Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 188

MUSLIMANSKA KNJIEVNOST XX VIJEKA

(IXXV)
Alija Nametak
KNJIGA VIII

Urednik
ALIJA ISAKOVI
Glavni urednik
IVAN LOVRENOVI IZABRANE PRIPOVIJETKE
Priredio
ENES DURAKOVI

Likovno oblikovanje
MEHMED ZAIMOVI

SVJETLOST SARAJEVO
NOVELE ALIJE NAMETKA
ILI POETIKA PODNOENJA SUDBINE

Alija Nametak pipada meduratnoj generaciji


muslimanskih novelista, ali je u knjilevnost stupio
poetkom trkdesetih godina. Roden u Mostaru 7.
ma#ta 1906, on jc, nakon za vrene gimnazije, pro-
duio kolovanje na jugoslavistici i romanistici u
Zagretlu. Naporedo sa slubom srednjokolskog
profesora, on je pisao proze isklju ivo iz musli-
manskog ivota svoga zavi aja i Sarajeva i Bosne,
knjievnohistorijske lanke, a bavio se i uredni-
kim poslom. Knjievna vezanost ovog pisca za
vlastiti svijet i nlegovu psihologiju, u kojoj se in-
timni porivi, stareni ki patrijarhalni mentalitet i
drutvena suvremenost novog doba dodiruju, su-
daraju i spli u u egzistencijalna vorita, dola je
do izraaja u njegovim novelisti kim zbirkama
Bajram rtava (Zagreb, 1931) i Dobri Bonjani
(Zagreb, 1937), Za obraz (Zagreb, 1942), i kasnije
Trava zaboravka (Zagreb, 1966) Ramazanske pride
(Sarajevo, 1967), te Tuturuza i eh Meco (Zagreb,
1978).
Zbirka Bajram rtava izraz je Nametkove nos-
talgino-estetske intime kojom on atmosferiiki za-
okruava i stvarala ki proima njene novele. Ved
uvodna novela Kmet navjeuje pievo shvatanje
ivota, kako u njegovim odsedenim lokalno-vre-

5
menskim relacijama tako i u njegovoj op oj datos- svim ljudima ponovo rodila ljudska dua, onda bi
ti, koje je izraz tradicionalnog mentaliteta njegovih im se moglo red da su ljudi. a (S onu stranu).
junaka i njihov odnos prema suvremenim ivotnim All nije ovaj pisac samo kroni ar istroenog i-
pojavnostima. Sa tim njihovim naziranjem i pona- vota biveg plemenitakog sloja, on je i ivotni su-
anjem pisac se poistovje uje, preobraavaju i nji- putnik i duevni istovjetnik mnotva malih, u sebe
hove ivotne trpnje i iskuenja u tihu albu nad i svoju sudbinu zatvorenih Ijudi. On pie o teko-
prolim vremenima i nad sudbinom koja ih je ama njihove meduratne suvremenosti, o ivotnoj
snala, i ujedno uo avaju i ljudsku postojanost stvarnosti u stalnom sukobu sa tradicionalnim
koju ni ta promijenjena vremena nisu na ela. U is- mentalitetom, ali je osje ajno okrenut prolosti i
jeku drutveno politi kih odnosa nastalih godi- njenim vrijednostima. Tu je njegova umjetni ka
nom 1878. Nametak je prikazao duevnost kmeta kontroverza u kojoj je sadran dramati an poten-
Ahmeta, koji svome agi Danki u, s kojim ga je cijal, utian moralnom nostalgijom kao nekom
nevolja izjedna ila, nosi tre inu, te Danki ev po- vrstom katarse. Za ovog pisca je ve reeno da je
nos koji to, uspravnog stava, otklanja jer nije spao pjesnik staroga muslimanskog ivota, musliman-
na to da mu se milostinja dijeli. Te crte ponosa, i ske obitelji i njenih patrijarhalnih, tradicijom ut-
skromnosti i poniznosti, ali moraine postojanosti, vrdenih odnosa, shva anja i obiaja. Izmedu dva
ovaj pisac pripovjeda ki prati u meduratnom vre- rata je, medutim, isticano, osobito u povodu njego-
menu agrarne reforme bez ikakvog financijskog ve zbirke Dobri Bonjani, da je on pisac socijalnog
obete enja zemljoposjednika, koja dovodi do tona. U sutini ove dvije strane njegove stvarala -
krupnih moralno-ekonomskih preobraaja i lomo- ke osje ajnosti kao da su se pomirivale u njegovoj
va u porodicama bivih aga i begova. Neke od prozi stvaraju i jednu historijsko-spiritualnu rezo-
ovih povijesti, kao to je pripovijetka o Alajbego- nancu sudbine muslimanskog svijeta, koju nasilno
viima ili niz novela o Durani ima, koje se realis- rue zbivanja, obi aji i odnosi novog vremena.
tikoestetski mogu podnijeti samo kada su predo- Nova vremena su i u Nametkovim novelama zla
avanje ivotnih slika, predstavljaju saete socijal- sudbina starog ugleda, bogatstva i mo i, tema po-
no psiholoke povijesti ovog svijeta. Ako je, medu- znata iz muslimanske knjievnosti austrougarskog
tim, novela do kraja injeniki ogoljena, ona se iz- doba. U noveli Njegova osuda ta zla sudbina se,
vrgava u reportau i udaljava od knjievnosti. A i pod utiskom skrnavljenja kule i imena, u Omeru
to se kod Nametka dogada, osobito kada pripovi- preobraava u moral koji nije mogude preivjeti.
jeda o neposrednoj savremenosti jezikom intelek- To je poenta tragi ne povijesti Omerove i njegovih
tualca sociologa. A kada svoju prozu otopli pri- predaka u njoj. S vje nom e se sramotom spomi-
om junaka, u prvom licu, zaiskri u njoj moralna njati moje imea, odlu uje se Omer kad uje da mu
estetika muslimanske tradicije ak i u pregaranju bivi kmet u njegovoj kuli svetogrdno proi jeva vi-
zlo ina: Eto, samo kad bi ljudski likovi izgubili no i kolje krm e u Muhamed-aginoj odaji, da bi je
vu je due, - prieljkuje s uzdahom ena iz fame zapalio iizgor o s njom. Neto hereditarno kao ne-
Golubinke, Asimaginica Baki a, - kad bi se u ista krv i zasluena kob pritiskuje, me utim, ovaj

7
ivotni konac glavnog junaka, a u isto vrijeme dje- su prema tradicionalnim na elima (Hasna u noveli
luje i ljudski tragi no, kao neto to on nije mogao Izvan okvira) ili ak moralni pad pojedinih lano-
izbje i.. ak ni pisac ne ali za njim, ve ga po- va, Nedrete, na primjer.
smatra bez agonalne pristrasnosti u ovom moral- Drugi Nametkovi junaci, medutim, sadre u se-
nom sueljenju, bez zaobilaienja grijeha prolosti, bi dovoljno ivotne snage i prirodnog nagona da
posmatra s razumijevanjem ta ga je stiglo i to ni- ponovo uspostave privremeno poreme enu moral-
je mogao, ni znao, mimoi i. To je bilo novo knji- nu ravnoteu i nadu svoje mjesto u ivotu. Njego-
evno osje anje nispona drutvene historije Musli- va junakinja Hasna (iz novele Preporuka), poslije
mana, konkretizirano, objektivno, ,suo eno 1 sa ne- ivotnih iskuenja postaje radnica u fabrici duha-
lijepim, neljudskim, nepodobnim. na, prihvataju i to kao ivotno rjeenje, po emu
Nesnalaienje i propadanje pod plimom novih su Nametka ponekad svrstavali i medu pisce tzv.
ivotnih oblika Nametak nastavlja kao motiv mus- socijalne literature. U kontekstu Nametkove proze
limanske proze ranijeg razdoblja. Ali dok je bo- taj in, medutim, predstavlja ponovno nalaenje
sanskomuslimanska proza iz austrougarskog peri- starih, ranije odba enih, moralnih nazora, s koji-
oda izraavala ivot Muslimana turskog vremena i ma se Hasna suprotstavlja nemoralu op eg i bez-
osobito iz vremena od prevrata 1878, novih vre- ostatnog iskori avanja, pradenog najsramnijim
menaa kako je to razlikovao Mulabdi , iznose i ucjenama. Tako se pokazuje da, u svojoj osjedaj-
povijesti o nesnalaenju, zaostajanju i propadanju noj i moralnoj odanosti prolim vremenima musli-
muslimanskog.svijeta, - meduratna je to prikaziva- manskog ivota, Nametak ne ali za onim to je u
nje nastavila. Govorila je o drugom svjetskom ratu njima bilo negativno ili nedovoljno Ijudsko, ve
i vremenu poratnom u Dravi SHS, o propadanju tali za pozitivnim moralnim i ivotnim vrijednosti-
muslimanskih porodica i pojedinaca, o siromae- ma, za estito u i linim potenjem, za ravnote-
nju i besku nitvu, o socijalnim neda ama urbani- tom eti kih nazora, za skladnim odnosima medu
zacije, o lumpenproletarijatu, prostituciji, i to sa ljudima i razumijevanjem tudih sudbina, za ivot-
provalom u dui junaka: nekad se bilo neto, da- nom sigurno u i povjerenjem u budu nost. I
nas nita. Ciklus o Durani ima, zapravo nacrt jed- osupnut je zajedno sa svojim junacima to je svega
nog socijalnog romana, najbolje izraava Namet- toga preko no i nestalo, to su stari ivotni oblici
kovo nastavljanje te muslimanske socijalne rapso- nasilno uniteni. Kao patrijarhalno-stareni ka mo-
dije. Tako je njegov junak Ibrahim Durani4 poto- raino-estetska superstruktura izvija se iz nekih nje-
mak osiromaene begovske porodice, svjestan da govih proza i jedna dublja li na tragika njegovih
e bez ijednog komadi a zemlje, koju bi mogao junaka, kada, na primjer, Omer Alajbegovi (u no-
zagrliti..., promijeati svojim prstima, uginuti veli Njegova osuda), prodaje plemi ku kulu, sim-
kao cvijet u Stoga su lanovi obitelji Dura- bol gospodstva i ugleda njegove porodice, svjestan
ni, koja je preko nod ostala bez posjeda, prisilje- da svojim potomcima ne ostavlja nita od uspome-
ni da ne biraju sredstva radi svog odranja. Ali ne svojih starenika, ali ne mote podnijeti da novi
materijalno propadanje prati i kolebljivost u odno- vlasnik vrijeda sjedanje na njih. Postoji u Namet-

8 9
kovim novelama ove vrste jedna humanizacija so- sladostrasnom bezumlju najkrupniju djevojku u
cijalno pritisnutih junaka, skrenutih sa ivotnog selu. Pa to je kraj gdje nie i ivi bajkau, uzvikuje
puta, jedna poetizacija, koja ako nije trans bezum- sudac u njoj. U Zaaranom ogledalu u Sekani po-
Ija, jeste najeee neto kao san, neko matensko novo bukne potisnuta strast prema Iliji Galoi pri
razmekavanje stvarnosti, neka vizija za ne im life- samom pogledu na ogledalo koje joj je poklonio.
pim, istim, kao urodena katarza. Ili se javlja vrst Tako ove proze putem bajoslovnog magi nog mo-
moralni stay, ponos pojedinca, kao iz epskih vre- tiva otkrivaju estoke nagone nekih Nametkovih
mena, ak dostojanstvo bijede, kod onih vrih, junaka, kod jednih animalno-bezumne, kod dru-
realnih pojedinaca koji ne mogu matom nadok- gih bioloki teko savladive, iz ije je nepodobnos-
naditi stvarnost ivota. ti mogu izlaz jedino u odluku o udaji ii enidbi
Slijedeei tako, s toplom evokativno u prema koja se, po silini unutarnje napetosti, donosi na-
prolim starenikim vremenima, unutranje prije- preac, bez uea dubljeg i promiljenijeg osjea-
lome i moraine postojanosti ii sputanja svojih ju- nja (San ovjeka Bojega). All je nesumnjivo da je
naka, ovaj pisac je, naroito u zbirci Dobri Bonja- u toj odluci da se uda kod Sekane i da se oeni
ni, otkrivao arhetipske etnopsiholoke crte musli- kod Dervi-age itekako sudjelovao tradicionalni
manskog naroda, izraene u narodnim legendama islamski moral da se sprijei grijeh.
i praznovjerju, i tako jaao stilsko-emocionalnu Od ovakve bezumne erotske strasti, kao najvi-
prelaznost realnog svijeta svoje proze prema svije- talnijeg nagonskog napona, ova oblast ivota Na-
tu bajoslovija. Trava zaboravka je, recimo, sva za- metkovih junaka izraava se u nizu mekih nijansi
snovana na snovidenjima, koja se lelujavo uvla e udnje i enje, i snatrenja kao zanosa nad spiritu-
u ivot kao sudbina. Izmedu bajke i stvarnosti, pri- alnom i istom ijepotom enskoga tijela. Dok u
a je ovo o Salihu to stade na travu zaboravku iz- Fatimi u novel! Krik, duboka i produhovljena Iju-
medu dvije prividene djevojke i izgubi svijest gdje bavna emocija izaziva polar strasti u kome ona iz-
se nalazi. All u njemu prevlada ona njena, tanah- gara kao rtva vlast te sree, dok Hamida, u noveli
na, s dobrotom due Emina nad snanom i zdra- Napast, koji je nakon bearskog lakoumlja mladlh
vom Sekanom, tono joj rukavi puni ruku, kou- dana dolvlo moralni preobraaj posredstvom
lja puna njedara i bokovau. I okrenu ga za sobom unutarnje spoznaje, lzbezumljuje Nedreta kao ne-
zauvijek. Ponekad je Nametku taj folklorni eleme- odoljlva demonska napast, - u noveli Sunce kro-
nat bio potreban radi alegorine aluzivnosti na po- vopokriva Salih ugleda mladu enu kako se naga
1itlke dogadaje meduratnog doba (Umetaljka i suna u dvoritu, I pred njim se u opojnom zanosu
Skoka iz usteka), all je openito folklorni motiv, nad njenom ljepotom pokazuje itav njegov ivot
nanos ii sloj produbljavao psihologiju njegovih u slid nepotpunosti, banalnosti, prikraenosti i ne-
junaka I matovitom prostodunoeu bojio njihov savrenstva, a u isto vrijeme se i tradicionalne
duevni ivot. U noveli Ispod planinskih vrhova predstave grijenostl u njemu moralno proiava-
nijema ljudeskara Mujo, za kojeg se vezala pria ju spoznajom o boanskom porijeklu savrenstva I
da je sin obanice i umskog mededa, rastrgao je u svrhovltosti te ljepote. Salihov doivljaj mlade na-

10 11
ge strankinje dat je u dijapazonu jednog psiholo U to rn svome pripovijedanju Nametak li i na
kog stanja kad se sanja otvorenih o iju, kada on narodnog pripovjeda a, onog koji pripovijeda, a
gleda a misli da sniva: od udenja kako se ne stidi, ne onog koji opisuje. A zbog primata radnje, i stil
preko prebacivanja sebi to je takvu gleda i molbe mu je preteno glagolski. Nema kod njega pridjev-
Bogu da mu oprosti zbog toga grijeha, do vlastitog skog stila koji je karakteristika opisivanja. Taj stil
pravdanja sa pozivanjem na Boga (Ta dao si mi tee tako da se ima rrtisak da to dobar pripovjeda
oi da njima gledam, a dao si i nju da i nju gle- neposredno pri a. I Say je u tre em licu, i pripovje-
dam. ), preko samosaaljenja zbog vlastite prikra- da kom relativu. Osim dijaloga, kojih nema puno,
enosti nad takvom Ijepotom, do pomisli da ga ta koji su po svojoj prirodi u indikativu. tisku o Na-
ena namjerno zavodi, mu i, eli da ga ubije, i do metku kao narodskom pripovjeda u doprinose
samosaznanja pa ja sam ve i ubijen. U fatal- uveliko narodne umotvorine, bajke, legende, prnz-
nom umiljaju da ga ta lens, znaju i za njegovo novjerice, narodne pjesme, izreke, za koje nije do-
divljenje, zove i mami k sebi, Salih u padq s krona voljno reci da su vjeto interpolirane i ak funkci-
nalazi smrt pored nje, postaju i zrtva zagonetni# onalnb iskotltene u njegovim prozama. !er to je
sila u sebi, koje su magi no izokrenule do njegov Nametkov pripovjeda ki realan 'svijet u kome na-
svijet, ivot i sudbinu. rodne uniotvorine stvarno live, u kome su one pri-
Uoeno je u kritici s razlogom da se u pregledu rodan i organski dio, egzoti an samo za strance i
Nametkova pripovjeda kog stvaranja isti u novele nemuslimane. One stoga nisu- u funkciji u. Na-
psiholoke analize i atmosfere sredine ili ovjeko- metkovim pripovijetkama, jer bi takvo neto bilo
va unutarnjeg stanja, koje proima cijelu prozu vjeta ko, traeno. One su tu spontane kao i 2ivot,
moralno-estetskim fluidom jednog osobenog men- koji je duhovno, estetski i psiholoki autenti an.
taliteta. Druge novele mu se svode na anegdotu, Na liniji toga autenti nog ivota i duha Namet-
su izraz ograni ene socijalne tendencije (Pola kovih proza nalazi se i jezik ovog pripovjeda a. Za
konjske snage, Preporuka), i u njima se osjea meneje najljepi nag jezik -- jezik bosanskoherce-
sputanje i podredivanje estetske razine. gova kih Muslimana, isticao je Krlea s nepogre-
ivim osje anjem. Uzmite na prim jer Skendera
Nametak je u svojoj novelistici prvenstveno na- Kulenovi a, te Dervia Sui a, Meu Selimovi a,
rativac, pripovjeda dogadaja. Osim u atmosferi - pa Aliju Isakovi a iii Nametka ili Hamzu Humu
kim i psiholokim pasaima, u njega nema poseb- ako ho ete i one Muslimane koji se javljaju ra-
nih opisa prirode, niti ima portreta li nosti. Nema nije, jog osamdesetih godina, moue misliti o tome
tzv. stati kih motiva, svi su dinami ki, kretanje pri- tko to ho e, ali ako se tome jeziku doda jo i ta-
e u radnji, u vremenu. I ima Jedno biagp narasta- lent, onda je to literatura srca. Rije i literatura
nje tenzije, psiholoke, sudoinske, ivotne, do za- srca treba posebno istaknuti kao izraze stvarala -
vretka toil je novelisti ki brz, ponekad neo eki- ke iskrenosti, izvornosti i spontanosti. One uveliko
van, katkad anegdotalni obrt, izraen napre ac s pripadaju i Nametku. A u toj sferi treba shvatati i
tenjom efekta. doivljavati i turcizme, koji su u Nametkovu jeziku
12 13
autentian izraz imanentnog muslimanskog ivota All se mora istaknuti da se u interpretaciji ovoga
i duha pisca i njegova svijeta. Oni su ispoljenje sla- problema Jeli moda najvie pribliio fenomenu
vensko-islamskog bi a Bosanskih Muslimana. Oni recepcije Nametkove proze. Jer radi se zapravo o
Nametkovu jeziku daju posebnu aromu, onu istu horizontu oekivanja, odnosno o recepciji Namet-
kojom emanira i duh njegova svijeta u tradicional- ka i njegova djela, u emu postoje razlike zavisno
nom knjievnom stvaranju Bosanskih Muslimana. od nacionalno-kulturnog i povjesno-duhovnog ka-
Turcizmima-imenicama se i kod Nametka dodaju raktera italake publike, odnosno samih kriti ara.
glagoli biti, initi kao i u alhamijado-literaturi,
-
Muslimanski italac (i kritiar) doivljava Namet-
dok su turcizmi-glagoli ina e tradicionalno manje ka kao svog pisca i njegovo djelo kao sliku i izraz
frekventni. I u Nametka su turcizmi preteno u muslimanskog svijeta i ivota. Andri a, koga je
funkciji izraavanja emocionalnog raspoloenja i Jeli uzeo u poredenje, i njegovu sliku tog svijeta
duevnog stanja njegovih junaka, i u tome je nji- odbija kao neizvornu, nedobronamjernu, lanu i
hov stilski zna aj. Ali oni u naem jeziku imaju i ak tendencioznu, a samog pisca kao ovjeka ko-
civilizacijsko zna enje, dok su kod Muslimana za- me je taj svijet tud, zato optere en psihopatskim Ii-
pravo nuan dio njihova izraza. Pri tome otpada kovima i manijakalnim postupcima, stranim nje-
svaki prigovor turcizmima kao tudicama u naem govu katoliko-evropskom duhu i senzibilitetu.
jeziku. Jer postavlja se pitanje da li su u naem je- Hrvatski kritiar (i italac), na drugoj strani, po-
ziku prije 1463. uop e postojale nae narodne rife- smatrajui Nametka u sklopu hrvatske knjievnos-
i kao adekvati za turcizme iz civilizacijske, dru- ti, zamjera mu zbog folklorizma, kojim on ozna a-
tvene, kulturne, duhovne oblasti. Ako nisu, zna i va sve ono orijentalno-islamsko i bosansko-musli-
da ni ti predmeti materijalne civilizacije i duhovne mansko koje je bitnost ovoga svijeta nasuprot
kulture, zatim drutvene institucije - nisu postojali hrvatsko-katoli kom, prigovara mu zbog regional-
u ivotu zate enog stanovnitva koje je primilo is- nog prikazivanja samo ivota Bosanskih Muslima-
lam. Tako da su oni prirodno uli u nag jezik kao na, zbog nostalgine okrenutosti prema prolom,
jedan od njegovih civilizacijskih slojeva. Kod zbog idilizma i idealizacije nekadanjeg musliman-
Muslimana je to bilo jog bitnije i znaajnije, jerje skog svijeta, njegova patrijarhalnog mentaliteta i
Orijent predstavljao povijesno-civilizacijsku kom- islamske etike, to je zapravo hrvatskom itaocu, i
ponentu njihova bia. Stoga su i turcizmi u Na- kritiaru, daleko i tude, to on ne razumije i emoci-
metkovu najljepem naem jezikua izvoran, pri- onalno ne prihvata jer nije u duhovnom skladu sa
rodan i adekvatan izraz muslimanskog pripovjeda- njegovim bi em, to je za njega romantiarski da-
a muslimanskog ivota kao literature srcao. leka egzotika, iako eli da Nametka promatra u
To u ee bosanskomuslimanskog bi a u duhu i sklopu hrvatske knjievnosti. Stoga se Jel i6u An-
estetici Nametkove proze moe objasniti fenomen dri i Nametak i postavljaju objektivno kao anti-
ambivalentnog odnosa kriti ara, odnosno italaca podi, to je sasvim prirodno pronicanje, ali su da-
prema ovome piscu. Pregled kritike o Nametku na ljnjoj redukciji isti odnos postavlja i izmedu hrvat-
liniji Balentovi -Frndi-Jeli to lijepo ilustrira. skog kritiara i samog Nametka, zbog dva videnja

14 15
muslimanskog svijeta, koji je za hrvatski horizont i obratno, uzajamno. Ali je u ovom kompleksu es-
oekivanja sasvim ezoteri an i egzoti an po svojoj tetski snanija inverzivna situacija kada se vrsti
osje ajnosti i etici, po nostalgiji za onim to je iz- karakter i ponos junaka, koji on nosi kao pozitiv-
gubljeno. Stoga napomene, ili ak primjedbe, da je nu tradiciju starenika, javljaju, u promijenjenim
Nametak sentimentalno vezan za muslimanski svi- vremenima i drutvenoj situaciji, kao socijalno-
jet i njegovu prolost, da je njegova novelistika al moralni apsurd. Tako dolazimo do estetike Inver-
i uzdah za vremenima kojih vie nema, za vrlina-
,
zije kao bitne simboli no-strukturne poctavke u
ma koje su obiljeje tih vremena, treba shvatati Nametkovim prozama, bile one erotske ili socijal-
kao konstatacije knjievne osobenosti ovog pisca. ne. A ona se ponekad otkriva iznenada, kao para-
Jer &mu prigovarati emocionalnom odnosu pisca doks, sasvim u skladu sa novelisti kom formom
prema jednom ivotu, i to mu zamjerati sa pozicija proznog kazivanja, i ini najdublju sutinu Namet-
intelektualno-idejnog razbiranja, ili kroz optiku kove poetike.
jedne. druge nacionalne knjievnosti, druk ijeg Poetiki se Nametak, vidjeli smo, ne mole pore-
senzibiliteta i osje anja ljepote?Pa upravo to li no diti sa Andri em, ali se moe porediti sa svojim
nagnue stvarala kog duha i jeste estetska struktu- prethodnicima, Mulabdi em, Osmanom-Azizom,
ra ako je postala izraz. Sarajli em, u smislu pripovjeda ke razvojnosti
To to je Nametak osje ajno vezan za stari pat- muslimanske socijalne proze, i jo vie, u oblasti
rijarhalni ivot ne iznenaduje onoga koji ima jasnu pripovjeda ke erotike, sa svojim savremenicima
i neposrednu recepciju toga svijeta i ivota, a koja Ahmedom Muradbegovidem, Hamzom Humom,
je uz to posljedica Nametkove pripovjeda ke um- te sa Skenderom Kulenovidem, koji de shjediti Hu-
jetnosti. Jer kod takvog je itaoca ostvarena estet- mu i Nametka i prethodne muslimanske pripovje-
ska komunikacija na relaciji djelo-receptor, odnos- da e sudbina na razmedima svjetova i vremena. U
-no konzument. All a uduje intelektualno, racio- nevelikom ciklusu Nametkovih erotskih novela
nalno rezonovanje nad onim njegovim novelama moue se uo iti jedna linija u rasponu od lirske us-
koje imaju socijalno obiljeje kako u njima nema treptalosti do dramatike strasti. U noveli Podne
otvorenog protesta i pobune, kao da je knjievno ulnost se pokazuje kao lirski impresionizam u na-
djelo socijalna studija, a ne umjetni ki doivljaj. poredenju sa sli nim Huminim prozama u kojima
Ono to se u Nametkovoj prozi ove vrste moe uo- se manifestira prenapregnuta ulnost kao opsesija
iti jeste put kojim su proli mnogi Nametkovi ju- ekspresionisti kog izraza, a i erotika je u njoj ed-
naci, u prijelomnim i burnim vremenima, od mate- nija nego kod Hume, ali obojica imaju misao o
rijalnog propadanja i moralnih klonu a do preob- prolaznosti. Ipak, kada se ita ova Nametkova no-
raaja. A taj preobraaj je bio mogu zahvaljuju i vela misli se na Humin Grozdanin kikot, i po erot-
upravo vrstim moralnim nazorima koji su naslije- skom senzibilitetu, i po paru mladih junaka, i po
eni iz prolosti. U tome se nalazi strukturni moral stilu, elipti nim re enicama, po slikama mladosti,
Nametkove proze, ali umjetni ki izvoran, spontan, radosti i ljepote. Unoveli Sunce ta se poredbenost
estetski oplemenjen. Tu se etika preliva u estetiku. sa Humom nastavlja. Humo se, medutim, od Na-

16 2 - A. Nametak: Trava zaboravka 17


metkova junaka razlikuje po tome to ne trai kao tirati samo u dananjoj refleksiji, u promijenjenom
on oprosta od Boga, zadivljen i zanemo ao pred civilizacijsko-kulturnom ambijentu i velikom raz-
ljepotom ene. I kod Hume, kao i kod Nametka maku, i osobito u recepciji onoga koji ne poznaje
postoji simbol sunca, sun.ce se smije, ali Name- bosanskomuslimanski moral od starine. A uz tu
tak ovim simbolom svjetlosti ide u mistiku: junak refleksiju vezuju se i tradicionalne nemuslimanske
njegove novele postaje sunce koje e obasjati i predstave o muslimanskoj eni kao mu enici za-
obujmiti enu, a onda nestati u njoj, sli no sufij- tvorenoj iza muebaka.
skoj metafori o leptiru i svije i, ili kapljici i moru. Iza svega toga nalazi se nerazumijevanje musli-
Ona e se rastopiti i bit e jedna kap, - kale Sa- manskog svijeta i njegova stoi kog podnoenja
lih. - I ja u postati jedna kap, pa emo se oboje sudbine. Jer ta bi se u vezi sa takvom moralnom
did negdje i otii izvan toga. U Nametkovoj no- postojano u koja prelazi u odricanje od ivota,
veli Napast, najzad, ljubavna strast je data drama- koja i od smrti pravi stalnost, moglo re i za one
tino psiholoki, u dogadajnom i unutarnjem zbi- ponosne i tvrdokorne Bosanske Muslimane koji,
vanju, dok je Humina strast uvijek opsesija, ali da- kad je dola Austrija, vie nikad nisu izili iz kude
ta pojavno, manifestaciono, kliktavo lirski. Postoji na sokak samo da ne vide mrskog vabu, ill za one
uz to i kod Nametka erotika plodnosti, sli na Hu- stare Muslimanke koje, kad je donesen zakon o za-
mi i kasnijem Kulenovi u, u kojoj se sve daje dc-
, brani zara, nikad nisu izile na ulicu? To je zapra-
mentima prirode, panerotski, u istim nepomu e- vo jedna vrsta reaktivne etike, vrstine tradicional-
nim bojama i simbolima (San ovjeka Boijeg). nog karaktera i uvjerenja, koju danas ne mogu raz-
Neke erotske Nametkove proze vezuje sa sii - umjeti oni koji nisu ivjeli u tome vremenu, osobi-
nim Muradbegovl evim novelama ekspresionisti - to oni koji su izvan muslimanskog kulturno-povi-
ka dramatika strasti. Kada je Muan u noveli Bo- jesnog kruga. I dok se u Aii, pored te moralno-
jika neosnovano posumnjao da Aga nosi tude di- -dramati ne reakcije ogleda i snaga duhovne Iju-
jete, ona, dotada podredena i predana sudbini, bavi i beskrajne odanosti muu, Subhija u Namet-
progovara muradbegovi evski estoko: 0, da kovoj pripovijeci Inoa velikoduno nadrasta se-
Bog do nisam ovaj as iva do ekala da me ovako be, mua i sredinu kada donosi odluku da ga oeni
pita! Meni vie ni onako nema ivota kad ti i drugom koja e mu roditi dijete i uiniti ga sret-
trunku jednu sumnja u moj namus. - Ustala je i s nim. A on, moralno tronut, osjeti kako u njemu iz
police dohvatila veliki no. Zakolji me! Halal ti viru suze iz nekog izvora u dui kojemu nije znao
bila moja krv. Ja nemam vie rata ivjeti. Ali je u imena. A da ne govorimo o Ibiu u pripovijeci
toj dramatici lealo moralno nashjede predaka Cjepar koji, ponosan, dostojanstven i poten, nije
kao svetinja u koju se nije smjelo posumnjati, a ne prosio, a bio je ve prosjak, nije pruao ruku, ve
psihoanaliti ka reakcija potisnute strasti. Stoga je strpljivo, naslonjen na kozu, ekao kraj Careve
mogu a refleksija o Aii kao tragi noj heroini, ne- uprije vjeruju i da e ga neko, starca, pozvati da
obinoj u svojoj vjernosti muu i poslije njegove mu iscijepa drva. Stoga ti veliki i ponosni Namet-
smrti kao da se nita nije promijenilo, moe egzis- kovi junaci i junakinje ostaju simboli ljudskog do-

18 z 19
stojanstva na onom prijelazu kad se etika pretapa taoca to je egzotika, za muslimanskog to je duhov-
u estetiku istog srca, makar i u socijalnom para- no povijesno odredenje imanentno njegovu bi u.
doksu, ili u ponosu bez pokri a kao u pripovijeci Ali i za jedne i za druge Nametkova novelistika
Kmet, u kojoj aga Danki odbija da od biveg predstavlja muslimanski svijet malih ljudi, koji u
kmeta primi tre inu, koju doivljava kao sadaku. ivotnim nedadama i iskuenjima nalaze ravnoteu
Zato je daleko od istine teza da je Nametak prika- i spokoj, ljepotu i radost unutar sebe, u skladu bi-
zivao patrijarhalno-idili ni muslimanski ivot. Na- a, vjere i sudbine. Svako iskakanje ovog pisca u
metak takav ivot ne izraava u svojim prozama, socijalni angaiman i drutvene uzro nosti remeti
ve upravo suprotno. To je ivot na preprekama, estetsku harmoniju njegove proze, koja se preta e
ali u kojem se moralno-duhovnom katarsom, psi- izmedu bajke, sna i stvarnosti, izmedu predanja i
holoki postupnom ill prelomnom, postie unutar- ivota, raspinje izmedu nagona i morala, nasilja i
nja ravnotea u duama junaka. Njegovi su junaci dobro instva, i smiruje u pomirenju sa samim so-
osjeajni i prkosni, pokrni pred sudbinom i ponos- born. Neka je mir u njima, s vama i u meni! - to je
ni, odani i postojani, koji teturaju, posr u i padaju, stvarala ka poruka Nametkova njegovim junaci-
ali i ustaju, podnose i traju. ma, itaocima i samom sebi, to magi no rezonira
All Nametak u sudbinama svojih likova umjet- nakon itanja ovih novela, i zari kao tiha svjetlost
niki sugerira oslobadanje od stvarnosnog i du- iz daljine u nama.
hovnog pritiska i strepnje pristajanjem na posljedi-
ce, na iivot ma kakav bio, da bi se osjetilo olaka- Muhsin RIZVI
nje, ravnotea i mir u dui i nastavila ljubav prema
najbliem (Bojika). Slobodu daj onima kojima
si je uzeo, i u dui e osjetiti oslobodenje. Osjetit
e raja, progovara glas u snu Dervi-agi (San ov-
jeka Bojega). Jer Nametkovo djelo je proeto po-
stojanim moralom u doivljavanju ivota, i isto -
nja kom Flozofijom u njegovu osje anju, sve za-
visno od prirode junaka koji se s njime nosi, da li
je on u ravnotei otpora prema ivotu ili u pomire-
nju sa iivotom u Boijem odredenju. Dervi Polo-
vina se pet puta na dan penjao na munaru da javi
Ijudima neka se ne zanose suvie ovim prolaznim
svijetom, neka ostave za as svoje svagdanje po-
slove, neka umiju odredene dijelove tijela, pa kad
stanu u damiji jedan pored drugoga, pred Boga,
oprat de duu i biti isti i nevini kao istom rodena
djecaa (Otmjeni prosjak). Za nemuslimanskog di-

20 1 21
TRAVA ZABORAVKA
TRAVA ZABORAVKA

Onda e tako zemlja biti sva ravna kao dlan.


Nee se znati ni za brda ni za doline. Ne e biti ni-
gdje ni drveta ni travke. Tako e trajati etrdeset
godina iza kijametskog dana. A onda e uliti iz ne-
ba kia gusta kao mnija, i nakon nekog vremena
poet e nicati ljudi iz zemlje, goli kao od majke
rodeni. Tada te se po eti suditi ljudima, i bit e
postavljene mizn-terezije. Na e Alejhiselam biti
uz terezije, pa kad se bude sudilo muslimanima za
njihova djela, on e se za njih zauzimati. U jednu
e se tezulju metnuti zla djela, a u drugu dobra.
Onda e, bezbeli, pretegnuti zla djela, jer greni
smo ljudi, a na e Alejhiselam skinuti sa sebe
dube pa e ga metnuti u onu tezulju gdje su tVoja
dobra djela, ne bi li prevagnulo. A ako ni tada ne
pretegne, on e uprijeti prstom, ne bi li dobra djela
pretegla rdava.
Seljaci, seljanke, stariji ljudi i mladina, svi su
pozorno pratili kazivanje Emin-hodino, kad se
naglo vrata otvorie, a u sobu hrupi Salih Doklo.
Bio je blijed i nekako kao prestraan, a i zamoren,
sumoran. Pozdravi ih i sjede na ponu eni stolac.
Veeras je reda hodina kazivanja u Huskovi
na Zekovini, pa se okupilo Rotimljana sva sila,
najprije na komanje kukuruza, pa na sijelo i po-

25
torn na hodino kazivanje vjeronauka. Rotimlja ni- Aliuia. Djevojka lijepa, vrsta, kao od brijega
je onda imala mekteba, pa bi Rotimljani uzeli pu- odvaljena.
tuju eg hodu da im s jeseni i u zimu kazuje djeci Bila je Sekana, kad joj je bilo petnaest godina,
vjeronauk, a hoda bi nekoliko dana bio u jednoj slabana, tankovijasta, blijeda, ali jednog dana do-
mahali, nekoliko u drugoj, tre oj, petoj, i obredao doe u selo ergai, i jedna je kotlarka nasvjetova.
bi sve kue u selu. Mlade bi hrlila za njim, jer se Eto, veli joj, kad yam se krava oteli, uzmi sva-
uz njegovo kazivanje moe i pozabaviti sijelom, na ko jutro tele u naru je pa ga iznesi na gornji boj u
koje moda stariji ne bi dali da se ode. Naro ito ku i. Radi tako godinu dana, a svako jutro popij
ako je kua ira, onda bi bilo dosta mladei, pa bi nate srca jednu su jemue, pa e vidjeti. Obja-
zamolili hodu da im togod iz vjeronauka ispri a at e da deg' biti najkrnija cura u selu! I zbilja
odmah sprva no i, da bi oni mogli kasnije dulje si- je Sekana posluala ergaicu, a nakon godinu da-
jeliti, razgovarati se, zabavljati, poigrati pa i zapje- na ve je itavo june iznosila na gornji boj kue.
vati. Mogla e vre u ita uzeti i bez po muke baciti je na
I Salih Doklo doao bi na ovakva sijela, iako je konja. ^ ta je njoj bilo zametnuti se strnm sijena
svrio u Mostaru mekteb. Zapravo, njegov je otac i iznijeti je uvrh pojate, pod samo sijeme? Vre u
v
od s ojih bivih kmetova osvojio komadi zemlje krumpira donijeti s njive ku i, na najveem trku
koju su oni uzurpirali dok je bio maloljetan, i po- zaustaviti konja, za nju je bila igra ka. Da je nije
e isprtljavati na Rotimlju odavi se zemljoradnji, bilo stid, pozvala bi najjaeg momka da se s njim
a zimuju i u gradu. Na selu je provodio od Edrele- porve, i vjerovatno bi ga oborila, ali opet, to bi bag
za do Kasuma, a evo ima dvije-tri godine i ne sila- bio zazor i sramota. I nije bilo seljakog momka
zi u Mostar. Proirio posjed da je prvi u Rotimlji, da bi se mogao mjeriti s njome, samo je Salih
zaseljaio se sasvim, ali opet dri se nekako poda- Doklo bio od jednake grade sazdan. Ono to rek-
Ije od seljaka, premda su svi muslimani. Njegova nu nai Ijudi - streva japija.
ena, pa nevjesta i jo neke ene poselja enih I Salih mislio na nju, kako bi to bilo da je uzme,
napola poseljaenih aginskih ku a nazivaju one da se njome oeni, da izvadi uzorak djece kakva bi
seljanke koje ne pokrivaju lice i nose dugu bijelu trebalo da se radaju, a ne nekakvih grintavaca kak-
koulju kotulauama, a seljanke opet njih zovu vih je puno selo. Nema nigdje momka da vidi da
dimijauarna, jer nose dimije. Ina e se paze i je trk na nogam', irok u pleima. Gdje su onakvi
slaze i lijepo slau. I Salih tako ne dolazi na ova mladi i o kakvima pjeva stari Ishak uz gusle, na si-
seoska .sijela zbog vjeronauka, jer on zna i vie ne- jelima i svadbama? Izrodio se narod, pa bi trebalo
go mnogi seoski hoda, ali, eto, momak je, hoe izvaditi novu rasu!
progovoriti s kojom curom, makar i sa sela. Otac i Govorio jednom materi, onako postidno, kad
majka, rodeni gradani, Mostarci, ne bi mu nikad mu je ona predbacivala to se ne eni kad mu je
dopustili da se oeni seljankom, osim moda ko- ve dvadeset godina - govorio da bi se on oenio
jom dimijauom, kakvih ima u svim dubrav- ako bi oni, to jest otac i mati, privoljeli da uzme
skim selima, ali Salih bacio oko upravo na Sekanu Sekanu. Mati se snebila. Nije ona bila zadovoljna

26 27
to se posljednjih nekoliko godina ne sprtljaje zimi Ne ostavljaj je, sine, grehota ti je! Ne zna ti koliki
u grad, a sad, kad bi se toliko povezala sa selom, je grijeh ostaviti curu.
da joj i snaha bude prava seljanka, kotulaua, Ali Salih nije hajao za materin govor. Otac, stari
izgubila bi svaku nadu da de se opet vratiti u svoju Mujaga, kao da nije nita znao o svemu. Sigurno
kuu u Mostaru, u onaj ardak u koji je kao mld mu Mujaginica nije nita o tom govorila. Pa kad
dovedena, gdje je njega, svoga Saliha, uo i Lejlei- god je bilo sijelo gdje se nadao nju vidjeti, iao je
-kadra rodila, pa ga odmila Kadrijom zvala. odmah tamo sprva ve eri. I veeras, kad je i mek-
- Ne govori o tom, sine, ni s kim vie! Ne d mi teb i sijelo u Huskovi a na Zekovini, on odmah,
Bog da Mujaga za to sazna! tek to je veerao, bacio samo fermen preko rame-
- A ako ja, majko, samo nju ho u? na pa krenuo preko Ku ina na Zekovinu. Kad bi
- Hajde, Bog ti dao svako dobro, ne budi takav! mu neko svezao o i, mogao bi stii na Zekovinu za
Kao da je ona jedina cura na svijetu?! A zar si ta- deset minuta, da nigdje ne posrne na panj, ali se
ko brzo zaboravio svoju Eminu? veeras desilo udo s njim. Cim je uao u Kuine,
- Ono je bilo pa prolo. kao da se odnekle stvorila Emina pred njim.
- Ne prolazi to tako, moj Kadrija. Koliko si ti Spreznuo je kao da je vidio ivo bide pred sobom,
puta Emini otiao pod pender! I rije joj dao, pa a ono je bila sama pomisao na nju. Uselila mu se u
sad je, zar, ostaviti za htur jedne seljaka e. duu i prekoravala ga to ju je zaboravio, pa joj ne
- Bio sam ja njoj dao rije, ali ona nije u po- dode. On joj govorio da je gotovo s njihovom lju-
sljednje vrijeme za me manila. Ohladila je ona od bavi, jer joj je dolazio tri no i zaredom, a ona zna
mene, pa sam i ja od nje. Svreno je medu nama. koliki je to put - tri sata u Stolac i tri natrag - pa
- Hajde, sine, ne govori besposlen! Stotinu si mu ona i.tjede iza i. On nije budala, ne d se
puta otiao odavlen sprva ve eri u Stolac, pa j on vui za ^ , s kao dijete. Ona mu iznosila isprike,
progovori s njom j ne progovori p sahata i do da joj je otac bio bolestan, da je ula kad bio on
zore se vrati na Rotimiju, pa prihvati za posao. bacio kameni u prozor, ali joj se otac nije dao
- Jesam, majko, i vie od stotine puta. I bivalo odmai, jer mu se prisnivalo da de se rastaviti s du-
je da ne mognem ni progovoriti s njom, a u putu om ako ispusti njezinu ruku iz svoje. Sad je oz-
ostavi est sahata, ali je ona mene uvrijedila. Dva- dravio, pa to sad ne dode? Ona bi izala na avlin-
-tri posljednja puta nije mi htjela ni na prozor izi- ska vrata i mogli bi na sate govoriti. Govorila bi
i, a kamoli na vrata, da probesjedimo. mu o svojoj velikoj ljubavi, govorila bi mu kako de
- Moj sinko, kao da cura nije mogla imati toliko sluati njegova oca i majku, kako de raditi u svojoj,
razloga da ne mogne sii i s tobom progovoriti! u njegovoj ku i kao rob za svoga voljenog Saliha.
Moda joj je i otac bio slab? A stari Alijaga Husi I on se upravo po eo smekavati, poeo se topiti
ba je onakav ovjek kakav treba tvome ocu za raz- led s njegova srca, kad se s druge strane Ku ina
govora, kad dode prijatelj prijatelju. I cura je lije- pojavi Sekana. Bila je nasmijana, a dva reda zuba
pa kao upis. Prv gradanka. Vidala sam je i u Sto- bljeskala kroz mrak. Na putu joj stajao grme ak
cu, a i na Trijebnju, kad je dolazila u Hasanagia. graba, a ona ga jednim skokom presko ila pa do-

28 29
hvatila mladu jasenovu granu, zategla je i pustila jom djecom, za naom djecom; svi de ti zavidjeti
da se cijeli jasen stresao i sasuo lie pod njezine na naem bogatstvu.
noge. Okrenuo se i poao za Sekanom. Ona je svom
Pitala ga je zato stoji, zato ne ide kamo je po- silinom sklanjala ispred sebe gusto iblje i drvee,
ao. Veeras je sijelo u Huskovia. On zna da je a on urio za njom spoti ui se sad o kamen, sad o
ona tamo, pa ta eka? Km se kukuruz. Ima ga grm, sad o bus, a draa mu kaiala akire, dok mu
itava gomila nasred sobe. Niko ne e smjeti uzeti je fermen samo jednom rukavskom rupom visio o
klip i baciti ga pred nju, jer bi ona uzela i zadila ramenu.
njime bacaa po prsima ili po leima da bi ga pro-
elo kao grom. Samo ako on baci pred nju klip, - Onaj jagluk to sam ti ga lani dala nastoj ili iz-
uzela bi ga i okomala zrnje. gubiti ili brzo poderati - govorila mu Emina kad
Rukavi puni ruku, koulja puna njedara i boko- se on obazreo na samom izlazu iz Ku ina u Behra-
va zamicali pred njim, i on je poao ne gledaju i movu ogradu. - Ti nikad ne moe znati, ali si mo-
kud je put kroza umu, nego posr ui preko grabo- gao barem osjetiti koliko je ljubavi u njemu utka-
va, kroz hrastov gutik, udaraju i na drijen, na div- no. Ja sam platno tkala i na te mislila. Na eref
lju lozu. ga raspinjala i na te mislila. Svaka tanka pamu na
- A mene e zbilja ostaviti? - javila se Emina i nit, tanja nego paukova noga, prola je bezbroj pu-
kao snudena pola na drugi kraj Kuina. - Nije ti ta kroz moje ruke, i ja sam tada samo na te mislila.
sveta zadana rije ? Kamo ti zakletve? Pa dobro. Svilu sam provlaila kroz iglene uice i mislila ka-
Idi svojim putem; ja ti elim svaku sretu. Ja u sje- ko si se ti provukao kroz moju duu, kroza say moj
diti u oku za muepkom, ne u plakati, da ne bi ivot. Probadala sam iglom platno i mislila kako je
kadgod pomislio da si mi naao u inio ostavivi moj ivot proet i protkan tvojim bi em, kao ovaj
me. Plest du sijede kose, udati se neu, ali mi ne e jagluk svilom. A sad, emu e ti taj rubac? Kad si
zamjeriti ako budem uvijek mislila na te. zaboravio mene, kad ti ja vie nisam nita, baci ru-
Ona je zlato. Kako ima plemenitu duu! - bac, poderi ga, izgubi ga! Zato da te rubac ikad
mislio je Salih i poao za njom. Bila je slabana, na me podsjeti, kad deg' ti s drugom ivjeti? Bit deg
njena, prozirna kao mldinski dv k i na putu joj moda sretniji, pa eto, ja ti elim da i bez mene bu-
nigdje nije drvo zasmelo. Prolazila je kroza nj i le- de sretan.
lujavo leprala odmi ui, a Salih za njom. I njezino zrano bite prolazilo je na drugi kraj
- Stoj! Zar 6e me ostaviti? - za ulo se s druge ume, a on je ostavio Sekanu i jurio za Eminom
strane. - Nisi mi dao rije , nisi mi se zakleo, ali koliko je imao snage. A i ova ga je poela izdavati.
sam uvijek iz tvojih o iju razumjela rije i da sam Poele mu se noge spoticati, pa onda klecati. Osje-
ja tvoja sudbina. Uzet e me. Rodit u ti sina, ne ao je vrtoglavicu, a u tijelu teak umor. Sjeo je. I
jednog, mnogo sinova koji de biti junaci kao Hrnji- im je sjeo, odmah se i sjetio gdje je. Deset koraka
ce. Pa kad na Bajram poe sa svim sinovima u ulijevo eto ga na stublu, pa u Huskovia vinograd,
damiju, svi de se ljudi osvrtati za tobom i za tvo- pa u bau, dvorite i u kuu.

30 31
Ustao je i zaas se naao medu eljadma na sije-
lu. Upravo je hoda dovravao pri u o nicanju lju- ta hoda doao bi joj s vrha do na dno, a u irinu je
di i sudenju na Sudnji dan. nema vie od dvije do tri minute hoda. A Salih je
- ta je s tobom, Salihaga, po Bogu brate? - pi- ve odavno u Rotimiji. Godine su prole kako su
ta ga Ibro Huskovi. - Mi ti se nadali sprva no i, a se naselili ovdje, a kamo ti djetinjstvo i prva mla-
evo, sad de red pono . dost, kad je samo ovdje ljetovao i po nekoliko pu-
- Mi tamam mislili da rasturamo sijelo - veli ta na dan kroz Kuine prolazio!
Huso Beiri . - Nego, vjeruj se ti meni, Salihaga, to si ti stao
- Pa ja yam ne branim, mogu i ja odmah kui - na travu zaboravku, pa si odmah izgubio svijest
veli Salihaga. gdje se nalazi - veli mu Emin-hoda.
- Neka, neka, ima i no i. Ne daj je, Boe, u bo- - Doista je tako - vele i drugi te se razveze raz-
lesti provoditi! Vidjeli bi to bi se uduljila! - veli govor o travi zaboravki, koju nije niko vidio, ali
domain. kad ovjek na nju nagazi, zaboravi gdje je i na ko-
- Nego, zbilja, to si tako kasno doao? I eto, jem je kraju svijeta. I dim ovjek sjedne, odmah
say si rapandan kao da te psetenje ambalo. dode k sebi i zna gdje je. Ali je muka to ovjek ne
- Prodite me se, ljudi - preko volje odgovara moe da se odmah sjeti pa da sjedne.
Salihaga. - Ve eras mi se dogodilo to nikad u i- Salih je bio utljiv i ostatak nodi koji je prosje-
votu. dio s drutvom. Promatrao je Sekanu a mislio je o
- E? - svi znatieljno zinuli u njega. Emini i uporedivao ih. Lijepa je i jedna i druga,
- Ama, eto, poao sam na sijelo odmah iza ak- svaka na svoj nain. Ali dobrota, dobrota due
ama, odmah s veere. I kako stupih u Kuine, ja pretezala je daleko svu snagu i jakost Sekaninu. I
ne znam ta s mene bi. Vrho sam, evo, sve dosad kad ih je, kao ono hoda to je u svojoj pri i kazi-
kroz Kudine kao konj po gumnu, i nikako ne mo- vao o terezijama Posljednjega suda, postavio u te-
goh naizvan. U p dana u p noi znam gdje je ko- zulje svojih osje aja, pretegnula je ona njena,.ta-
je drvo, gdje plotovi, kuda vode putevi uzdu i po- nana Emina. On je kao kriom upirao prstom u te-
prijeko, ali no as ta je bilo od mene, ne znam. zulju u kojoj je sjedila Sekana, ali ni to ni sva tei-
Evo sam se say izderao i izgrebao. I Bog zna, svu na Sekanina ne mogae pretegnuti onu slabanu,
nod bih se okretao i vrtio po umi, da me umor ne eteri nu Eminu.
savlada, a na um mi pade pa rekoh: Vela havle,
nalet ejtana, i odmah sjedoh. I kako sjedoh, a ja - E, Salihaga - prenu ga iz misli Muhan Beh-
ovdje navrh Ku ina kod stuble. ram - Kad de se na vizetu?
- Aaa? - dude se seljaci i snebivaju. T da je is- - Do heftu, ako Bog da.
torn iz grada doao, pa samo jednom u danu pro- - Vjere mi, uzet de te - veli Ibro Salihi .
ao kroz Kuine, mogao bi mime due no u proi, - Neka uzmu! ta im ja mogu!
a da ne zaluta. Nije to kakva uma, iako ima go- - Pa i ne moraju uzeti ba njega - otklanja Mu-
rostasnih hrastova u njoj. Za manje od deset minu- han Behram. - Od pet-est stotina momaka odabe-
ru sedamdeset - osamdeset.
32 3 - A. Nametak: Trava zaboravka 33
- Da odaberu, vala, samo dva, i od ta dva jedan - Cut e i ti. Haj' ti, sine, hairli ti bilo! Nego ti
bi bio Salihaga - veli s ponosom Hasan Pehli . - obratila se Mujagi - daj djetetu koju paru, nek
- Boga mi, ljudi, puno je sluiti tri godine k- ima u tuem mjestu.
tivn. Nego da se oeniti, Salihaga, pa onda se - Pa ima on vazda para za kahvu.
nade neki nain da se spasi od vojske. - Ama, prodi ga se, vjere ti! Daj to u utu!
- ta yam je naspjelo, ljudi? Nisam ja jog za e- - Stara, meni se ini, da demo se ja i ti red na-
nidbe. zvati svekar i svekrva - i brada mu dre od nekak-
U Sekani srce strecnu. ye dragosti, a suze se i nehotice kotrljaju niz obra-
Prolo je davno pet sati mraka, i sijelo se poe ze.
osipati. Kroz Ku ine podoe za Salihagom sve nje-
gove komije sa enue i Oraja. Progovorili bi
tek pokoju, a najvie kako je Salih potroio etiri Pa kad je Salih pred veer preko Pobrda naiao
it sata hoda to oni prodoe za manje od etiri minu- s mldm i svatovima, gruhnu puka i sve se Ora-
te. je uputi prema mladencima do na Hrae. A kad
su bili kroz Kuine, primae joj se Salihaga i ap-
nu joj:
Kad se ujutro probudio daleko prije izlaska - Evo ovdje, ovdje si me za sobom okrenula. I
sunca, siao je u izbu, gdje je Mujaga s Mujagini- da sino ne stadoh na travu zaboravku, ne znam
ta bi bilo i kako bi se sve okrenulo.
com pio kahvu kraj odka. Zaiskao je od matere - Kakvu travu zaboravku? Kako sam te ovdje
kljue od velikog runog sanduka i izvadio nove za sobom okrenula kad ovdje nisam nikad bila?
akire, fermen i traboloz -pas, pa onako ureden
kao na bajramsko jutro opet uao u izbu. Mati je i - Nita. Kazat du ti drugi put.
njemu nalila findan, a Mujaga, koji nije puio, a Ali joj nije nikad kazao.
znao je da mu Salih pui, ustade pa iza grede izva-
di zadimljenu duhankesu od pijev eve koe te mu
je dobaci:
- Eto, pa nemoj se vie skrivati. Kad znam da
pui, pui i preda mnom!
- A ti se kao za nekakvim poslom spremio,
Kadrija? Da nee u Mostar?
- Neu vala, majko. Idem, ako Bog da, u Stolac.
- Jesi li posluao majku svoju?
- A kad te ja, majko, nisam sluao?
- ta to vi neto mimo me govorite, kao da me-
ne i nema?

