160 Prolegomena 9 (1) 2010

klasinih i modernih jezika. Njegov stil pisanja je izrazito zgusnut, od

itatelja trai punu koncentraciju i paljivu postupnost pri itanju, jer ono
miljeno i pri-miljeno neprestano kljuaju iz teksta u kojem su esti
brzi prijelazi preko tematskih cjelina bez iscrpnih pojanjenja i stalnog
upozoravanja na izvedbene korake. U ovom prikazu pokuali smo re-
konstruirati temeljnu uzgibanost nosee misli sredine koja se ogleda u
razliitim likovima kroz tekstove u knjizi, ali ipak ostaje na svakome koga
je zaintrigiralo neto od ovdje reenoga da se sam upusti u susret s Kome-
lovim miljenjem i od ponuenog bogatstva pronae neto materijala ili
tek smjernicu za izgradnju vlastitog misaonog puta.
Neboja Mudri
nmudri@gmail.com

Daniel C. Dennett, Kraj arolije: religija kao prirodna pojava,

prevela Marina Miladinov, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk,
2009, 446 str.

Daniel C. Dennett ameriki je znanstvenik i filozof, profesor filozofije

na Sveuilitu Tufts i suravnatelj Centra za kognitivne studije. Napisao
je trinaest knjiga, vie od tristo lanaka, dobio je nekoliko poasnih dok-
torata i nagrada, izmeu kojih i nagradu Richard Dawkins meunarod-
nog ateistikog drutva 2007. godine. Bavi se memetikom, filozofijom
uma i evolucijskom biologijom. Dennettova knjiga Kraj arolije prvi je
puta objavljena 2006. i od tada je prevedena na nekoliko svjetskih jezika.
Knjiga ima jedanaest poglavlja i etiri dodatka, a podijeljena je u tri di-
jela. U prvom dijelu knjige, pod naslovom Otvaramo pandorinu kutiju,
Dennett iznosi radnu definiciju religije i objanjava zato znanost moe i
treba objasniti religiju. Drugi dio knjige nosi naslov Evolucija religije
i u ovom dijelu autor iznosi teorije koje mogu objasniti nastanak i razvoj
religija od njihova nastanka do suvremenih oblika. U treem dijelu knjige,
pod naslovom Religija danas, Dennett raspravlja o utjecaju religije na
suvremeno ljudsko drutvo, te naglaava da je ovo samo poetak istrai-
vanja s kojim treba nastaviti dalje.
Dvije glavne teme koje Dennett obrauje u prvom dijelu knjige jesu:
moe li znanost prouavati religiju i treba li znanost prouavati religiju.
Na oba pitanja Dennett odgovara potvrdno. Religija nije izvan dosega
znanstvenog prouavanja zbog toga to je religija, poput jezika, prirodna
 Recenzije Book Reviews 161

