje6aj da je on balon, a ja sam ga ubola
iglom i on se rasprsnuo. Ne vjerujem odima u ono Sto vide. Nikola
mijenja izrazlica, mijenja raspoloZenje i iz nasmijanog prijatelja
pretvara se u najgoreg neprijatelja. Ustaje naglo onako vojnidki i
odrje5ito to mi kale: "Janemam vremena jer idem u Blatnu. Rat
je i ja moram biti na frontu. ViSe me i ne gleda, a ja pred odima
vidim kako se prijateljstvo dugo skoro dvadeset godina rasprskava
kao balon od sapunice. vise nisam ni teta Miroslava koja je mazTIa
ipazllanjegovu djecu, nisam ni sestra kako me desto znao nazvati,
nisam viSe kudni prijatelj na kojeg su znali galamiti ako prode
kroz Matijeviie, a ne swati u njegovu kudu, nisam vise nitko i ni-
Sta. Ja sam sada na drugoj strani, ja sam neprijatelj protiv koga se
on bori. Jedino Sto sam ja u tom trenutku goloruka, a on pod pu-
nom ratnom spremom.Izlazim iz kancelarije kao paralizirana.
Ipak, i u takvim situacljama se neki ljudi pokaZu u onom pravom
ljudskom obliku. Za mnom izLazi Mile i skoro Sapatom mi kaZe:
"Dodi kada oni odu, ja iu potpisati." Pomoi mi pruZa dovjek s kojim

158
 u Zivotu osim moZda onog uobidajenog sugradanskog pozdrava ni-
kada ni rijed nisam progovorila. Nikada vi5e nisam dulazanjega, ne
zrraln da Ii je jo5 uvijek Liv, ali hvala mu za ljudskost jer njegov pot-
pis mi je omoguiio da mogu napustiti Novi. Svjesno je uradio ne5to
zbog dega je i sam mogao nastradati. Potpisao je odluku koju nije
smio, potpisao je dovjeka koji je i njemu mogao nauditi, ali u njemu
je osjeiaj dovjednosti biojadi od straha od opasnosti.
Kada sam prikupila svu potrebnu dokumentaciju, trebalo je sa
svim tim iii u Dvor. U to wijeme to je znadilo i6i u drugu drZavu,
i6i u "Srpsku Krajinu", trebalo je proii punkt s Novskom granid-
nom policijom, dobiti dozvolu za izlazak, na drugoj strani vojni
punkt granidne policije "Srpske Krajine", a ono Sto je u tom svemu
najgore, u mojoj lidnoj karti pi5e da sam Hrvatica. Ja i Senada, ne
moZe biti gora kombinacija. Ona muslimanka, a ja dr?,avljanin dr-
Zave s kojom ratuju. Opet nam Nikola pravi uslugu. Sadekujemo ga
i zajedno s njim prelazimo. On svaki put napomene da nam ne
prave probleme prilikom powatka jer moglo se dogoditi da nas ne
puste natrag. Predajemo dokumente, upisujemo imena osoba koje
trebaju dati garanciju da nas primaju u Hrvatsku. Dakle, ja moram
traliti i dekati garanciju od sina, brata ili majke da de me primiti.
U uredu dovode prevoditeljicu Milku. Zapisuju sve i daju nam
upute da moramo dolaziti svaki dan u Dvor i dekati od 9 do 17 h
da preuzmemo dalje upute ako stigne garancija. Informaciju moZe
dobiti samo jedan dlan obitelji ako je prijavljena obitelj. U nama
jednostavno jeza, strah... Dvor pun vojske i to one okorjele. Na
glavama kokarde, na prsima redenici, za pojasom pi5tolji, a na ra-
menima kala5njikovi. Bradati, prljavi pijani, a mi moramo svaki
dan od devet do pet biti u blizini hotela. Sto raditi, gdje biti svaki
dan punih osam sati, a u mislima strah Sto iu naii kod kuie kada
se vratim. Svako jutro, kada polazim iz stana, uvijek isti savjet:
"Ako dodu i pozvone, poku5aj skakati sa balkona jer.kod komsija
jejo5 veia opasnost."
Iz danau dan uz dekanje polako se nekako sprijateljujemo s un-
proforcima koji tu rade. Jedan je Portugalac, a drugi Senegalac.
i_
: Senegalcu je ne5to kderkina slika valjda lijepa, jer je desto gleda.
On crn kao ugarak, pa mu je ona valjda interesantna tako bijela.
Koristim tu njegovu zainteresiranost i traZim da mi pokai,e Sto je
zapisano u mom zahtjevu jer mi postaje sumnjivo Sto nema po-

159
watne informacije danima, a dala sam adrese, brojeve telefona u
Zagrebt i Senju. Daje mi i onda doZivljavam Sok. Nigdje zapisane
adrese, nigdje zapisanih brojeva telefona. Dakle, Milka je odludila
da ne izadem. Diktiram mu adresu i brojeve, on zapisuje, a ja se
nadam da 6e taj naknadni upis prodi i da iu uspjeti. Senada bolje
od mene govori talijanski, pa prida s Portugalcem, a ja koristim
svoje skromno znanje engleskog, pa vodimo s njima razgovore.
Nemaju pojrna da je na stadionu logor, nemaju pojma Sto se u No-
vom dogada, a kako bi i znali. Oni uglavnom poslije radnogvreme-
na provode vrijeme s dvorskom mafijom. Idu na janjetinu sa
Krmkom, Svercaju cigarete jer dvorska i hrvatska mafija i ratni
profiteri, rade nesmetano kao da nlje rat. Kanadski bataljon kod
mosta na Uni isto nema pojma, a nije ih ni briga. Oni ie zaraditi
svoju plaiu sjede6i, piju6i, kartajuii se ijo5 dodatno Svercajuii.
L2.7.L992. godine konadno oko tri sata dolazi depe5a da moZe-
mo uz pomoi UNPROFOR-a napustiti Novi. Radost tog saznanja
isti trenutak zamjenjuje briga. Odmah moramo navesti ime i pre-
zimevozala, tip auta, broj registracije, a kreie se iz Dvora u osam
sati 13.7. Sto uraditi. Covjek koji je zanovacvozio te ture na rati-
Stu je na Suvoj Medi. Koga na6i u Dvoru da nas vozi. Odludujemo
potraZiti Nikolu, ali ni njega nema. Senada ugleda svog poznanika
Milu i pita ga ho6e ti nas voziti do Karlovca. Co{ek kao iz topa
izgovara: "Ako treba i u sred Zagreba." Naprosto ne vjeryjem da
dujem dobro, ali on ide s nama u kancelariju i daje svoje podatke.
Na izlazu nam kaZe da budemo spremne oko sedam ujutro i on
dolazi u Novi po nas. Pitamo zaplae,anjejer smo dule da zatouzi-
maju jako puno maraka. Mile nam kaZe: "Platiti dete mi gorivo i
jo5 sitniju sumu za nekoga od koga i on mora dobiti dozvolu."
Vradamo se u Novi istovremeno i sretne i nesretne. Pred opii-
nom Sok. Nepregladna masa ljudi stoji u Novoj ulici. Ljudi trate
izlaziz Novog. Netko mi prilazi i pita me Sto iu ja odluditi, da li 6u
ostaviti svu imovinu da me puste. Te5ko mi jer ja sam ved odludila
i kako da ja nekom dam savjet Sto je dobro ili lo5e. Idu mi suze na
odi. Ljudi traZe spas, a oko njih na pet-Sest metara se stvorio kor-
don dojudera5njih komBija, prijatelja, moZda kumova, ljubavi, lju-
bavnika ili ljubavnica, ali sada na suprotnim stranama.U tom tre-
nutku kao da vidim gomilu strvinara koji jedva dekaju da se Zrtve
izgube i da oni pokupe plijen.

160
 Zurimkudi, strah me Sto de me dodekati, a uz sve u ielucu grd
jer se vederas moramo oprostiti sa mamom. Kako jednoj bolesnoj
starici re6i da idemo, da je napu5tamo, kako joj objasniti da to 5to
iinim moram diniti. Cjjelo wijeme sam uspijevala glumiti i ne po-
kazatiu kakvoj smo opasnosti. U meni jo5 uvijek sjeianje da sam
toj Zeni vei jednom morala nanijeti najvedu bol koju moZe doZivje-
ti jedna majka. Ja sam joj morala reii da joj je sin mrtav' Kako joj
sada redi da joj na neki nadin oduzimam jedino 5to joj je ostalo, da
joj oduzimam unuke koji su jo5 jedina radost u njezinom Zivotu.
Kako, kako da se i sama oprostim i napustim jedinu pravu majku
u svom Zivotu? Idem u nepoznato jer ne zrtarn Sto me deka na dru-
goj strani. Ja ne zrram da li ie me u mojoj drZavi dodekati kao
prijatelja ili kao neprijatelja, da li iu ponovo u svoju obitelj moii
doii kao dlan obitelji, kao nekada. Ja vi5e nisam ista, ja sam sada
sasvim druga osoba, ja vi5e nikada nedu biti onakva kakvu su me
zapamtili i da li ie me modi prihvatiti ovakvu kakva sam sad'

VII
I2.7.L992. godine, moja zadnja noi u Bosanskom Novom. Po-
ku5avamo da smislimo 5to ponijeti. Kako u jedan ranac strpati
imovinu stjecanu punih 25 godina. Sto je to najnuZnije 5to nam
treba jer ne moZemo puno ponijeti. Kako ostaviti uspomene, kako
ostaviti te drage sitnice koje su nam Zivot oznadavale. Kako osta-
viti fotografije jer na 4jima je zablljeLen na5 dosada5nji Zivot' Ako
ostanem bez njih, kako 6e moja djeca znati kako im je izgledao
otac, kako 6e zapantiti najmiliju osobu koju toliko vole i oboZava-
ju, kako (e znati kako je izgledala njihova Bakana kada je bila
sretna i nasmljana. Dvoumim se. Mogla bih ih staviti u jedan ra-
nac, ali, ako mi se dogodi kako Zenama i djeci koji su krenuli za
Njemadku, pa nas izbace iz atta i pred odima mi paraju i gaze te
fotografije, da Ii bih to mogla podnijeti. Odustajem od pakovanja.
Zovem sestru Gak Dragice da dode preuzeti kljudeve stana i jo5 joj
napominjem da 6e netko morati spavati u stanu jer de u stan pro-
valiti netko drugr dim ja odem, ako ne budu paZ$ivi.
Radim rad4je koje se ne mogu opisati kao normalne. Stavljam
diste rudnike, mijenjam posteljinu, kraj telefona ostavljam knjige

161
iz biblioteke, dlansku iskaznicu, novac za plalanje zakasnine i pi-
Sem poruku s molbom da to umjesto mene vrate. Radim stotine
nepotrebnih radnji samo da nekako odgodim onu najteZu koju
moramo vederas uraditi, a to je otiii do mame i reii joj da odlazi-
mo. U jednom trenutkd o tom irazgovaramo. Je li bolje otiii, a da
se ne javimo ili joj se javiti. Ho6e li ona i njeno zdravstveno stanje
moii podnijeti da se rastajemo i da je moramo ostaviti.
Ipak, odludujemo da idemo do nje. Nikada nam nlje toliko we-
mena trebalo da dodemo u Borisa Kidrida 1 kao tu veder. Prosto se
vudemo s noge na nogu da bismo odgodile taj susret. Ulazimo u
zgradu, penjemo se na tredi kat i onda 5ok. Na stepenicama uz
gelender naslonjena mama, deka nas... i sada nakon toliko godina
pred odima mi taj pogled, pogled jedne bolesne starice, pogled maj-
ke, pogled Bakane pun ljubavi i razumijevanja. Jednostavno, i pri-
je nego smo progovorile, ona kale: "Znam sutra odlazite, dula sam
ispred zgrade, razgovarale su Zene". O BoZe dragi, da sam tada
znalada ie to biti na5e posljednje videnje, da ie to biti na5 posljed-
nji razgovor, da iu je tu veder posljednji put zagrliti i poljubiti,
prisilila bih je da ide s nama, pa makar umrla na tom putu. Ja sam
joj ved odavno na njezino traLenje bila dala obeianje da iu je ja
svojim rukama oprati i obuii kada jednom umre. Taj zavjel je tra-
Zila od mene i ja sam ga dala. U ovom ratu sve im drugo mogu
oprostiti, ali nikada im nedu oprostiti Sto taj zavlet nisam mogla
ispuniti. Mama je u tom trenutku hrabrija od mene. Nekako smi-
reno mi kaZe: "Mora5 to udiniti, mora5 spasiti djecu." Shvaiam da
ona ipak zna puno vi5e nego sam mislila, osjeiam da je nisam mo-
gla zavarati svojom glumom da nismo u opasnosti kada bih je po-
sjeiivala. Vjerujem da su se i njoj vratila njena sjedanjajerje i ona
morala tako spa5avati svoje dijete u usta5kom logoru u proBlom
ratu. Ja i ona, dvije Zrtve {era, nacija povezane sa dva biia, pove-
zane mojom djecom, a njezinom unudadi. Povijest stradanja se po-
navlja, ali nas dvije pune ljubavi jedna za drugu u tom trenutku
prisiljene da se zauvljek rastanemo iako tada toga nismo svjesne.
Opra5tamo se s mamom, opra5tamo se sa najljep5im dijelom
na5eg Livota, najradije bismo odustale od svega, ali u isti trenutak
smo s{esne Sto bi to moglo znaliti. Mami u odima suze, a mi ste-
Lemo grlo da ne vidi koliko je tuge u nama, da ne osjeti da vi5e
Zelimo ostati nego i6i. Mama mi kaZe: "Vodi djecu, spasi ih." Ne

t62
zr:lam otkuda joj tolika snaga jer znam da je wjesna sto to zna(i.
MoZda je u tom trenutku svjesnija od nas i zna daje to oprostaj
zauvijek, a kako je cijeli Zivot nekog gubila i ostajala Zivjeti poslije
tog vjerovatno Zeli da se to ne ponovi i da ovaj put ona prva umre'
a da mi ostanemo Zivjeti. Jos jednom se okreiemo na stepenica-
ma... ona stoji mirna, samo njeZni pokret ruke i suze u odima...
neizmjerna bol u njoj... bol u nama...
vradamo se Kejom... plademo... svakau svojim mislima se opra-
sta... ja sa mojih 25 g. Livota u ovom gradu, a ona sa svojih 17...
ostavljamo mamu, ostavljamo prijatelje koji su jos preostali, ostav-
ljamo grad koji smo tako neizmjerno voljele, ostavljamo uspome-
ne... idemo u nepoznato i ne zrra]frro sto nas deka na drugoj strani
jer smo svjesne da ni tamo vi5e ni5ta nede biti kao prije"'
Tu veder trebam preZivjeti jos dva oprostaja gotovo jednako
teska. Moram se oprostiti sabratom Huseinom i Halidom. srce mi
se steZe. Sto 6e biti s 4jima. Svjesna sam da nede dugo potrajati i
doii de da ih izbace iz stana. znam da ih nede biti briga sto je on
skoro nepokretan i bolestan. Kuda 6e ako do tog dode. Sumnjam
da ie jos dugo pustiti Bibu da bude u svojoj ku6i jer je vidorija
privladna za dosljake koji jednostavno uzimaju bez pitanja dija je
kuda, stan, da li je privatno ili drZavno vlasni5tvo... Tu veder opra-
Stam se sa sekom, Irenom, sanjom i Marinom. za cutice sam ve-
zana onom nekom posebnom ljubavlju. uz njih sam od njihova
rodenja. uz Irenu u dobru i zluvezana posebnom vezom prijatelj-
stva koja se dogodi moZda nekoliko puta u eijelom Zivotu. Da bi
sve proslo nekako lakse, pakujem hranu, kozmetiku, sitnice koje
meni vise ne trebaju, a njima 6e dobro doii. curice su uvijek volje-
le moju Sminku, pa im trpam te sitnice i onda u jednom trenutku
Marinino pitanje koje iu pamtiti dok sam Ziva. Gleda me onim
svojim plavim odima i pita: "Miroslava, tamo kuda ti ide5, da li
,.rrr"" uvijek sija?" Sokirana tt*. Sto da joj odgovorim kada ni
sama rre zrLam da Ii de i na drugoj strani sunce uv.ijek sijati. sti-
56em grlo, stisiem nju u zagrljaji kaZem: "Da, Marina, tamo sun-
ce uvijek sija i ti 6e5 do6i kod mene."
BoZe dragi, da Ii su oni koji nas protjeruju ikada pomislili da to
sto ie nam od.uzeti materijalne stvari, nije za nas tako strasno i
bolno kao ovi rastanci. Umjesto bilo kakve kletve, samo im zelim
da barem jednom u Zivotu osjete bol rastanka, bol gubitka na ova-

163
ko surov nadin... l3.7.L992.godine. NaSe zadnjejutro. Predajemo
kJjudeve. Opra5tamo se sa Husom i Halidom. Pred wata nam do-
Iaze komsinice Ga5ii i Surlan. Pladu jedna i druga. Ni5ta ne govo-
re, ali ni mi nemamo rijedi da bilo Sto kaZemo osim onog... ako
preZivimo, moZda se jednom ponovo vidimo... Mile nas deka na
parkirali5tu. Senada je ved u autu. Kreiemo, stisnuto srce, stisnu-
to grlo, samo pogledom poku5avamo da upamtimo te zadnje slike
grada. Nismo sigurne da iemo ga ponovo vidjeti jer jo5 uvijek ni
smo sigurne da 6emo preZivjeti. JoB je dug put do Karlovca.
Dvor. Nikada ga nisam posebno voljela. Uvijek mi je bio selen-
dra i ruZan, a tih ratnih dana je izgledao kao lo5a kulisa za snima-
nje horor filmova. Pred hotelom rezervisti, maskirne uniforme,
puna ratna oprema, neki sa normalnim kapama, ali veiina sa 5u-
barama na kojim su kokarde, preko prsa redenici s jedne i druge
strane, bradati neuredni, smrde na lo5 alkohol, psuju... Hvata nas
strah. Konadno dolaze unproforci koji ie nam biti pratnja. Odjed-
nom se pojavljuje Zena koja nema obezbjeden prevoz. KaLe da je iz
Splita i da je do5la u posjetu u Blagaj, da nema novca za vlastiti
prevoz... Sto s njom? Kako je ostaviti? Dogovaramo se da napravi-
mo mjesta za nju u autu. Ja svoje stvari i torbu s dokumentima
prebacujem kod unproforaca, a ujedno razmi5ljam, ako nas budu
pljadkali, barem tako ie mi ostati dokumenti. Prije samog kreta-
nja, Senada mi kaZe: "Kada si tako dobra s Nikolom, zamoli ga da
javi ovim svojima da nas ne diraju. "Gledam je jer ja Nikolu jedva
da poznajem, ali ipak ulazim u hotel da ga zamolim. On sjedi za
stolom, a sa njim Krmak. Strah me paralizira jer sam toliko lo5eg
tula za tog dovjeka. Ipak, izgovaram molbu Nikoli, a on mi isti
trenutak kaZe daje to ve6 sredeno. Mislila sam daje to rekao samo
tako da me se rije5i, ali tek na kraju puta iu saznati da je govorio
istinu. Pozdravljamo se i on mi kale "Ja sam sve ovo uradio i
fuaLim protuuslugu. Daje mi papir s imenom prijatelja izZagreba.
Zajedno su radili u policiji u Petrinjskoj. Ne zna njegovu adresu,
jedino ime kvarta u kojem je Livio.Kai,e mi: "Pronatli ga i reci mu
da nisam tako lo5 kao Sto o meni pridaju. Obedavam i rastajemo se.
Ispred na5eg auta unproforci, a ispred njih auto u kojem je lft-
mak. On kreie po "5verc-turu". Vidim da su sa njim unproforci
povezani kao prst s noktom jer se dogovaraju na povratku zakar-
tanje i janjetinu. Dragr BoLe, a u svijetu misle kako su unproforci

t64
dosli da nekoga stite. Boli njih neka stvar za rat, Iogore, sukobe,
svi smo rrrizanjih samo izvor dobre zarade i dobrog provoda'
vozimo se u pravcu Gline gdje trebamo napraviti pauzu i pri-
miti sljedede upute. sjedim na suvozadkom sjedalu i odjednom mi
Mile postavlja pitanje: "Miroslava, eto sada izIazil, vozim te ako
treba dozagreba, ali Zelio bih da mi kaies pravu istinu." ostajem
zatelenai pitam ga koju to istinu Zeli duti i koju to istinu o meni
on zna. Mile je dovjek kog sam dan prije prvi put u Zivotu vidjela.
KaZe mi:
,,Istinu o oruZju." BoLe, o kakvom oruZju on sada prida.
,,Bio sam prisutan kada su tovarili u kamion ontL-
objas4java mi:
je koje ste ti i Hasan imali tamo '" Da ne poznajem svaki kutak
obdanista, da ne zt:ram da je vojska usla u obdaniste, jos dok su u
njemu bila djeca i svi zaposleni, mozda bih u ovu njegovu pridu i
povjerovala misledi da je netko mimo vojske to uradio, ali ovako...
Mile je ozbiljan, vidim da se ne Sati i da je stvarno bio prisutan kod
iznosenja orulja,a ja tek u tom trenutku shvadam niskosti kojima
su trebali opravdati Hasanovu likvidaciju, ali i moju. Dakle, tako
to neie izgledati svirepo ubijanje jer takva likvidacija je opravda-
na. DrZavne neprijatelje treba likvidirati radi spasa drzave. Mile
mi to jutro "dita" i ostale todke optuZnice. Imali orutje, Hasan
obudavao teroriste izBlagaja, kod Hasana prilikom hapSenja pro-
naden spisak osoba za likvidactju, ja "tudmanovka povezana sa
ustasama", spremali se nas dvoje da srpsku djecu odvedemo u ha-
rem... spisak optuzbi podugadak. slusam ga, a ne znam da li bi se
smijala ili plakala. Smije5ne optuZbe, ali zbog njih je jedan izgu-
bljen Zivot i suze mi same klizeniz lice. Do tog trenutka sam puno
togznala, znalasam i osobe koje mi rade o glavi, ali ovo je scenarij
bolesnih umova, ovo je scenarij kukavica, scenarij lesinara... ovo
5to dujem, prestra5no je.
stiZemo u Glinu. Cekamo daljnje direktive iz vojniia. Marti6
treba da odobri daljnje kretanje do sljededeg punkta. unproforci
ponovo provjeravaju na5e papira. Zena, koju smo,primile, nema
odjavu iz novske policije. KaZe nema ni novca ako je vrate natrag.
Ja i senada se dogovaramo da iemo joj mi dati novac ako je puste
da nastavi put. Problem jer je netko treba odjaviti u Novom. oni
zovu Dvor, ali telefoni ne rade i netko treba oti6i da je odjavi. sa-
tima dekamo u neizvjesnosti. Vruie je, Zedne smo' na glad i ne
mislimo. Nigdje ne smijemo idi da bismo ne5to kupile. U sebi pro-

165
klinjemo dobrotu jer smo je iz sai,aljenja primile, a ona umjesto da
sve to kaZe jo5 u Dvoru, stavila nam je ovaj izlazak na kocku. Za-
5to je pre5utjela. Tamo se sve moglo bri,e i lak3e rije5iti. Ja vjeru-
jem da bi Nikola, ako treba, sam oti5ao u Novi autom i moZda bi
sve trajalo sat vremena, a ovako, tko zna koliko...
Ne sjeiam se viSe koliko smo dekali, ali pamtim da je put od
Dvora do Karlovca trajao preko osam sati. Vjednost. Konadno je
ipak sredeno i kreiemo dalje. Sam put kojim se kredemo je stra-
5an. Ne zbog toga Sto je lo5 kolnik, ve| zbog Zicanih barikada. Od
Dvora do Karlovca sam ih izbrojala preko trideset. Sreia, pa nas
ni na jednoj nisu zaustavljali i traZilidaizlazirno. Polako podinjem
vjerovati da je Nikola ipak dao direktive. NaS sljede6i punkt je
Vojni6. Tu trebamo dobiti nove upute i odobrenje od Marti6a. Sti-
Zemo u privatnu kuiu. U jednoj prostoriji kancelarija UNPRO-
FOR-a. DeZurni opet jedan Senegalac. Prima nas s osmijehom.
Nudi qjesta da sjednemo. Donosi nam vodu, a u jednoj flaii jo5
malo Coca Cole. Nju sipa u jednu da5u i izvinjava se Sto rerlra za
sve, a da5u daje mojoj kderci. Ona je izgleda uvijek magnet za crr,-
ce i valjda je svima njima na neki nadin privladna. Opet dekanja.
Martii na nekom sastanku i ne zna se kada ie do6i. Kroz sobu
prolazi, vjerujem, vlasnica ku6e. Da pogled moLe da ubija, mislim
da bi tog trenutka nas detiri bile mrtve. Ni5ta ne govori, ali nas
gleda s gadenjem kao da smo najgore sme6e koje de joj uprljati
kuiu. Razmi5ljam Sto bi se dogodilo da tu nije prisutan unprofo-
rac. Konadno stiZe i to odobrenje. Kredemo na zadnju etapu. Neg-
dje na pola tog puta Mile nam kaZe: "Sada 6emo jedno dvadeset
kilometara voziti kroz samu liniju razgranidenja. Vojna dejstva su
u toku, pa se nadam da nas niSta ne6e pogoditi." Mile daje gas, a
mi molimo Boga da nas ne pogodi neka granata jer se duju detona-
cije. Sela kroz koja prolazimo - strava i uZas. PoruSeno, spaljeno,
uni5teno. Ne5to od sludajnog pogadanja, a puno tog onako strud-
no, planski dinamitom i kude uredno sloZene prema unutra kao
karte. Vidi se da su prije toga dobro opljadkane jer se na dijelovima
zidova ne vide ni plodice, a kamoli stolarija, ili drugi dijelovi koji
su prije miniranja skinuti. Konadno, u pravom smislu shvadam
onaj izraz "di5ienje". Odi5ieno najprije od ljudi, a onda i od svega
ostalog Sto je bilo pokretno. Nema nidega osim golih, zapaljenih
zidova i uginulih pasa i madaka. Oni nisu nikom trebali. Konadno

166
stiZemo i u TuSilovii. Netko nam je rekao da 6emo liniju razgranr-
denja od jedno pola kilometra morati pro6i pjeSice. Zaustavljaju
nas. TraZe dokumente. Pitam treba li samo lidna ili i pasos. vojnik
se izdere na mene: "Paso5, valjda ga imaS, ideS u Hrvatsku." IJma-
lo da mu kaZem da sam ja cijelo jutro u Hrvatskoj, ali susteZem se.
Uzimaju i Miline dokumente i, kada je valjda proditao ime, osmi-
jeh na licu i kaZe: "Javio je Nikola da dolazite." Ytala mu doku-
mente, ali mu oduzima oruZje. Daju nam znak da pratimo unpro-
force. Prolazimo kroz barikade. Zaustavljamo se na brisanom pro-
storu. Unproforci daju znak da izademo. Vade nam stvari iwata-
ju se. I Mile nestaje u trenutku tako da se nismo ni pozdravili.
Pfilaze nam opet u uniformama i daju znak da ih pratimo. Ne
zrtamgdje sam ni tko su sada ovi. JoS uvijek mislim da su to srpski
vojnici i da ie nam dati znak kuda to trebamo krenuti. Sva vojska
je u maskirnim uniformama i po nidem se ne razlikuju od ovih 5to
su nas maloprije legitimirali. Neobidno mi jer ne daju da same
nosimo stvari, ve6 ih oni nose. Vode nas kroz jedan prolaz u jedno
starinsko seljadko dvori5te u neku veliku salu. Jedan od njih me
pita gdje je mu5karac koji nas je dovezao. dudno mi Sto me to pita.
KaLem: "To je bio samo vozat, i watio se." IJ strahu ga pitam gdje
smo to mi i tko su oni. Kai,e: "Pa mi smo Hrvatska vojska i na
hrvatskoj si strani. Valjda zbog na5eg bosanskog naglaska prilazi
na mladid, grli nas, kaZe da je iz Cazina, i'eli saznati kako je u Bo-
sni i konadno vjerujem da smo pre5le i spa5ene. Odmah nam dono-
se hranu, vodu, sokove. Nagla5avam im da su Senada i ta druga
Zena muslimanke, pa da se ne ljute, ako ne budu htjele grah sa
svinjskim kobasicama. Ne osjedamo glad, ali ja zbogte ljubaznosti
poku5avam da malo jedem. Tek nakon nekog lTemena, kada smo
se dosta smirile, izvinjavaju se i zovu Senadu i tu Zenu r:arazgo-
vor u kancelariju. Kad su se one vratile, ustajemo nas dvije, ali
kaZu da mi ne trebamo. Raspituju se imamo li smje5taj, treba li
nas voziti doZagreba, imamo Ii novaca. Zovu komandu da poSalje
prevoz do grada jer nas u Karlovcu deka Muhameddok mi sin ne
stigne, a Senada i ta druga Zena su odludile da idu na autobus.
Konadno se opraStamo od njih jer su drugr do3li po nas. Ponovo
nas pitaju trebamo li novac. Ka1,em da mi imamo, da jedino gospo-
da koja je sa nama, nema. Odjednom ona kaZe: "Ne treba mi,
imam ja dovoljno." U tom trenutku, da sam mogla, najradije bih je

L67
 zadarnla. Toliko problema zbog njezinih izjava da nema, a d
odjednom ima. Jesmo konadno na slobodi, ali voZnja kroz l(arb
vac stvara nam tugu. Grad ve6im dijelom razru5en, nekako hriur
i siv.