34 35
3
NJEGOVA OSUDA e i vezao. U velikoj ploi nad vratima uklesao zi-
dar arapskim slovima i turskim jezikom da vlasnik
ne bi razumio:
Da znadem da je i jedna para koja je utroena
u zidanje s pravdom ste ena, uzeo bih eki pa bih
je svu prevrnuo i ne bih ostavio kamena na kame-
nu.
Otac Muhamedagin, Memiaga, malen i neugle-
dan - aka jada - bio je kod Ali-pae Rizvanbe-
govida nadglednik konj i u velikom ugledu. Nije
ga bilo ko bi znao s njime uporedo pojahati. Pa
Kad se Omer vratio iz rata, zatekao je sve kako kad je postao kapetan nad pandurima u ovom kra-
je ostavio. Dva brata, oba preko ezdeset, nisu ni ju stolakoga kadiluka, uzeo tu kulu i naselio se u
ila u vojsku, nego ostali kod ku e. Trgovali u ma- njoj. Zimu bi zimovao u Mostaru, a dim Jurjevo,
lom seoskom dudani u, koji je bio i trgovina ivot- on opet gore na Brtanik. Kad je umro, ostavio je
nim namirnicama, i kavana, i brijanica; nadgle- uve an imetak, mnoge kmetove i poloaj jedincu
dali ono zemlje to je iza svega Alajbegovida imet- svome.
ka ostalo, i svadali se. Koliko je god on bio naprasit, sin ga dvaput
Stan Muhamedaga Alajbegovi bio je u turskoj prestigao. Oenio se bogatom udovicom, pa kad
vojsci kapetan. U mirno doba dobivao je plau za joj je doao prvi godinji prihod s imanja prvog joj
tndeset pandura koji su imali uvati granice njego- mua, medu ostalim i velik zemljani dup masla, a
va podruja od upada Crnogoraca, a drao svega ona, ne poznavaju i mu dud i kao da se pohvali da
dvojicu. Kula mu bila na Brtaniku, pa se s nje vi- je i ona bogata, rekla: Vidi kako valja i moje Bije-
djelo na sve strane koliko ni najbolji pjeak ne bi lo Polje! (to je cijelo selo naslijedila od prvoga
mogao za dan pregaziti. On bio vladar u svemu to- mua), on gurnuo nogom up niza stepenice, i
me, jer je sultan bio daleko, u krilu ena zmijolikih maslo poteklo i rastopilo se - na Bojem suncu.
tijela, daleko, gdje se ljube dva mora i prieljkuju Eto, to je tvoje, rekao on zabacivi glavu nazad i
dva kopna, i nita ga se nije ticalo kako tamo u nagnuvi je malo na lijevo rame (a takvo dranje
Hercegovini, u onom izlomljenom i razbacanom glave naslijedili su i njegovi sinovi), i da mi nikad
kru, sa pogdjegdje kojom akom zemlje i krpom vie nisi takvo to rekla!
ume, u i m e nj e g o v o vlada Muhamedaga Alaj- Ona uutjela kao to su i sve ene onda morale
begovi. uutjeti muevima, i bez smijeha i bez pla a radala
Ne zna se ija je ta kula bila, premda ne bijae mu djecu, kuhala jelo, natakala mu rakiju i pripa-
vrlo stara. Dizala se na tri kata. Prizemlje svi zvali ljivala lulu na dugom ibuku.
izbom; tu nije niko stanovao, nego se ljeti nizao Radala se djeca, umirala, radala, i etvero ih se
duhan, a zimi, kad udare jugovine, slagao u snopi- poodgojilo. Samo bila jedna ki, a samo se jedan

36 37
sin blagom udi bacio na mater. Ahmetom ga zva- uha da se mogu prepoznati medu ostalim kmetov-
li. skim ovcama.
I da je Marko bio kakvi su mu bili mladi uku a-
Rijetko se kad u Muhamedaginu slubenom ni, Muhamedaga bi se njihao na vjealima kad je
podruju dogodilo togod da bi morao uredovati. sultan iznajmljivao drugom caru ove dvije pokraji-
Pa kad bi se togod i zbilo, on bi to presudio preko
koljena: ako je to usitno, nekoliko batina, a ako ne na neizvjesno vrijeme uz malu najamninu.
je to krupnije, mutesarifu u Mostar. Na njegovu se duu navalio bol, velik i teak
kao ona Vele, koja se ntkapila nad njegovu kulu,
Nikada on ne bi propustio zalaz sun ani, osim i on, da je mogao, prekora io bi sva ta brda i stao
uz Ramazan, da ga ne oseiri s findaniem raki- pred sultana i zamolio ga da ga zadri u svojoj mi-
je i vokom, kakva se kad zadesila. Sve dolje pod losti - da umre jedu i njegov kruh. Ali nije mo-
njim kao na dlanu: i podVornice i kmetske ku e gao ostaviti svoju kulu, od oca naslijedenu, one i-
(njegovi kmetovi urii stanovali pod tri slamna roke podvornice, vinograde, kmete, koje mu vabo
krova, a bilo ih je osamdesetak glava, od kojih je nije oteo, nije mogao ostaviti svoj seir u zalazak
vazda neko morao biti pod kulom, da agirlici ne sunca, kad ga oivljava kapljica rakije i one arke
uzmanjka vode), cijela Rotimlja, pa Stanovii, boje, prolivene po kru.
Dubrave i dolje Neretva, i preko nje druga sela, i u Nije prebolio gubitak. Tri godine kopnio je kao
dnu dolje mali ak mora, kolik suzica. Nad svim snijeg na suncu i ne vodio brige ni o emu, i jedno-
sunce kao bakreni kolut, pa zalijeva mlazovima ga dana u zalazak sunca odbacio findan od sebe,
krvi kr i lomi se o njegove bridove. Gleda on to pruio se po ov joj koici i polagano, kao da je us-
tako ve trideset godina, i kad se u to vrijeme ne nuo, umro a da niko od njegovih nije ni znao.
zadesi kod ku e, ini mu se kao da je neto veliko Ahmet, srednji brat, upravljao svime. Zet odva-
izgubio. A sve je to njemu poznato do najmanje lio dobar dio imetka, a Omer ostalo gotovo upro-
sitnice. U svemu tome kraju nema videnijeg ovje- pastio.
ka koga on ne bi poznavao, niti ima i najmanjeg Sve ono ludo to se s koljena na koljeno naslje-
djeteta koje njega ne bi poznavalo. Stotinama dje- ivalo u Alajbegovia kui, palo na Omera.
ce on je kumovao i svako darovao dukatom, a de- Ni Huso, najstariji, ni Ahmet nisu ga drali za
silo mu se da ga je kadgod zasvrbio dlan i ne bi se brata. Bilo neto divlje, priprosto u njemu. I majka
smirio dok se na nekome ne bi iskalio. Malo je tre- mu i otac bili si uni, pa i braa mu i sestra, a on
balo da ko skrivi, i ve bi zapamtio svoju krivnju. kao od brijega odvaljen. Kad je u Beu sluio ak-
Tako je on kmeta Marka uri a izdevetao kandi- tivnu divili se njegovoj snazi i prodrljivosti. Bio
jom zato to nije aginica imala vode da se okupa, je truba, pa da dokae snagu daha i prsa, zatrubio
pa je morala propustiti molitvu, a Marko dotle je i hornu raskinuo dahom. U toj je kumpaniji
besposlen lekario na gumnu pod krukom. Od sluio i jedan kmet s Brtanika, pa je on to poslije,
jednog udarca zasjeklo mu se uho, pa se inio kao kad je doao ku i, i priao, kunu i se svaim da je
agine ovce, kojima se u prolje e zumb komadi istina.

38 39
Zarana se u njega pokazivali znaci rasipnosti, Leao on potkraj ljeta pod oskoruom, a naila
pa bi mu otac ponekad, gledaju i mu crte na dla- Mejra Salati a. Svratio on nju pod drvo i natresao
nu, rekao: Ako ikada Alajbegovi a imetak spane joj oskorua toliko da bi jedva i sm ponio.
na nj, propast e. Bilo Omeru tri godine kad je - Pa u emu du ih ponijeti kui? - pitala ga.
on umro. - Skini dimije, pa u njima!
Izrastao Omer brzo i divlje kao kakva divljaka. Bila ona bez oca i matere otkako je pa noge us-
Bio uvijek s obanima u brdu i divljina se njegova tala, pa pala na vrat stricu. Premda joj je prigrabio
samo pojaavala. Nikad nita nije uo osim so- say imetak, koji je bio kolik i njegov, hranio ju je
nog pastirskog rje nika. gore nego bi i posljednjeg slugu da ga je imao. Za
A njegova bra a nisu voljela da se drui sa selja- najcrnje zime slao je u brda po drva, ne bi li se
cima, premda su i oni sami bili napol seljaci, bar smrzla ili je gladni vukovi razderali, a njoj nita.
sa svojim stalnim ivotom na selu i sa vrlo malim Tukao je po glavi, pa ostala suluda i nerazvijena.
prekidima u gradu preko zime. Znali su oni i da je Tek negdje u osamnaestoj godini dobila neto prsa
suha zemlja tvrda i da od motike ostanu na dlano- i bokova.
vima uljevi, ali ono rodeno agovanje prije ilo im Takvu je Omer svratio pod oskoruu. Skinula se
da se mijeaju sa seljacima. A u emu oni nisu ona i poela sakupljati oskorue u dimije, a Omer
imali razvijene sposobnosti, on ih u tom pretekao. joj pomagao. Sve je to bilo u hladu i zaklonjeno vi-
Oba su bila davno oenjena a ne imala djece. Niko sokim plotom.
nije ni pomiljao da Omera oeni. Poslije ona posr ui i klonula dola ku i s dimi-
Doao jednom njegov otac u napast. Dvadeset jama punim oskorua i cerekaju i se.
godina pirovalo u njegovoj krvi, bogat, istom ime- I upravo je zbog te Mejre u Alajbegovi a kui
novan kapetanom, nikakve vlasti nad sobom osim polo sve po zlu. Sve je njiva gonila njivu i vinog-
mutesarifa u Mostaru i cara u Stambolu, pa zato rad prodirao vinograd, najprije da bi se to kako-
da ne kua odmah svoju vlast. Zovnuo kmeticu god skrilo, a poslije plaajui uzdravanje.
Delfu na kulu. Izila ona savivi ruke na prsima. tedjelo se, krparilo, vezao se jedva kraj s kra-
Zakljuao on sobu, a ona, kad je vidjela kamo on jem, i od svega imetka ostale do potkraj rata dvije-
smjera, pala preda nj: Nemoj, lijepi aga, i ovog ti -tri njive, koje su bacale toliko da su se i tri kue
i onog svijeta, poganiti svoje lijepo tursko tijelo o kolika je njihova mogle hljebiti, dva vinograda,
poganu vlahnjetinu! Kao da me ko kljualom kmetovsko selite, du an i kula, ponos i ugled
vodom polio , pri ao on poslije, ja se zgadio sam Alajbegovia.
sebi, otiao odmah u Mostar i oenio se. To je od svega Omer zatekao kad se vratio iz ra-
Znali su i njegovi sinovi, naravno poslije, za tu ta.
oevu zgodicu i ponosni bili kako je on bio vrst i Zatekao je oba brata sijeda, malena, smeurana.
ne podlegao asovitoj mhniti. I njemu se saalilo na njih. Ja sam im sve te sjedi-
Samo Omer, kad mu se pruila prva prilika, a ne i brazgotine natjerao. Sad valja da sluam kao
bilo mu je tad dvadeset godina, ustrajao do kraja. rob.

40 41
Doekali ga oni kao da je s drugog svijeta do- kriva to se nije mogla ni tomu nau iti potucaju i
ao. Pa kad su se nakon nekoliko dana njegova od- se po svijetu. Govorile joj i da je luda. A zar bi bilo
mora jednom okupili navrh kule, u odakliji na si- i udo da je izgubila pamet gledajui bradata bu-
jelo, Ahmet poveo razgovor o Omerovoj enidbi, garskog vojnika kako stoji nogom na oevim joj
najprije onako tiho izokola, dok je doao na glav- prsima i noem ga kolje araju i mu bradu krvlju.
no. Ona se i sada toga sjea, i ta joj slika ne moe ni-
Krivo su mu, govorio on, uinili svi to ga nisu kada pobjei ispred oiju. Vidi kako je njegova si-
za vremena enili, pa ne bi inio ono to je uinio. jeda brada izvezena crvenilom, a na dlake kao da
Ali, ta je, tu je. Dijete je ve odraslo, dvadeset mu su se nanizali koralji. A tek smrt maj ina. Nakon
je godina, plaeno je uzdravanje, nije se ostalo duga gnjeenja - bila je zbabna - istisli su iz nje
sasvim bez imetka, pa mo i de se ivjeti, a ako bu- krvavo dijete, odrezali joj grudi i glavu. A ona je to
de po redu mrijeti, i njihovo e ostati njemu i nje- sve, nijema i suhih oiju, gledala izmeu nekakvih
govoj djeci, jer su i oni i ene im ostarjeli, a nema- rl kaca i ljesa ispod nastrenice na dvoritu.
ju djece. Samo, eto, neka se sada dadne na posao,
neka upre koliko moe, da kua ne propane, da ra- I premda je ona u Alajbegovi a kui sve inila
di, pa da ostavi sve ovo djeci, kao to su i oni ovo da im se svidi (reklo bi se, ulagivala im se), da je
od oca naslijedili. On sluao i pristao na sve. Ni za zavole, da je priznaju sebi ravnom, jer je po rodu
to se on nije brinuo oko enidbe. Ahmet otiao bila plemenitija od obje jetrve, one bile hladne
nekamo u Bosnu i doveo mu enu. prema njoj. Samo ju je Ahmet, za kratkoga vijeka,
ena je, dobra je , rekao on i vjenao se. titio. Vidio u njoj teku mu enicu. Pa u ve er kad
bi svi poslije ve ere posjedali navrh kule u odak-
Kad u kojoj porodici kola podu strmo, onda kri-
ve ili ono dijete koje se istom rodilo ili mldu koja liji, a ona im pri ala koju zgodu iz svoga ropstva, u
se istom dovela u ku u. A ta je jadna Aia kriva njega bi suze niz lice grohtile. A kad panjolska
to je osamnaesta odnijela kmetove i donijela pa- pritite sve, ona njega vie njegovala nego mu e-
njolsku groznicu, od koje je umrla kuna glava, na.
Ahmet. Nicali dolje na groblju novi grobovi, a on, kad
Pa ipak su je svi s nepovjerenjem susretali od bi mu se malo u bolesti razgalilo, sjeo bi kraj pro-
prvoga dana. Nju - mu enicu. Jer otkako je na zora i gledao kako stiu svaki as nosila sa po dvo-
svoje noge ustala i oima progledala vidjela je ne- jicom-trojicom ljudi u pratnji i kako cvatu humke
od ilovae.
sre u. U jednom jakom iseljeni kom naletu i njeni
roditelji iselili se u Tursku, nekamo u Makedoniju, - Ondje mene zakopajte pod onu divlju kruku
blizu bugarske granice. U balkanskom ratu doiv- - govorio on, a Aia u pla .
jela je sve ratne strahote. Pobjegla, i nakon dugih - Brto dragi, ne govori tako! Dat de Bog, oz-
muka dola jo u gore. dravit e.
Jetrve je nisu voljele. Ni kruh nije znala zamije- - Pusti, nevo, vidim ja sve. Naivio sam se, ali
siti, pa joj se i zbog toga rugale. A zar je ona bila mi je ao ovih to ostaju. Oti i e ovo, nevo, sve po
42 43
vragu. ao mi je tebe, jadnice. Ne e ti ptnje uz- as neto na njoj propada. Propada kao bolesnik
manjkati kao ni dosad. preputen sam sebi.
I odmah kad su se vratili s groblja, svadili se i A Nikola uri, bivi kmet Alajbegovi a, koji
podijelili. Otiao Huso u grad. Imo ondje blizu e- se vratio iz Amerike i nakupovao sada po Brtani-
ninstvo i ne vodio vie brige o Brtaniku. Omera ku i Hodovu najbolje zemlje i bare, obilazi oko ku-
zapala, pored drugoga, i kula. le i omjera je.
Lako bi se dala popraviti, misli on. Skinuti krov,
izmijeniti neto drveta, upljine zaliti cementom,
Polo sve strmo. Kud god se makni, za to god obukati, a onda nanovo pokriti, ali ne kao dosad
prihvati, ne ide ruci. ploom, nego crijepom. Bit de ona moja, ve da
A dolje kmetovi podigli ardake crijepom pokri- ne budem iv! Pa onda crkavajte, turci, koliko
vene, nabavili plugove, kr e okrajke i sve one hale- vas god ima odavde do Neretve, odakle se vidi
dine to ih nisu prije htjeli obradivati da agi, pa Alajbegovia kula! Ne zaboravljam ja rascijeplje-
makar i njima, manje bude. ene se, i vazda puka no oevo uho dok sam iv ivotom. Skupo deg mi
pupa kao na Zasavici. to, Muhamedaga, platiti!
A Omer sa enom u kuli grize usne, i tek kad
dolje kod bivih kmetova vrisne puka, procijedi Zna on da je Omer zaplivao u banku i da mu
kroza zube: 0 glavu ti pukla, dbgda! nad glavom visi ma . A Omer, kad vidi da ne moe
zaustaviti kola koja su pola strmo, i sam gura da
On samo to moe i vie nita. Nastoji da radi propanu dalje i dublje.
oko zemlje, ali ne umije. Godine izmi u, izmi e
sve komad po komad zemlje, a Omer samo prido- Dolazi Omer Nikoli, pa izokola po inje arati
biva u kunoj eljadi. Ve ima i troje djece. kako bi mu za koji dan trebalo neto malo novaca,
dok mu ne dode enin miraz. (Umro toboe, u
Naide koji seljak, musliman, ispred ku e, pa Turskoj negdje neki enin mu rodak i ostavio go-
kad ih vidi, tek uzdahne: Eh, to ete prositi, a- lem imetak eni mu. Sve zlatne lire! Mo i e kupiti
losna yam majka, a sve s o eve pameti! pola Brtanika.) Smjeka se Nikola i nudi mu koli-
On je osje ao da bi neto morao u initi, da se ko god ho e, ali u jamstvo da poklopi kulu. Omeru
jednom makne naprijed, ali ne zna ta da uini. i- kao da no promijea srce.
ni mu se da mu se kradu prihodi, da ih ne moe - Kulu?
nadzirati, jer je kula daleko od njiva i vinograda, - Pa da, kulu. Zemlje ti neu. Hvala Bogu,
pa ide blie njima, kraj puta, gdje je nekad bila nji- imam je dosta. A tebi kula ionako ne treba. ta de
hova trgovina i kafana. Kad je tu blizu njiva i vi- ti, kad u njoj ne stanuje? Ti je ne me popraviti,
nograda, mislio je, bolje de ih uvati, bolje i raditi, a onakva ti ne valja.
pa de i prihodi biti ve i. Iseljava se iz kule da se u - ta ne valja, kopilane! - razmahnuo Omer na
njoj legu slijepi mii i da duhovi lijeu oko nje. nj akom - Alajbegovia kula, pa da ne valja!
Opada s kule buka, polije u ploe s krova i svaki - Polako, sebi ruke! Nije ti ovo turski vakat.

44 45
Povukao se Omer. Boljelo ga strano kad mu je - Eto, komija si mi, pa bih ti neto rekao. Do
spomenuo kulu. Svu bi zecnlju radije dao u zalog onoga enina miraza kasno u doi, a meni bi sada
nego kulu. trebalo neto novca, pa bih ti dao najbolju njivu u
Ali napokon, ta bi i bez zemlje? Sad mu je to zalog. Eno onu kupinja u, to granii upravo s
sve. Pa za ovo nekoliko godina nau io se i raditi o tobom.
njoj i zavolio je, sve ako i nema velikih prihoda. - Ne treba mi zemlje, rekao sam ti ve jednom.
Kula! Boe moj, kula: ta bih bez nje? Istina, Prodaj mi kulu!
ona je gomila kamenja koja nita ne daje, nego se - Ama, dobar oje, ta de ti kula? to si na nju
samo na nju porez pla a, ali je neto vie nego zarznuo?
zemlja. Ona je pleme, snaga, mod. Pa kad stranac - Eto, nju hou. I dat du ti za nju dvadeset hilja-
upita ija je ono kula, svako mu odgovara: Alajbe- da dinara.
govia. A sad da bi se reklo: uria... Ne daj Bo- On se ve davno propitao u banci koliko je
e! Prije mi Bog dao smrt. Ili, ako neko pode od Omer duan, pa ve izraunao, da mu dade toliko
Poitelja ili Hrasna prema Nevesinju, pa ako ne da se moe oduiti i da mu ostane neto novca.
zna puta, upu uju ga: Do Brtanika vazda gledaj - Jesi li ti pri sebi? Dvadeset hiljada! T drvo u
u Alajbegovi a kulu, a odande ti je lako, sve ces- njoj vrijedi toliko. Ni pedeset da mi dade! Ni pe-
torn do Nevesinja. A sad da upuuju ljude na deset!
uri a kulu. Ne, ne, ne! - Od volje ti. Ako ti je banka ode prodavati ne-
Primicao se rok kad je trebalo isplatiti banku. e dobiti za nju ni pet.
Komu da se obrati? Zar drugim seljacima musli- Otiao Omer ku i, ali se nije mogao smiriti, ne-
manima, koji su takoder bili kmetovi, a sad su go izaao na njivu i tu legao. Bacio samo stari gunj
gori nego ikakav vlah? Zar da se ponizi pred poda se i mislio.
Mekiima, ili Huskiima, ili Memiima, da ih mo- Jo je on jednom tako no io na ovoj njivi, na
li za novac? Ne, voli prodati jog koji komad zem- kupinjai, koja je bila njegova vlastita, mobi-
lje, naeti koju njivu, pa se oduiti i poeti novim na, kako se to rekne, a do njega je leao isti Ni-
ivotom i okaniti se svega raskoa u kojem je do- kola. Omer se posvadio s bra om, pa otiao na nji-
sad ivio. (A say je njegov rasko bio u tome to je vu, u mladi kukuruz, a i Nikola, koji se spremao u
mjesto ostupana je ma ili bungura jeo pirina, to Ameriku, bio na njivi, na kmetovtini.
se malo bolje zamaivalo jelo u njegovoj ku i ne- Legli oni jedan kraj drugoga, izvalili se na leda i
go u drugim seljakim kuama, i to se po starom gledaju u zvjezdano nebo. Kia je padala prije dva
obiaju triput na dan kahva pila.) dana, i kukuruz, koji se bio dotle zapreo od sue,
ivnuo i like mu dobilo opet zdravu boju.
Sad se trebalo odre i svega i vjeno jesti ptiuu i - `uje li, uje? - pitao Nikola.
kukurzu, a pogdjekada, kao sve ano jelo, krum- - ta?
pir. - uje li kako cik kukuruz? Ono raste sada
Doao opet Nikoli, ali tiho, krotko. iza kie, pa puckara u koljencima.
46 47
- Hajde ne luduj! Odakle e ti uti kako kuku-
ruz raste? ^ uti pa spavaj!
Zautjeli. Tiina. Ni daka vjetra, ni cigloga po- Razglasilo se to brzo svukud. Pa gdje god se sas-
kreta lista. tanu dva muslimana seljaka, makar neko bili i
- Osjea li ovaj miris? - pitao Nikola. Alajbegovia kmetovi, a ono samo to im suze ne
- Kakav miris? Nita. Samo smrad od dubreta polijeu. Ne bi njima ao bilo da se makar ta pro-
to je razbacano po njivi, pa se sad rascvalo na ki- daje, ali se radi o Alajbegovi a kuli, o kuli koja je
i. na tri kata, koja se vidi dokle oko moe dose i i
- Ne, ovjee boji! Ovo zemlja iza kie mirie. koja je via i od crkvenog zvonika, pa sad, eto, da
Nadojila se vode pa se sad raskvasala i dui njen se zove uri a kula. I onda udare u proklinjanje:
miris. - Ej, dabogda mu zemlja kosti izme ala, ta ura-
- Moe biti. to jednom mirie drugom smrdi. di! to zavi say kraj u crno! to slomi svoj Herce-
Da spavamo. govini krila!
Uutjeli i zamalo zahrkali. - Hej, rahmetli Muhamedaga, to ga rodi onak-
Lei Omer i sada, nakon vie od dvadeset godi- va, nestalo mu traga, dabogda! Bolje bi bilo da si
na, i sje a se itava razgovora. Kako se sve promi- kamen rodio nego njega.
jenilo! I sada, bag kao i onda, hladovina iza kie. Pa tek kad uri poe popravljati kulu, prezidi-
Sva zemlja drhti od nekog umora tekog. I mirie vati je i dotjerivati izvana i iznutra, ljudi samo kri-
mirisom zdrava puna ka djeteta. Cuje sad Omer i pe zubima, a gdje koji ne moe da otrpi nego za-
kako kukuruz cik. Raste. plae iz svega glasa:
Kako on sada voli tu zemlju! Sada, poto ju je - Hej, grdna rano!
desetak puta preorao i uskopao, istrijebio iz nje
svaki kamen i s kraja na kraj nasuo je dubretom
od one jedne krave. Nema grude zemlje koju on uri se eni. Sleglo se vlakog uha, kako
nije imao u svojim rukama. Njiva je strma i svake reknu muslimani, kao na Sudnjem danu. Puka
godine voda odroni zemlju i snese je na dno njive, puci ne d da odui. A Nikola prosuo novac pa
a on je s proljea opet nosi i nasipa po vrhu. selo pliva u vinu. Izveo svate na kulu, pa gusla
ao je njemu i kule, ali mora se od neega rasta- gusla u Muhamedaginoj sobi. A Nikola uzme au
ti, da spasi obraz i da mu sve ne rasprodaju za vina pa je prolije na mjesto gdje je Muhamedaga
dug. sjedio: Deder, Muhamedaga, deder i ti jednu!
Mora se spasiti obraz i potenje. Oduiti se, pa Nemoj se stidjeti!
onda po eti uredno ivjeti. Svatovi hihou i vrite, a Nikola ide u obor po
Obuzela ga studen, i on se vratio ku i. Zaspao, a svinje i nosi ga na kulu.
ujutro rano otiao Nikoli: - E, Muhamedaga, nisi ni ti mislio da e u tvoju
- Hajdemo, Nikola, u Stolac. Ja ti prodadoh. kuu doi ikad zlatni papak. Nisi dao ni nama
- I ja kupih. da ih gojimo, da ti ne bi opoganili tursku zemlju.

4 A. Nametak: Trava zaboravka 49


48
Pa okreui se opet Muhamedaginu mjestu, po- Uniao u sobu, koja je neko bila duan. Od ne-
valjuje kezme, kolje ga, a krv trapa po zidu i po prodatih stvari na polici je bila kutija lagumskog
podu, gdje je Muhamedaga klanjao okre ui se baruta. Uzeo ju je, a onda se obazreo p sobi. 2e-
abi. na mu istom zaspala, a troje djece povaljalo se po
Stariji svatovi ostavljaju kulu. Ne svida se to nji- podu jedno do drugoga. Sagnuo se da ih poljubi,
ma, iako ni oni nisu voljeli svoga biveg agu. Pro- ali se odmah odmakao kao da je gubav. Ne, ne
laze neki ispred Omerove ku e i govore o torn, ne s smiju ih se dotai ovakva usta.
namjerom da ih on uje, a on ih iz dvorita uje. Istrao je i iz pojate uzeo naramak slame. Pou-
uje ih jer, po seoskom obi aju, govore i u svag- rio prema kuli.
danjoj zgodi toliko glasno kao da se s nekim nad- Obaao je sa svake strane. U jednom uglu bila
vikuju. duboka rupa, koju su zaboravili zaliti cementom.
- Nije mu ono valjalo, da prolijeva vino i da ko- Spustio u nju kutiju, zatiskao je slamom, a onda u
lje krme gore u Muhamedaginoj odaji - kae duljini od dvadesetak koraka nasuo slame.
Martin Peri . Gore se u kuli orgijalo.
Nikola vritao:
- I ja velim. Ono nije ljudski. Dao Bog da mu - Deder, Muhamedaga, deder ovaj zalogaj. I
izdobri, ali nee. Jer je Muhamedaga bio i ovjek, tvoj bi ga imenjak svetac u slast pojeo. Deder ovu
ako je bio i naprasit. au! Nema ovakva vina ni u denetu.
Oko Omera sve se okrenulo. Svu no nije mo- Omer krinu zubima i zapali ibicu. Primaknuo
gao oka stisnuti od enina pla a. Njoj je kula je slami.
spram mrtvom glavom, makar da je u njoj samo Gmizao plamen, a Omer okrenuo prema an-
malo proivjela. A kako je tek njemu! I sad, kad darskoj stanici. Najednom se okrenuo: Ne, nije
uje da su oskvrnuli ono mjesto sveto gdje je nje- jo kasno. Potrao prema kuli i prislonio se uza
gov otac cijeloga vijeka molio, njemu je sve crno zid.
pred oima.
A ta da radi sada? Ne moe vratiti kule. Prolo
je ve pola godine kako ju je prodao. A i dime bi je
vratio? Gdje su toliki novci? Pa to! Ne moe ni
ovo dopustiti. Ne moe dopustiti da se vjeno vri-
jeda ono mjesto, njemu najdrae i najsvetije. Mora
se to sve unititi. Ubiti Nikolu, pa makar odmah
iao na vjeala. Ali to? Ako njega ubije, ostat de
kula drugima. uriima. I na vjenu sramotu i
sprdnju potomstvu pri at de se da je to bila nekad
Alajbegovi a kula, koju je prodao Omer. S vje -
nom de se sramotom spominjati moje ime.

50 + 51
KOLIKO OVJEKU TREBA?
krtom kru. Rijetki dub9vi i okratki grm ute
skvrena lia i ekaju kiu koje ve dugo nema, a
i kad pane, edna je zemlja eljno popije i ivot za-
malo opet proklju a, kao s jeseni kad se malo nov-
ca prospe u selo, da se ono, poto novca brzo ne-
stane, opet smiri i pone tavoriti u jedinoj nadi da
e opet jesen do i, samo, ne daj Boe, da ljetina iz-
da!
Moj ada, velim, zadovoljan je, ali se i on umije
pojadati, no opet brzo kao da se pokaje za svoje
Idemo krevitim putem ja i Alija Hubani s Ro- jadanje. Eto, mi tako putem razgovaramo. Sredo-
timlje na Bunu. On goni na magaretu dvije vre e vjean je ovjek - bit e mu oko etrdeset i pet go-
penice u mlin, noit e u mlinici i ranom e zo- dina. Kad sam ja prvi put iao na selo, jo u povit-,
rom na Rotimiju. Dva mu je sata puta donde, a ku, on me u naru ju nosio. I poslije uvijek, osim za
dva natrag, i za trud e dobiti petnaest dinara. I za- vrijeme rata, kad smo prtljali na Rotimiju, dolazio
dovoljan je torn zaradom. I iao bi svaki dan tako je u Mostar, spremao prtljagu za selo, iao s kiri-
- kad bi bilo posla. Svaka se dlaica smije na nje- dijama i pred nas na Bunu svodio konje. A dok
mu i zadovoljan je, ini mi se, kao onaj siromaak smo bili ljeti na selu, naao se vijek blizu ku e da
iz narodne pride to je jedini rekao nekom nezado- bude na usluzi: donijeti vode s Rotima, drva nasje-
voljnom i bolesnom caru da je zadovoljan kad je i u Kotanici i dotjerati nam. Tako i sada, evo,
car traio koulju od zadovoljna ovjeka da je goni nau penicu u mlin, a i ja sam poao ranije s
obue pa da ozdravi. Taj ovjek nije imao ni kou- njim da mi bude obinije do Bune, pa onda u vlak
lje. A tako ni Alija, jer se ne moe zvati kouljom prema Sarajevu.
ono poderana platna kroz koje se vide runjava I priamo o emu bilo. 0 ljetini, najprije, jer
prsa kao od bronce salivena i ilava ramena i mii- sam ovaj put bio samo tri ela na selu, pa se nisam
ce sa vrstim tetivama. A takve su mu i platnene imao kad s njime ni upitati, a evo se ve vraam.
gae, i pas, i fes. I opanci isprije ani - da izmjeri, Kae, ljetina je bila dobra. Imao je pet tovara
pretegle bi zakrpe. bijeloga ita, a tako isto i kukuruza e imati. Bit e
Sunce je pred zalazom i po kru s rijetkim ras- i groa neto, a duhan ko zna kako e se platiti.
linstvom rasipa rasko boja. Zrak topao i miran, Tako mi onda kiti o preklanjskoj ljetini. Grode je
proziran dokle oko dosee, do abulje, Prenja i otjerao u Nevesinje, trampio ga za je am (kilo za
Velei, koji se lijepo vide s Kvanja, s puta kojim kilo, ne raunajui dva dana dangube) i dotjerao
mi idemo, a magare usitnilo pred nama pa baca kui dva tovara jema. Za sto kila duhana dobio je
nogu za nogom. Jarebice prelijeu u golemim jati- tisuu i dvjesta dinara. Od toga je otkupni ured
ma s Huma na Kvanj i padaju u njive, iskrene u odbio odmah porez za idu u godinu, a njemu je
ostalo da kupi jo tovar jema i malo botane za
52
53
preobuke. Dakle, sva je njegova ljetina trinaest to- vrata i malo penderi a! ta e, u gradu ti je sve
vara ita. Od toga e biti malo i hodi, a i kad se za pare.
krava oteli, bude joj koji dan pokoja aka brana. - Sve, Alija, od soli do bibera.
Ostalo, tovar ita svaki mjesec njemu i njegovoj I mislimo obojica o torn. Na asfaltu nita ne ras-
porodici, eni i etvorma djece. Ima desetak koza, te, samo sa ovjek umori idu i njime, i , ako pora-
pa se nade koja kramka masla da se zaini ptiira. ni, moe na i na njemu ponegdje izbljuvani trag
- Tako - veli - da je samo barem jedno sto di- kakva pijanca. Nema na asfaltu ni ita, ni trave, ni
nara na mjesec, da se ovjek moe malo bolje obu- drva. Po njemu ne pasu krave i ovce, da ti dadnu
i, a moglo bi se, Boga mi, i malo smoka vie imati. mlijeka, po njemu samo ure prolaznici. Na njemu
Ovako, znam da sam iv kad vi isprtljate na Ro- ne kljuaju bistra vrela, nego ispod njegove tvrde
timlju pa me zaustavite na ruak ili veeru. Ali kore tee voda koja se pla a.
opet, hvala Bogu, dobro je. A koliko ti ima pla e? Da, grad je takav.
- pita me. - Jest, moj adau, opet je dobro, samo da je
kadgod nekoliko hiljadica po vrhu, da se ovjek
Ne umijem lagati, a nemam se ime pohvaliti. malo pokrpi, pa bi bilo bolje.
Ni pokuditi. - E, bezbeli - potvrduje on i misli: Meni bi bi-
- Tisuu i sedam stotina... lo dosta, osim ovoga to godina donese, nekoliko
- Sigurno na mjesec! stotina. Ali u mene je preobuka od botane, a suk-
- J. no mi endrua (tako mu seljaci zovu enu) otka, a
- Ih, brate, koje su to pare! - I rauna da on za u njega, eh, eh. Ko zna poto mu je i ona besposli-
say svoj rad preko cijele godine ne dobije koliko je ca oko vrata.
jedna moja mjese na plaa. A to mu je za itavu On tako, a ja se mislima prenio u dom i s prozo-
godinu. ra gledam krovove ku a na ono malo ravni uz Mi-
Gleda on u me i kao udi se otkud u mene vie Ijacku. Svaki krov ima svoje brige. Tako pod onim
sijedih nego u njega, a tolike pare primam mje- od eternita, koji se protegao u duljinu i irinu da
seno. I to kakve pare: niti ih moe obiti krupa pod sobom uva desetak soba, ivi ovjek sa e-
niti im nauditi sua - kako o njima narod veli. nom i djetetom. Bogat je, i ena mu je lijepa i mla-
- A koliko pla kune kirije? - pita me on. da, i imaju draesno dijete. Ali dijete ezne i kopni
- Pet stotina. i nestaje ga, jer osje a da ga ne miluju kao prije.
- Jalah, jalah - i uava se on, i to mu je mno- Majka se esto pogledom zanese nekud i suze joj
go vee nego svota od tisuu i sedam stotina dina- proviru i prospu se niz lice na prsa, pa ih hvata
ra, koju on nije nikada vidio u svojim rukama. -A dlanima i jeca i blijedi. A otac je mrk. Mlad je,
u nas moe ku u iz temelja na initi za te pare. Iz- zdrav i bogat, njegov je ovaj golemi krov, ali ne to-
lomi sobom kamena, omlati nekoliko snopova rai liko bogat da bi mogao davati onoliko koliko ona
za krov, usijeci u ogradi grede i prulje, i eto ti ku- druga trai da mu razmijeni ljubav. Trebalo bi nje-
a. Samo plati majstoru to e zidati, i kupi jedna mu toliko toga rtvovati da zadovolji oni drugu, a

54 55
on toga nema, i mrzovoljan je, toliko mrzovoljan cvijet. I sit. Pa kako da sam ja jai od onog drugog
da to ne moe skriti ni od svoje ene, kako je to i da ja uvam i drim grad, kad ja ne mogu riikada,
obiaj barem kod boljeg drutva. kad bih elio, dobaviti iz grada nekoga da mi to
A kako li je tek nezadovoljan onaj u dalekoj pomogne, a oni iz grada, kad im se prohtije, poa-
metropoli koji je moan da obara vlade, podie re- lju po me i zbave me da odgovaram to mi se koza
volucije, a nekad mu si una elja dode pred za- otisnula u zabran ili to sam puio ekiju.
tvorena vrata. Sjednemo uz put da se malo odmorimo. Kad bi
Da, imenjae, niko nije sasvim zadovoljan. on prislukivao mojim mislima duo bi: Dugo e
Moda si ti jo ponajvie. Sobom si iskr io ledinu i ivjeti, Alija. I itava deg' ivota eljeti malo bolju
zasadio dvije motike loze i nekoliko kazana smo- rubeninu, ali e biti i s takvom kakva je na tebi
kava. Ima djecu i sluaju te. Ima enu i odana ti zadovoljniji od mene. to ovjek veu stvar eli,
je. Prebacivao si u svoje vrijeme svakog baca a u znai da ne umije biti zadovoljan onim to ima, i
selu. Niko te nije mogao presko iti. Vjeruj mi, tvo- uvijek mu se ini da malo ima. Malo je to to ti e-
je je zadovoljstvo ve e nego onoga za koga veli ti li. Ali tebi i ne treba mnogo jer si bogat, jer si za-
Njemu je Bog dao svata; on ima i ptiijeg mlije- dovoljan. Malena je tvoja elja, adau, ali ti je po-
ka. Ti si jedini pravi ovjek jer hrani ljude. Da ti tenje veliko. Pa kad umre, ne e ti djeca staviti ni-
jednom rekne: Dosta je ovoga, ovako neu vi- kakva nadgrobnog znaka, ali e u selu ivjeti o tebi
e, i ne pusti zrno ita u grad, ne dadne grudu spornen: Ovu je kruku nakalemio Alija Hubani .
sira ni izmeaja masla, ne dadne duhana Otkup- Onaj je vinograd on sobom zasadio. Niko se jedno
nom uredu nego ga sobom proda, grad bi se sru- vrijeme nije mogao baciti kamena kao on... Kad
io, grada bi nestalo, jer po tvrdim cestama ne ras- ja umrem, moda de mi podi i togod biljega na
te nita. Tebi najmanje treba i zato si najzadovo- grob i na njemu napisati: Ovdje lei tijelo... si-
ljniji. na... a dui njegovoj neka Allah uini raj vje nim
On slua i potvrduje, ali mu vidim na licu da ne naseljem. Prolaznie, sjeti se nitavila zemaljskog i
vjeruje da je on ta sila koja dri tvrdi grad, grad od vjenosti Boje! Spomeni umrlog po njegovim do-
visokih kua, hapsana, andara, straara, finanaca brim djelima i nazovi mu dui rahmet... Nad gro-
i vojnika s pukama i bodeima. On zna za grad born onoga iz goleme ku e to je eternitom pokri-
kad ga pozovu u nj da plati globu ili odlei u za- vena bit de golema piramida od crnoga granita s
tvoru, to mu se omakne koza u zabran, zna kad urezanim zlatnim slovima, koja de govoriti o zaslu-
mora odnijeti duhan i predati ga za onoliko koliko gama pokojnikovim i velikoj tuzi njegove ene, ko-
oni hoe, zna za takav grad i boji ga se. Njegovo je ju je tako svjesno varao, i njegova djeteta koje je
konano miljenje o tom: Radim od zore do mra- zapostavljao i zaboravljao.
ka na selu, muim se gore nego ikakva ivina, jer A kad oni iz viih klasa budu umirali, sazivat de
ivinu ja poalim, a mene ne poali niko. I napola se alobne sjednice na kojima de se govoriti o ne-
sam go. A u gradu ne mora se ni ustati rano, ako nadoknadivom gubitku, o praznini koja je ostala
se i radi, radi se sjedei, i ovjek je odjeven kao za njima, ulice de se zvati njihovim imenima, za-

56 57
hvalno de im potomstvo od dobrovoljnih priloga KIA
podi i spomenike u mnogim i mnogim gradovima
i naseljima.
Mislim tako, i nigdje jedne mjere op eg zado-
voljstva.
ta misli, Alija, koliko ovjeku treba da bude
zadovoljan?
Dva metra zemlje. Kad se oprui, onda je sas-
vim zadovoljan.

U Salih-hode danas su seljaci u pdvrnici. J-


11 se kukuruz. Petnaest teaka pomi e se uz blagi
uspon podvornice u kojoj tu i tamo ima koja veli-
ka gomila kamenja obrasla divljom lozom i kro-
butinom, ogru mlade kukuruze koji su prorasli
mimo koljeno, ali ih je sua uhvatila pa im se like
ve od ranoga jutra zpred . Nou malo povrate
duu, ali ima nekoliko dana kako nema vie ni ro-
se.
Kopai rade od zvijezde do zvijezde na mobu
svome hodi, koji i sam kopa kao i svaki teak. Sa-
mo njega ne zovu drugi seljani na mobu, jer ipak
kakav je da je, hoda je, pa mu treba odavati ast i
ne zvati ga na teki posao. Ali nije da on ne bi ko-
me drugom pomogao. Toga nema. I njegovi sinovi
rade kod drugih na mobu, a ako ustreba, i na nad-
nicu.
Salih-hoda i nije pravi hoda koji godine i go-
dine ui u medresi, zamota oko fesa bijelu ahmedi-
ju i onda u i djecu u mektebu, klanja u damiji i
kupa mrtve mukarce. On je uio malo vie nego
njegovi suseljani, pa ga prozvae hodom. Selo
obi no ima drugog hodu koji zimi dri vjersku
nastavu u mektebu, a ]jeti, kad djeca izictu sa sto-
kom na pau, ide i on za njima, i kako kojeg uhvati

58 59
tako ga odmah i pita iz vjeronauka to im je zimus - Ne boj se ti, Salih-hoda! Nama ne treba zapi-
predavao. On nosi i bijelu ahmediju, klanja u da- sivati od nejela.
miji i kupa mrtvace, .a hodinica ene. Stanuje u Salih-hodina nevjesta prostrije bo u i na nju
zgradi uz damiju, koja slui i kao mekteb, a selja- stavi starinski karavan, pun ovrit pr . Kraj njega
m ga plaaju variakom ita po ku i, runom vune, spusti kablicu mla enice. Zaas udarie drvene ka-
sa malo mrsa i tovari kom drva godinje. Ako mu ike grabiti masne zalogaje, a kad nestade s pure
poneki ni to ne da, hoda je strpljiv, a ako sasvim masla, polie je mlaenicom. Salkeina se kaika
rascijepi i drak joj se prelomi.
presue prihodi, hoda trai drugo selo. Onda Ku- - Prekldat demo se - kae Ibro pago i dodade
line ostanu bez hode, kao i ljetos, ali im za nevo- mu svoju kaiku. Svi su utjeli i gledali u svagda-
lju dadne ruku i njihov Salih-hoda; samo, ako ko nju teaku hranu koje je brzo nestajalo, a od koje
umre, on nee da kupa mejite, nego treba i i u dru-
go selo po drugog hodu. malo kad ljepu vide na svojim skromnim sofra-
ma.
Zato je Salih-hoda i najpriznatija osoba u selu. Dok su ruali, nevjesta je otila na vrelo i doni-
Kad njegovi seljani rade u njega, kao ovo danas, jela ban vode.
na mobu, rade kao da je na Wen, pa ih ne moe - Bog zna, bra o, nije dugo do kie. Voda je ko
dostii, a kamoli presti i. led ledeni!
- Allahu umiljeni, ba je pripeklo! - kae Sal- - Boe s hairom!
kan Beiri i tare rukavom znoj sa ela, a koulja Oprali su ruke i polijegali u hlad. Mlai su od-
od beza pripila mu se uz mokra leda. mah zahrkali, a Salih-hoda i njegova dva-tri
- Jah. Pravo je udo da jo ima ita zeleno do- vrnjaka zapalie lule.
kle oko dopire. - Ja mislim, ima mjesec dana kako nije pala ki-
- Ovdje se, na moju duu, kukuruz dobro dri. a.
Ako Bog da pa porosi kia, bit e ovdje lijepa zim- - Vie, vie. Boe mi oprosti, ini mi se, ne znam
nica. ni kako je kad kia pada.
- Ovaj je kukuruz napredan kakvih ih ima. Mo- - Ah, lijepo, brate, kad pane ona istiha, pa kva-
e se odmah zai sa srpom pa ga poeti kravama. si, kvasi, a zemlja zamirie ko dua, eh.
Da rijeku kroz njivu navrati, ne bi bilo fajde. - I muhe se nekakve uestile, pa kolju ko bijes-
- Izgorjelo, jah! ne. Odmah krv otvore.
- A i ne izgorjelo, kakva svijeta ima na zemlji! - Prilika je kii.
- Da otpoinemo, ljudi - vide Salih-hoda. - - Grijean je svijet. Da nije djece i staraca dutu-
Evo, nevjesta nosi ru ak. Hajdemo pod oskoruu! ruma, da Bog na njih ne pogleda, sve bi skapalo: i
Ostavie motike i sjedoe u hlad. Pun ban hlad- insan, i hajvan, i travka, sve, sve. Dobro je da nam
ne vode zaas se isprazni kad ga dohvatie petna- ikako ikad pane.
estera edna usta. - Neki dan kazuju u kahvi kako je nekakav do-
- Ostavite, ljudi, vodu! Ne ete mo i ruati! ao iz Bosne, pa tamo od sue, kae, ispucala zem-

61
60
lja da se ne smije niko nou uputiti kroza selo. - Nemoj, Ale - veli mu Salih-hoda. - I prije je
Moe, kae, propasti itav ovjek, koje su pukoti- bilo i sua i zlih ljudi, a i danas ima dobra svijeta.
ne i po putu i po njivama. Ima ga, da bi ga na ljutu ranu privijao.
- Kau ljudi, a muno je vjerovati, nekakav se-
ljak tamo u Slavoniji iziao na njivu, kao ovo mi
danas, da kopa, a sunce prieglo i njemu dodijalo, Sunce se primicalo vrhu neba. Sjene se kratile, a
pa on dohvati puku te je okreni na sunce i opa- motikama presje ena trava po dananjem kopu
li... ve je davno privehnula. Od zapada podigla se
- Uh, uh, neuzu bilah - dude se svi i zgranjava- tanka maglica, a ispod nje zalahorio vjetri .
ju se. - Dajte, ljudi, da zaponemo! Hora je. ini mi
- ... I kako on opali, a ono prirasti za zemlju, se da nedemo dugo. Pokisnut demo.
ko da je niknulo iz nje, pa se sad s mjesta ne moe - Eh, da hoemo! Boe, s hairom! Ja ne bih a-
pomai. lio pokisnuti, samo da ona natopi lijepo.
- Aman jrabi, kako to moe biti! Digli su se i opet zali u red. Zvonila je motika
- Eh, Boje davanje! Neki dan to kazuje neka- kad bi udarila u kamen, zgrena leda kao napeti
kav stranac u Muana u kahvi. Veli, svijet se na nj lukovi naginjala se nad mlade stabljike, u kojima
kupi ko na kakvo udo, a i jest udo da ne moe je ivot tinjao. Talk ga je osjeao kao smrtni hro-
biti vee. pac u ovjeka kad mu dua dode u podgrlac. Ali se
- Moe svata biti - veli Salih-hoda. - Ko je dua moe i povratiti, makar se inilo da de i osta-
vidio na sunce pucati! Zar mi znamo kada zgrijei- viti suho i ispadeno tijelo.
mo, i zar znamo ho emo li za to biti kanjeni oVdje Zalepra pod prstima vjetra upredeno kukuru-
ili na ahiretu. Ah, malo nas Bog kanjava koliko zovo lie, a iz tanke plaviaste magle sa zapada
grijeimo. Eto, Salko Palata za dvije godine posa- izdvojie se bjelkasti oblaci, koji nahrupie nad
dio krumpire u vrtlu, pa Bog podaj i sua uniti da Kuline. I dok prijedoe nekoliko sela, natustie se
ni sjemena ne izvadi. Tako on i proljetos iznio na i posivjee, a svjetlica ih propara s kraja na kraj,
njivu desetak kila krumpira izrezanih da ih posadi, dokle oko vidi. Nejasna tutnjava zamnije odne-
pa mu neto zdurni u glavu, pogledaj u sunce, kao kud, ne zna da li je iz prekritog neba ili iz zem-
da je ono h, Bog, pa mu zaprijeti rukom: E lje... Ne razabire dolazi li ti do uha ili je osjea
nede, veli, ove godine prevariti, ako si lani i kako ti iz zemlje raste u noge i savija se u srce, pa
preklani, pa s krumpirom u lonac. nisi naistu je li to strah od groma ili od grda,
- Nema vie onih starih vremena - kae Ale je ustreptala nada radi sre e to je donosi plodna
Handar. - Sada niti se radi ko je Bog zapovjedio, kia.
niti se pjeva k je Bog zapovjedio, niti se igra... - Pohitite, ljudi, samo to nije udarila! - vide
Eto, sve se izvrnulo, pa i Bog, Boe mi oprosti, ko Tale Jamak, dok sjajna motika zvoni o suhu zem-
da veli: E neu ni ja sada vama kao dosad. Zabo- lju, prevre je i sitni ostavljajui udolice medu pro-
ravili ste na me, pa du i ja na vas. rijedenim kukuruzima.