pojava, dok je posao znanosti istraivanje prirodnih pojava. Autor izmeu

ostalog navodi da su razliiti segmenti religije dostupni znanstvenom pro-
uavanju. Religijska iskustva, religijska ekstaza i vjerovanja su psiholoka
stanja i kao takva ih moe istraivati psihologija. Katedrale, damije, sa-
mostani i ostale graevine u funkciji razliitih religijskih zajednica mo-
emo promatrati kao primjere inenjeringa i u tom kontekstu mogu ih
prouavati arhitekti, graevinari, pa ak i fiziari, s obzirom na to da su
podlone zakonu gravitacije. Ukoliko Bibliju, Ku'ran, Toru i svete knjige
ostalih religija promatramo kao dobra za prodaju, s tog gledita mogu ih
prouavati i ekonomisti. Ratove voene u ime razliitih religijskih zajed-
nica mogu prouavati povjesniari, kao to prouavaju i sukobe motivirane
svjetovnim motivima (4142). Nain ivota i obiaje razliitih religijskih
zajednica mogu prouavati sociolozi i antropolozi. Dakle, religija je do-
stupna znanstvenom istraivanju, kao i sve njezine manifestacije.
Dennett, unato tome, napominje da znanstvenom prouavanju reli-
gije treba pristupiti oprezno. Dosadanji pokuaji znanstvenog istraivanja
religije imali su brojne probleme, a dva najuestalija su pristranost istra-
ivaa i nezavidna reputacija. Dennett tvrdi da ljudi koji ele istraivati
religiju vrlo esto imaju osobne, a ne znanstvene motive. Oni ele obraniti
svoju religiju od kritiara ili pokazati iracionalnost svake religije. Una-
to tome to postoje brojne znanstvene metode istraivanja kojima je cilj
sprijeiti pristranost znanstvenika, to moe dovesti do iskrivljavanja re-
zultata znanstvenog rada. Kod prouavanja religija ta opasnost je dodatno
izraena, smatra Dennett, zbog toga to su ulozi puno vei. Opovrgava-
nje odreene religijske tvrdnje koja ima velik moralni utjecaj na brojne
vjernike moe dovesti do moralne katastrofe. Dennett istie da bez obzira
na to je li taj utisak istinit ili pogrean, teta je ve uinjena. Znanstveno
prouavanje religije steklo je nezavidnu reputaciju. Opi dojam unutar i
izvan znanstvene zajednice jest da se radi o podruju na kojem postoji
veliki broj znanstvenih istraivanja upitne kvalitete. Unato tome Dennett
zakljuuje da je znanstveno istraivanje religije mogue, ali je pitanje je li
ono i potrebno (4445).
Krajnje je vrijeme da podvrgnemo religiju kao globalnu pojavu izrazito
temeljitom multidisciplinarnom istraivanju koje moemo poduzeti tako to
emo pozvati najbolje umove na planetu. Zato? Zato to nam je religija
previe vana da bismo ivjeli u neznanju o njoj. Ona ne utjee samo na
nae drutvene, politike i gospodarske sukobe, nego i na sam smisao koji
pronalazimo u svojim ivotima. Mnogim ljudima, vjerojatno ak veini ljudi
na zemlji nita nije vanije od religije. Upravo je iz tog razloga nuno da o
njoj nauimo to vie moemo. (239)
U sedmom poglavlju Dennett prikazuje tri teorije o nastanku i razvoju
religija: Wilsonovu teoriju vierazinske selekcije, Starkovu i Finkeovu
teoriju racionalnog izbora, te vlastitu memsku teoriju. Prema Wilsonovoj
162 Prolegomena 9 (1) 2010