L3.7.L992. godine za mene su na neki nadin zawsile one dirr&

tne ratne strahote, ali borba za goLi Livot i opstanakje jo5 dugf
trajala i joS uvijek traje, jer rat je izmijenio sve, izmijenio je ptn
mene, moje navike, moje stavove, izmijenio je moj Zivot iz te@i-
Do tog datuma sam bila jedna druga osoba, a nakon toga sam
morala truditi da izgradim jednu drugu i drugadiju Miroslavu-

168
Merdina Veletanlid

Dani pakla
Kada krene5 od zapada prema istoku, skrene5 u malu dar5iju,
iarsiju raskrsnica puteva, koja je bila posebna tadka zivljenja ra-
zliditih ljudi, nacija. Svi su bili sretni. Gdje god da podes, od ulice
do ulice, sokaka, avlije, sretna i nasmijana lica, naSih komsija, pri-
jatelja, familije. Svi smo se poznavali, niko ni na koga se nije oba-
ztrao,bili smo dobri sa svima. Dosle su godine kada nismo ni zna-
li sta de znaditi i kakve 6e biti. osjeialo se nesto dudno, nesto sto
niko od nas tada nije mogao da shvati, jer sve je iSlo tako brzo,
nezamislivo brzo. I... bum... podeo je dan, podetak pakla kojeg ni
smo mogli zamisliti. Nezamislivo za ljudski um.
Podeli su napadi, nisi znao Sta se de5ava, ko ratuje, ali zna5 da
si tada morao da iutis, bjeiis, da sakrijes sebe. Nije se moglo kre-
tati slobodno neko vrijeme, osjedali su se veliki strah i napetost.
Bez struje, osnovne namirnice su nestajale, pravilo se Sto se imalo,
razvladilo kako se moglo. veliki strah je bio u nama svima. svaki
put, kad bi bio novi napad ili sahrana,Livio si u i5dekivanju najgo-
reg, ne znajuli 5ta se de5ava oko tebe ili u drugom dijelu naselja.
Nema mjesta, ulice, kuie, stana... da niko nije bio po5teden. Ljudi
zu ubijani, paljeni su vjerski objekti, muskarci odvodeni u logor ili
hotel smrti, pa, ko se vrati ili ostane, znao se kraj. Sjeiam se dana
kad je grupa, koja se zvala "Suha rebra", vrSila zlodine po gradu i
bili oko autobuske stanice, a odrediste im je bila, novosagradena
stambena zgrada na Urijama.U noii, kad je sve oko tebe pucalo i
bilo stra$no, kada si odekivao da de dodi red i na tebe, zalelio bi da
si ptica i da odleti5 od pakla oko tebe. Bojao si se najvi5e za djecu.
Ta nod na Urijama je bila stra5na, duga, preduga. Culi su se kriko-
vi uZasa, odjekivali tako blizu. Mislili smo na smr!, samo na nju.
Mislio si da ta no6 neie nikad proii. Danzadanom je prolazio, kao
godina, izgubljeni, u odaju ludila. Nekad si kradom mogao daizi-
de5, prolazilo se kroz male sokake, kraj sporednih puteva, krijuii
se, bjeZeii da te ko ne vidi.
Tog dana sam kradumice krenula svojim roditeljima u Vidori-
ju, pa sam gledala kuda du prodi i kako. Skrenula sam preko pru-

169
ge, kraj gradevinara i na5la se na putu prema Domu zdravlja, dr*
ga strana puta koja je vodila kraj stanice milicije. Kad sam mi$ifrr
da 6u proii, ugledah straZarsku kuiicu i vojnika. Odmah me.F
presjeklo, strah veliki, ali nema se izbora ni nazad ni naprijeil
Upitao me je kuda 6e5? Sta da kaZem...., misli prolaze,lrebanffi
pravi odgovor. Ma, reii iu kuda iu, pa Sta bude. Tako je i bilo. Kd
sam mislila da je sve u redu, on mi rede: ;r:
'ITi ne moZe5 ovuda prodi."
"Zalto, kako?" - to je bilo moje pitanje.
"Pa ne moZe5!"
Kad sam ugledala tri Zene sa Repovca, kako idu smijudi * il
prodo5e bez problema, ja shvatih ozbiljnost situacije, da sam i
ne5to drugo inazad kuii. Bilo je tu jo5 nezgodnih, opasnih siturft.
ja, da ni sami nismo znal| Sta se to sve dogada. Do5ao je dan,
se formirao prvi konvoj. Kada smo nas par hiljada, krenuli
Bos. Dubici preko Bos. Kostajnice sa namjerom da izademo iz
pakla koji se Birio strahovitom brzinom. Kao davo medu ljudirn
Opro5taj od svojih, put straha, nade i spasa, sa suzama,sa bolomn
du5i, Sta se sve izde5avalo za kratko wijeme. Krenuli smo taj
vmiina, mi nikakvi, par stvari. Konvoj koji je bio popraien
njom srpske milicije. Uz put ljudi stoje, ljuti, agresivni, kada
vide u autobusima kome5anje. Stadosmo pred samu Bos. Dubi
Pride kruZe da nam ne daju proii, da 6e nas ubiti. Joi vecr
Sta sad, kuda, pakao ponovo deka, stajali smo tu, nod pada.
ka je pala, vra6amo se nazad. Nalazimo se u Bos. Kostajnici
putu nigdje nikoga, mukla ti5ina, mrak, stojimo ne znamo
bliZi se policijski sat, Sta iemo. Napokon autobusi kredu
Bos. Novom. Olak5anje Sto smo krenuli, dolazak, svi na5i su
Sretni Sto smo sa njima, suze, suze i samo suze, ne zna se vi5eo
li od svega boli, tuge, srede nema ne postoji. Propade na5 prvi i
z ak, p akao se nastavlj a.
Da Ii se mogu zamisliti mudenja $udi, ubijanja, Iogori u
nom vremenu. Nezamislivo za dovjedji um, jer na5a planeta d{
nam pravo na Zivot svima. Ali, tada je "Livot" bio "niStica", u
Evrope, cijelog svijeta. Za svaki prijestup, rijed, ili bilo Sta d
gubili su se Zivoti. Koliko je na5ih dragih Novljana nestalo, ubi
nastradalo, protjerano... samo zato Sto su bili drugadiji ljudi, Stomi
bili merhametli, ne misledi da bi mogli nepravdom uzwatiti.

t70
 zl,.juli je dan velikog egzodusa Novljana' kada je preko
1992.
i to.ooo tjrrai napustilo svoj rodni gxad odlaze6i u svij_et,
bjeZe6i od
je joi bio gorizanase Novljane koji
;"k1" t oji rri5e irestajao i koji
i su ostali.
i ptida koia nema kraja, istina koja je bolna' pogotovo za sve one
I toii ,u irgobiti svoje, koji su propatili sve i svaSta. unatod svemu
NaSi
t ffi; "J*"ri ,u rr"liko* boli i tugom koje nose u svom srcu.
i a*", po.rJrrri Novljani kojih nema, koji su Zivi' kao i sva sjedanja
sve Sto nam se dogodilo'
".
[
t
t
t

t
Denaneta Berberovi6

Put u izbjegliStvo porodice Berberovi6

Zivlelismo sve do 1992. godine u Bosanskom Novom. To je ma-
li, lijepi bosansFi gradi6. Mi, Novljani, volimo se pohvaliti da je to
grad na dvije rijeke, Uni - jedinoj i Sani. U tom gradu su se radali,
Zivjeli i umirali na5i djedovi, pradjedovi, prapradjedovi... Tu smo
rodeni i mi, provodili svoju ranu mladost, tinejdZerske dane, zaw-
Savali Skole, radili, Zenili se, kudili, stjecali djecu i gradili. Nikada
ne6emo zaboraviti kupanje na Uni, prve ljubavi, Setnju novskim
korzom, odlazak u kino, svoja dadka doba... Zirleti smo jedan di-
van, idilidan i miran Zivot okruZeni svojim roditeljima, familijom i
prijateljima. Medutim.

Do5la je L992. godina. Proljede je, mjesec maj. Dijele se otkazi:

"Sana", "Ligno5per", Dorri zdtavlja, sud, opdina, "Gradevinar Ot-
kaze dobivaju samo Bo5njaci - muslimani. I mi smo dobili otkaz,
Asim u sudu, a ja u "Sani". U Sali smo znali reii da je to musli-
manski godi5nji odmor. Eto, taj godi5nji odmor traje do dana da-
na5njeg. Poslije otkaza povladimo se u kuie. Srbi se naoruZavaju.
Svjesni smo da se ne5to sprema. Tako je i bilo. Osvanuo je lijep
dan. Negdje oko podne Srbi postavljaju barikadu na cesti izmedu
Vidorijske dZamije i hotela "Una". U nas muslimane uvladi se
strah. Polako se spu5ta no6. Odlazimo u ku6u mojih roditelja. Do-
lazi i moj brat. Sjedimo u sobi, u mraku, vi5e 6utimo, svako od nas
je u svojim mislima. Vani se duje pucnjava, azatim jaka detonaci-
ja. Gledamo kroz prozor. Jaka svjetlost, plamen, nebo crveno kao
krv. Zakljudujemo, zapaljenaje Vidorijska dZamija. Obuzima nas
jo5 vedi strah. U tom strahu Siuiureni dodekujemo jutro. Odlazi-
mo svojoj kuii, koja je bila u istom dvori5tu.

Podne je. Vidorijom se pronese glas da kupe muBkarce - musli-

mane. Odvode Asima. Pitamo se kuda. Saznajemo-na stadion "
Slobode". Taj stadion su najvi5e gradili Bo5njaci, a sada je to logor
za njIh. KaLu, vode ih iz bezbjednosnih razloga, a u stvarnosti je
to logor Bo5njaka. Dolazi noi. TuZni smo, Zalosni, hvata nas i

172
strah zanale odeve, muZeve, sinove, ai za nas same. Odlazimo
spavati kod Majke i Dide. San ne dolazi na odi, jedva dekamo da
,uun". Osvanulo je. Jutro je. dujemo da naSima u logoru daju do-
nijeti hranu i vodu. Brzo u kesu spremamo neSto hrane. Majka
daje sok od ruZe i kredemo put stadiona. Na kapiji stadiona stoje
naoruzani srbi. Na visokoj ogradi od bodtjikave Lice muslimanske
Lene idjeca. Cekaju djeca svoje odeve, aLene svoje muZeve' Preko
stadiona idu oni, iscrpljeni, neispavani u strahu za svoj Zivot.
TuZna je ta slika. Dolazi do nas i Asim, uzimakesu i kaZe nam da
se duvamo. Jadan, tjesi nas, kaZe daje dobro i da se ne brinemo za
njega. S njim su u logoru i Munib-brat, bratidi Roland - Braco,
Ferid - Fedo i mnogi drugi rodaci, prijatelji, jednom rijedju novski
muslimani. Svaki dan odlazimo na stadion, odnosimo im hranu,
sok i vodu. Nista se ne zna koliko 6e ih srbi drz,ati zatvorene u tom
logoru. Osvanuo je novi dan. Spremamo se na stadion'

YeC tz daljine vidimo da stoji parkiran autobus. StiZemo pred

kapiju stadiona. svi zarobljeni Bosnjaci stoje na igralistu. srbi
prozivaju. Prozvase njih 10-15, meZu njima i Asima. ulaze u auto-
bus, a mi se pitamo kuda ih vode. Emir pladnim glasom zavapi:
"diko, kuda vodi5 moga tatu?". Sofer okrenu glavu na stranu i
ni5ta ne odgovori. Asim pogleda u nas, mi u njega' Suze poteko5e
naSim obrazima. Tako suznih odiju i sa tugom u dusi ispratismo
autobus. Teskim koracima krenusmo ku6i. Nismo skrenuli kuii,
nego produZismo dalje niz kej da dujemo gdje su odvezli autobus
sa nasima. Iduii tako u tisini dodosmo do zgarista vidorijske dza-
mije. Tu zatekosmo grupicu ljudi. Od njih saznajemo da se auto-
bus zaustavio pred hotelom "IJna" i da su tu izasli' NaoruZani
srbi su stajali ispred hotela i nisu nam dali priii. stajali smo tu
10-15 minuta i polako se vratili ku6i. vrativsi se ku6i pokusavam
telefonom zvati neke poznanike Srbe, moledi ih da spasu Asima,
ali svagdje nailazim na zid i odbijaqje. U tom cijelom ko5maru,
strahu, tuzi spusta se i noi. Pronosi se glas da su ostale muslima-
ne sa stadiona pustili kudi.

Dani prolaze, a ja ne znam 5ta da radim. Ni5ta ne znam Sta je

sa Asimom. Odludili. Jutro je. Obudem se i krenem ravno prema
hotelu, jer sam jedino znala to da se nalazi jo5 u hotelu. Tamo ne-

173
ki kapetan, tako su ga oslovljavali, koji je do5ao sa strane. Ne po-
znaje dobro situaciju u Novom. Objasnim za5to sam do5la. Pozva-
5e Asima. Odvedo3e ga u drugu sobu. Stojim na hodniku hotela i
dekam, dekam. Otuda ide Asim i samo mi rede: "Idemo." Morao je
pisati izjavu, a nakon"toga ga je kapetan ispitivao o njegovom bra-
tu Re5adu i drugim stvarima. Brzo sjurismo niz stepenice i kejom,
Zurnim korakom krenusmo prema kuii. Usput pridamo. Kad su
stigli u hotel, zatvorili su ih u podrum sve u jednu prostoriju. Pro-
storija nema ni prozora ni zraka, a velidina j e 4 x 4 m. Svaki tren
su prozivali jednog po jednog i ispitivali... Rekoh mu:
"Nemoj vi5e pridati."

Juni mjesec,L992. godine. Grupa od 15-ak BoSnjaka, medu nji-

ma su bili Roland - Braco i Ferid - Fedo, dva brata Berberovida,
poku5avaju pre6i u Bosansku Otoku - na slobodnu teritoriju. Srbi
diZu helikoptere. Hvataju ih u zasjedu. Bili su izdati. Ubijaju Ro-
Ianda, Ferida i jo5 jednog momka. Tamo negdje oko Blatne. Srbi
ne Zele predati tijela ubijenih familiji. Zavladale su velika tuga i
Zalost u familiji Berberovi6a.
(Po povratku familije Berberovi6a u Bosanski Novi, krede po-
tragaza Rolandom i Feridom. U jesen 1998. godine pronadene su
njihove kosti u Radi5ida jarku. Sahranili smo ih na mezarlu-cima
Jablanica u Bosanskom Novom. )

Podne je. Stavila sam rudak na stol. Povikaie na putu - Keju:

"Evo, vode Boinjake." Istrdasmo svi na put. I zaista,10-ak Bo5-
njaka, idu po dvojica u koloni, svezanih ruku, vode ih Vidorijom.
Oko qjih naoruZani Srbi, duvaju ih, da ne pobjegnu ovi jadni sve-
zani Bo5njaci. Medu njima su i Re5ad Berberovid,Dlafer Kapeta-
novid, Imo Muslimovii i drugi poznati Novljani. Odveli su ih u
hotel, a kasnije u Vatrogasni dom. Tamo su ih mudili do iznemo-
glosti. Bio je to posljednji put da smo Re5ada vidjeli Zivog. Do dana
dana5njeg nismo ga prona5li.
Siri r" gradom glas da se priprema konvoj zaizlazakBo5njaka.
Mi se nismo odtudili iza1i sa konvojem. Konvoj odlazi prvi put, ali
se kasno u no6i vrala, nisu mu dali Srbi proii tamo negdje izmedu
Kostajnice i Dubice. Ponovo se pregovara i dogovoreno je da se
poku5a ponovni izlazak. Mi opet ne idemo. Osvanuo je 23. iuli

174
 autobusa' kamiona' Bila
1992. godine. Formira se kolona od auta'
5"tot."oto,'a,Novljana,njihnegdjeoko12.000kojisu..dobrovolj-
-no,, Novljani svo-
napustili svoj g,ud, Bo,u'ski Novi. ostavljali su
:"f.,re"iimanja.Rastajalesusefamilije'Asimjeoti5aodaisprati
on se wada ku6i i
rodake i prijatelje. Nij; pro5lo malo vremena
kaZe: "Ma spremaj se, idemo i mi'" Pladem
i pitam gazalto'KaLe
izade' iza5ao
u razgovoru sa UNPROFOR-om duo sam: "Ko sada
je, kalnije izlaska nema." Djeca pladu, Zele iii' Asim odlazi
do mo-

jit, *otiit, da i oni idu. posto su bili stari, odludili su ostati. osta-
j" i *oj brat sa familijom' Mi pakujemo torbe' opra5tamo se od
nod' suton'
mojih i odlazimo prijekim putem' Polako se spu5ta
je
koji ve6 odve-
sto3imo kod elektra id"ku-o da se vrati autobus
pozdravljamo se sa Bra-
,uo j"drr,l turu Novljana' StiZe autobus'
com, mojim bratom i ulazimo' Suze teku same
niz obraze' Te5ki
preko unskog mosta'
su to trenuci, nezaboravni. Kreiemo. Idemo
Okredem glavu prema svom gradu i mislim: "Grade' da li 6u te

ikadvisevidjetiiwatitise.,,odlukaoizlaskujebilaprava.Pita-
je drugi dan po izlaskrr konvoja
mo se danas Sta bi bilo s nama' jer
domojihroditeljado5aojedanna5rodakipitaedjejeAsim.Moji
je' duo sam da bi nodas
mu reko5e da je otiSao konvojem' Dobro
do5li po njega. Da su ga odveli, dobro se ne
bi zaw5ilo'
Od nase familije kJnvojem su izasli Munib
i Mara' Muniba' Ni-
domu' Neg-
da i Majda, a ReBad je ostao zatvoren u Vatrogasnom
iz tog
Jj" ot o potu no6i konvoj stiZe u vojnid - Hrvatska.rzrazimo
SmjeStaju nas u
.Ltobrrru, ulazimo u drugi i dolazimo u Karlovac'
fiskulturnusalu.Tuo.tul"*odva-tridana.Nakontogaodvoze
nas na stadion jednog karlovadkog nogometnog
tima' Na tom sta-
dionusmodaninoermpodvedrimnebom.Imalismosreiu,bilo
jeljetoinijebiloki5e.Podinjesepronositiglasda6enasprimiti
se i mi' Dolazi
NlemaeLa ,I zaista, prave se spiskovi' Upisujemo
dannasegodlaskauNjemadku'odvozenasautobusomnaKarlo-
vadku Zefeznidku stanicu. Na stanici stoji duga
kompozicijavoza
zabrinu-
i mnostvo naroda. susredemo mnogo Novljana, Zalosaih,
tih,jersvismomiizgubilinekogsvog,ostaviliuBosnisvojebliZe
i dalje rodake, ostavili svoje ku6e i imanja'

UlazimouvozikreiemoputNjemadke,putneizvjesnosti,tuge
i Zalosti. Voz staje na pojedinim stanicama u Njemadkoj
i grupa

t75
Novljana i drugih Bosanaca koje prozovu izlaze. vozimo se dalje
Njemadkom. Dolazimo u Erfurt, Istodna Njemadka. Tu na proziv-
ku izlazimo. Ulazimo u drugi autobus i voze nas dugo, dugo' Au-
tobus se zaustavlja u jednom istodnonjemadkom selu, Grossense,
na praSnjavu cestu. Pred nama se ukaza stara, oronula ruska ka-
sarna, ogradena visokom zidanom ogradom. smjestaju nas u sobe
sa zeljeznim. krevetima, podovim a namazanim pregorjelim uljem,
betonskim koritima za umivanje, a u podrumu zgrade su tu$evi za
kupanje. sa nasom familijom bili su Nida, Majda i Muniba. Bilo je
tu jo5 drugih Novljana i tri familije iz istodne Bosne.
u februaru 1993. godine dobivam vijest da mi je umro otac.
Moja tuga i zalost za izgthlienim roditeljem je velika. Zalim sto
nisam mogla biti s njim u tim zadnjim trenucima sto je duZnost
djece prema roditeljima. Umirali su nasi roditelji, brata, sestre, a
svi smo bili daleko jedni od drugih, pa tugu i Zalost nismo mogli
podijeliti medu sobom. Dani prolaze u kasarni, sluSamo vijesti sto
se desava u nasoj Bosni, a posebno u nasem Bosanskom Novom,
jer svi smo imali nekoga ko je ostao dolje. Nakon pet godina pro-
vedenih u Njemadkoj od 1992. -L997. godine, odludili smo se watiti
u Bosnu. Zeljelismo se vratiti u grad koji je najblizi nasem gradu,
Bosanskom Novom. Izabrali smo Bosansku Krupu. Jula mjeseca
1997. godine dolazimo u Bosansku Krupu. Zaposljavamo se u Bo-
sanskoj Krupi, djeca idu u Skolu. Zivot tede dalje'

U zimu 1998. godine umire Asimova sestra Muniba. Bila je tes-

ko bolesna. sahranjena je na mezarlucima u Bosanskoj Krupi,
jer
se tada nije moglo sahranjivati u Novom.

u jesen 1999. godine umire i moja mati. sahranjena je na me-

zarlucima u Bosanskom Novom. cijelo vrijeme rata, ona je bila u
Bosanskom Novom. Kada smo se mi watili u Bosansku Krupu,
strasno se obradovala. cesto namje dolazila i ostajala kod nasje-
dan duZi period.

Danas smo u penziji. Penzionerske dane provodimo u Bosan-

skoj Krupi, okruZeni djecom, snahom, zetomi unudadima' Imamo
dvijl divne unudice od kderke i sina. Zirrimo danas sa sjedanjima
na dane nase mladosti, naSe ubljene, umrle u toku i poslije rata.

t76
Sjeiamo se i na5ih rodaka i prijatelja Novljana rasutih po cljelom
svijetu od Islanda do Australije.
Tako prolaze dani u lijepim i tuZnim trenucima. Powemeno
odemo u Bosanski Novi, ali se nismo watili.
Asim, Denaneta, Dijana i Emir

L77
Ante Milinovi6

Moj Zivot u izbjegli5tvu je prolazio u gotovo danono6nom slu5a-

nju radio i TV-vijesti, pa sam i izvan stana nosio tranzistorsku
slusalicu u uhu, a pogotovo u besanim nodima, jer sam se stalno
nadao preokretu u sudbini zavllajai strahovao od nepovoljnih vi-
jesti.

ved od podetka te godine stizale su nam jos uvijek nevjerovatne

vijesti o srpskim zlodinima u Dolini Japre, ali najteZe zlodine je ta
prelijepa dolina doZivjela na dan 23. maja 1992' godine, kada su
srpski vojnici opljadkali, spatili i porusili eksplozivom i zoljama
dZamije i ku6e u svih sedam bosnjadkih sela u Dolini Japre. sve
sto te noii nije bilo spaljeno ili poruseno, sutradan je temeljito
opljadkano i dokrajdeno, a novski "junaci"-pljadkasi su nakrcali
opljadkanim stvarima svoje stanove, pa dak i balkone.
Potpuni sok je mjesee dana kasnije medu nama izazvala vijest
da su detnici samo u zaseoku Ali6i masakrirali 27 muSkaraca iz
miroljubivih rodova Eki6a i Alida, mada su im njihovi srpski susje-
di prethodno bili garantirali sigurnost, pa se oni zato nisu ni pri-
druzili prvom konvoju. Iako su od podetka bili poznati svi Novlja-
ni, podinioci tog zlolina,oni su do danas ostali bezkazne. Bosnjad-
ki kvartovi Bosanskog Novog dozivjeli su svoju paklenu Bartolo-
mejsku noi s prvog na drugi juna 1992. godine, kada je u gradu
sruseno ili spaljeno sve sto je pripadalo muslimanskom narodu.
,,uz srpsko narodno veselje" poruSene i detiri bosan-
Tada su
skonovske dZamije, od kojih su Gradska i vidorijska bile zakonom
zastiiene kao raritetne vrijednosti kulturne bastine. sav taj uZa-
sni holokaust su iz susjednog Dvora na uni mirno promatrali pri-
padnici danskog bataljona UNPROFOR-a, koji su na taj nadin vr-
Sili svoj zadatakda duvaju mir, dok je te prve junske nodi boSnjad-
ki dio Bosanskog Novog nestajao u plamenu !!! cuti smo o likvida-
ciji nekadasnjeg predsjednika opdine u Bosanskom Novom, Ham-
dije Eki6a, koga su na prevaru ubili srpski snajperisti 1992. godi-
ne, dok je prilazio hotelu "IJna" gdje je bio pozvan na meduetnidki
dogovor. Tako je bilo i s "nestankom" dobrocudnog rukometasa
zlatka Hasanba5i6a kojeg su laZni prijatelji na prevaru izveli iz

178
stana i ubili naLeljeznidkom mostu preko Sane, pa onda mjeseci-
ma lagali da jezlatko "prebjegao Tudmanu", dolazili pretrazivati
i pljadkati njegov stan, sve dok jednog dana rijeka sana nije oslo-
UoaiU njegovo tijelo od utega i podigla ga sa dna ispod tog mosta'
srpske snage su istjerivale mirne sugradane iz njihovih domova,
zatvarajt(iih u konc-logore i zatvore na stadionu "slobode", u BIa-
gaju, u podrumu hotela, u "Sanatronu", SIIP-u, Vatrogasnom domu'

Te vijesti o strasnim ratnim zlodinima srpskih agresora na nov-

skom podrudju obidno su dolazile zaobilaznim putem preko srbije,
vojvodine i Njemadke, jer su direktne telefonske Yeze sa nasim
,urridui"* bile u prekidu. Neke smo saznavali preko emisija Glasa
Amerike i slobodne Europe, u kojoj je radio i Novljanin - Besim
cerid. Mi smo te vijesti biljeZili i objavljivali u nasim biltenima, pa
smo ubrzo sa zaprepaSdenjem mogli sumirati da je samo u opdini
je
Bosanski Novi podinjeno preko 3000 zlodjela, medu kojima bilo
na stotine ubijenih i nestalih civila, 13 porusenih vjerskih objeka-
ta i preko 1500 spaljenih bo5njadkih kuda i trgovina'
Na na5u Zalost, vijesti su bile sve gore i gore, pa smo se u Zavi-
dajnom klubu dogovorili o naSoj akciji za spas Novljana od pokolja,
osobito kad smo saznali da je veiinaizbaEena s posla i iz stanova,
te da zele evakuaciju iz smrtonosne srpske klopke u Hrvatsku. Ja
sam vise puta uzalud isao u Medunarodni crveni kriz
(IRCR) i sa
suzama u odima molio zapomo(, njih i Ured vladinog povjerenika
za prognanike, Adalberta Rebida, ali prvi nisu htjeli "pomagati
etnidko di56enje", a drugi su twdili da je Hrvatska vei bila pretr-
pana s milion svojih i bosanskih izbjeglica u njenim hotelima i
tampovima. Tada sam s Mirzetom Mufti6em podeo obilaziti stra-
(Vi-
ne konzulate i ured Ujedinjenih nacija zaizbjeglice, UNHCR
soki Komesarijat UN za izbjeglice), koji su bili potpuno nespremni
za ovu katastrofu i nisu vjerovali nasim informacijama o srpskom
genocidnom teroru, te su stalno ponavljali da se oni ne Zele mjesa-
ti u politiku i pomagati to etnidko diSdenje. '

Na kraju smo ipak postigli da njihovi povjerenici Jose Mendiluce

i Jean claud concolato provjere nase navode na licu mjesta, na gra-
nici u Bosanskom Novom, pa su tek tada organizirali do tada najve-
6i prognanidki konvoj iz Bosne i Hercegovine. oni su tada s mini-
strom inozemnih poslova Hrvatske sredinom jula 1992. godine po-

t79
zvali z,apadne zem$e da prime prognanike, ali je to glatko odbila
britanska ministrica za prekomorski razvoj baronessa Coker na
konferenciji dvanaest zemaljaBZ-atZenei, kojoj je upravo predsje-
davala Velika Britanlja. Ona je licemjerno traLila da naSe izbjeglice
ostanu baB u Hrvatskoj "zbogblizine ibrt'eg powatka kudama", ia-
ko su sve televizlje wijeta prikazivale srpsko spaljivanje boinjadkih
i hrvatskilr kuda, a svimaje bilo jasno da im Srbi pale kuie i sveti5ta
upravo s namjerom da deportircima nikad viSe ne dopuste powatak.
Zato je ona svoju podvalu bez ikakvog stida pravdala "interesom
samih izbjeglica", a namaje ostala samo nada da de i tu "plemenitu"
baronessu stiii BoZja kazna, jer je ta baronessa zapravo otvoreno
stala na stranu srpskih agresora koji su bili njeni dinastidki srodnici,
L,eleti da njoj tako btizak srpski genocidni imperijalizam jednim
udarcem dotude i bo5njadke izbjeglice i slaba5nu odbranu mlade hr-
vatske drLave. Treba reii da ni tada ni poslijeVelika Britanija nije
primila nijednog nesrpskog deportirca iz BiH, ali njihove zlodince
jest! Oni su wsili pritisak na sud u Haagu, (a w5e ga i danas!) da
izjednadi Zrtve s agresorima, prikrivaju6i srpske zlodince.

Krivica zaizvrlene zlodine se danas u RS po pravilu prebacuje

na "pojedine srpske ekstremiste" i tzv. divlje srpske ratnike-ko-
sovske osvetnike, kojih je nesumnjivo bilo podosta, ali postoji pu-
no vi5e svjedoka i dokaza da je vedina zlolina bila planski pripre-
mljena prema posebnim, tajnim instrukcijama ekstremistidkog
rukovodstva o likvidaciji vodstva i dlanova SDA. Njih su jo5 kra-
jem aprila 1991. godine, na obnoviteljsku skupStinu SKD "Pro-
s{eta" u hotelu "IJna", donijeli u bosanskonovski SDS emisari iz
wha SDS-a,ZlatanBjelica i Ljubomir Mandii. Oni su kao dlanovi
vojnog komiteta SDS-a svojom greikom do5li u tada joS uvijek
mirni grad Bosanski Novi umjesto u ved uzawelu Bosansku Kru-
pu. Ja sam kao direktor Zavidajnog muzeja na tom skupu trebao
podnijeti referat o historijatu SKD "Provjeta", ali je njihov dola-
zak promijenio temu sastanka i oni su otvoreno govorili i o planu
genocida nad Bo5njacima okupljenom vodstvu SDS-a i pedesetak
mladih srpskih intelektualaca.

Mladi od njih dvojice, Zlatan Bjelica, predstavio se kao pred-

sjednik vojnog komiteta SDS-a u Sarajevu. On je dramatidnim gla-

180
som traZio da SDS i svi "pravi Srbi" budu spremi da na znak ru-
kovodstva SDS-a pobiju sve dlanove i simpatizere stranke SDA, a
uz njih i sve muslimanske rezervne oficire i podoficire, intelektu-
alce i priwednike, kako bi se "obezglaio neprijatelj". Te tajne
instrukcije zabrzu i nemilosrdnu likvidaciju SDA i ostale musli-
manske elite, sprovedene su u Bosanskom Novom u ljeto 1992,
kada su srpski pudisti i njihova vojna policija u najkradem roku
uspjeli zatvoriti i pobiti gotovo cjelokupno rukovodstvo SDA u Bo-
sanskom Novom, ali i mnoge druge neduZne gradane.

181
Esad Bi56anin

O Zivotu i boravku u Karlovcu te daleke 1992. godine

Pro5lo je skoro pa20 godina od tada i sjeianja polako blijede, ali
pone5to je i ostalo da se nikad ne zaboravi. Vodio sam mali, saZeti
dnevnik orsvim dogadanjima i evo ovako je sve izgledalo tada.
Rano je jutro i sve je vei spremno za polazak Oko 7 dasova u
koloni od nekoliko tisuda Novljana na5ao sam se i ja sa porodicom,
Zenom Emirom, sinom Nihadom - 7 godina, kieri Leilom - 14 mje-
seci i punicom Arifom. Oni su bili moji saputnici u Fudinoj zastavi
128, koju sam vozio za Karlovac. Strpljivo smo dekali u koloni u
Bihaikoj ulici, negdje blizu stadiona F.K. "Sloboda",koje ironije sa
imenom kluba koji je bio logor za mnoge, nama drage, sugradane.

Bio je to detwtak 23.7.1992. godine, konvoj se spremao zapttt

u "slobodu". Krenuli smo oko 13 dasova u pratnji UNPROFOR-a.
Oko 13 i 30 smo bili u Dvoru gdje smo dobili ne5to hrane i gorivo
za automobile.
Vrudinaje nesnosna i vozi se veoma sporo, ne vidi se ni podetak ni
kraj kolone, vozimo se u slobodu, ali i u neizvjesnost. Mnogo poznatih
lica i jo3 vi5e tuge i bola svuda oko mene. Vozi se uglavnom iutke i sa
suzama jer napu5ta se voljeni grad i dio familije koji je ostao daleko
iza nas. DoSli smo u Karlovac oko 21 das bez velike frke, mirno i do-
stojanstveno. DZevdo, moj Sura, nas je dodekao i poveo put Zagreba
gdje je on bio sa porodicom u malom dvosobnom smje5taju. Nihad i
Leila su se dosta napatili, put je bio dug i prenaporan za njih. Ne
znarm ni5ta za svoje "starce" iburazaSaju, kojeg sam vidio na kami
onu pred samim Karlovcem.U Zagreb smo stigli oko 23 sata, sve je u
redu. Vedera, tu5iranje, prepridavanje puta i ratnog stanja u Bosan-
skom Novom i na spavanje. Posllje svegapodiqje lagano opu5tanje.

Petak 24.7. ustali smo rano, svi su OK i niko se ne Zali.