62 63
- Brao, da ostavimo posao pa da pohitimo ku- Krupne kapi u estae. Natiskoe svi na uzana
ama. Valja duhan unositi pod krov, pa kad ga kuna vrata, ali dok se svi izue, zadnjima se leda
smjestite, a vi se vratite da uinamo - nudi Salih- skvasie.
-hoda poslenike, ali oni kau da e im ih kuna - Samo nek ona s hairom natopi, pa ja ne alim
eljad i sama od sebe unijeti. ni vie pokisnuti!
- Ne bih bio rad, ne dao Bog, da iko zbog mene Po kamenim ploama krova po ee zvoniti zrna
bude na teti ni koliko muha moe na krilu ponije- grada. Lica se otegoe i o i pomutie. Hoda izba-
ti. ci izvrnut sadak nasred avlije i zaokuisa. Opet
- Hvala ti ko rodenom ocu! grom propara nebo i obori se u jablan usred sela,
I pognuti nad zemljom pomicali se Salih-hodi- kao da potrese itavo selo. Drhtavim glasom ho-
noj ku i, motike zvonile, ogrtale kukuruze, mrvile da dovri ezan i utr a u sobu. Sve se naikalo na
zemlju, izvrtale ile od pirike i sretve koja je davila dva prozoria i gleda. I onih rijetkih zrna grada
njihovu glavnu hranu, a znoj udario na svaku poru nestade, a poe jednolina kia. Ueeni krov za-
njihova tijela i kapao po istoj zemlji koju su i nji- as se zasiti i strehe po ee kapati najprije prlja-
hovi oevi i djedovi zalijevali. vim kapnicama, a onda se izbistrie. Svjetlice pre-
- Na me pade jedna kap. stae tkati nebom i nestade one zloslutne huke od
- I na me. Hrguda i hladnog vjetra koji je sigurno dolazio
- Evo i na me - javljaju se teaci ispravljajuFi kroz grad.
povijena tijela i otiru i kaiprstom oroeno elo. - Samo da nije gdje u kojem selu omlatio ljeti-
nu - misle s brigom svi. U onog je ki udata u
- Dosta je, brao, hajdemo u kuu - zove hoda Dabricu, onome je nevjesta ispod Crnugovca, pa
mobu. ako budu prijatelji postradali od grada, reda e bi-
- Razmitit e ovo - vele neki ne ostavljaju i po- ti odvojiti im koji zalogaj od svoje sirotinje. A ko-
sla. me je danas do davanja?
- Nee. Sad e ona udariti. Gledaj kako se zao- Kukuruz je raspleo zelene bajrake i poudno
lujalo od Hrguda! srkao kapi, koje su se niz ljebasto li e slijevale u
- Samo da Bog dadne da prode bez grada! suha usta zemljina, iz kojih je izbijalo do malopri-
- Boga mi, uje se iza Kota nice huka. Prilika je je drhtanje edna samrtnika. Zapara i zadah mok-
da ga onamo ima. rih tijela napunili su sobu, ali je oni nisu utjeli,
Munja je proparala nebo i trijesak se razlijegao jer je izvana dolazio svjei miris poroena tla, a do
selom. njihovih uiju dopirao slabaan um od kvasanja
suhe isitnjene zemlje, koju su zakuhavale nebeske
- Subhanellezi jusebbihurradu bi hamdihi... - vode onako kako su oni svi eljeli da bude, pola-
poeo je hoda potravi uz podvornicu, a za njim ko, polako. Jer, ne daj Boe, da udari pljusak, od-
nagrnue teaci. Neki nemadoe kad ni motike po- nio bi usitnjenu zemlju niza strme njive i ostavio
nijeti. Nema straha bez Bojeg straha! gole litice bez ivota. Da potraja grad, pobio bi
64
5 - A. Nametak: Trava zaboravka 65
svaku travku, svaku biljku, i sad bi iskaiano kuku- ran Koldo. - On de uskoro iz vojske, pa nek se di-
ruzovo li e visilo, a stabljike bi strile bespomo - jete smiri i nek se ima oko koga savijati.
no kao ljudi kojima su odsjeene ruke. - Bit de jo svadba, bit de, jah. to ja znam,
Puni osje aja zadovoljstva jednako su gledali sprema se sedam-osam momaka jesenas pred kadi-
njive pod kuom i sve one do nakraj sela, koje su ju - kae Beiri .
utjeene mirovale, a ispod krovova im se sputali - ta velimo, ljudi, da ovo iza uine dovrimo
plaviasti dimovi i savijali se k zemlji. podvornice? teta je da ostane naopako.
- Dajte, ljudi, smjestite se lijepo. Ne tiskajte se - Neete, vala - kae Salih-hoda. - Dok kahvu
u prozore, runo vam je - riutka Salih-hoda mo- popijemo, pa svak svojoj kui. Ne gonim vas, nego
bu, ali se poslenici ne miu, nego zure u svoje nji- svak treba svojoj eljadi. A mi demo ovo, inalah,
ve i u nebo, iz kojega rosi. koji dan dovriti.
- Bujrumte, evo i uine - ali njima se ao odma- Jog' svi nisu ni ruke oprali, a Husika Behram
i od prozora, iako rijetko vide ovakvu zahiru na uletje kao bez due:
svojoj redovno suhotnoj sofri. - udne nesre e, po Bogu bra o!
Izlaze, peru ruke i sjedaju, a Salkan Beiri uzeo - ta je, kazuj!
motiku i udario jednom u neojaren kukuruz. - Kad ono prvo vrijeme pue, ovdje gluho bilo,
- Dva je prsta nakvasilo. U novom kopu sigur- ubilo Mujkana Salihia i Sekanu. Sjedili oni u
no je natopilo itavu podlanicu. Huminama i uvali ovce, kad ono posred njih.
ute i jedu i svaki as pogledaju na njivu ili os- - Aman jarabi!
lukuju da nije moda prestala, premahnula, a ovo - Uh, uh...
bi bilo premalo, jer je zemlja oednjela, ispucala, - Je li ba na mrtvo ili ih je samo malo dohvati-
umrtvila se. lo ?
Kia je padala i nade su rasle. Penica i jeam - Kao umur su.
izdali, osobito ozimi, jer su ih zimunje vode izjele, - Uuvaj nas, Boe, od nevidbvn i nendn.
ali Bog je pogledao na sirote Kulinjane, pa de ba- - A to demo sad, kad nemamo hode? Ko de
rem kukuruz roditi. Moda de se i oni prevehli po- vi! - poinje se Sa-Mujkanpti?Eovse
vratiti, a duhan de sigurno diknuti uvis. Jo ako 1ih-hoda srditi na njih. - Za sitnicu se s hodom
mu cijena posko i, bit de barem desetak svadba u zainatite i ne dadnete mu to ste se pogodili, pa
Kulinama, a jo smo i mi jaki, misle seljani, pa de, ode traiti glavi selmeta.
Bog da, o Petrovu zacvr ati dvadesetak golih ako ute seljani i osjeaju se krivima.
gosta i zakripat de i nove i stare beike.
- Jesmo, Salih-hoda, krivi, nema fajde zboriti,
Slatki zalogaji slije u niz grlo, a tiha kia zalije- ama sad je nevolja, pa se nema to razmiljati. Ovo
va nade u srcima, i ona rastu, pune se i trepere. nije za ekanja, bit de reda tebi zapregnuti rukave i
- Ako Bog da pa se uzme to para za grode i okupati ga, a do jeseni te zr da i mi nademo neto
duhan, valjat e mi eniti Selima - kae stari Du- hode.

66 s* 67
- Ko? Je li ja da kupam? - I Sa1ih-hoda se say - Sijeda - zvao je enu. - Noas se nee zaspati
stresao. - Ja znam da e svak umrijeti i da to i me- od muha. Kia ih je utjerala unutra. Evo ti nekoli-
ne eka, ali mrtvaca dirati . . . ne . . . ne . . . ko listova krobutine, pa ih poprskaj jomuom.
- Nema tu nekanja! Dunost ti je kao najuev- Napravio je snopi od loza i objesio ga o strop
nijem medu nama. u sobi. Miris bijelih cvjetova i jomua navukli su
- Danas je svakako kasno. Sunce se ve kloni muhe medu prude i lie, pa je Salih-hoda oprez-
zapadu, a nema nikoga ko bi Sekanu okupao. Ne- no navukao rairenu vreu na snop, podvezao je i
ka stoji do ujutro, pa demo vidjeti. skinuo sa snopiem zajedno, pa bacio u dvorite i
- E pa tmm?
Razide se moba. Ode svako svojoj ku i, raalo- izgazio.
en smru Mujkana i Sekane. Dvoje sirotana vo- - Moi e se rahat spavati.
ljelo se od djetinjstva, i kad je lani Mujkan odslu- Iza veere svladao ga umor, ali se otimao eka-
io vojsku, nainio je neto kuice i prekrio je jui da klanja jaciju. Sina jo nije bilo, ali se on ni-
raevim krovom, pa se odmah sprva jeseni oenio. je brinuo. Do i e. Ako ne dode noas, doi e
I milovali se njih dvoje, kao to se miluje sirotinja ujutro.
koja ne zna da ima i boljeg ivota. Bili su neraz- Klanjao je i legao. Zaas je kripalo iz soba jed-
dvojni i Sekana je trebala kroz koji dan poviti e- nolino hrkanje. Sva se eljad smirila. Umor ih po-
do. kosio, a kapanje streha uljuljalo.
Sa1ih-hoda se zagrnuo gunjcem i izaao u pod- Ali bojazan da ne prestane uskoro kia, da ne
vornicu. Ponio je motiku. Zakopao je u dananjem puhne sjever s Velei, koji bi osuio i opekao zem-
kopu, i ve je za itavu motiku nakvasilo. U neoja- lju pa bi bila kao ploa, odvijala je u Salih-hodi
renom kukuruzu navlailo za podlanicu. Mokro snove o gazanju po studenoj vodi i poplavama, i
hladno lie kvasilo ga pri prolazu. A smokvova on se budio i oslukivao tihi romon sa streha i ista-
grana zape mu za fes i sa irokih listova izli za vrat kanje lijeba u veliki bakreni kazan. Svaki put mu
vodu. Strese se i obazre na planinu. Bila je sva u raspoloenje raslo i nije mu se dalo da odmah za-
magli. spi, nego bi prislukivao, i inilo mu se da kroz
- Samo da se ne uhvati kora na Velei i ne puh- prozori uje pucketanje kukuruznih trska, koje
ne ispod nje sjever, - pobono je zaelio hoda, i naglo rastu od ove tople ljetne kie, pa im se ko-
dua mu se napunila zadovoljstva s ovog obilnog ljenca proteu kao to se dremovan mladoenja
dananjeg berieta, ali ga onda opet obuzela tuga protee i zglobovi mu pucketaju kad hoe da zakli =
zbog Mujkana i Sekane. ja novi ivot.
Pozvao je sina i u sam mrak poslao ga u Lokve i
Aladinie da trai gdje bilo hdu i h6du radi
mrtvaca. S klepetom pijevevih krila u zoru i jasnim ku-
- Reci im, moj je troak, samo se ne vraaj bez kurijekanjem ou se bahat iz mahale. Nasrnu tor-
njih ! njak i uzdie graju, a kad poznade eljade iz kom-
68 69
iluka, povue se i savi pod strehu, gundajudi na e jedini, to ti je ovaj svijet! Jedno se rada, drugo
samog sebe to je poremetio svoj jutarnji drijem. umire, jedno se veseli, drugo pla e i jadie. Da,
- Hodinice, hodinice - zvala je curica lupaju- jedno se rada, a ju er je dvoje umrlo. Nije bogme
di na kudna vrata. dvoje, nego troje. Sekana je bila teka. I eto, troje
- Ko je, ta hode? nas je u selu manje, a samo se jedno rada. - Pa
- Ja sam. Poslala me mati da odmah dode. Tre- zade okom po selu i vidje da se prevario u broje-
ba joj neto. nju.
I Salih-hodina ena poznala je po glasu ko zo- Pamti od djetinjstva koliko je bilo kuda, a sad ih
ye i zato zove, pa se zaas die i navue dimije. ima dvaput vie. Sad njegova mahala ima vie dje-
- Kud de zr8m? - razbudi se Salih-hoda n,le- ce nego prije itavo selo. Ima vie i zemlje, njiva,
zinim spremanjem. ali je ume manje. Pamti on u Hrau osam gole-
- Zove me Beirevica. - Sagnuvi se nada nj mih dubova, gdje je mogao sve s jednog na drugi
proapta, da ne uju djeca u drugoj sobi i da se ne prijei da ne shodi na zemlju, a sad nema ni iblji-
razbude: - Bezb li rd. - I urno izade. ke dubove, nego kr i sitna kukrica. Pa koliko je
I njemu se razbi san. Ustade i primae se prozo- otilo Kulinjana u grad! Odselili se i rade u tvorni-
ru. Podie ekmu. Svjei jutarnji zrak zapljusnu ga cama. Jedni se pate ovdje na zemlji, drugi u gradu,
da say nasrhnu. Prigrne se gunjcem, skide ibuk s i sve tako do Boje volje, kao ovo ju er Mujkan i
police i napuni lulu u duhan-kesi. Niko nije siao Sekana.
u kudu da rasprede zapretanu eravu na ognji- Dohvati iza ku nih vrata ibrik, nato i u nj iz bu-
tu, da ispee Sijedom kahvu i pripali lulu. Izvadi iz rila vode i uze abdest na avliji. Po ee se dizati i
tehare kremen i trud i udari akmakom dok uhvati djeca. Dok on klanja sabah, ve mu je Hatuna is-
iskru. Povue dim i dva, zakalja se, i dok otkalja pekla kahvu.
jutarnje kaljanje i oisti drijelo, razbistri mu se - A gdje je ovo mati?
pred oima. Dovri lulu i napuni drugu, pa kad - Doi de - odgovara on mirno, i djeca vie ne
oejfi prvo svitanje, podie se i sade na podvorni- pitaju, nego svako odlazi za svojim poslom.
cu. Doao je Avdo i doveo Musli-efendiju izmia
Kia je prestala i obilna se rosa iskrila na sva- i njegovu enu ak iz Aladinia. Opremili su
kom peru kukuruza, na svakoj travci. Prestraeni mrtvace i selo se iskupilo. Jedni su zorom otili na
zec skoi s gomile na kojoj se cijedio od noanje groblje i iskopali grobove u miljevini. Iz grobova
kie to je svu nod lila nad selom, a u Humu zapir- je izvadeno vie kamenja nego zemlje. Pred grob-
litae jarebice: pit-tint, dit tint.
- ljem su se poredali i klanjali mrtvacima denazu.
to mi ovo nema Sijede, to se ne vraa? mis- - Kakva znate ovoga ovjeka? - pitao je Musli-
li Salih-hoda zagrdu i rukave, jer je ved vrijeme -efendija seljake.
umivanju za jutarnju molitvu. A ta li je s Av- - Dobar, Allah rahmet ejle!
dom? Je li naao hodu? - Zagleda se prema - Da mu halalimo!
Lokvama i kao da oslukivae dolazak sinov. Bo- - Halal olsun!

70 71
I prihvatili su opet za nosila. Pustili su mrtvace - E, bogme, pomo i de komiluk. Danas neko iz
kraj iskopanih grobova. ove ku e, sutra iz one, a i one se nee izleavati.
- ini mi se da su plitki - kae Musli-efendija. Dva-tri dana, pa na noge.
- Nee iz njih ute i, koliki su da su. Da si ih ti - E daj nam, Hatuna, razmuti erbe! Rodaci su
kopao, ostavio bi ih plie - kae Mea Huskovi . - mi, pa je red...
Otpale su mi ruke kopaju i. Vie sam lomio sjeki-
rom miljevinu nego lopatom i motikom.
Ude Mujkan, stidljivo, pozdravi ih i stade kraj
- Dobro, dobro, to se obrecuje na me - veli vrata, kao da je kakav krivac.
Muslija - nisam ti nita duan ostao, ako nisi ti - E nema fajde, Mujkane, vrijedan si - kae
meni - prigovara i njemu i jo mnogim Kulinjani- Musli-efendija. - Prvo, pa muko!
ma koji mu ostae duni hodarinu, pa on morade - Eto, jah, ta e... Nego ja doao da zovnem
ii u Aladinie. Ne bi im ni sad doao da ga je ko da se djeci imena nadiju.
drugi pozvao, ali nije htio itetiti hater Salih-hodi. - To moe i Salih-hoda.
S groblja se razidoe svako na svoj kraj. Salih- - Ne, ne. Ti si danas dvoje otpremio na onaj
-hoda pozva svoje mahaljane da se uvrate k nje- svijet - veli Salih-hoda, - pa je red da ovome tro-
mu. Sjeli su u ardak i cura je iznijela velik ibrik ma otvori vrata u ivot i da im dade lijepa imena.
kahve. - Peke, ne branim. - I pode s Mujkanom, koji je
- Dode li vam mati? - pita pomalo i zabrinuto skakao s kamena na kamen i vjeto se prebacivao
Salih-hoda. preko stbla. inilo mu se da mu podrastaju krila,
- Istom sad. Eno je malo legla da se odmori. pa e poletjeti, ali onda se najednom snudio.
Plaho se, kae, umorila. Trebat e togod dati hodi. Doao je iz treeg
sela. Nije dodue radi njegova sina, ali, eto. Da je
- Eh, od ta de se umoriti? T nije ona radala! to Salih-hoda, ne bi trebalo nita, jer je iz naeg
A ta je rodila Beirevica? sela i jer nije pravi hoda, nego seljak kao i mi, a
- Muko. Ama nije ona sama rodila. Do sahat ove druge hode koji nemaju zemlje nego se potu-
iza nje rodila Mahmutovica ker, a iza nje mlada caju od sela do sela, ne bi ni imali od ega ivjeti
Mujkanovica sina od naramka. da im ne ispane ovako.
- Hla-hla - udi se Salih-hoda. - Eh, ljudi, A on ima samo dvije banke i nema to manje
ovo nisam nikad duo. Tri jetrve, pa sve tri da za je- hodi dati. Ostat e prazne ruke.
dan dan rode. E, ovo je ba udnovato! Ali se brzo utjeio: Ko je juer ujutru mogao
- A to ti je udnovato? - kori ga Musli-efendi- misliti da de se ovakva kia izliti i oivjeti zemlju.
ja. - Kad je bila jesenas Mujkanova svadba, najela Pa sad sve klija, pupa, raste. Tako e i on danas
se braa bureka i halve, pa eto ti... ostati prazne ruke kad dadne hodi posljednje dvi-
- Znam ja da je to Boje davanje, ali ko de im u je banke, ali e mu ostati puno srce, i on bi, da ga
kui raditi kad su sve tri rodulje? nije stid od kune eljadi, pomilovao enu, polju-
bio sina i zagrlio ovu toplu vlanu zemlju.
72 73
KMET tvrd, zna za patnje, a ni veselje ni alost mu ne rav-
naju brazde po e1u. Mi se u kru radamo i kad ,

mremo, pod kr lijeemo. Svi mi govorimo: nema


jadnijeg ivota na svijetu od naega, a niko ne os-
tavlja ova brda tako blizu nebu.
Moj otac bio slobodan seljak, a to je onda rijet-
ko bivalo. Ovo malo to imamo bilo Boje pa nae.
Otac se jednom zaduio do grla. Dvije hiljade gro-
a. I upravo za toliko svu zemlju prodao, a sm se-
be unajmio u kmetstvo. I svi mi bili kmetovi.
Dok je otac bio jo slobodan, rodile mu se tri
Nije mi se dalo u na ardak, pa sam doao Ah- keri. Udario svijet na nj:
metu da preno im. U ardaku su zidovi hladni, pa - Oeni se, bolan, na enu; ova ti samo enska-
bi trebalo cijelu sedmicu bez prestanka loiti da bi diju rada. Ostat de ti imetak tudinu.
se moglo u njemu stanovati. Na visini je ovo selo. I, Boga mi, natjerali oca, pa de on jednoga dana
A onda, i neobiaj je samu ovjeku. materi:
Osam je sati. Vatra u odaku plamti. Vani je sni- - Stara - velioj on - otidi sutra u hra e, pa
jeg, a u sobi smo Ahmet i ja. U drugoj njegovoj kad dode Kuna ^ afrina, zaprosi je za me i podaj
zgradi, preko dvorita, eljad mu je i krava pod joj amanet!
jednim krovom, u prizemnici kojoj je pod kao i A moja mati, Bog joj duu pomilovao, ni pet ni
ovaj nabijen ilova om. Sigurno ve spavaju. Jedan est nego njemu:
mu je sin oenjen i lei sa enom u istoj sobi u ko- - Nee za mene ive druga u nau ku u !
joj, medu ta etiri zida, lei jo pet dua. A Ahmet Bilo je to prvi put da ga nije htjela posluati ot-
sjedi sa mnom i pria. Razvezao mu se jezik, pa kako su po eli so i hijeb zajedno jesti. On je gur-
najprije po eo o lovu, a onda prelazi na drugo. nuo od sebe. Ona uutjela; ta de, pa se opet savila
Za mene je prostrto kraj odka. Leaj je od da- njemu pod noge. Bog dao pa bila tada zbabna. I
saka, na njima slama i preko nje gunj, a gunj je i ona ba niti je Kunu isprosila, a ni on o tom govo-
pokriva . Kad zakunjam, treba mi se samo na leaj rio. Pri maklo vrijeme rodaja, a ona bila u brdu za
prevrnuti. Spavanje mi nije ni nakraj pameti. ovcama. Jednoga dana pred zalazak sunca, upravo
Ahmet pria, a ja siuam. kad je ovce sjavljivala, osjeti da raa. Dijete pani
Tebi je udno da se moe u ovom kru ivjeti, na tle. Ograda, nigdje nikoga. Nita otro da djete-
gdje ne vidi nita dokle ti oko dopire nego ka- tu pupak uree. A ona izvuci usukan konac iz ko-
men, go kamen. Izmeu kamenja vidi bus trave, se, podvei pupak, nasloni ga na kamen, a drugim
ovdje - ondje ovcu ili kozu, negdje nekoliko dubo- otrim udri odozgo i presijeci ga, pa onda dijete
va, krpicu zemlje i nita vise, nita vie. Pa i ovjek zamotaj u rubac s glave. I to joj nije bilo dosta, ne-
je ovdje kao iz kamena izrastao kamen. Okot, go nakupi naramak drva, sjavi ovce, optjeraj ih

74 75
oko Ku ina, pa preko etenita i Doklinih vrtlina gubiti, kao da i nismo bili. Aga Danki iz Blagaja,
do kue. koji je od nas kupio zemlju a nas ukmetio, nije ni-
- Evo ti, stari, sina - rekla mi ocu kad je dola. kad doao u nas. Otjerali bismo mu u jesen onu
- Vjerujem, na moju duu. tre inu prihoda to ga je Bog dao, a on vjerovao
Ona mu ga dodala, a on zaplakao kao maleno vazda.
dijete: I tako to bilo uvijek. Za etrdeset godina ja sam
- E, neka te, Vranjevka - bila ona iz Vranjevi a mu vazda na tri-etiri konja stjerao ono ita, malo
- a sad se ne bih na te oenio da mi daju carevu masla, jaja, koju koko, a on me ne bi doekao kao
sultaniju. kmeta nego kao svog brata i uvijek mi, kad bih se
Rodio se bio tada Osman, te on umrije za ovoga vraao kui, neto eljadima poslao. Malo za ovog
rata. Spomenulo se, ne povratilo se! nesretnog rata bijae naopako polo. Digoe mene
Poslije, kad god bih neto o tom mislio, udio jedno vrijeme u vojsku, a ostario sam bio i onda,
bih se ocu: kako se mogao srditi na mater to je pa njivu uzorae enskadija. A je li ena plug uzela
ona ensku djecu radala. T to mu je bilo u silu u ruke, nema tu sre e. Nije nju Bog stvorio za te-
Boga govoriti. Kako bi meni, na priliku, mogao bi- ka posla. Sre om, mene brzo vratie. Bijah u Sla-
ti drai Meho ili Alija ili Mustafa nego to je'Zej- voniji, a srce pu e za ovom golotinjom.
na. Svi su mi kao prsti na jednoj ruci: udri po jed- Zato li je ovo, Boe jedini? ta je ovo, kakva je
nom, boli, udri po drugom, boli. A svi ne misle o ovo slast u ovoj zemlji, pa je ne moemo ostaviti, a
tom ovako. Nekako svi gledaju na ensko kao na kad je ostavimo, ne moemo je zaboraviti? A puste
tude eljade u kui. A ne zna ovjek od kojeg mo- one ravnice onamo pukle kao more, zemlja crna,
e vie dobra vidjeti. pa ispod pluga kao da se mast cijedi, i ima je, bra-
Pa onda, meni nije moglo le i u pamet kako te, ima, pa je se pola ne moe uraditi. A ovdje, ona
dre da je muko dijete starije od najuglednije sta- aka to je ima, uradena je da ni dlanom ne bi mo-
rice. Kad naide muko, ma ko to bio, ene, ako sje- gao neuradeno pokriti, slomi se rade i i nikad da
de, diu se na noge ispred njega. Pa ako i zbabna ti rodi ni ono najnunije, nego ti je reda na rad, u
ena naide, diu se ispred nje. Vele: Moebit je u tud svijet, da mogu ovi kod ku e ivjeti. Najsretni-
njoj muko. udno je to meni vazda bilo. Ja sam ji si kad si zaradio da ti moe biti brana do novo-
bio kmet, a moja, ili svakom drugom njegova, ena ga i malo platna za preobuke, a na drugo i ne mis-
jo jednom kmetica. Kmetica agina i moja robinja. li, niti ti srce za tim hlepi. Pa onda, zdrav si, ena
Istina, na selu je od ve e potrebe radi zemlje mu- ti mlada, ako je mlada, vrsta, dvoje-troje bucmas-
ko, ali je meni vazda ensko bilo nekako drae. te djece prpa ti se u luini, biju se od ale, igraju, a
Ono se uda, ode iz ku e, pa moda i za slobodna u tebi se srce iri, iri i kao da e sada kroz prsa iz-
seljaka. A onda, ensko je, brate, upravo kao zem- letjeti.
lja. Plodovito, brate, milo i ljubokrvno. I tako dan gonio dan. Ja radio zemlju, ona rada-
Postali mi kmeti. Ja se rodio za novog stanja. la onih desetak tovara ita, a ja tre inu vazda go-
Kmetsko dijete. Bili smo kmetovi, ali ne valja due nio. Mislio sam katkad je li ovo pravo: da ja radim

76 77
a da nosim drugom, koji mi nije ni rod ni pomozi- Danki u nastupio onakav as kakav je ocu bio
bog. Ali kad bih se sjetio kako je dolo do toga da kad je prodavao zemlju u kmetstvo. On sigurno
ja nosim tre inu, onda bih rekao: E, pa pravo je. nema ove godine ni zrna ita u hambaru, a i on je
Ko zna ta bi bilo od oca da mu se nije onda ovjek. Reda je jesti.
Danki u nevolji naao. Mislio sam i kako je tih Pa neka. Neka mi glava pane ovdje na putu, ali
dvije hiljade groa ve valjda i s kamatama plae- ja du ovo, to je pravo, otjerati.
no, ali nisam mogao drukije. Zakon je bio tu koji
je govorio: jedna tre ina prihoda zemljovlasniku,
Presreli me seljaci. Svi su me oni voljeli, i svi
a dvije zemljoradniku. Dobro. Drugi moda nije o smo braa, a sve selo jedna porodica, ali ovdje su
im oi plamtjele, a sohe se u rukama vijale kao te-
torn ni mislilo. Kod drugih su bili druk iji povodi
kmetstva, a ja sam vazda mislio o svom sluaju. ke prijetnje.
Ako je moj otac bio kmet staromu Danki u, zar - Kuda e?
ja moram biti mladomu? Je li to pravo? On nikad - U Blagaj.
nije doao ni da vidi gdje je ta zemlja, a ja sam je - Komu goni ito?
- U mlinicu.
svake godine triput premetnuo preko ruku. Kia ju - Dobro - vele oni meni - ali se pazi da ne ode
je snosila niza strminu, a ja je u vreama na vratu
iznosio i nasipao po vrhu njive. Nije bilo stope na drugu stranu. Da nisi jadan, ne goni agi, jer ne
zemlje na koju nije za ovih pedeset godina to sam bi vie ni cigloga asa stariji bio. Ne damo mi da
na njoj motikom mahao kanula kap znoja. Moga
nae ito ide iz naega sela. Cuvaj se! - zaprijetili
znoja. mi slono.
Pa eto, svejedno to sam ja tako buntovno i za- I meni na um padalo kako smo mi svi ovdje na
onda protivzakonito mislio, kad je dolo novo sta- selu bili braa. I kakvo je nae djetinjstvo bilo?!
nje, nisam prestao biti kmet. Moja je dua ve Majke bi nam dale komadi hljeba i malo sira u
kmetstvo obiknula. Drugi su palili ardake agin- drvenom anku za ruak i uinu, i mi bi se uputili
ske, ruili kule, pirovali na zgaritu negdanje u brda s ovcama. Nisu nam davali drugoga suda
aginske mo i, a ja sam, kad je pao prvi plod, potje- nego drven, da ne bi muzli ovce i varili mlijeko, a
rao agi tre inu prihoda. mi bismo se dosjetili pa naloili vatru i u njoj za-
Svi drugi seljaci podigli se na me, kamenovati grijavali kamenie, pa ih drvenim maicama ba-
me htjeli, a ja ostao pri svom. I djeca se moja meni cali u anak pun jomue, vadili ih i opet bacali u
protivila, a ja stajao kao kamen na kamenu. Sta- vatru, da se zagriju, a vru e bacali u mlijeko, i tako
lan. vrst. Digli se na me svi, a ja natovario na et- bi zamalo u drvenom anku provrelo mlijeko i mi
vero konja penicu pa potjerao u Blagaj. se astili.
S kamenjem i sohama podigli se na me. ta du? Pa i momatvo nae bilo bratstvo. Ako je mo-
mislim se ja. Zato da ja nosim agi tre inu, a drugi mak iz drugoga sela uvrijedio kojeg od nas, svi mi
niko ne e? A i meni se i mome ivotu prijete. Ali kao jedan udri na nj. Vazda smo bili jedno, a sada,
moram, moram. Govori neto u meni: Moda je vidim ja, ne gale se oni, ubit de me.

78 79
Nema fajde due gubiti, malo me i strah, ali
opet, kad ja na neto ustanem, prije e me prelo- ovjek. Mora i on ivjeti ill ga je trebalo ubiti od-
miti nego saviti. mah kad je ostao go, da ne skapava kao pas.
Doao ja u Blagaj. Okrenuo pravo aginoj ku i. ovjek je on, brate moj, ovjek. Boli i njega kad
Pokucao zvekirom na vratima. Iziao aga, suh, ze- ga ko udari, a milo mu je kad ga ko pomiluje. A ne
len, upalih oiju. Vidjelo se na njemu da je odavno valja da umire polako, dlaku po dlaku. Nije to
blagoslov ostavio tu kuu. All svejedno ohol, vi- ljudski. Zar misli da je meni slatko ovo to sad je-
sok, uspravan. dem, kad znam da ima ovjek koji nije ni danas, ni
- to si doao? juer, ni prekju er jeo? Ko ne misli o ovome, nje-
- Evo, aga, ja dotjerao to je Bog dao i godina mu je u slast svaki zalogaj koji jede...
donijela. Dni se ve, i mi se spremamo za lov. Ahmet je
Nekakav drhat mi uao u grlo, a noge se pod- izvrstan lovac (i lagan, premda mu je blizu sedam-
sjekle. On upro oi u me i ree me, probada svega. deset godina), ali je sino, priajui o svome sta-
- Goni, fukaro, nisam ja gladan! Nisam spao na nju, pao u sjetu, pa se bojim da de biti mnogo bes-
to da mi se milostinja dijeli. Goni, ui jedna glad- korisnih hitaca. Druk ije, kad naleti zec ispred
na i pogana? Ti da meni dade etiri tovara oulji- njega, puca i ne moe fliti, ali ranjena zeca uvijek
na, a drugi nijedan da mi ne dotjera ni zrna od sto zakolje da se ne mui.
tovara! 1 sad du ja tebe mekinjama kupiti, rdo jed-
na. Zna li ti ko sam ja ?!
Bale mu se suu iz usta do tla, a crnog od o iju
nestalo, i samo bijelo, podliveno krvlju, koluta se
tamo-amo. Noge mu klecaju, a prsa se nadiu, i
gola krupna rebra, a u njima neto hropi kao kad
se zakolje mlado june.
I ja otiao u mlinicu, samlio ito i vratio se ku i.
A gore na granici naeg sela sve na nogama: mu-
ko, ensko. Naoruano kocem i kamenom.
- Znao sam ja, ljudi - dere se Luka Pavlovi iz
svega grla - da on nee goniti agi ita.T nije niko
lud svoju muku davati drugomu. Evo vidite da je
bio u mlinici.
Ja utim i svoju mislim.
Pa eto, mislim je i danas. A ta de biti s njim?
Od njega je sve oteto i niko mu nije dao ni aku i-
ta, ni aku zemlje da je sam obrauje. A i on je

80 81
6 - A. Nametak: Trava zaboravka
AHMETOV MEDVJED - Pa ko ubi medvjeda? - pitam ja, spremaju i
se da opet nekud maknem kad vru ina premahne,
da potraim kakve divlj i, sm ili s Ahmetom, a,
zna se, Pta jedva eka da ide, iako je od vruin,
od mnogog skakanja po lovu, od umora toliko
smrala da bi na njoj ivoj mogao prou avati ana-
tomiju pasjeg kostura.
- A ko e drugi nego tvoj Ahmet - kae Sali-
haga.
- Stoga se meni toliko tuca, kad me esto spo-
- Bog zna otkad nije bilo medvjeda u naem se- minjete.
lu, a i onaj to je zalutao prije etrdesetak godina Okrenusm se, a ono Jamakovi upravo izlazi iz
ostavio je kosti u Rotimlji, a koa mu vidjela mno- Hnskovia avlije i nakon dva koraka eto ga pravo
ga mjesta i ko zna iju sobu ukrasila - govorio medu nas. Sjede, a mati ga ponudi findanom kah-
nam je Salihaga Doklo dok smo sjedili na gomi- ve. Popio je, buno srui, vruu mrku tekuinu.
li, nakon podnevnog spavanja, i dok su stariji pili Piita se protezala i; premda je bila na lancu i sve-
crnu kahvu. zana za granu od hadrulje, izvratila se na leda i va-
Ta naa gomila ili sofa nastala je od sabiranja lja se po zemlji, gamiui tako na ledima prema
mnogobrojnog miljevog kamenja po njivama, a i Ahmetu i skikutajui od dragosti to ga opet danas
od poruenih nekih jednosobnih ku ica, koje su vidi.
bile nepotrebne kad je kupljeno ovo imanjce, pa se - Bit de lova - kae Salihaga.
na vrhu njezinu uhvatio sloj zemlje i na toj zemlji - Ovo ne vara - veli Ahmet. - Ako i ne bude lo-
porasla fina trava, kao engleska. Na gomili su iz- vine, bit de pukaranja.
nikle dvije goleme smokve: termenja a i hadrulja, - Pa kud demo danas?
i daju debeo hlad, a izmedu njih leti pogled prema - Jutros sam bio neto u Dretelju u Palate, pa
Hum inama, preko kojih, od morske strane, pue kad sam se vra ao preko Doklinih Dugih njiva,
svakog ljetnog dana od podne do pred ve er pro- prhnu ispred mene jato jarebica... Ama pogolemo.
vijenca. Prema jugu je Pobrde s crkvom, pa Ko- A i zec se vi onuda po gomilama.
tanica i dalje u dubini Hrgud nad Stocem. Na is- - Jest, jest, u mene je obrstio kupus u vrtu vie
toku je preko polja Gorica s mektebom i dami- Sutulije - kae Salihaga.
jom, a dalje iza brd Vele, gola i playa, dok se u Spremamo se i idemo Ahmet je preda mnom i
ponekoj uvali na vrhu i usred ljeta ljeska snijeg. Sa nosi puku. Proli smo kroz Ku ine, pa preko en-
sjevera strmi i goli Hum, ali do njega je zelenilo: ue i Oraja na Fatniki brijeg, a onda na Sutuli-
vinogradi, njive, ograde i prave pravcate ume, ne ju. Usput pitam Ahmeta kad je posljednji put ubio
po veliini obraslog prostora nego po veli ini hras- vuka, jer sam drao da nema divljai u naim kra--
tova, jasenova i kljenova. jevima koju nije ubijao.
82 6 83
- Bit e ti moda zaudo, a1i nisam nikad. - To ste ono sigurno o meni govorili kad sam ja
- Pa zar ih ne bude nikad u Rotimlji? Ni preko doao.
zime? - Jesmo.
- Bude njih, da ta! Ali udna je to stvar. Nema
, - Jah, jesam, ubio sam medvjeda, ali je to, Boga
sretnije ivine od vuka. ta sam ga i ta puta vidio, mi, davno bilo. Ima etrdeset godina, ako nema i
ak i blizu kua. Dolazio je jednom za velike zime vie.
na Oraje. S prozora sam ga vidio, a bio je gladan, - Pa gdje ga ubi i kako?
trbuh mu za leda prionuo. Neko bijae izbacio tru- - Evo ba ovdje. Na svojoj njivi. Ovdje je bio
lu tikvu na ulicu, a on je raskide, pa usput odvali golem dub nasred njive. Moglo se od njega svakog
komad i nekako ga kao preko volje prodrije, pa ljeta skresati pola linj ka... Jednog dana ovdje u
ode svojim putem. mene na njivi ugaen kukuruz, a sila klipova iz-
- A to ne puca. na njega? lomljeno i izgrieno. Otiao ja pred veer na Rda-
- Nisam imao puke. Kad god sam imao puku t da natoim vode, pa priam i pitam to bi to
u ruci, nisam ga vidio, niti je na me udario i kad je moglo biti, jer stope su bile kao ljudske, a pokraj
hajka bila, a jesam li zimi kada bez puke, eto nje -
njih druge, manje, upravo kao da su hodali ovjek
ga na najljepi puani tir. i dijete. I drugi se teaci tue, a neki stariji vele da
- udnovato. je to sigurno bio medvjed. Kakav medvjed? vele
- Ba udnovato. Eto, lovim ja blizu sedamde- jedni. Niko ne pamti da je kad medvjed doao na
set godina, a nikad nisam okrenuo puke na vuka. Rotimlju. Drugi opet vele da ga je glad natjerala,
A vidao sam ih svakakvih i na svakakav na in. Vi- pa je siao iz Biine ili ak s Velei ovamo gdje se
dio sam jednom, uhvatio kozu, pa je nije zaklao, sije, jer da je to medvjed koji ne napada stoku ne-
nego je zubima stisnuo za kou na vratu i ona jad- go jede vonu i itnu hranu. Ja kaem da du ga no-
nica tri uporedo s njim, a on je goni i udara re- as ekati s pukom, ali me drugi odvra aju, jer da
porn kao biem. Viem ja za njima: ua, eha, a on je medvjed opasna zvjerka. Ja velim da u ga s du-
nita ne pometa, nego je otjera... Vidao sam opet ba izgledati, ali me oni jednako razbijaju od naka-
kako je ovcu zabacio sebi na leda, pa je nosi bez ne, jer da se medvjed penje i na drvo.
ikakve muke, dre i je zubima za vrat, zavrativi Ja se ipak odluim i kaem komijama svoju od-
malo glavu da mu se ne spuze niz leda... A moda luku. Oni me savjetuju da za svaki sluaj ponesem
si i ti primijetio u konja na zadnjoj nozi kao iski- na dub i sjekiru, jer je ovakve ivotinje teko ubiti,
nut komad mesa, pa poslije zarastao, i konj nekad a ranjene se razjare, pa bi ovjek zaas zaglavio.
epa, a nekad mu nije nita, ako mu vuk nije izva- Da me odvrate od nakane, pri ali mi o nekom lov-
lio vei komad buta. I ono je vuk nagrizao, pa bilo cu koji je godinama ubijao medvjede, ali ne pu-
kao drijebe, bilo kao ohme, a nekad bogme i od- kom nego nekakvim zavijenim noem. Taj lovac,
raslo konje. kad bi poao u umu, natakao bi na lijevu ruku ne-
- Salihaga neto danas re e da je nekad i med- kakav kao oklop od gvoda, a na nj omotao krpeti-
vjed dolazio na Rotimlju i da si ga ti ubio. na, pa kad bi se susreo s medvjedom i ovaj se is-

84 85
pravio da se s ovjekom rve, lovac bi ga razdraio ta bi s njih. Onda, eto ih kroz plot do moje njive,
rukom, sakrivaju i desnicu s noem za le a, a kad pa hop-cup u kukuruz. Kako unidoe kroz plot,
bi medvjed skoio put njega i razjapljenim ustima me ka odmah odvali jedan klip i poe ga guliti i
uhvatio mu lijevu ruku, lovac bi ga desnom i no- jesti. Onda joj, zar, ona kosa to nikne izme u
em ubo u trbuh i rasporio ga do grudi. Tako bi zrnja i na vrhu klipa ini per in, zade medu zube,
medvjed pao, ,a lovac mu onda skinuo kou. Tako pa se meka prope na zadnje noge i poe panda-
je bilo nekoliko puta, dok nije jednom njega med- ma prednjih nogu akati zube. Kako se bijae
vjed zaskoio i uhvatio ga za desnu ruku, pa ga prema meni okrenula, opruim puku prema njoj i
oborio i izgrizao, i nije ga pustio dok mu se nije opalim odjednom iz obje cijevi. Vrisnu puka kao
uinilo da j e ovjek mrtav. Kad je ovjek kasnije nebesko vrijeme, razdrije se meka da se sve potre-
doao sebi, jedva se odvukao do kue i lijeio se se i suknu prema plamenu iz puke, a onda se srui
na godine dok nije ozdravio, samo je ostao do pod dub. Ono mee provrtje se oko nje pa nagnu
smrti gluh. Pa kad bi gdjegod u drutvu sijelio i bjeati.
kad bi oekivali da i on rekne koju rije , on bi kao Htjedoh otvoriti puku, ali iskrivim obje igle.
iz sna pogledao po drutvu i rekao: A? Je li med- Zaboravio ih ipkom povratiti, jer to je bila starin-
vjed? Ljuto zvijere. ska puka, igle nisu odmah iskakivale same naiz-
Svejedno to su oni i to ispriali, ja ne odusta- van, nakon pucnja. Me ka lei pod dubom, a ja ne
doh, nego odem Hafizovi u i zamolim ga da mi smijem da sa em. Sve mislim, ona se pritajila pa
dadne puku. Bila je u njega dvanaestica, valjala je eka dok sadem da skoi na me. Usijeem jednu
muke glave. to god sam u ivotu uzimao puaka granu, pa je bacim na nju, a ona nita. Bacim onda
u ruku, nije bila nikakva kao njegova. i sjekiru na nju, a ona lei kako lei. Spem ja po-
Zar ni moja nije bolja? pitao sam ga, malo torn niz dub, pa nagnem bjeati uz njivu, jer jo ne
uvrijeden u dubini svoje djetinje due. vjerujem da je gotova, kad se gore uvrh njive dere
Dobra je i ova, nema joj se ta prigovoriti, ali brat mi Osman: Ahmete, brate, jesi li iv? Cita-
je Hafizovi a puka bila neto posebno... Elem, vo je selo ulo pucanj, samo brat poletio. Eeee, ne
da ti ne duljim, dade mi ovjek puku i nekoliko rekne se uzalud: Nema ljeta bez Jurjeva danka, a
fieka, a ja metnuh u fieke po est dramaluka, pa ni brata ne rode ' ga majka.
uzevi i sjekiru izverem se odmah sprva ve eri na
dub. Ostavio sam medvjeda tu preko no i, a sutradan
ekam ja tako, ekam, a, Bog dao, mjeseina nahrupilo itavo selo da vidi udo nevideno. Kad
kao dan. Najednom vidim dolje na Doklinim Du- sam ga sadro, bilo mu je u koi tmm jedanaest
gim njivama dva medvjeda: zapravo, bila je to go- pedlj svrh njuke do nadno repa. Dramaluci su
lema meka i malo me e. Okrenem puku i nania- mu proli upravo kroza srce, ali opet koliko je bio
nim, ali daleko, ima blizu sto koraka. Nema fajde tvrd, svi su ostali pod koom na ledima. Nijedan
pucati, samo du ih otjerati. A meni je i do njihove nije probio kou i na ledima, pa skroz proao kroz
koe. Najednom ih nestade; ne vidjeh od granja medvjeda.

86 87
Hafizovi poslije oblijetao oko mene da koe ne STEAK
prodajem, nego da je on uzme, a da ja traim ta
hou, ali ja nisam dao. Onda neki lovci govorili da
u biti kanjen to sam ga ubio, jer da je to biljevni
medvjed, a nije mesar, pa da se ovakvi ne smiju
ubijati, ali ja mu kou odnio u Stolac u kotarsko
poglavarstvo i dobio deset forinti nagrade. Pa i za
kou sam uze lijepih para. A ve da i ne govori-
mo o lova koj slavi i hvali. Ne bi mi ga, ini mi se,
niko mogao zlatom premjeriti, koliko mi je bio vri-
jedan onaj medvjed...
Nego, u nas ostade prazna torba zbog naeg pri- Ahmet je iao za mnom i nosio lovinu u arpe-
anja. Mi se ovako zasjedimo i nastavimo pri ati lju. Prelazili smo urno preko njiva i ograda i ne
kao ene, mjesto da hodamo i da togod ulovimo. oekujui da umorni psi podignu zeca ili jato jare-
Ja sam ulovio pri u od tebe, a ako ne nosimo bica, samo da se to prije kod Carske ume do e-
nikakve lovine ku i, nije nam nafake u njoj. pamo hlada. Bilo je oko ruanih doba i sunce je
pripicalo, makar da su prve jesenje kie poprskale
zemlju. Prije dva dana naiao je i jak pljusak, ali se
sunce jo ne da Stjerati za Hrgud, nego istom iza
Kotanice ustaje, pa se oko podneva visoko uzdig-
ne, i ovjek, ako se nae tada na izvanu, le ima
suncu okrenut, jo gazi po glavi svoje sjene.
Navrh Poljana zasa ena je borova uma, Car-
ska, kako je narod zove, a s ovu stranu brijega,
gdje mi doprijesmo umorni do nje, ima patarenska
nekropola. Lei tu dvadesetak Dobrih Bonjana s
velikim kamenim ste cima bez natpisa, nijemim i
zagonetnim, kao to je i davna vjera njihova. Je-
dan je izduben kao korito i pun prekju eranje ki-
nice. Ahmet zadrava pse da ne opogane vodu dok
se nas dva ne napijemo, a onda se sputamo u
hlad pod bor, iz kojega smola curi i mirie. Psi ha-
lapljivo lo u vodu i lijeu u hlad, da ui kao par-
ni stroj kad se stavlja u pogon. Ahmet izvlai ibuk
iza vrata ispod koulje i ustanovljava s nedunom
psovkom alosnu injenicu da je putem lulu izgu-
88 89
bio. Duhankesa je puna, ima u tehari i kremena, i globe. Najposlije nas natjerae da ovdje sadimo
trda, i akmak, ali lule nema. Nema ni cigaretnog borove. Tovarima se donijelo sadnica, a mi koji
papira, a ni u mene u torbi nikakvih novina, jer bi smo bili osueni na globu, da ne platimo u para-
on i u taj papir smotao. Prebrali smo se i ustanovili ma, morali smo saditi mlade bori e. A ta im ni-
da je u mom novaniku samo lova ka karta od pa- smo radili da se ne prime: rezali im ile, krivo ih
pira, a u nju se ne isplati zaviti cigaretu. Nagadali sadili, zasijecali im koru, pa nita! Svaki se primi.
smo gdje ju je mogao izgubiti. Posljednji je put Kad je na nekome carska dova, udno je udo!
puio kod Cetenita i onda ibuk zatakao za vrat. - Pa to ne biste sad po onim pustilanima sadili
Prelazili smo preko plotova, provla ili se ispod kad vidite kako je ova lijepa kao lijepa djevojka?
grabova, pa mora da je negdje zapela za granu i Evo ste je i prorijedili, pa opet u njoj ima i hlada i
sletjela sa ibuka. Ali koliko god je bio alostan grade...
kad je ustanovio da nema lule, sad se razveselio na - Nema ko da nas natjera!
neku sretnu misao. Izvadio je no i u ledini iskru-
io komad zemlje, gdje je mogla i djeja aka stati, Svukud okolo kr, sitne njive ogradene kame-
a onda izdaljega, ukoso, do dna te jamice protje- nim zidovima ukupljenim s njih, ponegdje vinog-
rao neki prut, pa ga izvadio i mjesto njega uvukao radi u prisoju, ili smokva, pa dalje nekoliko starih
ibuk. Nasuo je pola ake duhana, iskresao vatre i voravih dubova, pa opet kr, njivice, vrtli i, gomi-
navalio raspaljen trd na duhan. S pohlepom je le ku a slamnatih ili kamenih krovova i vedro ne-
prilegao, nalaktivi se na desnu stranu, i teglio di- bo nad krajinom. Miris borove smole uvla i se
move. kroz nozdrve, umor sklapa o i, a kroz grane mrkih
- Nisam ni na ovakvu lulu puio, ali nije runo. borova huji s Velei vjetar, koji se dolje u selu i ne
- Bogme se ti dobro smisli! uti. Psi su prestali dahtati, poklopili se uima i ni
- Da je kakvo dobro, ne bi meni na um palo. makac. Samo pokatkad, kao kroza san, trzne se
Kad je duhan izgorio, istrugao je noem pepeo i Pto i kao da zarei.
nasuo duhan nanovo. - Sanja o lovu - rekne Ahmet. A i on se uutio,
- Kako koja godina, sve manje lovine, Ahmete! izvukao ibuk iz nove, nepe ene lule, oslonio se na
- Jah, isije e se krupna uma, a sitnu koze, trag ste ak i gleda niz ledinu blagoga nagiba put ku a
im se zameo, unitie! u Trijebnju.
- Pa to se ne sadi nova? - A ovaj ste ak iz kojega smo se napili vode, to
- Ko je vidio da se uma sadi? Nju Bog da. Ni- je itava pri a.
kne drvo, pa uzraste, pa eto. - Eh?
- A vidi, Ahmete, u ovom kraju nije nikad bilo Volio sam da uti, da se predam milovanju vjet-
borova, pa kako ova lijepo poraste, a mlada je od ra i mirisu borove smole i posljednjom kiom op-
tebe. rane zemlje, ali on, kad ve nije puio, htio je da
- E, to je drugo. Kad mi prije usijeci drvo u svo- mu danas ne dangube usta, iako nije bio velik go-
joj ogradi, a umar nas javi u Kotar, te zatvor, te vordija.