teoriji vierazinske selekcije prirodna selekcija istovremeno se odvija na

vie razina bioloke hijerarhije od gena preko jedinki, pa sve do razine
grupa. Wilson smatra da su religijske zajednice nastale prirodnom selekci-
jom koja se odvijala na razini grupa. Natjecanje izmeu suparnikih vjer-
skih skupina tijekom ljudske povijesti rezultiralo je boljom replikacijom i
opstankom pojedinih religijskih zajednica, ime se moe objasniti sloen
dizajn karakteristian za suvremene religije (183, 184).
Prema Starkovoj i Finkeovoj teoriji racionalnog izbora religije su po-
put korporacija. Svrha religija je stvoriti, odravati i nuditi religiju po-
jedincima, te nadgledati njihovu razmjenu s bogom ili bogovima. Ljudi
pristupaju religijskim skupinama zbog toga to ele iskoristiti natprirodno
i njime manipulirati za osobnu dobrobit, a smatraju da to ne mogu sami.
Religijske se zajednice za odreenu naknadu koja je prilino visoka
predstavljaju kao medij koji omoguava manipulaciju natprirodnim. Na
podruju gdje ne postoji dravna religija, razliite vjerske zajednice bore
se za vei udio na tritu nastojei ponuditi svojim klijentima kvalitetniju
uslugu manipulacije svetim (185, 192). Nudimo proizvod koji je bolji od
sapuna ili automobila. Nudimo vjeni ivot. (190)
Dennett smatra da je Wilson u pravu kada tvrdi da se nastanak i raz-
voj religija moe objasniti evolucijskim algoritmom, ali istie da je rije
o diferencijalnoj replikaciji mema, a ne grupa. Memi koji potiu grupnu
solidarnost imaju veu sposobnost replikacije od mema koji na primjer
potiu sukob izmeu pojedinaca unutar grupe. Prema Dennettovoj mem-
skoj teoriji religije su ideje koje u kulturnom okoliu potiu ljude na su-
radnju, ime doprinose vlastitoj replikaciji i dobrobiti pojedinaca koji ih
ire. Religije su mutualistiki memi. Dennett smatra da navedena mem-
ska perspektiva moe ujediniti Wilsonovu teoriju vierazinske selekcije i
teoriju racionalnog izbora. Ljudi nisu poput mrava i ne ele ulagati u sku-
pinu, ako ne vide korist od takve investicije. Meutim, nastavlja Dennett,
ljudi se ne ele vidjeti kao hladnokrvni kalkulanti koji ulau u najbolji
religiozni investicijski fond, ve kao osobe bez sebinih interesa. Prema
memskoj teoriji nastanka i razvoja religija, krajnji korisnici religijskih pri-
lagodbi su memi, ali njihova uspjenost replikacije ovisi o tome koliko
ljudi e pridobiti. Dennett smatra da religijski memi moraju nadvladati
racionalnost potencijalnog domaina, to postiu poticanjem pasivnosti i
prijemivosti (186187).
Jedna od tema koju Dennett obrauje u treem dijelu knjige jest utje-
caj religije na moralno ponaanje. Prema uvrijeenom miljenju najzna-
ajniji utjecaj religije je upravo u poticanju moralnog ponaanja. Religije
potiu moralno ispravno ponaanje obeanjima o nagradi i prijetnjama
vjenom kaznom nakon ivota. Bez religijskog poticaja moralno isprav-
nog ponaanja ljudi bi se preputali samo svojim najniim eljama. Den-
net smatra da navedeno stajalite ima dva problema: (1) ini se da nije
 Recenzije Book Reviews 163

istinito, to je dobra vijest, budui da je (2) to doista poniavajue vienje

ljudske prirode. (276)
Trenutno dostupni dokazi pokazuju da tzv. bistri15i druge osobe bez
religijske pripadnosti pokazuju jednak raspon moralno ispravnog i pogre-
nog ponaanja; meutim, bistri imaju puno niu stopu razvoja od ponovno
roenih krana. Dennett istie kako su u tijeku brojna istraivanja po-
taknuta navedenim dokazima kojima je cilj otkriti postoji li znaajna
veza izmeu moralnog ponaanja i religijske pripadnosti. Vjernici ele
dokazati kako postoji pozitivna veza izmeu religijske pripadnosti i mo-
ralno ispravnog ponaanja iz razloga to su svima ve poznati dokazi koji
idu u prilog suprotnoj hipotezi. Kriarski ratovi voeni su u ime vjere,
inkvizicija je ubijala u ime vjere, a i Twin Towersi su srueni u ime vjere,
da navedem samo nekoliko sluajeva moralno pogrenih postupaka. Pozi-
vajui se na klasike filozofije Humea, Kanta i Nietzschea, Dennett istie
kako ovaj svjetonazor moe uspjeti samo na krai vremenski rok zato to
e privui i sebine pojedince koji e se ispravno ponaati neko vrijeme,
ali po cijenu srozavanja vee kampanje za promicanje dobra (278).
Kraj arolije je jasno i pregledno napisana knjiga prilagoena irem
itateljstvu. Knjiga je ispunjena zanimljivim citatima i primjerima kojima
autor nastoji pribliiti itatelju znanstveni pristup istraivanju religije.
Unato tome, elio bih istaknuti dva nedostatka koji se odnose posebno
na prvi dio knjige. Prvi nedostatak su predugake digresije. Dennett u
nastojanju da knjigu uini to zanimljivijom pojedine tvrdnje potkrepljuje
primjerima koji se prostiru na nekoliko stranica i sami po sebi su toliko
zanimljivi da zaboravite koja je bila svrha dotinog primjera. Drugi nedo-
statak je previe prostora izdvojenoga za objanjenje zato znanost treba
prouavati religiju. Knjiga bez etiri dodatka koji nisu usko povezani s
glavnom temom ima 332 stranice. Od 332 stranice Dennett na 102 stra-
nice objanjava zato znanost treba prouavati religiju, to je malo manje
od jedne treine knjige. Autor do polovice prvog dijela iznosi uvjerljive
argumente u prilog tezi da znanost treba prouavati religiju, nakon ega
izdvaja jo pedesetak stranica da bi tu tezu objasnio. Smatram kako je s
teorijama religije i evolucijom religije mogao zapoeti ranije u knjizi.
Unato primjedbama, Kraj arolije je zanimljivo i pristupano djelo
kojim autor nastoji pripremiti teren za osjetljivu temu znanstvenog prou-
avanja religije. Prijevod je vrlo itak i sigurno e biti od koristi filozo-
fima, sociolozima, kulturnim antropolozima, memetiarima i svima koje
zanima znanstveno istraivanje religije. itatelju koji nije upoznat s me-
metikom svakako bih preporuio da prije nego to pone itati Kraj aro-
lije proita dodatak A Novi replikatori. U ovom dodatku objanjene su

