Psalmi su kola molitve

22.06.2011.Papa Benedikt XVI.

Papina kateheza na opoj audijenciji u srijedu 22. lipnja 2011.

Draga brao i sestre, u prethodnim smo se katehezama zadrali na nekim starozavjetnim likovima
koji su osobito znaajni za nae razmiljanje o molitvi. Govorio sam o Abrahamu koji zagovara za
strane gradove, o Jakovu koji u nonoj borbi prima blagoslov, o Mojsiju koji zaziva oprotenje za
svoj narod, o Iliji koji moli za obraenje Izraela. Dananjom katehezom zapoinjemo novu dionicu
toga puta: namjesto da tumaimo pojedine dogaaje iz ivota velikih molitelja, zavirit emo u
"knjigu molitava" u pravom smislu rijei: knjigu Psalama. Kao uvod u tu temu danas u govoriti o
knjizi Psalama openito.
Psaltir se predstavlja kao "zbirka obrazaca" molitava, zbirka od stotinu i pedeset psalama koje
biblijska tradicija daje vjernikom puku da postanu njegova molitva, njegov nain obraanja Bogu
i izgraivanja odnosa s njim. U toj je knjizi izraeno cjelokupno ljudsko iskustvo sa svojim
mnogostrukim nijansama i itav spektar osjeaja koji prate ljudski ivot. U psalmima se isprepliu
i izraavaju radost i trpljenje, elja za Bogom i svijest o vlastitoj nedostojnosti, srea i osjeaj
naputenosti, vjera u Boga i bolna samoa, punina ivota i strah od smrti. Cjelokupna se
vjernikova stvarnost slijeva u te molitve, koje su najprije izraelski narod a zatim Crkva preuzeli
kao povlateno posredovanje odnosa s jedinim Bogom i prikladni odgovor na njegovo objavljenje
u povijesti. Kao molitve, psalmi su oitovanje duha i vjere, u kojima se svi mogu prepoznati i u
kojima se prenosi ono iskustvo osobite blizine Bogu na koju je svaki ovjek pozvan. Ljudsko
postojanje u svoj svojoj kompleksnosti zgusnuto je u sloenosti raznih literarnih oblika razliitih
psalama: himni, jadikovke i osobne i zajednike pronje, pjesme zahvalnice, pokorniki i mudrosni
psalmi kao i ostale vrste koje se mogu pronai u tim poetskim kompozicijama.

Usprkos toj mnogostrukosti izraza, mogue je prepoznati dva velika podruja koja saimaju
molitvu psaltira: pronja, povezana s jadikovkom, i hvala. To su dvije meusobno povezane i
gotovo neodvojive dimenzije, jer je pronja nadahnuta sigurnou da e Bog odgovoriti i to otvara
k hvali i zahvaljivanju; a hvala i zahvaljivanje proizlaze iz iskustva primljenog spasenja, koje
pretpostavlja potrebu koju pronja izraava.
U pronji, molitelj iznosi svoju alopojku i opisuje svoju situaciju tjeskobe, opasnosti, naputenosti
ili, kao u pokornikim psalmima, ispovijeda grijeh i moli da mu se oprosti. On iznosi Gospodinu
svoje potrebe u nadi da e ga Bog uti i to ukljuuje neko priznavanje Boga kao dobrog, kao onoga
koji eli dobro i koji je "ljubitelj ivota" (usp. Mudr 11, 26), spreman pritei u pomo, spasiti,
oprostiti. Ovako, na primjer, moli psalmist u Psalmu 31: "Tebi se, Jahve, utjeem, o, da se ne
postidim nikada [] Izvuci me iz mree koju mi zapee, jer ti si moje utoite" (r. 2.5). Ve u
jadikovki, dakle, moe izai na vidjelo neto od hvale, koja se unaprijed nagovijeta u pouzdanju u
Boji zahvat a zatim postaje eksplicitna kada spasenje postane stvarnost. Slino tome, u psalmima
velianja i hvale, spominjui se primljenog dara ili razmatrajui veliinu Bojeg milosra,
prepoznaje se takoer vlastitu malenost i potrebu za spasenjem, koja je u temelju pronje.
Ispovijeda se tako Bogu da je ovjek stvorenje koje je neizbjeno oznaeno smru, ali ipak u sebi
nosi duboku elju za ivotom. Zato psalmist klie u Psalmu 86: "Hvalit u te, Gospode, Boe moj,
svim srcem svojim, slavit u ime tvoje dovijeka, jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao
si moju duu iz dubine Podzemlja" (r. 12-13). Na taj nain u molitvi psalama pronja i hvala se
isprepliu i stapaju u jednu jedincatu pjesmu koja slavi vjenu milost Gospodina koji se prigiba na
nau krhkost.
Upravo zato da omogui vjernikom narodu da se zdrui u toj pjesmi, psaltir je dan Izraelu i Crkvi.
Psalmi, naime, ue moliti. U njima Boja rije postaje rije molitve i to su rijei nadahnutog
psalmiste koja postaje takoer rije molitelja koji moli psalme. To je ljepota i osebujnost te
biblijske knjige: molitve koje su u njoj sadrane, za razliku od ostalih molitava koje nalazimo u
Svetom pismu, nisu uvrtene u narativni splet koji poblie odreuje njihovo znaenje i ulogu.
Psalmi su dani vjerniku kao molitvenik, kojem je jedini cilj postati molitva onoga koji ih prihvaa i
njima se obraa Gospodinu. Budui da su Boja rije, onaj koji moli psalme govori Bogu samim
Bojim rijeima, obraajui se njemu rijeima koje nam on sam daje. Tako, molei psalme, ui se
moliti. Oni su kola molitve.
Neto slino se dogaa kada dijete tek poinje govoriti, ono ui naime izraavati vlastite osjeaje,
emocije i potrebe rijeima koje mu nisu uroene ve koje ui od svojih roditelja i onih koji ive
oko njega. Ono to dijete eli izraziti je njegov vlastiti doivljaj, ali se pritom slui izraajnim
sredstvom drugih ljudi; i on to malo po malo usvaja, rijei koje prihvaa postaju njegove rijei i po
tim rijeima ui takoer jedan nain razmiljanja i osjeanja, pristupa itavom svijetu pojmova, i u
njemu raste, uspostavlja odnos sa stvarnou, s ljudima i s Bogom. Jezik njegovih roditelja postaje
njegov, on govori rijeima koje je primio od drugih koje su sada ve postale njegove rijei. Tako se
dogaa s molitvom psalama. Oni su nam dani da se nauimo obraati Bogu, razgovarati s njim,
govoriti mu o nama njegovim rijeima. I po tim rijeima, bit e mogue takoer upoznati i
prihvatiti kriterije njegova djelovanja i pribliiti se misteriju njegovih misli i njegovih putova (usp.
Iz 55, 8-9), tako da sve vie rastemo u vjeri i ljubavi. Kao to nae rijei nisu samo rijei, ve nas
ue stvarnom svijetu pojmova, tako i te molitve ue Bojem srcu, zbog ega ne samo moemo
govoriti s Bogom, ve moemo nauiti tko je Bog i, uei kako govoriti s njim, uimo biti ljudi,
biti mi sami.