Razmi5ljam, 5ta dalje jer ovo nije rje5enje. Nas puno, a stan
mali. Na TV-u spominju slanje za Njemadku svih koji su do5li iz
Bosanskog Novog. Ja bih moZda i nazad za Bosnu, ali...ne zt:.arl;.)
Zena nije zatako ne5to.

r82
 svanula je i subota 25.7. Na TV-u slike vlakova koji odvoze
preko 3000 Novlj anazaNjemadku. Arifaje zato daidemo svi, a ne
da se razdvajamo, jer ko je sve u vlakovima, zalto bih ja trebao
nazadda ginem za nekoga ko je ostavio 3 puta viSe i sad nam ma-
5e, sretan sto odlazi. Ne znam, sve je nekako zbrkano. vrudina
je
velika, kontam da sutra odemo u Karlovac.

u rano jutro, u nedelju26.7. Fudo nas budi i trebamo zallavlo-

vac. Dogovor je napravljen. Arifa ostaje. stizemo oko podneva,
grad je pun Novljana, sto na stadionu, sto po dvoranama, Skola-
ma. Nesto se kao muti, nema vise vlakova zabilo gdje. Sta sad?
Nasao sam "starce" i Saju, a tu su i kumovi. Bide nekako, kontam
nisam sam i lakse se dise. Negdje oko 17 dasova prave spiskove, ali
samo starije osobe i Zene sa djecom. Emira nelebez mene, a starci
se upisuju i odlaze. sajo ostaje sa nama. Karlovac ved odavno spa-
va, a ja sjedim i pi5em svoj "ratni" dnerrnik, vei je pro5la ponod'
Neke Zene su otiSle, ali vedina ne zeli da se razdvaja, ne6e bez
ljudi, to je ta, nasa, ponosna i destita Bosanka' Zapisujem pitanje:
"Sta de sutra s nama ostalima?"

Sparina je od samog sabaha tog27.7. - ponedeljak' Opet kruZe

pride o odlasku za Njemadku. sajo nosi spisak, a]i nista od odla-
ska. Hrvati su ubacili 1200 svojih prognanika i sad ne znaju sta de
sa Novljanima.TraLe od nas da idemo po nekakvim domovima po
Karlovcu, veiina ne Zeli da se razdvaja, vlada nepovjerenje. osta-
jemo u sportskoj dvorani. Dolazio je DZevdo, pa smo poslali neke
stvari da se rasteretimo. Poslijepodne idemo na Koranu, rrm6e je,
a i voda je topla. Prof. Ante Milinovii odlazi uzagreb da dogovori
sa odgovornima sta 6e biti sa Novljanima. Dolaze ljudi koji vei
duZe rade ii,ive u Hrvatskoj da nas vide i da pomognu. Vidio sam
neke nakon mnogo godina. Prida se da Njemadka daje azll, ali..'

28.7. Veomate?'akdan. Ljudi su nervozni i n6ispavani, Zale se

na hranu, na pakete od UNPROFOR-a, loie doboga. Ne kukam
previ5e jer se borim i bojim za dvoje male djece. Oko podne plad i
panika jer dolazenam neke Leneiz jednog od domova, kaZu mobi-
liSu ljude za ratiste po Hrvatskoj. Prisilno su odveli 13 ljudi, zene
pladu jer ne znaju kuda ih vode. Predvede je veliki broj ljudi iLena

183
sa djecom do5ao u dvoranu, kapaciteti su pre-bukirani, nema mje-
sta dovoljno. Nervoza sve vi5e ulazi u narod, dokle ovako?
Dolaze ljudi koji su tu u Hrvatskoj godinama, Zele van jer na-
vodno gube posao i privilegije.

U rano jutro 29.7. dvorana je dupke puna i ljudi se pla5e da 6e

ostati, zbog "prido5lica". Ci.ri mi se da podinju razmiSljati kao Zi-
votinje, Zele samo preZivjeti po svaku cijenu ne razmi5ljajudi o su-
sjedima. Leila je prehladena, a ni Nihad nije najbolje. Unutra je
zagu5ljivo i plaSimo se veiih oboljenja. Pride kruZe da sutra idemo
za Njemadku ili Holandiju, da iemo biti waieni na rati5te poslije
15-ak dana i sve tako.Vidjedemo.

Osvanuo je detvrtak 30.7. Tu smo ved 7 dana, a za Novi ne znamo

niSta. Poslije podne smo i5li na kupanje, sreda paje toplo. Kupili smo
neSto hrane i paradajza, konadno smo dobro jeli poslije IoBe hrane iz
UNPROFOR paketa. Opet nas popisuju, ko zna viSe koji put. Evo jo5
i danas je do5lo ne5to l.judi i Zenau dvoranu i Zele u Njemadku.

Petak 31.7. Mjenjao sam ne5to DM za hranu, sve je jako skupo

i sre6a da dobijamo kruh iz okolnih pekara, pa barem to ne mora-
mo kupovati. Prevoznici se ljute jer su pronadene ve6e kolidine
kruha u smedu. Ljudi uzimaju vi5e nego Sto im treba, a ujutro
bacaju i uzimaju svjeZ kruh, to nije u redu. Podinju problemi sa
stomakom, bolovi kod vedine zbog lo5e hrane, ali ne Zalimo se
mnogo, trpimo - Sta drugo. Kum jede svu hranu iz UN paketa i ne
Zali se, svaka dast.

Subota 1.8. Emira je dobila dosta pelena za Leilu, sreda jer su

zalihe pri kraju. Kuma je dobila paket hrane od CrvenogkriZ,a, a
Sajo i Tamba su izbu5ili u5i, pa ih zovemo "minduSari". Stanje je
alarmantno, svijet joS uvijek dolazi jer se pojedini domovi zatvara-
ju, niko ne zna Sta se de5ava. ISao sam na kupanje i sreda u nesre-
ii je da je vm6ina, jer bismo se inade "ucryali" od prljavStine.

Svanula je nedjelja 2.8. Jo5 smo tu i dudo, prvi dan da niko ne

prida o Njemadkoj. Niko ni5ta ne prida. Sta li de biti sa nama i do
kada ovako? Ko to znd? Du5eka za spavanje je sve manje.

L84
 Ponedjeljak 3.8. ve6 drugi dan nema prida o Njemadkoj. Juder
zu u Hrvatskoj bili izbori, a pobijedio je dr. Tudman, ako
je i treba
tako. ISli smo na rudak u gostionicu i nije tako loie pojesti
juhu
nakon dugo wemena. velika gt?va na parkingu gdje su dijelili
konzerve po spiskovima. Ne razumijem zasto se guraju kad iona-
ko prozivaju po imenu?
Nas je narod dudan svijet. Dobiti smo malo mlijeka u prahu i
voine kasice za Leilu, super. sino6 je u dvorani umrla beba stara
mjesec dana, belaj, pa to ti je. Prolaze dani, a mi ne mrdamo iz
Karlovca.

Danas je utorak 4.8. Tu smo ved L2 dana,BoLe, dokad? Novaca

je sve manje, a nema se kud,ne rnoLe se glavom ktoz zid. Raja se
dovladi sa svih strana, nervozaje sve veia i strah, strah od neizvje-
snosti, strah od bududnosti. u novinama piBu da bi do ponedjeljka
svi trebali za Njemadku, ali to su stare pride, moZda za vikend.
Predvede su udarilijaka kisa i led, pa su svi pobjegli pod krov. u
dvorani je pravi "krkljanac".

srijeda je malo veselija, 5.8. Posjeta rodbine nas je razveselila i

okrijepilajer pored hrane zao(i, dobili smo dosta i za stomak, tako
da je tu bilo i pita, punjenih paprika, pedene piletine, a Boga mi i
prava maslenica koju ne pamtim kad sam jeo zadnji put. sve u
svemu, prava gozbakoju smo podijelili sa svima u okruZenju'

Dobio sam i nesto novaca, pa mi se dinilo da buducnost i nije

tako crna. Kako je nekad dovoljno tako malo, da dovjek postane
vedriji i sredniji, pa to je dudo. Naveder je.Fmira prala ves na Ko-
rani, a Leila se pravo izigralasa vodom. dini s" puno je bolje 5to
nama popravlj a rasPoloZenje.

u detwtak 6.8. konadno je pravljen pravi spisak za odlazak.

Luda ku6a sa narodom. dekao sam u redu od 9 do 13 dasova i upi-
sao porodicu. saji, kao ni ostalim samcima, ne daju da idu na.r. stt
sad? Starci su vani i mi se spremamo, a on ne moZe, frka, on nema
nikog, sta sad? Kobajagi samci se "Zene", sve se pokuiava samo da
se ne ide rtazad, u rat. Frka oko duseka za spavanje, a distadice se
LaJena higijenu.

185
 U petak 7.8. zvao sam rodaka u Sisak i prvi put nakon 10-ak
dana sam sazrtao da su "starci" smje5teni negdje oko Drezdena i
da su OK. Super je sve i tako to. Petnaesti je dan kako smo iza5li
iz Bosanskog Novog i sve su prilike da sutra idemo za Njemadku.
Sajo ima viSe kombinacija, pa iemo vidjeti Sta de biti sa svim tim
samcima. Tro5e se pare naveliko jer tamo gdje nas Salju, ove nam
sigurno nede trebati. ISli smo na Koranu na kupanje jer hoiemo
EistizaNjemadku. Naveder je u dvorani izbila tuda. Ljudi su nape-
ti i nervozni i sve je oko odlaska, kao ono - ja idem, a ne ti i tako.
Zalosno je koliko se ljudi mijenjaju u datim okolnostima, ali valjda
tako mora biti. Nastojim zadraati i dostojanstvo i ponos i to je to.

Subota 8.8. iz Karlovca smo krenuli oko 9 sati ujutro zaZagteb.

Konadno. Sajo je ostao van busa jer mu nisu dali da ude, kao nije
na spisku. Znao sam da opet neko nesto muti sa spiskovima. Bio
sam uplaSen, ali sta sam mogao. I{roz prozor sam mu dao nesto
novaca i poZelio sve najbolje, morao sam ostati uz Lenu i dvoje
male djece. Tjesio sam samog sebe da ie sve biti u redu. u zagrebu
smo dekali do 17 dasova na polazak vlaka za Njemadku. Prida se da
ie svi koji su ostali, dodi sa drugim vlakom, mala utjeha za Saju,
Tambu i sve koji su ostali. Kumovi nisu sa nama, a imali su ured-
ne "papire" .Izgledaneka mudka sa prognanicima koji su dovezeni
iz Pule, hrvatske izbjeglice idu umjesto Novljana. Zao mije i pla-
kao sam, neSto mi se skupilo. Devdo je dosao da nas isprati, kupio
nam je sladoled. Mnogo je svijeta na peronu, svako ima nekog ko
ide ili ostaje, razdvajaju se bra6a, sestre, majke i odevi, tetke i stri-
ne, slika je veoma Zalosna zasve okupljene.
Na ulasku u vlakove pitali su, da li ima samaca za popunu po-
jedinih kupea? shvatio sam da su sve ovo razdvajanje napravili u
Karlovcu, a da ljudi u zagrebt, koji su nas smijestali u vlakove
nisu znali niSta o tim mutnim radnjama. u vlaku nam dijele hra-
nu i vodu. u jednom momentu u kupe ulazi policajac i traLi da
idem s njim jer sam se navodno borio kao rezervista na srpskoj
strani, protiv njih. sva sre6a, bila je zabuLna, trazili su nekog dru-
gog, a na peronu sam vidio dovjeka kojije govorio:
"Ne, nije on, ve6 kuPe do njegovog".
Izveli su dovjeka koji je stvarno bio u rezervistima, zrlam ga, a
znami ko je dovjek na peronu, ali zbog mira i ljudskih odnosa za-

186
drtaluto za sebe, mislim imena. covjekje toliko plakao i tresao se
je
valjda od straha da ga je policajac na kraju pustio, te ovaj trdedi
na
uskodio u vlak koji je vei dobrano krenuo. Novljanin, dovjek
peronu je psovao i vikao na policajca.
Dobili smo vize na mjesec dana i idemo za Halberstadt, gradid
u istodnom dijelu Njemadke.
Avantura zvallaKarlovac, ostaje iza nas, a u nama je puno tuge
i bola 5to idemo sve dalje od voljenog Bosanskog Novog, od naiih
ljepotica Une i sane i od porodice i prijatelja koje neiemo vidjeti
jo5 dugo godina. Zaspao sam na putu kroz Austriju'
- je neka
Moj boravak u Njemadkoj u trajanju od 6 i po godina
druga prida. Porodicu sam spasio, ali znam da su "oNI" ostvarili
,rro3 l.run*. Mnogi od nas se nikada nede vratiti, osim kao
turisti u
rodenom gradu, a nasa djeca, djeca su vei sad zauvijek dio Austra-
lije, Amerike i mnogobrojnih ewopskih dti'ava, samo Sto mi toga
nismo svjesni.
Zelimuspjeh i sredu svim Novljanima Sirom svijeta'
Zlntl, ma gdje bili!!!

t87
Priia o Vatrogasnom
I
Sto se tide mojih "radnih kolega" u Vatrogasnom, Bta znam.
Bilo je momenata u najmanju ruku dudnih samo Sto mi tada ili
nismo kontali ili smo zbiljabili naivni. Znamdaje Marinko Dudi6,
koji je zamijenio Zitka M. na rukovodeioj poziciji, iako je bio ma-
nje "Skolovan" od nas pojedinih u Vatrogasnom dru5tvu poku5a-
vao da se rlje5i nesrba prlje samog zatvaranja Vatrogasnog dru5-
tva. Sjeiam se "montiranog" procesa 1990. godine u kojem je ude-
stvovala izvjesna pravnica sa Jablanice, pravoslavka naravno,
kada su poku5ali da se rije5e mene, S. Kadiia, E. Bratiia, a za S.
AlihodZi6a nisam siguran 100 posto, mada mislim da je i on bio u
"igri".Jednu veder smo zajedno sjedili u TV sali u prostorijama
kadaje do5ao Dudii iftalio od nas da napustimo dom bez valjanog
razloga, Sto smo mi naravno i odbili. Oti5ao je u kancelariju i na-
zvao policiju da nas potjera jer mi navodno remetimo "red i mir',,
ako zna za5to je njemu trebala praznaprostorija? Pa zaboga mi-
loga, mi smo dlanovi tog istog Vatrogasnoga, poneki dak dugogo-
di5nji dlanovi limene glazbe. Ja sam podeo svirati kao dijete jo5 u
starom Vatrogasnom domu koji se nalazio iza stare vije6nice. U
najmanju ruku dudno pona5anje od strane Dudiia. Nismo htjeli
naravno, ali su nas silom strpali u "maricu" i, gle duda, nisu nas
povezli u stanicu policije radi iskaza, nego su nas povezli kuiama.
Mene su izbacili kod gostionice Rajka V. na Urijama, a Saliha K. i
Elvedina B. u Prekosanju kod dZamije. Pravi duvari reda i zakona
nema Sta. Danima i mjesecima su Drda i Dudii poku5avali da nam
namjeste otkaze uz pomod gospode sa Jablanice. Bio je to pravi
sud jer je dotidna dolazila i prijetila nekakvim x zakonima i slidno,
a sve se odvijalo u kancelariji Dudida u Vatrogasnom.Lao mi je, ne
sjedam se imena dotidne gde. pravnice sa wha Jablanice koja je
dobijala besplatne cisterne vode jer ista nije imala vodu u kudi
(valjda zbog pritiska i niskog vodostaja u ljetnim mjesecima). Sje-
iam se da nam je dosta pomogao Re5ad Avdagid koji je za mene i
ostale, iz potaje, ne Zeleii se jarmo pokazivati, pomagao savjetima
i dak je pisao "odbranu" Sto nam je puno pomoglo da saduvamo
posao. Dudi6 i Drda su mi govorili da prestanem pisati dnevni iz-

188
vjestaj o proteklom danu, vezanom za pohar ili bilo koju vrstu in-
tervencije na dirilidnom pismu, sto sam ja radio disto iz navike.
Kao nekad u skoli, jedne sedmice latinicu, a druge dirilicu. Hodu
samo da kaZem kakvi su to srbi koji ne znait svoje pismo. vjestad-
ki, nararmo.

II
Svi smo se dudili kako je Dudi6 uopde do5ao na tu poziciju' Pr-
vo, nije imao Skolsku spremu, naknadno je u Skolskom centru "po-
lagao" 4. stepen, sto se traailoizmedu ostalog. Trebalo je imati 2-3
godine radnog iskustva na poslovima profesionalnog vatrogasca i
diplomu rukovodioca akcije gasenja i spaSavanja. Ne sjedam se vi-
5e svih detalja. Dudi6 je jednostavno kupio diplomu, jer nije imao
ni osnormu do kraja zavrsenu. Morao je po wjedodZbu 8. razreda,
pa tek onda srednju, to znam iz Skolskog centra od profesora, jer
sam i ja polagao razliku predmeta u isto wijeme. Dudi6 je bez sra-
ma i stida unosio sokove i mezu pokraj nas u hodniku centra. Ne-
koliko godina prije toga on je radio kao servis-majstor aparata za
podetno gaSenje pohara i ne znam daje ikad udestvovao u akclji
ga5enja. Crnkid Asim, rahmetli, je dugo godina bio zamjenik Mu-
si6 Zitku, koji je vedrio i obladio, pa je vjerovatno Zitkova zasluga
Bto je Dudi 6 zasjeo na rukovodedu poziciju, a ne Asim kako smo svi
mislili u podetku. Nije pro5lo puno wemena, a mnogi dugogodi5nji
muzidari i dlanovi dobrovoljne vatrogasne brigade su napustili
druStvo i muziku zauvijek. Jasmin C., Salko i Demo M. ... Asim je
otiSao u penziju, a "zet" ie zavladao i tako sve do 1991. godine
kada je profesionalna brigada zvanidno raspustena. Muzika je bila
tu jo5 oko godinu dana i onda su pustili rezerviste u dom, a nama
rekli da nema "rada" do daljnjeg.
Moj zadnji radni dan je bio noina smjena, ustvari, ja sam po-
sled-nji zakljudao dom jer sam radio u novogodi5njoj no6i sa 31.
decembra na 1. januara 1991. godine. Kasnije je radio Oliver B.,
Midho H., Dudid, Drda i njegov sin. Ko je njih pladao, ne znam.
drlo tattt da je dru5tvo ponovo aktivno i da dak neko od muslima-
na radi ponovo za Dudi6a. Rahmetli Imu sam znao osobno i bilo bi
nam svima drago daje on doiao, Skolovan i dobar dovjek ali-..

189
 Sto re tide sviranja, svega sam se naslu5ao - te ovo je srpska
zemlja, te mi smo tu vei 300 godina, te ono "duveno" njihovo 4 S.
Muzika se podela dijeliti, Boromisa B., SaSa 2., Mijatovii A., imali
su jedno mi5ljenje o svemu, a mi svoje. Po Dvoru i selima okolo
mnogo prije 91. godine po cesti smo mogli vidjeti ispisano 45.
Bilo je momenata kada smo sluiali tutanj plotuna i fijuk meta-
ka u neposrednoj blizini, a Re5ad A. je govorio: "Ljudi, 5ta mi tu
radimo i treba li nam sve ovo?" Posljednji put sam bio u tkz. "Srp-
skoj Krajini" u martu 1992. godine i to u Vojni6u, nije bilo lako.

190
 Kija Karabegovid
je bio rat' Sto ne znali
Ja nisam bila u Bosanskom Novom kad
moja dva odrasla
d.;; nisam dozivjeia- Djeca su mi bila-u Novom' djeca u Novom gdje
rf"..-Sr. da vam ptieu*, to su bili te5ki dani'
moZemo do njih' Svaki dan kao
se stalno puca, a ja i muZ vani i ne
znali smo da se ne5to
godina. Kad se nismo mogli duti telefonom'
odvedeni u logor na sta-
strasno desava. onog aana kua su nesrbi
je bio uZas, mislim da mi se
dion Slobode, tad ,uir dnlu za njih. To
mozak sledio.
4. juna duli smo da nam
je ku6a zapaljena' Ta vijest nije imala
i za svim onim koji
nikakvu vaznost u odnosu na brigu za djecom
oglasio se telefon' digla
su bili u opasnosti. Jedno posHjlpodne
imate li vi dva sina u
sam sluSalicu i dujem Zenski glas: "Gospodo'
Novom?"
Tosamdulaini5tavi5e,jersamseizgubila'misledidasupogl-
duo prijatan glas gospode
nuli. Neko oa of.rriu"ai"u'"oslu5alicu i
Pedenkovi (, iz Zagrebu, ttoju
j" javljala da su uspostavljene veze sa
djecom' Hvala joj na toj
Bosanskim Novim i da se mogu Suti sa
Nararmo' dula sam
vijesti jer bi mi noi bila duga i neprospavana'
se sa njima, a i sa ostalom futttiti5o*'
dda sam se sa djecom kad su
posfi f.orrrrojem. Obradovala sam se da su se
Novljani spasili' pa
trajala jer sam sutra-
i
I
makar i na ovaj nadin' Ta radost nije dugo
I
I
danduladasekonvojvratio.Bilojetovelikorazodarenje,tuga,bol
ibrigadadeseopetne5tolo5edesiti.Zvalasamsvojeisaznalada
i
dekonvojkrenutiopet,aliprekoDvoranaUni'Veseljeukudi'ali
I
ibojazan,kako6er""""zawsiti'PutovalismoizWormsacijelu
I
no6dabiuKarlovcudodekalikonvoj'Togdananastadionujebilobilo
jako puno Novljana koji su do5li da dodekaju svoju rodbinu'
t a
I podeli
ih je koji su dosli ;; da bi ih pozdravili. Kad su kamioni
svo-
I pristirati u Karlovac na stadion, trdala s1m i n].aeue]dozivala
judjecu.Takosamdovikiva}asvedopolanodi,tadbamizgubila
naduitaztlm.MolilasammuZadaihpoku5azviZdukom,takosu
seudobravremenadozivali,pozvatiakosuukamionukojijena-
||azio.MuZjetakoinapravioisakamionajestigaoistiodgovor.
ne za kamionom'
Mislila sam sad su konadno oni, potrdala sam,
i zadrZao dok
nego ispred. Tu me je povukao jedan hrvatski vojnik

191
je muZ oti5ao da ih dovede. Nakon iz{esnog vremena muZ se vra-
(a, alibez sinova. Tad sam se zaista izgubila. Kad sam se pribrala,
saop6eno mi je da su to bili njihovi prijatefi. Nedugo zatim stigli
su prljavi, iscrpljeni, umorni i Zedni. Uostalom, kao i cijeli konvoj.
Mom veselju nije bilo kraja. Toliko sam imala da kaZem.
Ne ponovilo se!

L92
Preuzeto sa interneta

Ctattat o rahmetli Feridu Berberovi6u

Ferid Berberovii do novembra 1992. godine zivio je sa porodi-
com, suprugom i dvoje djece u Novom, a onda su jedno popodne
srpske snage do5le na vrata njegove kude i odvele ga u nepozna-
tom pravcu. Njegova porodica i sestra Hasnija Hegi6 tra7,e gavec,
zo godina. Za njegovu sudbinu niko ne zna nista, ni ko ga odveo,
g4j". Informacije su pokusali i kupiti, no svi su ih prevarili, kaze
"i
Feridova sestra Hasnija.
"Moj brat Berberovid Ferid, zovu ga Feda, roden je 1949' godine
u Novom. Prije rata bio je elektridar u preduzedu "sana". odveden
je 21.11.1992. godine. Bio je u kuii, ovdje s nama, sa zenom i mla-
dim sinom. svi smo bili neraspoloZeni, nekako utudeni. Njemu sam
rekla da ostanu na rudku, nesto 6emo rudati skupa. on je bio nervo-
zan, rekao je da ne moZe. otisao je kuii. To je bilo negdje oko pola
jedan. Nakon jedan sat dotrdao je njegov mladi sin i pladudi rekao:
'Odvedo3e tatu.'
Ja sam nazvala policiju odmah i rekla da su odveli mog brata. otr-
dala sam do njegove ku6e, nasla sam snahu i mladeg sina - pladu.
Njega su odveli" - sjeda se Hasnija.

,,Prema pridi ribara, koji su bili na obali une i po pridi Feridove

zene, dosla su detvorica u autu. Auto su parkirali pred ku6om, u
dvoristu, da bi jedan nesto kao radio oko auta, gepek je digao. Dvo-
jica su dosla do wata. Kucali su. on se dvoumio da otvori, ili ne
otvori - jer smo se mi dogovorili da nedemo nikome otvarati koga ne
poznajemo. Medutim, kaZe sta mi moZe biti i otvorio je wata da bi
oni njega odmah zgrabili. Pitali su i za starijeg sina koji nije bio tu.
strpati su ga u auto i tako su ga odveli. obidno auto. Ljudi nepozna-
ti, niko ih nije vidio. Neki mrsav stariji dovjek i neki djedaiii s njim.
Te dvije osobe nisu iz Novog. Dosli su na Maltu, doslb je polici-
ja i zaustavili su auto. Pitali su gdje ga vode. KaLu vode ga prema
Ikupi u vezi nekakvog naoruZanja vezatto zaMatti1a" - sje6a
se Feridova sestra i dodaje da, otkako sujoj brata tada odveli, do
danas o njemu nema nikakvih pouzdanih informaclja'

193
 l'Bilo je svakakvih prida, neistinitih, da sjedi uZagrebu, plje ka-
fu. Medutim, sve su tolaine pride u koje mi nismo povjerovali. Kad
su ga odveli, njegova supruga i ja smo i5le u vojni Stab. TraZili smo
da nam nadu brata, mula. Oni su rekli da 6e ga traliti, ako bude
kakvih informacija da 6e nas obavijestiti, a, ako mi imamo kakve
informacije, da mi kaZemo 4jima. To je tako trajalo negdje oko tri
mjeseca. Mi smo odekivali da de ga neko watiti, dovesti. Bilo je tu i
ucjena, dolazili su i ucjenjivali, davali smo im novac. Medutim, to su
bile informacije radi zarade, da bi, moida, nakon tri mjeseca kad
smo oti5li u Stab da vidimo zabrata, dovjek koji je bio glavni, ne
znam ni kako se zove - dini mi se Semi(, ne znam- rekao da je brat
najvjerovatnije zaw5io u Duboviku. To je jedno selo prema Iftupi.
Medutim, kako smo tu informaciju dobili od tih zvanidnih vlasti,
nikad viSe ni5ta nismo dobili, niti smo mogli znati Sta se s njim tad-
no dogodilo - do dana dana5njeg" - navodi Hasnija.
Ona je kaZe, kako je bila prosvjetni radnik, da je zamolila neke
svoje udenike da poku5aju da pronadu trag Sta se dogodilo s nje-
nim bratom.
"Ljudi su bili voljni da udine uslugu i rekli su poku5aiemo sve.
Jedan je bio iz SDB-a, a jedan je bio iz Banje Luke. I oni su trailili
i onda smo mi opet iSli po informacije, ima li kakvih tragova. Rekli
su da ima. TraZili su, da bi nakon izvjesnog vremena, nakon moZ-
da dva mjeseca, rekli ima nade da ie se naii. Cak su nas nazvali
telefonom tu vede i rekli: 'Imamo sve nade de 6e biti naden, pri-
premite se, imamo dobre vijesti. Imamo jo5 samo da odemo na
jedno mjesto.' Nije redeno koje mjesto, kod koga, Sta - i to je bio
kraj svih informacija.
Gdje god smo poku5ali dalje da se informi5emo, da vidimo gdje
je brat zavr5io, rekli su nam i prijatelji i poznanici,bez obzfuakoje
nacionalnosti: 'Nemojte dadkati, ne dirajte, ne pitajte, pustite
stvar da stoji kako jeste.'
I to je bio kraj. Ma mrZnje u nama nema, stvarno ni prema ko-
me, samo bismo Zeljeli da nam je na6i tijelo da se pokopa jer onaj
ko je odgovoran za njegovu smrt, sigurno nije Ziv - da odgovara,
kaZe Hasnija.

194
195
Preuzeto sa interneta

Ctanat o rahmetli Re5adu Berberovi6u

Re5ada Berberoviia srpske su snage odvele 1992. godine iz sta-
na u tada5njem Bosanskom Novom. Odatle je odveden u Omar-
sku, te nakon toga wa6en za Novi. Mijenjala su se mjesta zatole-
nja-policijska stanica, fudbalski stadion i na kraju Vatrogasni
dom, odakle vi5e niko za njega nije duo. U meduwemenu ubljen je
i njegov dvadesetdvogodi5nji sin Ferid - Fedo. Sedam godina tra-
jala je potraga Re5adove supruge Zinarde za tijelom sina i njego-
vog brata ubijenih pri poku5aju skrivanja.
Mui,a ni nakon 20 godina nije na5la. Posljednji put vidjela ga je
iza Lice na fudbalskom stadionu, kad je pitao za sina Fedu koji je
u meduwemenu ubijen.
"Moj muZ Re5ad odveden je 1992. godine iz stana. DoSIi su iz poli
cijske stanice. Nisu se dak ni predstavili, ja sam pitala, ko su. Ovaj
jedan se predstavio kao Boro, dini mi se, dobro ga se sje6am. Njih je
jo5 bilo pet-5est. Ja sam upitala kud ga vode, a oni su rekli da ga vode
u policijsku upravu radi obezbjede4ja. Ja sam stvarno obilazila tu
policljsku stanicu, non-stop sam bila tamo, da bi tredi dan taj isti do-
vjek meni rekao daje saznao, preko koga ne zttam, da se Re5ad nala-
zi u Prijedoru. Ja sam pitala gdje u Prljedoru, a onda mi je on rekao:
'Ja mislim da je u Keratermu"' -kaLeZinndaBerberovid.
Preko rodbine u Prijedoru Zinaida je saznala da joj se muZ na-
lazir logoru Omarska.
"Iz Omarske njega i Db,afera Kapetanovie,a je neko dovezao
kombijem pred ovaj nai ovdje SUP. Vratili ih. Oni su vidjeli neko-
ga i Reiad im je uspio samo reii:
"Javite mojima da sam tu."
Nakon toga ja sam uspjela dobiti Bukva Boru telefonom i uspje-
la sam se sa njim dogovoriti da, kad je on popodne bio deZurni, da
se ja sastanem sa Re5adom, da se vidimo. I stvarno, ja sam se
uspjela vidjeti sa njim u nekoj kancelariji. Vidjelo se da govori sve
pod velikim strahom i imala sam utisak da bi vi5e volio da nisam
do5la nego da jesam - toliko je bio ustravljen. On se bojao, dini mi
se, vi5e zaraas, za porodicu, nego za sebe" - sje6a se Zinaida.

t_96
 Iz policijske stanice u Bosanskom Novom, Re5ad je prebaden na
fudbalski stadion zajedno sa velikim brojem Novljana, gdje ga je
Zinaida joS jednom vidjela i razgovarala sa njim. U meduwemenu'
njihov dvadesetdvogodi5nji sin Fedo je ubijen.
"Ja dodem, nikad nedu taj momenat zaboraviti, do te Zice, do
one ograde.
Cujem ja gdje neko njega zove: 'ReSade'.
Dode on, na onu Zicu, van sebe, nema on pojma. A njemu je u
tom vremenu neko do5ao i rekao za djecu, a ja se sad biva pravim
da ja ni5ta ne znam i kaZem ja njemu:
'Ma ne zttarr.ja ni5ta, vidjeiemo Sta 6e biti. VaZno je da se oni
sklone, da on bude dobro, ako su i oti5li, oni ie se negdje skloniti.'
Da njemu olak5am, ne smijem mu dati do znanja da ja i5ta
znam. On meni vide:
'duvaj Maju, nemoj da njoj 5ta bude.'
'Meni je valno da ti bude5 dobro.'- rekoh.
'Ako se kud bude i51o, pripremi samo auto da ima goriva, da
moZemo krenuti. I sve drugo radi onako kako ti misli5 daje najbo-
Ije za sviju. Ako treba da idemo - da idemo."' - bile su to njegove
zadnje rijedi.
Sa stadiona Re5adje prebaden u ovdainji hotel, a nakon toga u
Vatrogasni dom.
"Poslije tog Vatrogasnog niSta vi5e ne znam. Staje bilo s njima,
kako je bilo, niko ni5ta. Imala sam raznih informacija, te da su ih
na mostu blagajskom ubili i bacili u Sanu, te ovo, te ono. Nema
gdje nisam tragala i hodala. dak sam i u kabinet Amora Ma5oviia
stigla jedno detiri-pet puta. Zahvaljujudi njemu, na5li smo djecu
nakon sedam godina. Koliko bih voljela da se moZe saznati, da se
otkrije gdje je" - govori Zinarda.

t97
Preuzeto sa interneta

Kako je poginuo profesor Nedo

Kako su nas dete otkrile? Pa pravo da ti kaZem ne znamni dan-
danas, ali kontam sve su indicije zbog slabe Sume i rastinja u to
doba gotline, jako se bilo te5ko kretati neprimijeien. Inade, na tom
prostoru sjeiam se nekakvog jako trnovitog Zbunja i kamenjara
koje nas je ko5talo zguljene koZe i ogrebotina.
Pravo da ti kaZem, sve se brzo odigralo. Nije trajalo ni par sati.
Sjeiam se da smo se mimoiSli sa 7. muslimanskom koja je iSla u
drugom pravcu, bodno od nas. MoZda nas je to spasilo vede trage-
dije jer su oni priskodili u pomod i otvorili vatru sa boka 5to nam
je omogudilo da kliznemo kroz obrud. Samo da kaZem, bili su jako
spremni da nas dodekaju sudedi po artiljerijskoj vatri koja nas je
zasula, a i udarcu sa leda, nadinu kako su nas opkolili. Nedo i osta-
li nisu imali srede kao mi, jer je detama izgleda i bio glavni cilj
komanda. Taj dan smo duli brujanje helikoptera negdje u blizini,
ali gre5kom, nismo se puno obazirali na to. Saznali smo od obavje-
Stajaca da su Arkanovi specijalci bili dovezeni tim helikopteroiih.
MoZda su nas uspjesi zadnjih nekoliko sedmica na rati5tu u Kraji-
ni malo uspavali. Niko nije odekivao kontrau-dar, pa dak ni ja,
pravo da ti kaZem.Za utjehu, prije nego je sve podelo, prvo smo
naletjeli na dva detnika, i5li su preko livade prikradajudi se prema
nama. Bili su to njihovi izvidadi sudeii po opremi. Kad su pri5li na
50-ak metara pozvali smo ih da se predaju na Sto su oni podeli
bjel,ati, ali ne daleko... Samo smo uspjeli pokupiti oruZje koje su
imali, a onda je osula od svuda paljba po nama. Eto, to je to.
Ja sam jako volio Nedu, bio mi je profesor, pogotovo kad se po-
javio u Travniku i pristupio Armiji BiH. Govorio sam mu vi5e puta
da bi moZda bilo bolje da bude u logistici u gradu, intelektualac,
profesor itd., ali nije htjeo. Ostao je u rovu i zemunicama zajedno
sa mladiiima iz cijele Bosne do zadnjeg dana. Kroz Sta je prolazio
samo zna onaj ko je bio zajedno sa njim. Bili smo veliki optimisti da
6emo udi u Novi kako je krenulo. Sdili sttto se da 6emo ujahati na
konjima kroz dar5iju i popiti piie nakon svega, ali suze mi naviru.
Neka mu je rahmet. Gazljabosanski.