90 91
-Nekad davno, Bog zna koliko stotina godina se dolje pod njim stvori kaljua, pa se od blata ne
ima otada, ivjela je neka ena Dbra, koja nije bi-
la ena samo svome doma inu nego i svakome ko moe vodi pristupiti. Onda Ibrahimaga naredi jed-
bi se svra ao u njegovu ku u kad ga nije bilo do- noga dana, te se upree dvanaest volova i dodoe
ma. A bila je lijepa kao upis, i ko bi joj se jednom pravo ovamo. Mnogi svijet dode pomo i, dok se
svratio, traio je i bez potrebe da ga opet put nane- die ovaj ste ak na okrugle klade, te hajd, potegni,
ie na dareljivu ku u. Uhvati je ovjek u nevjeri i povuci, pokreni, na jedvane jade svukoe ste ak
onog drugog ubi, a ona pade preda nj na koljena, pod novu esmu.
da prieka dok mu ne rekne rije . On je volio pa - Ali, ne lezi vrae! Istoga dana razbolje se Ib-
joj i tu molbu primio. A ona nije nita htjela od rahimaga. Te boluj danas, te boluj sutra, te se on
njega nego da joj stavi na grob izduben biljeg. Po- nbolova godinu dana. ivi muenik! ta je ko go-
to ju je ubio, zakopao je i naredio klesaru da is- vorio, on radio, ali koristi nikakve. Najposlije po-
klee velik ste ak, koliko je velika njegova alost ao mu brat Mehmedaga nekakvu uvenu hodi
za Dbr m. Eto, to je ovaj ovdje ste ak, iz kojega da mu ogleda u itabu. Hoda, im je otvorio di-
smo vode pili. I iva i mrtva gasila e putniku na- tab, kae: Tvoj je brat uzeo neto vakufsko. Nego
mjerniku. Jah, ene, ene. Ko nema ene ne zna neka odmah ostavi tu vakufsku stvar na ono mjes-
to je uivanje, ko nema djece ne zna to je slast, a to odakle ju je uzeo, jer de druk ije od Boga smrt
ko nema ni ene ni djece ne zna ta su brige. iskati, a On mu je ne e dati. Vrati se on i kae to
- Nego, Bog zna je li ovo ovako bag i bilo. To se bratu. udi se Ibrahimaga. Nije on nikad tude ni
pri a iz davnina, a ima druga stvar s ovim istim zaelio, a kamoli uzeo. I pogotovu vakufsko. Kad
ste kom, a nije se davno desila. Eno vidi onu ku- je nekad davno i upao divljaku kruku iz vakuf-
lu ondje? Ono je Hasanagi a kula. Na inio ju je ske njive kraj bunske uprije, oprao joj je dobro i-
neki Ibrahim Hasanagi ima jedno osamdeset go- le u Buni, da ne bi na njima ponio m mrvicu va-
dina. A imao je on i brata Mehmedagu; oba su bili kufske zemlje. A sad, da je uzeo neto vakufsko i
dobri, pravi ljudi. U njihovoj ku i nije nikad sama da to ostavi odakle je uzeo! Mislio je nekoliko da-
kuna eljad s'edala za sofru. Bilo je uvijek tu koje na, dok se ne sjeti da je uzeo ovaj ste ak. Naredi
tude eljade. ^ tedjeli su od sebe, a troili su na odmah da se pod vrelo izdube drveno korito, a ste-
druge. Puno je re i, ali udali su stotinu sirotih cura ak da se vrati ovamo. Upregoe dva vola u jaram,
o svom troku, da ti za drugo ne kazujem. Ondje podmetnue pod ste ak klade, a volovi potekoe
kraj njihove kule bilo je movarno tle, i Ibrahima- trkom uza stranu . . .
ga se dosjeti da bi tu moglo biti vrelo, koje negdje - Jesu li pjevaju i, Ahmete?
na drugu stranu oduuje, pa ne moe ondje da On se uvrijedio i zautio.
provrije kako treba. Nabavi majstore iz Dubrava i
mnoge teake, te kopaj danas, kopaj sutra, dok Moj prijatelj Krznarevi od srca se nasmijao
jednog dana ne udari jako vrelo vode. Napravie kad sam mu ovo pri ao.
drvene cijevi i izvedoe vrelo da s visoka pada, ali
- Ako i nije istina, ali je dobro smiljeno.
92
93
- Oprosti, ali ja ovdje nita nisam izmislio. Ah- I ZASVIRATI I ZA PAS ZADJETI
met Jamakovi jo je iv, pa ako te ne mrzi oti i na
Rotimlju, potrai ga i proetajte do Carske ume,
pa de ti on pokazati i ste ak i ispriati pri u od ri-
,lei do rijei kako ti je ja kaem.
- Ne mislim da nije ta no pripovjedeno. Ja sam
za tu priu duo davno prije tebe, i to ne od Ahmeta
nego od svoga oca.
- A od koga ju je on uo?
- Ni od koga. On ju je sam izmislio. Zbogom ostaj, lijep teferi u,
- ?I dok ja odem i opet se vratim.
- Da. Kao muzejski konzervator iao je po ovoj Uvijek sam se pitao dok sam bio srednjokolac
naoj zemlji, gdje jo uvijek dobroduan narod zato kolska godina po inje u rujnu, kad je tako
vi. U Trijebnju je vidio prije vie od pedeset godi- divno na selu. Ako ferije mogu trajati samo dva
na seljaka kako lomi krasan steak s ornamentima mjeseca, zato to ne bi bili kolovoz i rujan, makar
da bi ga uzidao u kuu. Iako je mogao da pozove se i u vrelom srpnju moralo i i u kolu. Ali i posli-
andare u pomo, on je volio proturiti jednu ovak- je, na sveuilitu, kad su ferije bile i itav rujan,
vu pripovijest i njom je bolje o uvao ste ke nego meni se nije ilo sa sela. Kud god pode, grode s
da je kraj njih ostao andar uei. I ne samo tu. trsova zove te i nudi ti se. Pa ako utrgne grozd i iz
Koliko je on posijao pri a o starim gradovima, ku- tudeg vinograda, zna da ti je unaprijed oproteno,
lama, zidinama... jer e i ti njemu oprostiti ako neviden prode kroz
- A ono o Dobri? tvoj vinograd i ubere grozd. Vidi li ga pak, ponu-
- To natovari Ahmetu na duu. dit deg ga i sam i nee mu dati da prode dok ne
okusi barem grozdi.
Pa onda smokve. Tenice, termenja e, hdrulje,
crnice, mrgulje, pa tek dvoljetke. Bila je sua i
udarila je prva jesenja kia, a kora na zelenoj
smokvi izbricala i kaplja joj meda visi iz cvijeta.
Pa oskorue, zdrv vote - kako bi rekao Ah-
met, drijeni, kupine, mladi kukuruzi, pe eni na e-
ravici, sve te Boje blagodati ostaviti i ii u grad, u
tjeskobu, u one smrdljive ulice kroz koje svaki as
projuri auto i digne prainu, u kolu gdje te na
glavnim vratima zapahne neki odvratan zadah da
ti se smu i kad dode sa sela, iz irine.
94 95
I napokon, kako da ostavi lov?! Ono u kolovo- i zimi navratim, i sa alo u se okrenuo pa zagra-
zu, ako si kad pukarnuo, to je bilo mimo zakona, bio natrag.
jer se ne smije pucati ni na zeca ni na jarebicu, ne- A onda bi se poslije duga pjea enja niz Kvanj i
go samo na divlje golubove. Pa ako je i pala koja .
kroz Hodbinu sjelo na Bunu u fijaker ili bi se pre-
rtvica od pu anog hica, trebalo ju je kradom do- vezlo u ladi preko Neretve, pa eljeznicom ku i,
nijeti kui, da ne bi kogod saznao i prijavio, a on- dok bi prtljagu i ljetinu potjerali cestom Alija Hu-
da, ode puka, ode lova ka karta! bani, Maina ili koji drugi.
Sad se istom po ele i kie otiskivati, pa se i rose A kad si uao u visokim zidom ogradenu avliju,
nalazi izjutra, da ti opanci promo e dok prijede koja je drukije duga i iroka, osjetio si se kao u
preko polja. Sad ker e odmah nade zeca i hora ti klopci. Trava narasla i prekrila lijepu kaldrmu,
je pucati, pa ako se i ne ubije, ovjek se izdovolji u cvijee nekako podivljalo, stakla na prozorima po-
pukaranju i ne osanisv se hode i besposlen. muena, a svukud praina i pau ina. Sve te neto
Pa sve to, zar, ostaviti? Svu tu irinu, svu ljepotu gui, sve te davi, i htio bi da bjei, ali nema kud.
i slast, i zatvoriti se u grad, u ku u, u sobu? Ali, Doao si prije prtljage, pa ti je reda pri ekati dok i
mora se. Kad dode vrijeme, valja ljetinu pokupiti ona dode, da pomogne rastovrati, unositi u osta-
pa se spremati ku i, u Mostar. Jo nam i posljed- vu kukuruze, suhe smokve, grodeni ili smokvov
nju ve er dode Salihaga na sijelo i ispria, kao da pekmez, penicu.
iz knjige ita, kakvu pri u; dode nam i Ahmet, pa A dok prtljaga dode, sat-dva iza nas, treba podi-
ako ne na sijelo, a ono rano zrbm da mene isprati jeliti po komiluku i rodbini, ako je bilo sree u lo-
do iza Rotimlje, ne bismo li usput to oborili, da vu, da i oni znaju kako to mi radimo na selu idu-
prazne torbe ne idem u Mostar. i za pasjom pameti. Pa kad i to dode i prode i
Ja bih taj dan podranio i dok su drugi smotavali malo se trkne na Neretvu da se na brzinu okupa
posteljinu u bale i denjkove, a ljetinu, skupljenu u jer se ve ne moe dugo ostati u vodi, makar da je
vre ama i sepetima, tovarili na konje i na maga- zrak ugodan, ak jo i veoma topao onda jog os-
rad, ja sam s Ahmetom okrenuo kud oni ne e ii i tane dosta vremena da se ovjek dosaduje, da ne
obiao jo one krajeve i okrajke gdje je jo najvje- zna ta bi s vremenom, koje bi na selu proveo u lo-
rojatnije da e biti zec ili jarebica. vu ili barem u hodanju.
Htio bi irine, da ti se oko ne spotie o krive zi-
I tako bismo se mi nali navrh Kvanja: ja s Ah- dove koji te odasvud okruuju. I onda se popne
metom, obavivi lov po Humu, a moji idu i putem na munaru, pa ti pogled plovi po starim sivim ka-
to pjee to na jahalicama, a za njima karavana menim krovovima jednokatnih ku a, proaranih
konja i magaradi. novim, crvenim, od crijepa, s uskim dvoritima, s
Iza jedne izbo ine Kvanja ukazao bi se komadi maljunim ba ama u kojima se krile murve sa ve
Neretve kod sela Bune i pusto Bike polje, s malim opalim liem i ipci. I onda brza Neretva, modro-
trakom zelenila kud Neretva protje e. Tu bismo se zelena, da joj i na dubini od deset metara vidi pi-
oprostili s Ahmetom, koji bi me zvao da se kadgod jesak na dnu, i njeni divni vitki mostovi i kamenite
96 7 A. Nametak: Trava zaboravka 97
munare kao uzdignute ruke koje ho e da dotaknu verokutu, uokviruju samo komadi neba, koje ti se
modro nebo. I empresi kraj njih, visoki i glomaz- ini, makar kako bilo plavetno, nekako maleno, si-
ni, s proraslim suhim granama, i jablani i platane romano i dolazi ti da vrisne:
na etalitu. Natrag na selo, natrag u prirodu!
Pada mrak i tjeskoba ti se uvlai u srce. Ovdje je
veer dulja nego na selu, pa ima sit da se naeka
dok mujezin zovne na jaciju. A na selu i ne dode
tako rano. Ili si na Rotimu da nato i burila vode i
dotjera ih ku i, ili jo eka negdje na eki, nee li
izii iz okrajka zeko na oguljen komadi njive da
se provalja i obrani od komaraca i druge ivine.
Prode ti tako neosjetno vrijeme, pucao ti ili ne pu-
cao, i kad si ve pod krovom, istom to si ve erao,
a ve je vrijeme jacije, a potom i spavanja.
Legao si u postelju koja je meka i udobnija ne-
go na selu, jer se ne moe na selo nositi toliko po-
steljine, i umoran si zaspao, a onda ti na san izlazi
Ahmet, pa Pta, pa zec koji tri prema tebi, kako
se samo moe poeljeti, a ti si ve prinio puku
desnom obrazu i cilja, cilja, i potee, ali nikako
horoz da omakne, kao da je prikovan - i zec pro-
trkuje.
Onda si doao medu jato jarebica koje se diu s
velikom bukom, nanianio si pukom i uhvatio si u
nian etiri, kao da su na koncu, a horoz se na pu-
ci samo vrti kao ru ka na khvenom mlinu i nika-
ko nee da udari o iglu, da bi se razlijegao prasak i
sama pokosila arene ptice, koje i ezavaju na
obzorju.
Probudio si se, ali kao u kakvoj tudini. Nije ti
na jastuk palo sunce koje se diglo iza Kotanice,
nego odnekud dopire blijedo svjetlo. Streha ku na
spustila se duboko nad dvorite, da kie, kad po
jugu padaju, ne udaraju u prozore. Preko dvorita
- staja, a do nje susjedna ku a, apkovina, pa nji-
hove crte koje se sijeku u nekom nepravilnom et-

98 7. 99
I I NI VII 11 Q
NAPAST

Proivio je on pet godina u odricanju i jednoga


dana dode mu napast u obliku djevojke.
Ali neto o njemu. Stara porodica, begovi pod
fermanom sultanovim, a jedan je izdanak, vjero-
vatno posljednji, on, Hamid. Prije njega rodilo se
u Bajlozovoj ku i est sinova i nijedan se ne pod-
gojio, a kad se on rodio, sve izvalilo u nj oi kao u
kap vode na dlanu. I kad su ljudi estitali ocu po
starom obi aju: Neka ti je hairli, pa onda iv,
otac im odgovorio: Neka je vala iv, pa... (ne
dorekao: makar bio i nesre a).
Njegov otac i majka bili dobri, sveti Ijudi, to se
rekne: samo da je vie ljudi na zemlji. I kad se Ha-
midu jo jedna sestra rodila, izgubio majku. Otila
ona da pomete jedan kutak u raju i da rastvori raj-
ska vrata muu koji ju je samo dva dana preivio.
On nije nita znao o svemu. Bijae dijete. Neku
staru strinu zvao je majkom, a rodene se nije ni
sjeao.
U sre i dani lete kao misli i tek to se svane, ini
se, ve se i smrkava. A ni godine se ne opaaju.
Odmiu i bjee i samo behar po kosama staraca
sjea ih negdanje mladosti. Skrb nad njim uzeo
ujak, dobar i plemenit ovjek, na ranu bi ga previ-
jao. I poten imetak se Hamidov mnoio, i pa-

103
metan Hamid odgojen, pa je dika i ponos ne sa- Jedne no i za vrijeme zelenoga kadera, kad su
mo ujaku nego i mahali ktoz koju prolazi. Sestra ljudske glave i po gradovima bile jeftinije, Hamid
mu se ve udala, on izvaden iz malodobnosti, i jed- se vraao u sitne sate ku i. Zapravo i nisu bili sitni
noga dana grom pu e u sve. sati, jer je ve truba budila vojnike u svim logori-
U na grad dode jedno garavo cigan e Sofia. ma naega grada. Iz jedne pokrajne ulice isko ili
Pjesma joj je lijepa kao i ona, pa u kafani gdje ona nepoznati ljudi, zgrabili Hamida i dok mu je je-
,

pjeva uvijek puno. Prate je etiri violine. Pa kad dan zaepljavao usta, drugi su mu prebirali depo-
zapjeva koju sevdalinku a izvrnutom akom udara ve. Tek kad se on okrenuo prema elektri nom
u def ili defom o goli lakat, nastane pravi lom bi- svjetlu, oni se zabezeknuli prepoznali su svoga
jesno vriskanje starih i mladih, neoenjenih i sve- redovnog druga s akamluka. Nasmijali se i ispri-
zanih. A u def, kad s njim proeta izmedu gostiju ali mu se zbog straha to su mu ga pripravili.
ljubazno im se smijee i, pra pada kao pljeva. Pa Lako su me mogli i zadaviti, mislio on urei se
starac Ibrahim-efendija, sijed kao ovca, stao kraj kui. Pa ta bih onda? Zar da pijan pred Boga iza-
baene ograde ljet ^ je pa ona pjeva vani izva- dem? I neist, Boe, ne ist? Pa na Sudnji dan, kad
dio neku plavu banku, pa joj dobacio preko ogra- svi goli izademo pred Gospoda Boga da nam sudi
de posljednji sud, da mene vikne: Hamide, sine
Deder onu: Kun'ga, majko... Omerov, poloi djela svoja na tereziju Pravde! A
Ona se zvonko nasmijala i, da mu eif bude na ja drui predao u jednu zdjelicu Dobro, u drugu
mjestu, zapjevala: Zlo to sam ga za ivota poinio, i zdjelica s _do-
brim djelima odskoila visoko gore kao da je u
Kun' ga, majko, i ja u ga kleti,
ali ekaj, ja u zapo eti. njoj pljeva, a zlo preteglo, i zdjelica samo to ne
Tamnica mu moja njedra bila, dotie tl. A otac i majka gledaju me i crvene se.
a sindiri moje bijele ruke. Oni su u hladu mirisna oblaka, a mene pe e sunce,
koje se spustilo na jednu milju blizine zemlji. Alla-
Ona je jog pjevala, a starac bjeao, mau i ruka- hu moj, oprosti mi! jauknuo Hamid u svjee jut-
ma oko glave, kao da goni davla koji mu je um po- ro i pourio se kui.
mutio. Kod kue mu sestra ve ustala i ispekla kahvu.
Hamid je bio tada zdrav, mlad i bogat, a ona za- On proao mimo nju, a onda se vratio, zagrlio je i
palila okom i glasom dvadeset njegovih ljeta, i on zaplakao kao malo dijete:
je ivio. Vjekovi i godine slagali novac u teke - Oprosti mi! Koliko sam te puta namu io i uv-
hrastove krinje, a no i troile. I potroile. Zemlja rijedio! Nikada vie ne u ono raditi.
se prodavala. I prodala. Onda je on, negdanji beg I ona zaplakala. Rekao joj da mu ugrije vode,
pod fermanom sultanovim, otvorio kafanu, radio i da se okupa. inilo mu se da iza tople vode i sapu-
troio, a stanovao kod sestre. na ostaje tijelo kao u novoroden eta, a dua bijela
Svijet okretao od njega glavu. Dugo, dugo, ko i ista kao snijeg ujutro, dok jog' nije nijedna noga
zna koliko godina. ljudska stala na nj. A kad se okupao i presvukao,

104 105
mujezin je pozivao pravovjerne na jutarnju molit- jedne ve eri govorila s Hamidom. On je nije goto-
vu. Uputio se Hamid prema damiji. On na da- vo ni poznavao. Jer kad je on ivot provodio na
mijska vrata, a preda nj Mula Mustafa Oruevi. svoju, ona je bila dijete, a kad se on poeo u se po-
Da se sunce rodilo sa zapada, ne bi se vie zaudio vlaiti, nita svjetsko nije vie ni vidio. Te ve eri
nego kad Hamida vidje da ide u damiju. T sino on se ranije vra ao iz kafane. Ona je stajala pred
je pijan bio kao uskija i , bezobraznik jedan, nje- kuom. Mimo obiaj javio joj se, kao stari momak
govu ker zadirkivao i pitao bi li pola za nj. A nabacio se nekom alom i otiao ku i. Ali se brzo
sad, eto, dozvao se i doao u damiju. 0 Gospo- vratio i poveo s njom razgovor. Pitao je kako sada
de, Ti si svemo an i najmilostiviji milosnik, rekao ive otkako joj je otac umro, a ona sitno drobila i
je on i uniao u damiju, odmahnuvi neodredeno avrljala kao vrap i : T, Bog se brine i za ptice, a
rukom, a za njim i Hamid. kamoli ne bi za ijude. Dok je ona govorila, njega
I otada je Hamid drugi ovjek. Predao se samo prolazili srsi, a jedan mii na uglu donje eljusti
Bogu. Ide putem koji vodi k Njemu. pod uhom neprestano podrhtavao. Ona kao da je
Mula Mustafa Oru evi, hoda te damije, up- osje ala neki znojni dah to je strujao od njega,
ravo ga zavolio. Jedna ovca iz njegova ionako ma- brzo se ugnula, savivi se u strtiiku, a to je njega jo
lena i prorijedena stada vratila se kad je on bio iz- vie zagolicalo.
gubio svaku nadu u njen povratak. Hamid gdjeka- Kad se od nje udaljio, udario se dlanom u elo:
da zamijeni i mujezina, a glas mu je ugodan, treba Pa ta je meni? Jesam li ja lud? T ja sam star i
ga u toplu ve er posluati pa osjetiti kako neto sijed. Preko etrdeset mi je godina. Blie pedeset
blaeno ovjeka golica na dnu srca. A kad se moli nego etrdeset. A sad da mi mota mozgom ovo di-
Bogu, say se zanese i uroni u molitvu, nita oko se- jete. Ne valja, ne l
be niti uje niti vidi. I on utonuo u molitvu i rad.
Tako je on proivio pet godina u istoi i pobo- Ali napast nije bjeala. Ona njega nije voljela.
nosti, kadli mu jednoga dana dode napast u liku Htjela je da se samo njime igra. Kao sita maka s
mlade djevojke. miem. Nije joj potreban za jelo, nego se nasladuje
Ne bijae ona lijepa. Ne mora ena ni biti lijepa njegovim cviljenjem, kad mu pande zarije u ivo
da je ovjek zavoli. meso. Tako i ona, Nedreta, pomalo ga gnje i i pu-
Mjesec se mijenjao dvjesta puta od njezina ro- ta ga, ali ne daleko.
denja. Bijae njena porodica nekad bogata, ali, I jednoga dana, poto se dugo od njega skrivala,
kao i ostalo sve nae, umirala je polako kao veer- ude u njegovu kafanu. On je zadrhtao, poblijedio i
nja rmen. Ve kao djevojica od petnaest godina sjeo na stolicu. Neko je iz jednog du ana naru i-
bijae izvikana. T, u naem gradu djevojke koje vao kahvu: Hamide, veliku, ali on nije uo nego
mrak zate e izvan ku e i nisu vie djevojke. A ona je piljio u nju. Ona se udaljivala kao neko udno
nije marila to se o njoj govori, pa ni uza sve o eve prividenje ne rekavi mu ni rije i.
prijetnje nije htjela promijeniti ivot. I kad joj otac Muila ga je okrutno. Kad nje nije bilo pred
umrije, ona tek onda dobi slobodu. Tako je ona njim, a on o njoj mislio, korio bi sam sebe:
106 107
Pa jesam li dijete? U to sam se zagledao? ta
me kod nje zanijelo? Nita u nje nema lijepo, ni- Ah, ta du od ivota svoga? jadikovao on.
ta. to me ovo dijete zanese, pa da ne znam vie ni
Pa i ono to je kod nje lijepo htio je sebi om- za to na svijetu nego za nju.
rznuti : I koliko god se trudio da ne misli na nju, iska-
Ni to nije lijepo bag zato to je kod nje. kao mu pred o i njezin stas. Dogadalo se da bi
pronio kahvu mimo du an u koji je naruena, a
Gdjekada je bio miran i uredno vrio posao. Po- onima koji su na veresiju pili za jednu bi kahvu
gdjeko bi ga zapitao: naarao i po nekoliko crta. Pa kad bi se na
Ma, ta je tebi, Hamide? Ne uje kad ko na- prvog obraunavao s dunicima, bilo je bruke i
ruuje kahvu. Ja onomade vikao veliku, pa ekaj, pokora.
ekaj, a tebe nikad. Ljudi moji, oprostite ispri avao bi se ni-
Pusti ti Hamida dobacio bi drugi ima on sam ja esto bio pri sebi kad sam pisao.
jednu to ga voli, pa mu sama na noge dolazi. Ne Malo si ti kada pri sebi dobacivao bi mu ko-
moe da eka do veeri, da joj on dode. god vie ozbiljno nego u ali otkad se zagleda u
Crvene i se kao dijete, on bjeao i koria sebe: onu enku. Dozovi se ve pameti, bolan, t brada
Zar sam dotle spao da i drugi moju sramotu ti je ve procvjetala. Pre e ti je misliti na onaj svi-
pri aju? Ovo ne valja! S ovim valja kidati. jet nego na ene.
I kad nju ne bi vidio za pet -est dana, on je ve
Vazda bi on tako rekao i vazda, kad bi je vidio, drugi ovjek. Rdi, trijezan je. Ali je ona kao ka-
strepio bi i drhtao. kav stari grijeh koji se ne zaboravlja, nego se vraa
Jednoga dana kad je groe zrilo po odrinama, u svijest u nekom izvjesnom vremenu. Pokae se,
u avlijama i ba ama naega grada, a sunce blije- blijesne i nestane ga, a u dui ostane samo tegoba i
tilo po sivim krovovima njegovih ku a, dola ona bol. Ona obi no ne govori mnogo. Samo se nasmi-
u kafanu da se igra. Ma ke i mia. Zrak je bio spa- je, uvije se pa ode i ostavi njega zanesena.
ran, a krv se gruala u ilama. Mula Mustafi Oru eviu veoma teko kako se
Pa ta ho e? - rekao on. to me vie mu- Hamid odmetnu od damije. Ta ionako ih je malo
dig? Ako deg poi za me, red! Poslat u prosce radi koji je pohadaju, a eto sad ni Hamid ne dolazi. ta
obiaja do matere ti. Ako nee, a ti me se okani! mu je, to on ne zna, samo mu je ao. Ve ima p
Ne mui me! Nestalo je njegove hrabrosti s ko- godine kako nije prekora io damijskoga praga. I
jom je to naduak rekao. Ta ja sam tako slab.. . on pode jednom u kafanu Hamidovu.
i.. . izmuen i zamalo da nije zaplakao. Ljetno je prijepodne. Gostiju nije bilo. Hamid
Ona se nasmijala i otila njiu i strkom kao vi- je istio kahveno sude i mislio o njoj. Ju er, kad je
tak jarbol, a to je njemu pamet zanosilo. Istr ao je proao ispred njene ku e, pjevae ona:
na vrata i zagledao se za njom dok nije zala, ne Kad sarhoi iz mejhane produ,
mare i vie za ovaj svijet. svaki nosi ruku na saruku,
a moj, majko, ruku na srdacu...
108
109
I sjeajui se toga, jauknuo kao ranjen ris: Ah ujem. Ona dolazi preda me, uvije tijelom, a ja
majko, to du od ivota svoga! sam odmah lud, nasmije se i odlazi. Ja padam na
I nemo an sjeo za sto i podlaktio se. Uniao koljena, sti em o i i vi em: Bjei, npasti!
Mula Mustafa. Naruio kahvu, sjeo u kut pa pije I dok Mula Mustafa zamiljen odbija dimove
odbijajui na ibuk dimove guste i plave. guste i plave, Hamid umoran sputa glavu na sto i
- Hodi, danum, ovamo da te neto upitam, ako ape:
ti nije mrsko. - Npast, npast.
- Evo me. - Pristupio Hamid krotko i nekako
bojaljivo sjeo preda nj, kao da je on sudac koji je
vlasnik i ljudskih ivota.
- ta je tebi, Hamide, pa te nema u damiju?
Eto prije, kad si bio onakav, niko nije ni o eki-
vao od tebe da dolazi. Ali sada? Bio si mi odra-
ao kao ro eno dijete. Nekako bjei, pa bih rad
znati zato?
- Neu od tebe kriti ni trun jednu, jer si ti meni
kao otac. Samo, tako ti Boga, da ovo to du ti rei,
ne ode dalje od nas.
- Priaj !
- Eto ova... zna je... Nedreta... - skanjivao se
on.
- Znam, pa ta?
- ta du ti duljiti? ovjek kao ovjek, zagleda se
u jedno ensko, pa tako i ja. Ali da sam se ja u nju
zagledao, Boe sa uvaj, samo eto, kad mi je na oi-
ma, mene svega obuzme nekakav drhat, svega me
znoj oblije, ja gorim say kao vatra. Gorim, efendi-
ja, i izgorjet de mi i tijelo i dua ako ovako potraje.
Kad mi je na oima, ja ne znam za ovaj svijet, a
kad je nema, pa i nema nita. Da se ho e udati, da
je avo nosi, j za vlaha, j za tur ina, samo da
je moje oi ne gledaju. Jer, jer, kad je gledam, ja
ne znam vie ni za ta na svijetu. Ona je nekakva
napast koja me progoni i koja de me prije vremena
u grob stjerati. Uzalud je gonim. Kad je ovdje, ona
se samo ejtanski smije, a ja zaepim ui da je ne

110 111
IZVAN OKVIRA ovoga malog svijeta od sjenovitih ba a, gdje se
akamlui uz rakiju i komadi kakve vo ke, do za-
dnjeg lokala, gdje violine ski e kao iibani gladni
psi, gdje def ne daje glasa ivota, nego je kao bu-
banj na stratitu, i gdje se nizak strop sloio ljudi-
ma na tjeme, pa u dimu od cigareta trae ljudi i-
votne likove koje u danu, na ulici i u domu, ne sus-
reu, a koji im trebaju jer su im ta matanja dio i-
vota. A da harema ima, to je on itao u romanima i
putopisima, harema sa vrelim i tri etvrtine golim
enama koje samo ekaju mukarca da u njegovu
Hans Mller iao za poslom ulicama zamrloga zagrljaju ieznu i ishlape, pa od toga ostane ov-
grada i nije putem zastajkivao. Bio je zastupnik jeku samo uspomena, i ostane uvjeren da je to za-
beke firme Ferrum, A. G., koja je uvozila plu- ista doivljaj bio, a ne san, jer se ovjek probudi u
gove i sitniju eljeznu robu. No, mislio je, ba torn haremu, a ena mu iskliznula kao riba.) Taj
se radi ova tri trgovca koji uzmu tako neznatne ko- harem i tu orijentalku on bi htio, jer sve te njegove
li ine robe nije ni isplatilo svra ati u ovo mjesto, Fanny, sve Irme, sve Rose svagdanje su ene, koje
gdje je pjesma zaplaena, gdje nema ivosti i gdje namue ovjeka cijelu nod, da ujutro osje a bol u
se tako malo trgovine napravi. Ali kad je ve tu, krstima i nemo , a ona, Fanny, provla i mu jo
treba da se svrati svojim starim muterijama, da se uvijek prste kroz kosu (dok je on jo imao plavu
cjenka, kako to on ve zna, da popije u duanima gustu svilastu kosu), jezikom mu liska uho i meka-
nekoliko crnih kahva, i nave er da se s tim ljudima nim miicama stee ga oko vrata. A njegov musli-
proeta od jednoga mjesta zabave do drugoga. Ne man nee nikako da mu pokae jedan harem, koji
voli on bag' ta mjesta, ne to bi alio potroiti na vi- bi on tako rado pogledao i doivio jedan haremski
no i pjeva ice, nego on naprosto trpi ako se pjeva- roman, sve ako bi ga kakav brkati musliman, do
ica upinje da pjeva a ne moe, pa nemo glasa zuba naoruan i krvni kog pogleda, rasjekao no-
prikriva defom i reskim klepetom mjedenih koluti- em. Svaki bi njegov komadi mesa tad vikao: Ne
a na njemu. alim; bio sam u haremu i doivio roman.
A od njega se zahtijeva da nakon posla od neko- Sunce je klizilo tiho i sjene na zemlji bile su ma-
liko stotina ilinga sjedi s ljudima cijelu no , da pi- le. Ulicama su lagano prolazile seljanke gone i
je cijelu nod, da pria cijelu no . Tako bi on rado u pred sobom na magarcima kvrgave cjepke drva
to vrijeme htio nevidljivo se priuljati kakvoj mus- (tovarbanka), plele su arape, prolaze i pokraj
limanski u haremu. (Tu ima muslimana, to on zna, crkve kleknule bi i pomolile se Bogu (blag je Sve-
jer je njegov jedan kupac musliman koji umije da vinji i milostiv, i poslat de im danas kupca, da se
pije i koji ga svaki put, kad on dode iz Be a, u dan ne namue ekajui na ovom suncu), pa de se onda
napije kahve, a u nod mu pokae itavu razonodu vratiti tihe i mime u brda, dva sata od grada, sasut

112 8 - A. Nametak: Trava zaboravka 113


e u kipuu vodu pregrt kukuruzna brana i na- knue i uzrastoe na njenu tlu. Prodoe svi ti naro-
stavit e ivjeti. Nad njima lete aeroplani, prave di, a ostade dua sunca, Ijubavi i vina.
osmice, sputaju se do nad same krovove, da se
opet uzdignu do visine gdje se pri injaju kao lepti- Za taj siuni padobran bilo je privezano pismo.
ri. Gleda Hans to, i muno mu je. Dolje, na zemlji, I dok je ona itaia, Hans je gledao nju i brijanicu
ivi ovaj narod kao i onda kad je prvi put obukao pred kojom je stajala. Ba je to on traio. On e se
koulju, i ne die glave nada se niti gleda oko sebe rado prepustiti ovoj eni da ga brije, pa makar mu
kako kraj njega proklizi Dodge, i mora udisati tu uredaj salona i ne odgovara. Stupio je unutra, i
prainu i hraniti se kukuruznom kaom. zbor pomo nica zapljusnuo ga pozdravima.
Uspinje se sunce polagano, sjene bojaljivo bje- Sjeo je u stolicu i ekao torturu. Sve je to za nje-
e s puta, a Hansa bocka znoj i svrbi dva dana ne- ga bila muka i vjeno je udio za nekom mirnom
brijana brada. A ne moe on da kou povjeri tek zemljom, gdje ne bi morao svaki dan radi drugih, a
kome. Nedostajalo mu je komadi a njegove Evro- ne radi sebe, brijati se, ra eljavati kosu, dok ju je
pe. Osvrtao se nee li gdjegod opaziti pozla eno je goniti uz gla-imao,psrednglvtai
staklo. vu, kako se kada drugima svida, vje no stezati vrat
Aeroplan se sputao nad same krovove, tako da i zbijati noge u cipele koje moraju biti male i imati
bi Hans i nehotice bjeao pod kapije i strehe. I oni svaki as drugi oblik. Roden medu visokim kueri-
besposleni trgov ii (kojih bi cijeli dnevni utrak nama s uskim betoniranim dvoritima, eznuo je
jedva dostajao za pristojan ivot) odlagali novine i za sun anom morskom obalom, za sitnim pijes-
privirivali na vrata, kunu i buni propeler koji im kom u kojem bi se g prpao kao dijete, kad mu se
ne da mira i pilote koji se nadviruju u ogradena to u djetinjstvu nije dalo, eznuo je za suncem ko-
dvorita da gledaju ene. jemu bi mogao izloiti cijelo tijelo, a ne samo lice i
I Hasna je izila iz brijanice i gledala smionog ake.
avijatiara. Znala ga je ona i znala je da se radi nje Hasna je bila pomonica i njoj je bila povjerena
izlae opasnosti da se zaplete u snop telegrafskih glava ovoga rijetkog gosta.
ica i polomi krila. Mahala mu je rukom, a on joj - Da gospodinu utarem sapunicu etkom ili ru-
izbacio lopticu koja se razvila u padobran i i pala kom?
pred nju. Hans se sagnuo i galantno sve predao - Kako vi volite.
Hasni. - Ja nemam ovdje svoje volje. Kako gospodin
- Zar ne da je vama poslat? eli?
- 0, da, hvala. - Isto kao i vi.
Hans je gledao u nju i procjenjivao je znalaki. Trljala mu je bradu rukom i smijuckala se. Vi-
Say taj sklad savijenih linija, sva svjeina koe, sjaj dio je on taj osmijeh u ogledalu.
kose i o iju, sva ljepota pokreta bila je vjekovna - Bogme, gospodin ima gustu bradu. - Otrla je
batina rasa i naroda to prodoe ovom zemljom i ruku od sapunice i pokazala mu pocrvenjele prste.
ostavie je na tijelu ove zemlje i na ljudima koji ni- - To je kosa s tjemena sala u bradu.
114 s 115
Smijuckala mu se dok ga je brijala, umivala i
utirala mu kremu u lice. mu se penje usnama njenim, parkova s egzotinim
- Zna li gospodica i manikirati? - Zna. - Hvala biljem i tamnim zakucima, u kojima su klupe za
Bogu - odahnuo je Hans. Moi e se jo zadrati dvoje, a mekane se hvoje kao duga ra eljana ko-
uz ovu lijepu enku. Ako smije pitati, odakle je sa spustile do zemlje, da tite zaljubljene od izvjed-
gospodin? Zato ne bi smjela? On je iz Bea. Njoj ljivih pogleda. Jedan dan takva ivota trebalo bi za
prelijee ispred oiju nekoliko metara filma, ras- nju, pa ako ga..preivi, da se u danima najcrnje bi-
koni dvorovi, teatri, toalete, valcer. Otmjena gos- jede sje a njega i da od uspomene ivi, a kada i ne
poda, lijepi asnici, dame u haljinama salivenim bi taj dan preivjela, ne bi zaalila za ivotom.
uz tijelo, iroki raskoni kreveti, sve kraj ega je Jer, napokon, zar je i to ivot? Onih dana od ko-
ona u ivotu prola a nita doivjela. Jedan kratak jih poinje pamtiti prestao je ivot u njenoj poro-
uzdah i opet posao: skra ivanje nokata, ienje, dici. Ve deset godina svaki dan sve je crnje. Ona
ocakljivanje. je bila jo dijete, pravo pravcato dijete od sedam
- A ono pismo, ako nisam odvie indiskretan? godina, kad je Nedreta poela ivjeti bludno. Otac
- Jedan deko koji me mnogo voli. je kaljao i bacao krv, majka se inatila sa susjeda-
- Vi njega? ma, brat, koji je za vrijeme rata hohtaplirao u Pe-
- I tako i tako. ti, sada dri plesne ta ejeve (da novac od toga pro-
- ta je po asti? - pitao je odlu nim glasom, lumpuje s nemoguim enama koje u i plesati a
kao da nije sluajni prolaznik nego njen zatitnik. njihova tijela nisu za to jer vjekovi nisu izdjelavali
- Potporunik. njihove crte i pokrete), a baba, prastara ena kojoj
- I samo to? se brada sastavila s nosom, koja vjeno uti i sjedi
- Da, ali ne e valjda samo na tome ostati. kraj prozora s reetkama mislei na Boga, jedina
- Imate pravo. Skidat e zvijezde s neba i pri- pravo shvaa ovaj veliki prevrat. Sve to se imalo
kopavati ih na epoletuke, ali ako pode za sun- izgubilo se. Sve to je ostalo prodalo se, jer svi go-
cem da ga objesi o vrat, oprit e prste. yore: mora se ivjeti. Otac umire (njoj je tada bilo
- A ko je sunce? deset godina i Nedreta je poela sve kasnije dola-
- Pa vi, gospodice, za milog Boga! Vi. Oprostite, ziti), majka krade, jer se mora ivjeti, pa kad izade
ali ja yam se ne mogu iuditi. Vi i potporunik! iz zatvora opet krade, jer se mora ivjeti. Brat ban-
General je za vas. Ah, ta general? Vi imate glavu i jer nije ni za kakav rad stvoren, psuje sve ovo,
kojoj nedostaje samo kraljevski dijadem. ali za Petom (mora da mu je ondje bilo dobro,
Pred malom vitkom frizerkom to lijevom ru- jer, kako su pri ali, a ona se toga ne sjea, slao je
kom dri njegov dlan (osje a ona nevidljivi pla- novaca i kui, a tamo je umio ziv,leti onako kako je
men to joj pali jagodice na prstima) a desnom u kinu), a baba, godine i godi-onapslijegd
nervozno brusi nokte, klize filmske slike dvorova s ne svezana za jedno mjesto, uti, a kad progovori,
parketiranim salonima, livriranih sluga to se dis- rijei joj padaju kao sudbina: Sve de ovo proi i mi
kretno izgube kad vitez ljubi dami ruku i poljubac demo ostati. Vje ni smo mi ovdje i nas ne moe ni-
ta zbrisati.
116
117
Pa i ona, Hasna, ve je od prvih dana kad je stu- jan je doma dolazio, i plakao nad sobom kao nad
pila u ivot osjetila svu njegovu gor inu. Kao pti e mrtvacem. (Nema on snage da se otrese toga ivo-
rano ispalo iz gnijezda pala je u ivot i prebijala se ta, i sve mu je to preglupo, to polako ljudsko kasa-
svaki dan o kamenje koje je njenim putem cvalo. nje po ovoj zemlji bez drumova, a kad se probudi i
Poela je utiranjem sapunice u bradu muterija, a rastrijezni, ipak trai da jede. Vidi ona, njega je
sad ve manikira i ondulira dame. Mui nju esto i stid to jede s tudih ruku, a njegove su umrtvljene i
zadah iz usta kakva ike koji pilji u nju s otrombo- jo nisu za rad.) Dolo je to njoj vrh glave, ali ne
ljenom donjom usnom, a ruke mu dr u i padaju u moe ona ostaviti ta kola kojima se vozi njena po-
njezino krilo. Njena su bedra oja ala i sva dre rodica da odu bestraga. Ona njena baba to govori
od dodira mukareva, ali je njoj ipak teko to kao sudbina mora jo da ivi i da preivi ovu bo-
ba ovi koji zaudaraju bijelim lukom uvijek trae lest to se uuljala u tu porodicu, mora da kae i-
da ih ona, haremska rua, njeguje. votnu mudrost ovima koji dolaze. Ona se sada sa-
Razgovaraju oni tiho i povjerljivo. Nije to za mo smjeka, a imat e kada rei.
nju. Ona je rodena da vlada i zapovijeda, a ne da - Kako su vas maloprije zovnuli kad ste bili va-
isti prljave nokte ili da se neemu nada od jedne ni?
zvijezde na epoletuki, koja moe jednom da spa- - Hasna.
ne s neba kao meteor, samo to onda ne ide u ka- - Hasna! Tako su nam imena sli na. Samo mali
kav muzej nego u mrtva nicu. poreme aj slova. Hans i Hasna. ta to zna i?
On nije kralj ni uglja, ni gvoda, ni petroleja, ni- - Pogodite!
je ni grof, ali ima toliko novaca da oni mogu ne-
gdje ivjeti na moru u jednoj lijepoj viii, mogu gle- - Kladio bih se da je neto s ljepotom vezano.
dati valove to padaju jedan na drugi kao umorne - No, nije daleko.
vjede, a po njima mjese ina pliva, i glazba. - Dakle, mala - rekao joj je pri polasku, ja u
Ona se plai da to nije za nju; to je prevelika jog ve eras biti ovdje, a sutra putujem na more.
srea, o kojoj ne smije ni sanjati. Vrte se suze u Ona je sjela i mislila o moru koje je gledala na
njenim oim Nije to za nju. Ona to mora pregor- razglednicama (komad dva dinara), a on se pred
jeti. Ona mora i popodne, i sutra, i prekosutra i da- vratima zaustavio i ogledavao se jog unutra.
lje uvijek, dok njeno lice i tijelo bude svjee, sjediti
na ovoj klupiici i istiti runjave mesarske ruke, - to ne, lijepa je ona muslimanka? - doapnuo
osjeati pritisak njihov na svome tijelu, da bi mog- mu gazda pri izlasku. - Mi je zovemo: haremska
la u subotu sa zaradom zaredati po du anima i do- rua.
nijeti ono sitnica ku i, jer napokon ivjeti se mora, - Um Gottes... muslimanka, harem...
a nju je zapalo da hrani etvera usta. Otac je iska- Gledao je Hans zbunjeno i kora ao zamiljen.
ljao plua, Nedreta je ishlapila, a majka i baba tre- Ipak, te ene... Nda. ta bi ovjek rekao. Kratke je
bale su kruh, svagdanji. Da, i brata je trebalo pa- kose, nije tri- etvrt gola, ne unitava pogledima
ziti, jer je on sve troio izvan ku e, sa enama, i pi- mukarca i svagdanja je ena.

118 119
Ila je ona o podne kui i sunce je slapovima riti ladici i vjetru, da joj puzi uz golo tijelo i da
vreline padalo na kue s tekim kamenim plo ama ovaj lijepi Hans, plavih o iju i mekanih prsta, lei
i cijedilo se s krovova. na njenu krilu.
A tamo s Hansom. More, natkriven amac, a Vrata su krinula i dvorite je bilo usko i zaraslo
oni na puini i miluje ih povjetarac. On lei u nje- travom. Soba je bila mala, strop kao da se spustio
nu krilu, a ona ga gladi po licu. Pjeva joj tiho pjes- na tjeme. Na podu je bio ilim i lealo se na nje-
mu o ljubavi, i galebovi klik u i laste presijecaju mu. Na njemu se u no spavalo i ujutro bi krsta
plavi prostor. boljela od tvrda leaja. Legla je Hasna na pod i ni-
Nije on prvi mukarac koji je uao u njen ivot. je sjedala za siniju, gdje su svi iz jedne zdjele jeli.
Ona je ve prela esnaesto prolje e i sokovi su Brat je jeo i psovao (zar je to jelo, ta nemogu a ka-
previrali u njenu tijelu, i ula je od Nedrete da to a od svakakve zeleni, bez mesa), majka je jela i
nije nita strano, da se to svakako mora jednom gundala da nije ni to zasluio, jer je i to Hasna za-
desiti, to prije to bolje, i da je svejedno koji je to radila, a on neka se stidi, i bolje bi mu bilo da ga
mukarac, samo ako ima novca. Ljubavi da nema i nema. Baba je utjela i vakala jedini zalogaj. Njoj
ivot je okrutan. Govorila je kako treba iskoristiti je dovoljno i to. Ona ve ivi od uspomena i misli
trenutak. Na trjtu enstva najbolje stoje musli- na budunost ovo dvoje unu adi to joj je ostalo.
manke. Ta se roba sada potrauje najvie. Cijene Nema vie nieg: sve je razgrabljeno, sve uniteno,
su vanredne. Svi oni kojima je muslimanka bila samo je ovaj krov nad glavom njen i ona ne e ni-
pria sada je mogu dobiti, samo ako dobro kesom kako da ga proda. Ona ho e da ga namre ovoj dje-
trehnu. Pa to ako neko zaudara saransakom. Ne- ici to ne znaju ta rade, to trae irine i to su tu-
koliko se minuta lako strpi, a onda ima novac. dini na svome.
Odbaciti nemir savjesti, iskoristiti as. Tako je go- To mi je jelo psuje on. Uzet du kakvu Ma-
vorila Nedreta, i Hasna je malo od svega razumje- arku ill vabicu, pa da i vi barem jednom u ivo-
la tada, a sada saznaje zna enje tih rije i, sada po- tu reknete da ste jeli kao ljudi.
to je Nedreta umrla pa na njeno tijelo spalo da Nesreo, i tim se jo prijeti. Izdiri iz ku e!
zarauje za ostatke jedne porodice. Nikad se nije u nau ku u dovela druga nego mus-
Da ljubavi nema i da je ivot okrutan, to je ona limanka.
iskusila, ali se ipak boji svakog mukarca. Ona je A je li se, majko, ikad iz nae ku e udala dje-
tako mala, vidi to Hasna i sama, i djetinjasta je, a vojka za vlaha?
ve udi za nekim smirenjem, daleko od ove lai, Dijete, to zbori? Gdje bi to? Pa to se ne mo-
od ovih pogleda mirkavih o iju, od ovih lica s ot- e nikad desiti. Oni se ne mogu ni vjenati i ivjeli
romobljenim usnama s kojih bale teku te joj se ini bi u vjenom bludu.
da se te bale lijepe po njoj, i gadi joj se. Pa ipak si ti troila novac od bluda, jer nije
Sunce pali i cesta je duga i prana. Gola brda Nedreta zaradivala druk ije nego tijelom. Ti si to
zatvaraju nebo koje je malo i plavo. Cezne ona za znala, pa joj nisi ni spo itnula. Hranila si se tim
irinom, beskrajem i odmorom, kad se moe povje- novcem i gradila se sveticom.

120 121
- Nesreti e, da si proklet! Hrfi.m ti bilo mlijeko im se imena zabiljeila na papiru u debelom spis-
to si ga sisao! - I pokazala mu crne grudi s po- ku kod kadije i kraj njih se potpisali svjedoci.
modrelim ilama. - Prokleto ti mlijeko to si ga iz Tri ene u sobi. Jedna je nemono leala i guio
njih sisao! Ti majci svojoj to kae? 0, da sam ka- ju je dom. Jedna je sjedila uza siniju i glava joj je
men devet mjeseci nosila pod srcem... pala na grudi, i plakala je za neim to sama sebi
- Da si i kamen nosila, nosila bi ga radi svoje nije mogla oznaiti. Jedna je gledala kroz prozor u
tjelesne razonode. bau, u obnemoglo bilje i modro nebo, koje je bi-
- 0, to doivjeh ovaj as - plakala je ena. Ma- lo vedro i bez ivota.
la je bila i oborila je glavu na grudi, koje su joj bile
crne s plavim voravim ilama. Kako je to sve malo i usko, mislila je Hasna i
- Idem i ne dolazim vam vie. Dosta mi je ovog eznula za irinom. Odmoriti jednom o i u irini i
doma. Nek se jejine u njemu legu! I nije vie za plavome. Jednom lekariti u pletenoj stolici s me-
ljude. kanim jastucima. Jednom pruiti ruke niz tijelo, a
- Idi, ne doao vie! - siktala je majka. na njima nema nikakva nakita to sapinje i da je ti-
- Idi, ali dodi opet, jer te ovaj dom eka. Bez te- jelo jednom u svili.
be je ova kua pusta i nije vie dom - govorila je U brdima mir. Kamenje sivo i trava je u njemu
baba, a rije i su ostale u zraku i zarile se u svaki uta. Nebo se spustilo na brdo i potonulo u grad i
kut. teko je kao le. Samo u dubini sredinom grada
Zalupio je vratima i soba je bila kao razbijena rasp evana rijeka lomi se o kamenje i bjei iz gra-
aa. da. Cuje je Hasna i razumije njezin poziv: dolje,
A Hasna je mislila samo o onom to je majka dolje, daleko iz ove spone gdje me ljudi uoglavie
rekla. Nikad se u nau kuu nije dovela druga ne- kao ivotinju. Sveli su u me kanale i moje se tijelo
go muslimanka i nikad nije naa k i otila za dru- blati. Ne idem kud sam prije ila, i prosjekoe mi
goga. Gdje bi to? Pa to je neprekidan blud. put kud je njima zgodnije. Uzalud udaram na be-
Prolo je kroz njen ivot nekoliko mukaraca, tonirane obale u koje me kao knjigu ukori ie. Sa-
ali to ona nije drala ni im zlim. Tijelo je to trailo mo se pjenim od jada i kad osnaim u proljee,
kao i jelo i noni odmor. A teko se osje ati kao kad okopni u planinama snijeg i panu kie, samo
progonjena zvijer koja nema nigdje mira i koja onda uspijem provaliti nasip i pomilovati svoje
odasvukud o ekuje prasak da se sloi na zemlju i stare pe ine. Razvedoe mi vodu na bentove, pa
ocaklene joj o i. Pa kad bi se ostavilo ovo sadanje, me zaularenu bacaju s visina da im okreem e-
ovaj rijetki dodir s mukarcem nasamo, i kad bi ljezne vitlove i drvene lopate. 0, bojim se da me
pola da trai irinu i more, koje joj jedini Hans ovako ne sapnu kroz cio moj tok od izvora do u-
moe dati, onda biti stalno zvijer i strahovati od a. Sad sam samo ovud kroz grad utegnuta i bje-
udarca. A svi ti Ijudi koji bi je tada psovali i pro- im dolje, opoganjena gradom, da me kljenovi, ci-
klinjali ne bi imali nita protiv nje kad bi ona izmi- poli i svalovi oiste kraj mora, da me u njemu ne-
jenila prsten s nekim drugim mukarcem i kad bi stane.

122 123
usne otromboljene, i kad ide ulicom, njima pote e
Pa i ja moram s njom. I mene grad opogani. Od voda jednako kao kad pred sobom vide prenu ri-
rodenja i povoja do smrti i bijelih efina uvijek bu, s majonezoin, a okolo narezane krike limuna.
stegnuta, uvijek kako drugi ho e. Uzak je i ogra- Da popiju po jednu. Ona ne brani i ulaze u ba-
den moj put i uvijek e udaram o ogradu. irine u. Sjenovit je kut i svjetlo je daleko. Griska ona
jednom, irine, da me u njoj nestane kao rijeke u zalogaj i polako pije.
moru. Dalje, dalje od ovoga.
I cijelo popodne dok je radila i ventilator razgo- Mora ona iz ovoga mjesta i i, jer to nije za nju.
nio ustajali zrak, cijelo popodne dok je brijala na- Je li ona ikada ila u kino? No, pa valjda je mogla
kaze malih glava s velikim podvoljcima i salom na vidjeti da su sve ene koje drutvo vode i vladaju
zatioku (ona je nejedanput opazila kako im podr- njima njezina tipa. Ona de, kad izade odavde, za-
htavaju mii i na licu i kako im oi tonu), cijelo je blistati kao zvijezda (ali ne ona jedna zvijezda, na
popodne ona ula samo rijeku to hiti da ostavi epoletuki).
grad gdje je svi blate, a ona je nemona. - Ipak je Jean dobar - branila ga je ona. - Ima
I cijelu veer dok se etala ula je samo njega zlatno srce.
koji joj je danas aptao da je njena glava da dija- - ta mu to koristi? Ako je od pravog zlata, iz-
dem nosi, a ne da se nasloni na rame na kojem ima vadit e mu ga. U ovjeku se zlato ne cijeni nego
samo jedna zvijezda. On nije nikakav kralj, ali ima na ovjeku.
sredstava da joj ispravi put kojim ide, da joj otrije- Ovo nije svijet. Kad ona izade iz ovoga kame-
bi kamenje s puta o koje je ona stucala toliko puta nog okvira, ona e tek vidjeti dio svijeta, a treba
noge i krvarila ih. mnogo vremena da se vidi say. ta je njen grad
Jean, zvala je ona u sebi. prema svijetu?! Njegove ku e, ako se tako smiju
Jean, mislila je ona, izlae sebe opasnosti da nazvati, pritisle su na zemlji onoliko prostora koli-
se zaplete u ice, da se razbije o minare kakve da- ko bi vrh igle pritisnuo na ljudskoj koi.
mije i da ode gore zvijezdama kojih mnogo ima. A njih eka njegov Mercedes to bez potresa kli-
Jean me voli i Jean ima zlatno srce. zi cestom i svaki as je dalje od mrtvila. Samo kad
A Hans me hoe da spasi. Hans ima zlato. prijedu vrhove brda, koja su medu se stjerala grad,
etao se Hans i traio je nju. Naiao je na nju. njoj e biti kao da je sve nevolje ostavila za sobom.
Klanja se i moli da bi pristupio. Doputa mu. Ona je sluala Ciganku to je pjevala o ljubavi i
Ona i tako treba nekoga ko bi bio uz nju. On je ti- zlatu, i sluala je Hansa koji je govorio o novom
jesno uz nju i ape. Sta ona ho e? Nije dijete za rodenju. Daleko odavde, u ivot, u slobodu. A
bonbone, nije glupa da joj laska... Pametna je i li- pjesma je kapala na srce:
jepa i zato da propane tu. Ona je dijamant, ali sa-
mo negdje u dijamantskim poljima, a dijamant je Srebra ima, zlata ima,
sve to eli, svega,
vrijedan kad je osloboden iz blata i kad blista u samo ono za im udi,
svijetu. Ona je tu u blatu. Nju gledaju sve te male toga vie nema...
mirkave o i kao skupu voku. Njihove su debele
125
124
I zavlaila joj se u svaki kut due. Ali za im ona i dolje u dnu dolina bile su lokve mraka. Hlad se
udi? Ba za torn irinom, za slobodom, do koje zavlaio u jazbine.
moe zlatnim putem do i. A ta poslije da udi - Cujem kako zemlja pjeva. Moli ona za kiom,
kad jednom izade iza reetaka, kojima je jo uvijek da bi se zaodjela travom to je sada poutjela. Mo-
rastavljena od svijeta? Zar za ovim gradom i salov- li za kiom da bi se osvjeilo tlo za sjeme to je po-
ratim nakazama koje mora brijati i istiti im krva- padalo medu raspucano kamenje. Treba i nama ki-
ve mesarske nokte? Ili za kuotn, gdje se strop na- a, da sapere na trag, da iskida sve puteve to vo-
valio na tjeme, pa dua u ma i misli su teke? de u grad. Idimo dalje, Hans, idimo, jer jo je blizu
Vino je zalo u svaki kut tijela i sve su stvari grad!
imale prisjenak. Svaki je zvuk imao prizvuk koji se - A sad gledaj! Spone padaju i mi se bliimo i-
kroz uho ulijevao u duu i govorio mnogo uvjerlji- votu!
vije od ikakva glasa. A sve je zvalo naprijed, u slo- Za njima je ostajala zapraena cesta. Ostavljali
bodu, i svaki je prizvuk o slobodi govorio uvjerlji- su zdesna i slijeva male njive, gdje su etelice ele
vo i nije doputao da se sumnja. ito i pjavale pjesmu o jemu, da im ne bude sude-
- Hans, podimo! Ja nemam vie nikoga nego te- no jesti ga kod ku e, nego u novom domu, s dra-
be, vratara ovoga zatvora. Ti otvara vrata i ja izla- gim svojim. Ostavljali su kosce to su kosili strme
zim. Skidam sa sebe sve to mi je dosad znailo i- okrajke i pjevali o skoroj enidbi. Ostavljali su u-
vot i idem, Hans, idem, daleko, gdje nema okvira marke to su se kao preplaene ptice uurili u
koji sputava duu. kakvu prisoju i like im sijedi, a u granju se raspje-
vao cvrak i vriti za jaim suncem, da mu raspuk-
Ili su, i njoj se inilo kao da se voze iznad zem- nu leda, da se ponovo sam iz sebe rodi. Cvr i
lje, jer nigdje ne osjea potresa. Savijala se esta cvrak i jarebice plamenih repova prelije u u osoje
usjeena u kamen, grad je propadao sve dublje i da ukaju kaduljino sjeme i da hladuju pod dra-
zvijezde su kapale. om, a da im pijevac s kamena ne prekida pjev:
Duboko je pod njima ostao grad. Iza njih se di- pit-tirit, pit-tirit, zasla ujui im turo crno zrnje.
zala praina, i kad se okrenula, vidjela je grad kao
zguvanu krpu i svjetiljke su se trnule. - Kako je to sve malo! Tu se jo ore drvenim le-
meima. Tu pasu mrave koze. Tu se pele goje u
A s druge strane brda jurila je cesta strma i viju- konicama oblijepljenim balegom. Pa zar je za te
gava kao gorski potok. grad kojemu je okolica tako siromana? Iz kamena
- Stisni oi i sluaj kako zemlja pjeva suncu to ne raste nita.
se rada!
Prestalo je drhtanje motora i oni su, naslonjeni - Ipak se ja bojim, i meni je teko. Ne znam, ali
jedno na drugo, sluali dah zemlje. Budil se ona mi je strano. Hans, ja se tako bojim nepoznate tu-
iza sna i protezala kamene ruke u nebo. Kleale su dine.
kamene gromade i pruale ruke ukrtenih prsta. - No, no, ne boj se. Pa ja sam uza te. Ja. Ti meni
Probijalo se sunce kroz izlomljeni kr i krvarilo ga, vjeruje sve. Je li?