1Engl. bright osoba naturalistikih svjetonazora, ija stajalita ne ukljuuju nad-

naravne i mistine elemente.
164 Prolegomena 9 (1) 2010

temeljne postavke teorije memetike koju Dennett koristi kao jednu od te-
orija nastanka religije. Bez poznavanja osnova memetike veliki dio knjige
itatelju bi mogao biti nerazumljiv.
Bruno Pui
dna.restless@gmail.com

Michael Ruse (ur.), Philosophy after Darwin: Classic and Con-

temporary Readings, Princeton, NJ.: Princeton University Press,
2009, 592 str.

Nakladnika kua Princeton University Press tiskala je 2009. godine knjigu

Filozofija nakon Darwina: klasini i suvremeni tekstovi urednika Michaela
Rusea. Michael Ruse profesor je filozofije na Floridskom dravnom sve-
uilitu, suosniva i urednik vodeeg asopisa iz filozofije biologije,
Biology and Philosophy, urednik i suurednik nekoliko zbornika (npr. Phi-
losophy of Biology iz 1998. s Davidom Hullom, The Oxford Handbook
of Philosophy of Biology iz 2008. itd.), te pisac dvadesetak knjiga i broj-
nih lanaka iz filozofije biologije. U ovom zborniku radova Ruse je e-
lio prikazati implikacije Darwinove teorije evolucije na razliite aspekte
filozofske misli: epistemologiju, etiku, filozofiju znanosti, ideju razvoja
racionalnosti i napretka te altruistiku ideju. Svi ovi aspekti filozofske
misli nisu ostali netaknuti pojavom teorije evolucije, tovie, preispitani
su i dijelom znaajno preoblikovani u skladu s evolucijskom idejom. Fi-
lozofija nakon Darwina ureuje nabrojene teme u est poglavlja, svako sa
svojim uvodom, predstavljajui sveukupno 46 radova.
Naravno, knjiga je temeljena na teoriji evolucije koja je centralni
problem filozofije biologije, u njoj su sabrani brojni problemi i interesi
filozofije biologije u interakcijskoj povezanosti s razliitim kulturnim
podrujima poput filozofije, logike, sociologije, psihologije, pedagogije,
religije i znanosti. Kratki prikaz ne moe ovako brojna pitanja i teme pred-
staviti uvoenjem u pojedinane tekstove navedene u zborniku. Umjesto
toga, prikaz svakog poglavlja uz opu nakanu poglavlja predstavlja po dva
rada koji su reprezenti teme ili problema toga poglavlja prema ralambi
poglavlja na posebna vienja teme.
Prvo poglavlje Epistemologija poslije Darwina sadri est radova
ili isjeaka iz radova poznatih autora: Herberta Spencera, Friedricha Ni-