198
Nedo i Sa6ir
Poslije napustanja polozaja oko Travnika i prelaska u Krajinu 17.
viteska je prikljudena 5. korpusu i krenula u ofanzivna dejstva u
Krajini. Bili smo priwemeno stacionirani u jednom selu, izmedu Bo-
sanskog Petrovca i Kljuda. Nakon pada Kljuda krenulo se prema
sanskom Mostu. ISli smo preko Suma potiskujudi dete prema sani.
ditavo wijeme sam poku5avao uvjeriti Nedu da se povude i ode u
Njemadku jer je jos imao vazedu vizu (dulduns). Bilo je jako naporno
i za mlade ljude, a kamoli za njega u godinama. desto smo pili kahvu
koju sam duvao samo za njega i razgovarali. uspio sam ga nagovori-
ti da se povude, ali...
Njegov paso5 je bio u komandi brigade u sefu, kao i moj (paso5e i
lidne dokumente smo morali predati po dolasku u Travnik). Mislim
da gaje to doslo glave, jer se tad nije moglo do komande poBto smo
bili izolovani u brdima i u stalnom pokretu. Kobnog dana krenuo
sam sa vodom u napad po naredenju komande. Nedo, saiir (iz Agi-
ca) i jos osam boraca su ostali kod komande bataljona da Btite odstu-
pnicu i komandu. pro5ao sam kraj njega i samo mu dobacio: "duvaj
se, profesore!" Nasmijao mi se posljednji put i rekao: "duvaj se ti, ti
ide5 dotje, a ne ja..." Eh, kao da sad ga gledam iza nekog panja' Spu-
Stali smo se prema selu Kalabe i tu naisli na detnike. Podela je puc-
njava. Kao nebo da se otvorilo i odmah sam primijetio da su nas de-
kali i znali da dolazimo. Podeli su nas Zestoko granatirati i pucati iz
praga. PruZati smo otpor dok nismo duli naredbu za povladenje jer
smo bili primijedeni. Kada smo se posli povladiti prema komandi
istim putem, zadulase puc4java i eksplozije zoljaiz tog pravca. Bili
smo opkoljeni. Nismo znali Bta se de5ava. dete su nas zvale izpravca
komande. Podela je konfuzija medu borcima. Izvidad je dotrkao i
rekao da su svuda oko nas detnici. Krenuli smo u pravcu sela Ramiii
odakle se najmanje dula pucnjava. Do[e smo naletjeli na komandan-
tabrigade, Sakiba Fori6a. Trdao je u nasem pravcu i vikao: "Nazad,
nazad...izginu5e nam tjudi gore!" Krenuli smo nazadi otjerali detni-
ke, ali vei je bilo kasno... Naime, kasnije smo saznali da su se Arka-
novi specijalci bili privukli s leda komandi i na prepad pobili nase
borce, medu kojima su bili Nedo i saiir. Bili su zatetetri i nisu se
vjerovatno nadali napadu sa leda.
Stu du ti kaZem... bito je stra5no.

199
200
Biba Smajlagid Curi6

Septembar 1995. godine.

Po5la sam u Rogu da vidim Sta rade moji, da namirim svoju kra-
vicu koja je tih ratnih godina zivot odrzavala meni i mojoj familiji.
Kod kuie Eki6a, na raskr56u, iz Simsira iskodi vojnik pred mene:
"A gde si krenula?"
Meni je strah zaledio kosti, ekavicom me pita gdje du.
Nije to ekavica domaiih Srba nego ona prava ekavica po rodenju
i odgoju. Promucah da idem kudi. TraZi lidnu kartu, dita moje ime
i prezime ikao za sebe govori da po prezimenu moae biti i nasa i
njihova, al'mu je ime dudno. Sutim i molim Boga da sve prode ka-
ko treba. Pita me zaSto nisam otisla iz grada,vidiS da su naSi otisli.
Ja govorim da imam svekrvu invalida i da mi je muZ rekao da 6e
dodi po nas. LaZem, al' sta iu, on je jadan ve6 danima zatvoren u
Vatrogasnom. Pita me gdje mi je muZ, ja mu odgovaram da je u
vojnoj policiji, samo mu nisam rekla da je on tamo kao robija5. Za-
tvaraju me u kuiu Seke, frizerke, i govore da dekam dok oni provje-
re da Ii govorim istinu.
Jadna Sanja, upla5eno me gleda. Sadir leZi na postelji sve gore
od gorega. St. in, u tom momentu nisam puno razmi5ljala, samo
sam gledala kako doii natrag kudi. Odludila sam, otvaram prozor
na kuhinji prema kuii Karabegovii Sefika. Safija vide:
"Ne idi, ubit de te!"
Meni su pred odima samo djeca
Iskadem, pa preko ba5te izaku(a Karabegoviia i Sprajcera, pa
preko ceste kroz ostale baSte do Skolskog centra, do dajdZe Smaje
curica. Govorim im da se sakriju tek<roz njihovo dvoriste i baSte
dolazim u sokak kuii.
Svekrva samo Sto je kruh ispekla i pomalo ljuta na mene Sto
sam dosla bez mlijeka. Kad sam joj rekla sta je bilo, posla se tresti
i plakati. "Sta ie ovo biti, mili BoZe!" - zavikala je. Nije proSlo
moZda sat wemena kako sam do5la medu djecu, kad vojska po
sokaku hoda od kude do kude. Provaljuju' DoSIi su i do na5e kude,
svekrva otvara vrata. Vojnik, kad je vidio nju bez noge, malo mir-
nijim glasom je rekao:
"spremite osnovne stvari, vodim vas na razmjenu."

20L
 Torbe su bile spremne. Djeca vei godinama ne znaju Sta znadi
obu6i pidZamu, a patike su osnovni rekvizit pokraj njih. Sprema-
mo se iizlazimo. Svekrva Sapde da uzmem kruh.
Ni wjesni nismo bili da ie nam taj kruh biti sve narednih pet
dana. Kod Skolskog centra su nas stavili u autobus. Odvezli su nas
na autobusnu stanicu. Tu sam na5la oca i mater, kao i ostale su-
gradane iz Vidorije i Roge. Puna nas je autobusna, zagu5ljivo. Dje-
ca pladu. Arkanovi zlotvori urlaju da se djeca utiSaju da ih oni ne
bi utiSavali. Ne5to su se namjerili na teta Ivku FazliQ kako koji
prode, udari je kundakom, sva je crna i otedena. Jadna, ni odi joj se
ne vide. Prolazi prvi dan na5eg zarobljeni5tva, nekako mi je lak5e
kad vidim da su mi otac i mati Zivi, ali je u grudima grd. Sead ne
zna Sta je s nama, a ni mi Sta se sa njim dogada.
Drugi dan je malo teZi. Djeca su sve nervoznija, glad ih obuzi-
ma. Svaka majka Su5ka svoju torbu, izvlali malo kruha i hrani
dijete da ne bi plakalo. Negdje, detwti dan ve6 su se i mrvice poje-
le. Mladi sin Kasima Ikiia plade:
"Aaaj,ja hoiu ievape sa kajmakom."
Sva djeca kao po komandi Zele isto i pladu.
Muka ih je slu5ati, a pogotovo utiSati. Vode nam daju da pije-
mo, ali to je voda iz Sane, a fla5e srnrde na gorivo. Peti dan nas
obavje5tavaju da demo biti pu5teni u kuini pritvor na Urije. Dola-
zimo na Urije. Na5oj radosti nema kraja, tamo su nas dodekali
Raskan i Sead. Bilo nas je 25-oro smje5teno u ku6i. Djeca gladna,
traZe dajedu, a mi ih ubjedujemo da moraju daj prvo popiti. Poslu-
Sali su, aIi za kratko. Kradom su uzeli ajvar iz Spajze, te oti5li na
sprat kude i pojeli teglu bez kruha. NaS mir je kratko trajao.
Nakon dva dana dolazi dovjek, opiinski predstavnikzaizbjegli-
ce i govori kako mora uzeti viSak stambenog prostora da smjesti
izbjeglicu,jo5 i boracje, kao to nas treba da zadivi. Sajdida se pro-
tivi, ali bez uspjeha. Mi, mladi koji moZemo uz strme stepenice
idemo na sprat, a stari i nemoini u garaZu. Sve Zene radno sposob-
ne odvedene su da diste grad, pa i ja takoder. Nakon nekoliko dana
nova direktiva:
"Spremajte se, idete na razmjenu."
Opet isto, stavljaju nas u autobuse, mu5ke odvajaju, djeca pla-
du, ne6e da idu bez odeva. Polako kredemo prema Prljedoru, tu nas
je dekalo nekoliko autobusa ljudi koji su bili iste sudbine kao mi.

202
Kolona krede prema Banjaluci i tamo nas deka nekoliko bu-seva.
Idemo dalje prema Teslicu, tu je bio jedan bus i on kre6e u kolonu.
skrenuli smo negdje u sume, Sirok Sumski put vodi nas negdje u
brda. Dolazimo do vojne patrole. IJlazi vojnik, nareduje nam da
kleknemo i poklopimo glave da ne bi gledali polozaje.Tako se vozi-
mo ditavu vjednost, bar mi se dinilo. Bus staje' Isti vojnik nam
govori da moZemo ustati, obuii se i kao "briZno" govori:
"Obucite toplo djecu, ovo je planina, hladno je'"
Nakonkraiegpje5adenjabilonamjejasnoza5tosmodjecumo-
rali obudi toplo. Jedan vojnik usmjerava nas rijedima:
"Lijevo je na3e minsko polje, desno je va5e minsko polje, a u
sredini je rijeka, pa vi izvolite." Poslije smo saznali da se rijeka
zvala Blatnica. Eh, trebalo je to vidjeti, stvari na sve strane. Moja
mama i ja prve ulazimo u vodu, tlo je muljavo i klizavo. Nastojimo
prenijeti nesto stvari na drugu stranu, da imamo suho za obudi'
id"rrro uzvodno neki kilometar, nisam ba5 sigurna, nekako smo
preSle, ostavile stvari. valja nam se watiti po djecu, tatu i svekrvu.
Mama vodi tatu, ja Nedima. Okliznuo se, pada, skidam bundu
sa njega, mokra je i teska. on plade: "ode moja konzerva, sta iu
jesti?l;
-suho,
Njegov ruksak je pun vode, al' se nadam da je ne5to ostalo
bilo je u najlonu. vra6amo se po moju svekrvu i Nafrsu. ona
onako malena nosi svoj ruksak. U njega smo stavili papire od kude
i rekli smo joj da ga dobro duva, ako izgubi ruksak izgubi i papire.
Klizavo je. Idemo polako, nogu pred nogu. Mrak je ved uveliko pa
je tesko. Nailazimo na Azu frizerku, pala je jadna i ne moze ustati,
torba se namodila. Nastavljamo dalje. odjednom wisak moje mame:
"Daj ruku!".
Gledam kako Nafisa tone, panika me hvata. Mamaje vude za kosu,
hoie da joj uzme ruksak, a ona se boji da 6e gamama baciti pa vide:
"Nemoj nane, ostavi moju kuiu!"
Dolazimo na obalu, na teritoriju Armije BiH'
Neko olaksanje, preZivjeli smo. Tu nas je dekalo pjesadenje ne-
kih par kilometara. sva sreia, pa su prve izbjeglice, dok je jos bio
dan prosle, pa su naBi vojnici stavili neke daske da nam obiljeze
kuda se smijemo kretati.
stigli smo. Kamionima nas prevoze dalje. Da mi je neko rekao
je
da du sedmog oktobra u Sumi vidjeti jagode, ja bih rekla da lud'
Nakon voznje uz brdo nekih sat vremena podeli smo se spustati.

203
 Niko nema pojma gdje idemo. Dovezli su nas u kasarnu u Ne-
milu kod Zenice. Onda su nas prebacili u autobuse i odvezli dalje.
Mi smo bili smje5teni u jednu Skolu, tu nas je dodekalo toplo mli-
jeko i wud kruh.
Djeca pitaju koliko smiju uzeti kruha, a volonter im odgovara
koliko mogu pojesti. Tad su nakon dugogvremena dobili dokoladu
i bananu. Njihovoj sreii nije bilo kraja. Nedim pita dovjeka iz obe-
zbjedenja da li on smije redi kako, se zove. On mu odgovara da ide
u dvori5te i koliko god moZe glasnije vikne kako mu je ime.
To su na5i prvi dani na slobodnoj teritoriji. Bili su pomalo slat-
ki, al' i gorki, jer nismo znali 5ta se de5ava u Bosanskom Novom i
da li su Sead i Raskan Zivi. Bogu dragom hvala, ostali stLivi.Zato,
kad me netko pita za5to smo ostali u Bosanskoj Krupi, a nismo se
watili. Ostali smo tamo gdje smijemo re6i tko samo i Sta samo.
Novi je ostao duboko u srcu, al' onaj Novi od prlje 1992. godine
kad smo svi bili u njemu. To je sad grad bez du5e, jer su du5mani
ubili tu du5u.

Kako je sruSena Bracina kuda u DZankida sokaku

Avgust je 1995. godine. Ve6 danima na Baniji tutnji i puca se.
Djeca su u strahu, spavaju u kupatilu, tu je najsigurnije od zaluta-
log metka. O pidZami nema spomena. Osnovni rekviziti za spava-
nje, umjesto omiljene igradke, su ruksak sa osnovnim krpicama i
patike za ne daj BoZe da moramo iziliiz ku6e. Srpska vojska je kod
vodovoda postavila protivavionsko naoruZanje Po danu, BoZe i po-
mozi, samo pucaju iz pu5aka. Djeca sjede u hodniku, igraju se "do-
vjede ne ljuti se". Vojska hoda po sokaku. Nisi siguran ni u vlasti-
toj kuii, ako primijete koga u kuii, odmah pucaju po prozorima.
Imam osje6aj da vi5e nemam snage ni za 5to. Te5ko je, za Seada
ved danima ne znamo niSta, opet su ga odveli na informativni raz-
govor. Djeca zapitkuju kad ie tata dodi, kad 6e ovo pro6i.
Milion pitanja, a odgovora nema. Nod se primide. Pijane "juna-
dine podinju jade pucati, sad povremeno ispaljuju i iz protivavion-
ske artiljerije. Tako iz no1i u no6. Jedno jutro oko pet sati samo
smo duli avion i tutanj kao zemljotres. Isa je zaplakala: "Aj, ja se
upiSkih." Nedo ve6 obuva patike da bude spreman, prigrlio je se-
stru i ruksak. "Mama, mi smo spremni ako treba." - tiho progova-

204
ra. svekrva ih umiruje da budu tihi jer je na sokaku opia guZva i
galama. ve6 je uveliko dan, u Bracinom dvoristu se vidi gusti dim.
prasina se malo slegla, sad je vidnije. vidim da ku6e vise nema.
Policija dosla, slika, ispituju sta je bilo, ko je srusio kudu. Prave se
naivni da nista ne znaju, aznajttdobro da je Hrvatska vojska usut-
kala ,,pijane junadine" kod vodovoda. sve se stisalo. Ide dalje po
starom, al'ne zadugo.
Nakon par dana dolazi iz opiine komisija za oduzimanje viska
stambenog prostora da bi se smjestio Mijatovii Dragan sa svojom
porodicom. Mnogi ga Novljani znalt kao momka koji je razvozio
namjestaj kod Jaske. Mi smo smjesteni u prizemlje ku6e, a gospo-
din se raSirio na sprat i potkorovlje, joS mu nije dosta nego ho6e da
koristi i kuhinju sa nama, tako da smo mi bili prinudeni biti u
jednoj sobi.
Nista ne smijemo re6i jer je on svaki dan pijan. Jedan dan je
nasrnuo na mog oca noZem kao sad 6e gazauati. "Junadina", moj
otac leZi infuziju prima, a on na njega krenuo noZem' Drugi dan
moju svekrvu tjera da mu prZi kobasice i jaja. ona jadna plade,
djeca u strahu samo gledaju.
Zato danas, kad odem u rodni Novi, ljude koje sretnem gledam
u njih kao da su prozirniiet zamene oni ne postoje'
Taj isti Mijatovic Dragan je 1998. stao ispred mene i seada da
se pozdravi. sarno smo ga zaobisli kao najvedu hrpu smeia sto on
zanas i jeste.

205
Sead Curi6

U mojoj pridi bit ie surove istine, bez imalo uvijanja. Odmah da

naglasim da ne Zelim staviti sve Srbe u isti ko5. Jer, bilo je izuzet-
no poStenih Srba, al' naZalost vrlo malen broj, pa ja na ovaj nadin
Zelim da skrenem paZnju da ova prida njih iskljuduje. Po5to su svi
pisali o ranijim de5avanjima u na5em gradu, ja 6u se pozabaviti
krajem 94. i 95-om godinom, kada su stradali na5i sugradani ni
krivi ni duZni.
Podet 6u tuZnim dogadajem, pogibijom rahmetli Ibrakovid Se-
nudina-dapka. Bilo je to L9.L2.1994. godine. Tog dana detwti srp-
ski bataljon je navodno Lelio zauzeti Plavno, al' su u svojim naka-
nama jako brzo odustali jer se i prije samog podetka vidio strah i
bili su svjesni da ne mogu uspjeti. U tu svoju akciju poveli su nas
Bo5njake, nenaoruZane da izvladimo njihove ranjene ili poginule u
borbi, a sama dinjenica guranja nenaoruZanih civila i njihovo izla-
ganje vatri obiju zara(enih strana ratni je zlolin jer smo im bili
Zivi Stit. U jutarnjim satima tog dana oni su kao zapodeli svoju
akciju, a mi smo bili zatvoreni u jednoj ku6i u Ba5tri kao stoka sa
duvarom. BaB tog jutra rahmetli Capak je naSao starog kruha, na
Sporetu ga prepekao i kao da je podijelio svoju zadnju sadaku, svi-
ma nam je dao po kri5ku kruha da pojedemo. U tom momentu su
se duli pucnji, komandir dete je utrdao i tralio da detverica odmah
krenu u izvladenje srpskog ranjenika koji se nalazio na u5iu Ba5tre
u Unu. Moram naglasiti da taj srpski vojnik uop6e nije pripadao
tim vojnicima koji su nas drZali zatvorenima. Kad smo izi5li napo-
lje, vidjeli smo da bi trebali pretrdati vi5e od 200 metara brisanog
prostora Sto je bilo nemogude, to je bio praktidno put smrti. Mile iz
Kostajnice koji je bio komandir dete, repetirao je puiku i zaprijetio
da, ako ne krenemo, da 6e nas lidno ubiti. U toj grupi sam bio ja,
rahmetli dapak, Huse Caji6 i Azem Ibri5imovii . Za ilivo dudo, po-
red kiSe metaka koja se zabijala u zemlju oko na5ih nogu, uspjeli
smo pretrdati pomenuti prostor i skoditi pod obalu Une u zaklon.
Taj momenat je bio koban za rahmetli Capka. Rekao sam mu:
"Pazi sad kad smo uspjeli pretrdati Livi."

206
 On je krenuo korak prema srpskom vojniku i meni samo krat-
ko rekao:
"Jebi ga, SendZo.", i pao je pred mene.
Ja i Huse smo mu raskopdali jaknu i ko5ulju. U predjelu leda
smo nasli malu ranu. sve do tog trenutka sve silne smrti koje sam
vidio nisu ostavile trag na meni kao smrt dapka, koji je bio jedna
od najdraZih osoba sa kojom sam dijelio dobro i zlo, pa dak i zadnje
zalogaje. I dan-danas twdim da je to jedan od najpo5tenijih Bo5-
njaka iz Novog i da njegova djeca mogu biti ponosna na svoga oca.
U tom momentu ja i Huse smo razmi5ljali kako da se watimo i
njegovo tljelo izvudemo da ne ostane da njegova porodica rte ztTa
gdje podiva. Skriven obalom, spustio sam se i na5ao neku ladu.
Nisam vidio da je Suplja. Po5to obalom nisam mogao i6i, morao
sam tog decembarskog dana, kroz vodu vuii ladu. Huse i ja smo ga
prebacili u ladu i krenuo sam niz vodu. Nakon nekog wemena
lada je podela tonuti. Uhvatio sam tijelo i uz pomod Huse koji je
cijelo vrijeme bio uz mene izvukli smo tijelo i nekako smo ga doni-
jeli do Glodne.

Uto je do5la '95. godina. Svi oni nesrbi koji nisu bili u Bosan-
skom Novom ne mogu znati 5ta je DZEHENNEM na ovom svije-
tu. Te godine Srbi podinju imati sve znadajnije gubitke u ljudstvu,
a i u teritoriji. od onih oholih i bahatih pretvorise se u strasljivce
kojima su nesrbi bili za sve krivi. Nisu birali nadin, a ni sredstva
da nanesu Sto vedu Stetu i bol. Izmedu ostalog, mene su u aprilu
"merhametovci" povukli sebi da radim u "Mer-hametu" i da bi
mojoj rahmetli materi bilo lak5e. Ali, to je jako kratko trajalo. Sje-
6am se bila je podjela humanitarne, ja sam djelio bra5no, kad je
do5ao Savanovii iz vojne policije i odveo me u Vatrogasni dom.
Tad je srpska vojska skupa sa Abdiievom vojskom ratovala protiv
Armije BiH, a njima je trebao radni vod, pa su zato pokupili mene
i jo5 nekolicinu Bo5njaka. U meni je ne5to prepuklb jer bih ja mo-
rao biti u kontaktu sa Abdiievim vojnicima, a doZivljavao sam ih
gore i teZe nego srpsku vojsku. Ja sam pobjegao ispred autobusa
wjestan posljedica koje 6e uslijediti. Kad sam stigao pred svoju
kudu, Savanovid i jo5 jedan vojni policajac su ved bili pred kuiom.
Vjerovatno zbog moje rahmetli mame pristojno su me odveli na-
zad u Vatrogasn i, u gar aLu.

207
 lJ garaLi sam zatekao Fetu, rahmetli Mi6u Rahiminog i dva
dovjeka iz Kostajnice koje je UNPROFOR vratio srpskoj policiji.
Svaku nod je bio rulet kad se otvore garalnawata koga de pozvati
na sprat. Na spratu su ti davali da ne5to radii, a svi ostali su te
udarali kako su htjeli. Samo jedan me nikad nije udario. Vidjelo se
d4je gre5kom u Vojnoj policiji, samo je nemo6no okretao glavu da
ne vidi 5ta ostali rade. Znam samo daje jako visok, plav i da su ga
oslovljavbli Bundalo i, ako ovo ikad prodita, ja mu kaZem I{VALA.
Ne daj BoZe da ti treba WC jer prvo mora5 lupati da te izvede iz
garale, a to ti je veliki grijeh. Onda mora5 prodi kroz Spalir vojnih
policajaca koji te udaraju gdje i sa dim stignu. Ako padne5, lupaju
te nogama dok god se mrdaS 5to sam nakon nekoliko dana skuZio,
pa, kad me uvedu, prvi me Sakom udari Kovadevi6 koji je bio ko-
mandir vojne policije. Udarac mu je bio slab kao da te neko Zensko
udari, al' sam ja svejedno padao na pod i nastojao ostati nepomi-
dan. Ako uspijem istrpiti naredne dvije dizme, Kovadeviiu bude
drago, misli kako je jak, pa naredi da me wate u garailu. Nakon
nekog vremena, ne znam koliko, mene i tu dvojicu iz Kostajnice
strpali su u kombi. Njima su rekli da su im stigli papiri zazapadi
dovezli su nas u pilanu kod Bosanske Krupe. Tu smo kopali dan i
no6 svega smo par sati imali za san. A, na moje veliko veselje, na-
kon nekoliko dana Armija BiH je izvela munjevitu akciju osloba-
danja. Srbi, kao "veliki junaci", dali su petama vjetra. Tad sam
vidio kakve su kukavice i da su junaci samo kad su u pitanju ne-
naoruZani civili. Dok duju blizu pucnje, ved bjele, tako su bjeZali
preko drvenog mosta i onda su ga minirali da Armija ne bi sludaj-
no zanjima preSla. Ja nisam imao sredu da me Armija BiH zarobi
zajedno sa srpskom vojskom, a, da sam ostanem, prevelika mi je
kaucija bila moja familija u Bosanskom Novom koja ne bi preZivje-
la moje bjekstvo. U toj bjeZaniji jedan Srbin je rekao: "Ako ovako
nastave, do Banja Luke 6e nas ganjati."
Samo je stari Ra5eta iz Roge psovao majku svojim suborcima
Sto ne zauzimaju, poloZaje za odbranu. To je bilo sve do momenta
dok nije saznao da mu je sin ostao na izgubljenoj teritoriji i nije
zrrao za njegovu sudbinu. U tom momentu se slomio i bio bespo-
moini starac koji nije znao 5ta mu je sa djetetom. Bilo mi je Zao
oca u tom snuZdenom liku. Tad su nastupili za nesrbe joS teZi da-
ni. TJerali su nas da radimo bez prestanka uz minimum hrane

208
koja je na sve lidila, al' na hranu nije. Jedna ka5ika marmelade za
cijeli dan, pa ti Zivi. Svi ostali dani su prolazili uobidajeno, ujutro
zahvaljuje5 Bogu Sto si preZivio noi, uvede zahvaljuje5 Sto si preZi-
vio dan. Tako su tekli dani nesrba u Novom' Kad pogine srpski
vojnik, samo onda oslu5kuje5 koga su ubili od nesrba zaodmazds.
Kako se primicao osmi mjesec, u zraku su se osjedali njihova ner-
vozai strah. Samo se i5dekivao dan kad 6e podeti da gube.
U sedmom mjesecu sam uspio sa "Merhametom" otiii do Zagre-
ba po humanitarnu pomo6. Moj dolazak u civilizaciju nakon nekoli-
ko godina tame je neopisiv, a jo5 teZi je bio powatak sa slobode u
okupirani rodni grad. Nakon par dana trebalo se ponovo i6i po po-
mo6, ali konvoj, koji se kretao pod za5titom UN-a, je waden izKo-
stat'nice. Naduv5i za powatak bilo mi je dudno, onda sam duo njihovu
pridu da Hrvati spremaju op6i napad. Meni lidno powatak u Novi
nije dobro pro5ao, zawsio sam opet u Vatrogasnom, rekli su da sam
ja odao njihove poloZaje u Bosanskoj Ikupi i da su oni zbogtogizgu-
bili taj teritorij. Kamo puste sreie da sam ja imao takvu informaclju
i da sam je imao kome dati, al'to su bile njihove bolesne pride.
Tukli su me i prijetili da 6e me Una odnijeti ako ne priznam.
Rekao sam:
"Vi, ako 6ete mene ubiti, vi 6ete to uraditi rekao ili ne, al' sa
tom pridom ja nemam veze."
Nakon dva dana su me pustili. OtiSao sam u Rogu spavati u
nadi da me nede nadi. Imao sam auto-radio na akumulator, duo
sam kako "Oluja" napreduje. Mojoj sre6i nije bilo kraja, nadao
sam se da 6e Hrvatska vojska doii na granicu i da de kod nas mir
zavladati. Moja sreia je kratko trajala jer istu nod u dva sata uju-
tro su do5li po mene. Odveli su me iza op6ine, tamo sam ve(, zate-
kao sve nesrbe koji imalo mogu hodati bilo mu5ko ili Zensko. Ta-
mo su ved bili krojadi nesrpske sudbine Miki, Slavid i drugi Srbi
koji su bili zaduZeni za "radnu obavezu". To vede se vidjela otvo-
rena mrZnja prema narna, vidjelo se da na nas gledaju kao na sme-
6e. SluZbeno su saopdili da usta5e napadaju srpsku zemlju. Odatle
su po prvi put i Lene poslane da kopaju rovove u Kostajnicu. Na
njihovu sre6u u Kostajnici je bio komadant koji je imao joi malo
zdravograzuma. Prekrstio se i rekao:
"Ipak je ovo i za mene previ5e, ako de me ubiti, neka. Vi idete
nazad za Novi."