U vezi s tim znakovit je naslov koji je hebrejska tradicija dala psaltiru. On se naziva tehillm,
hebrejski izraz koji znai "hvale", a dolazi od istog onog glagolskog korijena kojeg nalazimo u
izrazu "Halleluyah", to jest, doslovno "hvalite Gospodina". Ta knjiga molitava, dakle, premda je
mnogostruka i sloena, sa svojim razliitim literarnim rodovima i svojom artikulacijom izmeu
hvale i pronje, u konanici je knjiga hvale, koja ui zahvaljivati, slaviti veliinu Bojeg dara,
prepoznati ljepotu njegovih djela i slaviti njegovo sveto ime. To je najprikladniji odgovor pred
Gospodinovim oitovanjem i iskustvom njegove dobrote. Uei nas moliti, psalmi nas ue da je i u
oaju, i u boli, Boja prisutnost izvor divote i utjehe. Moe se plakati, upuivati pronje,
zagovarati, ali u svijesti da kroimo prema svjetlu, gdje e hvala moi biti konana. Kao to nas
ui Psalam 36: "U tebi je izvor ivotni, tvojom svjetlou mi svjetlost vidimo" (Ps 36, 10).
Ali osim toga opeg naslova knjige, hebrejska tradicija je mnogim psalmima dala posebne naslove,
pripisujui ih, u velikoj veini, kralju Davidu. Davi, taj lik velike ljudske i teoloke vanosti, je
sloena linost, koja je prola kroz najrazliitija temeljna iskustva ivota. Mladi pastir oeva stada,
proavi kroz razliite i katkad dramatine dogaaje, postaje izraelski kralj, pastir Bojeg naroda.
ovjek mira, a borio se u mnogo bitaka; neumoran i ustrajan traitelj Boga, a izdao je njegovu
ljubav; ali je zatim, kao ponizni pokornik, prihvatio Boje oprotenje i prihvatio sudbinu oznaenu
bolom. David je bio kralj "po Bojem srcu" (usp. 1 Sam 13, 14), strastveni molitelj, ovjek koji je
znao to znai moliti i davati hvalu. Povezanost psalama s tim glasovitim izraelskim kraljem je
dakle vana, jer je on mesijanski lik, Pomazanik Gospodnji, u kojem je na neki nain sakriveno
Kristovo otajstvo.
Jednako su vani i znaajni nain i uestalost kojima Novi zavjet preuzima rijei psalma, gdje se
preuzima i istie onu proroku vrijednost na koju upuuje povezanost psaltira s mesijanskim likom
Davida. U Gospodinu Isusu, koji je u svom zemaljskom ivotu molio psalmima, oni nalaze svoju
konanu puninu i otkrivaju svoj puniji i dublji smisao. Molitve psaltira, kojima se govori Bogu,
govore nam o njemu, govore nam o Sinu, slici Boga nevidljivoga (Kol 1, 15), koji nam u punini
otkriva Oevo lice. Kranin, dakle, molei psalme, moli Oca u Kristu i s Kristom, preuzimajui te
pjesme u novoj perspektivi, koja u uskrsnom otajstvu ima svoj krajnji klju za tumaenje. Obzor
 molitelja se otvara tako neoekivanoj stvarnosti, svaki psalam zadobiva novo svjetlo u Kristu i
psalam moe zablistati u svem svojem beskrajnom bogatstvu.
Predraga brao i sestre, uzmimo dakle u ruke tu svetu knjigu, pustimo da nas Bog ui obraati mu
se, neka nam psaltir postane vodilja koja nam pomae i prati nas iz dana u dan na putu molitve. I
molimo i mi, poput Isusovih uenika, "Gospodine, naui nas moliti" (Lk 11, 1), otvarajui srce da
prihvatimo Uiteljevu molitvu, u kojem sve molitve imaju puni izraz. Tako, postavi sinovima u
Sinu, moi emo govoriti Bogu nazivajui ga "Oe na".