126 127
- 0 da, vjerujem, Hans, vjerujem. All ja sam
Lice je njeno bilo rumeno i pogled veseo kao u
kao ptica to je dugo bila u krleci i zaboravila let- djeteta koje dobije veliku lutku, ve u nego joj se
jeti, pa tumara i prebija se o zidove, a nigdje grane za blagdan nadalo, a ta lutka daje i glas (djeca ga
da na nju stane. razumiju i sate i sate se razgovaraju), zna da sjedi
- Ja sam tu, Hasna, i nasloni se na me. i, kad legne, zatvori o i.
- Da i ja drim volan ovdje, vie ove provalije Opralo je more njene oi i kroz njih je ulo u
to je kao zmijin rep u gru? duu. U njemu se utapa sve to ju je vezalo za os-
- Ne bih se bojao ni pada dolje, samo bih alio tavljeno.
tebe, jer ti bi bila mrtva prije nego bi se rodila. Mi Dolje uza samo more na klisurama bill su dvor-
idemo u susret tvome ivotu, tvome drugom rode- ci sa irokim stubovima do vode.
nju. - Ona mala vila to je potonula u emprese sa-
- Meni je tako dobro, Hans, i ja vjerujem tvojim da je naa.
oima, ali se bojim nepoznatoga to je jo pred na- Vozili su se k njoj i postajala je vea. A kad su
ma. Gledaj, Hans, dolje u dnu provalije one raire- preli prag, zbor posluge pozdravljao je i klanjao
ne ruke! Zar ne, one zovu nas? se duboko.
- Dijete! Tebi se to ini. Ja ne smijem gledati, - Ovo je na salon, ovo je naa soba za no , ovo
ali valjda je to kakva neobi na kamena figura. Ne je naa terasa, a to pred tobom, to je tvoje more.
misli na smrt prije nego pone ivjeti. Dakle, sad - I tvoje, Hans.
nam ostaje samo jo jedan mall uspon. Stisni o i! - Ti si jedino moje. Ti si bekraj ljepote, Hasna.
Jesi li stisnula? No dobro. Jedan, dva, tri. Sad gle- U tebi u potopiti sva lutanja, sva traenja, i ja ne
daj ! traim vie nita, jer sam naao tebe.
Stali su i bili zagrljeni.
Pred njenim o ima razlio se beskraj koji je ugu-
io svaku rije, samo je srce tuklo i irom otvorene
oi upijale su boje. Zagrljeni, dane i dane gledali su more koje se
Gledala je ona onu daleku crtu to dijeli dva bli- bljeskalo na suncu, kad je bilo mirno. Gledali su
jeda plavetnila. I to pogled blii vie k sebi, plavet ga oslobodena glaine i zapjenjena, kao to su za-
jaa. Utkivaju se u tu osnovu na razboju dimenzija pjenjeni atovi, zatvoreni cijele zime u ahare, da u
vje nosti sve tamnije i jade boje. Sve tamnija i iv- proljee, kad se prvi put odrijee s jasala, ska u u
]ja potka utkana je u to tkanje, da pred obalom, kovitlac, propinju se usapunjene koe, sti ui
pod brdom kojemu su na vrhu njih dvoje zagrljeni, dem u zubima, dok im s gubice polije u krpe pje-
re postanu zelene i mrke, a medu njima srebrne ne. Gledali su ga i uz grmljavinu i blijeske groma,
ice sve tanje i tanje, kao da se pribliuju beskraju. dok se slap vjetra ruio s brda i rvao se s njim i ba-
Njena je ruka traila njegova ramena i drhtala je, a cao ga o hridine.
desna je uvala srce. On je gledao kroz pramenje Prelijetale su iznad njih ptice crnih krila to su
njene kose, to ju je vjetar mrsio, daleki mall otok. nosile dan u prolost. Radale su se ptice bijelih
krila to su padale u njihovu sobu, zavla ei se u
128 129
9 A. Nametak: Trava zaboravka
svaki kut, i javljale prestanak no i, a milovanja ni- Jean, zove ga ona.0 mislima esto, jer osje a
je nestajalo. da se ve ne moe Hansu povjeriti. S Hansom se
- Hans - rekla mu je ona poto su ve trideset neto dogodilo. Sigurno je samo to da hldni pre-
puta bijele ptice panule po njihovoj postelji. - ma njoj.
Hans, ja sve mislim, da ti mene vie ne voli. Prelo je jednom preko njenih usana nekoliko
- Zar sam to od tebe zasluio? razbacanih rijei, koje je on logiki poredao i saz-
- Ja ne znam, ali mi se ini da je tebi ve ao to nao da ona pita: Je li konac ovom ivotu?
sam uza te. Ti me vie ne grli onako kao prije, ti Stisnula se jednom tako kraj njega i provlaila
me ne miluje. Ja sam ti na teret. Reci mi, Hans, je mu tanke prste kroz rijetku kosu. Mirisao je on za-
li tako ili se ja varam. vlaene kovraste dlaice pod njenom mikom i i-
- Pa da, duo, ti se vara. Pa to je prirodna poja- rio nozdrve, pa mu je teko bilo kad je palo njeno
va da sve nije onako kako je bilo prvi dan. Zaista pitanje. Palo je kao teak kamen u mali basen i ta-
onako jeste i dalje, i bit de uvijek, ali ti to gleda lasala se voda, pa se ne da smiriti.
drukije. On je odmah zasuo rije ima da nee prestati
Sluala ga je i bojala se gledati mu u oi, jer joj njegova ljubav, da je njegova ljubav vje na, da se
se inilo da de vidjeti u njima odraz ne ega drugog on nije u nju zaljubio odmah, prije nego ju je po-
nego je ono to on govori, a ega se ona boji. veo iz njenog mjesta: ljubav je dola potom i ona
Posljednjih dana on je esto zamiljen, izlazi ne- raste iz dana u dan. Ali... on je poeo natucati rije-
kud i ostavlja je samu. Ona gleda more i slua ga- i, isputati ih i prebacivati, pa je ona ipak razum-
lebove i laste, dok sunce miluje smokve tamnozele- jela da dolazi kraj ovom ovdje ivotu. On nije kralj
ne kore i irokog lia i dok se provlai kroz pruv ni uglja, ni eljeza, ni petroleja, nego samo putnik
odrina do nabijenih grozdova to de propjevati u jedne eljezarske industrije, s pristojnom pla om,
krvi. Izlae ona tijelo suncu i uje kako duboko u a pritednju su ve potroili, i kad se navri etrde-
zemlji tue jedno veliko srce. seti dan, oni e morati ostaviti ovaj dom i poi da-
Katkad se zaleti misao i preko one crte to je ije. Ne e biti ovakva obilja, ali de ipak biti mnogo
pred njom ravna, i preko one druge, za njenim le- bolje nego je bilo prije.
ima, to je izlomljena i poleti daleko u prolost. Ona ve nije provlaila prste kroz njegovu kosu
I njoj se ini da de ovoga skoro nestati da de se niti je on ljubio finu njenu miku. utjeli su jedno
morati vratiti onom prijanjem ivotu. Od osam do pokraj drugoga i mislili.
dvanaest radit de, onda ku i do dva popodne, pa Ipak su sve jednake. Sve. Sve. to moe jedna
opet na rad do sedam. (Ljeti sat kasnije.) etat e pruiti moe i druga. I svaka Fanny, i Marie i Ro-
ona korzom, po i de katkad u kino, moda de sus- se, sve su one kao i ova mala Hasnija to moe da
resti i Jeana. Da, zbilja, ta on sad radi bez nje? unese dosta srca u ljubakanje. Ali i elementarno
Jean, zvala ga je ona. Trebala ga je da mu se ljubi. Nema one prefinjenosti i blaziranosti, nego
povjeri, da mu se izjada i da ga zamoli za oprost. se primitivno daje. On ju je, eto, pozvao da ide s
Jean ima dobro srce i Jean de njoj oprostiti. njim, jer se ovdje nee dugo moi ostati, ali bi ipak
130 131
9'
volio kad bi ona otklonila. On je zadovoljan to je Zvuk propelera bivao je jai, pribliavao se na-
doivio da je u njegov ivot unila jedna haremska glo.
rua, sretan je da ga nije kakav brkati musliman Trai me, trai. To je Jean. To je moja zvijezda,
zaklao, i sad bi najbolje bilo kad bi se polo dalje, ali ne ona s epoletuke, nego zvijezda u ovom du-
jer poduzee nee putnika koji zanemaruje du- evnom mraku.
nost. Osjetila je da je prohujao kao grom kraj nje, ok-
Ne vratiti se vie onamo odakle je dola bijae renuo se i zamaknuo za klisuru.
joj jedina elja. Ali je osjeala da bi bila samo Jean, kriknula je, naslonila se na ogradu i za-
prtljaga na daljem njegovu putu; sve ako bi se toj plakala.
prtljazi i iskazivala panja i cijenila se ona ne
znam kako, bez nje je putovanje ugodnije. A kad
je to putovanje itav jedan ivot, onda ona zaista
ne eli da se toliko bdi nad njom.
Bez rije i i bez poljupca ostavio ju je i izaao u
grad. Ostala je ona u sobi, koja joj je bila pusta i
umrtvljena. Izala je na verandu i sjela u naslonja
pod veliki areni suncobran. Od ovo malo dana
spao je broj na manje nego je broj prsta na jednoj
ruci.
Gledala je more i daleku srebrnu crtu, i dua joj
je ostala prazna. More je zapljuskivalo stepenice
pod verandom, ali njoj nije znailo onu vjenu
pjesmu ivota to ju je sate i sate sluala svakog
dana.
Propeler je sjekao zrak i daleki fijuk njegov sje-
ae je da je bio ipak u prolosti ovjek koji ju je
zaista ljubio. Jean, Jean, mislila je ona na njega,
dozivala ga i ogledavala se za aeroplanom koji je
tumarao nad klisurama i dvorcima.
Jean, Jean! On me uvijek voli i njemu u se
vratiti. Zar ne, ono sada Jean leti i trai mene? On
plae zrakom i ujem rije i: Otkada si tuda ena,
izgubila si srce.
Nisam, Jean, ne. Srce i sada imam. Srce je tvo-
je, Jean.

132 133
HAMIDOVA KAFANA Ba u ovo doba godine, uz trganje, kada seljaci
potjeraju karavanu konja i magaradi, natovarenih
kljkom, on bi izaao iz kafane, ostavio say posao
pa uzeo veliko ogledalo i stavio ga pred magare
nasred ulice. A tad bi nastala oajna dernjava i re-
vanje, smijeh besposlenjaka i psovka trgaa.
Pa dodoe godine i izorae mu brazde po licu,
umrije Nedreta i nie pamuasta kosa. Sad Hamid
ostavi obijest i vrati se opet Bogu milostivom.
Unide Hamid u svoju kafanu jo za zvijezda, pa
Hamidova kafana ili , kako je kod nas svijet zo- zvatri u kahveodaku, pomete i ispee prvu kah-
ve, k illy a, sklonite je za bive ljude. Duge jelove vu sebi. Zna on koja de muterija prva viknuti, koji
klupe okolo, u vrhu khveod k, nizak strop, a li de starac prvi doi i sjesti. I eka ih. Ako gazda
okolo na stropu visi nekoliko karpuza, grozdova i Jovo prvi ne vikne: Hamide, veliku! i ako Me-
ipaka, ako bi kakvu bolesniku na um palo zimi miaga Handa ne unide prvi, nije posao poslom.
ovakva voa, da se nade, jer to razgali posljednje Tako je to ovu posljednju godinu-dvije.
asove ovjeku, kad mu se dua sprema u neznane I prije su oni vanjski naru ivali kahvu od Hami-
krajeve bez povratka. Hamid to naroito dri da da, ali ima dvije-tri godine kako po cijeli dan sjede
moe uiniti djelo milosrda. Bar ovim sitnica- kod njega ljudi koji drugdje ne ulaze. Ne ulaze
ma, veli on, kad mi se net dade da posluim bli- drugdje ljudi, jer se odmah od njih trai da neto
njemu svome, dok imadoh im, mislei time na narue, a Hamid to od njih nikada ne trai. Zna on
ono vrijeme prije nego Sofka zapjeva u ljetnoj ba- da ne bi imali ime platiti, a nekamo moraju izai,
i naega grada, a njena pjesma bi pla zatvorenih jer j e teko gledati u prazne zidove gdje je visilo
ena to duge no i ekahu mueve, i bi bolest vi- oruje, pozlaeno i u srmi, jer se ne moe sjediti u
nograda naih prije filoksere i propast naih njiva sobama golim, gdje nekad bijahu ilte i bileki ili-
prije agrarne reforme. mi, a po seijama serdade i kadifeni jastuci. Sve
Nekad su skakali konobari na Hamidov mig, a je to izneseno, i nad svim je telal vikao: Trista di-
sada on oslukuje ne e li odakle uti: nara, prvi, drugi, hoe 1' iko vie... i tre i put,
- Hamide, veliku! dok se srce paralo i suze pekle u oima koje su to
- Hamide, sarajku! motrile iz prikrajka. A svaki je predmet odnosio
- Hamide, jednu u troje! - da prepozna svako- pokoju uspomenu i donosio- kesicu brana, gru-
ga po glasu, da onome pravi tanju, a drugome jau men soli i tovar drva, kojih je nestanak zna io po-
kahvu, i da im ih kredom po direcima biljei. novo izginue kakve uspomene iz ku e.
Smirene su njegove crte. Ni traga od one buke i Kako kod jednoga, tako i kod svih njih.
veselja, kada zarada bijae bolja i svugdje obila- Tako unide prvi Memiaga Handa i prode uv-
tosti. rh kafane kraj kahveodaka. Usrpljen je say i lice
134 135
mu je okoto. Odijelo koje je na njemu pucalo od Sjede oni sate i sate i ute. Tek ako kraj kafane
pretiline, sada je kao na tapima. Nekada je on u prode sprovod i sazna se ko je mrtvac, progovori
ovo doba godine bio u Ortiu, razapeo ador, a se o njemu i zaeli mu se boja milost i mir. Progo-
trgai zali niz vinograd da beru u sepete i snose u vori se koja i o starosti mrtva evoj.
msnice kod adora. Meka promijea kroz groz- - Od mene je bio dvije godine stariji.
dove i ikne mast gust. Jalovica dvizica vrti se na - Moj je vrnjak.
ranju, kora joj zarudjela i miris kaklji nozdrve - ' Od mene je deset godina mlai, pa vidi!
to sru irom mirise zemljina roda pod vrelim - E, ne probire smrt po starosti...
suncem. Sa Zimalja dodu drva i mrs, s Blata sijeno Zaute, dok de neko u po glasa:
i, neka ti je hvala, Boe veliki, ovjek s mirom eka - Da se moe kGpiti smrt, mnogi bi je kupio.
zimu. Kad se podne primakne, po nu se pridizati i
Ulazi za njim hadi Vejsilaga Haznadarevi i odilaziti svako svojoj ku i.
sjeda do njega. Utonule su mu o i, ne bi ih izvadio Sutra smo itav dan stariji, misli svaki od
kukom od kantara. Davno je to bilo kad je on ja- njih.
hao arapske atove i uticao prvi na trkama. Sjedi A nekada dan postara ovjeka vie nego godi-
sad i zagleda se u kut. Nepomi an je i oi je upiljio na.
u daljinu, gleda sebe na doratu gdje kao krilat leti Kako danas, tako sutra, kako sutra, tako i dalje
Sofi hadinskoj, a svijet se iskupio kao na Sud- dolazit de oni dok jednoga po jednoga ne odnesu
njem danu. Prvi za njim ostao za pet konja, a zad- na ramenima Ijudi dobra srca, spuste ih u zemlju i
njemu se i zna roina. Pa hadi Vejsilaga ljubi do- po daskama naspu kamen i zemlju.
rata u oi, a dorat se jrd.mi, pa samo to ne pro-
govori. A sad je sam u pustoj kuerini i dvije unu- I njima ne bi toliko bilo neobino kad jednoga
dana ne bi zatekli Memiagu Handa a, da je um-
ke idu u tvornicu i hrane djeda, to je na Meki de-
vu u kurban mjesto ovna zaklao. ro; umro - Allah rahmet ejle, koliko im bi zaudo
kad jednoga dana upade u Hamidovu kafanu
Ulaze i sjedaju do njih: Sulejmanbeg Defterda- Prnjat. Otkud mlad ovjek da dode medu starce?
revi, pa Uzeiraga Oru , pa Muhamedaga Zam-
bak, pa ih se zamalo napuni kafana. Ako koji ne Otkud bivi kmet medu bive age? A oni bi htjeli
da je on jo uvijek kmet i ne mogu se pomiriti s i-
dode, ostane mu prazno mjesto, neobi no je bez njenicom da nije kmet, jer oni sebe osje aju aga-
njega, ali se ne govori o tome. Ne govori se ni o
em. Tiina je kao u naputenom groblju. Potegnu ma, pa makar i nemali niega.
se ibuci i naspe se u lule smrdljike. Nekad se pu- Svima bi nelagodno kao da im je na glavu sjeo,
io duhan ut kao dukat, miriljiv i pitak, a sada svi se promekoljie i nastavie - utjeti. Ali Prnjat
kakav najjeftiniji zapane. nastavi pitati.
Zadimi se iz desetak lula i naobla i se strop ni- Sa svakim lijepo. Sjedne pokraj Memiage Han-
ske kafane. Pa ljudi trae u neobi nim likovima dada, naru i crnu udvoje, pa pije i pripitkuje ga
prolost i ive od uspomena. kako ivi i ta radi.

136 137
ekam smrt odgovara Memiaga, i njegov
- ruku koja bi nam zabola no u srce iz kojega bi is-
glas bi kao kad kamen bune u vodu. curila krv i u tijelo uvela smrt?
Dolazi Prnjat svakoga dana, naru uje kahvu ud- Zato, zato je on doao? Zar je trebalo to? Za-
voje i sa svakim naizmjenice pije. Voli razgovor, a to de ovaj vjetar, ovaj vihor to mrsi otkose, poko-
svi oni vole utnju, jer u njoj su potpuno mirni i u ene zamahom otre kose, to prekide ivot zelene
njoj mogu da oive prolost. Ne osladi usta govo- trave do novog ljeta?
rei o medu, ali kad misli o onome to se nekad Neugodno je ljudima, slabi su i ute.
zbilo, doivi jog i bezbroj puta prolost, makar i A Omerbeg ahinbegovi , visok i uspravan kao
bez one jaine. Doivi je i proivi naas, ali i to ti bor, sa osamdeset ljeta za sobom i ivom slikom
je esto dosta da imadne snage za natavak ivota- budunosti pred sobom, u koju on vjeruje kao u
renja. Boga jedinog, gr i ake.
Dolazi Prnjat svakog dana, ali je danas uzvjere- Njemu je od svih ovdje najtee. Sestra mu Nu-
nih oiju i povodi se u hodu. ra, dvije godine mla a, prikovana je uz jedno
Naruuje jaku kahvu. Jog s vrata ponizno se sa- mjesto i sjedi kraj prozora.
giba i ispri ava: Sesiri mu umro, a sestrina unuka, Nedreta, na-
Oprostite mi, drage moje age i begovi, ja sam kon lutanja i jada, nakon strme i trnovite ulice, na-
malo... eto vidite... ovo nesretno vino... ne uzmite mrla mla oj sestri, Hasniji, ulicu kruh, stican sva-
za zlo. kodnevnim ponienjima. I ve je proao mjesec
Sjeda kraj Omerbega ahinbegovi a, pije s njim dana kako ju je odveo neki vabo, neznano kuda,
kahvu i razgovara. Pri a da se sada bavi p elare- pa se istom sada saznalo da je ivjela s njime kraj
njem. Ima desetak ulita i pokraj njih sjedi itave n mora, ali da se sprema oluja na torn moru i da de
sate. Gleda ih i promatra njihov ivot i rad. Za- njega nestati za talasima. ta de biti od nje? Gledat
nimijive su one. Rade i neumorne su u poslu. Ali de je svi s preziranjem i odbaciti je iz drutva. Ona
je najzgodnije kod njih to izbace izme u sebe one nije za ljudsko drutvo, kao to nije ni p ela krnje-
koje ne rade i koje su nesposobne za rad. Ako p e- ga krila za ulite, samo to nju ljudi ne e ubiti, ne-
la ima jedno okrnjeno krilo, ili joj je otpala noga, go de je ubijati iz dana u dan pogledima punim
ili je to malo zgnjei, izbaena je iz drutva. Dru- prezira. I unuk njegove sestre Ibrahim, o ajan zog
ge je pele ubiju, jer nije za ivot. A to god nije sestrina bijega, luta grobljima i razgovara s kame-
sposobno za ivot i za rad, to treba ubiti, unititi, njem na grobovima.
izbaciti iz ivota. Zaboravio je on sve svoje jade pri jadima ove
Bore sa utih saruka, to su nekad svileni bili a porodice to ivot svoj dobi u krilu njegove sestre.
sada su izgubili sjaj, i bore na elu stiskaju se i A ni njegova bol nije malena. Unuk je njegov ez-
gre se pesnice. deset metara pod zemljom, i kad god mina dolje u
Zar nismo ubijeni? Zar nam se mogla desiti go- rudniku oglasi da je razbijen zid crnine to je mno-
ra nesre a od ove, da nas u ivotu veseli jedino mi- gima zlato a mnogima crni kruh, u njemu premre
sao da ima i smrt? Pa zar ne bi trebalo blagosloviti srce: da nije dolo ono najgore. Jer to je slika nje-

138 139
gova sina to ga raznese granata na obali tude rije- Pao je udarac kao grom.
ke, u tudem ratu, gdje svi bie pobijedeni, to je Omerbeg se oborio ni ice na tle, kao da je sam
hranitelj etvero crvi a to de jednom biti ljudi, to udaren najteim udarcem, savio lice medu dlane i
je potporanj njegov to de ga poloiti u grob kad stresao se. Protegnuo se uz priguen jek, i tijelo mu
bude volja Boja. se smirilo.
Sjeda Prnjat kraj njega i potka uje mu findan
kahve crne kao to je sve njegovo crno sada, ali on
ipak kroz to crnilo vidi daleku rmen to je kao
zora. I to svjetlo iz daljine, to je jedino to ga dri
uspravnim i u to su mu oi uprte.
Pa kako si mi, Omerbee mojr
- iv sam i preivjet du svoju smrt. Hvala Bogu,
dumana imam dosta, a to de re i da jog neto zna-
im.
Dre na njemu svaka dla ica i u oima mu pla-
men sijeva. Lica se oko njega razvedruju i ljudi se
pomiu i premjetaju s bedre na bedru gledaju i
plamen to mu izbija iz rijei.
Neka si zdrav, milom Bogu hvala! Dok je
ovakvih ku ia i odakovi a, znat demo da smo i-
vi. A, Boga ti, Omer-bee, ta se ono govori za onu
ker od sestri a ti, za onu Hasniju? Vele da je hoe
onaj vabo da ostavi u tuem mjestu. ta de od nje
biti sada? Ho e li iko od njezinih po nju i i?
Uspravilo se osamdeset godina na noge, zanji-
halo kao ljetorst od zanovijeti o prvom jesenjem
vjetru.
Pomutilo se neto duboko u njegovoj nutrini i
on vidi samo dva ustraena oka to blesavo zure u
njega.
Cuti on u srcu kande zabodene duboko, pa ru-
ju ga i krvare svega. Brizga krv na sve strane i on
gubi svijest. Say se pretvorio u jednu vrstu aku
sa snagom koju je Bog raskono darovao. Sve ono
na to mu je ao ostalo i sve ono to mu je krivdu
uinilo uilo je pred njim prestraeno.

140
141
OTRGNUT CVIJET u svom okamenjenom gradu, punom munara vitih,
a na kolodvoru ga zapljusnu bura to se ruila s
brda golih u kotlinu. I bi mu tako da bi zaplakao.
Pa tako on dvanaest godina prolazi ulicama
svoga grada, gdje zna svako lice, gdje je dogadaj
kad dode mali cirkus ili se neko oeni i gdje novin-
ski izvjestitelj pie frazeologijom pedesetih godina
prologa stolje a o tome kako je njegova sestra,
nekad, dok se jog nisu birale kraljice ljepote, opje-
vana ljepotica Okamenjenog grada, nastradala,
sre om lako, padnuvi u kuhinji.
Teko je to palo njemu na srce. Teko i prete- I kamo da se makne iz ove prokletine? I kako
ko. 0 svemu je mogao misliti, ali o tome nije. Da da ostane u kui golih zidova, gdje sve podsje a
jedna Durani ka ode s jednim vabom, to on nije na bivi ivot i na to da si nekad znaio neto, a
mogao razumjeti, ali kad se ve dogodilo, njega je danas nita. I gdje je otac bolovao i umro o ekuju-
to bacilo iz duevne uravnoteenosti. i oivljenje onih papira koji su zamijenili rodne
Kad se polovicom rata, sa osamnaest godina, s njive iskrene u krtom kru. (Agrarne bonove
ljepotom i dotjerano u gospodiia iz porodice zvao je bolovima, bolovali oni za svojim dige-
to za sobom ima dva vijeka tradicija o junacima ricama, dabogda.) I gdje se majka razboljela od
koji su ginuli na svim bojitima turskoga carstva, a kleptomanije, te je policija uvijek uredovala ako je
najposlije s hajducima i hercegovakim ustanici- neega nestalo u susjedstvu. I gdje se Nedreta oda-
ma, naao u Peti, zakucao je u njemu svaki da- la bludu, da bi izdravala ovu porodicu. I odakle,
mar. Novo je bilo sve, i nita kao u onom kru to evo, sad nestade Hasnije, koja ode s onim vabom
za njim ostade. I vitko njegovo tijelo, i iroka ra- daleko, kau, nekamo na more.
mena, i lice njeno i djetinjasto, i odora konjani - I to kad u, dode mu najtei as ivota.
kog asnika koju je obukao a da nije imao pravo Sjeti se svade kod ku e onoga dana kad im no
na nju (im je uzet u vojsku, nestalo ga iz vojni kih sakri Hasniju, janje umiljato. Znao je on za Nedre-
spiskova i on je vaerio na svoju u Peti i rekviri- tin ivot, znao je da ivi od svoga tijela, da tijelom
rao u selima hranu, davao nekakve papiri e sa svojim uzdrava porodicu, da se tijelo brzo izdera-
slubenim pe atima, a u Peti za hranu dobivao lo i ona ode jednoga dana da se ne vrati, znao je za
prave pravcate novice, i to ga je na kraju ljeta de- ljubav Hasnijinu za Jeana, ali je to drao nedu-
vetstoosamnaeste dovelo pred vjeala, a jedna ga nim ubijanjem vremena dvoje deri adi, kako ih je
ena spasila), sve je to bilo dovoljno da bude za- on zvao, ali da e jednoga dana nje nestati ba
nimijiv za ene, koje su se jagmile za njim, a on ovako, da e oti i ona koju je od tri godine ostavio
ponosno prolazio petanskim salonima. I kad ne- kad je iao u vojsku da nade poslije zlatno dijete,
stade svega toga, on se nade jednoga zimskog jutra koju je njihao u naru ju i zvao je princezom, da de

142 143
otii s ovjekom koga ne poznaje, u svijet neznano nai neko poteno zanimanje? TA mogao je biti i-
kuda zaboljelo ga. novnik! Svrio je neto kole, dovoljno da zauzme
I cijelo ovo malo mjesto gledalo za njim dok je mjesto za stolom i na prvog plau. A on se, jadnik,
prolazio ulicama sa na ikanim duanima, gdje su nada neemu od onih obveznica za koje nikad ne-
besposleni bakali askali i razgovarali o vanom de novac primiti i kojih praznina nikad ne moe
dogadaju da je Hasnije nestalo, da je otila sa va- mirisati toplim kruhom, ni maslom, ni vunom, ni
born. (Pomisli, bolan, muslimanka sa vabom! Jesi
li to ikad uo? Pa kako demo se ikakvu dobru ugojenim ovcama to su dolazile sa selita.
nadati? Dobro nam Bog ita daje! Da nas sve uni- Tako oni njega grde.
A on oborene glave ide okolo i vraa se kui i
ti, da nas prevrne i saee, drugom se ne bismo uti. Da ide po nju, sunulo mu jednom u glavu.
smjeli nadati. I one nesretne no i, jesi li uo da se
zemlja potresla?) Tako govore oni i psuju ga za le- Kako? Zato? Da je spasi, jer je uo da ju je onaj
vabo nakon etrdeset dana ostavio i otplovio da-
dima to je to dopustio. to landhani i besposlen leko, a ona se pritijesnila uz jednog zemljaka, uz
se skita okolo, da mu sestra radi i uzdrava onoli- njihova prvog susjeda, Marinkova Lazu. 0 Bole,
ko ngrlje? On ui besposlen svijet plesati za male udne sramote! Majka Marinkova donosila s rije-
pare. A gdje je za nag svijet ples? Zar mu je do to- ke u burilima vodu njima, kad nije bilo u gradu
ga? Radi osam sati kao ivina u rudokopu, ezde- svukud vodovoda, a oni je uzdravali i dali joj so-
set metara pod zemljom, i mjesto da otpone kako bu u predaharluku. I tu se Marinko rodio i odgo-
Bog zapovijeda, on istom to se umije od uglja, tri jio u Durani a ku i, kao dijete sluavkino, a sada,
kao lud da plee. A ta ima od toga? Mjesto u svo- eto, njegov sin, sin sluge Marinka i vodarice Delfe,
joj sobi s jelovim podom, on se bojaljivo kree po ivi s njegovom sestrom!
parketu, da se ne klizne ili da ne stane kome na Dolje u dvoritu karanfil se rascvao i obvenuo.
nogu, gled se u ogledalima koja su od stropa do Gleda ga on s prozora i divi se njegovoj arkoj bo-
poda (da moe u njima vidjeti svu svoju bijedu), i ji, i misli na divne usne svoje sestre, koju sada
vidi u njima svoje odijelo od gruba sukna i cipele mrcvari sin njihova sluge.
sa zakrpljenim donovima, i boji se da to i drugi ne Zemlja se pridigla suncu i izdie u zagrljaju mu.
opaze. I kad je umoran od plesa, sjeda u fotelje i Usko lie karanfila oklepilo se i latice su njegova
gladi rukom olinjali barunasti nasion i ape u cvijeta kao usne Hasnijine. I on ne moe sada o
uho svojoj najblioj koliko je voli, da ga jog vie drugom da misli.
zaboli ona praznina njegove sobe kad dode ku i, i Hasnija, mala moja sestro, kolikog li ponie-
ona crnina u rudniku kad se zametne svrdlom da nja za te da si slukinja sluge svoga, da ve deset
bui naslage ugljena ili lopatom da razbijene gro- dana pati s njim. Pati, sigurno, jer ti mora, ovje-
made baca u vagonete, a uljevi bubre na dlanovi- e, biti patnja sluati onoga kome si nekada zapo-
ma i koljena dr u. vijedao.
Zar je za taj svijet, za te radnike i radnice iz du-
hanske tvornice, za slukinje pies? Zar nije mogao Klepet halke na dvorinim vratima probudi ga
iz misli. Siao je i otvorio vrata.
144
10 - A. Nametak: Trava zaboravka 145
- Da ti je zdravo glava, Omerbeg je umro. - Ibrahime, duo.
Cuo je samo te rije i, ali nije opazio ko ih je iz- - Neno, ta bi ti?
govorio. - to mi nita ne kaete? to utite, ima deset
No, jog i to, mislio je. Ve deset dana kako dana, kao u glavu ubijeni? ta se dogodilo? ta je
lei ni iv ni mrtav. Nije umro nego se rodio! s Hasnijom?
A upravo taj Omerbeg ahinbegovi , brat njego- Baba, koja je dosad bila krta na rijeima, zasu-
ve bake, umro je zbog Hasnije. Ne moe podnijeti la pitanjima na koja je bilo teko odgovoriti.
kako ga javno obruka, u kafani u po bijela dana, - Neno, nije o Hasniji. Nego daida. Mi smo o
pripit ovjek koga se to sve nije nita ticalo. Uvri- njemu dosad utjeli.
jedi grdnom rijei Hasniju, napade na obraz itava - Omer? ta je s njim? Da nije...?
plemena, i Omerbegu pade kap od uzrujanja. - Jest, neno, danas.
Sada valja tamo ii, valja mrtvaca zakopati prije - A ja moram jo ivjeti.
mraka. A je li mu unuk kod kue ili je moda u ru- I prolazilo je to sve ispred njenih o iju koje os-
dokopu? Ima li se dime ukopati? Valja grobara tadoe suhe. I njihovo djetinjstvo, i Omerbegova
platiti, rublje, daske, hodu. Ko e smoi tolike enidba, i udaja njena. Svatovi oni i onaj rasko.
novice? Sam nisam bez novaca, ali ho e li to dote- Puke one i utrke arapskih konja i vriska pomam-
di ? nih binjedija. I ruho: od ilim i duek sve do
Vraao se od vrt preko dvorita. I crvenilo drvenih kaika, natovarenih na karavanu konja.
rascvalog karanfila prikovalo mu pogled za saksije Gdje je to sve? Zar se ba mole ovako propasti? I
s obamrlim cvije em. Priao je velikom busu ka- onaj njegov unuk duboko pod zemljom i njena
ranfila i ubrao jedan cvijet. unuka to ode i ostavi svoj dom pod sramotom.
Izaao je u odaju, nato io u matrafu vode i po- Nita tvrde od ovjeka!
stavio u nju karanfil. Poao je prema prozoru da je - Pa hajde, duo, njima! Budi im pri ruci!
tamo stavi. Kraj prozora je bila stara Nura-hanu-
ma i tiho zrno po zrno merdana proputala kroz
prste mislei na Allaha, koji ne zaboravlja svoje Ljudi se natiskivali oko nosila, izmjenjivali se
robove to ga slavom i zahvalno u spominju. I pod mrtvacem, a on je zadubljen rezao svoje srce i
on, koji je toliko puta, pun prkosa, rekao: Na e- svaki komadi ogledao sa svake strane. On ve tre-
mu ti zahvaljuje Bogu kad te zguvao u loptu? i put ide ovamo. Prema groblju. Najprije je pratio
sad zastade zaprepaten pred ovim licem nabora- oca, pa Nedretu, a sada, evo, starca sjedobradog.
nim. Spusti matrafu na prozor i pride baki. Pogle- Eto tako, veli se meni, ostani ovdje na svojemu,
da ga ona milo, pogledom o iju koje su nekad bile medu svojima. A ta ja mogu tu? Ovaj me vijek is-
modre kao nebeske dubine, pogleda ga kao da je tjerao iz ljudske koe. ta da radim? Zar da ivim
onoliki kao kad je istom propuzao po podu pro- od sestre koja de pod kao i Nedreta? Zapravo, po-
strtu ilimima (onda podovi nisu bili goli), pogle- la je ve. Ili od pouavanja u plesu? Da drugujem
da ga i die ruku da ga pogladi po glavi. s ljudima koji zaudaraju bijelim lukom i rakijom?
146 147
^U^
A ipak, ipak, kad sm sebe dobro pogledam, vidim inu nas je pokosila. Pa opet, evo nas ima! Ne da-
da je za me mjesto gdje drugdje. U ugladenom svi- mo se mi unititi tako. Dosta je i gorih kuga preko
jetu. I uvijek to prokletstvo: ovjek mora ostati na nas prelo, pa smo ih prekuili. to nije za ivot, to
svome, boriti se u svome posjedu za svoj posjed. A i umre pa volji Boga velikoga.
ta ja imam kad sam bez zemlje? 0, da mi je samo Kako to oni misle da smo svako zlo dobili s is-
jednu njivu, jednu krpu zemlje nazvati svojom, za- toka? A sunce nam svako jutro dolazi s istoka. A
grliti je, promijeati svojim prstima. A jesu li sada naa vjera nam dode s istoka! A zar nam vabo ni-
moji prsti za to? je doao sa sjevera i sa zapada?
Da, zemlja. Zemlja. Osjea se veliina ove rijei, Gledao je on u ovo pismo to ide s desna na lije-
ali smo svi mi zaboravili njezin veliki sadraj, to vo, i kako ga je prije dvadeset godina ostavio, da
je prolo vie vremena otkako smo je ostavili i po- ga se nikad ne prihvati, zaboravio je svako slovo.
li ivjeti drugim ivotom. A hoda je dalje tumaio:
ta smo mi svi? ta smo bez zemlje? Onaj cvijet
to sam ga danas otrgnuo i stavio u matrafu. Bit - Evo, ovdje ti je ukundjed. Ovdje njegov brat.
e u njoj dva dana, pa e bez zemlje uginuti. Od Oba su iste godine umrli. Evo: hadi Smailaga Du-
same se vode ne mole ivjeti. I bit e izbaen u rani-zade. To e rei: Durani, kako se i sada zo-
bau na gomilu smea i propast e kao da ga nije vete. A neka zna da mi se svida ta rije - Durani.
nikada ni bilo. ta su te obveznice, ti bonovi kojih Durat demo i naduravati se sa zlom, pa demo ga i
imam cijele hrpe? Nije to njiva crna i masna to pobijediti. Hoemo, ako Bog da.
mirie peninom pogaom, nije to ograda to mi- I polako je spustio glavu na prsa i pogled upro
rie sirom i kajmakom. Panir je to, voda je to koja u zemlju, koja je ivot iz sebe obeavala, a Ibrahim
te, kao to cvijet osvjeuje dva dana, dri na ivotu je i nehotice pogledao u nebo pri rije ima koje su
da bude posljednje pokoljenje, da ostane bez znaile borbu i zabacivale klonulost to se ve
ploda i da ti kameni grad bude grob. odavna uvukla u njegov svaki dram tijela.
Povorka je stigla na groblje i Ijudi su spustili I kad je grob bio dogotovljen, spustie starca,
mrtvaca kraj groba koji jo nije bio dovren. Uza zamotana bijelim platnom, u grob. Nad novom
sam zapadni zid bio je grob do groba s jednakim humkom ostao je samo hoda, a svijet se razide.
balucima.
Priao je njima i gledao ih. Svi su bili jednaki i I Ibrahim pole kui u kojoj je sve bilo mirno i
na svima isti broj. nita nije odavalo ivota. Sjeo je kraj prozora i gle-
- Vidi - priao mu hoda - sve je to od kuge dao u karanfil koji mu sad nije bio samo cvijet ne-
pomrlo. Evo svugdje, na svakom baluku, pie go znamen itava jednog sloja ljudi to ivotare da
1226. To je bilo u ono vrijeme kad se mnogo rato- ih zamalo nestane.
valo. To ti iznosi, po ovom sadanjem ra unanju, Sparna se nod spustila niz brda i zaista u svaki
godinu 1811. A tada su se mijeale na istoku velike kut. Nebom su procvale male zvijezde, tople kao
vojske i donijele nam odnekud s istoka kugu. Tre- mala sunca. I nemo.

148 149
- Kuga. Da. 1811. Sve se tamo zarazi i izginu i Kue su to vjeno zbabnih ena i djevojaka to zru
prepolovi se narod. Pa jog nas ima. Duramo. A da i pezrijevaju a udati se ne mogu, jer nemaju muu
li demo jo mo i izdurati? Osnaiti se? ta donijeti osim djevi anstvo i primitivan stid.
Teka nod padala mu na one kapke i oni se Ogradena je svaka ku a visokim zidom da niko iz-
sklapali od umora. vana ne vidi kako se unutra umire.
I proao je dan i no, i opet dan, a on ostao ni- Iziao je iz gomile kamenja i stupio u red kua
jem i nemo an, s jednim pitanjem: ta i kamo sad? to su rasle uspravno.
I s jednim odgovorom: nita i nikamo. A nemo U ovoj stanuje direktor Rebid. ovjek ga mora
njegova bila slina nemoi kornjae koju je jed- moliti kao Gospoda Boga da ga primi za obina
nom od obijesti izvrnuo na leda, pa se muila na radnika u rudokopu. I i i e ovjek tada ezdeset
golom kamenu, i kad se nakon toga do nekoliko metara pod zemlju, i radit e kao marvin e, i bit de
dana navratio, naao je samo kotani oklop. sretan s kruhom i pirin anom kaom.
Karanfil se ve oklepio i cvijet mu se zbrkao.
Pomirisao ga: nita. Bacio ga na nepometeno U ovoj stanuje Mami . Koliko je ovdje djevoja-
dvorite. ka moralo najprije do i da bude poslije toga, na
njegovu preporuku, primljeno u tvornicu duhana!
U ovoj ivi roj djece. Bit de to jednom janji ari
Pala je kia, teka, saprala krovove i zidove, uli- to de raditi protiv svijeta iz kojega su nikli. Ve ih
ce i sokak, i kanali su hu ili od nabrekla ivota. zarana tome u e.
Ukazalo se nebo, bistro i rastegnuto s brda na I ide dalje cestom, pored eljezni ke pruge. Sve
brdo. Oprane zvijezde isklijale nebom. ku a, pa irok vrt s hladnjakom i vodoskocima, s
Pono je bila prola, a njemu san ne ide na oi. likovima golih ena, od kojih one u feredama ok-
Nod ga zove ispod krova. re u glave, snebivaju i se.
Obukao se i iziao na ulicu. Sve je pusto i mir-
no, samo dolje rijeka zapjenjena kao pomaman at, A Hasnija? ta je sada s njom? ukoilo se
pred njim pitanje. Mora on po nju. Mora je spasi-
pokriven sivom abaijom, njiti i propinje se.
Tanak kao sjena prolazio je ulicama zaspala ti. Ne smije se asa jednog odugovla iti. Vratiti se
grada. Male kue, s napupenim zidovima, kao mora. Ne smije ona biti bludnica koja de iz jedno-
preplaene ptice zbile se jedna uz drugu. Za tim je ga zagrljaja padati u drugi.
zidovima skriven ivot svih najbjednijih to na Stanica je bila pred njim i dalje nije znao kud.
Bajram mogu djecu u jeftino odjelo ili u tanku Krj grada. Ali kojim smjerom da poe dalje, da je
basmu obui, gdje je meso na siniji rijedak gost i trai? A ostavit je ne moe, to je jedino sigurnb u
gdje i kruha esto nestane, a djeca zapite zgr ena svemu tome. Po i de prvim vlakom koji dode. I
po kutovima soba u kojima se vlaga penje do stro- svakoga de pitati:
pa, djeca s podbuhlim o ima, rascvalih krofula, - Vidje li gdje moju Hasniju, janje umiljato? Pi-
tankih cijepaca, a izvitih koljena i ote enih trbuha. ta li me, je li, kakva je ona? Lijepa je kao sunce

150 151
arko, kao divlje more, kao vedro nebo, kao bistar njemu na usta, ali su ga udarci srca guili, i on je
potok. Kosa je njena crna kao naa pono , oi joj samo aptao o srei koja e doi.
duboke kao nai ponori, usne joj kao neko naa Kad su zatvorili za sobom dvorina vrata, sunce
krv dok smo bili ivi i mladi, a tijelo je njeno kao je izronilo iz brda i prelilo se po osvjeenoj zemlji,
mlada selvija. Vidje li gdje, strande, enu takvu? a saksije pune procvalih karanfiia prosipale miris s
A ako mu niko ne znadne kazati, umrijet de od crvenih latica.
jada za svojom sestrom malenom.
Pitali su vlakovi, rojile se nebom perjanice is-
kara, a on je mislio o njoj.
Dojurio je red osvijetljenih prozora, zakripjelo
eljezo.
Primaknuo se. Nije vjerovao vie nego i snu.
Da, to je ona. Preplaeno se skutrila u kutu vago-
na.
Hasnija!
Trgla se.
Hasnija, izidi! Dola si.
Ne, ne, idem dalje.
Ma kamo? Pa kod ku e si.
Nemam ja vie kue.
Hasnija, ne bulazni. Izi i, da idemo ku i.
Ne mogu, brate, Boga mi. Ja vie nemam ku-
e. Ja vie nemam svoga mjesta. Ja sam samo vje-
tar.
Hasnija, majka te eka, nena naa i na dom,
koji je pust bez tebe.
Izila je.
Na dom. Gomila kamenja. Naa majka, na
najvei neprijatelj to nas rodi u nevrijeme. Naa
nena grumen zemlje. A mi? ta smo mi? Lutke
to ih povlae neke nevidljive sile na koniima
kamo i kako one hoe.
Ili su zagrljeni niz cestu. Rmen se prolila ne-
born i srce je njegovo tuklo. Toliko je toga naviralo

152 153
SUSRET vi nad posrebrnjenim glavama, kao grobnice za i-
vota nainjene da u se prime, kad bude trebalo, is-
pijene ivote.
Tako on dane i dane, kad izade iz doma, da to
sve u svojoj kui ne gleda, osjea zadah triju lee-
va to ih ostavi u onome gluhom domu s malim re-
etkastim prozorima i krovom od kamenih plo a.
Tri lea, tri pokoljenja. Baba, koja uporno vjeruje
u Boga i da de zaista jednom do i konac zlu, da e
ona to jo doivjeti, iako joj je osamdesetak godi-
na uzoralo lice i savilo tijelo u gudalo, i koja nikad
Jesen dozrijevala i s njom gro e na odrinama. ni uzdahom nije zaeljela tude; majka, koja nije
Jablanovo li e to drhti na najmanjem vjetru kida zapamtila nikakva dobra osim iz pri a, i koja je os-
se i zasipa jrke medu ba icama u malom polju, jetila gorak ivot kad je zakopala mua, a ker po-
stisnutu u vje ni sivi kamen. Sinona kia to je iz slala i nehote da prodaje tijelo svoje krhko i mli-
prepuna lijeba rigala na ulicu, oistila je jrke i jeno da bi se njime uzdravala porodica, a kad i
potoke, u kojima se bila uhvatila zelena sluzava to tijelo pode ocu, ona svojom rukom posee za tu-
kadifa, ablja lonica. Nebo je bilo oprano i vedro, dim; i sestra, mala i umiljata kao janje, koja pro-
a krevi smionih oblika zadirali su otrim vrcima ivje za kratak as roman koji joj zareza zrele crte
u modrinu. Sunce je jo ljetno i bez umora eta na djejem licu. Pode on i ostavi tri ove karijatide
pred svjetska vrata, a nikako da dode jednom i da uvaju teak krov starog o inskog doma, pa za-
pred vrata Ibrahima Durani a, koji, iako nije za de u polje izvan grada, zaustavi se na po puta, i
reetkama, osje a lance na rukama, progon za pe- promatra kako dr e trepetljikin list kad drugo rag-
tama i ubode u itavo tijelo. de i ne osje a gibanje zraka. Pa gleda to i gleda, i
Teko je njemu, tee nego ikomu njegovu, otka- slua vodu kako neravnim jarkom plazi i razlijeva
ko se zametlo sjeme Durani a. Kad se obazre u ju- se u dnu bae medu zelen. Do eka on i zvijezde, i
eranjicu, vidi samo jad i emer, obenavljene star- zavali se usred djeteline, gleda ih kako ni u i cva-
ce, utu ene mueve i usplahirenu mladost zbog gu- tu, kako ih je sve vie pod onom gore njegova je
bitka onoga to pokoljenjima bjee uporite. Ne- mladost, njegov ivot, osamnaest godina, ene i
stade zemlje radi koje se njegovi stari bie, gotovo sjaj pa doeka kako ih nestaje do posljednje, kad
bez prekida, i bez umora, na sve etiri strane svije- se kr zakrvavi i sunce se zaputi komadi em njego-
ta. Oduzee je zakonima i uredbama, a stari su go- va neba. Prode on i kroz grad i vidi bez duga gle-
vorili da je otee hajdu ki, a zatim, malo-pomalo, danja i ono to drugi ne mogu da opaze. Vidi on
vidi on to istom sada, po ee se ti starci i muevi i ovjeka koji je ostavio kod ku e gladnu enu i na
mladi i usrpljivati, jer dode glad i neimatina i ulici i bosu i odrpanu djecu, i poao da im za onu
prodade se to se prodati dalo, samo ostae krovo- tananu nadnicu kupi pregrt brana, aku rie i