209
 Slavii je prozvao mene, Rasima Dautdehajiia, Mehu Mustedana-
gi6a, Marijana Pavloviia, Suku vodoinstalatera, Sudu Puha i joS jed-
nog starijeg dovjeka iz Prekosanja, al' mu se ne mogu sjetiti imena,
zato nek oprosti. Strpali su nas u neko vozilo i odvezli su nas put
Banjaluke". Kad su nas istovarili, tamo smo zatekli veliki broj nesrba
iz Ba4jaluke, Ljubije, Kljuda. U tom momentu sam se stvarno osjetio
kao logora5 jer su se prema nama ophodili bez imalo po5tovanja i sa
velikom mrZnjom. Tu su nas potrpali u autobuse i pod oruZanom
pratnjom krenuli smo pravac Drvara i Grahova. Kad smo tamo sti-
gli, dodijelili su nas kljudkoj inZinjeriji, tu nam je redeno da za svaki
neposluh slijedi metak. Srpska vojska je bjeZala iz Hrvatske skupa
sa civilima. Mi smo morali i dan i no1,iz miniranog sklafiSta u Lidkoj
Kaldrmi iznositi njihovo naoruZanje kogaje bilo u ogromnim kolidi-
nama. Kolone kamiona su to prevozile. Nisi znao Staje gore, pasti od
umora preko mina ili redi da si umoran, u tom sludaju te deka metak.
Kako se koje skladi5te praznilo, oni su ga dizali u zrak, nestajala su
brda. Dio tog eksploziva koji je iznesen vozili su ispod mostova i di-
zali ih u zrak, a mjesta kroz koja smo prolazili bila su sablasna. U
jednom momentu hrvatski avioni su nas zasuli bombama, nastalaje
panika. Srbi su zalegli, da su mogli, u zemlju bi uBIi. Ni nama nlje
bilo lako. Poslije toga sam mislio da ne moZe biti gore, ali moZe, mo-
Ze. Do5lo im je pojadantreiz istodne Bosne po5to su oni lokalne vojni-
ke prebacili na drugu stranu da ne vide kako se gubi i da se panidno
ne bi rasula vojska jer su vei uveliko bjeZati. Ta vojska, Sto je stigl4
vailili su za junake. Tek sam tad saznao da su to oni isti ozlogla5eni
"Vukovi sa Drine" i jedinice iz Sokoca i po prvi put sam duo neki
govor koji nisam razumio da bi kasnije saznao da su to pladenici i
robijaSi iz Rusije i Ukrajine. Takoder, szLznao sam daje mjesec prove-
den na ratiStu njima manje godina dana zatvora u matidnoj zemlji.
Zawlo kratko wijeme, nas oko trideset posto je nestalo. Sto ranjeni,
Sto ubijeni. Sudbinu tih [udi ni dan-danas ne znam. Jedino znam da
je Salih MaSi6 iz Ljublje ostao na planinskom whu Velika Metla po'
goden od hrvatske granate.
I danas desto se sjetim rahmetli Saliha i razmi5ljam da li je
pokopan pod svojim imenom po5to smo svi bili bez dokumenata.
To su nam oduzeli. Kroz pridu sam duo da su ti "Vukovi sa Drine"
i jedinice iz Sokoca ti koji su udinili to Sto je bilo u Srebrenici. dak
su se sprdali:

2L0
 "Vidi, one smo ubili, a ove vodamo sa sobom'"
Takoder,RuskiiUkrajinskirobija5isuuSrebreniciimaliodri-
jesene ruke, radili su sto su htjeli. Ijbrzo je nastalo rasulo srpske
Tako da smo
vojske. Hrvati su zauzeli Glamod i doSli do Drvara'
biii svjedoci dudne okolnosti, dok Hrvati u gradu slave pobjedu'
SrbisavodidemkrozSumurubomgradabjei,e.Do5lismodoneke
pilanekodostreljagdjejeuranimjutarnjimsatimadetniknare-
dio da legnemo tt. tttpn pjeska sa namjerom da nas
ubije' Dok se
on pripremao da izvrJi svoj naum, ostali su
gledali' Ali' nama nije
bio suteno taj dan, naiSao je njegov starje5ina i prekinuo
ga u
namjeri strijeljanja.
Pokupio nas je u kamion i vozili smo se do jednog mjesta na
ostreljugdjesuseokupljaliostalikamioni'lrbrzojejednahrvat-
mi
,t u granata pogodila Xamion i nastala je panika' Igrom-sludaja
smo zavrsili na kamionu jedinice iz sokoca. Dosli
smo do sanskog
Mostakojijeveibioskoroptazan,tujekolonasto-jaladugo.Kraj
Mosta'
nas su rruisti srpski vojnici koji su vodili nesrbe sanskog
NepaZnjom, neko od naSih je otvorio ceradu na kamionu
i ti su
vo;rrici ugledali nas. Naredili su nam da sidemo sa
kamiona' al' na
iz Sokoca'
,r*5r, ,r"Zrr, kraj kamiona je nai5ao taj srpski komandir
ni5ta' da
repetirao pu5ku na tog vojnika i rekao da nema sa nama
smo mi njegovi zarobljenici. Gledali smo kako srpski
vojnici odvode
odajnecivilekojevi5enikadnismovidjeli.Ukasnimvedernjimsa-
oko 11
tirna kolona je krenula put Prijedora. U Prijedor smo stigli
satinavede.Kolonajestala,tajizSokocajedigaoceraduirekao:
"BjeL'Ite, nek vam je Bog u Pomodi'"
Kadsmoizii;Liizkamiona,vidjelismodajeuPrijedoruZiviha-
os.GradjebioprepunsrpskihizbjeglicaStosateritorijeBiH,Sto
je pravi
iz Hrvatske. Tek sam poslije sam shvatio da nam to bio
spas.IzwsilismoinventurusvojihdZepova,naBline5toparicako-
je smo duvali zane daj BoZe. Nasli smo taksi. Taksista nas nije
pituonikosmo,niStasmo.I]zeojepareidovezaonasdoNovog.
bni koji su izi3li u Prekosanju, imali su sredu, a mi koji smo izi5li
ugraduumjestodaidemoku6inismo.Nai5aojekombi..Plava
ptica" srpske vojne policije i pokupio nas' Doveli su nas u Skolsku
svladionu Osnovne Skole "Bra(aHtn(i6" '
Malo-pomalo dovodili su i ostale koje su nasli od nesrba u
Bo-
saznao da je
sanskom Novom. Tu sam kroz tazgovor sa ostalima

2tr
Hrvatska komplet slobodna, a i dobar dio BiH, da Srbi poku5avaju
saduvati Novi. Bilo mi je drago Sto gube bez obzirana na5u, ne ba5
sjajnu, situaciju. IJveder, pod okriljem no6i izvodili su nas da nosi-
mo stvari za njih. Tu sam vidio da su i oni u panici, da Srbi bjeZe
iz grada. Pomislio sam daje sloboda blizu. Te noii su bile najgore
za nesrbe u Bosanskom Novom. Tih dana su ubijeni otac, majka i
sestra Mirse Safiia, stara Alagidka i njena kderka Velida Mesii, u
kudi stgrog Nukida u Jaruzi ubijen je on, Lena i dijete Kadi6a, te
Mara Pantelii koja je bila kriva Sto je sa svojim kom5ijama. Te
stra5ne dane Mustafa Karabegovii je u Prekosanju bio dva dana u
kuii sa mrtvom Zenom jer nije smio iziii iz kufle. Ubijen je Hado
Sefer samo zato Sto nije htio iz svoje kude. U grad su doSli Arkano-
vi krvoloci i specijalne jedinice MUP-a Srbije. Sve nesrbe koje su
na5li odveli su na autobusnu stanicu izmedu ostalih i moju famili-
ju. Tad sam shvatio da je meni tih dana bilo bolje u zatvoru nego
kod kude, jer ljudi su ubijani samo zato Sto nisu bili Srbi. Mi smo
zavr5ili na Kulskom brdu, tamo smo dodijeljeni banjaludkoj jedini-
ci koja je bila sastavljena od prosvjetnih radnika i sporta5a koji su
do tad bili po5tedeni ratovanja. Oni su bili jedina pozitivna strana
te srpske vojske jer su nas tretitali kao ljude i davali nam jesti.
Kad su saznali 5ta je bilo sa porodicama, odveli su nas kuiama da
vidimo je I' sve uredu. Kad sam do5ao pred kuiu i vidio otvorena
wata, a u njoj nikog nema, ja sam pomislio na najgore jer je preko
puta Bracina ku6a bila sru5ena. Pomislio sam na kakav (uprizor
nai6i ako sad udem u ku6u. Kasnije smo saznali da su negdje od-
vedeni. Vradajuii se na Kulu vidjeli smo da se ne5to dogada na
autobusnoj stanici. Jedan od vojnika oti5aoje vidjeti i, kad se vra-
tio, rekao je da su civili zatvoreni. Odmah su nas poveli prema
autobusnoj stanici da vidimo jesu Ii naSe porodice tamo.
Tu me je sasjeklo kad su djeca zaplakala:
"Tata, mi smo gladni, a ni Sana nije fina zapilti."
Nije mi bila te5ka moja patnja koliko mi je bilo te5ko to 5to mi
djeca pate, ni kriva ni duZna. I dan-danas se pitam kakve su to
kom5ije bile, a i vojska da zatvara invalide, Zene i djecu kao stoku
bez hrane i vode. Moj rodni grad, Bosanski Novi, bio je tri dana
slobodan do mosta na Sani. Sa Izbe sam gledao svoj prazan grad.
Srbi su dekali kad 6e uii Armija BiH u njega. Jedne od tih noii mi
smo bili zatvoreni u podrumu Jove Sevida na Boji5tima.

2r2
 duh smo tutanj kamiona i kolonu civila koji su uzvikivali:
"Novi pada!"
je zatraLio
U tom momentu, neki srpski vojnik koji nas duvao'
i je da se otvore wata i da nas vodi u potok ubiti, ali vlasnik ku6e
je iz
.lo"o S""ie, koji je poznavao mene i moju porodicu' izalao
i

!
na5kodi'
I
kuie u5ao u p.epirku sa tim vojnikom' Nije dao da nam
Tada je on bio zamettedobar, ako
je nekom drugom naLao udinio'
stanici protje-
nek mu sluZi na dast. svi koji su bili na autobusnoj
je jos
rani su meni tada u nepoznatom pravcu. Narednih dana bio
jedan konvoj za nesrbe. Poku5ao sam se izvuli' al' me naSla vojna
policija i vratila na Izbu.
Tad dolazi PotPisivanje Dejtona'
To je
KaLu, sad je mir, pulta;u se zarobljenici na sve strane'
jer du-
moida vaZilo ,a druge gradove, za Novi zrra]fr- nije sigurno'
vamidan-danasdo,uol"zakretanjekojajeovjerenall.0l.1996.
godine,akojusamuspiosaduvati'GospodarmogZivotabiojeSla-
de ga stidi kazna'
irid Zdrurrko, potpisani na potwdi, nadam se da
Od potpisa Dejtona, pa do moje potpune slobode
28'01'1996' godi-
ne svaki dan sam rruaio mrtve srpske vojnike, a i bosnjadke'
Kod
gSadu' a familija pro-
svoje dvije kuie, ja sam bio izbjeglica u svom
tjerana. i darr-danas imam rje5enje opdine po kojem
mi se oduzima
potwdu o oduzi-
iu6a i namjestaj i dodjeljuje Mijatovi6 Draganu.
manjuautakaoiodbljenicuodpu5tanjaizradnogvodasapotpi-
gdje je ko ukopan od
som Nikole Graonida. Kompletnu evidenciju
Armi.
ubijenih novskih nesrba, kako vojnika srpskih, tako vojnika
je iiu sa tadnim mjestom i rasporedom je vodio vid sanitarac. on
le
-6u
i*uo sve zabiljeZlno i skicirano gdje je ko ukopan' Kao primjer
pripad-
navesti dogadaj kad smo ja i Pape na mezarlucima vadili
nikeArmijeBiH,onjetadnoznaokojeko'NikomnebihpoZelio
davadimrtvemjesecdanaposlijeukopavanjajerjetouZasanosje-
po dolasku kod
6aj'i jo5 gori smrad 'Bez obzira Sto sam se obavezno
,oAutuRaskarrakupaoipreMadio,mirissmrtibiomijeunosui
na koZi. Ni kod rodaka nam nije bilo lako
jer se uselio jedan vojni
policajac i na sve mogude nadine je gledao da nas izbacl

(Uteskimtrenucimabilojeionihljudikojisubacalimalowje-
tlanatamukaoStosuuditeljicaRuZicakojajekradomdonosila
hranu Aziftizerki, teta Dragi caizvrtilakoja je prodavala mlijeko

2t3
mojoj Zeni kad musliman nije smio hodati gradom, uditeljica Rosa
koja je odbila da djecu ocjenjuje po nacionalnosti.)

Ja jesam za oprost, al' da bih nekom oprostio, taj neko se mora

izviniti
za udinjeno.
Nadam se da de i taj dan do1i za dobrobit bududih nara5taja.

il
Odlaskom kako familije, tako i kom5ija, moj Zivot vi5e nije bio
isti. Mozak utrnuo od razmi5ljanja, a tijelo kao robot funkcioni5e.
Svi oni za koje se isplatilo i:ivleti i patiti preko noii su oti5li u nepo-
znato. Svaki smisao ostanka u rodnom gradu je bio izgubljen pro-
tjerivanjem dobrog dijela ljudi koji su jo5 uvijek obiljeZavali Bosan-
ski Novi. To je za mene bio kraj, shvatio sam da sam postao samo
rob srpskih snaga. Dokje porodica tu bila i onaj mali broj Novljana,
nadaje postojala u brz kraj i robovanje se lak5e podnosilo.
Nakon dva dana od odlaska konvoja, Srbi su naumili protjerati
i ono malo Zena, djece i staraca Sto je ostalo. Mi, koji smo jo5 mogli
robovati, nismo imali pravo ni mogudnost odlaska. Kad se formira-
la kolona autobusa, moj rodak, Rasim Dautdehajif, i ja smo sve to
sa Izbe gledali, jer smo tu robovali. Na brzinu smo se dogovorili da
iemo poku5ati pobjeii i krenuli niz brdo da i mi poku5amo udi u
autobuse. U toj namjeri smo i uspjeli, u51i smo u autobus. Ali, ne-
posredno pred polazak autobusa do5la je srpska vojna policija tra-
Zeii nas dvojicu imenom i prezimenom. NaBa kom5inica Hana He-
gii koja je bilazadulenazabrojanje osoba po spisku koji su joj dali
Srbi je poku5ala da nas za5titi i u brojanju nas je uvljek preskakala.
Nakon nekog wemena, kad smo vidjeli da oni ne6e odustati dok
nas ne nadu, mi smo sami iziSli da ne bi stradali ostali zbog nas.
Odekivali smo najgore, azalttdo oni su nas samo predali starjeSini
koji ih je poslao. Naredni dani bili su te5ki, veoma te5ki, njih sam
ve6 opisao, samo sam razmi5ljao kako do6i do porodice za koju ni-
sam znao gdje je. Nakon nekog wemena moja tetka koja je inade
udata za Srbina, jednim od rijetkih korektnih koji nije djelio ljude
po vjeri, javila nam je jednu radosnu i dvije tuZne vijesti. Radosna
je bila da su nam porodice u Bosanskoj Krupi, ali i da smo oba osta-

214
 li bez roditelja. Naime, Raskanova mama' tj' moja tetka Fatime'
godine' Iako
umrla je 05.12.1995.godine, a moja mama 06'01'1996'
su ljudi spustili u mezar'
sam jedinac, moju *ujtt" rahmetli drug
januaru su nam dozvolili
a5a sam bio jako blizu, al' ipak daleko' U
da bude*o u kudama, al' da im i dalje radimo'
Izbjeglica u svom gradu sam bio
jer mi u moju ku6u nisu dali'
jer je on uspio dobiti
Nas nekoliko je bilo Jm.jesteno kod Raskana
policajac'
jedan sprat svoje kuie, dok je u drugom boravio vojni
"strsuj.rei raz'
radio duo sam da se 27.01.1996. godine organizvie
i ;j"r* ..-,j ,u ru" ." JaiAdem Velkii smo odludili poku5ati otidi do
iPrijedoraiprobatiseubaciti'Ujutro,2T.jamatasmosjeliuvoz
smo se u sredinu. Do
i ;; b;lt"d"rirruko dupavi i neuredni uklopilismo mislili sta i kako
[ il;do;rrir-o ni rijed progovorili, samo smo zatekli
t ;;ii;. n"rr":"".:" t*"uutu aa nuae oko devet sati. TupokuSali smo
t ;;.iril". via:"h ,*o da prave spiskove razmjene,
I :" ;;iiaviti, aI' nas nisu htjeli upisati jer nisu od vlasti iz Novog
nas u omarsku'
I ffili"i"tii"" da de neko biti u razmjeni. Slali suomarske. U toku
I T;; "rr*" otisli, posto smo znali za strahote ne puste izatvo-
I ;;produla se viiest da uN ne da razmjenu dok
I ;n;; o,,'u-rtl. ot o detiri sata poslijepodne stigao je autobus
I ;;;".*i"i*. iz omarske, a, po5to ih je vedina bila iz Prijedo-
njihov
I ;;.;;rt." i" ** eL jer su svi civili zeljeli vidieti ima 1i neko
nekog svog, bili
I ;;;otrrrrrr. povici djece i i,enakad.su vidjeli
nisu na5li svoje'
I ;"|"5t ira .t,rsuti, a jo5 su teZi povici onih koji je
iil ri*:"si"u Glogovac iz Banjaluke naredio ulazaku autobu-
I "srbi
I ;;, su predvideni za razmieru bili na mjestu razmjene u
I ;i;t""ir."a^sanskog Mosta. Po5to nas nije bilo najespisku, voj-
I ;1i.;; u autobus nas nije htio pustiti, onda mu taj Glogo-
I "i.r""Dopisi ih." Kad smo do5li u Koprivnu i kad sam ugle-
t"r..",
I "r"
a"" i.1i"raNdna zastavi, moje srce je htjelo iskoditi iz
grudi, a u
u dvora-
I n*iJ"a:ekivalo sLoBoDA, SLOBODA. Smjesteni smo svojih
t i" Mostu. r{roz prozor sam gledao poznatalica
^N;;;"
"'s."rrom
I ifamilije, aI' nisam mogao izidi dok nas nisu provjerili
t i., rr"t olicinutdveli na neku detaljniju provjeru. Sutradan me
"r
I i" ri"r.*rxakomisijapregledalaiustanoviladasam zdravipristu-
I il.u,o tmiji BiH. Dobio sam dva dana da obidem porodicu' voj-
***r,::';frffT:";il'iTTffii3t1:'ilffi;:*l il:t
I
nikad u Zivotu nisam bio u tom gradu. No6 je bila, struje nema,
sve razru5eno i sablasno. Nakon dva dana koja su pro5la kao da su
dva satawatio sam se u Sanski Most i javio u jedinicu. Po prvi put
sam molio Boga da Dejton ne vali,jer sam imao pu5ku u ruci i
familiju na sigurnofl, d' na moju Zalost Dejton je zaiivio i moj
Novi je ostao u Republici Srpskoj.

2L6
i
1rrluilHrln pAJ$G ;r$Annr
i HOB}I TPAj1
t

AO3BOJTA
3A KPSTA}LENYTOBA$I
sr:i:4.:lf$f,

s-da iIi?I* iiun{

f1r
!i ,,**r,Sh*l'$:k&F:
tl'li*'r1j
?q!!i::$: Cbsviiest.
U Drednetu Va6e8 z' za rrrocenis uzetog autosobilg je
FCRI
-fcb
{cHlnin: P! 4$6-ol za po oiu"in"-- iotrele funkil-onisan
\
saorrs6aia llovi irodt
o b a v J e i t a v dn o' il s
j
ds Dotrebs zc zoridtenden :3 Zzl"ii
cdsa i dalje postoii-(-do -fiatiti :l'3":"
*'$:"ff
"ilgrti8,T
po ?restsnku uttvrcene
1991. ro4.-),'te ds isto soz
sa<tirlnlec !-orisxika.
"rili'eoE no Csna vra6anda r
iEo t'rovo na Daknadu 30 15,oni
l_u iostupku utrr:Ga! Uredlltn
nl notrob"e oebrsne. brr o1-
t
z:>.r*jkt *:/9trT-t-tre,f6t' propiea
nih sredstavs uzeti.h z8-P'ot tod.olaBe.
t : {, vadan siie-o isprat& naknade donoci ssda-
ja :n"crua. i ai:o niste z3d('volJli
Erii korisait-flIIl :'di tfiZi.ti. Eudskin Puten.
iai6clis 6i-vieinon naknede "oZeie

t
I

t (q
!!
*
C ovone obavliost: i
I

2L7
TEIIYI}JTKKA
omllltuA lloDli rPAil
CPIICKA ^vrr( ,/
oililt'rtllicttA yilFA.tsA
iipojto2/13-372' 627 / 95'
-\\,q'^.,k
,\
/
\
llary}r: 5.09. l995.ro!:{se.-
O.[e'lebe 3a feolercxe nocJro&e, Karacrap ll ru{oB!{}'srno-nPaaue
i{ilJAro8}iit llltArAHA
nocnoBe onorHse lioEn I'paJl,peuauajyhir uo sa*Taylrnana
F3 tloBor rpaaa sa npualeueuu cxenraj,ua ocEogy 12'yPea$e o
.ne"*u3y lrioernnua I nrryt'u* aiu" 43 reP1198ril1 Penyorlltx cPncsc
7;ioy*-g-un* r$acltsr leny6nnxe cpncxe 6P.27 193'1.8 o-E o c I{

PErlSbjl;
l.i.!tl .iAf Ots$b AP;!rAIly rs!{oBor[pana
u oeroaoj qersepsranag.noPo.qHqx AoFe,ortje ce Ea nptlsBeltao-KoPr'utess
aracooan cran y rlopogiruxoj erdlr6eroj srpa.as nsrpabritioj rla r'c'6p'
;ti n.n'op.- loiS s-i.ya.rrp. paalr]er E'tacsHfia ftVPlii: lt8)ir'&liirl
byMA ng tlr:io:: rpa.qa yn.- ceno UaHxflha Corax 6p' 66 - cnpar
2. nMJATOft{h APAfAJly x rierolol noPa'rrqx lajy ce ua
xopr{8Tbe llcri!}a!'rle cTgApU SaTeqeue y BaIlPeA I1O}{eU!'TOI'{ clnat{y It to;
f1fjaTosnh ,!.iParan ce yceeaBa no ocgosy Bxlrr'a ctal{$euof nPocsopd
xo.i gracnrtr:i rryprtr nyr,rerea spaBox xoPx&rena cnpaaa rlorpTITHX ccaap'!
$a Iatr yce6e'ba y l:o,qiejbe$ol{ rasjcny oojer*a, ae llpagolt &oplll;I?ebi ca-
utfagnor qgopa u xyxnbe.

3. c{arl' H cfEapn Aaly ce xd KoP'tEtelbe Ha 12 xjece{fl'

,l . y cnytraly Aa xopHcnHK'crdEa l{ c'rnapr rra$epas'l pasH]e xa
oacer,r rt3 rlaoe.Sexor ciaua a1'xax ic IIIIJ npecere&a tra 15 aaria i:rl JraHA
npeceneEa
' o6aaecru onaj oPrax.
y c:lyua.;y ytlBrlte6a $JIll o,ryi)eba cTBapn !{9 uraga xopltcBlrK
rirotst(oge ttaI:BaJIe En $cte '
' cnoct'iire
cTa.jt)tl
5. rrajaroaxh llpal];rx iyxaH je n'ahatu lreceqEy 3a(yn:ltlsy
y L3nocy o;r ror6o aunap-a lr To:Jo ne.tor-y !{eecuy 9a tlpo?e$nu il,ruert
ia Oaagiiu* Onuexne itori lpan no{cts og 1.o9.1995.rc1r:lre.
d. iiopHcsBK Itpttr.lpe$enc EeJte&cl{a': lexptErl;la na r'oPrrJ?ebc
l(aor1llOGpetnHxcl8apit.UyXaX3"$Cter'yBaTIttaApltaB&Aitllocllii6o:'lAO-
6por touahuua.
}'cnyqcr]yrerlocfyltadballan6o}tAooopol.IloMalr'r$a,npoTusriop$c[nsa
he ctr noxpenyaH noclynar 3a ltcerelbe.
OOPa3noxebe
ItlJA'JuiJlth tiPsrAfi o$pdtilo ce 3axT eSy OFo&r OPsaHy J{n cc sa
rcra H rlopojlray odcg6elll cxemaj.Ys 93IT99 ie fficEoEaHB npHnuHllJ
nnrrq. x r.: P ieueoe'i6<rri;;;"-;"u; igroliSixvtrna rucra saracrPa Lo56/ct5'
i$-;idr;;;oii-ito"11 rpan on 31'o8'1995'r.orxHe'vBjcPeal
o-r*nocjeno*auy uexperituua Op.o6l2.952-l-954/95.[lpssttat'[a o ntt.Taxcs lt.
qexehn npttnoxeli.e ;iosase oaaj oprag je ytaparo 'qa xxeHoDacsq+rd ltany:5a8a
ycJrose si cmentai npelrir qnauy ll.raqxa 5'yPer6e sa ocuoly ie
rt pelleao rao Y nsPeul'
tlpoius baor peoeoa rroxe ce il3jalL{rr 6an6a PerryornrrKo3
ynpaB[ 3a neogercxe u t{Hoaa8cxo-rstaBae nocJtoae y Poxy og 8 lana o.[
Aasa nprjelre Pelneba.
,ita,naa ce rroaHoctl ttltcMexo I.JIB X&4$\ra gasrcE|{lt oaoFr oPFagy
n,rn ce llase nonror or naaha*a raxcl'
AocrArrHrri: "p;;;;";;;;-;-";;tmi)t ,,,r, .""foQlnoo*
HFesoBaHoM
1. d{"_*"*
Sl :- 1:.;: . -.\?'"'^ oJtBn}:EA[
2. Eef,aesr{uj}r $ fl=E +i'ntgpexerrh,t{sa('fv$esnje
3. Ap x r. B
'r.- ,ur:,.1t t
vr. ,l)[r,arn

2t8
Issa Curi6

I
Napominjem da sam tada bila dijete, te da se ne sjecam re-
doslijeda kad se 5ta de3avalo.
zavrijeme rata radio je "Merhamet", oni su bili kao zaduZeni
da nam nabave hranu. Ja naZalost nemam lijepo sjedanje na "Mer-
hamet". sjedam se da smo uvijek dugo u redu dekali da bismo do-
bili bilo hta zajelo. Jednom je u toj humanitarnoj pomodi dosao i
"eokolino,'. Moj brat se obradovao kada ga je vidio, pa molio i
je
plakao da mu daju, to je njegova omiljena hrana' No, naZalost,
,ril" gu dobio. Plakao je kao mala beba, a ia sam ga pokuSavala
uqesiti i sti5ati. Bojala sam se da mu ne naude kad duju da plade i
galami, jer to je za nas, nesrpsku djecu, bilo zabranjeno' Na5 glas
se nije smio duti, a i taj "dokolino", iako je bio poslan nama, ipak
je
bio je rezervisan za"drugo" djecu. u tom razolarenju moj brat
proklinjao i sjedam se da im je rekao:
"Da Bog da vam sve to ProPalo!"
Sta ie, gladno i Zeljno dijete, a nikoga nije bilo briga' U toku
je
nodi svu tu pomoi su ostavili vani i, kao po kazni, eijelu no6 kisa
padala i unistila taj "cokolino". Moglo bi se re6i Bozija kazna ili ih
je djedija suzabrzo stigla. Koliko nam je bilo drago, toliko nam je
bilo i zao. svi slatkisi koji su dolazili u humanitarnoj pomo6i nisu
nasli put ka onome kome je bilo namjenjeno, bili smo zeljni svega,
al'ponajvise kruha. Nekako u to vrijeme nismo ni mislili na doko-
ladu i slidno. Bili smo sretni kad smo imali bilo sta za jesti.
NaSa majka, rahmetli DZuma, saduvala je za tlasbombone " 505
sa crtom,,. znart da nam je jedno wijeme davala bombone kada
bismo kao bili dobri. Jadnica, trudila se i u to wijeme da nam ugo-
di i da nas po5teno odgaja.
Pored svog straha koji je nosila sa sobom, nije znala gdje je njen
vlastiti sin, trudila se koliko je mogla da nas zastiti od svih tih
strahota. desto je plakala i molila mamu da nas nekako spa5ava, a
da 4ju ostavi. Govorila bi joj da vodi djecu ako ikako moLe'

2t9
 Hvala Bogu, moja mama je uvijek bila jaka i nije odustajala,
niti ju je htjela ostaviti samu.
Katkad bismo oti5li na Brdo, al'ni to nije vi5e bilo isto. Majka
Halida i did Huse su bili istjerani iz svog stana, did jadan, nepo-
kretan. Oni su Zideli u na5oj kuii. Nismo se smjeli viSe tako bez-
briZno igrati, niti smo smjeli i6i daleko od kude, ali ipak nam je
na5e Brdo uvijek bilo drago.
Kako be sve vi5e zakuhavalo i na5 djedlji Zivot je postajao sve
tei:i i teZi. Morali smo da spavamo obudeni, sa patikama pored
glave, jer nikad se ne zna 5ta se moZe desiti u toku nodi. Srpski
vojnici su znali doii u toku noii. Mama je morala mene i brata
buditi i izvoditi vani da bi oni vidjeli koliki smo. Rijetke su bile
noii koje smo mogli, takoreii, mirno prespavati. Doilo je i vrijeme
kada nismo viSe smjeli izlaziti iz kude. Ja i brat smo se uvijek rado
igrali tatinim alatom. Nekada je to bilo zabranjeno zarras) al'u to
doba je bilo jedino Sto smo imali od tate. Sjedam se da smo ja i brat
na podu, u maloj sobi, danima popravljali neki stari sat. Tata je
bio opet negdje odveden i nismo ga dugo vidjeli. Sokakom su hoda-
Ii naoruZani ljudi i mi smo se morali skrivati u hodniku ku6e. Jed-
nom su skuZili da neko Zivi u kuii i upali su kod nas u kuiu. U svoj
toj strci brat i ja smo uspjeli uletjeti u kuhinju i uzeti ne5to malo
kruha. Djeca k'o djeca, bojali se. Sta ako ne budemo imali ni to za
pojesti? Odatle su nas otjerali kroz sokak, do srednjo5kolskog cen-
tra, gdje su autobusi vei stojali i trpali su nas u autobuse i odatle
prebacili na autobusnu stanicu. Na autobusnoj stanici je bilo puno
Novljana. dak su dido i majka bili tamo, dak i na Brdu su ih na5li.
Arkanovci nam nisu davali ni jesti ni piti, a, kada bismo htjeli
u WC, morali smo moliti. Sjeiam se daje Ajdin vikao: "Eto ih nose
6evape sa kajmakom.", a sva djeca bi se prvo obradovala, pa onda
podela plakati, Sto od gladi, Sto od razodarenja.
I dan-danas nerado prodem pored te stanice, moglo bi se reii da
je mrzim, nekako me jeza uhvati samo kad je vidim.

il
Sjeiam se, pustili su nas Arkanovci sa autobusne stanice. Bilo
nas je puno u kuii Raskana Dautiehajiia. Mi, djeca, radovali smo

220
 se da konadno dobijemo nesto za jesti, al' dali su nam samo supu.
Djeca k'o djeca, nismo razumjeli za5to' Ja, Nedo, Nerko i Nina
rahmetli smo se sakrili u Spajzu i jeli ajvar koji smo tamo nasli.
I
Bito je to dudno vrijeme, puno nas je bilo u toj ku6i. Dosao-
je
I
I
neki Srbin ,uztosve, uselio sL u ku6u. BoLe,opet oni sa r,a-a. Sta
de sad biti, bio je jedan od nasih strahova. u te dane slali su nas,
djecu, po kruh. O, BoLe, kako je samo bio twd' Mi djeca smo se
zezali da je to nase oruZje, ako nas neki srbin napadne, udarit
6emo ga sa kruhom. Toliko je bio twd da bi mogao dovjeku
glavu
razbiti. Ne znam koliko dugo smo bili kod Raske i SadZide. Znam
samo daje majka DZuma rahmetli rekla mami da gledamo datzi-
demo iz Novog.
"Idi, spasavaj sebe i djecu, sve smo izgubili, samo njih jos ima-
mo i moramo ih nekako spasavati,ko znakad ie se ovo zavrSiti."
Ni sama nisam mogla vjerovat daje moja majkato rekla. Ipak, ona
voli ovaj grad i nikada !a nije 2eljelanapustiti. Sta ie sad sa nama
biti? Sta je sa mojim tatom? Ako mi odemo, 5ta 6e biti sa njim, bio
je
- moj najve6i strah.
I dosao taj dan. Dan kada smo napustili Novi. Taj dan nikada
je
nedu modi zaboraviti. uprkos svim bolnim iskustvima, ipak boli to
kad napustas svoj grad, dio tebe ipak ostaje u 4jemu, a ti odlaziS u
nepoznatom pravcu'
Niko tte zftakakva nas sudbina deka, svi se samo nadaju da ie
izvtl(jZivu glavu. Sve sto nam je preostalo je gorkaborba zaLivot.
Potrpali su nas u autobuse. opet su tu oni naoruzani vojnici. upe-
rili su puske u djecu, a mi, djeca, ko ved navikli na sve, tiho se
molimo, da nam nista ne urade i slusamo njihove naredbe. sjeda-
mo na pod autobusa sa glavama pognutim ka podu i kredemo na
put. Put u nepoznato. Dugoje trajao taj na5 put'
Kada su autobusi stali, bili smo u jednoj Sumi' Nama potpuno
nepoznatoj. strm put kraj rijeke je bio i vodio preko nekog malog
mostida. Na pola puta se nalazilakudica iz koje su iza'sli srpski voj-
nici. Odvajali su Leneicureizkolone. Strah me obuhvatio. Sta ako
odvoje moju mamu. svaki das sam se okretala nazadda vidim
gdje
je mama. ona se trudila da pomogne starijima. Ja i brat smo isli
dalje. Na kraju puta bio je neuredeni prTlaz ka rijeci. Rekli su nam
da mozemo da biramo izmedu rijeke i minskog polja. Preostala
jos
nam je samo rijeka. u njoj je bilo oboreno drvo koje ju je udinilo

22L
brZom. Silazim u rijeku, ni sama ne znam kako, poku5avam da
koradam kroz nju, a strah meje. Strah me jezamamu, majku, didu
i sviju, a u isto vrijeme se bojim da ne izgubim svoj ruksak.
Majka rahmetli je stavila sve papire od na5e kuie kod mene u
ruksak. On se natapa sa vodom i podinje da me vude ka dnu, a ja se
nekako borim" Neko mi vide da pustim ruksak. O ne, njega ne pu-
Stam, sve su nam uzeli, ne dam na5u kudu. Moram da ga saduvam,
ne znam kako, al' moram. Podinjem se gu5iti, voda je dublja i ne
mogu vi5e da dohvatim dno. Neko me izvladi za kosu i uspjevam da
uhvatim zrak,te nastavljam dalje. Nekako sam uspjela da predem
na drugu stranu. Nestrpljivo dekam mamu da dode sa majkom
DZumom. Dido Huse, nane Halida i brat su vei tu, jo5 samo mama
i majka da mi dodu. Napokon, i one stiZu. Majka jadnica u svoj toj
muci se brine da se ne prehladim, vide mi da se presvudem. A ja
razmi5ljam, pa Sta da obudem, a i ruksak mi je mokar. Pogledam u
ruksak, a u njemu u kesi sa vakuumom, zapakovana dista gardero-
la. Cat< i u svoj toj muci, moja majka rahmetli je brinula da imamo
Sta obu6i i da bude u tonu. Sjeiam se, sve je bilo sa Barbie. Presvla-
dim se i onda nastavljamo da pje5adimo. JoS uvijek ne mogu da
{erujem da je to na3 put ka slobodi. Cijelim putem se pitam Sta je
sa mojim tatom. Da li on znagdje smo mi i kako je on?
U susret nam nailaze vojnici. Opet onaj strah je tu. Poku5avaju
nam objasniti da su oni na5i, moja djedlja glava ne moZe to da
shvati. Tovare nas na kamione ivoze nekuda, al' ovaj put stvarno
nas voze ka na5oj slobodi.
Dolazimo u Zenicu. Srdadno dodekani od ljudi koji su tamo bili.
Smjestili su nas u neku Skolu. I hranu su nam dali. Sje6am se da je
tetka Sehiza do5la sa kantom graha. Ah, te radosti. Konadno ne5to
za jesti. Mi, djeca, se ne odv4jamo od odraslih iako nam oni govore
da se moZemo slobodno igrati. Nakon nekog wemena izlazimova-
ni i neki dovjek nas pita kako se zovemo, a mi prepla5eni trdimo
mami da joj kaZemo da neki diko hode da zna ko smo mi. Mama
nam govori da slobodno smljemo reii kako se zovemo. Ah, koja
milina, trdimo ka tom diki i videmo iz sveg glasa kako se zovemo.
On jadnik nas posmatra sa suzama u odima. Poku5ava nam
objasniti da i on ima djecu i da nas on duva, te da nam ne smije
niko ni5ta viSe. Al', de, Sta deS, strah je bio jadi od razuma. Nakon
nekog vremena taj isti do{ek dolazi i donosi nam dokoladu,kale

222
 da su nam je njegova djeca poslala' Ah, te srede u nama'
dokoladu
ved odavno nismo vidjeli.
Nakon par dana provedenih u Zenici, kredemo dalje' Ponovo
i smo u autobusima i onaj strah je opet tu' Pitam se
kuda idemo
i
I
sad. odjednom staje kolona i ljudi trde sa novinama
i vidu:
i
"Novi je osloboden."
ne
Niko ne vjeruje Sta pridaju, au meni strah, samo da nas opet
i

wate u Novi. Jeste, to moj grad, al' ipak uspomene na njega su

bolne. cujem i dalje uzvike da je Novi osloboden, al'
ja se samo
pitam g4ie je moj tata.
-
Nakon duge voZnje stizemo u Petrovac. opet u neku skolu. Li-
jepo su ,ru, pti*ili i dali nam jelo' Ne znam koliko smo tu bili'
nas
Nut otr Petrovca odlazimo u Bosansku Krupu. Sve komsije su
polako po-
ljubazno primile i svako nam nosi ne5to od hrane' Sve
iirr5" du sL normalizira. Djeca iz kom5iluka pitaju za naieg tatu,
a
jaSutim,neznamstadakaZem.Ijabihvoljelaznatigdjejeoni
kako je, al'ved dugo nismo zanjegani5ta duli'
Vrijemepolakoprolazi,al'tatajo5nedolazi'Jednogadana
ustajemo. Mama nam govori da je majka DZuma umrla' Jadnica'
umrla je od tuge za svojim djetetom' Puno je pro5lo vremena'
tata
jo5 nije do5ao, a mi se svaki dan nadamo da ie da pokuca na vrata'
i Ru-uru' je do5ao. Ah, taj dan nikad ne6u zaboraviti. Mama je
presla kod komsinice na iftar. Ja sam otisla da se tusiram, dido
,t rsu jednu te istu pjesmu "Jos se ljube una i sana" i udara
gla-
.rorn od zid. odjednom neko kuca na vtata,
jaizlazim iz kupatila.
Pitam: "Koje?"
virim kroz vrata i vidim bradatog dovjeka. Prepala sam se i
trdim ka majki Hatidi. Ona dolazi i briZnu u plad:
"O, zete, nek si nam do5ao."
Tek kad je on progovorio, shvatila sam da je to moj tata' Tata
je bio opet tu, al' ovaj put kaZe da je do5ao i da ostaje' Mojoj sredi
glasa
nigdje tti3" tito kraja. Brat i ja trdimo ka komsinici i iz sveg
videmo:
"NaS tata je do5ao!"
Mama jadnica u nevjerici skade, porusi sve po stolu i bosa leti
kudi da se uvjeri da je tata tu. I uistinu, on je bio tu. od tog dana
me je ponovo sunce obasjalo i tek tad za mene
je zawsio rat. Al' to
nije bilo '95. godine, ved puno poslije'

223
224
:

I
Dana Kapetanovi6
I

U toku rata jedna od veza sa ostatkom svijeta su bile

poruke preko Crvenog kriZa'
b.ro
"rr
fi"*" o preZivljavanju ilivotaizDLanki6
sokaka, ku6a br.13

P-l
NajdraZina5i,odmahdakaZemdasmodobroidasmozajedno
osta]iuNovom.Stalnomislimonavas.NaSarodbinajevedinom
oti5la u Njemadku sa konvojem' Mama i tata su dobro'
samo se
puno sekiraju.
Puno vas vole va3i KaPetanovidi'

P-2
Dragatetka,odmahdatikaiemdasmosvidobro'jermenijeprvo
pretetjetipogledompopismudastevisvidobro'Namajeteiko'a
*og" ,u-isliti samokako je vama na ratnom podruffu' Nadam se da
sve razumije, a opet
de orro pro6i bezbolno zanasu djecu. Moj Mirza
jedino sto nam
nista ne shvata. K'o dijete. Kod nas je prilidno mirno,
ako
nije mir u srcima i duSama, ali mislim da smo zasluZili da ovo,
Bogd.,preZivimo.MamaimavelikiSeier,pabitrebalapre?nainzu-
lijek tesko
lin, ne ,n*sta 6e, pogotovo u ovo wijeme kadaje i obidni
jedini priiiateUi Sejo i
nafaviti. Tataje jako n"*oru,'. Oti5ti su narn i
A"ruruSrri"*rko, svakim danom nas je sve manje' Mi nemamoiza'
panemoZemoidi,iakobismotrebalizbogAdija'AIi,Staje'tuje'

P-3
Dragatetka,pitaSzaitonismooti5liizNovogkadsusviilisko-
jedno te isto. Ako previ-
rom svi otisli. Ti znaS ono, dobar i budala su
5e vjerujes, nastradaB. A nama se desilo da su
nas wi zaboravili. od
nije na-
w1, prijatetSa koji su swaiali, kada se trebalo krenuti, nitko
,*atio da kaZe kako se sprema konvoj za odlazakiz gtada' I
^uolh
tako, kad sam sutradan vidjela kolonu od Unskog mosta'
pa kraj ho-
tela,Skolskogcentra,paskroziznadpartizanskoggroblja,ostalasam
uSoku.Ali,nisamnibitaspremnadaseodludimdanapunimkoferi

225
onako krenem u neiz{esnost. A i Adi je tu, onako nervozan, ne znam
da bih iza5la na kraj sa njim. Cijeli dan, vmdina velika, nervoza, ne-
izvjesnost...kuda... Ja sam stajala, plakala i gledala kako moj narod
odlazi. Neki su molili Boga da im pomogne da odu jer su se bojali, jer
je puno poznatog naroda nestalo. A mi, pametni, mislili smo da ovo
ne moZe dugo irajati. Treba poku5ati ovdje Zivjeti. Ne znam koliko
sam uspjela da ti objasnim razloge neodlaska, ali izgleda da je sudbi
na da ovdje ostanem. KaZu da je oti5lo preko desetak hiljada ljudi i
imali su sredu da ih je prihvatila Njemadka. Neki su se dobro sna5li,
a neki,Boga mi, kukaju Sto nisu ostali ovdje. Budale.
Draga tetka, sve je ovobezveze, ali, Zivi se samo zbog ove djece
i u nadi da iemo nastaviti onaj lijepi Zivot Sto smo imali. JoS da ti
kai,em da se i sada odlazi iz Novog, ali moraS imati vize i pare, a
mi nemamo ni jedno ni drugo. Sada su nam telefonske veze preki-
nute, pa ne mogu nazvati Fatmu, lak5e mi je kad ona kaZe da je sa
nekim od vas razgovarala. Ovako smo odsjedeni od svijeta. Liuimo
kao na otoku, nikud ne ideS, samo se vrti5 u krug.Vole vas va5i.

P-4
Draga tetka, preda mnom je sedam tvojih pisama koje smo dobi-
li odjednom. Bio je to za nas praznik, iako ne mogu re6i da svako
tvoje pismo, koliko god nas obraduje, toliko nas bude strah je Ii sve
u redu. Mi smo dobro, Sto je i najbitnije. Djeca su, hvala Bogu,
zdrava iako ovaj snijeg moLe da donese prehladu poito je Mirzica
po cljeli dan vani. Nlje do sadavidio toliko snljega, pa se raduje...k'o
dijete. A nama odraslima, zna5 snijeg nije velika radost, po5to su
mu5karci obavezni da diste po gradu. Mama i ja smo se neki dan
isplakale, ne znamo kako bismo vam pomogli, pogotovo Sto pi5e5
da ste ostali bez para. Mi opet nakako deveramo, ne5to se proda,
dobije, a hranu kako tako dobijamo od "Merhameta", pa se izade
nekako na kraj. Mirza ne ide u Skolu po5to ga nismo mogli upisati
zbog skupode i neima5tine, a i ne Zuri nam se. Poznaje sva slova, pa
je podeo i polako da dita. Draga tetka, puno se duvajte, nemojte ni-
Sta raditi na rizik...puno vas vole, puno pozdravljaju va5i...

P-5
Draga tetka, srijeda je, sjedim i poku5avam da ti napi5em ovo
pismo. Jutros kad su mi javili izCKda imam hrpu pisama, vi5e sam

226
 sam se
trdala nego hodala da ih sto prije uzmem u ruke. Isplakala
mi je
k'o godina, sve mi se stekeralo' Kako mame nema' svaki dan
sveteze,svemivi5efali.Neznamkakosiprimilavijestdajemama
se osje-
umrla, ali ja sebi jos ne mogu doii da je to istina' Odjednom
iam kao da sam sama na ovom wijetu, iako tata je tu i moja djeca,

Bracojena..poslu,,,aDinkaminedostajevi5enegoikad.Tatajebio
preZivjeti, a mama
tako bolestan da smo jednostavno mislili da nede
nam ode preko nodi. Puno se sekirala za sve nas'
Tata je non-stop sa nama, samo prespava u "svojoj"
kuii' A i
jako je nervozan, ne zna5ta bi sa sobom' Vrijeme ubija uzgajajudi
I
i Lr.osi i tako ga desto dujemo kroz prozor kako na njih galami.
ne smiri do
Ganjali smo dokum ente iaNjemadku, pa, ako se ovo
i

moZe i6i'
proljedu, poku5ali bismo i6i, ako Bog da, iako sad niko ne
I
ne moZe se preko granice.
obidaji-
Draga teika, Novije posve drugr grad, sa novim ljudima'
jedni drugl-
ma Jedino mi ponekadhodu seka i Jasna, izjadamo se
cijepa drva'
ma. Braco ima radnu obavezu kao i svi nasi muskarci'
disti snijeg po gradu... i tako... Zivi se' Puno pozdrava svima"'

P-6
dobro se
Draga tetka, ved je maj, dan za danom prolazi' a ni5ta
ne desava. Rat i daije trale. Ve6 nekoliko puta sam iSIa
u CK, ali
ni5taodnovihpo*ku.Mismo,hvalaBogo,Ziviizdravi'anadam
seimolimBogadajeikodvassvekakotreba'Gladnosenije,nije
nivelikaskupo6a,ru*opurutreba'AdonjihjenajteZedo6i'Da
namDZenanepo5alje'neznamStabi'Mojarodbinamejepotpu-
no zaboravila, zabavila se sa sobom, niko ni da nazove da
upita
imaliStamojedijetejesti.Ali,mi6emopreZivjetiibeznjih.Aida
kaZem, kako ja jedina od ove raje nisam sposobna da
nabavim
ti
papirezaYan.Nemanamihkoposlati.IzviniStotisemalojadam.
ga u Skolu'
Evo Mirza me gura. Veliki je ved djedak' Upisala sam
morala sam, podeli pitati 5to ne ide u Skolu' Nekada5qia na5a
Sko-
da njegov
la. Inade nase djece je malo. Braco "radi". Mirztznaredi
bi van' spas mi je
tata zaradi Sipak. Adnan, dim se probudi, i5ao
ovo dvoriste, stalno trdi sa kraja na kraj. ovih dana sam
distila,
akosesjeda5onihmojihsrebrenihda5a,poku5adudaihprodam.
jedva
Kupila bih nnirzi nesto odjeie za skolu. Puno vas volimo i
Dana
dekamo da ovaj prokleti rat zavr5i, pa da se vidimo' Tvoja

227
Pisma izbj eglica izbjeglicama

P-l
19.05.1995. god.
Dragi na5i,
kakva je ovo Zivotna sudbina da se dopisujemo u ovako te5kim
Zivotnim situacijama. Ovakav scenarij dogadaja nisu mogli pred-
vidjeti ni najvedi pesimisti. Na sve ovo mi obidni ljudi ne moZemo
utjecati, nas niko ni5ta ne pita, na5e je da trpimo i dekamo da sve
ovo prode. Da ironija bude veia, mi, koji u tudini trpimo ve6 tri
godine i nadamo se skorom povratku, istovremeno panidno odeku-
jemo da na5i najbliLiizadu iz pakla i spasu goli Zivot. Ta pomije5a-
nost osjeiaja, Zivotne neizvjesnosti i borbe da izadeS iz nje i privre-
mene makar Zivotne sigurnosti kad se nade5 na slobodi, neizmje-
nidno se smjenjuju, da bi na kraju dovjek shvatio da je od svega
saduvao samo goli Livot, a sve ostalo je izgubio.
Dragr Braco, Dano i djeco, primili smo va5a dva pisma koja su
nas istowemeno obradovala i rastuZila do suza. Svi smo uistinu
plakali kad smo proditali ova pisma. Drago nam je da ste uspjeli
izaliiz Bosanskog Novog i tome se radujemo, a, kad smo proditali
5ta ste sve morali trpjeti, onda vidimo koliko su na5e familije bile
naivne. Skupo nas je ko5tala ova naivnost. Vaiim izlaskom pove-
6ala se na5a briga za Majku. Ostala je sama. Istina, sa dobrim ko-
msilukom, ali ipak bez bilo kogaiz bliZe familije.
Ostalo nam je jedino da molimo dragog Allaha da joj podari
zdravlje i strpljenje da tu silnu tugu za svima nama izdrli i, ako
Bog da, dodeka naS ponovni susret. Poslije va5eg izlaska ja sam
telefonom razgovarala sa Majkom. Ona kaZe da je dobro, da se
moZe sama posluZiti. Bez obzirana sve vidi se da je jako tuZna, da
joj teiko pada samoda i da ove dogadaje ne moZe shvatiti, ali bez
obzfua na sve, ona je pravi heroj jer moZemo samo zamisliti kako
joj je samoj nakon brojne i sretne porodice. Ostalo nam je jedino
da se tje5imo da za bilo Sta nismo krivi i da je to valjda sudbina
naSeg naroda. VaS prelazak iz Ivanid Grada u Ga5ince nas je ra-
stuZio. Tako je u tudem svljetu, niko te ni5ta ne pita, sa dovjekom
postupaju kao sa obidnim brojem. I, 5to je najgore, dovjek na to
navikne. Pi5ete da su vas primili za Norve5ku. Koliko mi znamo

228
 bilo bi dobro da odete tamo. culi smo da je u Americi jako lose za
i nas narod. Kai,u. da samo dva mjeseca imaju socijalnu pomod, a
i nakon toga ih Salju u lo5e predjele.
i E, sad ne5to o nama. Smjeiteni smo u jednoj bivSoj ruskoj ka-
I sarrri u istodnoj Njemadkoj. Cijela familija je u jednoj sobi. Skoro
I a"iju godine smo dobivali gotovu hranu na koju se nismo mogli
I naviknuti jer se radilo o vojnidkoj hrani. Sad nam daju dijelom
J borro.re, dijelom novac, pa se sami hranimo' Sad je bolje' Inade,
I ku.urna se nalazi u selu koje tako lo5e izgleda da je suhada poslije
I z. svietskog rata bolje izgledala. NajbliZa trgovina je 5 km od ka-
] .*"". Sobe su tipidno vojnidke sa vojnidkim krevetima, bez bilo
I e"*.. Mi smo mal,o to opremili, uzimajudi stvari koje Svabo izbaci
1 i, svoje kude. Nije nam Sto se smje5taja tide puno bolje nego vama
[ ,t Ga5incima. mi smo samo materijalno u boljem poloZaju. U Haj-
I *r, nas je l20,pamoZete zamisliti kako nam je kad je na jednom
I spratu 80-40 djece. Iz Bosanskog Novog nas ima jako malo, par
I rrmliia: skenderevid Adem - mesar, familija bega Cerida - kafed-
I zij",familija Bo5njakovi6, Alagid DZevad i Aska, te Nida i Majda, a
I ostali su iz Doline JaPre'
I p-ir ide u Skolu, 8. razred, nastava je na njemadkom. Mi osta-
I U se posebno i ne trudimo jer sve ovo prihvatamo kao priweme-
I nost koja mora prodi. Dokle iemo, ni sami ne znamo jer ovo nije
I zivot, nego obidno preZivljavanje. Covjek je stalno ispred radija i
I tetevizije, slu5a i moli dragogAllaha da svima skrati ove muke, da
I rat stane, pa gdje je kome sudbina, da se wati u na5u Bosnu'
I .lu se desto sjetim onih sretnih vremena kad smo svi bili na
I okupu i nadam se da de do6i vrijeme kad ie svanuti sloboda, pa da
I se ponovo opet okupimo.
Vole vas va5i Denana, Asim, Dijana i Emir
II
I P-z
I 2b.1o.ree6.
I Dragi moji,
I Jest da se dujemo desto telefonom, ali uzeli da vam napi5em i
t par rijedi narodito poslije moje posjete Bosni i susreta sa Majkom.
I Mogu vam reii da je lijepo biti medu svojim narodom, a pogotovo
tvoj jezik, pa sve dobro razumijes, a i ti moZes reii
I ijff: ;:ff.rt

I 22s
 Dragi Braco, moj susret sa Majkom, evo nakon detiri godine bio
jetei,aki Zalostan. Ja sam stra5no puno plakala, a i onaje, tako da
se nismo puno ni ispridale. Majka mi se puno postarala, omr5avila,
iako po glasu, kada sa njom razgovara5 telefonom, ne bi dovjek
nikad rekao da tako izgleda. Ona je psihidki dobro, a i moZe sve
sama sebi uraditi i skuhati. Majka k'o Majka, donijela bureka, ja-
buk-pitu. S njom je do5la i Suhra da nas vidi. Do5le su do pred
Otoku, Iiniju razgranrlenja, tu smo ih dodekali Dijana i ja. Poslije
tog susreta smo oti5le autom do jedne Zene u Otoku. Kod nje popi-
li kafu, rudali. Malo popridali i nakon detiri sata vratili se na gra-
nicu.
TuZan je to bio rastanak koji se ne moZe rijedima opisati. KaLu
da sam mogla i6i u Novi, ali se za prvi put nisam usudila. Poslije
sam oti5lau Bihai, tamo sam obi5lave6inu Novljana. Bila sam kod
Nejre, Nihada i DZane, vidjela se sa Muhamedom i Sevalom, Erna
me je odvela sebi kuii na rudak. Posjetila sam Safu Badi6. Puno je
plakala i pridala mi je kako je Majku dovela sebi na Urije iz onoga
Silosa na stanici. Ona joj je spasila Livot i puno joj je pomogla. To
i Majka kaZe.
Nisam i5la u Sanski Most gdje ima dosta Novlana. Cula sam da
je Malik do5ao u Sanu i da tamo radi. Zao mi je da Mftza neie bar
malo sa mnom da poprida na telefon. Valjda ie dodi wijeme da bu-
demo bliZi jedni drugima, pa ie se dijete naviknuti na mene. Selam
Dena

P-3
Septembar, 1996.
Draga Dana,
Kod nas trenutno nema ni5ta novo. Sve je po starom.
Moja Dana, iako sam mlada, tako se osjeiam kao da sam sto
godina stara. Ho6u da kaZem, jednostavno ovaj Zivot umara, doja-
dilo mi sve. Cetiri godine isto, da poludiS.
Nade su mi potonule. Inade, uvijek sam bila optimista, ali sad
se ne nadam nidem dobrom. Strah me je Sta de biti sa nama. U
Novi ne moZemo, a gdje god drugdje da odemo tamo smo stranci.
Ima raznih informaclja za nas u vezi povratka. Ne znamo 5ta je
istina, a Sta se prida, ili je bilo ili 6e biti. Mogli bismo u Arapuiu,
Podlugove ili Ha5ane.

230
 o povratku izbjeglica'
Ovih dana se u Njemadkoj puno govori
a drugi jo5 ne' Sad' 19'
Razni su komentari. iedni su za wadanje'
vezi nas' pa de se
,"pt"*nru, de biti glavna sjednica-ministara u
od 1'10' ove godine ili u
sve znati. Moguie j" a" powatak krene
.prit,tidude,fuf.j"*og.,-.i"iprisilnipowatak'tj'protjerivanje'pa
se snalazi sam. Strah ire5e ako se
to desi' niti znamo kuda 6emo'
je a niko mi ne
niti Sta demo. Nema se velike love' sve to slabo'
para'
vjeruje. Cetiri godine u Njemadkoj, a nema5
Kontamo i za Ameriku 'Znamo da nije lako
otiii pt9k9 okeana'
ali jednostavno
da tamo ne wjetaju ruZe, deka nas "kidmanje"'
i razmisljaSeosvemu.Nebihsesekira]adaseidesvojojkudi.Ne-
I

I
moj me pogte5no shvatiti, ne Zelim idi u
Ameriku' volim ja svoju
ali"' Znam'
Bosnu, teiko jebez svog grada, a kamoli
bez
.z.emlie'
bide i nama'Deca su
nismo sami, tje3imo ,", L"ko bude drugima'
sedmi' Dobri su
krenula u Skolu, Mirza je sad detvrti' a Emina
udenici.
detiri godine
Mi nemamo puno kontakata sa Nijemcima' Ove
sjedi5 u hajmu, izade3 van na klupu
i to ti je Zivot'
" b"rto razmi3ljam o ljudima kojih nema' Nema komsija' prijate-
gdje i ja' da se vidimo' Hodu
lja, nideg vi5e. Voljelu Uin aa ste wdje'
ju'kuz# bilo bi iii"po imati nekoga da sve svoje jade i tugu sa
nekim PodijeliS.
Ali, ma iaj" fm, kao da ste ovdje pored nas'
Tvoja Merdina

23t
Elma Veli6

Ono Sto vi5e ne postoji...

desto me uhvati sjeta i guii me tu u pledima, pa se pitam koliko
grijeha sam do sada sebi priskrbila, Sta sam to lo5e uradila da mi
se privida ne5to Sto vi5e ne postoji.
desto se pitam kako mogu ne5to sanjati, nesto vidjeti pred oIi-
ma, a da to nikad niko neie vidjeti?!
desto uzdahnem duboko, te se poku5am sjetiti tog dodira, qje-
ne ruke i osmijeha, njenih usana, nedeg nestvarnog, tih ulica, pla-
vog neba, i njene kose. desto , moldai predesto, ali ne mogu.
Utjelovljivala je svu ljepotu pro5losti, snagu sadaSnjice i ljubav
buduinosti u svojim velikim smedim odima. Njene velike usne,
koje su me bezbroj puta poljubile, nestale su pod najezdom dima i
vatre, boli i tuge, nesrede.
Ta kosa, spretno neuredna i uvijek dotjerana, jutrom ode5ljana,
danju natapirana, uvljek me sjeti na moje neda6e, frizerske neu-
spjehe i njene odi pune razumijevanja.
Hodala je zanosno, puna dobrote i ponosa, uzdignute glave, ne
zato 5to je bila 'visoko' iznad svih, vei zato Sto je to nosila u sebi.
Ponos.
Ljubav.
PoStovanje.
Radost.
Ljudskost!!!

Njenim hodom znala sam taj gradiz mojih snova. Koradala bih
zajedno s njom u beskraje unskih i sanskih obala. Umivala se vo-
dom grada koja tede i istide, odlazi i wada se, ljubi obale i zaplju-
skuje ih, pere i ispira od neda6a, prljav5tine i tuge.
No, voda ne moZe sve.
Opet me voda dovodi do njenih obraza, koje je svako jutro samo
zamojeusne oslobadala i pu5tala da ih obaspem poljupcima. Vodu
iz njenih odiju ne Zelim ni da zamislim, ne mogu da oprostim, nedu
da preZalim.