154 155
licu ulja, pa je saznao pred krmom da ta nadnica Ti? Otkud ti? Ma jesi li to ti, Lajou?
i nije nadnica, da su u branu peni ne mekinje, Sigurno, kao to vidi. Malo sam se udebljao,
da aka rie ne moe zasititi onolika otvorena zjala zar ne? A ti? ini mi se kao isposnik. No, zna,
i lica ulja ne moe to sve zamastiti toliko da zalo- mnogo si se manje promijenio od mene. Vitak si,
gaj ne davi, i od jada je zapio onaj sitni i pred mrav, mladolik. Ali pazi! ta ja to vidim? Jesu li
krmom pao bljujui pirit, dok su prolaznici glas- se to proarale sljepoo ice?
no psovali: Pijanica, propalica! I ovakvima se
daje prilika da poteno zarade, a oni svu nadnicu Gorak osmijeh i neodreen pokret rukom bi od-
propiju. Sramota! Vidi on i prosjaka koji prvi put govor.
izlazi na ulicu i nespretno stoji na uglu ne pruaju- Trinaest je godina prolo od posljednjeg na-
i ruke, jer je u torn poslu nov. Prolaznici misle da eg videnja. Odakle da ponemo?
se to starac umorio i unuo ukraj puta, pa de, kad Pusti to, Lajo, sjedi da te malo vidim. eljan
se odmori, podi ku i, a on zna da je to starcu sam Evrope, madarske Evrope. Da te se nagledam,
spram mrtvom glavom i od nekog djetinjskog ne- pa demo onda zboriti. Ili, pravije, ti zbori, ja du te
snalaenja ne umije pruiti dike da zaite, jer ju je sluati. Ja sam i tako gotovo zaboravio tvoj jezik. I
donedavna pruao samo da njome udijeli. I samo muno se, kako vidi, izraavam. Ve trinaest godi-
te i takve slike on vidi, pa pobrza iz ulica gdje se na nemadoh prilike da ga ujem i njime zborim.
prolaznici gurkaju u urbi i spotiu jedni o druge, i Uostalom, pazi! Ah, nita vano; htjedoh te upo-
zade u samotan drvored, u ba u kafane, gdje ljeto zoriti na picla koji nas slua, ali nije toliko inteli-
daje priliku da u sjeni odrina ovjek zaroni u duu gentan ni da moj jezik razumije, a kamoli tvoj.
svoju. Dakle, da ujem.
A toga se dana on iznenadio i zaudio, iako je Pa, kod mene nije bilo kakvih promjena. Ja
ve mislio da se ne moe niemu zauditi niti iim zapravo nemam nijednoga dana iza ondanjih za
iznenaditi. U jednom kutu ba e, jog sjenatu, iako koji bih mogao rei da je bio pun dogadaja, da ga
sjena svaki as biva tanja, vidi on druga svog iz da- je bilo vrijedno ili mogu e zapamtiti. Neto sam
na koje je ubrjao u ivot, jer ovo sada samo je imao u ruci; zna, ja sam od one posljednje rekvi-
mrcvarenje ovjek mrtav nezakopan vidje La- zicije poslao sve ocu, i kad smo izali iz zatvora
joa, poznanika i prijatelja iz Pete, kad su prskali kao mu enici, ja sam to sve nena eto naao. Time
avovi na vojnikoj stezi, a oni zagrabili objema sam zapo eo veliki posao. Imam sredene papirni-
rukama u pune vojni ke blagajne kao obi ni vojni- ce u Peti, amerikanska skladita, prodavaonice na
ci preobu eni u oficirske odore. veliko. Lijep posao: no, moe ovjek sebi priutiti
Zagledali su se netremice. Lajo je ustao, rairio malo odmora i putovanja. Posao i s njim imetak
ruke i, krkljajui neto u grlu, zagrlio prijatelja ne koti se da me upravo strah dokle de tako, jer se to-
putajui ga za dug as iz ruku. Kao da je to san u mu nisam nadao. Ne da se potroiti, pa eto. Tako,
koji ne vjeruje, pustio ga malo, promjerio jo jed- sad zna sve. Pobjegao sam malo od posla. Sad ja
nom, i opet zagrljaj i poljubac. Sada uzajamni! sluam, a ti zbori.
156
157
On je nervozno svijao cigaretu, zataknuo je u ci- dade i on snop nekakvih zaaenih papira, smota-
garnik, pripalio i otpo eo nekako tiho, kao da to nih u trube i previjenih, dobi nekoliko stotinjarki
sam sebi zbori, a ne Lajou, koji ga irokih usta pa se zapi. Zapi se i propi sve to za jednu nod i ne
slua. opi se nikako. A besposlenjaci neki koji su s njim
Nita se u mene nije desilo. Ili, moda bi bilo pili cijelu nod, kad ve bi sve potroeno, stadoe ga
pravije da sam rekao: toliko se toga u nas svih de- zvati: Bje! Lopovi jedni, hulje! Zar moje vino
silo, toliko mnogo da je teko iskazati. Tu, na sto piti, pa sad tako na me?! veli on ljudima, a jedan
koraka od nas, jednog hladnog jutra ja sam izba- e od njih: Kakav si ti beg, po emu si beg? Gdje
en na stanici, i ekam a nema vlaka koji bi doao ti je ferman? I on se siromah smre, i izade iz
po me. Doao sam i ostao tu, nepomian, bez po- drutva, a dje urlija za njim zalaja: Bje, bje! I
sla, bez volje, bez smisla da bih poeo to se u nor- dva-tri dana bjeao je ispred progonitelja kao su-
malnim prilikama zove rad. - Tako sam po injao mahnit, pa onda skoi u rijeku i tako pobjee za-
kojeta raditi, ali bez uspjeha. Zapravo, spo etka, vazda.
to i nije bilo nita. Otac je jo bio iv, malo utede- Prodalo se sve. I ono to se zove djevi ansko
vine brzo se potroilo. Dobilo se nekakvih obliga- potenje poelo se pomalo iznositi na pazar. Ti
cija za kmetovske zemlje, koje su se prodavale ak zna kolika je to rije ovdje. To u velikom svijetu
i u osminu nominale. I toga je brzo nestalo. A ta ne znai nita, a kod nas je znailo najvie, sve.
bi se s tom sitnicom i zapo injalo? Oni koji su to I u kui u kojoj sam se ja rodio bilo je toga. Da-
uloili u kakvo poduze e brzo su propali, jer treba lje da ti ne priam.
se roditi trgovcem i imati barem jednu-dvije gene- Sjedili su nijemi, zadubljeni u misli, koje su ve-
racije trgovaca pa da se zna trgovati. A mi smo zale prl i danas, samo se misao nije zalijetala u
imali za sobom generacije posjednika, koji su, po sutra. Lajo ga je gledao pun bole ive suuti. Gle-
potrebi, uzimali oruje u ruke i ili u rat na plja- dau je to veliko, vitko dijete, koje je bilo obijesno i
kae koji su krali ovce i koze po naim panjacima poduzetno u doba dovravanja rata, a koje sada sa
i ogradama i palili ku e naih pitomih seljaka na trideset godina ne zna ta da radi. Eto, on bi ga, za
granicama ove ojadene zemlje. Potroilo se to sit- ljubav onih lijepih dana, zajedni ki provedenih,
nia brzo, i onda se iznosile iz ku a uspomene na poveo opet na Dunav, ali kako da mu to ponudi.
prodaju. Zna li ti ta je to prodati uspomenu, pro- Nekad su zajedni ki krali on to otvoreno sebi
dati svetinju da se utia glad? Ne, ti to ne zna, ali priznaje i nije se jedan drugoga stidio, jer je sva-
bolno je to. Prodavao se najprije nakit, pa staro ko onda krao do ta je mogao do i, a sada bi on
oruje, pa ilimi, pa se napokon nalo ljudi koji su odbio poziv prijatelja u grad na velikoj rijeci, jer bi
kupovali nae stare listine, sultanske fermane i ve- to bila neka milostinja, a ovaj se jo nije nau io
zirske bujruldije, a mi smo i to prodavali. primati je. Moda bi u dui katkad i poelio, a to
Samo da ti ovo ispri am. Bijae neki beg Turaj-
li Imena mu se ne sjedam, a ne znam zna li mu ga
.
iko. Svi su ga zvali samo Beg. I jednog dana pro-

158
i ne bi smio niko vidjeti ni znati za to (kao to se ne-
kad nosilo ito iz bogatih ku a u siromake i ostav-
ljalo za dvorinim vratima, da ne vidi siromah ko

159
mu je donio, niti da ko vidi putem komu se nosi, a pogdjekoji od njih i kao pisari Po kojekakvim ure-
svrha je postignuta, jer je gladnome data prilika da dima.
osjeti ugodnost sitosti, a bez ponienja, kao kad bi Ja sluajno imam tih papira neto vie da se mo-
mu se dalo pred svijetom, pred svjedokom). e ivotariti, a mogao bih ih i za jednu nod proban-
iti. Ali, mislim, bivaju svako po godine manji i ta-
- No, pa kako, kako? Ja ne razumijem kako se nji. (Zemlja se ne mijenja; ona je ostala jednaka,
to moe ivjeti tako. Treba jesti, odijevati se; tre- samo, malo vie natovarena, pa je zadihana i umor-
ba... Ti si, eto, odjeven, gotovo kicoki, na koi ti na.) Bivaju tanji i manji, nekoliko godina pa ih ne-
se vidi da si lijepo hranjen, ali od ega prihod, za- sta. A ako ih mi to od njih ivimo preivimo, koli-
rada...? ko demo jo ivjeti i od ega onda?
- Od ega, od ega? Hm... tja... - i slegnuo je - uje, ti to tako udno zbori. Ja ne znam, ali
ramenima, zagledavi se neodredeno u modri, op- ti bi mogao pisati, ini mi se, nekako, no, kako bih
rani kr. rekao, neto za velike svjetske novine, neku ljud-
- Oprosti, moda je ovo nezgodno to te pitam! sku reportau, o ljudima za ljude koji hode da mis-
Znam da je teak odgovor, ali prijatelj sam ti, to le. Ne znam da li si me razumio. Neku umjetni ku
zna, pa me zanima i pomogao bih ti. iv ovjek reportau, tako neto...
jesti mora, a niko ne da tek onako. Svako trai no- - Ah, pusti - odmahnuo je objema rukama
vac. Znam da si ti mogao dane i dane piti crnu ka- umorno - gdje bih ja to. Uostalom, ko pametan to
fu, ne spavati po nekoliko nodi kad smo se bojali ita? ta su novine? Stupci golicavih lascivnosti
da su nam goni i za petama, ali danas, kad si tu, slinavih sentimentalnosti. Zar danas istinu redi?
reci mi ako moe, ako ovo ne zadire previe u tvo- Eto, obazri se po ovoj ba i! Vidi onog ovjeulj-
ju intimu. ka u aketu i onu dvojicu dugonja u narodnoj no-
- Bolje da ti ne govorim. Svaki put zatekao sam nji. Onaj mali nijednom od onih nije ni do sise, ali
kod kude ve eru; svaki put imao sam ru ak, a es- zato s grdnim novcem, s kudama u prijestonici, s
to se jela ni dotaknuo nisam. U domu nas je etve- ljetnikovcem na moru, s akcijama u tekstilnim
ro. Tri ene i ja. Tri ene: baka, mati, sestra Hasni- tvornicama, to se zna, a to se ne zna... Taj novac
ja. Jedna od druge trideset i pet godina starija. i sve to nije mu od plade, dakle je jednostavno kra-
Hranimo se li em. Nije to li e ni od pinata ni da. Od toga novca dade katkada narodu koji ga bi-
od kakve druge biljke, nego obl,igacije, obligacije, ra za poslanika koji vagon kukuruza. Ljudi mu se
la. Pie stotina, zna i trideset. Ceka p godine i klanjaju, mole ga za intervenciju, usluni su do
odree kupone, a treba ih mnogo imati pa da ne- krajnjih granica ljudske servilnosti prema modnije-
to dobije. Odree dakle kupone i ima malo no- mu, a pazi ga kako je malen i smijean, mali, ma-
vaca, toliko da ne umre, a jo manje da ivi. Oni ljuni pendek... A da si maloprije naiao kroz
koji su te arene papire prodali kad su ih primili, grad, vidio bi ovjeka vezana lancima, s ovjom
ako se nisu preselili u neizvjesnost, sada izvjesno koom preko ramena, za njim policaj, a za njima
ive kao smetljari, maltari, podvornici, a moda opori djece i znatieljnika, besposlen svijet - pa

160 I I A. Nametak: Trava zaboravka 161


ta da radi; ide ta cirkuska druba, a ovjek s ov- pastora, da ih spasi od groznice i duevne bijede i
jom koom preko ramena zaustavi se na svakom smrti. Ali ja tebi mogu pomoi i neu da vjerujem
raskru i vie: Narode, ja sam ovog ovna ukro. da e me odbiti. Uostalom, ne razumijem da se
Ako ne vikne dovoljno glasno, onda ga gurne za- odbija za jelo smok, kad se od tih obligacija ima
kon pod rebro: Vi i glasnije! I on vide to ga samo kruh. Dakle, ja imam veza. Zastupnik sam
grlo nosi, a narod daje komentare: Ukrao Husko- jedne tvornice papira, najve e kod nas. Veina tis-
vi u Palate ovna, zaklao ga, meso sasjekao u ko- kara gdje se tiskaju najvei dnevnici nabavlja pre-
tao, svario i kod ku e s djecom pojeo, pa policija ko mene papir. Samo jedna rije , i ti si dopisnik
na vrata (znaju oni njega!). Nisu zatekli nita osim kojeg hoe lista kod nas. Naravno, ne dopisnik
kourine i kou. Sad, eno, kou pokazuje. Zar jednoga malog mjesta, nego dopisnik jedne pokra-
ne, kazna kao u srednjem vijeku, a samo zato to jine, jednoga golemog skupa ljudi, itava naroda.
je usitno ukrao. The, sve u svemu, po najboljoj Samo tako i u to rn duhu.
dnevnoj cijeni ezdeset. A onaj tamo, kad ode u - Da ti pravo kaem, jo se nikako ne mogu
Pariz, u Moulin Rougeu prolumpa za nod koliko odueviti time, ali ako uspijem da to vidim i osje-
dobije pla e za po godine. Ali on nije ukrao, jer se tim to bi zanimalo i druge osim mene, napisat du i
radi o velikim, neobi no velikim svotama koje do- poslat u na te, a ti onda daj kome hoe, i neka je-
bije za ajak iz tvornica u kojima je njegov kapital zik dotjera ko ga zna dobro, jer evo vidi kako des-
uloen. Kao ministar jednoga resora prodaje ga to zapnem kad ho u da se izrazim, a katkad mi i
vojsci, odnosno drugom resoru. Pa to da se pie, je ne ide nikako. Ja o ovim stvarima mnogo mislim,
li? I ko to da tiska? Gdje su te novine? malo govorim, a nikad ne piem. Pogotovu gdje to-
- Evo ti adresa. Jam im ti za svaku takvu reflek- liko vremena nisam govorio ni pisao madarski.
siju dobar honorar da de te iznenaditi. Davno li bjee ono nae provodenje na Dunavu.
- Honoraru bih se zaista prije iznenadio nego - Davno, davno ...
zatvoru, pendreku i ostalim uvarima i zatitnici- I zanesoe se mislima u kraj i vrijeme preranoga
ma pravde. Ne, dragi moj, ja to neu. Misli li da sazrijevanja i svoje miadosti. Misli su bile nekad
bi se to komu svidjelo? Onoj masi to podrava glasne, pa aptave i nijeme, dok je mrak praio s
novine dnevno ih kupujui, da nade neto u njima istoka i plvio nebo prema zapadu, gutaju i crven,
da na se ne misli, da zaboravi svakidanjicu? Ne, plavet i napokon bljedo u nebeskoga zapada nad
ne! golim krem.
- Daj se ti lati toga posla! Jedan si od sto hilja-
da koji su ostali bez posla, ali ne propusti to! Mo-
da de ti tih stotinu hiljada mrijuckati i pomrijeti
skoro, to se popraviti ne da. Danas nije vrijeme
sentimentalno. Nema filantropa koji bi ih htjeli
spasiti. Da su gdje u Nigeriji, moda bi se naao
kakav bogati Uncle Sam da im poalje kinina i

162 ,,. 163


LJUDI IZ KRA
nasmijali i rekli bi mu da je preosjetljiv. Iskrsavalo
je to preda nj netraeno i nenametljivo. Biljeio je
vie za sebe, jer je bio gotovo i zaboravio da je ob-
rekao Lajou pisati pokoju vijest. Tek katkad bi
poslao koju refleksiju, umornu pri u, kakav lirski
odsjeak. Ali svega vrlo malo za cijelu zimu. I sve
je bilo tiskano. A Lajo ga bodrio.
Tako je jednom pisao, prvih oujakih dana, o
Jeanu. Bio je to hrabar pilot. Izvodio je najsmioni-
je akrobacije svojim avionom, kao to mu je i djed
On nikad nije trkarao za vijestima, jer ta se ti-
bio vanredan konjanik te je zadivljavao pae koji
bi provodili vojske na ustanike i iaustavljali se ra-
de kojeg bilo itaa velikoga madarskog dnevnika di odmora u Polju. Kad mu je u jednom arkanju
da se slukinja ta i ta otrovala lizolom jer se osjeti- na granici ubijen pod njim konj, vratolomno je
la bremenitom a ljubavnik je ostavio, kad toga brzo i vjeto s njega skoio da ga konj ne pritisne.
imaju napretek i kod kue. To ne bi bilo zanimlji- Tako je Jean (drugovi su ga tako zvali, jer je svaki
vo ni onda da je ta slukinja lan neke stare begov- imao po jedno ime osim rodenoga), kad mu se po-
ske porodice, jer i to je ve obina stvar. A kako se kvario avion na visini od osam, stotina metara, iz-
njegov kolega osje ao sretnim kad je mogao manevrirao sputanje bez ikakvih zlih posljedica
svome listi u takvo to dojaviti bilo dopisom bilo, po sebe i po pratioca (osim to je odgovarao za up-
u veoma vanim slu ajevima (ubojstvo, samouboj- ropateni avion). Nije imao namjeru da javlja da
stvo), telefonom! Kako li je bio oajan kad se za se jedan avion skrhao (toga bude svugdje esto),
ljetnih dana sve stia pod sunanom tegobom, pa nego da uporedi djeda na konju i unuka u avionu,
niko ni da umre (on bi odmah pisao: ugledni gra- vjeto upravljanu.
danin... potovana starica... sirotinjska majka...
velianstven sprovod... ucviljenoj porodici...), ni Proljee propjeva u ovjeku i u prirodi, i jedno-
da se pobije, ni da se utopi u rijeci, i sve je tiho, ga dana dode glas da su se seljaci pobili s financi-
mirno kao mrtvac na odru, a on nema ta da javi, ma u Vujim vlakama i da je jedan financ m;tav.
iako mora svakoga dana odaslati listu, po pisme- Vuje vlake! Sje a se on njih dobro. Brlo je jo
nom ugovoru, barem tri vijesti, pa tako pie o po- pred rat kad je kao djeak iao s ocem u selo da vi-
trebi popravka Wilsonove ulice, o polijevanju Ma- di kako im napreduju ovce. Put je vodio kroz Vu-
sarykova etalita (t imena dola su i do sela) i o je vlake, a seljaci im rekli da treba tuda i i ili kad
ienju kanala. dobro Mani ili dobrano prije zalaska sunca, jer se
Nije htio namjerno ni gledati po svijetu, a ipak vuci tada provlae iz planine k rijeci da ugase ed i
je vidio vie nego to su drugi vidjeli. Da je to to
usput da u Polju to zagriznu. Jedni idu iz planine,
a drugi u planinu, i svi istim uskim puteljom prore-
je vidao rekao kada drugima oko sebe, oni bi se zanim kroz kr kao procijep. Dva konja pod tova-
164 165
rom ne mogu tuda uporedo pro i, a kamene litice - S duhanom poli?
u visini samo to se ne sastaju, te se vidi jedva Slegnuo je ramenima kao da je htio rei: Nita
vrpca plavog neba, kad je vedro, a zimi, kad se na- prirodnije od toga. Ko drukije i da ide uz Vlake
mrai, strah je ovjeka i danju pro i. osim verceri i vuci po no i i drvari za vida, kada
To bi neto bilo, ride i pode. Znao je da su to se vraaju iz grada? Jahali su uporedo. Ponudio
krijumari koji tuda prolaze kao i vukovi da pro- je seljaku kutiju da savije cigaretu.
nesu svoj plijen iz Donjeg polja u Gornje, gdje e - Kako se ivi?
ga prodati Gornjaima, a ovi de ga onda pronijeti - Dan za dan, dok i smrt za vrat.
u blinja sela, pa ak i preko planine. Dostizao je i - Vazda u drva, a?
prestizao seljake koji su vodili za sobom konje bez - Jo malo, pa de i njih nestati. Sad ih sijeemo
tereta. Drva su prodali u gradu i sad se vraaju ku- uvrh planine. Za dvije-tri godine sje i demo ih s
ama sa svojim brigama. (Dobio esnaest, a brizga onu stranu, a onda de trebati tri dana dok se stjera-
loja dvanaest; botana po osam, a treba je najma- ju u grad. U nas kod ku e samo se loe treskotine i
nje za jednu preobuku tri, to je dvadeset i etiri, i po kru upamo kadulju, pa time vatru loimo.
onamo dvanaest, heee, trideset i est, a on dobio - Sigurno puite samo ekiju?
samo esnaest. Treba jo dvadeset. To je jo dva- - Vala, ako si i preobu en financ, ne u ti re i
put u grad sa dva konja, a za to treba etiri dana.) nego kakono i jest. Ako smo i seljaci, nismo pali
A onda se sjetio da ne treba uriti. Nije daleko, a na glavu da za prstovet duhana u papiru plaamo
istom je pola dana. Pa moe gdje u Gornjem polju koliko se ovim Donjepoljcima plaa u Otkupnom
noiti. Zaboravio je ve kad je noio pod samim uredu za kilo. Mi ga kupujemo po dvadeset, pa
nebom i gunjem. Sjeo je kraj puta i odmarao se. kad ga prokrhamo u Gornje polje, ili nam ga oni
Naiao je drvar, odrpan kao strailo za ptice u bos- izbace, ve vrijedi dvaput toliko, po to ga proda-
tanu. jemo planitacima, a oni ga dalje nose i pronose. -
- Da uzjaem, Ramo? Najednom se zaustavio u pri anju, kao da sebi
- Umorni su mi konji - promrmlja seljak i ne predbacuje: Jesam li budala? Sve mu kazah, a
osvrui se na nj. Bog zna ko je i ta je . - A to ti ide gore? Da nisi
- Dat du ti dva. sudac? Rekoe jutros, kad sam poao u grad, da
Strignule mu ui kao u zeca. ekaju nekakvu komisiju.
- Odmah?
- Evo. - I zajahala su oba. Htio je da sa selja- - Nisam ja u torn poslu. Prahnulo mi da izadem
kom povede razgovor, ali je znao da je on nepov- malo gore. I prije sam izlazio s ocem, pa i djed mi
jerijiv prema svakom dotjeranu eljadetu. (Sad je i je izlazio, i pradjed i ukundjed. Gore u Zlomui-
on istom opazio da je poao u selo bez ikakve pri- ca...

preme.) - Pa ti si, onda, Durani .


- Umlatili ga, a? - Jesam.
- Eeeh. - Pa to e sad a gore?

166 167
Eto, kaem ti, na um mi palo da obidem malo nac. Tu je dan uvijek kratak, jer se sunce rijetko
gore, iako ja ondje nemam nita svoje. nadviri nad dubinu.
U njih lei onaj financ to je ranjen, a onaj Eto, jo malo, pa demo izbiti do onoga
jadnik u Vlakama. eka komisiju. Strahota u njih i' mrtvog. Evo za ovom prvom okukom. Ha, eno
pogledati. Kraj puta lei nauzna , rascijepljene dvojice andara na kamenu. Cekaju sigurno komi-
glave, a svukud okolo poprskala krv. Mora da je siju. A pod kamenom je on, siromah.
sino prigustilo obojima. Jer je i iza vercera ostao Doli su i nazvali Boga andarima, koji su bili
krvav trag do pod selo. Zapuca sino oko ponoi ukrueni i utljivi.
kao da so baca na vatru. Jeste li se obazirali ide li kakva skupina ljudi,
Bude li toga esto? komisija?
- Pa i nije. Kad se ovako to oglasi, onda i fi- Nema nikog za nama dokle oko zahvata.
nanci bolje uvaju kasarne, a i verceri promijene ini mi se, morat demo ovdje no iti.
neko vrijeme put. Nevolja je to jedna. Onako Pa kad se ovo svri, izadite malo gore. Dobro
zdrav, mlad, pa eto sad gotov. A moda ima enu i mi doli kad god naidete.
koje dijete? Jad, pa eto ti! Zivjeti i oni moraju, a i Hvala, doi demo moda i veeras, ako kojom
mi. A u ovakvim stvarima stradamo opet mi i oni. sre om izbije komisija.
Kaem mi, ali ja bag o tome nisam nikad radio. Obazirali su se na leg koji je raskora en leao
Seljaci iz Donjeg polja, gdje samo o duhanu rade, ukraj puta, pa zajahali konje i poli dalje.
prebace ga nama, osim ono to predadu Otkup- Kao kad se putuje dugim tunelom, u kojem dim
nom uredu, a mi dalje drugima. Zaradimo togod i gui putnika, pa se izade iz njega i otvaraju se svi
mi i oni, a i financi slubu vre. Uhvate koga, gdje- prozori na vagonu, tako i Ibrahim Durani osjeti
god pripucaju za kim, moda koga i rane, i ubiju, neko razvedravanje u dui kad ugleda pred sobom
pa eto i pokojem se od njih smrkne. A svega toga polje. iroko i ravno, makar gdjegdje i izbijao tvrd
ne bi trebalo medu ljudima... kamen usred njive ili livade, a nasuprot klancu
Bi li se imalo gdje gore no iti? blag uspon planine, gole, kamenite, samo na najvi-
Pa lako je za to ako nisi izbirljiv. Gdjegod u im vrhovima sa neto bukava, ono mu obli toplo-
pojati po slami gunj baciti, a drugim se pokriti, pa tom i njeno u svu nutrinu. Na ustalasanim mjes-
ko carska majka... tima kue sitne i uurene pojate i torovi. Boja-
Bi li me ti primio na konak? ljiv dim nad gdjekojim krovom.
Bih, pa kako ti bude. A sad demo malo sjaha- Eto, k meni demo. Smrkava se. Valjat de to
ti. Strmenito je ovud, pa kad bude i ivina, grjeho- zaloiti pa pod gunj.
ta ju je muiti. Ja bih volio gdje na izvanu da izbaci malo
Sjahali su i sprva malo geguckali dok su otegli slame i jedan gunj.
noge, preuljane o drvene stranice samara. Kroza Rano je jog za spavanje na izvanu. A ovo je
drijelo Vujih vlaka vjetar je s planine bridio. Ko- kao u planini. Ako ti ba ho e, onda du i ja noiti
nji su uznemireno strigli uima im su unili u kla- kraj tebe.

168 169
Prolijetala su djeca kraj njih, zagledavala se u ne. Ima umnih ljudi i zlatnih zvijezda, a zvijezde
stranca i bjeala. onih nevinih bistre sit, one najsi unije blijede ne-
- Je li vam matereina doma? - upitao je djecu beske pjege, onaj bezbroj posijan na nebu iznad
kad je doao u dvorite i svezao konje. mene i iznad svakoga ko gleda u nebo. Zvijezde
- Jest - odvratilo najstarije. marnih ruku. Da, ona najsitnija, ono zrnace bise-
- Kai joj da sam joj rekao neka poloi konjima ra zvijezda je ovoga ovjeka kraj mene to lei.
i rleka mi poalje anak mlijeka i dvije kaike na Zvijezde, sestrice drage...
guvno. I hljeba. A ti iznesi tri gunja!
Na guvnu su veerali kruha i mlijeka. Crna kru-
ha i tvrda. Ni ivot tu nije bolji od kruha, od takva - Bogme si spavao da ne moe bolje. Doli i
kruha. andari iza velikih jacija, i pa ad se uzlajala, a ti
- Kako je s mlijekom u tebe? Ima li ga dosta. kako si legao, onako i zaspao, pa spava li spava.
- Varenike koliko Bog dadne, ml anice koliko Tako ga Ramo ujutro die da se okrijepi mlije-
domaica hoe. kom.
- Ti sve na alu okree - nasmijeio mu se Ib- - Je li komisija dola?
rahim. - Jest. Ojutros de onoga financa u grad, a oni
- A da to bi jadni ovjek? li u selo. Sjatilo se ojutros jog nekih andara osim
- Hoemo li ovdje i lei? nae patrole.
- Hoemo. Daj, Sajo, gunjeve. - Pa i ja du k njima da vidim to su pronali.
Namjestili se na slami, po kojoj je gostu bio ba- - Zajedno demo. Oni su u Zlomuica.
en gunj, a drugim se pokrio do vrata. Veliki pas Zlomuice imaju osim svojih ku a i staja jo
tornjak smotao se nie njih, pokrivi repom gubi- jednu visoku zgradu, kulu, to im je pripala iza ra-
cu, poto je dobro onjuio gosta. ta. Durani a kula. Nije ga to nimalo potreslo. Pre-
- ta misli, Ramo, ho e li sutra osvanuti lijep gorio ju je davno. Covjek se u nesrei tjei da nije
dan? sam. A s njim sauestvuje sto hiljada. U kulu se
Ali je seljak ve spavao. Uostalom, moda on i navraaju obi no gospoda: komisije, ovako kojom
nije Ramo, misli Ibrahim, ali je ovdje svaki dru- zgodom, lije nici kad urezuju ospice, geometar
gi ovjek Ramo. A on je gledao nebo. kad dijeli dva pedlja zemlje etvorici bra e.
Zvijezde, sestrice drage, zvijezde, gledam vas i Komisija je sjedila u ardaku, a on ne pode od-
miran sam gledaju i dubinu neba i va sjaj. Svaki mah gore, nego sjede na kamene stepenice koje
ovjek ima svoju zvijezdu na nebu i duu u tijelu. I svana vode na prvi kat. iroko dvorite bilo je po-
kad se zagleda u koju zvijezdu, pa ako pogodi da prnjeno. Stara baba uila kraj tora i isputala ko-
je to ona prava, ona njegova, onda mu dui otje- ze, muzu i ih na vratnicama, prome ui im divu
nja njegovo tijelo, i ona mora odletjeti i utopiti se medu noge i poteu i za sise.
u zvijezdi. Ima okrutnih ljudi, a njihove su zvijez- - Rke, vuk te zaklao, zar nisi mogla priekati -
de one krvave. Njih nema mnogo, ali su sve krup- proklinjala je baba kozu, kupe i brabonjke s mlije-

170 171
ka. - Prrs bara, na, na - baba ih proputala jednu - Pa gdje su ti andari? - razgoropadi se sudac.
po jednu trcnuvi od svake iz sisa po dva-tri pje- - Zar nisu nikog sumnjiva nali u selu?
nuava mlaza jomue. Ali ni andari nisu sjedili skrtenih ruku; porno-
Do tora je bila via kua, i dim se provlaio lie se iza ugla gone i gomilu seljaka, koji su pri-
kroz krov od raene slame. Tamo je snaha tucala dravali jednoga ranjenog u nogu.
jaja u tavu za gospodu u ardaku. I dola mu mi- - Jednoga smo pravog nali. Krv je tekla putem
sao na sliku po kojoj je on uio jezike dok je iao u do pod selo, pa je morao biti u selu, jer nije imao
gimnaziju: Dans la cuisine la jeune villageoise pre- kada otii u planinu. A ni ovi nisu isti. Svi de se
pare le dejeuner. Sur le seuil de la porte la grand' oni u zatvoru iskazati.
m ere est assise. Elle tient son petit -fils sur ses ge- Za njima su povirivali drugi seljaci to su ostavi-
noux. Le petit caresse un mouton blanc. ber den li posao toga dana, da vide kako de se to sve svri-
Steg, der ber den Bach fhrt, geht ein Mdchen. ti, i bojaljivo stupali u dvorite, dre i se zida. A
In der linken Hand hlt sie einen Strauss von Veil- ranjenik zvjerao o ima po skupu, ibajui biem
chen. Za babu, naravno. I neke lastavice prve gni- svojih pogleda po uniformama i odijelima koja ni-
jezdo pod krovom ku e, kojoj bi ovdje rekli dvo- su kao u njega: bijela koulja, modre vunene aki-
rac. I djed trijebi gusjenice s trenje koja je u eva- re, crvene dokoljenice, zeleni pas i fes sa arenom
tu, a djeca, s neizbjenim vijencima od li a na zla- mahramom i sve kao namjerno izderano, sa za-
tokosim glavicama, igraju kolo. A nad svim tim krpom na zakrpi.
bojim blagoslovom pjeva eva u zraku. - Deder ti nama reci ko je bio s tobom? - pita
Baba je pomuzla i posljednju kozu, a curica od sudac.
dvanaestak godina otjerala ih iz dvorita putem u - Ljudi.
planinu. Jedno dijete od pet-est godina, zavezana - Koji su to ljudi?
ela nekakvom krpetinom (uop e, ovdje su sva - Vi ste kole svrili pa sve znate.
djeca imala ili voruge na glavi ili razbijeno pa po- - Daj ti nama, dobar oj e, njih kai, pa de i te-
vezano elo), uvlailo se u kokoinjac da izvadi ja- bi lake biti.
ja. Snaha je pronijela kajganu u ardak. - Mene ste ljeh uhvatili, a prije ete mi duu iz-
Malo nakon jela sili su u dvorite i snijeli ra- vaditi nego ime ijednog od njih prijede preko mo-
njenog financa, blijeda i povezana da su mu same jih zuba.
oi virile. - E pa kad je tako, nema se to ekati. Treba i i.
- Strano je bilo - aptom je govorio. - Nisu to Namjestie ga na konja. Bio je to Ramin konj, a
bili ljudi nego divovi. Dvadeset ih je bilo, ako nije na sebi je nosio Ramina ranjena brata.
vie, a nas samo dva. Jadni moj drug! Nosili su pu- I Ramo je sino onako zaspao odmah kad je
ne vre e. A kad smo ih pozvali da stanu, ni obazi- legao, kao da nita ne zna, misli Durani , pridru-
rali se nisu. A kad je on opalio iz puke, onda su i ujui se golemom skupu koji je kretao u grad. A
oni osuli iz revolvera kao roj p ela. I umakli ova- sigurno ima i njegovo neto ondje, kod one krvi i
mo u selo. krvavog trupla u Vlakama. I kad pr e juer onu-

172 173
da, i ne pogleda le niti se promijeni u licu, kao da PREPORUKA
prode kraj krepane ui.
- E, tako danas idem daba u grad - tui mu se
Ramo, a sve se u dui boji da i njega ne zadre koji
dan u zatvoru. Da sam barem na onog konja nato-
vario drva, da izbijem dananji troak. A ovako de
biti reda otkinuti od onog ju eranjeg. I Bog zna,
ostat de tamo sigurno godinu, to mu ne fali, a meni
je reda raditi i za svoju i za njegovu ku u.
A ranjenik se gri na konju i mrti se, drei se
za jabuku na sedlu, dok na drugom konju financ
kunja zavijene glave kao novoro ene. Hasnija nije jog ni znala teinu rije i prevrat
A do tri mjeseca, kad je izlijeio nogu u bolnici i kad je on prevrnuo ivot u o evoj joj kui, i svima
osuden na godinu strogog zatvora (nije nikog odao koje su grani ile s njom, i onima sve dalje, dokle
od svog drutva), iao je s drugim kanjenicima pi- ne bi ljudska noga ni za petnaest dana dokora ala.
lati drva. Jednog dana vidje ga Durani kako se iz- Ona je ula obijesne oslobodene kmetove koji su
maknuo od posla (pilao je drva u podrumu neke polazili s pazara i kroz mahalu propijevali:
dravne ustanove) i priao podrumskom prozoru Prometle se ljive u roga e,
iznutra, a Ramo ui vani, u uzanu vrtu kraj ulice, a Behrami age u kopae...
zapalio cigaretu pa je pui i dodaje kroz prozor
hapeniku, koji je s poudom udie i brie opet do- ula je a nije razumjela ni rije i. Bila je tada jog
daje Rami, da ga straar ne opazi, a Ramo je tek djetece, a bila je dijete i kad bi nekoliko godina
mete na as sebi u usta, pa kad uhvati straereve poslije izala za avlijska vrata idok je vani bura
oi, opet je dodaje bratu koji mu ape: cviljela kroz telegrafske ice i dizala pijesak od ko-
- Smiju li sada zasjesti u Vlakama? Pronosi li jega bi oi pokrvavile, obijesno govorila za ena-
se? ma koje su se umorne vra ale iz duhanske tvorni-
- He, he - smjeka se Ramo - dok god ga oni ce:
plaaju po etiri, a on se moe prodavati po et- Idu ene iz fabrike,
rdeset, pronosit de se vazda. Pa da i zaspu Vlake crvene se ko paprike.
kamenom, prokopao bi svijet sebi drugi put. Ali je dolo vrijeme i saznala je za znaenje pri-
je izgovaranih rije i i stidjela se svoje djetinje obi-
jesti, koja je bila samo obijest sita djeteta to ne
zna koliko treba mahova tijelom, a esto i ponie-
nja da dijete ne zacvili sa gladi. Kad je dola ne-
staica u kuu i s njom svakojake nesre e, ona je
pola u brijanicu da radom nahrani etvera usta.

174 175
Jednoga je dana u njoj ena (eljna da proivi koji metra, s jednim prozorom pri stropu, na kojem su
ugodan asak daleko od teke svakidanjice) pre- vrste unakrsne eljezne ipke. Mislio je da ima
vladala radnicu koja je morala sapuniti brade niz neke novinarsko-knjievne sposobnosti, a bio je
koje su curile pohotljive bale i glaati nokte na ru- nesposoban da smiljeno odgovara na unakrsna
kama koje su se znojile u njezinima, pa s prvim pitanja, pa sad tu mora da eka na glavnu raspra-
strancem koji joj se svidio krenu na more. A kad vu, a onda ko zna kamo de s njim i da li de se moi
nedugo zatim nestade u njega sredstava za idili an opravdati zbog svoga pisanja o ljudima koji sa ma-
ivot, ona, koja nikad, otkada je znala neto htjeti, lo ili nimalo truda imaj u mnogo vie nego oni koji-
nije htjela da bude nekome na teret, vrati se u rod- ma su u ivotu vedri dani rijetki, a kosti im pucaju
no mjesto. I povu e se u svoju ku u. Raditi u bri- od umora.
ja nici nije vie htjela. Bolio bi je svaki krivi po- I njemu treba togod p'oslati u zatvor, jer onome
gled ovoga udnoga malogradskoga svijeta to koji je uvijek jeo za stolom sa tri- etiri osobe teko
prezirno gleda djevojku koja je doivlela mukarca se priu iti na jelo koje se pripravlja na metrike
i to se divi mukarcu koji doivi mnogo ena. Da cente. A onda, svega pomalo nestaje u ku i, jer se
veze ipke i da za sedam dana rada od zvijezde do novac od kupon drugoga polugodita gotovo is-
zvijezde dobije najmanju nov anicu i skoru krat- crpio.
kovidnost, to nije htjela, jer za to ne bi mogla dobi- Prvi je snijeg na planinama pao i prvi je studeni
ti ni kruha bez smoka, koliko je trebalo njezinu sjevernjak procvilio kroz tijesne ulice gradske i za-
zdravu i skladnu tijelu. Nije htjela ni da prolazi vukao se pod mravu kou, prilijepljenu na rebra.
kroz muke ruke kao roba da bi se time izdravala, Subota je, predveer. Radnice su prolazile iz du-
jer je sad osjetila da je takav ivot njenu sestru Ne- hanske tvornice, svra ale se u du an i kupovale ro-
dretu kroz trnje ponienj doveo do ranog groba. bu, i kad je trgovac vidio da im jog ostaje novaca
A zima je blizu i porodica trai vie nego za arko- na dlanu, onda im je silom gurao lijepe jeftine der-
ga ljeta i jeftine jeseni, kad je dovoljno i onih ne- dane i rupce i rudenjake, koje mogu i na dva-tri
koliko kupona od beglu kih obveznica to ih je puta platiti, i tople arape. Sve je to Hasnija gleda-
brat Ibrahim ljubomorno uvao. la s prozora i sjetila se djetinjstva i bezbrinih lu-
U kui nije htjela da pita koga: ni bbu koja dorija, gledaju i ove djevojke i ene to im je vje-
kao okamenjena sjedi vje no na jednom mjestu, ni tar natjerao krv u lice. Idu ene iz fabrike, crvene
majku koja mora biti u kui za zakljuanim dvori- se k paprike. 0 kad bih ja mogla dobiti posla u
nim vratima, jer je to jedini nain da je sprijee u fabrici! Ali i tamo esto otputaju na desetke rad-
kleptomaniji, a brata sada nije mogla pitati kad je nica, jer nema uvijek posla, ili rade pfeko dan, pa
u zatvoru. On se, na svoju nesre u, sluajno sastao se u subotu dobije na dlan tanka zarada.
sa starim poznanikom Madarom, dopisivao se s U ponedjeljak bilo ih je vie nego obi no. I da-
njim, preko njega zapravo slao neke reportae u lje svaki dan bivalo ih vie, jer su seljaci dogonili
madarske novine, i to ga je dovelo do sobe sa duhan na otkup. Odlu ila se i Hasnija da pode, ne
skromnim namjetajem, duge etiri, a iroke dva bi li je primili. Snana je, u ruke se uzda, mo i de
176 12 A. Nametak: Trava zaboravka 177
izdrati. Obukla je materinu feredu, da se pozna- ma i lovcima koji su je okruili i uperili u nju pla-
nici ne osvr u za njom. Vie od godine nije iz ku e mena drijela puaka.
izlazila, a prije, dok je radila u brijanici, nije se Ne, gospodice, niste vi za rad u tvornici.
pokrivala. A zato, molim lijepo? I ve osjeti suze u
Pred kancelarijom ekalo jog dosta ena. Radni- grlu.
ci se vrzli hodnikom, prolazili preko mnogih stepe- Vaa plua ne mogu podnijeti napor ovakva
nica, a iz susjednih se zgrada duo tropot strojeva rada kao to je ienje smolastih duhanskih listo-
koji su rezali duhan, punili cigarete, odbrajali ih u va, slaganje i odabiranje to die neprimjetnu pra-
kutije, ili su rezali daske za sanduke u koje e se inu koja nagriza plua. Ruke su vam vrste, noge
slagati kutije. Ulazile su u sobu i neke se dulje za- takoder mogu izdrati dugo stajanje, ali za prsa,
dravale, a neke odmah otputane ili primane. Iz- ako i dobra sada, postoji opasnost lakog oboljenja.
lazi uplakana ena, mrava i bremenita: Kau mi, Uostalom, milostivice...
nije za mene da radim naporne poslove, nego da Nisam ja nikakva milostivica. Ja sam radnica i
se odmaram jer sam u blagoslovenom stanju. Bog hou da budem radnica.
njih ovako blagoslovio! On mi u retu, a kod ku e No, no gotovo je tepao inovnik kraj lijeni-
troje gladne djece, ne zatekla ja, da Bog da, nijed- ka ja nisam nita runo rekao. Grehota je da vi
no ivo, ili ja iva do kue ne dola... tekim radom unitavate svoje zdravlje. A zarada
se moe na i i lakim poslom.
I tako se ekaonica prazni. Iz kancelarije za pri- Kakvim, na primjer? prkosno je rekla obla-
manje radnog osoblja izlaze snane ene, koje od- ei koulju.
mah upuuju na rad, a one slabije vra aju kui. Zato veliko naprezanje, a mala zarada, kad vi
Ulazi Hasnija i skida feredu. inovnik i lijenik moete imati sve ugodnosti, tako re i, bez imalo
koji primaju radnice gledaju je s udivljenjem. Li- truda.
jenik, kao da kupuje kravu, opipava joj miice.
Sposobna za rad. Uzima je za nogu, iskuava Ali, eto, ja hou da radim. I nije mi ivotni cilj
vrsto u lista i stegna. lekarenje i uitak o kojemu vi sa puno ara a ma-
lo duhovitosti govorite... Nego, molirn vas, gospo-
Zar i to mora biti? pita ona, a sili se da bude dine doktore, mogu li ja na svoju odgovornost biti
hladnokrvna i nee da porumeni. primljena na rad?
J, treba znati da li moete izdrati osam sati Ne moete. Ja ne mogu uzeti na duu taj gri-
stoje i uz klupu i prebiru i duhanske listove. Ka- jeh da vas ovaj rad surva u bolest i moda, u smrt.
,

ljete li kad?
Ne, ne sjeam se. Nisam obra ala panju. A da li vi svaku radnicu tako savjesno pregle-
Skinite koulju! date?
Posluala je. Lijenik je prislonio uho na leda i Lijenik se smjekao, ne znajui da li da zavri
oslukivao drhtaje prestraena srca. Sad ovdje, kao ovaj razgovor, koji bi on produio da nema tre e-
i prije u brijanici, osje ala se kao srna medu psi- ga, nepoeljnog, koji odgovara katkad i nepitano:

178 iz' 179


- Zavisi od toga da li je osoba koja se pregleda - Dijete moje, ako ba na drugoj strani ne mo-
vrijedna svake panje. e nai posla, nego ti je ovo jedino mjesto, otidi
- A zar ima radnica koje ne zasluuju svaku Ahmet -efendiji Bliskavcu; on je prijatelj s upravi-
panju? teljem tvornice. Neka mu on jednu rije rekne, vje-
- Kako se uzme. Mi sortiramo duhan u est ru,l mi, primit e te odmah u posao i mimo lijeni-
vrsta; prva je najskuplja. Ni sa svakim se duha- ka, i nee te drati kao sezonsku radnicu, nego kao
nom ne postupa jednako, a kamoli bi sa svakim stalnu.
ovjekom. - Gdje on stanuje?
- Vidim ja da nije bojazan za moja plu a ono - U Branjevini; odmah mu je kua kako se ude
to mi prije i ulazak u ovu tvornicu, nego neto s glavne ulice. Imaju dvoja vrata u ku i. Unidi na
drugo. prva. Tu je njegova soba.
- Inteligentni ste i pravo razumijete, a eto, kao - Hvala ti, eno, Bog ti platio, a i ja, kad mog-
da neete da se pametno vladate. nem, oduit u ti se.
- Ako yam je to na to smjerate pametno vlada- - Nita, drago, ja bih svakom pomogla.
nje, onda mi zaista nije tu mjesta. Zbogom.
- Do videnja - rekao je inovnik, a lijenik, po-
stiden, proapta Zbogom! 0 kako je teko do kruha doi, uzdahne idu i
- Dobro su te kroz ruke propustili - do ekale je Bliskavcu. Nije mogla pravo shvatiti odakle je on
radnice to su ekale da produ kroz iste ruke. - tako utjecajna osoba.
Ostala si u sobi koliko drugih pet. Odavno ga je poznavala.
- I nisu me primili - prodrhtala joj suza kroz Njegova je soba bila ukusno namjetena, samo
grlo. gotovo polumrana zbog oleandra pod prozorom.
- ta se pravi kao svetica? Zaradila si za po so- Pisai sto s telefonom, mali ajni sto u jednom ug-
fa to ne bi u tvornici za petnaest dana. lu sa tri fotelje naokolo, uz jedan zid otoman, pre-
- Ne grijei due, eno! svuen lanenim platnom, a kraj vrata umivaonik.
- Kakva dua? ta? Kad iza takve ulizanice do- Uinila joj se soba na prvi mah kao lijenika ordi-
dem ja, ovakva orava i ospiava, ne e me ni po- nacija. Jak, rumen, neto prosijed gospodin zako-
gledati. vrenih brkova sjedio za stolom i listao novine.
- Nisam ja, eno, drgo moja, kriva, to me Bog - Izvolite, hanumice, sjedite. Koja vas je srea
ovakvu stvorio, pa mi ljudi ne e da dadu posla, da donijela k meni?
ga sa deset svojih prsta radim, nego trae moje kri- - Srea, kad yam dode ovako nesretno stvore-
lo i prsa, oko njihovih se, dabogda, nespomenica nje, kojemu ne daju da poteno zaradi, to se rek-
ovila! - I suze joj provree u nuglacu i potekoe ne, koricu kruha?
niz obraze. One to su ekale poalie je, a jedna - Kako to? Kakav vi to posao traite?
joj se starica pridrui i sa mnogo suuti svede je - A gdje se danas jo moe na i posla osim, bar
drhtavu niza stepenice. u sezoni, u tvornici duhana? Jutros sam bila ondje,
180 181
ali me ne htjedoe primiti, jer su mi toboe plu a - Pa rekao mi je da nije za mene teki posao ko-
sklona oboljenju zbog loa zraka u radionicama za ji daje malu zaradu, jer ja mogu imati sve ugod-
odabiranje lia. Makar sam ja govorila da me pri- nosti bez imalo truda. Nekako je tako, otprilike,
me na moju odgovornost, ne htjedoe. Jedna me bio govor, a znaenje sam odmah shvatila, jer, na
starica uputi k vama, jer vi imate velik utjecaj na alost, nisam vie dijete.
gospodina upravitelja tvornice, pa sam dola i lije- - Vi ste slatko i draesno dijete.
po vas molirn da me preporuite da bi me primio. Ona je naglo ustala.
- Hou, drage volje. Dajte, sjedite, nije hitnja, a - I vi ste poeli?
ja u to sve telefonom udesiti. Ho ete li aj ili kah- - Ah, ne. Ja to samo izri em sud iskrenog divlje-
vu? Neto toplo da se zgrijete? nja, i nemojte me, molim vas, krivo razumjeti. Za
dokaz, evo, odmah sam voljan da vas preporu im.
- Hvala. Zgrijali su me danas uvredama, pa mi Oprostite to zaboravih vae ime. Kako rekoste da
vatra i sad posipa lice. se zovete?
- A ko to, moliin vas, ko vas je vrijedao? - Oprostite vi meni, jer ja yam ga zbog vaeg
- Tamo jedan inovnik koji je htio na svaki na- preljubaznog doeka ne rekoh pri dolasku. Ja sam
in da ja zaradujem drukije novac. Pa i lijenik je Hasnija Durani eva.
nianio na to, ako je i bio pristojniji. A kad sam se - Hasnija?
s pregleda vratila u ekaonicu, tu su me druge e- - Da, Hasnija Durani eva.
ne doekale gorim pogrdama nego kakvu bludni- - Ne mogu da se snadem. - I ruka koju je pri-
cu. nio slualici pade mu na sto. - Vi, vi? Pred godinu
- Ah, bezobraznici jedni! Oprostite mi za ovaj i p nestalo vas, odonda vas nisam vidio, i sad naj-
izraz, zar tako oni zloupotrebljavaju svoju slubu? ednom u feredi.
No, to de zapamtiti. Dajte, raskomotite se, mourn - Bio je to itav roman.
vas! Skinite feredu! - Vjerujem. Ja vas nisam prepoznao. A sad zbi-
Uze ibicu i zapali piritnja u. Plamen je obavio lja vidim na licu one vae crte, samo su sada zreli-
limenu posudu u kojoj brzo proklju a voda. Za- je. I bolje yam stoje.
malo se miris aja rasprostrije sobom. Kora od ja- - A ja sam vas odmah prepoznala, ako i niste
buke mirisala sagorijevaju i na pei. onako... izbrijani kao prije godinu i po. - Na-
- Nije potrebno bilo, Ahmet - efendija. Niste se smjehnula se.
trebali truditi. - Da, nije bilo vas u brijanici, pa nemam razlo-
- I da je to vie, ja bih se potrudio. Hoete l i ga da ee tamo zalazim. A zbilja, kad ste se vrati-
malo ruma? li ovamo?
- Hvala, ja du malo limuna. - Ja sam malo dana bila izvan grada, na moru, a
Pili su polagano. I oekivali su ta de se po aju onda sam se uvukla u dom na sirotinjski kao spu
zapoeti. u kuu, i tu tavorim s majkom i bbm. Brat je u
- ta yam je taj inovnik rekao? zatvoru.

182 183
- Da, zbilja, neki dan uo sam kako govore o - Zbilja, ako vas ne vrije a, recite mi neto o
njemu. onom udnom strancu s kojim odoste davno, pred
- Je li, zaboga, opasno za nj? godinu i po.
- Tako, tako. Ali budite bez brige! Ako budete - Dojadila mi amotinja u kui, u gradu, u
dobri meni, ja du se zauzeti na odlinu mjestu, i bit ovom svijetu koji me okruuje. Doao je Hans koji
e osloboden. je obeavao vie nego je dao, kako to valjda vazda
Uzdahnula je. u takvim obe anjima biva. Vie da odem nekud
- Danas, kao nikad dosad, poalila sam i to se nego zbog njegovih obe anja otila sam i proivje-
sviam ljudima i to sam uope ensko. ta ho ete la nekoliko bijelih dana. Uvrijedila sam ovjeka
zaboga od mene? - Priguivani vrisak htio joj je koji me voli i koga sam ostavila zato to je morao
prodrijeti prsa. ivjeti u ovoj sredini, koja mi je onda uasno teka
- Ne, ne. Ta nita. Eto, nita ne u. to ste dud- bila. Pola sam s drugim, ali sam ljubav ponijela i
novati! Nita. Ja tako. Meni se to samo otelo. sauvala za prvoga, koga sada ne u da pogledam
- Idem. Oprostite to sam yam smetala. samo zato da samu sebe patim. Ho u da trpim
- Ama, ne, zaboga. Ne budite dijete! Dopustite zbog uvrede, to sam mu je nanijela poavi za tu-
da se malo porazgovaramo. Eto, vidite kako je to dincem namjernikom... Previe pri am, a dola
smijeno. Sjedimo tu neko vrijeme, a ja ne mogu sam traiti preporuku za posao.
nikako da se sjetim ni ko ste, ni da yam iskaem - Preporuka je ve tu. Vi samo priajte.
duno potovanje. Eto, sjedite ovamo kraj mene - Eto, gotovo je. Bila jedna neugodnost, a sad
na otoman, kao da sam yam otac! Pa otprilike nastala druga. Zakucala nestaica na vrata. Kad se
imam toliko godina da bih mogao i biti. Evo vidi- brat oslobodi, bit de drukije u kui.
te, poeo sam i sijedjeti. Tako. - I jog je kojeta go- itava pri a nije na nj uinila nikakav dojam,
vorio ne znajui ni sam ta bi htio rei, a elei da on je samo elio nastaviti ondje gdje je Hans pre-
je zadri, zaustavi, jer moda de mu ipak uspjeti stao, i dok je ona govorila, on je samo o torn mis-
to nije nikom uspjelo koji je radi nje dolazio u lio. Njegove su drhtave ruke traile njezine ruke i
paravalovu brijanicu. stegna, kako je i lije nik jutros istraivao njezinu
- Da, sjest du, ali samo zato to ste rekli da ete izdrljivost. Ona je sjedila kao kamen. Najednom
sa mnom biti kao roeni otac. Vidite. Ja traim je raspuila haljinu i poela se svlaiti. Bio je uz-
ovjeka s kojim bih se mogla porazgovarati, a ne buden, nije znao kako da protumai tu njezinu
ljubavnika. Ja traim rda od kojega bih se mogla promjenu. Legla je na otoman.
umoriti, da bih mogla misliti na njegovu vrijed- - Izvolite! Ako bag i to mora biti da bih dobila
nost, a ne da je rad koji se trai od ljepih ena sa- vau vrijednu preporuku za posao, onda ne bra-
mo skupo raskora ivanje. I uinit ete mi golemu nim. Sarno alirn to ne ete doivjeti to o ekujete.
uslugu ako me preporu ite da radim u tvornici za Na ovom otomanu lei daska. Ili, ako hoete da
petnaest dinara na dan, veu nego kad biste mi na- me zagrlite, vidjet ete da ete osjetiti pod prstima
li ne znam kako bogata ljubavnika... mrzli kamen.

184 185
Gledao ju je razrogaenih oiju, a onda zausta-
vio zapo eto raskop avanje. Prihvatio je za tele-
fon.
- Halo, tvornicu duhana molim.
- Halo, gospodina direktora molim.
- Halo, jesi li ti to, Huso? Ovdje Ahmet. Molim
te, primi jednu radnicu medu stalne. Zabiljei, zo-
ve se Hasnija Durani . Halo, da, Durani . Jest,
njegova sestra. Da, ali ta se to tebe tide? On za
svoje odgovara, a ona mora da izdrava cijelu po-
rodicu. Uposli je tamo u pakovanju cigareta. Neka
lijepi vinjete ili tako to slino. Ne, ne, halo, ne, I DOBRI I ZLI BONJANI
stari greni e. Nije to ti misli. ^ hvala ti! Zdra-
,

vo!
Ona je jog leala.
- Obucite se, uredio sam. Moete po i.

186
DOBRI BONJANIN

Kao djeca, za rata, bili smo susjedi, a kasnije,


kad mu se otac s bojita vrati, nakon kratka neus-
pjela trgovanja u gradu, odoe na selo, na djedovi-
nu. Otada ga nisam vidao, a ljetos me put nanese
kraj oeve mu ku e. Ushit i veselje u oca mu i maj-
ke, i sestara, koje su bile mnogo mlade od nas kad
ni mi nismo bili odrasli kao sad - a on je sjedio po
strani pod smokvom, slgao ubrane smokve u se-
pet, da ih malo kasnije preda kolaru za odvoz na
stanicu.
- Kako si, Hajrudine?
- Dobro - odgovorio mi je suhim glasom, ne di-
ui pogleda s posla. Zaudio sam se, a otac mu
odmahne rukom, u znak da ga ne pitam nita. I
kradom uprije prstom u elo.
- Hajdemo na ardak - zovnu me Velibeg.
Udosmo. Iako poseljaen, sauvao je neto dav-
nanjeg begovskog porijekla u pokretima, redu,

I istoi. Ku a nije zaostajala za kojom bilo boljom


gradskom ku om. Zbog ljetne vru ine dignut je
bio ilim s poda, a kroz otvorene prozore dolazila
je hladovina s rijeke. Davnanji njihov ljetnikovac
sad je pretvoren u stalno obitavalite, a on, beg, ia-
ko ni sublizu bogat kao nekad posavski begovi,
sad je tek na svojoj zemlji, koje nema mnogo,

189
nego tek toliko koliko je potrebno da donese za na predmet, mrav kao isposnici s bizantijskih iko-
skroman seljaki ivot. Medu prozorima bio je na, progovori nekakvim prestraenim piskutljivim
uokviren ferman sultana Mustafe Drugog, koji je glasom:
potvrdivao Hajrudinovu pradjedu bogate timare u Ja... ovaj... bilo bi korisno... ovaj... kad bi
okolini Budima, pa su pri bijegu otuda spasili sa- se...
mo taj pergamenat i vrste ispupene jabuice na Kao da su mi mravi pomiljeli uz hrbat, sleden
licu i kose oi neke prababe Madarice. stadoh. Nigdje nikog; valjda svk sada spava oko
Priali smo dugo i bili po aeni gospodski. Do- podneva. Ne e me valjda napasti; napokon, i nije
de rije i o Hajrudinu. lud, samo mu se malo dirnulo u pamet, kako se
Boga mi, bojim se da ne pomahnita. Zna, ono rekne.
brate, nije nikad materina mu kua bila bez su- ... Kad bi se moglo znati... kad de ena roditi
mahnita eljadeta. A on ti je nekakav udnovat. muko... a kada ensko...
Radi u dan kao cry, u veer do neko doba no i za- Zau en, nijem od uzbudenja, sluao sam ta
dubi se u razmiljanje i sve se boji da ne dode kak- govori ispretrgano, ne mogavi odmah shvatiti.
va propast zbog svjetskog nemorala. ini mu se da Malo kao da se uslobodi i po e povezanije govori-
ima previe ena, da se slabo udaju djevojke, pa se ti:
brine kao da ih on sve mora uzdravati. Na najkra- Ja sam mnogo o tome razmiljao i vjerujem da
oj ljetnoj no i ustaje u ranu zoru, pet puta dnev- du to za dvije-tri godine ta no saznati. A od koje bi
no klanja, u damiju prvi ude a posljednji iz nje to bilo vanosti, moj brate! Ba sada kad je enski-
izade. Nikad ga niko nije uo da je to opsovao. nje ovako nemoralno, a ko zna kakvo de jo kasni-
Stidi se u ensko pogledati. Ne znam ta e od nje- je biti.
ga biti! Pusti to, Hajrudine? to ti to na um pada?
Tjeio sam ga kako sam znao. Prevezli smo raz- Ja sam ve neto otkrio. Zapravo, na neki mi
govor na ugodnije, i kad sam se lijepo odmorio, je nain otkriveno. Ja to kod ivotinja znam. I to
podoh oprostivi se s ukuanima, koji me ispratie ta no, pouzdano. Ja naleem dvije kokoi i pod
do dvorinih vrata. jednu stavim jaja iz kojih de se izle i muki pilii,
Izaoh na uzak put, ograden kamenim zidovi- a pod drugu enski. I nema iznimke: kad odrastu,
ma s obje strane da bi jedva natovaren konj mogao vide se za jednom kvo kom pijevci, a za drugom
njime pro i. Vozio sam bicikl pored sebe dok ne same kokoi.
izadem na cestu. Bilo je medu Gospojinama, za Pa, kako si to saznao? Uza sve sunce hlado-
naje eg sunca i najopasnijih zmija. Sunce je eg- vina mi se hvatala leda zbog neobi na susreta i bli-
lo duhan u malim ba icama, smokve uz plotove i zine s ovim ovjekom kome su o i prestraeno
groe u prisojima. Miris plodnog ljeta dizao se s zvjerale okolo.
vrue zemlje. Bilo mi je otkriveno da imaju dvije vrsta jaja:
Najednom uanj iza leda, i on se nade kraj me- tubasta i duguljasta. Probirao sam ih i razdvajao,
ne. Hajrudin, s oima koje su bjeale s predmeta pa sam kasnije saznao da se iz duguljastih legu
190 191
enske, a iz kra ih, tubastih, muki. Sad sam u to Kosa mi se nadizala, a on nastavio:
siguran kao to u te gledam. Adern pejgamber stvoren je u jedno vrijeme
Moda bi me po elo takvo pri anje i zanimati dana, i to je muki dio dana. Iza toga je stvorena
da je bjlo od koga drugoga i na ugodnijem mjestu, Hava, i to je bilo u enski dio dana. Eto, to je ono
ali on, kao da se bojao da du ute i, drao me to bih ja htio ta no da saznam: koji su satovi u
vrsto za miicu. danu muki, a koji enski. To je, naravno, za onaj
- A onda sam poeo promatrati druge ivotinje. prvi zahvat u kojem bude oplodnja, a za kasnije je
Na priliku krave. Ja sada znam ta de mi koja kra- sastanke svejedno u koje doba budu. Ja to ve
va oteliti. A i to mi je bilo objanjeno. Ima satova znam za ivotinje, ali mi jo nije javljeno za ljude.
u dvadeset i etiri sata u kojima se zainju muka A ja vjerujem da de i to meni biti otkriveno, najda-
bi a, a ima ih za enska. Ja to sad znam za ivoti- lje za dvije-tri godine. A kolika bi to sre a bila za
nje, i kad hou, na primjer, da mi krava oteli en- nas. Pomisli, moj brate, koliko ih je sada neudatih,
sko tele, ja znam kad joj treba pripustiti bika. A ta- koliko bludnica, koliko grijenica...! A kad bi se
ko isto kad ho u da bude muko tele... moglo unaprijed znati kad de se roditi muko, on-
- Otkud ti takve misli...? da... - i suze mu potekoe niz lice.
Djevac, kojemu je stid natjerao rumenilo u lice, Dopratio me do ceste. Trnci su me prolazili,
sprva je aptao, da kasnije podigne glas kao da ne-
kom dalekom pri a preko rijeke: bljedo a obasula, a u uima zvonilo. Ne osvru i
se, gotovo sam se otrgao iz njegovih ruku, sko io
- Nije da se hvalim, ali ja nisam zao ovjek. to na bicikl i pojurio bijelom cestom prema dalekom
pamtim, nisam nikad propustio nm z. Nisam ni- gradu.
kad je i be sastavio. Ja esto saznam i druge stvari
prije drugog svijeta. Jednoga petka doao sam ra-
nije u damiju i sjeo u prvi red, a kraj mene je on
sjeo. Sijed i bradat starac u zelenoj dubi. Nismo
nita govorili, a kad se klanjalo i svijet izaao iz
damije, re e mi on: Umro ti je Omer Buzaljko.
To mi je bio dobar prijatelj. Bi mi ga ao. Podoh iz
damije. Obazreh se, a starca nema u damiji. Pi-
tam ljude pred damijom jesu li ga vidjeli kud je
otiao. Koga? pitaju me. Onoga bradatog star-
ca u zelenoj dubi. Kakva starca? Onoga to
je kraj mene klanjao u prvom redu. Nikakav
starac nije kraj tebe klanjao, vele mi oni. Ali on
mi je rekao da je Omer Buzaljko umro! Oni se
snebivahu. Pote e neko Omerovoj ku i, a on zbilja
umro.

192 13 - A. Nametak: Trava zaboravka


193
DOBRI dija, akira, duba, silaha i malih puaka za sila-
hima. Nije zatekao ni onog susretanja i potovanja
starijih kakvo je bilo u njegovo vrijeme. Zato je
najvolio sijeliti sa starijim enama, koje su i u va-
bino vrijeme ivjele povu eno, uvajui kuni
prag, i nastavile porodi ni ivot onako kako su ga
naslijedile od svojih matera iz sultanovih vremena.
Tako se on rbdao s mojom strinom i ee joj
dolazio na sijelo, a mi djeca okupljali se oko njega
i pobono ga sluali.
Eto, djeco moja, u ovom istom sokaku, pam-
Ovo i nije dobro vrijeme, pa vi ne moete ni tim dobro, a bio sam tada mom uljak, ivio je neki
shvatiti da je kada bilo Dbrih. Tako nam je pri- Mehmed Hindo. Bio je malo ovjek na svoju ruku.
ao Alijaga Karabeg, starac koji za etrdeset godi- I onda su za nj govorili da je mahnit, a ja bih prije
na nije silazio s Uzari a u Mostar. Kad je doao rekao da je bio Dobri. A evo ut ete ta je s njim
iza prevrata prvi put u Mostar, imao je tree zube bilo. Njihova je ku a bila stara aginska, imali su li-
i, kako je kazivao, vie od stotinu i deset godina. A jepih zemalja i kmetova, bili su jedni po jedni, ali
bio je u tijelu jo vrst i svje, pam enja pouzdana, on nije nikada htio jesti od onoga to su kmetovi
pa se mi, djeca, kupili oko njega da nam pri a to- donosili i to smo mi svi zvali hak on je zvao
god iz starog vremena, kad bi doao mojoj strini nehakom, jer, biva, nije pravo to oni rade a
na sijelo. drugi jedu plodove njihova rada. Nije nita radio
Kad nekoliko dana pred okupaciju Bosne i Her- ni kakva zanata u io, a trebalo je ivjeti. I on je na-
cegovine usplamtjela svjetina pogubi muftiju Ka- ao najbolje da obilazi hodinske ku e, gdje su mu
rabega to ne dade svoj pristanak da se odupre na- svake ve eri uo i petka pripremali zvrk pite: bure-
rod ulasku Austrije, ode Alijaga iz Mostara u selo ka, sirnice, kumpira e ili kakve druge, i on bi to
Uzari e gdje ostade punih etrdeset godina. Tek pokupio i nosio ku i pa s time heftu ivio. Znalo
kad se ^ vabi u leda pogledalo, sde on jednog da- se desetak ku a gdje bi na vratima on uoi petka
na u Mostar, ali ne nade vie nijednog vrnjaka, a i kucnuo halkom, dok mu se ne iznese njegov tin.
onih koji su bill po tridestak i etrdeset godina To su bile hodinske ku e, bilo to mualima bilo
mladi od njega bilo je malo. Grad se izmijenio, lju- muderisa. Tako je on dolazio i u Karabega i kuc-
di se izmijenili, obi aji postali druk iji, i njemu bi- nuo uveer uoi petka na vrata.
lo upravo ao to je remetio svoj ustaljeni seoski I meni se nekad ini da je bio lud, kad se sjetim
ivot. I njegovu kulu na Uzari ima zapljuskivao je nekih njegovih ina, a opet je imao neto to su
val novog vremena, ali je on za itavih etrdeset imali samo Dbri.
godina drao u svijesti Mostar s niskim ku ama Nikad on ne bi preao korakom preko stare
kamenih krovova, pun hoda i hadija, pun ahme- uprije, nego bi, doav blizu nje, skinuo kapu s
194 13 195
glave, metnuo je pod pazuho pa pretrao u najve- zvati svijet na svoju denazu. U neko doba dode i
em trku preko uprije. Niko ne pamti da je kada komija nam Muslibegovi , pa kae kako je dola-
korakom preao preko nje. Kad bi gasitali zato zio Hindo, kao to i obino dolazi uo i petka, ali
tri preko uprije, on bi odgovorio: Sta ja znam da nije htio uzeti nita, nego ga pozvao na dena-
koga ona eka da se pod njim srui! zu. Amida mu ree da je tako i u nas dolazio. Ne-
Bila je ovdje gdje i sada na dnu vaega sokaka, ko ree: Hajde, Boga ti, mahnit ovjek. Ko zna
jedna esma, pa bi svijet to io vodu u dugume i ib- ta mu se prisnilo! Neko veli: Nije rdav ovjek;
rike i nosio ku i. Doao tako on jednu veer, a na ko zna, moda mu se pokazao nekakav iret da e
vodi Mula Smail Rdi. I on iao na vodu, kao i zbilja noas umrijeti. Ja ne mogoh otrpjeti nego
Hindo. Nag ti Mehmed najednom skine gunjac s odoh jo u dvije-tri ku e, gdje je on imao obiaj ta-
plea pa po e udarati njime Radia. Radiu dojadi ko dolaziti, u Kajteza, Faladi a, u Dabi a, i on
pa izlije vodu iz duguma i poe mlatiti Hindu du- svukud dolazio, nigdje nije nita htio primiti, a sve
gumom da je sve zvonilo. U neko doba dotui zazivao svijet na svoju denazu. Vratim se i kaem
Hindi, pa e se razadrijeti na one koji su se okupili im. Svima zaudo.
da seire svadu dvojice mahnitih: ta nas ne rasta- Duga zimska nod, sijelilo se do neko doba noi
vite, pasji sinovi? Zar ne vidite da e poginuti od uz lojanicu i svak svojoj kui. Mene zaustavi ami-
moga gunjca! da da ostanem na konaku. Legao sam i zaspao,
Eto takav je bio u nekim stvarima, ali sada ujte ali nisam svu no napravo utvrdio. U neko doba
ta u vam re i o njemu, a Bog zna, istina je kao unide amida u sobu gdje sam ja spavao pa me
to mene sada gledate. probudi.
Sijelili mi jednom uo i petka u rahmetli muftiji- - Ustani, Alija, obuj se pa hajde u Donju maha-
na oca. Bilo nas je sedam-osam, to rodbine, to iz lu, do Hindine kue, i vidi ta je s Mehmedom!
komiluka. Kucnu halka na vratima. Ja kao naj- Obuem se bre-bolje, obujem postole pa pohi-
mladi skoih da vidim ko je. T zna ko je , veli tim preko Tepe, kroz Kujundiluk, pa preko stare
mi amida. Mahniti Hindo. Iznesi mu ono to su uprije na Ogradu i u Donju mahalu. Taman ja
mu enske spremile!. Ja se odmah svratih strini i nadno vaega sokaka, kad odonud ehaga erki.
zaiskah burek, pa s njim preko avlije, do vrata. Ot- Jo je mrak i u njega zapaljen fenjer.
vorih vrata, a pred njima stoji Mehmed Hindo. - Kud si poao u ovo doba? - pita me kad me
Prije nego mu mogoh dodati ono po to sam mis- prepoznade.
lio da je doao, otpoe on tihim glasom: Nisam - Poslao me amida da vidim ta je s Mehme-
ja, Alija, doao danas po pitu. Nego, iv bio, selam dom Hindom - i kaem mu sve s kraja na kraj.
e amidi, neka mi sutra dode na denazu. Ja se - Allah rahmet ejle! I meni je doao iza pono i i
okamenih, a njega nestade kao da u zemlju propa- zovnuo me da mu uim Jasin. Ja ga sokolio da
de. Vratih se i kazah to mi je rekao. Tuhf, re e se ne prepada, da se njemu neto prisnilo, a on
amida i domalo po e opet razgovor o emu smo i jednako da idem s njim kui mu i da ponesem
prije govorili. Meni ne ide s uma kako e ovjek Kur'an. Sjedio sam sve dosad s njim, uio mu, a

196 197
on kao da zaspa. Okrenuo sam ga prema Kibli i EJH JUJO
pokrio ga arafom.
Svaka se dlaka na meni najeila kad god bih po-
mislio o njemu dok sam se vra ao kui. Ja pred na-
u dami,lu, a svijet se iskuplja na sabah. Kaem
im da je umro Hindo, a oni svi kao jedan: Dbri,
Allah rahmet ejle!
I, djeco moja, to u vam priati. Hindina je ku-
a bila ondje pod Humom, kuda sada eljeznica
prolazi, pa je sada nema. Od ku e do Sivri-hadi-
-Hasan-damije sve je svijet bio pritisnuo da se
igla s neba otisnula, ne bi na zemlju pala. Takve Ili su zbilja bili golemi zato to su takvi bili
denaze Mostar ne pamti. zato to sam ja bio mali, ali mi i sada lebde pred
Stara je u nas rije : Ne moe ovjeka uznati o ima njihovi krupni likovi u urkovima i latama,
dok ne pojede s njim tovar soli. Pa i tako se do- s velikim bijelim ahmedijama i kao snijeg bijelim
godi, kad se itav vijek druimo s nekim, ne ste e- bradama.
mo pravi sud o njemu. Vie je od pedeset godina Posjedali bi po seijama u muftijinoj sobi, njih
Mehmed Hindo bio svijetu th f insan da ne rek- desetak, a najmladi je zabacio za se sedamdesetu,
nemo mahnitv, a on se pred samu smrt pokazao pa bi govorili nekim so nim i zvonkim turskim
onim to je bio itava ivota: Dobri. perzijskim stihovima, podsje ajui se vremena kad
je Grad bio sjedite uleme, u enjak i pjesnik,
kad su oni bili djeca, i ponekad bi sumorno uzdah-
nuli to Grad ostaje bez svojih atributa.
Bio sam malen, sasvim malen, za zemlju priras-
tao. Jedva sam se vidio od stola u muftijinoj sobi,
jedinog predmeta koji je govorio da je to ured u
kojemu se svravaju slubeni vjerski poslovi, ali u
koji bi doli kadgod ovi divni starci, bijelih brada,
bijelih ahmedija, s dugim ibucima, na koje bi pu-
ili blagajski ba enjak, iskrian na mravlju no-
gu, da uz dim cigarete ili lule i uz kahvu osvjee
uspomene na stara vremena, koja svi ve iz navike
nazivamo dobrim.
Kako su svu naobrazbu sticali na arapskom, tur-
skom i perzijskom jeziku, tako bi u hrvatski govor
umijeali itavu bujicu orijentalnog rje nikog bla-

198 199
ga da ih pravo nisam ni razumio, ali sam osje ao vanje, otvarali du ane i prodavali robu, da ne bi
ljepotu njihova kazivanja, onih starih udesnih morali ivjeti od prodavanja znanja, koje su radije
vremena i njihove due. Ja sam vjerovao u ljepotu dijelili ne trae i nagrade. Bivali su i zemljopos-
njihovih dua i u njihovu dobrotu, pa kad bi ko jednici, koji su ili povremeno u svoja sela, da vide
kasnije i govorio to nepodobno o njima, ako ih i da nadgledaj to se radi na njivama, u vinogra-
nisam mogao obraniti od napadaja, ja sam u dnu dima, na livadama. Oni su se mijeali u vrevu sva-
due vjerovao da nedostojni govore o njima nedos- kidanjeg ivota kao i njihovi sugradani bez njiho-
tojno, da im rue ugled u oima mlaih, samo da ve naobrazbe, ali su svagda umjeli sa uvati dosto-
bi ovi poli stranputicom. janstvo neovisna uenjaka, pa bili u slubama
Imen bih im se moda mogao i sjetiti, ali lica ivjeli kao obini vjerski obrazovani gradani.
svih sada mi se ine jednaka, gotovo potpuno ista. Moda to i nisam iz njihova drutva uo, ali sve
Bijele i bjelje brade, neduge i valovite, brci iznad mi um leti da je to zbilja bilo njihovo kazivanje o
usana podrezani, a sa strane oputeni i s bradom ejh-Juji. Da, taj ejh Jujo. Za njega sam saznao
izmijeani. U nekog tek neto poutjeli od dima. prvog Ramazana u kojemu sam i ja nekoliko dana
Lica izbrazdana, ali nrli, svijetla, ela naborana, kao dijete dobrovoljno postio.
a ahmedije bijele, samo s malim, sitnim razlikama Obino bi se ilo u damiju Tabaicu da se iza
u nainu smotavanja finog pamu nog platna oko tre e dnevne molitve slua itanje Kur'ana. Onda
fesa. Svako odijelo jednako skrojeno, do pod vrat je to bilo u Ijetu. Ispod samog damijskog poda te-
zakop ani prsluci, pa preko njih hike, a po ovima e Radobolja i hladovinom osvjeuje od posta
lte ili rkovi. Svi u jednakim irokim alvarama, umorne, gladne i edne vjernike.
u svih bijele vunene arape, pa mestve, a ifte os- Ali uoi samog Bajrama ide se u ari a damiju,
tavljene pred muftijinom sobom. ' i kad se pokloni hatma hair-sahibiji Ibrahi-
Eto, takve ih pamtim, a i sad, poslije dvadeset i magi ari u, svako ko zna itati u Kur'anu dograbi
vie godina, prisjetim se kakve zgode o kojoj su jedan svezak i sjede i skrtenih nogu, njiu i se ci-
priali i ja je na svoj nain shvatio i zapamtio. Pri- jelim gornjim tijelom, poluglasno ili punim glasom
ali su, naravno, najvie o svojim prethodnicima, o ita tekst Kur'ana, pa se uje samo neko zujanje u
ulemi Grada, kad je nje bilo dosta, a nije hitjela za damiji kao kad se roj p ela objesi o granu, i onda
slubama i pla ama, jer su svi bili dobro stoje i se pokloni hatma pred duu ejh-Juji. On je poko-
gradani, posjednici, age i begovi. Pa i medu ovima pan u groblju koje je cesta odijelila od damijskog
koje sam ja zapamtio bilo je neovisnih koji su ima- groblja, u turbetu od est kamenih stupova jednos-
li dosta vremena za esta razmiljanja i rijetke raz- tavnih kapitela, s elipti nom nezavrenom kupo-
govore, ako i nisu bill bogatai. Nisu bili ni siroti- lom, koje mu podie u prvoj poli prolog stolje a
nja koja trai i prima kakvu bilo slubu. Nisu to hercegova ki vezir Ali-paa Rizvanbegovi -Sto e-
bili sve enici koji provode povu en ivot u kurija- vi.
ma ili samostanskim sobama, nego ljudi ivota,
koji su ponekad, svrivi i najvie vjersko obrazo-

200
201
O njegovoj u enosti saznadoh kasnije iz knjiga, - Da nam, efendijo, klanja denazu naem dru-
ali ono to sam u djetinjstvu o njemu sluao osta gu, evo ovdje - govorili su oni.
mi kao ugodna svojina duevnog ivota, plemenito - Dobro, dobro - veli im ejh Jujo. - A kakvu
saznanje o jednom velikom, umnom ovjeku koje- hoete da klanjam denazu? Zivom ili mrtvom?
ga znani potuju, a i neuki, koji su makar kad to o - Kako to, efendija, ivom ili mrtvom? Ko je vi-
njemu u1i, dunom se panjom obaziru na njegov dio ivom obavljati ukopni obred?
skromni mauzolej plemenitih linija. Cak i djeca, - Nita, nita. Ja samo pitam.
kojoj se ne d uiti, idu za etrdeset jutara pred - Naravno, mrtvom.
Edrelez na njegov grob i prije izlaska sunca itaju Stao je ispred svih pred mejta na kojem su bila
poglavlje Kur'ana Jasin, da im se otvori vidik nosila, le ima okrenut njima, a oni se za njim po-
pred duhovnim oima. redali, podgurkuju i se i priguuju i smijeh da ne
I u njegovo vrijeme bilo je obijesne mladine, ko- provali. On im se onda, po obi aju, okrenuo samo
ja bi se grubo naalila ak i s ovakvim uenjakom napol licem i pitao ih:
ije je znanje i carski Stambol, izvor u enjak, cije- - Kakva znate ovog ovjeka?
nio. Pred damijom je, po obiaju, bilo uvijek - Dobar, Allah rahmet ejle - odgovorili su su-
nsil na kojima se nose mrtvaci od ku e do grob- preui jedva smijeh.
lja, i teneir na kojima se kupaju umrli. Bilo je - Da mu halalimo!
uvijek ljudi koji su zazirali od ovih potreptina po- - Halal olsun!
sljednjeg ovjekova puta od ku e do damije i da- Onda je ejh Jujo najavio da poinje pogrebni
ije do groblja, ali je bilo i pustopane mladei to obred odraslog mukarca, i nije se vie okretao
je slobodno lijegala na teneir, koji je obino sta- dok nije obavio molitvu, a onda je poao iz dvori-
jao u jednom uglu damijskog dvorita i na kojem ta. Sad su svi oni praskali od smijeha kako su ho-
se okupalo na stotine mrtvih od raznih bolesti. Bi- du prevarili, i ekali da im drug skoi s nosil. Po-
lo je i takvih koji bi od obijesti legli na nosila, dok eli su ga zvati, ali se on nije ni odazivao ni micao.
bi ih drugi pokrili ohom i podigli na ramena pa Podigli su ohu s njega, a on ukoen, mrtav.
nosili po damijskom dvoritu. Tako su kazivali o ejh-Juji, a sam Bog zna pra-
vu istinu. Jesam li to uo od njih, stare uleme koja
Tako se jedna skupina ovakve mladei skupila u se skupljala kadikad u muftijinoj sobi, ili od nekih
dvoritu ari a damije i zabavljala se i ondje gdje drugih staraca koji su vjerovali u ejh-Jujini! vido-
nije mjesto za zabave. Opazili su izdaleka ejh-Ju- vitost, ne bih se smio zakleti, ali ovo sam sluao vi-
ju, a onda nekom na um padne i predloi drutvu e puta od ljudi koji su znali kakva je neko ue-
da se s njim naale. Pozvat e ga da klanja dena- njaka imao Grad.
zu, obavi sprovodni obreti, jednome od njih koji
e lei na nosila. I zbilja, jedan lee na nosila koja
oni podigoe na mejta. Drugi zadoe na ulicu i U nekoj evropskoj zemlji vladao je neki dka.
pozvae Sejh -Juju u damijsko dvorite. Neu govoriti o njegovoj vladavini ni o njegovoj

202 203
dravi, jer nisam ni od njih uo ime toga dukta, te Je li onda bila i u Stambolu oskudica u uenim
zemlje, a ni ime vladara, koga u samo diikm zva- ljudima ili je moda sudbina htjela da se na Grad
li u svom kazivanju. Imao je jednog sina, i ovaj ga proslavi, teko je to sada, nakon vie od dvjesta
je po njegovoj smrti imao naslijediti, ali se onda godina, dokazivati; tek, dogodilo se da je vijee
pojavi jo jedan nasljednik, koji je tvrdio da je ne- uenjaka odluilo obavijestiti vezira za vanjske po-
zakoniti sin dukin i da mu pripada pola dukta ko- slove da ni oni ne mogu spora rijeiti pa neka jave
jim je vladao njegov otac. Prvi je sin poricao pravo mlaom duki njihov odgovor - da se nije takvo pi-
samozvancu, a ovaj je opet bio uporan u svom tra- tanje na Istoku pojavljivalo niti ga je ko od njih
enju. Koliko su god suci htjeli biti pravedni i po nalazio i u io u moru knjiga pisanih zdesna nalije-
Bojem i po ljudskom pravu presudili ovaj slu aj, vo.
nisu znali po emu de ustanoviti je li ovaj zbilja sin Onda je nekom starcu izmedu njih palo na um
starog duke. Svi pravnici u Evropi bavili se ovim da ima jedan ovjek komu su nudili u Stambolu vi-
sluajem i ostajali nemo ni kao pred nedoku ivom sok poloaj kad je u carskom gradu svrio nauke,
zagonetkom. ali je on volio u svome rodnom gradu biti muftija
Dvorjanici mladog duke neto su znali o tome nego u Stambolu, gradu careva i caru gradova, po-
da je stari duka bio od tog posla, da je mogao stati vremenom i ejh-ul-islam. I rekao im je, kad
imati i nezakonite djece, ali je bilo sumnjivo to se su se udili to nee da ostane u Stambolu, za koji
trailac javio tek po smrti ovjeka za koga je tvrdio su se svi otimali, i vojnici, i u enjaci, i trgovci i
da mu je otac. I mladi duka, koji nije bio bahat i rentijeri: Da nije ljubavi za domovinu, opstjeli
slavohlepan, volio bi dati i vie od pole svoga du- bi oni kreviti krajevi. Jedan starac iz vije a ue-
kta kome god nego da se u njegovim oima unizi njaka sjetio se ejh-Juje i rekao da se obrate nje-
uspomena na oca, na plemenita ovjeka, kakav mu mu, pa ako ni on ne znadne, onda zagonetka nema
se uvijek inio. A vrijednost ovjeka, oca, strano odgonetke.
bi pala u njegovim o ima da se kako bilo dokae Neki oholi u enjaci protivili se da se pita jedan
da je bio od tog posla. provincijski hoda (t, da je to vrijedio, ve bi bio
Kad u Evropi ne nadoe odgovora zaku astom u Stambolu!), ali su ga drugi poznavali i osobno,
pitanju po emu bi se dokazalo je li varalica ovaj kad je uio u Stambolu, ili samo po uvenju, dok
ovjek koji trai naslje e bez ikakva prava na nj ili su nekima od njih dopirale do ruku i njegove fetve
je zaista dukin sin, a onda bi po zakonima toga du- - decizije, pa prihvatie prijedlog da se sastavi pi-
kata imao pravo nasljedstva, sjetie se Istoka i is- tanje i da se odmah poalje po najbremu tataru u
tone mudrosti, koja nekada za as rijei i ono to Mostar.
se ini tako zaku asto da se nikad ne bi moglo raz- Onda je brza pota ila na konjima i nosio ju je
mrsiti. A kako je mladi duka bio u dobru s tur- tatar na najboljem konju, a za njim je jahao tako-
skom carevinom, obrati se diplomatskim putem vi- der konjanik - surdija, koji bi puhao u rog i bi-
jeu turskih uenjaka da oni stvar presude po za- em gonio svog i tatareva konja, pa gdje bi ga sti-
konima isto nih mudraca. zao, tu bi ga biem udario, i konja i tatara. U odre-
204 205
denim razmacima bile su menzilhne, gdje bi os- jeve strane prsa, iznad srca, zatim oprati i staviti u
tavljali umorne konje a zajahivali odmorne, i dalje posudu s istom vodom. Iza toga de se iz lijeve ru-
jurili nose i najvie puta samo jedno vano pismo. ke onoga ovjeka koji tvrdi da je dukin sin izvaditi
I tatar je dojurio s Istoka na Zapad, u Bosnu, a kap krvi i kanuti na onu vodu, nad kost. Ako mu
onda od Sarajeva na jug, u Mostar. Raspitivao se bude zaista sin, krv de potonuti i prionuti za kost,
za ejh-Jujinu ku u, pa kad ju je naao, rekoe mu a ako mu ne bude dijete, njegova de se krv razliti
da ga nema kod ku e, da je. otiao u Vrapie na po povrini vode.
da de se istoga dana vratiti. On neka se imanje,l Mirno je zatim zatvorio divit i stavio ga za pas,
odmori i prieka. pa pruio smotano pismo tataru i krenuo u Grad,
Tatar se samo raspitao gdje su Vrap ii, a onda, dok su tatar i surudija pritezali kolane na konji-
ne obazirui se na gostoljubive ponude, zajahao ma, udom se udei kako ovo sve ovako ukratko
vilena ata i okrenuo putem kojim je doao. bi radi ega su oni, ne ispadaju i gotovo iz sedla,
Kod Zalika vidio je da mu u susret ide pjeke je- proveli petnaest dana na putu iz Stambola do
dan hoda, pa pomisli da bi to moda mogao biti ejh-Jujina grada.
onaj radi koga je on ak iz Stambola doao ovamo.
Zaustavio je konja i isto njaki kieno upitao ima
li sreu govoriti s ponosom uen aka, morem zna-
nja i ovlekom punim vrlina, sa ^ ejh-Jujom.
Skromni ovjek re e da je on Boji rob, siroma-
an ako ga Bog ne pomiluje svojim oprostom, gla-
vom Mustafa Ejjubovi, zvani ejh-Jujo...
Tatar je skoio s konja i uz znakove najdubljeg
potovanja izvadio iz njedara savijeni papir, sve-
zan preko sredine crvenom vrpcom, prinio ga usti-
ma i onda predao u enjaku, koji je unuo kraj
grobljanskog zida, odrijeio vrpcu i proitao pita-
nje. Onda se zamislio, ali ne to ne bi odmah mo-
gao odgovoriti, nego zbog alosnog stanja da su u
Stambolu ve izumrli uenjaci kojima ne bi bio ni-
kakav problem odgovoriti na ovakvo pitanje, i da
je tamo nauka spala na tako tanke grane te moraju
ve u zabaenu provinciju slati na rjeenje ovakvih
stvari. Onda je iz pasa izvadio divit i na poledini
istog pisma napisao:
Raskopat de se grob u koji je zakopan duka i
e se jedna njegova kost, moda rebro s li-izvadt

206
207
SAN COVJEKA BOJEGA Derviu, alosna ti majka nikad ne bila! A de-
henem? Zar za jedan tren, za jednu kap, osamde-
set godina u vatri? A svaki je dan tamo kao ovdje
godina. Vra am ti se, o Gospode, vra am i oprosti
mi - pokajao se on i vratio pod tenicu.
A Anda dolje mlatila pratlja om i pjevala:
Derviaga Osmanovi sanjao raj Evo dana, evo milovanja,
sa svim njegovim duljinama i irinama, eto nodi za aikovanja.
sa svim njegovim raskoima:
dakonijama, vrtovima i hurijama. I dojke joj se tresle i bradavicama rumenim kao
Ogroman je raj. vinje probole koulju na dva mjesta. A dojke su
Tako je Derviaga uvijek mislio o raju i razgo- njene bile pune i bijele.
varao se s Bogom, a radio sve da mu se ne zamjeri, Derviaga drhtao, a od nekakva bijesa koji ga je
da jednom, kad strese sa sebe prah zemaljski, ste e raspinjao suze mu potekle i zaustavile se na brii-
taj raj. I mlad se oenio, jer se bojao da ga strast ma. Skoio je na noge i riknuo:
ne povede neprirodnim putem. - Arifeee!
Rujansko popodne lealo u granama kao razgo- - Eto me, ta je - odazvao se od mlina glas, za-
li ena djevojka na dueku kad u mislima miluje letio se u svaku uvalu i strostruko se rasplinuo.
mukarca. Sjedio on u svom vinogradu iznad Ra- - Odmah da si amo doao!
dobolje u Ili ima. Pjenila se Radobolja i vrtjelo Odozdo iza mlina penjao se uz vinograd mom-
mlinsko kamenje da se klopot duo po svim humci- uljak.
ma, zasadenim lozom i smokvama. Sjedio on pod - ta je, to si me zvao?
smokvom tenicom kojoj su plodovi izbricali bili i - Sedlaj dogata!
med im kapao kroz rascvale cvjetove. Sunce tri - A kamo deg?
koplja nad ovnicom i ri sive krovove Grada. - Ja neu nikamo. Nego, ti deg dogu pojahati pa
Zrak se uutio zasi en nekom vrelo om, pa niti ro- hajde u grad, vrcem u hode Bubi a. Zakucaj hal-
mori niti govori. Sve kao zamrlo. Samo dolje na kom na vratima, pa kad izade Omer-efendija, po-
Radobolji kmetica Anda Smiljania pere rublje i zdravi ga i reci mu da sam te ja poslao da mi za-
mlati pratlja om i pjeva, a koulja joj se raspu ila prosi njegovu ker.
pa se dojke tresu i taru kao kad se oblaci pred kiu - Da ti zaprosim...
pobiju. Gleda djev evih dvadeset godina odozgo. - uti! Tvoje je da slua. On de ti je dati, jer
Oi kao da e iskoiti, a plameni liu uz obraze. I smo sojevi i, Ti s njom odmah u fijaker, pa ova-
kao da su mu sad krila na pleima nikla, pa da ih mo. A kad bude na Musali, svrati se po kadiju,
treba samo rasklopiti i poletjeti, sko io na noge i nek i on dode da nas vjena.
potrao niz vinograd, a onda se kao u zemiji zabo-
den kolac zaustavio: - Zaboga, brate, ta govori?

208
14 A. Nametak: Trava zaboravka 209
- uti, velim ti, edepsuze. Ko je vidio odgovara- Derviaga stajao na avlijskim vratima. Otvorio
ti starijem bratu? Hajde, trkom! Jer, vjere mi u ko- je jedno krilo, prislonio se uz vratnice, podigao
joj sam, ako ne dode do jacije s njom, tebi demo desnu ruku i dohvatio njome drugo krilo. Ispod
je vjenati. Hajde! ruke prola Naza - znak da de pod njegovom ru-
Arif odjahao, a domalo iza toga, dok je sunce kom uvijek biti. Spustio ruku i pozdravio se s kadi-
krvarilo vrhove Velei, cestom se digao pramen jom.
praine, tanak kao dim iz lule, i zamaknuo za Klja- - To u tebe bi da niko ne zna. Dabogda bilo
jinu mehanu. sretno!
Derviaga ekao pod tenicom. Sunce ve zalo. - Amin.
Andina pjesma davno ve zamukla. Samo je Rado-
bolja klokinjala veru i se kroz kamenje, i u njego- Unili u kulu. S mlde skinuli feredu i uveli je
voj je glavi umilo. u ardak. Ona oborila glavu, prila kadiji, poljubi-
A kakva je ta Bubi eva Naza? mislio on. la ga u ruku, a onda se izmicala natrake do u me-
Zato je ba nju zaprosio? Eto, otac joj je hoda, dvrta, skrtenih ruku. Kadija izvadio neke papi-
uen, pametan i razborit ovjek, pa je valjda takva re i zailjio trskov kalem.
i ona. A lijepa? Svakako. I ta je ljepota? Je li to ti- - Eh, Nazo, je li sila ili mila volja?
jelo, sm tijelo? Mlad ovjek samo na to misli. A Nije znala ta da rekne. Zar mila volja? Zar ona
ta godine u ine od ljepote? Pa ipak, mora biti lije- uop e ima svoju volju? Je li ta ona ikad uradila
pa. Dva su joj brata kao dvije zlatne jabuke, a i po svojoj volji? Zar se mogla nadati da bi ipak
ona je mlada sestra, to se jo nije sakrila pa izade moda nekad mogla izabrati nekog mukarca i za-
i na sokak, lijepa je kao upis. Pa i ona je. I mlada voljeti ga? Pa da, svejedno je. Danas ili poslije.
je. Istom da je valjda u petnaestu zagazila. A Jednom mora biti. Ovaj ili koji drugi.
momci polomie njezina vrata ne bi li je vidjeli. I - Mila volja - proaptala ona.
pjesme kolaju po gradu o njoj. - Sad du te pitati, a ti pazi dobro. Pristaje li da
Tek kad je crveni nestalo na nebu, on siao do uzme' za svoga halla i zakonitog doma ina ovog
Radobolje, umio se i uniao u kulu. Sve je bilo na ovdje Derviagu?
nogama, sve nekud tr karalo zbunjeno i mkom - Pristajem.
kao da je mrtvac u kui. A kad se o ula zvrka kola - Pristaje li?
fijakerskih, njemu srce zatuklo, snano, ubrzano. - Pristajem - glas je padao da se jedva duo.
Da li je vodi? pomislio, a onda se nasmjehnuo: - Pristaje li?
Pa da je ne vodi, vra ao bi se sam na konju. - Pristajem.
Iziao je s majkom na avliju, a putem ili Arif i - A ti, Derviaga, uzima li Nazu za enu?
Naza, za njima kadija. Tek kad se vidjelo da se - Uzimam.
Arif sam ne vra a, skleptale se neke djevojke iz Jo je dvaput ponavljao pitanje i dvaput je od-
susjedstva, zgledale se i zapjevale: govor jasan i vrst pokazao odlunost mladoenji-
Dobro doli, gospodo svatovi... nu.
210 ia 211
- Pa u koliko e, Nazo, da te vjen amo za Der-
viagu? u io poglavlje iz Kur'ana: Imetak i djeca nakit su
- Kako to, efendijo, u koliko? ovozemnog ivota. Vjen anje bilo gotovo, mladu
- Pa zna, obiaj je da djevojka rekne, kad se odveli u odaju, a mukadija ostala u ardaku, raz-
vjenava, u koliko novaca eli da bude vjen ana. govarajui i pijui kahvu. A kad je nastala jacija,
Jer, ako bi dolo, ne daj Boe, do rastave braka, ustali svi, klan,lali, pa onda mladoenju sveli u der-
treba mid da taj novac - dadne eni, osim njene i dek Nazi.
djetinje opskrbe, ako se rastavi od njega zbabna.
Rumen stida nju oblio kad je ula rije o tome.
Jo nije bila ni lonica, a ve se spominje dijete. A I njih dvoje ivjelo mirno. 2ivot njihov bio kao
ta je to novac? emu novac? Je li on samo za to dga koja se pruila s brda na brdo i vezala rode-
da se za nj nakit kupuje, kad sve ostalo donose nje i smrt. Nikad joj nije davao znaka da je voli.
kmetovi? Bavio se svojim dnevnim poslom, svojim du ani-
- Ja ne znam nita, efendija. Ne daj Boe da do em - da mu se mjesto zna u ariji - mlinovima i
toga dode! Prije mi Bog dao smrt. vinogradima u Iliima, a njoj prepustio ku u i, po-
- Pa radi obi aja reci nekoliko, a ja se uzdam u slije, djecu. O i ne gledaj, a djecu mi gledaj! go-
Boga da do rastave ne e nikad ni do i. vorio on. Volim da ih nemam nego da ih svakak-
Dervi rstao i inilo mu se kao da mu neto ve imam. Nikad joj nije doputao da ga poljubi
prsa puni, kao da de sada prsnuti: Kako je ona gdje drugdje nego u ruku, a ni on se ne blaznio
pametna i kako pametno zbori! Pa kako je lijepa! oko nje. Volio ju je. Silno. Od prvog videnja. I sve
- dobacivao joj on kradomice poglede. bogatstvo ovoga svijeta nije mu vrijedilo koliko je-
emu bi mi novac? - pitala se ona. Nikad dan dan ivota s njom. I ne bi mu bilo teko cio i-
ga u ivotu nisam imala. emu bi mi sluio? Kako vot robovati za jednu no ivota s njom.
su mi se prsa po ela iriti, nisam izala na ulicu. Pa ni svoje rodeno dijete nikad on nije pogle-
Nita nikad nisam kupila. Sve je otac donosio. Sad dao dok nije moglo samo dopuzati do njega i sjesti
de on donositi. On. Domain kuni. Derviaga. mu na krilo. A djeca se nizala jedno za drugim, i
Ali ipak, mora se neto re i. Obiaj je. Pa neka bu- svake druge godine po jedno se nalo. Nju pomalo .

de. Sve se ovo zbilo kao u kakvoj prii iz hiljadu i bivalo i stid radati pri odrasloj dieci, jer su i naj-
jedne noi. stariji sin i ki bili zreli za brak, ali se ona nije pita-
- Hiljadu i jedan gro - dobacila ona i malo se la. Rodilo se ve osam sinova i tri keri, a oni jo
nasmjehnula. uvijek mladi.
Kadija zabiljeio, a onda im proitao sve to je A djeca rastu i htjela bi pomalo ispod roditelj-
zapisao i pozvao ih da se potpiu. Derviaga pritis- skog krova. Hatidi prolo petnaest godina. Zna
nuo na luu namreni muhur na papir. Naza or<a da joj se i mati u tim godinama udala, ako nije
prstom nacrnila. Svjedoci su potpisali i kadija ak i Murata rodila. Ve se momci zagledaju u nju.
kleknuo na koljena, ruke digao prema prsima i Nije ono staro vrijeme kad se djevojka udavala za
onog koga joj otac dosudi. Probirala svaka po
212
213
srcu. Pa nestalo i muebaka i prozora, a i ferede Musliman mora da se okupa poslije zajedni ke
se prorijedile. postelje sa enom. Say da se okupa. I usta kojima
Derviaga se srdi. Ko je to vidio da djevojke go- je ljubio treba da ispere. I nos kojim je kou en-
Yore s momkom? Pa ako je ko prema njoj zaprosi, sku mirisao treba da ispere. I ona mora, sva. I na-
dat e mu je. Kad je roditelj stao na put srei svo- unice izvaditi, da ni one rupice ne bi ostale suhe.
ga djeteta? A ne e je ni on svakom dati. T, otac Sve treba o istiti da ne bi na tijelu ostalo ni toli-
je. Pa gdje bi rodeno dijete u propast bacao. ta ko suha koliko moe rt od igle pritisnuti. Tako
smeta njemu to Nazu nije vidio prije nego to se s veli Ilmihal. A dnup, neokupan poslije najras-
njom vjenao? Pa nikad ih ni dlaka na glavi nije konije raskoi, donosi nesre u sebi i onima s, koji-
zaboljela. ma dolazi u dodir.
I da se ko vrza oko Hatide nego nekakav Ujutro se Derviaga okupao i onda otiao u du-
Krenda. Nekakav mladunac to nosi hla e. Pro- an. Hladno je bilo, a on raspalio u mangalu uglje-
klet bio i ko ih je izmislio. Ne moe se u njima ni na, iznio ga pred du an da ga vjetar raspiri i zae-
klanjati. e, pa ga onda unio. Sjeo Derviaga na seiju, met-
Pa kad bi poao kojem susjedu na sijelo, zaklju- nuo preda se mangalu, plavi jezi ci zalizuju mu ru-
avao ker u odaju gdje su na prozorima bili demi- ke. Noge je nadnio nad eravu. Pregrnuo se ur-
ri kao ruke debeli. Volim da je mrtva nego da ode kom, postavljenim lisi inom, i zagrijava se, a o ni
za onog hojratina. kapci, kao olovom nabijeni, padaju sami od sebe i
sklapaju se. Neki zeleni i modri kolutovi prelije u
Jedne ve eri dok je snijeg praminjao, kad se on ispred o iju, i on osje a da se nekamo die, die,
vra ao sa sijela od susjeda, nekakav se ar u njemu daleko, ni sam ne poima kamo.
rasplamtio. Onakav kao one ve eri kad se oenio.
Mlada srca uniao eni u sobu. De i bili pro- I vidi: pomaljaju se neke sun ane livade i hla-
strti po podu. U pe i praskala grabovina. dovite bake, i potok neki. Cuje neku nadnaravnu
Raspasivao se i slagao odijelo na seiji vie gla- glazbu, pjevanje neko. Osje a da to nikad ne bi os-
ve. Legao u duek i dohvatio suhe smokve i grodi- tavio. To je raj. A onaj potok, to je Keyser, i onaj
koji ga se jednom napije, nikad vie ne oedni, ne
ce. A Naza dolje udno sobe, okrenuta licem abi a
mislima Bogu, klanjala i molila Allaha. mari za zemljom.
Sklanjala je i poela se raspremati. I on prilazi vodi i pije je, pije, i ini mu se da ni-
Rata si prostrla dva dueka, stata? kad ne bi odmaknuo usta od nje. Ali eno na stabli-
Pa hou li i ja spavati? ma mu se osmjehuju hurme i smokve, i on prilazi,
A zar ne bi, bona ne bila smjela sa mnom?
, jede ih i osjea neku slast koja ho e gotovo da ga
Idi, davle! Zar nikad se smiriti? zagui, i ini mu se da se nikad ne bi od tog jela
Hajde, ne budali! Smotaj svoj duek i jorgan, odmaknuo, ali, eno, u onom hladu lei hurija i e-
pa lezi kraj mene. Toplije de nam biti. ka njega, Bojeg ugodnika. I on joj prilazi, a to je
I ona je pokorno prila njemu. njegova Naza, onakva miriljava i prozirna kao

214 215
prve no i. Glas iz dubine. On uje, ali ne vidi ko BOJI KA
govori:
- Derviu! Zadovoljan sam toborn. Narodio si
porodicu. Ljude si rodio. Eto, vidio si kakav je raj.
Ne treba ti mnogo pa da bude stanovnik njegov.
Slobodu daj onima kojima si je uzeo, i u dui e
osjetiti oslobodenje. Osjetit deg raj!
On strepi i pliva svemirom. I pada. ini mu se:
rastapa se. Prelije u ispred oiju zeleni i modri ko-
lutovi. Nestaje rajskih boja. Nestaje glazbe rajske.
Zamire ona, ali neki bliski glasovi, njemu poznati,
uju se oko njega. Piska i pla. Rasklapa oi i vidi
djecu. Jedanaestoro ih. Najprije je bila velika ljubav, a iza nje dolo ve-
- Djeco moja! liko razoaranje i strah. Mehmed-efendijina Aia
- Hvala Bogu, babo, kad si nam iv. godine je i godine aikovala s Muanom Bojom, i
I piriaju mu kako su ga nali gdje say pomodrio to je ve prelo i u pjesrnu, koja je uz behar lepra-
spava i hropi u duanu, pa ga unijeli na ilimu u la kroz vratni ke bae i sokake i s beharom se tru-
sobu. I lijenik dolazio i rekao kako se mogao lako sila u aice bistre rakije, to je mutila o i i um
plinom zaguiti da se nije na vrijeme dolo u du- drutvancu mladi a koji ve eto etvrtu godinu ne-
an. razdvojno akamlu e, a onda ide svaki svojoj na
- Djeco moja, djeco moja, to me ne ostaviste vrata ili pod prozor. Tu onda pri aju mnogo, bez
da umrem? Hodite da vas izgrlim i izljubim. Hodi kraja, o svojoj ljubavi kakvom nikad niko nikog
i ti, stara. I ti mene poljubi, evo, pred svom dje- nije ljubio kao to svaki od njih voli svoju odabra-
com, gdje god hoe. I u obraze, i u usta i svakud. nicu. Prestoje tako po pola ljetne no i, a i zimi ne
A kad se djeca razila vide i da im je otac do- osjeaju led ni snijeg, koji kripi pod nogama, pa
bro, zovnuo on Nazu. im se oenjene sijeidije, koji idu sa enama i dje-
- ta je? - pitala ona s drhtajem u glasu. corn na sijelo i sa sijela, dude kako mogu toliko
- Cuje, eto - govorio joj on tiho, prekrstivi stajati na jednom mjestu po svakakvu nevremenu
noge i savijaju i cigaretu - ako ona bag hoe za - i ta imaju vie jedno drugom re i.
onog Kr endu, pa neka ide, sretno joj bilo. - Kakav je ono hodica bio ovdje na mojim vra-
- Tako, Bog ti dao i iz neba i iz zemlje - sjala tima? - pitao je Muan Aiu kad je te proljetne no-
ona od radosti i otrala keri, a ostavila njega da i doao i dugo je ekao da izade.
sanja o raju, kako je golem, - Ovo su bbina vrata, a nisu tvoja! A ja sam
ogroman sa svim svojim duljinama i irinama, djevojka, pa mi je slobodno s kim ho u razgovara-
sa svim svojim raskoima, ti - odgovorila Aia prkosno, premda nije osje ala
dakonijama, vrtovima i hurijama. onako kako je govorila.
Ogroman je raj.
216 217
- Nije to tako, curo moja! Ako je ovo tvoga ba- - Sve de doi s vremenom. I brada, i uta svile-
be ku a, ova su vrata moja i tvoja! Ako ja samo u- na ahmedija. Moda du i ja biti barutovac kao i
jem da se ko primakao s ove strane njima, prosjat tvoj babo... A hoe li na Jurjevo na Trivodu?
de sunce kroza nj i skratit du ga za itavu glavu, da - Bezbeli. Bit de nas dosta iz naeg sokaka.
je do neba narastao. - Voli l i me,
me Aga?
- Vidi kakav si! Malo ti je to pije, pa bi jog i - Pa zna... vazda pita?
Ijude bio, a i ne misli da bi u tamnicu dopao, ja, - To ho u vazda da ujem. To mi je najdrae. A
ne daj Boe, i na vjaala otiao. ako opet dode onaj hodica na vrata?
- Eto vidi, bona, da me voli, kad veli Ne daj - Ja du mu izai...
Boe! A ja znam da ti ne bi ni za koga pola da ja - Ah !
i tamnice dopanem, ve bi ekala dok ne bih iza- - ... i kazati mu da se ovuda ne vrza.
ao iz nje. Da ja umrem, ti se ne bi nikad ni udala. - Aferin?!
- De, Boga ti, ne govori nekakve besposlice i - A ti?
tamnice i smrt! Ja ti samo kaem, otac te ne bege- - Neta?
nie. Ne voli to pije, to si kavgadija, pa, kae - Okanit deg se, je li de, tih besposlica. Ja ne
neko jutro materi, a ja sluam iz druge sobe: smijem preko bbine volje.
Udat du je za hodu. Mati mu veli: Pa nije ma- - Gonde moje!
hane ni Muhamedu, a on kae: Jok, nije ono - Hajde, duo, ku i. Zora e red, a mi jo ov-
Muhamed, ono je Mue. dje.
- E, ba mi hvala punici kad me brani, a nadoi - Da zna zora to je milovanje, ne b' svanula za
de i on. Kao da mi je i on bio bolji dok je bio tri godinice.
mlad? Znamo mi i njegovo. Sluao sam ja kako je - Ured de i otac ustati da ide u damiju na sa-
on od kue iz Posavine donosio rakiju u medresu, bah. Sramota je da me zatee na vratima.
pa muderis uo za to, te istraga, pretres po soba- - Dobro, janje! Dovale.
ma, a on bre-bolje prolij vodu iz testije, pa u testi- - Ej sahatile.
ju rakiju, kao da je dj voda, a u nju kitu cvije- I on je poao uz sokak i zapjevao iz punog srca:
a, i tako spasi glavu.
- Nije bogme moj babo bio taki, ne do Bog! 0 djevojko, ne kuni me mlada,
proi u se vina i rakije,
- Eto nije. Ja ne znam nita. Ja ovo izmislio, iz pit u tvoje suze iz o iju,
prsta isisao. suze piti, licem mezetiti...
- Sad se opet srdi na me.
- A ta je tebi briga za me. Tebi de babo nai a ona je ve osjeala nevidljive suze koje de joj
hodu. sre om vlaiti o i i kako joj se lice ari od vrelih
- Nemoj, iv bio, Muane! Nemoj biti takav! Pa poljubaca koji de doi.
ti zna da ja... Samo, eto, da se dozove, da bude
kako treba, moda bi i babo...