232
 i mo-
Njena du5a vjedno ie biti Ziva dok je mene, mojih sje6anja
gurr"u.Onaigradkojivi5enepostoji,vjednoiebitiutkaniu
Itutrr' sjedanja onih koJi su ih poznavali' Voda ne moZe izbrisati
grijehe'
bol. Vrijlme nede izbrisati tugu' Ime neie izbrisati

Sjecanjenarahm.majkuSifetukojaje2g.L2.lggS.godinepre-
selila na ahiret svijet'

233
Nijaz Kapetanovi6

Nije nam se dalo

I
Pun mjesec. Zauli jacija sa krupskih munara.
Topla septembarska noi.
Cojluk, brdo iznad Krupe.
Tamo sa Grmeda spu5ta se lagana izmaglica.
Desno je kanjon IJne, a dolje ispod nas u kotlini svjetla Krupe'
Pogled predivan.
Nas trojica.
Sjedimo na nekim starim fote$ama, izmedu nas stol, meza i piva.
Miris trave. Ti5inu remete zrikavc;'i naB eglen. Eglendi5emo o svemu i
svademu. Dodirnusmo se i rata. Nas trojica,tirczhfie ratne sudbine.
Jedan je iza5ao iz Novog konvojem '92. godine. Osjetio izbje-
glidki Zivot u njemadkim hajmovima.
Drugi je cijeli rat bio borac 505. Vite5ke buZimske brigade AR-
BiH. Komandir bataljona i bliski saradnik rahmetli Izeta Nani6a,
komadanta brigade. Pro5ao sve i sva5ta.
Tre6i, ja, ostao iza konvoja u okupiranom Bosanskom Novom.
Pro5ao srpsku torturu i poniZenja. Bio u radnoj obavezi. Kopao ro-
vove na Suhoj Medi. Iza5ao sa familijom iz Novog matta'9l. godine.
Medutim, jedno nam je zajednidko, rat je ostavio trajne poslje-
dice na nas.
Pridam kako sam ditao knjigu Otodanina, profesora Arnautovi-
ia, gdje on izmedu ostalog opisuje zavr5ne operacije 5' korpusa
vezane za Bosanski Novi.
"Znate Ii vi, e sad se ne sjedam tadno, da je negdje u osmom
mjesecu '95. godine, pred kraj rata, doila jedna delegacija progna-
nih Novljana u BuZim? Pala je bila "Krajina" u Hrvatskoj i oni su
valjda preko Izati1,au5li u Bosnu. Bili u Bihaiu, pa do5li u BuZim."
Govori imena. Poznataimena, poznati Novljani i nastavlja:
"Taman sam zaw5io obilazak linlja bataljona, kad zovu iz ko-
mande da dodem u BuZim, kaZu do5la neka delegacija Novljana,
poznaju te, hoie darazgovaraju sa tobom. Ja tamo, kad pred mote-

234
 lom stoje oni i sa njima jos Novljana sto su se
borili u 5. korpusu'
pozdravismo se, dotro se znarno, te odosmo u obliznju kafanu. Pri-
dajukakosudo5lidavidekakobisemoglou6iiosloboditiNovi,
ljudi
nema dovoljno
duli sprema se ofanziva. Govorim im da korpus
, jer 6e se operacije izvoditi na ogromnom prostoru' a plus politidke
odgo-
iO", zatobittebalo dovesti ljude koji de udi u grad' Novljani
naravno sa
i' varaju kako to nije problem,ljudi su na obuci' spremni'
em, te"ki'u kako bi voljeti da
ja komandujem. odgova-
i "r"*u*
i ;;ffirr" ti ttuuAo biti poteskoda i da se to moZe lako dogovori-
t ;t; ilurrai urieuae. Ja pravo veseo' Drago mi' Volim ja Novi'
- posjedili ne.to pa-
t smoios malo. podijelise nam poklone, dadoSe
I ,.,;;;;; pr"r"" vrutijeviiima da bace pogled na Novi" "I, sta bi?"
I "Ni5ta, nisu se vi5e Pojavili'"
I ,,;" reci... po tvojoj procjeni, koliko je ljudi trebalo?"
"Neg-
"l_
u:" oxo-au:"rto ult ri dovoljno i oni bi usli odmah
iza specijalaca
I
I au preuzmu i udvrste liniju'"
nas trepere sv,e-
I i-rSutismo. duju se samo zrikavci. Dolje ispod
I tu Krupe.
Ir
ln
I
I popih gutljaj pive i prekinuh ti5inu'
;;"#iu o?*ri.ru 5. korpusa, sada na stranu ono sto je propalo sa
I na
I aa"*.ilot" N""U*a, dudi me da ste vi BuZimljani i otodani oti5li
od Novog
I ;;rlu or"*a Petrovcu i Grmedu, a da niste krenuli
I p,,i"io* i doiti do Sanskog Mosta sa te strane..' Pa ratovali
ste

I """-r
:;;;;rd
* Srbima tri godine, nije mi logidno." "Politika
je odludila'
I p-"s*si Grmed dosli s-o do starog Majdana, pred Sanski
I ruro.i. ir miie bila komanda bataljona. Kada smo duli
vijest da su
su se pode-
I s*i
"o"o"o
aosU do Otoke i primakli se BuZimu, borci
I rii""iri, mi ovdje daleko od svojih ku6a, a oni blizu Bu1i',''a. za-

II 0"3:T?ilii#liljii"i,ilrl#if:'x'"T?l"fffr"uoe
i*uo untoritet i ugled, mogao se suprostaviti onima u Bihadu'
bi,o rzet je

t O"t: komandir nije to mogao' Sigurno bi bilo drugadije'"

I """i
Zrlkavci. Pogledah u nebo'
II Noias.ie pun mjesec iznad Bosanske Krupe'
II
I
I
II 235
II
I
 III
(Podaci iz knjige "Otoka Bosanska u bihadkom getu smrti" -
prof. Nijaza Arnautoviia)

Sve je podelo podetkom sedmog mjeseca '95. godine ofanzivom

Otodana i Jezerana na Osmadu, brdo kod Glodne, tada su Srbi
imali sedimdesetak poginulih, petnaestak zarobljenih od toga tri
Bo5njaka iz Novog iz radnog voda. Uspostavlja se nova linija Suha
Meda-Glodna-Ivanjska-rijeka Una. Onda dolazi "Oluja" podetkom
osmog mjeseca kad Hrvatska vojska porailava tzv. Srpsku Krajinu
i spaja se sa 5. Korpusom ARBiH. Srbi iz Gline, Dvora (sa Banije)
bjeZe preko mosta na Uni u Novi, a odatle za Prijedor, Banja Lu-
ku. Hrvatska vojska ulazi u Dvor. Negdje podetkom devetog mje-
seca podinju ofanzivne operacije 5. Korpusa za oslobadanje Bosan-
ske Krajine, pod nazivom "Sana'95."

16.9.1995. godine
... veii dio otodkog bataljona je u ofanzivnim operacijama 5.
korpusaABiH prema Petrovcu i Bos. Krupi. Dvavoda od Sezdeset
boraca su uz Unu u Donjoj Ivanjskoj.

17.9.1995. god.
deta otodkog bataljona nalazi se u predjelu Rudica. Hrvatska
vojska iz Dvora na Uni granatira Novi. Srpsko stanovni5tvo No-
vog se iselilo. Grad je pust.

21.9.1995. god.
Radio Bihad i Radio Sarajevo donose powemeno vijesti o napredo-
vanju brigada 5. korpusa. Javljaju da su jefinice 511. Slavne krupske
brdske brigade u5le na podrudje: Ruji5ke, Rudica, Budimlid-Japre i
Suhade. Kontroli5u Sire podrudje oko Novog, Rudica i Suhade.

23.9.1995. god.
Cete Otodkog bataljona prebacile se u blizinu Bosanskog No-
vog. Nalaze se u rejonu nadvoZnjaka, malo dalje od "Slobodinog"
stadiona, uz Unu. U i5dekivanju su upada hrvatske vojske iz Dvo-
ra u Bosanski Novi. Oni ne mogu to sami izvesti jer su slabi u po-

236
 Hrvati ne ulaze
gledu brojnosti, naoruZanja i municije' Medutim'
u grad, ved samo granatiraju'

26.9.1995. god.
od rijeke Sane
Srbi su napali, uz jaku artiljerijsku podr5ku' Bosan-
Unu
pr;;;; Doqjeg i s."itti"g Busevica podrudje uzOtodaniodsu se po-
skog Novog, prema Rudicama, Blatnoj
i Otoci"'
i
I
.,rotii oa nadrroZnjaka kod Bosanskog Novog, Rudica, Blatne'
Bilisuuvrlorizidnompredjelu,bezartiljerijskepodr5ke,iscr.
I
dvadeset dana bez smjene'
jedva su se izvukli
plj; boravkom od
i stigli u Otoku.
Srbi su opet upali u dio Otoke preko Une'

Ko ima Pravo...
Nakon zlodina: Prekosanje, selo Ekidi'
Urije' Blagaj' Dolina Ja-
pre, Grad.. z(dr r__r^r, \r.
Vatrogasm
Nakon logora: hotel "Una", stadion "Slobode"'
dom, stanica milicije'
poniZavanja"' Nakon odla-
Nakon zgari5ta, pfadki, terorisanja'
Novom su promijenili
ska konvoj uzg.l.igiz. godine. Bosanskom
ime. Smi5ljeno. Ciljano' Cinidno'
prekrojili su i prekraraju historiju'
onako kako s#o oni znaju.
na5rl m.ladost"' Po-
tlkrali su narn taSu p'oSlolt, na5a djeti4jstva'
nasajusekaodanovskiBo5njaciinovskiHrvatinikadnisuZivjelina
ovim prostorima. I nije ih sram' Nije ih
stid' Naprotiv' ponosni su'
novo ime grada' Kao'
Bez i jedne trunke savjesti prihvatili su
je realnost
toboZe, ono postoji oduvijek' Kao, to
AnekaZudajeNoviGradnastaoukrviizlodinu.Govoreipisu
neku svoju laZljivu istinu'
pravo da mi kaZe da sve
I ko onda poslije svega Sta se desilo ima
zaboravim i prihvatim novo ime graddl
Koimapravodamiuimenekihpolitidkihllibilgkojihdrugih
interesakaZekakojenovoimerealnost?BosanskiNoviostajeBo-
sanski Novi.

237
Nerma Ali6 Abazagp0

Prida familije rahmetli Sulje Ali6a

Moj mali doprinos ovoj grupi je prida moje familije poslije rat-
nog doba (od 1999. godine), ne zbog mene, nego Sto sam svome ocu
duZna, nek se zna.
Zovem se Nerma. Roditel.ji su mi rahmetli Sulejman - Suljo Alii i
Asrja, koja sad u Novom Livi,una5em stanu. Ali, u gruntovnici se vodi
kao vlasnik na5eg stana SaSa Popovii koji je upisan 1994. godine, na
osnovu "daro'rnogugovora" njegove nane Halide Cerii koji je napisan
posUje njene smrti?!? Pitanje je samo kako je ona to napisala i potpisa-
la. Jedna od gre5aka koja mu se desila i kojaje jedan od dokaza njego-
ve inteligencije. Ali, i bez nje je to jo5 uvijek veliki lopovluk. SaSa je
mislio, kad nas protjeraju, da se mi nikad neiemo watiti nazadi da 6e
on tako na lak nadin dodi do nekretnine. Ali, desilo se drugadije.
Moji roditelji su se watili u stan, renovirali ga i podeli opet
"normalan" Livotu Novom, najbolje kako su mogli sve dokjednog
dana nlje do5lo naredenje (1999. godine) da se u roku od 2 sedmice
isele. SaSa Popovii je u gruntovnici vlasnik stana i oni tu nemaju
Sta da traL,e! Od tog dana su moji roditelji pred sudom. Moj otac je
2004. godine preminuo od posljedicarata,jer je u ratu sva5ta do-
Zivio. Nikako nije mogao razumjeti Sta nam je napravljeno, jer ni
u snu nije odekivao da su njegovi prijatetl-i, poznanici i sugradani
bili u stanju tako ne5to nama napraviti. I onda jo5 taj sud. leraju
ga iz njegovog stana. Pa, kad de vi5e kraj tome svemu?
Od tog silnog razodarenja i muke dak je podeo da sam sa sobom
prida. Nervoze, depresije i jo5 uvijek onaj strah. Dobio je srdani
udar u ljeto 2004. godine i preminuo 24.II.2004. Zar nije bilo do-
voljno ono Sto se od 1992. do 1995. godine de5avalo? Izgleda nije.
Moja mam a zrta re6i da je to rat poslije rata. Ne s oruZjem, nego
psihidkim pritiskom, politikom i moii koju imaju svi oni koji su na
vlasti Republike Srpske nad nama muslimanima' Dokazali smo
ved stotine puta da je to na5 stan. Imamo sve dokaze i papire u
rukama. Dobili smo u tit' L2 godina vei dvije presude u na5u ko-
rist iz Banja Luke, zadnjiput u junu 20Lt. godine od novskog suda
i naredbu da se SaSa treba brisati iz gruntovnice kao vlasnik sta-

238
na. Sa5ina advokatica Sljokavica je u julu 20LL. godine napisala
Zalbu na presudu, bez ikakvih dokaza, samo prazna slova na papi-
ru. Ali, njena prazrra slova u Novom Gradu izgleda wijede vise
neko dokazi i fakta nas, Bosnjaka. Zato se sad i dalje vrtimo u
krugu, ali dodi 6e i taj dan kad 6e se sve ispraviti, to mi znamo i na
to dekamo. Samo, moga oca vi5e nema.

(Milan) $&igt Adp$;NepcaEta bb,Nfli G.ed Bffa i Hergeuina

2,12.199i1. On. *7/94

danow d3.!vtoc u{ryw N. Grud s. ohtdbEr 1994. br. o! 33?2 h Funffidi ?499l93sknli:uje * FEvo vl*niSiE
6trna E gprltu zgEde nE k-t. 7Bg Crid nra! u klti5t

239
Sandro Sehi6

I
Ja sam iz Bosanskog Novog, otac mi se zove Zijad Sehid (Bo5-
njak), a majkaVera Sehi6, djevojadki Gnjatovid (Srpkinja). Mi smo
u novskom paklu proveli od 1992. do 1995. godine. Otac mi je od
svih Novljana najvi5e robovao na stadionu "Slobode" (kakav iro-
nidan naziv), hotelu "IJna" i najzad u Vatrogasnom domu, a onda
prebaden u Banjaluku. Ljudeskara od preko 100 kg, a kadaje iza-
Sao iz ovih kazamata svega 60 kg. Tuden i prebijan da prizna za1to
se uvijek izjaSnjavao kao Jugosloven kada je musliman i da prizna
kako su se to "muslimani naoruZavali" u gradu u kojem nisu ispa-
lili niti jedan metak. Ostali smo bez svega, kude, auta, novca, osob-
nih stvari i morali da Zivimo kod rodbine koja nas je krila. Poslije
toga su oca odveli na prisilan rad u Ravnice do[e na nekoj farmi,
a onda da kopa rovove gore na Suhoj Medi. Masakr u na5em nase-
Iju Urije smo sreiom preZivjeli 1993. godine kada su starci i djeca
poubijani. Iza6i nismo mogli jer je trebalo "rob!ja" da kopaju rovo-
,re. ditano to wijeme smo morali gledati, hoie li nam na vrataza-
kucati Grk, Titin, dembro, Miki Rambo, Rus i ostala novska ba-
gra. Neke je vei stigla djelimidna pravda i eno ih u zatvorima.
Nadam se da 6e uskoro ispitati i odred vojne policije i njegove pri-
padnike: Santrada, Skob.l3u, Simu, Cedu i kako su se sve samo
zvalitibatina5i i ubice. Isto tako, svi oni koji su naredili ru5enje i
paljenje okolnih sela, gradskog naselja Prekosanje, kulturnih
objekata. Pa dak i groblja, nisu bila po5tedena. Na nekoliko lokali-
teta groblja su bila poravnata bagerima. Neka pravda pobijedi, pa
makar i svijet propao.

il
Evo konadno da napi5em jedan mali dlanak o nekim dogadaji-
ma koji su se odigrali na nama ve| poznati nadin. Svako je te do-
gadaje proZivio/ preZivio na svoj nadin i svako je imao svoju muku
i nadnicu za strah. Oni sretni su se uspjeli "izvtJti" bez mnogo

240
 patnje, a oni koje sreia nije posluZila, pro5li su na nadin koji samo
neprijateljumogudapoZelim.IspridatitutuZnupridujeistokaoi
jednostavno
i na-pisati jednu veliku knjigu. Prostora na Facebook-u
i
,r"Lr, a i trebalo bi vjerovatno da se pi5e barem godinu dana. Do-
I duse,zarazlikuodmnogihmojihsugradanakojeinadegledam
go-
kao svoju rodbinu,ja ne6u opisati dogadaje od 1992. do 1995.
I

dine, nego neke koji se su se dogodili poslije tih crnih wemena.

jasno mi je bilo samo to
Rat sam dodekao kao dvanaestogodisnjak i
shvatio
da se nesto tesko odigrava, ali sustinu tih dogadaja nisam
jersambiopremladzato.PolitikujebiloteBkorazumjetikaoi
prilike koje su tada vladale i utjecale na sva ta zbivanja. Ali, evo
,rakon punih 20 godina, kada sam vei odavno prestao biti
dvanae-
stogodi5njak, ne mogu, a da se ne zapitam:
ia, kako se to sve moglo desiti, a da mi nismo vidjeli da to do-
lazi? Paodima smo svi vidjeli sta se dogodilo preko une
i kakvu
sudbinu su imali selo Kozibrod, Hrvatska Kostajnica, i ostala mje-
sta na Baniji. Pa odima smo svaki dan gledali horde razularenih
rezervista sa kokardama, srpskim trobojkama, kako prolazekroz
Bosanski Novi i pjevaju srpske nacionalistidke pjesme. Pa svi smo
gledali i slusali Radovana KaradLila kako prijeti da ie Bosnjaci
nestati. Pa svi smo vidjeli da se oruZje javno dijeli po srpskim na-
gnijezda
seljima. Pa svi onoliki trocjevci, minobacadi, snajperska
okl Bosanskog Novog se nisu mogli postaviti za samo par dana'
I pored svega toga, mi smo svi ponavljali jedno te isto: "Rata
biti nede i... rata biti nede.
zar jemogude da se mi Novljani nismo organizovali i ujedinili
protiv iogrtitako da se vojno suprotstavimo i borimo za na5 grad
iti, uko da se.te borimo, onda da se barem povudemo, da izbjegne-
mo ljudske Lrtve i da spasimo one koji, naZalost, vise nisu sa na-
ma. zar jemoguie da smo toliko bili naivni i da se nismo spremili
niti da se borimo, a niti da bjeZimo, ved smo ostali sami da se
snalazimo kako ko umije.
Naivne osobe su dobre dusom i ponosan sam sto sam odrastao
u gradu sa takvim susjedima, aJi, zat smo bas mi morali biti toliko
.ro:.rirri, pitam se? Jesmo li toliko naivni da svi oni koji su nas
otje-
gradom, a mi
rali sa rodnih ognjista jos uvijek mirno hodaju nasim
kao da smo im sve to oprostili, pa niti ih tuzimo, niti ih kudimo,
jo5 naivni i
nego, eto, pustili smo ih kraju. Zat je mogu6e da smo

24L
dajoS dutimo iako iz Srbije (naSe susjedne zemlje) neprekidno sti-
Zu optuZnice protiv Kljujiia, Divjaka, Gani6a, SilajdZiia i ostalih
na5ih zemfiaka kao da su oni i svi mi skupa i5li da "oslobadamo
svetu bosanskohercegovadku zemlju u Sumadiji". I sada, dok evo
zavr5avam ovaj dlanak, ne mogu, a da se ne prestanem pitati, pa
je Ii bilo mogude da smo zblljatoliko bili naivni?

242
Meho Bahti6

I
Dragr Novljani,
Rasuti smo Sirom wijeta. Ne samo mi, Novljani' nego i mnogi dru-
gi Bosanci, a slidna je sudbina zadesila i mnoge nam bivse sunarod-
njake. Htjedoh pisati o nasim "izbjeglidkim" iskustvima, a dini mi se
da nas ta rijed vise ne odreduje. Donedavno smo se jos uvijek smatra-
li izbjeglicama, svakodnermo bili wjesni dinjenice daje nai zivot u
stranim zeml.jama direktna posljedica neda'rmog rata. Danas rijetko
razmiSljamo o tome sta nas je dovelo u novu sredinu. Ipak, tesko je i
zvati se emigrantom, jer taj pojam u sebi sadrZi i element trajnosti, a
zelimo nase izbivanje iz rodnog grada shvatiti kao neki prelazni peri-
od. Hodemo vjerovati da sami kontrolisemo svoju sudbinu, daje mje-
sto u kojem demo provesti Zivot stvar naseg osobnog izbota, a zabo-
ravljamo zasto smo doista ovdje gdje jesmo. Pokusavamo se utopiti u
svakodnevici, postati sastarmi dio nove sredine. udimo nove jezike,
prihvatamo nove obidaje. Pokusavamo naii prijate$e medu domaiim
stanormistvom. Neki od nas u tome uspijevaju, neki sami sebe laZu da
su u tome uspje5ni. Ima nas koji se nakon neuspjelih poku5aja utapa-
nja u novu sredinu izolujemo od spolja5njeg wljeta i poku5avamo
stvoriti alternativni u kojem 6emo se, koliko-toliko, osjedati ugodno.
Bezbroj je barijera sa kojima se svakodne',rno susreiemo: jezik koji
nam nikada ne6e postati maternji, politidki sistem i drustveni odnosi
koji se umnogome razlikuju od onih na koje smo navikli... cat i at o
savladamo neke od prepreka, ako, na primjer, naudimo jezk, nadi
6emo da nam je te5ko voditi spontane konverzacije sa domadim sta-
novni5tvom jer nam se iskustva, interesi, a i sama percepcija wijeta
umnogome razlikuju. Da ne duljim, nismo prispjeli ovdje gdje jesmo.
No, nismo prispjeli ni tamo odakle smo. Kada posjetimo rodni kraj,
wlo brzo shvatimo da su nas Zivot u inostranstvu (Sto postaje relati
van pojam), wemenska distanca i nova iskustva otkudili od onoga sto
smo nekada bili. Mnoge osobine lokalnog, nekada nam prirodnog
mentaliteta sada nam se dine strane i daleke. Dakako, jos uvijek smo
umnogome dio naseg matidnog podrudja, ali smo takoder oblikovani i
onim 5to smo proZivjeli nakon napu5tanja rodnog kraja. Mljenjamo
se: nlje neobidno da novo poznanstvo, proditana knjiga ili odgledan

243
film ostave na nama trajan trag. No, promjene o kojima govorim su
radikalnije, sa dalekoseZnijim posljedicama. TeSko nam je odrediti
sopstveno mjesto u wijetu, teiko je odluditi gdje pripadamo. Nije lako
ni graditi nova prijate$stva: strani smo mnogim nekada5njim zemlja-
cima koji jo5 uvijek iive u na5oj matidnoj zenlji, a strani smo i stanov-
ni5tvu novog nam pre-bivali5ta (a i jedni i drugt su nama strani)' Po
jednoj teori,ji, prilagodavanje na novu sredinu i novi Zivot ima detiri
stadija. Prvi se stadij zove stadijem medenog mjeseca: sve nam je u
novoj sredini interesantno, sve nam se dini boljim od onoga na Sto
smo navikli i zradimo optimizmom. Drugr je tzv. stadij neprijatelj-
stva: shvatamo da nije sve idealno kao 5to nam se u podetku dinilo.
Postajemo pesimisti, jako Zalimo zabiv5im Zivotom i postajemo etno-
centridni. U tredem stadiju postepeno udimo jezik, polako se privika-
vamo na novu sredinu i svoje mjesto u njoj. Cetvrti je stadij asimilaci
je. Postajemo dio novog nam wijeta. Prihvatamo obidaje nove sredi-
ne, gradimo dublje socijalne odnose sa matidnim stanovniBtvom i sve
rjede na sebe gledamo kao na strance i drugadije. Mnogi faktori utje-
du na to do kojeg demo stadija dospjeti: starosna dob pri dolasku u
novu zemlju, sposobnost udenja stranih jezika, otvorenost ili zatvore-
nost osobe, geografski i klimatski uslovi nove sredine, posao koji radi-
mo u novom wijetu, teraznidrugi elementi. Nesreia je ako se za$a-
vimo u drugom stadiju, ako ne prihvatamo novu sredinu, a pri tome
smo itekako wjesni da su nas nova iskustva radikalno izmijenila i da
nismo ni ono sto smo nekada bili. Traganje za sopstvenim identite-
tom tada se pretvara, u, kao u turskoj izreci, "kopanje bunara iglom."

II

Pravo na suze i bol

Nemam pravo na suze.
A boli me.
Boli.
Nemam pravo da se Zalim
i traZim utjehu.
Nikome. Ni od koga.
A trebam.

244
Kidam paudinu sa riznice sjeianja.
Prebirem po najskrovitijim kutovima.
Sve je joi tu. I dobro i zlo.
Djetinjstvo.
Una.
Prva mladost.
Una.
Opet sam u Novom.
Ljeto. Cituv grad na korzu.
Basket na Skolskom igrali5tu.
Matematika. Fizika.
Zrakprezasiden mirisom lipa ulazi
kroz prozore udionica
i kida koncentraciju.
BjeZimo sa dasova.
Pijemo vino na terasi hotela.
Malo je reii sre6a.
Budim se iz pozlalenih snova, iznenada.
Naviru pitanja.
Kome sada miri5u lipe na keju?
Ko je na korzu? Ciiii" hotel?
A "Sloboda"?
I da li plade moj grad?
Ako plade, da li zbog onih
koji su ga oskrnavili,
popljuvali i osakatili
ili zbog nas koji ga zaboravljamo.
Koji smo ga izdali.
Oti5li da se ne vratimo.
Prljavi svijet i pare.
Odraz beznada u ogledalu; svakodnevnica.
I sve manje du5e.
A Una? Kome Una?
Ne, nemam pravo na suze.
Nemamo.
Niko od nas.

Mehmed Bahti6, Duesseldorf 1995. g.

245
 III
Cini -i se da davno proditah u jednoj Remarkovoj knjizi, da
parafraziram, kada jednom postanes emigrant, ostajes to ditavog
Livota.I sam sam se, kao i mnogi Novljani nasao u toj kozi i dini
mi se da je ne6u zamijeniti do kraja Livota. ustvari, sve i da hoiu,
ne mogu. Bio sam pet godina stranac u Njemadkoj. Petnaest godi-
na bio u'sAD-u. Tu sam se ve6 bio "udomacio" , asimilirao u dobroj
mjeri, ali opet mi je jedna od definiraju6ih odlika bila da sam use-
ljenik, imigtant, drugadiji. Cak i tamo gdje tu "drugost" nisam
osjeiao u vanjskoj sredini, osjedao samje u sebi. sad sam u sara-
jevu, skoro pola godine vei, u svojoj zemlji, a opet osje6am da me
desto steZe ta emigrantska koZa, opet sam drugadiji, i u odima
mnogih stanovnika ovog grada, a i u sopstvenom videnju. Ne6u
ulaziti u to da sam u dobroj mjeri oblikovan i zivotom u drugim
kulturama, usresredicu se na razlike unutar same Bosne. Domi-
nantna socij alna atmosfera sarajeva, preovladavaju6i mentalitet
njegovih Litelja,umnogome se razlikuju od atmosfere i mentalite-
ta naseg gradiia. Ne Zelim ulaziti u neku dublju, slojevitiju anali-
zu i doticati se svih faktora koji kreiraju atmosferu jedne ili druge
sredine, ali, dini mi se, da su skudenost, stijesnjenost, prenapude-
nost urbanog jezgra sarajeva, ukljestenog medu strmim brdima,
utjecali na nestrpljivost, agresivnost, nezatomljeno ispoljavanje
nagomilanih frustracija sa kojima se dovjek desto susre6e u ovom
gradu, valjda i zbog tog stijesnjenog zivotnog prostora koji stvara
dojam klaustro-fobidnosti. Ipak, moram dodati, Sarajevo ima
mnogo lica i mnogo je lijepoga u ovom gradu. usudio bih se reii da
sam, ako se fokusiram na neku drustvenu sferu, vise lijepoga do-
zivio u sarajevu (i u Bosni) za pet mjeseci, negoli u Americi za
zadnjih pet godina.
Ipak, drugadija je bila atmosfera u nasem malom i pitomom
Bosanskom Novom. Ljudi su bili tolerantniji,blaai, a po mom su-
bjektivnom dojmu utemeljenom na sjedanjima bili su i raspoloze-
niji i sretniji. Tesko je o tome objektivno govoriti, vrijeme desto
izbrise ntLnasjeda4ja, a lijepa udini jos ljepsim, ali tako mi se dini.
Ne mogu da ne spomenem i unu. svi mi Novljani znamo koliko
nam je znallla i koliko radosti donosila. A eto, ni u svoj Novi se
vise ne mogu vratiti. Tog Novog vise nema. u ovom danasnjem

246
 mjestu koje spome-
bih bio emigrant kao i u bilo kojem drugom
je duSa grada koju
nuh. Drugi ljudi danas u njemu Zive' ubijena
grad sada ima neki novi duh'
smo voljeli, dijim smo dijelom bili, a
dodu u
,r"*io, ,trun, dalek. Samo ljeti, kada Novljani nakratko unske
zazive
po.:"tu svome gradu (onome Sto je ostalo od njega)'
moZemo prizvati ona
plake,uz kej se mogu vidjeti poznata lica i
ponovo ku6i' Kad prode
vremena, osjetiti *Iku" nakratko da smo
na druge konti-
ljeto, i -i f.o:i odlazimo u druge gradove' drilave'
tijesnu emi-
iente, a I oni koji ostaju' ponovo navladimo svoju
grantsku koZu.

IV

Dok gledam neke izblijedjele slike,

dok prizivam Zivot Prije onoga,
pitam se: koliko su stvarna sjedanja
zamotanau Sareni omot nostalgije?

Jer nostalgija sa Pro5losti

sastruZe hrdu ruZnog
obavije negda5nje te5ke more
neprozirnom Parom zaborava'

Da li su plavi trenucibez
Iupe nostalgije doista toliko plavi?
Da li bi bez te luPe
lijepa sjedanja isto mirisala?

Jesu li oni koje gledam u starim slikama

ikada bili kakvim ih sjedanja vide?
Koliko je onda5njeg mene u ovom meni?
I da li sjedanja neobasjana nostalgijom
uop6e vrijede?

247
248
Emir Ahmetspahid - Ziher

Zalto sam trebao umrijeti

..., mladost, na5a mladost - Ijubav, sjeia5 Ii se, izmedu hiljada
novskih ljubavi to je bilo i nase vrijeme, tu smo bili i mi, vas dvoje
i nas dvoje. Bili smo Skolski, kuini, raja,..Ona je bila crna i vitka
- prelijepa, ati - plav, pun energije' Bunny i ja, ma zna5 nas vei'
Furali smo neki svoj fazon, tzlazlli zajedno, duvali tajne jedni dru-
grma. Nesto se desilo s tobom, promijenio si se, ostavio si je. Ja i
moja Bunny nastavili smo udisati mirise novskih ulica, parkova,
keja, Une, kasnije oZenio si se i ona se udala. OZenili smo se i mi'
Znao sam zasto si je ostavio, ali nismo pridali o tome. Znao si pra-
vi razlog. Kratko poslije toga ona je otiSla u drugi grad daleko od
tebe i od nas. Igrom sludaja nakon par godina sreli smo se jedne
noii na novskom korzu i sa njom i sa tobom, sjeias Ii se. Zavrsili
smo u jednom novootvorenom kafiiu. Tema naseg razgovora ste
na kraju bili Vi. Tvoja pridaje bila nepovezan;as nemoguiim ljubo-
mornim razlozima, bio si tako providno smijeSan. Tad sam ti ja
konkretno rekao zasto si je ostavio, Sutio si. Pitao sam te jesi li
sretan bez nje, nisi odgovarao, pio si pivo kao ija. Balinkije nestao
osmijeh sa lica iako se do tad vise na silu smijala-borila se sa so-
bom, vidjelo se dajoj je tesko, isto kao i tebi, isto kao i nama,voljeli
smo se, a to je boljelo. ViSe se nikad nismo sreli. Podeo je rat, pali-
lo se, pljadkalo, ubijalo... dok mi jednu noi Novljanin, koji je znao
gdje se nalazim, nije do5ao i rekao da me "ttahil" . Dodao je: "Ni-
sam mu rekao gdje si." On je onu noi u kafidu bio iza naSih leda,
duo je na5u pridu , znao je da sam ti pljunuo istinu u odi - onu pridu
o Batinki i znao je zasto me traLil. cekao sam da dodes i likvidiras
i mene i moju familiju i... istinu o sebi. Igrom sludaja, sudbinom,
BoZijom voljom, ili kako god skonta5, trenutno sam na drugom
kraju svijeta, ali ne na ahiretu i evo, nakon osamnaest godina ti se
putem Facebook-a javlja5 mojoj Bunny, kao "drago ti je Sto si vidio
nase fotografije". Je li to savjest proradila, ili ti je Zao sto smo otis-
li Zivi, je l' nas joS uvijek deka5 s pu5kom u ime nedega. "Pogledaj
dom svoj andjele, skini paudinu s odiju, vidjet iei prizore potre-
sne..." - pogledaj sve ove fotke... Zeko, dobro ih pogledaj i kad se

249
opet nalijeS jeftinog piva vidjet 6e5 da su u svim ovim fotografija-
ma - samo ljubav, dobrota i zivoti koje si namjeravao zaustaviti...
Kako to da si zaboravio sva nasa ludovanja i sve nase igrarije,
nasa druzenja i izlaske, rodendane, nove godine, disko-klubove,
zakljudana vrata, hotele, farmerke i teksas jakne, dzude, cipele
gdje
Spice potkovane... Kako to da si zaboravio Slavonsku Pozegu
si sluZio redovnu JNA gdje sam ti dolazio u posjetu sa istom onom
tvojom Balirikom, istom onom, moram ti re6i, koja te je jako volje-
Ia. Ista ona Balinka dije ime tvojima nije odgovaralo, a sve ostalo
jeste, a zamalo da se ozenite. Nisu pobijedili ni razum ni ljubav. I
-Brrrrry
i ja smo bili razodarani. ovo izgleda kao jedna od mnogih
tuznih novskih ljubavnih i prijateljskih prida dije smo uloge i ti i
ja, zar ne. Kako to da si zaboravio sve bureke i kolade koje smo
pojeli kod ,.lie,'u slastidarni i svu onu raju s kojom smo se sastaja-
ii poslije nastave, jesi li zaboravio pjesmu od In-dexa "Bacila je sve
niz rijeku,,. volio si tu pjesmu - pustao sam je rado u disku naAdi
- zaiebe. Sjeda5 li se Doorsa, AC/DC-a, Hendrixa, ilidajmoZda Azre
se Ines, ne
- Stu[6a, sjeda5 li se koncerata. Bili smo tamo. "Ne
daj se godinama moja Ines, ne daj se generacijo moja" - vidim da
nisi skontao Radu SerbedZiju, ali mislim da ti je razumljivija ona
,'Prida o vasi Ladadkom" - upravo tako, jer ti si
od Balasevida -
izabraotakav Livot. Kao 5to vidi5 ova se prida ni po demu ne razli-
kuje od mnogih drugih bosanskohercegovadkih tragedija. Mi smo
samo primjeri kako su mnogi "prijatelji" iskoristili krila rata
da
nahrane svoje komplekse i promasaje. ova prida se ne razlikuje od
mnogih pjesama uz koje smo se veselili i ima snagu u svojoj istini
i svjJoeeqju pojedinaca o vremenu iz kojeg smo izi5li sa oZiljcima,
o vremenu koje se dogodilo na obalama Une i Sane pod nebom
Bosanskog Novog - prelijepih osamdesetih i groznih devedesetih.
Ovo je vrijlme koje se ne6e i ne moZe ponoviti - bar nama
ne. Sva-
ka razdaljina izmedu ljudi je kratka, ali nemoj se zbog toga osjeia-
ja
ti neugodno, pa ti zna5 da ja nisam ti. Spavaj mirno, ako moZe5'
znam-da 6e tvoji snovi vremenom postati sve kraii i nemirniji'
valjda s godinama mravi ili bijeli misevi, ne5to jeste. A ono, rodo-
Ijube, kad si bio pod gasom, ti kao zaboravio da si Zelio likvidirati
zlhera.,,on je meni ono rekao, pokazadu ja njemu, Zivjela srbija!"
u izbjeglistvu sam duo dosta "pohvala" o tebi, o tvojim podvizima
u hotllu "IJna", rekli su mi: "To je onaj tvoj jaran Zeko'"

250
 sjeta5 li se, u tvojim
Nema vise sakrivanja u mraku i Smajsera,
moja kderk?-1i'*"dt
rukama Smajser, ;;;i; rukama beba'
"
nas zid i mrak. lou* pritika da se
iskoristi "/'ivlelasrbija", pa na
ieS to objasniti svojim nasljed-
svoje dojudera5nje p'ijut"fj", kako
nicima kad sigurno *oZuS ni sebi' vjerovatn-o des im objasnja-
"l god Zeli5' godine prolaze' poka-
vati da si se branio fufu'"""i im Sta
zat (eone. Ja, vjeruj mi nemam
Zelju da te sretnem i' ako nam se
de mi Zao' Naudio sam da dutim'
sludajno pogledi ikad sretnu, bit
svako od nas hodajuda knjiga'
slu5am i dekam i ne zaboravi daje
novske raje' hiljade ih
Pogledaj sve ove velidanstvene fotografije
..dZJ"U" o vremenima, poitivanju'
kulturi' druZenju i prije svega
ljubavi, ljubavi N";Ij;"; i Novijanki koja traje' jer Una' Sana i
Zivot teku i dalje...

Zlher, Bunny, Zeko, Balinka' Novljanin

Svakaslidnostsastvarnimlikovimajenamjerna.Svihpetliko-
v a Live i danas na rczlititim
kontinentima'
koji su strada-
U znak ,j"eurriu,"im Bosancima i Hercegovcima
li od "prijatelja".

Novske sjene
Bijela haljina na rosnoj travi'
magla sluti iz daleka
blagi osmijeh na PrelijePom licu i
svjeZ cvijet u rasPletenoj kosi' -
poljskog cvijeia Seta5
Neizljubljerru i,'itu'pui'u"t s buketom
obalom Une.
Kuda si to Po5la, zna5 li?
svom svojom snagom r
Vjetar odnosi i donosi poigravaju6i se
I jutarnjom svjeZinom'
od ulice do ulice,
od Prozora do Prozora) -,.
po napu5tenim kapijama t
od prorora do vrata, kao da kuca
brzo preko razigtane
traLidoziva, bilo koga od nas' okreiuii se
i okolnih brda, vradajuci se mirisniji i opojniji,
zanosniji-
vode preko
jureii svom svojom snagom na wh Kule pa ttazad' dolje' preko
sane _ unom
j."loo darsije novske i mahale vidorijske,

251
Jablanice, pa kroz srce Urlja i opet preko Sane niz Prekosanje,
pa ponovo na sastavke vrteii se u krug,
ljubeii virove jednog za drugim vraiajudi se, samo na trenutak,
da pomiluje njeZno lice djevojke na obali rijeke svojim dahom,
bri5uii joj odi, ne dajuii usamljenim suzama da krenu i pomije-
Saju se sa rosnom travom i pijeskom i nestanu u magli, kao
opruZene."rrk*, na kraju, lijepe moje odi, nemojte,..

Negdje,
na podetku ili kraju grada,
procvjetala duvarkuda, ba5 tu na uglu ispod kamena nekad to-
ple i cvijeiem zagrljene, ne ba5 velike, ali lijepe ku(e iz koje se
ne rijetko duo smijeh ukuiana, djediji glasovi i sevdalinka s
"melodija" radija.
Miris tek pripremljene kafe u hladu-
groZdeve loze.

Pamtite li onaj svijet.

Koliko to u nama jo5 ima mladosti i radosti, prkosa,

i,elje za poljupcima do iznemoglosti - strasti,
Zelje da priznamo, da se ovo mi opraitamo i da se volimo svjesni
da se generaclje prije nas
nikad ovako, opra5tale nisu, masa nas, jedan dah, iste misli,
Zelje i uspomene.

Je l' ti to stari5, Ijepoto moja,

Je l'ti to stari5, ljubavi moja.

Sjene, sjene na unskim obalama,

Sta bi bilo kada bi se vrljeme vratilo
bi li se moje srce probudilo - ponovo zakucalo, kao da ni5ta bilo
nije
dali bi se shvatilo to Sto se prihvatiti ne moZe i da li bih razu-
mio sve te povorke sjena, generacija i generacija koje, okom
dostoj anstva mar5iraju,
nepostojeiim ili novonastalim ulicama,
zatvorenim ili novootvorenim stazama,

252
kroz zidov e, L<toz zgrade,
kroz beton i vodu preko sedri skakududi'
sjedne na drugu.

Eh, da su to sjene, ali nisu-

koje demo vjedno voljeti'
to su duie dragih nam naSih, svih onih
voljeti jer znamo da bit demo voljeni'
nas'
Te du3l su uvijek s nama i svuda oko
one nas vide, one nas duju
iodnasttakesamoljubav_zaSvenas,izmedunasi
ni5ta vi5e,..

Djevojka u bijelom na rosnoj travi bosa

s prelijePim cvijetom u kosi
obalom Une 5eta,
Je I' ti to sestra, Prijatelju'
il' ti je mati,
je t' ii to djevojka, rodade, ili dijete' kom5ija'
ili je samo... sjena...

Prvi zradak sunca Preko bistre Une

tihi valovi odneso5e cvijet, nikad ljep5i viden'
ispao iz duge, rasPletene kose,
vode'
;oi eujem samo Zubor hladne
Ko je bila
djevojka u bijelom,"
Posvedeno svim naSim umrlim, svim
vjerama' nikad zaborav-
ljenima,...

Lelleznidka stanica Bosanski Novi

crvenim todkovima pu-
...PAF, PAF, PUF.'. Crna mas aleliezase
oblake koji sejedan za drugim
5e paru i dim na sve strane stvarajudi
obasjajnog neba stvara-
uzdiZu iznadkulskog i izbanjskog suncem
jedne u drugu' Miris
judi figuruu ftguroit koje su se prelijevale iz
oblacima jo5 uvijek moZe5 nadi moj osmijeh
ili na
u ti*
"gU.."B"S
pruziStodolaziiliodlazinekudilisemoZdawala,kroznewijemei
*i3"*", rjeda kosa i moje odi, 5ta sve nema u njima"'

253
 MoZda pamti5 tragove Lelje za Zivotom na mome licu. Vjeruj,
jos uvijek moZes da ih vidis. volio bih da mogu osvijetliti sve mrad-
ne sjene jer zna5 da u mome pogledu nema ni5ta 5to ne volim'
Topla soba, miris hljeba tbezbrllni smijeh tek okupanog djete-
fu. Leljeznidka stanica sedamdesetih, osamdesetih. NadvoZnj ak,
prag zapragom, pruZni most, ptag za pragom - rampa, a izmedu
mnostvo ljudi poznatih i stranih, svi bi nekud i svi se Zure, jedni
se tek sreli, drugi se, pred odlazakoprastaju rasipajudi poljupce na
sve strane, a negdje izmedu ili na kraju pjesma, il' ponovo neko u
vojsku odlazi, flasa se vrti u krug - zagrljaji i suze. Jedni nose -
drugr vuku, odrpanci i pospanci, sitni lopovi i Sverceri, dame masu
rukavicamatrai,eli pomoi nosada kofera' E, evo ga, tu je, broj 1,
Hamid. Polako, ali sigurno on ie kofere odnijeti na Zeljenu adresu.
cigarete, benzin i kremenove za upaljade, sve mozete kupiti kod
Mileve na kiosku, ili naprijed kod smaje ili Alije. "oslobodenje" ili
"Vijesnik". Kupite "Oslobodenje", "Politiku ekspres", "Veder-
nj ak", "Mikij ev almanah" LIi " Ztm reporter",..
La or, g\Lva, tu1na i vesela lica jedni pored drugih, vri5tanje
djece a parnjada pufka li pufka, PUF, PAF, PAF. Roba se istovara
u magacin kod Eneza. dekaonica i drvene klupe, ped u uglu "kra-
ljica" na u\ant, desno. Pospane i umorne face, zamorna i nezani-
mljiva slika, hrkanje s klupa ili s poda i milion i jedan neugodan
miris. Red u hodniku i blagajna, a na blagajni Purii. Guzva na
ulazu, gaiva na tzlazu - garderoba. Vozovi stoje, pufkaju: "Pivo,
hladno pivo, treba li neko1", negdje se poznati glasovi duju. Zivo,
zivo i sa druge strane voza. Bengina ekipa posluzuje zedne putni-
ke sto se iz daleka wa6aju, mozda za Doboj, Ljubljanu, Beograd ili
split. Prodes kroz stanicu, udara te miris pedenja ispred "Parna-
si" i "Le!ie", m.ozTka se razlijeva po ba5tama, ljudi, suncobrani i
stolovi, koji se i ne vide od flasa, dasa i hrane okruZeni zelenom,
Zivom ogradom. u sredini slasia selver i Refik sa crvenom i zutom
limunadom, a odmah lijevo Mehmedalijina sla56a, pa Naskina de-
vabdzinica i dobra boza. skroz desno nakon pekare na istom mje-
stu gdje je radio Ilija - piljarnica, DZemal, pa Ibid samo korak pre-
ma gradu zdesna, Bekirova brijadnica ili mozda carina preko puta,
a u carini Galib. Autobusna stanica, "Zitopromet", kamioni, trak-
tori i legende zapreLnih kola Huse i cvele. Kolone iz DZevadove
grade. stanica, najziv[i dio grada kojim se dolazilo i odlazilo u

254
svijet. Evo i dizelke, zelene, nestade buke, dima i pare, a i dizelku
izbaciSe Olimpik i Bosna Expres. ModernizacTja, zezancija 5taig,
stanica ili Stacija preko puta zgrada, i:eljeznilka, a do nje Supe -
iza Supa poklapa, bliZa karticama probu5enim iz vozova, Speke,
treha i poker... Serpentine uz Kulu i Gavrino brdo, boridi - Dolly
Bell je obdaniste,.. Sve su to stanidari, stolari i zidati, novinari i
elektridari, slikari i muzidari, vatrogasci i sitari, tesari i klesari,
Iimari, policajci i profesori, stanidari, stanidari...
"Brzi voz Lz Zagreba za Prijedor, Banja Luku, Doboj, Zenicu i
Sarajevo dolazi na drugi kolosijek. Ponavljam -brziYoztzZagre-
ba za Prijedor, Banja Luku, Doboj, Zenicu i Sarajevo dolazi na
drugi kolosijek", preko razglasa se duje Buckov glas, ve6 znam' ne
moram ni da gledam ,izlazeVahidovi pregledadi kola i pod palicom
Sefa stanice Muharema ide se da$e, a ja u konversicama vei na
pola mosta preko Sane, kontam kejom iu desno, gdje 6e me sakri-
ti Unske lipe i odvesti me do nekog ko me deka, s perlama u kosi...

Zailto mi u grudima kuca Bosanski Novi

Koliko sam koraka, ah, koliko sam ih napravio samo da mi je
znati, a malo mi...
Ponekad mi se dini da ih Zelim sve izbrisati. Sve i jedan, z!\am,
to je samo suza rekla, padajuii na krilo... gubeii se, kao i sve Sto je
trebalo da bude, kao mladost i Zivot, prekinut - oduzet. Koliko mi
samo du5e plovi mojom dar5ijom,... mladosti moja,..
Pored Stare Vijeinice, Vatrogasni dom gdje se igrao bilijar i gdje
su svirale legende "Portreti". Mostom preko Sane, kejom ili glav-
nom, pa do diska "Partizarr", preko puta stare Skole "Dobrila Gru-
bor", gdje su nastale, pa i danas ostale, mnoge velike ljubavi, moda
- sako i kravata, ni svezat'je nisam poiteno znao i za disko sam bio
mlad, al' sam iSao. Radio mi buraz tamo, pu5tao mjuzu. Najljep5e je
uvijek bilo pred kraj, sa prigu5enim wjetlima muzika za plbs, paro-
vi, uvijek mi se dinilo da su sve bili parovi, stiskavac, sjene i poliup-
ci. Vrila je ljubav, taj dah,.. Skoh, kao i ostala raja, poslije - na sta-
dion "Sloboda" na Urljama, primanje u Slobodine pionire, proma-
Seni golovi , i,elje, ma5te i razodarenja, sutra ie biti bolje, ah,..
Srednjo5kolski centar i gimnazija ili moZda gimnazijalke. "Da
li ie5 se ikad sjetiti djevojdice sa pahuljom na prdastom nosi6u",

255
dio pjesme koju mi je pisala jedna od njih, poslije Skole u slaSiu
"Kod lipe", naveder u "Gool", moZda kino "Bosna" ili"C9" - plave
odi, braon kosa, plava kosa, plave odi... Ne ztrarl;,, sve mi je bilo
pomije5ano, jedna ode, druga jo5 ljep5a, upijaju mi se u trepavice
- sve ljep5a od ljep5e, ... Ljubavi, ...
To su bili Novljani i Novljanke!
Opet iz podetka ili samo nastavak, mostom preko pruge, pa mo-
stom preko Sane, kejom ili glavnom, pa do diska "Dru5tvene pro-
storije", zrram tamo i nije bilo baB lijepo, ali tamo je dolazila sad
moja generacija i oni mladi i stariji, moda - farmerke iz Trsta i
potkovane cipele "Spice", kako smo ih popularno zvali. I tu je bio
stiskavac, uz Doorse, Deep Purple i sl. Sjene i poljupci, nastavci po
keju, spomenik majke partizanke, haustori, Ada, nod'
Una i zvljezde - sav svijet je bio naS, bili smo bogati, tako boga-
ti. Voljeli smo se, ...
1. maj, vatromet sa "Kule", proljedem namirisan Novi, odlasci
u piceriju "MS", disko u hotelu "Urra" ili moZda gore u salu gdje
su i dalje svirali oni isti "Portreti", ponekad krupski "Saab" ili
moZda grupa "IJna", a, ako ne, tu onda u "Autogool", ili novi Va-
trogasni.

A onda, jednoga dana podeli smo se sve rjede vidati, iz kruga

na5e raje nestajali su polako jedni za drugima. Pomalo zbunjeno i
nesvjesno, nekako smo odrasli - podele su svadbe, ienidbe i udaje,
tuZni rastanci uz obetanja da iemo se sastajati i dalje, Zivot je i5ao
svojim putem i vodio nas za ruku ulicama Bosanskog Novog. Ra-
dali smo djecu - Novljane i veselili smo se svakom novskom danu
i suncu Sto se rodi iznad "Kule" i obasja nam IJnu i Sanu.
Odlazili smo jedni kod drugih, djeca su nam se zajedno igrala,
prepridavali smo na5e pubertetske doZivljaje.

A onda, jednoga prolje6a,

Sve je stalo,
Bosanskom Novom je zastao dah...

Danas, otjeran, ja sam jo5 uvijek sa onom gimnazijalkom, koja

mi je pisala: "Da li de5 se ikad sjetiti djevojdice sa pahuljom na
prdastom nosi6u?", to je bila samo pjesma njene du5e, pahulja je

256
zaista dosta bilo, ali ona nikad nije imala pr6ast nosi6, pa ipak ta
pahulja se na5la na prdastom nosidu na5e k6erke, koja piSe stihove
o Novom. O istom onom u kojem je rodena, ali kojeg nije upoznala
jer tamo je jednog burnog prolje6a sve stalo...

Ne slaZem se i kad umrem, a volim samo tebe!

257
Sehidi Bosanskog Novog
L992. - 1995.
 :,

U ime'Allaha Milostivog, Samilosnog

sehidi-civili sa podmija op6ine Bosanski Novi
ubijeni u periodu izmedu IggZ. i lggb.

Adilovii ( ) Adevija -1995

Adilovii Ahmeta Fatima L927-L993
Adilovii Huseina Muhamed 1949-1993
Ahmetspahii Muhameda Hava _1995
Alagii Jusufa Senija 1918-1995
Alagii Omera Velida L945-1995
Alii Alije Camil t952-t992
Alii Huse DZemal L93L-1992
Alii Omera Elvir L97L-L992
Alii Omera Hajrudin L965-L992
Alii Mehe Jusuf 1939-1992
Ali6 Jasima Kemal 1959-L992
Alii DZemala Mensud 1958-1992
Alii Hasana Samid -L992
Ali6 ( ) Selim -t992
AlihodZii Sabana Ekrema t97L-L992
AlihodZii Sabana Enver t978-L992
AlihodZii Dulage Halida L946-L992
AlihodZii Muste Hasan L944-L992
Alijagii Salira Aziz 1908-1992
Arapovii Omera Alaga 1931-1992
Arapovii Ahmeta Fatima L927-L993
Arapovii Omera Refik L948-L992
Arapovii DZemala Saban 1962-1992
Arslanovii Sulejmana Asija L936-L992
Badi6Ibrahima Esad 1918-1995
Bajrektarevii Halida Sifet 1958-1992
Bedirevii Ibre Mina 1905-
Begii Ismeta Bego 1933.1992
Begi6 Muje Sefik L958-1992
Berberovii Zuhdije Besim I962-t992
Berberovii Esada Ferid L949-L992
Berberovi6 Re5ada Ferid Fedo
- 1968-1992
Berberovii Ferida Re5ad L946-L992

26I
Berberovii Muniba Rolan 196r-1992
Berberovid Mustafe Zuhdija 1937-1992
Berberovii Sabana Mevluda L920-
Blagajdevii Mujke Fadil t940-t992
Bosnid RedZe Ramo 1939-1993
Bosnid ( ) Meho -L994
tsurzi1, Huse Sulejman 193S-1992
Bur zi( Selmana Sulej man 1958-1992
Crnogorac ( ) Salko -1992
Cerid Abida NedZad 1965-1992
Cehid Behlila Mahmut t920-L992
Cehii Mustafe Nijaz r96L-L992
Custid Mustafe HatidZa t934-1992
Custii DerviSa Sukrija 1960-1992
Dedid ZaimaAvdija L928-t992
Dedii Sejada Emil 1973-1993
Dedi6 DZelke Esad L934-L992
Dedid Saliha Hajrudin 1961-1992
Dedi6 Omera Hasan 1957-1995
Dedi6 DZelke Numan L9L7-L992
Dedid Rame Muharem L957-L994
Dedid Salke Salih L920-L992
Dedi6 ( ) Smajo 1937-t992
Deli6 Ahmeta Hasan -1992
Dervisevid Ibrahima Kemal 1965-L992
Dizdarevii Omera Zuhdija 1959-t992
Durakovi6 ( ) Smajo -t992
Durakovid RasimaAdem t955-L992
Durakovid ( ) Smajo 1967-L992
Dlafi(,Ibrahima Hasan 1922-L992
Di:afi6, Huse Huzeir 1930-1992
Dl,afre () Zumra L925-L995
Ekid Mumina Bekir 1965-1992
Ekid Sabana Fadil 1963-1992
Eki6 Halida Hamdija L949-L992
Eki6 Hasana Harko L964-L992
Eki6 Dervi5a. Hasan 1933-1992
Ekii Muharema Hasan 1960-1992

262
 Eki6 ( ) Husein L962-1992
Ekii Sejfe Ismet L969-L992
Eki6 Sabanalzet t955-L992
Eki6 ( ) Juso L954-1992
Ekii Jusufa Juso L9L3-L992
Ekii Hasana Kasim t954-t992
Ekii Hasana Midhad L969-L992
Ekii Mumina Muharem L954-1992
Eki6 Sejfe Mustafa L952-L992
Ekii Sabana Ranio L969-L992
Ekii Hasana Samid L957-L992
Eki6 Ahmet a Sejfo L928-L992
Eki6 Sulje Senija 1937-1995
Ekii Harne Saban L942-L992
Ekii Hasana Sefko 1968-1992
Ekii HuseinaZumra L935-L992
Eki6 Sulje Zumra L942-L993
Fetibegovii Sulejmana Adevija 1930-1993
Fazli(, Hasiba Ferid L964-L992
Golii Adema Salko L9L5-L992
Grudii Mehmeda Razim L952-L992
Hadi:i( Mehmeda Muharem t932-t992
Halilovii ( ) Fehima 1929-1993
Halilovii Hasana Husein 1931-1993
Halilovid Adula Mina L940-1992
Hamzagql Rame Mehmed t955-1922
Hasanba5id Hakij e Zlatko 1955-L992
Hotii MeSe Ferid L902-t993
Hoti6 Muharema Husein L960-L992
Hotii Huseina Muharem 1913-1992
Hotii Ibrahima Rukija -1995 .
Hoti6 ( ) Smajo 1934-1992
Hotii O Zumreta 1925-1992
Huri6 ( ) Suhreta -1993
Huzeirovii Vahida Abdulah L940-L992
Huzeirovi6 Vehida Dino -1992
Huzeirovii Sulje Enver 1940-L992
Huzeirovii Mu5ana Aziz 1932-1992

263
Huzeirovi6 Mu5ira Camil 1951-1992
Huzeirovi6 Abdulaha Dursum 1968-1992
Huzeirovid Vehida Dursum L965-t992
Huzeirovi6 Muharema Vehid L937-t992
Ibrahimagi t, Himze D Z evad L978-L992
Ibrahimagi (, Himze Hasan L973-L992
Ibrahimagi (. F azlije Himzo L935-L992
Ibrahimagii Himze Husein 1963-1992
Ibrahimagi (. Himze Kasim 1962-L992
Ibrahimagi 6 Himze Muhamed L975-L992
Ibrahimagi6 Hruste Mustafa L969-L992
Ibrahimagid Hruste Safet t97t-L992
Ibrahimagi 6 Hirr'ze Samir r97t-r992
Ibrakovid Ibrahima Senudin 1959-1994
Ikanovii Hasana Adem 1940-L994
Ikanovid Mirsada Alen 1985-1993
Im5irevid Huseina Samid 1959-1992
Im5irevii Huseina Samir -L992
Isakovid Karanfila Hasan 1939-1992
Isakovi6 Hasana Karanfil 1968-1992
Isakovid Hasana Kasim 1965-L992
Isakovid Hasana Nijaz 1963-1992
Jahijevid Mehmedalije Nasim t952-L992
Kadid Ibrahima Eksija 1953-1995
Kadi6 Seada Nermin 1979-1995
Kadi6 Ahmeta Sead 1950-1995
Kapetanovid Omera Di,afer L94L-1992
Karabegovid Alije Salih 1916-1993
Karabegovii Ahmeta Sukrija L943-L992
Karabegovid Ahmeta Vahid t959-L992
Klehid Ahmeta Asim -1992
Koli6 Amira Adalin 1981-1993
Konjevid ( ) Ismet -t992
Kubat Huseina Dubravka L962-t992
Kulenovii Avde Alema L971,-1992
Kulenovii Atefa Avdo t945-1992
Kulenovid Atifa Hava 1930-1993
Kurid Demira Adalin 1982-1993

264
Kurid Hasana Suhreta 1936-1993
Kurt ( ) Aji5a -1993
Mahmutagi6 Muharema Elvir L972-L992
Majetid Ale Ismet 1954-t992
Ma5inovid Muje Mustafa L957-L992
Mehinovii Zatma Huso 1955-L992
Mehmedagi6 Sulje Fehim L925-L992
Mehmedagi6 Sulje Husnija 1930-1993
Memi6 MehmedaArif 1932-L992
Memii Muharema Safeta 1935-t992
Memi6 Sulejmana Suad L937-L994
Merzihid Ahmeta Hasan 1953-1992
Merzihi6 Hasana Hasan -L992
Me5inovi6 Muse Mirsad t965-L992
Mujagii Muslije Safet L956-L992
Mujagid Muslije Sefik 1959-1992
Mujdii Alije Sakib t943-L994
Mujkanovii Rame Ale L934-1992
Mujkanovii ( ) Mina 1938-1993
Mujkii Mehe Muharem L935-1992
Mukovid Omera Salko 1960-
Muratovii Ra5ida Zijad t97L-L992
Muslimovi 6 Idriza I smet-Imo L956-L992
Mustid Dede Enes L925-1992
Musti6 Mahmuta Sulejman t937-L992
Mu5inovid Muse Mirsad L965-L992
Naki6 Smaila Fuad t967-1992
Novljakovid ( ) Halid -1992
Nukii ( ) Hasan L934-r995
Nuki6 Bege Rasim -1995
Omletid Ibrahima Fadil 1939-1993
Omletii Ibrahima Handa 1940-i993
Ora5dan Mustafe Ramo 1968-1992
Ora5danin Mustafe Ramo L934-1992
Osmanagid Alije AjSa 1928-1993
Plehii ( ) Asim -L992
Ponjevii Ibrahima Ismet 196L-L992
Radojdid Juse DZuma t922-L992

265
Rakanovid ( ) Fatima -1992
Rakovii Hasiba Fatima 1926-1993
Rakovi6 ( ) Hasiba L926-1995
Ramadan Rame Jasmin L969-1992
Ramad'an Rame Senad 1959-1992
Ramadani Rame Emir 1968-1992
Ramadani Ramadana Jasmin 1969-1992
Ramadani ( ) Ramo r970-1992
Rasavac Omera AiSa 1925-1993
Rasavac ( ) Suhra -1993
RedZepi ( ) Bajram -L992
Safii Ahmeta Hilmija L922-r995
Safii Muharemalzeta 1925-t995
Safri Hilmije Tahira L952-1995
Salkii ( ) Avdija 1932-1993
Salkii O Aza 1932-1993
Salkii Abdulaha Hasan 1956-1992
Salkid ( ) Husein -1992
Salkid Abdulaha Mirsad L955-L992
Sedii ( ) Zuhdija -L992
Sefer Alije Muhamed L942-t995
Selimagid Edhema Ibrahim 1938-1992
Selimagii Ibrahima Ismet L959-t992
Selimagii Ahmeta Sefik L952-t992
Selimagid ( ) Tima 1916-1995
Selmii Mehe DerviS L942-1992
Selmid Sejada Elmir L97r-L992
Selmii ( ) Emko -L992
Selmid Arifa Sulejman 1933-1992
Suba5ii ( ) Dervi5 -1994
Sabanagid Ahmeta Sefrk t946-1992
Sahinovid Huse Nerka l_904-1995
Spionica ( ) Meho -L992
Sudi6 Hasana Adil-Bengo 1956-L992
Sumii LatifaMehmed L948-L992
Sumid Muslije Sefik 1959-1992
Tati(, Nazifa Abdulah 1934-1995
Topalovii Zulfe Safet 1971-1995

266
Umidevid Ekrema Azra 1962-1993
Uzeirovi6 Muharema Velid t965-L992
Uzeirovid Vedije Abdulah L964-L992
Vakufac Jusufa Sulej man 1938-1995
Veletanli6 eazimaFuad L955-1992
Veletanli6 Refika Sevdija 1964-L992
Veletanli6 Ahmeta Sefik 1950-1992
Velii Mehe Ibrahim 1936-1992
Velid Hasana Mehmed 1956-1992
Zdionica Huseina Mehmed 1943-L992
Zdionica Huseina Meho 1968-1992
Zdionca Sulejmana Senad L967-L992
LerilRame Mehmed -1992
Zmiti6, ( ) Bego 1926-L992
Zmiri(,Rame Ferid 1940-L992
Zmiri(,Rame Mehmed 1938-1992
Zmiri(, ( ) Ramo 1918-1992

267
Sehidi-vojnici sa podruija opiine Bosanski Novi
poginuli u periodu izmedu 1992. i 1995.

Ademi Kadrije Ismet

Asidi6 ( ) Nijaz
Alrjagrd Muhe Sa6ir 1951-1995
Alukii Muharema Emir 1965-1994
Arapovid ( ) Edin
Blagajdevid ( ) Samid
Burmid Hasana Hasan 1956-1995
Custii ( ) Sabit
Dedi6 Rame Mustafa 1962-1995
Dedid Rame Sefrk L967-L992
Dedi6 Hasiba Zijad 1961-1994
MuftidIbrahima Nedim 1943-1995
Muhamedagid Ibrahim a Izet 1938-1995
Mujkid Hamida Muharern 1956-1992
Osmanagid Hamdije Enes 1967-1995
Plavulj SulejmanaAle 1955-1993
Plavulj Smaila Muhamed t964-t994
Sevali Kadrije Adem 1961-1993
Terui| Osmana Edin 1963-1992
Unki6 ( ) DZevad 1950-1992
Velii Alije DZemal r97t-r992

Kori5teni sluZbeni spiskovi od

"UdruZenja logora5a Bosanski Novi"

268
Sehidi - ubijeni civili Novljani
na podrudju op6ine Bosanski Novi
Sehidi - ubijeni civili Novljani
na podrudju drugih opiine
Sehidi - poginuli Novljani
u Armiji BiH i IIVO 2t

Nek' im je rahmet beskrajni

269
SadrZaj

270
DenanetaBerberovi6 " """"""'172
Ante Mi1inovii.............. """"""" 178
Esad Bi5ianin """"'182
Kija Karabegovii """"""""""""' 191
Sjedanje na rahm. Ferida Berberovida """""""""" """" 193
Sjeianje na rahm. Re5ada Berberovida """""""""" """ 196
Nedo
Kako je poginuo Prof. "' 198
Biba Smajlagii Curii """""""""201
Sead Curii """"""""206
Issa curi6 ...................2L9

Dana Kapetanovid ...........'.....' ""'225

E1maVe1i6........... """232
Nijaz Kapetanovi6................... ""'234
Nerma Alid Abazagte ..............." ""' """"""' 238
Sandro Sehii ...........240

Meho Bahtid """"""243

Emir Ahmetspahid -Ziher ""'249
Sehidi Bosanskog Novog lgg2.-L995 """"259

27t