218 219
Nije rado iao ni puncu na sijelo, jer se time sa-
Na Jurjevo na Trivodi on ju je potegao. Nije mo dangubi, a nije se veselio ni da mu kogod do-
vie imala kud, i pola je s njim njegovoj kui. Sut- de, upravo zbog toga, a nipoto zbog troka. On to
ra su otili kadiji. Mehmed-efendija razljutio se na ne bi niim odao, nego bi se ak pokazao i raspo-
Aiu. Nije htio za nju ni uti. Kanita-hanuma po- loen. Dola bi mu esto sestra Hafa, udata za
lako je stvar zagladivala, smirivala, i Mehmed- Hrvu, i povela troje sitne djece, osim onog to joj
-efendija jedva pristao da se Aii poalje njezino se istom pod srcem z edilo. Djeca bi pospala na
djevojako ruho. Ali ni za nju ni za Muu, koga su sijelu, pa bi nastao pravi pla dok bi se razbudila
sada u ariji Muhamedagom zvali, nije htio da kad se trebalo vratiti ku i. Hrvo bi uzeo srednje u
zna. naru je, Hafa-hanuma najmlade, a najstarije od
Bilo je to samo kratko vrijeme, pa je ve nakon est godina, bunovno iza sna, drhture i, uhvatilo
desetak dana raspitivao enu zna li kako ive, da bi se materi za skut i skakutalo kraj nje. esto bi
se ne pate, kako je Aia i ta radi onaj njezin. Bojo rekao eni, vra aju i se sa sijela od punca
To je bio dobar znak, i njih dvoje sutra uveer ba- od Hrve:
nue Mehmed-efendiji na sijelo. Muan je pristu- - Hvala Bogu kad nema nikakve cvrke oko nas.
pio smjerno puncu i punici, poljubio ih u ruku, a Kud ho emo i kad hoemo : samo obu u na noge,
Aia stidljivo gledala po kui, kao da je prvi put u a ti jo feredu na glavu, pa serbez. A koja je kod
neijem tudem domu. njih glavobolja!
Bojo je bio terzija. Jutrom je silazio u ariju, Tako je on govorio tri godine, a onda mu neto
sjedio na efenku, io gunjice i akire, a naveer dolo iznenada, pa se zapitao: Hafa ima etvero
zatvarao radionicu i s punim zembiljem iao uz pa je raspoloenija od mene. Manje ima i zacijelo
Kovae i kroz irokac na Vratnik svojoj ku i. Nije da tee ivi, ali je veselija. ta njoj bude kad se na-
vie svraao usput u krmu, nego kao ku enik iao gne nad dijete da ga poelja ili mu haljinicu po-
pravo ku i, gdje ga je Aia oekivala. pravi, pa joj se lice razvedri? Tako se on sam pi-
Iza skromne ve ere sa mnogo njena razgovora tao, vra aju i se s Aiom od Hafe sa sijela.
uzeo bi iglu i konac pa io sad fermen, sad akire, Sjeli su kod ku e na seiju. Ona je zapalila svje-
jer nije dbvoljno to se na duanu uradi. Htio je tiljku, rasplela pletenice i spremala se da legne, a
svakako da imadne jo koju kuicu radi kirije, a ni on savijao cigaretu, prikresavao i poeo odbijati
duan nije jo bio njegov, i trebalo mu je zapreg- dimove kraj prozora, kojemu je ekmu podigao.
nuti rukave da ga za godinu-dvije isplati. Gledao je njeno Aiu, ali bio i sumoran.
Bjla je jo ljepa, mnogo ljepa nego djevojkom,
esto bi Aii, koja bi ga ogrlila, pripijaju i se ali je on osjetio da im neto oboma nedostaje.
uza nj povjerljvo, zapjevuio, otimaju i se milova- Nijedno nema onog raspoloenja kao Hrvo i
nju: U terzije tanka igla - tanja ve era, a ona bi Hafa, kada im se djeca pobockaju i kad ono naj-
mu stavljala dlan na usta, da ne govori tako, jer je manje protepa prvi put koju novu rije . A kad se
ona zadovoljna, ni im se ne pate, i imaju vie nego srdi na samog sebe to je razbio findan ili to je
im je i dovoljno.
221
220
Aia prevrnula punu pepeonicu po ilimu, ini mu ali im se redovno uvijek razbijala nada, iz koje je
se da mu to nanosi vedu bol nego Hrvi kad mu je opet rasla vjera da nee ostati suha grana.
najmlada k i prevrnula kavonos pun ulbeeera i - Ne mora to biti odmah, ni prve ni pete godi-
razbila ga. ne, kae mi danas mati. Eno, veli, Be arevke, pa
- Hoe li ti red lijegati? rodila tmm nakon sedam godina prvo dijete, i
- Evo dok popuim. juer, opet nakon sedam godina drugo. Ono starije
Ona je proaptala ajetel-kursiju, legla i navukla prispjelo u posao, a mlade se istom nalo.
na se jorgan. - E, kad bih ja znao da demo ga imati nakon se-
- Aia! dam godina...
- E? - Pa Kresinica rodila dvanaest godina iza uda-
- ta ti veli, kako bi bilo da i mi imamo punu je.
beiku, pa... Ali je on sumnjao da de ga ikad imati, kad ga
- Ako Bog dadne, imat demo. Mladi smo; ima dosad nemaju. uo je neku veer kako ena buda-
vremena. lastog Vejsila u sam mrak kune djecu, a dvanaesto-
- A bi li ti voljela da imamo? ro ih ima, da joj barem jedno ho e do sabaha um-
- J ta bih nego voljela. Ali eto, nemamo. rijeti, jer ih ne mote ni suhim kruhom nahraniti, i
- Da ti ta ne radi da ne bude? - briga mu on se zgranjavao kako se mote eljeti smrt svom
drhtala u glasu. djetetu, koje je jog i zdravo.
- Ne radim, bogami. Niti ta radim da bude ni - Mati kae da je govorila s ocem o ovom na-
da ne bude. km, pa on rekao da ja idem doktoru da vidi je li
- Ama, eto, oboje ho emo da bude, a nikako sve u redu.
nema, pa ja mislio da ti to ne spre ava. Nisam ti - ta da gleda? - zabezeknuo se on i o i mu se
to nikad nita htio re i. I ja sam vazda volio to jo zakrvavile pri pomisli da bi neki drugi mukarac
nemamo, to smo serbesniji i kod ku e i prohodati, mogao gledati njegovu enu i dirati ono to je sa-
ali mi neto ve eras dode kao iz gore. Cini mi se mo njemu posve eno.
da ga imam, ne bi mi ga mogao niko ni zlatom pre- - Pa da me pregleda da nemam kakva urklu-
mjeriti. ka.
- I to ti moe govoriti?
- Ako nam bude sudeno da ga imadnemo, imat - Ne zna kako mi je. Stid me o tom i misliti, ali
demo ga pa sve kad bismo radili da ga ne imadne- sve bih, oi moje, za te uinila da se razvedri, da
mo. bude onaj prijanji.
I oekivali su iza toga znakove njezine trudno- - Nikad! Pa kad ga ne bismo imali, to nede ra-
e, sanjarili o golom gostu koji de do i, u velikom diti.
povjerenju aptali jedno drugom: Sad je ovolic- - Kau, ima i jedna enska doktorica kola je od
no, pokazujui nokat s malog prsta, ili: Nije ne- tih stvari.
go ovoliko, pokazuju i itavu jagodicu od palca, - Ne, ni ensko. Ne mogu ja dopustiti.

222 223
- A da doktor tebe pregleda? koga je bio na zanatu, a on ga uputio berberu, koji
- ta oni znaju o tome? Nita. ga je lijeio vodom od varenog majdonosa.
- Pa onda se nemoj gristi! Nemoj da si mi snu-
den i mraan! Lijenik je klimao glavom i na kraju slegnuo ra-
menima:
- Kakva vremena idu, a kakva je ve sada mla-
Otili su nakon mnogo oklijevanja doktorici. de pokvarena, bolje ih je nemati nego imati.
Bio je u ekaonici nestrpljiv, kao da na eravi sje- - - Biva, neu ih imati? Nikad?
di, dok je lijenica u ordinaciji pretraivala Aiu, - Ako ti ena rodi ikad, znaj dobro da nije tvo-
planu i rumenu od stida. je.
Bez pia je iao pijan iz ordinacije, ranije zatvo-
- Kae da sam potpuno zdrava. Uh, kako moe rio du an i poao kui. Ali se onda usput sjetio da
onako biti bezobrazna! Veli, izbacila bih ih, biv je prije enidbe imao jednu razbibrigu, i svratio se
djecu, kao iz topa. u gostionicu.
Kad se tog predve erja vraao ku i, prvi put po- Izdaleka je opazio pred ku nim vratima nekog
to se oenio, svratio se u gostionicu. Popio je tri mukarca kako podie mandal, koji odzvanja i od-
velike, i ve je nalio duu. To mu je, dok je bio mo- jekuje po itavoj mahali, a kad se primaknuo, 'duo
mak, jedva dostajalo da mu se odrijei jezik, a sad je njezin glas. to je to? Ona razgovara s tudi-
ga uhvatilo. Bio se za ovih deset godina odu io, a nom!
danas je osjetio potrebu da se opije kao ivotinja, - Koga trai? ta ho e u nevrijeme na mojim
da zaboravi sve to se toga dana zbilo. vratima?
A zbilo se mnogo toga. - Porez! Triput dolazim a tebe nikad kod ku e.
Odmah nakon ru ka na efenku odluio se da - Ja imam svoj du an. to me ne trai, pasji si-
ode lijeniku. Kazao mu je to ga boli. Pitao je li- ne, u duanu? Odmi i, dok te nisam rasporio!
jenik najprije za tenu, a Bojo mu raskazao sve od - Pazi se ti, nemoj da me smeta u slubenoj...
poetka, i da je bila kod doktorice, i ta je ova rek- Ali prije nego je dovrio to je htio re i Bojo je
la. Lijenik onda nastavio s ispitivanjem kao da je spustio na nj aku i prostro ga pred vrata, a onda
strogi sudac s kijametskog dana. On pri ao od e- hrupio u avliju, gdje je Aia drhtala od straha.
nidbe, a lije nik pitao od poetka, od one prve - ta uradi, za Boga miloga! Mogu te u zatvor
miadosti, kad je kao obijestan drijebac pretrkivao za to.
kradom preko Miljacke u erhane na Hisetima. - Zatvor je nita. A ta ti uradi! S tudim mukim
Kako se nekad, dok je imao oca, iskradao iz ku e i razgovarati, a?
dolazio u zoru, a kad mu je umro otac i nestalo - On je zvao. Nisam ja.
stege, kako se dogaalo i da noi ondje. Kako se - Ko zna da nisi ba ti zvala. Veli da je triput
jednom razbolio, ali ga stid bilo ikome kazati, dok dolazio, a ja za to nita ne znam. to mi nisi nikad
ga nisu muke osvojile i povjerio se majstoru kod rekla da je dolazio, nego me onako rezlll pred

224 15 - A. Nametak: Trava zaboravka 225


svijetom, kao da sam ja fukara, pa nemam da pla-
tim porez? - Ko je rekao da ti ne moe?
- Bogme, ja nisam nikad bila kod ku e kad je - Ja znam. Ali neka zna, istinu e mi kazati,
on dolazio, osim ovo danas. Ja sam mu i danas go- u kidisati i tebi i sebi.
vorila da on ide u du an, a on veli da mora uni i - Kakvu ho e istinu, ako Boga zna?
da popie stvari. Ja sam se otimala da ne provali u - Jesi li imala ruku i s kakvim drugim osim me-
avliju dok ti ne dode. ne? - polako je cijedio rije po rije.
Svaka njezina rije opravdanja njega je srdila i - 0, da Bog da nisam ovaj as iva doekala da
vrijedala: Poao je teturaju i preko avlije. Aia se me ovako pita! Meni vie ni onako nema ivota,
kad ti i trunku jednu sumnja u moj nms. - Us-
zabezeknula, prestraila se, jer se od toga davno
odu ila, jo otkako se udala. A onda zaplakala. tala je i s police dohvatila veliki no. - Zakolji me!
- ta je sad? to cmizdri? Ako sam malo glas- Halal ti bila moja krv! Ja nemam vie rata ivjeti.
nije progovorio, nisam se s tobom svadao, a ni bio Bojo je uzeo no, ali ga pokolebala njezina od-
te, vala. A da sam te i ubio, imao bih rata. S tudim lunost. Da je ta bilo, ne bi ga onako netremice
mukarcem govoriti! gledala. Ali odakle njoj sad to stanje kad je lije-
Pri kraju je spustio glas, u kojem je bio trunak i nik rekao da on nee nikad imati djece?
blagosti, ali4je od toga susreta ispucalo ono duev- Ko je mogao to biti? Da nije onaj od poreza,
no tkivo koje se tkalo i prepletalo ovih deset godi- koji je triput dolazio? Ko zna da on nije prije ula-
na braka osim onih ranijih godina aikovanja. zio, a moda je i sino htio u i, ali on uto doao iz
Ujutro, pri kahvi, ona mu je povjerljivo rekla da arije. Ili je moda ve i bio u kui, pa se onda
joj je ima nekoliko dana zastalo i moglo bi biti, iuljao iz avlije, a ona ga toboe upu ivala da ide u
ariju, na duan Boji, da tamo trai porez.
,

ako Bog da, da je nosea, a on, na vijest koja bi


mu dotad donijela najljepe treperenje due od us- A moda se i lije nik prevario? Moda zbilja ni-
hi enja, iznenaden zastao, otro je premjerio, spre- je presahnula u njemu plodnost, kao to mu nije
man i da je ubije, na mrtvo, ako imadne povoda da propala ni mladi ka snaga?
ita posumnja. Zbunio se, odbacio no i naglo otiao u ariju.
- Kako?! ije je? Na podne mu je, kao i obino, dijete iz komilu-
- Ko je iji? ka donijelo ruak. Nije ga ni dirnuo. Otkrio je ka-
- Pa to to veli! Valjda dijete! pak s meteriza i otpuhnuo:
- Boje, pa tvoje i moje. - ta mi alje varene kola ie kad zna da ih ne
- Vraje i tvoje, a moje nije! Kazuj, s kim si...? volim! - I dijete odnijelo meterize ku i.
- Muane, za milog Boga, zar e me svakak- Pred veer je zatvorio du an i poao kui. Pre-
vom drati? miljao je o svemu jueranjem i dananjem, i na
- Ubit u te, ali tu sramotu ne u doivjeti. Zar sve to nije mogao samo rukom odmahnuti. Htio je
za mene iva druge traiti da ti dadu ono to ja ne stvar izvesti na istac. Ako je ono tude, jer lijenik
mogu? veli da nije moglo biti njegovo, onda on mora tu
sramotu oprati. Nije dovoljno samo pustiti enu,
226
is 227
pa da ona u svoje matere rodi i da se dijete zove ali koji ona nosi pod onim srcem, za koje je uvijek
njegovim imenom, a ko zna ko mu je otac. On ne govorila da za svog Boju kuca.
moe dopustiti da mu se neko naruga kako mora
eni i djetetu davati nafaku, na to e ga kadija
osuditi, a on je uvjeren da nije otac djetetu. Navlaila mu se krv na oi, mrak mu obuhvatao
Ali ona njezina najprije saaljiva blagost u o i- svijest, nemo tijelo, i jedva se dovukao do kue. S
ma, pa onda odlunost u tvrdnji, koju dodue nije mkbm je otvorio vrata i uvukao se u sobu. Aia je
htjela rijeima rei, jer bi se valjda ve time smat- leala budna. Dugo je ekala i plakala.
rala oskvrnutom, ulijevala mu nadu da de moda - I veeras kao i sino ?
drugi i trei lijenik koji e ga pregledati prona i - Moe mi se, hoe mi se - govorio je i ne zna-
da je njegova mukost ivotvorna, a da se onaj ju- jui ta govori. (Ujutro se zaklinjao Aii da on te
eranji lijenik prevario. Biv to kod njih. Osude rijei nije govorio, nego je valjda ona sanjala.)
ovjeka na smrt i ak reknu koliko de jo ivjeti, a - Ostavio me samu da skapam. Malo. li mi je sa-
on ozdravi i poslije jo dvadeset godina gazi po moj po itav dan, pa si me i uveer poeo ostavlja-
zemlji i svoje lije nike otprati do groba. ti.
Pred gostionicom zamirisala mu janjetina s ra- - Nisi ti sama. tene je u tebi.
nja i svratio se. Ve ga je ekala i deca na stolu i Ona je ciknula da se i na sokak moglo uti.
on ju je brzo suhnuo, a onda je dola druga, pa tre- - Cm ti obraz, da bi li! Ja veeras istom to sam
a, i on ju je polako pijuckao, va ui zarudjelu iva ostala, a ti meni tako. Nisam do vrt mogla
koru s pleke ili izvlaei na akalici sitne koma- doi, da zovnem koje dijete iz komiluka da poru-
die mozga iz glavue, pa ih onda oblizivao. im po mater...
utio je bavei se sam sobom. Kao da su neke - A to de ti mati? ta ti je bilo?
tanane koprene padale na svijest, a onda sve neke - Ono to i dosad, samo mnogo puno. I zakasni-
deblje i grublje, osje ao je nekakav duevni drije- lo nekoliko dana, pa se ja bila ponadala...
me. - Da nisi ta sobom kvarila?
Prolo je davno vrijeme u koje je za ovih dese- - Nisam. Ali eto, dragom Bogu hvala, kad ima i
tak godina dolazio iz arije kui. Sad je ve Aia ovo, kad me ne e smatrati onakvom kakav mi ni-
zabrinuta to ga nema. Moda plae? Osjea se ko nije ni u rodu bio!
usamljenom uz mua koga gubi. A izgubit de ga Prije nego je mogao shvatiti ta bi mu drae bi-
lo: ili ovo to se sad dogodilo ili da je ranije ona
sasvim. On vie ne vjeruje u se. On zna da ni ovih mogla postati majkom njegova djeteta, svalio se
deset godina nije bio mukarac.
neraspremljen na duek i zahrkao.
A ona je prava enka. I sad ona ima dijete. Ili de Sutradan je ve smirenije s njom razgovarao.
ga imati. Moda istom do osam mjeseci, ali de do- Malo se stidio zbog onih rije i kojih se kao kroz
di. Oh, kako bi on sada razvalio tu krvavu utrobu, maglu sje ao, neke nije htio nikako priznati, a on-
raskidao taj ivot koji sigurno nije od njegove krvi, da odluno rekao:
228 229
ena mora sluati, nema tu ta! Ako ja pod-
viknem, tvoje je da uti. Kad zaradi ena, moe eru, otkrila je meterize, i kad je vidjela da su
biti i bijena. To erijat doputa. unutra vareni kola ii, vratila ih je nenaete, prem-
- Ako demo o bitki govoriti, pusti me odmah! da joj to bijae najdrae jelo dok je bila djevojka.
Da odmah idemo pred kadiju! Pred ve er bi ga oslukivala da dode iz arije, i
- Znam ja da bi ti to htjela, pa se onda prije po- makar da je znala da mu ve ni kost s kosti nije za-
la godine za drugoga udati. I da drugi miluje ono jedno, ne bi zakljuavala avlijska vrata dok ne bi
to sam ja. Nema toga. Da ja i umrem, ti se ne bi prolo njegovo vrijeme.
nikad vie udala. Ja bih te i u snu i na javi progo- U noi se nije bojala hrsuza. Mislila je: ko je taj
nio. ko smije udariti na Bojinu ku u dok je on u njoj!
Ona je sa strahom sluala njegove rije i koje su A on je zaista u njoj, u svakom njezinom kut, u
zvonile u sobi. I osjetila je da je sve onako kako on svakoj stvarici.
govori. Kad joj je jednom mati rekla da ga je dosta oa-
Jo dok je bila djevojkom nije se smjela ni sa- lila, vie nego je vrijedio (ne bilo mu stoga tee na
njati s drugim mukarcima osim s Bojom. On je onom svijetu!), da bi se sad trebala udati, a mlada
bio gospodar njezina sna kao i jave i matanja na je jo, zdrava, ima muterija, Aia se zabezeknula
javi. A otkako se udala za nj, nije drugih uop e ni kako se to moe govoriti u Bojinoj kui.
vidala, kao da i ne postoje. Vidala je samo oca, za- - Pa dobro! A ta de on?
ovina mua i Boju, ali je samo on bio mukarac, a - Ko on?
daleko je bilo od nje i da pomisli da bi se neko me- - Bojo! Kako bih se ja udala pokraj njega?
du njih dvoje mogao umijeati. - Dijete moje! Tebi, bogme, kao da se, ne daj
Boe, u pamet krenulo. Bojo je umro. Ti e jo
poivjeti i rahat jo moe biti. Ti si se istom rodi-
Pa i kad je kratko nakon toga Boju prekinula ra- la.
kija, ona je osjeala u svakom uglu ku e nazonost
Bojinu. Nije se htjela ocu vratiti niti je ikoga pri-
mala u kuu osim mater i zaovu. Iznosila je svako Ali je ona samo na trenutke shva ala da Boje
jutro kahvu u mangali na kameriju, stavila bi na nema, kad se morala brinuti o naplaivanju kirija
pervaz dva findana, svoj i Bojin, sjela skromno ku nih i duanskih, kad je morala slati porez, a
kraj mangale na pod, dok je Bojino mjesto bilo onda ga opet osjetila uza se, nekad blaga kao blag
prazno na minderu, pila kahvu, a onda oprala oba dan, a nekad stroga kao da mu gromovi udaraju iz
findana: i svoj i Bojin, vje no netaknut. oiju, kad se tu, u ni,,govoj ku i, govori o drugom
Veerom bi pravila onakvo jelo kakvo je Bojo mukarcu.
volio, jer je on samo veeravao kod ku e, uvajui Pa i kad je mater oplakala nije htjela da joj sa-
se da ne bi za ivu glavu pomislila o jelima koja on mohran otac prije e u ku u niti da se ona, jedini-
nije podnosio. Kad joj je jednom mati poslala ve- c a, vrati ocu. I otac je brzo za materom otiao na
Bakije, kamo su prije dvadeset godina odnijeli Bo-
230
23 1
ju, a ona je sveudilj ivjela po navikama iz onih INO A
deset godina velike ljubavi i velikoga stradanja.

Kad joj je zaovina neku ve er htjela prije aka-


ma zaklju ati avlijska vrata, dok je ona neto bo-
lesna leala kraj prozora, sko ila je kao najzdravi-
ja:
- Nije jog proao vakat kad on dolazi.
- To si ti, daidinice, htjela redi: kad je rahmetli
daida dolazio iz arije.
- Ah, vilice jedna! Kao da daidinica ne zna - Tako ti Boga, nemoj to raditi - kroz pla je
ta govori! - I, tromo se spustila na duek. molila Subhija mua, koji je i nodas doao kasno
Mandal je zamlatio na vratima! kudi i opet pijan, makar da nije podnosio pide.
- Poteci brzo, vidi ko je! - Ne zaklinji me Bogom! Stoput sam ti govorio,
Curica je potrala preko avlije i razabrala ko je seljakao nijedna, nije Bog krumpir da ga vazda u
na sokaku. ustima dri.
- Nekakav od poreza. Kae, nije odavno porez - Znam ja to, ali ti za Boga ne zna, kad se ne
pladen, pa hode da unide, da pravi popis. uva ovoga to je zabranio, nego svaki dan pije.
Aia je prestravljeno gledala: - Ja pijem da se razgovorim. Da tugu razbijem.
- Goni ga, goni! Zna li on ili je zaboravio ta - Pa time bih te zaklela, kad u Boga ne vjeru-
mu je onda bilo? Zna li taj nesretnik da on sada je? Da ti reknem: iva ti ja, nemoj piti! ti bi si-
dolazi? Goni ga! lom pio, ne bi li me as prije nestalo. Da te zakli-
Dok je curica u nedoumici gledala as u nju as njem mladou, ostario si, sad de ti etrdeset. Da
u dvorite, Aia se stropotala. Jedna je ruka poka- te zaklinjem djecom, jadni smo kad ih nemamo,
zivala prema dvorinim vratima, a sa zapjenjenih kad nam ih Bog nije dao.
usta otkidale se posljednje rije i: - Ah, ne spominji mi djece! Zato ja i pijem to
- Eto njega! ih nemam. A kako u ih imati kad si stara.
- Nije Bog htio da ih imamo.
- Bog. Opet ona: Bog. Ama, da te ubio, ne spo-
minji ga vazda! Da ti nisi mazga, Bog bi ti dao dje-
cu po meni.
Ona je zaplakala, skupljena u uglu sobe, a on se
izvalio na minder i othukivao, mu en podrigiva-
njem od kisela vina i stara mesa to ga je u krmi
cijelu nod vakao.

232 233
Tako on, Fejzo Bisi , financijski preglednik - fi- Ali jedne ve eri, dok je Fejzo uvao jedan opa-
ianca, kako seljaci reknu - svaku no , kad pijan san prijelaz a drug mu bio udaljen koju stotinu
dode, prekorava enu zbog njezine jalovosti. Ona metara, naila je u sam sumrak obanica Subhija
se raspla e, on je izgrdi, ona njega kumi i preklinje Ophodaeva i tjerala pred sobom kravu i etiri-pet
da se prode pi a, on njoj predbaci besplodnost i ovaca. Duboko prekrivena lica, da su joj samo oi
starost, legnu i zaspe nekad tuni oboje, nekad ona i nos iz arenog rupca virili, skromno je ila gleda-
pogruena, a on razjaren, i sutra nastave isti ivot. ju i preda se. U po glasa nazvala je Boga financu i
On ode na slubu, dode na ruak, pa opet ode i tiho prola kraj njega.
dode na veeru. - Curo - dozva je on.
Ona je zastala n s okre u i se.
Kad na veeru dode trijezan, sve je dobro, jer - to mi, curo, nazivlje Pomoz Bog! kad
onda ne govori, ne prigovara eni, samo je zami- ^ m musliman? to mi ne rekne Selam alej ? s
ljen, zabrinut, sjaden, ali ako je uveer kakva zaba- - A ko e znati ta si, kad ti je ta apka na glavi.
va kojeg mahalskog drutva i kad njega zapane da - Jesi li se umorila?
bude na blagajni, da nadgleda naplate ulaznica - Pomalo, a ti?
priloga, onda se, gledaju i razgoli ene djevojke, - Ja vala nisam. Evo, odmaram se odavno ov-
pies mladei, sluaju i pjesmu i obijest, raalosti dje.
nad samim sobom. On mlad, u najboljoj snazi, sa Ona je pola za kravom.
trideset i pet godina mladosti, a zna, kad dode ku- - Kud hiti?
i, zate i de enu koja ga je mogla roditi a koja mu - Mrai se. Vrijeme je ku i.
je nesretnim i nespretnim slu ajem postala enom. - Stani malo!
- A to du ti?
On je priao i uhvatio je za ruku.
Odsluivi vojsku javio se u finance, i odmah ga - Pusti me! Nije to slobodno!
primili. Iao je svaku drugu ili tre u no u slubu - Meni je noas sve slobodno.
po planinama izmedu Kreeva i Fojnice uvati Pustio je puku i dohvatio je i drugom rukom
umske prijelaze, kuda prolaze krijum ari s duha- kao klijetima. Ona je oslobodila jednu ruku i
nom iz Hercegovine. On i jo koji financ u ophod- pljusnula ga po nosu, da mu je krv udarila. Za-
nji zasjeli bi u razmaku od nekoliko stotina metara krvavljenih o iju i zapjenjenih usta nasrnuo je na
i oekivali. Nekad bi uhvatili pune torbe duhana i nju iznova. Jedan kratak vrisak, prekinut njego-
pohvatali krijum are, nekad bi im sam duhan do- vom snanom akom po ustima joj, zaletio se pod
pao ruku, nekad su i pucali i ranjavali bjegunce, a homare i zamrsio se u gustim kronjama.
nekad strahovali i za svoje 2ivote, jer bi esto ita- Kad je dola ku i, bio je uveliko mrak. Da to
ve ete krijum ara prolazile kao u ratu s prethod- ne primijete bra a, nevjeste i mati, jela je kao i
nicom i odstupnicom, i tada im financi nisu smjeli svagda, samo su joj zalogaji zastajali. Umorna bra-
nita, nego bi se pritajili da ne budu opaeni. da i nevjeste, koji su jedva ekali jaciju da polijeu,

234 235
nisu nita primjeivali, ali maj inu oku nije izmak- mobama i sijelima. Nije da se ne bi ona udala, ali
la njezina pritajena uznemirenost. nije mania za drutvo, a momci je kao udnu dje-
Ustali su iza sofre, oprali ruke i izvalili se kraj vojku izbjegavali, i ostala zrela i prezrela djevojka.
ognjita, otimlju i se drijemeu ljetne no i. - Majci deg ti svojoj redi ta ti je.
- Vala, kratka nod ko u koze rep. Dok se spusti - Ne mogu klanjati.
na postelju, ini mi se, nisam estito ni utvrdio, a - A to?
ono zora. - Nisam ista.
- A, Boe mi oprosti - kae mla i brat - kao za - Pa prekju er si se kupala.
inat ljeti najdulje od akama do jacije. - Jesam, ama sam sada obraz okaljala.
- Sad de i jacija odmah. Jesi li ti klanjala akam, - Ne dao mi Bog!
Subhija? - Dao je.
Ona zaplaka. Bra a se zgledae. ta je ovo sad? - A ko je, jadnice moja?
Ona pobona Subhija, koja je strpljivo podnosila - Ne znam ni ja. Nekakav financ.
dugo djevi anstvo, sad plae. Mimo obiaj na selu, Starica se smrti.
gdje djevojka rijetko do eka dvadesetu godinu i - to se nisi branila? to nisi vikala?
gdje se svakoja uda, ona je ostala usidjelica. Nije - Gledaj! I sad me bridi po miicama kao da mi
bila ni runa ni slaba. I gore su se poudale. Sad joj je klijetima meso kidao. Gledaj vrat! I sad mi gori
je preko etrdeset godina, podigla je svu njihovu i kao da ga je eravom posuo.
muku i ensku djecu na noge, radila oko nevjesta - Modrice - othuknu stara. - Hajde ti u svoju
kad bi rodile - a radale su sve preko godine - i ni- sobu.
kad se ni na to nije pojadila i sve mirno podnosi- Subhija tromo ustade i pode. Zastade kod mate-
la, a sad pla e. I to nekako alovito da ih jeza pod- re, a plamen joj zasja u o ima:
uze. - Ali sam i ja njega uredila. Tako sam ga akom
- ta ti je, Subhija? po oima i po nosu dohvatila, da vie nisam nita
Ona se samo guila u suzama, sklup ana u uglu osim krvi vidjela.
kue, lica medu rukama, da se od slabog plamsaja - Hajde ti! Smiri se! Sve e biti dobro, ako Bog
vatre s ognjita nita nije vidjelo osim podrhtava- da. Muane, Omere!
nja ramena od uzrujanosti. Udoe sinovi i u jedan glas upitae:
- Iziite vi! - zapovjedi im majka. - ta veli?
A kad je ostala sama sa Subhijom, ogrlila ju je - Nekakav joj financ na obraz udario.
sestrinski, jer joj je i bila vie kao sestra nego kao - Pasji sin, to de to platiti! I to jog ve eras.
majka. Rano se iidala, a Subhija joj prvo dijete, - ta si smislio?
koje se ne udade i ostarje, na alost majci, u rodi- - Hajdemo, Omere!
teljskoj kui. Jadno je ensko koje ne rodi makar i - Pa traiti ga. Nije daleko. Na prijevoju. Ceka
mrtvo dijete, jadila ja majka, a Subhija je skrueno duhandije.
i pobono o ekivala sudenika, ne trae i u kolima, - Dajte nam sjekire!

236 237
Nevjesta ude sa sjekirama. Zaas obue o panke - Davno je ovuda prola u selo jedna djevojka s
koje su malo prije izuli i dohvatie sjekire. Zene i kravom i nekoliko ovaca.
djeca ostadoe prestraeni kraj ognjita. - To je ona. A ta je to tebi po nosu i po licu?
- Muane - apnuo je Omer. - Gledaj da ne - Nije nita. ta mi je?
dadne glasa kad ga udari, ako na te nabasa, a ja - Pa eto, na mjeseini se vidi kao na danu, say
u ve gledati kako du, ako bude moja sre a pa mi si krvav.
pod ruku dode. - To su moje stvari. Odmi ite se odavde. Ja
vrim slubu.
- Ako bude vlah, dobro i opet, ali ako je tur- - Ne odmakoh, vjere mi - veli Omer. - To nisu
in ...
tvoje stvari, nego i tvoje i nae.
- Da je on ne znam kakav turin, da je iz Medi- - Odmi ite se, u ime zakona! Pucat u.
ne, krvi bih mu se napio za ovo. Muan priskoi, strgnu mu puku s ramena i
- Da se -mi malo zdogovorimo! Ako bude tur- uperi je na nj. Omer podie sjekiru.
in, da ga oenimo Subhijom! - Ako e se prekrstiti, krsti se, da ti bude ma-
- Kako moe to govoriti, ako Boga... kar malo po tvom zakonu, jer ti nemamo kad popa
- A to? Sjedi malo da se razmislimo. Evo da ga dovoditi da te ispovjedi.
nademo i ubijemo, pa ta onda? Mi se iskalili, ama - Po Bogu, Ijudi, ne krstite me bez nevolje! Ja
onda dode istraga. Zar misli da ne bi pronali ko sam musliman. Meni je ime Fejzo.
ga je ubio? Pa ti sud nas u zatvor. ta misli koli- - Nisi ti ni ovjek a kamoli musliman! Da si ti
ko? Ja mislim najmanje po desetak godina. Pa sije- ovjek, zar bi ti napadao na djevojku samu? I jo
dih brada doi iz Zenice, a dotle, djeca nejaka, za- ti, koji si, na priliku, jedan slubenik koji treba da
pustiti zemlju, mal isprodavati, ku a se rasku iti. uva red?
- Dobro, Muane, ali ako ne bude naa vjera? - Ama, o emu, ljudi, govorite?
N e moe je po erijatu uzeti, a niti bi je mi dali. - Priznaj! - I podnio mu Muan puku pod
Osta cm obraz na kui, a njemu nita. Malo zatvo- grlo.
ra, ja nimalo. - Nemojte, ljudi, nemojte me ubiti! Jesam, ali se
- Ja bih mu, vala, u krv zagazio da nikad vie kajem.
sunca ne bih vidio. - Nije to samo tako. Ta se stvar ne pere kaja-
Na prijevoju zaustavio ih financ: njem. Glavom se plaa osramo en obraz.
- Hej vi, jeste li to poli umu obarati? - Aman! Ne ubijte me, pa radite ta ho ete.
- Nismo, ne. Znamo mi kakav je red. Kad nam - Mora se vjenati s njom.
treba uma, znamo mi gdje je umska uprava. - Pristajem.
- Ja ta traite?
- Sestra nam se izgubila. Kako je otila jutros za
hajvanom, nije jo ku i dola. Hajvan doao, a nje I svadba se obavila. Tajom, kao da je krada. Ali
nema. nije nikad bilo povjerenja medu urama i zetom,

238 239
nikad vie one ljubavi izmedu matere i keri, izme-
du zaove i nevjesta. Uvijek im kao neka tjeskoba I onda, svega ima: i kahve, i e era i pirin a.
dolazila kad bi se nali zajedno, i nikad razgovor Kad je, dok je bila djevojka, okusila pirina? Od
nije bio iskren i srda an. Svima im oblakalo kad Bajrama do Bajrama! A sad svega ima.
je Bisi premjeten malo podalje od Ophodaeva I teko joj bilo pomisliti da se vrati na onaj stari
sela. nain ivota. Da uva krave i ovce, da im upa tra-
vu i muze ih, da bere suhad po umi. Ne daj Boe
Subhija, koja je nenadano ula u brak, nastojala da je Fejzo pusti! Da se rastave, pa da moradne
je da se priljubi novom ivotu, ali je brzo opazila materi i bra i na selo?
da je na teret Bisi u, koji se njome oenio samo za- I udeavala je sve svoje dranje da mu se to vi-
to da se ne bi oenio zemljom. A kad ju je podrob- e svidi, da mu omili, da on osjeti da je ona dom
no razmotrio, vidio je da je ona prezrela djevojka, radi kojega se treba brinuti i raditi.
da ga je gotovo mogla roditi i da je svoju mladost On se u munoj slubi po planinama umarao,
uz nju pokopao. Ali se bojao uvrijediti je zbog bra- dolazio ku i, prospavao i opet iao u slubu. Samo
de joj. Jednom mu preletjelo umom da ima neka to sad nije iao na odmor u kasarnu, nego ku i, a
ustanova rastave braka, a zatim mu se odmah pri- sad mu nije pripremala hranu kuharica koja spada
snilo kako ga njezina bra a dre za ruke, a upljik gotovo u inventar svake kasarne, nego doma a ku-
od puke pod samom mu jabukom na grlu. harica, koja nekad za nevolju moe posluiti i kao
U asovima kad joj je kao mu prilazio, osje ala ena. Pa kad bi pogledao i druge ene i djevojke
se ona preblaenom i raskono ga darivala dugo po selu, vidio bi da ni one nisu ljepe od njegove.
suzdravanim treperenjem djevoja ke due, ali ka- Sve su one izmorene tekim poslovima, poljskim i
ko nije bilo nikakvih znakova da e ona postati ku nim, a ene jo i estim radanjem, pa se u tride-
materom, njega obuzimala amotinja, osje ao se setoj godini dine starijima od njegove Subhije, ko-
uz nju samim i besplodnim i zebao od pomisli da ju dri miran ivot i neradanje. I navikavao se na
de tako uvijek ostati, da de uzalud starjeti uza staru taj ivot kao na neto to mora biti, to je kao i
enu. sluba, koja se vri dok se moe izdrati i dok se
Subhija se navikla na novi ivot. Nije bilo vie ne ode u mirovinu.
skakanja za ovcama i kravama na pai, nije brala A zatim je premjeten u grad, u kojemu se oboje
granje po umi, nije plijevila kukuruza. Iako iz teko snalazilo. Gotovo je petnaest godina po seli-
imu nije seoske ku e, osjetila je da je sad dola u ma sluio i nije ni traio bolje. Stariji ga se sjetili i
neko gospodskije stanje. Bili su redovni prihodi. pomakli ga. A onda je doao novi posao. Nije bilo
Svakog prvog u mjesecu dolazila je pla a i sve se vie munog straarenja po vjetrometinama i eka-
kupovalo, ali njoj se to inilo bolje nego ono u nja krijumara. Sad je iao slubeno na zabave,
maj inoj ku i. Nije radila teretne poslove, a poma- plesove, koncerte, ajanke. Vidio je jedan potpuno
lo joj i godilo to joj je porastao ugled medu se- novi svijet. I osjetio je da se ponovo raa. Zapra-
ljankama. T ona je gospoda, inovnika ena. vo, da je ve roden, i ne tako davno kao njegova
ena, koja je tako razli na od ovih dekoltiranih i
240
16 A. Nametak: Trava zaboravka 241
utegnutih dama, kojima se ispod tijesne, uz tijelo Pa to, mislila je, on de i dalje onakve traiti
pripijene haljine naziru svi oblici tijela kakvo on i s njima mladost provoditi, a mene zanemariti. ta
nije nikad osjetio uza se. ja tu mogu? Da se brai potuim? Dosta je njima i
Blagajnici na ulazu u te vesele dvorane, pune i- njihova munog teakog ivota. A on de sad, kad
vota, astili ga da bi vidio manje prihoda nego to je u ovo udario, samo na onamo njih troiti, a
ga je bilo. A on je pio ne bi li zaboravio da e, kad mene de pustiti i od gladi da umrem. On de sad sve
iz te dvorane dode ku i, zate i staru enu, koju je razasipati, i zaradu, i mladost i zdravlje. 0, da ho-
ve davno trebalo otpisati. de Bog dati pa da umre! Da ga ne bude vie! Da se
Subhija se prestraila kad je prvi put doao pi- oprui, uko i!
jan. Nenavikla u pobonoj roditeljskoj ku i na I ve ga je vidjela ispruena u postelji, sputenih
takve ispade, ona je preplakala itavu nod, a onda onih kapaka, otvorenih usta, uko enih ruku i no-
se navikavala i svaki put ga molila i zaklinjala da gu s pomodrelim noktima, a lijepo njegovani za-
se okani pi a. vrnuti brii tuno mu objeeni niz poutjele obra-
No jednom je tajom otila za njim da vidi ta to ze.
biva s njim. Prislonjena s ulice na prozor gledala je Ne! kriknula je. Ne, ne daj Bole! Ne sluaj
parove kako obilaze dvoranu u pomamnom plesu. mene budalu i nesretnicu! Nek mi je iv i zdrav, pa
Utrnule su joj noge stoje i cijelu zimsku no na makar i druge traio. On je ipak moj, makar malo,
ulici i gedaju i to nije razumjela. A onda je vidje- makar sasvim malo.
la da i on plee. S nekakvom curicom koja mu se
vragolasto smijeila i unosila mu kutrave kose u I plakala je tiho. A on je doao i zatekao je bud-
lice obilazio je cijelu dvoranu. A onda su izali na nu.
ulicu. Vodio ju je ispod ruke tijesno se priljubivi - Jo ne spava?
ipao je snijeg pod
uz nju. Ona ih je slijedila. kr - Ne spava mi se.
njezinim nogama, a on se nije obazirao. Ona mu - Da te ta ne boli?
pamet zanijela, pa ne uje nita, mislila je Subhi- 0, dobar je on, moj zlatni, vidi kako se on za
ja. Uzavrelo je u njoj, ali nije smjela nita. On je me brine, strahuje radi mene, da me ta ne boli.
dopratio kutravku do vrata, a ona se opratala i - Boli me, ali nema mi lijeka, dok ti ne znadne
pruala ruke koje je on ljubio. Onda su jo govori- za kuu. A ja znam, i nisam tome kriva, Bog mi je
li, aptali, i on je uao u vrata, a ona je posrui svjedok, da nema nita to bi te vuklo kui.
dola do kue. Jedva se svukla i pala po postelji. - Hajde, to drobi! Lezi pa spavaj!
Plakala je nad sobom, plakala je za njim. 0 nesretnik jedan, ja skapavam nad njim,
Sve, sve bih mu mogla oprostiti, ali ne mo,g u mrem da se ne upropasti, da se ne uniti, a on me-
ga vidjeti s drugom, i to jo ovako nepoteno. Sto ni veli da drobim!
pije, neka ga voda nosi. Eto Boga, eto njega! Ali - Ne drobim ja. Ja znam ta govorim, ali ti ne
to onamo njih trai? To mu i Bog, ako hoe, zna ta radi. Zato uzalud svoju mladost, svoju
moe oprostiti, ali ja ne mogu i neu. snagu prosipa kojekuda? to se ne oeni? to ne
242 16 243
dovede mladu djevojku, da se ima oko ta savija- PODERANO VIME
ti, pa e ti i kua omiljeti.
- Ti, ti to meni.
- Da, ja. Nego ta!
- A ta e biti od tebe?
- Pa i ja ostajem. Ja sam tvoja ena. Ali tebi tre-
ba i mati tvoje djece. Ti nju nadi, i svi demo zajed-
no ivjeti.
- Subhija moja! - i u glasu mu zadrhta suza.
- Zlatni moj!
- Nee tebi biti krivo? - bojazan je treptila u pi-
tanju. Rabija je tjerala kravicu kraj eljezni ke pruge.
- Nee. Ako je nisi naao, ja u ti je traiti. Ja Bila ju je izvela malo u zbran, u Hum, ali je stari
u joj sve svoje to imam dati. Ja u i kadiju moliti, Osman, umar, opazi i potjera iz gaja. On tako &I-
ako bi iznalazio kakve zapreke da vas vjena, jer ja va taj gaji, s mukom odnjegovan u kru, uva ga
to hou vie nego ti. Vi se nita ne trebate brinuti. bolje nego da mu je rodeno dijete. Za rata natjera
Ja u oko djece. Ja to umijem. Ja sam i Muanovu vojna uprava crnogorske zarobljenike da u kru
i Omerovu djecu svu na noge digla. Odmah u zasade emprese i borove, da kao zarobljenici ne
stan sklopiti i pelenice i povoje nastaviti tkati. Sa- bi besposleni jeli carski kruh. Iako je bilo suno
mo ti, oi moje, ja ne traim da polovicu bude ljeto, kao i obi no svako hercegovako ljeto, pri-
moj. Nek si say njezin, a moj makar samo malko, mie se borii i empresi, jer su ih zarobljenici mo-
malacno. Makar samo katkad. rali zalijevati, i sad se uhvatila zelena krpa na si-
I zagrlili su se, a njemu su izvirale suze iz nekog vom kru, a medu empresima i za najsueg ljeta
izvora u dui kojemu nije znao imena, dok ga je trava se zeleni kao u . Stari Osman ljubomorno
ona njeno milovala stara kim prstima po irokim uva mlado drvee, i kad nade odlomijenu granu,
ramenima, ne znaju i da li da zaplae od prigue- say se razgnjevi na drznika, i ne toliko to je to
na bola to ga preputa drugoj, ili od radosti to ga dravna uma, nego to je dirana ta nevinost um-
vraa domu. ska. Travu on pomalo anje i sui, pa ima preko ci-
jele zime sijena svojoj kravi, ali ni nju nikad ne
uvodi u gaj. A sad, eto, to dijete, ta curica da utje-
ra kravu, kao da je nema gdje drugdje pasti. Neka
je goni u Bike, to je staro ispaite gradsko. Ipak
ne ree ni rune rije i Rabiji, nego je blago prekori
i isprati do nadno Huma, do eljeznike pruge.
Rabija je bila etvrta ki u oca i majke, a sad je
u majke jedina. Zareda smrt po izgladnjeloj ku i, i

244 245
iznesoe dobri ljudi iz ku e etiri mrtvaca za ma- nema sijena ni spirina iz susjedstva, pa neka se
nje od etiri godine, i etiri puta unesoe dobru ve- strpi. Nema toga. A onda, i kad bi mogla krava
eru, zbog starog obi aja da se donese ru ak ili ve- predaniti ili dva dana biti bez hrane, kakva je ko-
era u kuu gdje mrtvac lei ili je istom iz nje izne- rist od nje, kad joj je, ako danas ne jede, sutra
sen, da eljad koja se zabave oko mrtvaca pa im prazno vime. A to njezino vime jedino je njihovo
nije do spremanja ru ka, togod zaloe, jer se sva- uzdanje, jer de Rabija iz njega iscijediti etiri-pet
kakav moe razgovoriti osim gladnoga. Ali i ta e- litara mlijeka, pa neto prodati kao vareniku (ob-
tiri puta kad se moglo dobro najesti s izobilne sof- ravi prethodno s nje kajmak), neto kao kiselinu
re, Rabija nije nita okusila, jer je svaki put nesta- ml enicu, i eto njoj i materi joj svega od soli
jalo iz ku e po jedne drage osobe, a u srcu ostajala do bibera.
bol, koja nije davala teka izgladnjelom elucu. I Rabija je svaki dan izmiljala gdje da napase
tako su ostale njih dvije same: ona i majka joj, a kravu. Gradskom cestom nita ne raste. Nie gra-
od svega negdanjeg imanja ku a u kojoj su stano- da, u Biu, ipak ima neto trave, iako je praljiva
vali i kravica koju su muzli. od velikog kolskog prometa, ali tamo seljaci ne da-
Imale su krov nad glavom. Iako se nekad broji- ju. Iako su prije tamo gradske krave tjerane na pa-
lo u toj kui etiri-pet soba, one su imale samo jed- u, sada to seljaci ne doputaju. Gradani su tuili
nu kola je imala namjetaj, a mogla se zimi dobro seljake sudu, jer je to davnanje njihovo pravo, i
zagrijati. Na ostalima se nije nita diralo. Ako se sud im je dao pravo da ondje napasaju svoju sto-
staklo razbilo, tako je i ostavljeno, jer zato da se i ku, ali gdje su ti gradski obani koji bi mogli iz-
popravlja kad se u toj sobi ne stanuje. Ponekad, drati kad navali grd od seoskih obuljaka. Zvali
kada zastudi, a u ku i nema drva, odvali se koja su i andare u pomo , pa dok su oni s obanima,
daska od poda ili stropa iz takve sobe, i njih se dotle i mogu krave pasti, ali dim se udalje, nastane
dvije mogu zagrijati. zvizga i fijuk kamenica iz pra aka iza plotova, pa
Preko uzanog dvorita nalazi se stajica, a nad najprije nagnu krave u bijeg, a za njima i obani.
njom sijenica, ali bez sijena. To je njihova najve a Pokuala je jednom Rabija da sama pri uva svoju
briga. Jer ljeti dobre susjede daju spirine, a pone- kravicu u Biu, odmah nie malte, ali ni njoj jed-
to se moe i trave u upati kravi, kraj Neretve po noj ne dadoe da napase svoju hraniteljku.
peinama, gdje se izlijevaju kanali, ili kraj eljez- Sad je, eto, i umar Osman tjera s Huma. ta joj
nike pruge, kraj plotova, pa se kiipi i li e od pla- preostaje, misli ona u svojoj djetinjoj glavici. I sto-
tana to izotpada sprva jeseni, ali je zima muna, a ji dre i kravu za priuzu. Kraj eljezni ke pruge
sijeno skupo. puti uzan, a odijeljeni jedno od drugoga ogradom
Dogodi se katkada da Rabija dobro proda ka- od starih tra nica. Izme u kamenia nasutih po
kav vez ili plet i onda se kupi sijeno, ali to rijetko pruzi, po nasipu izmedu pragova ima nekakve tra-
biva. Covjek mole nekako sebe i utjeiti kad je gla- ve. Nije onako zelena i ista kao u Humu, ali opet
dan, razgovoriti se, da de se najesti za sat, pola da- je trava. Najvie je stoklase i slatkovine, a toga ba
na ili za dan, ali kako e Rabija kravi dokazati da njezina Rumava najvoli. Osobito slatkovine, koja
246 247
je puna mlijeera, pa kad je se Rumava najede, jedno vrijeme, a onda stane kao okamenjena. Po-
ujutro joj vime puca od mlijeka. Po nasipu je makne brdo, napravi zijev i zamahne unjkom, pa
mnotvo mrlja, neke smole kaplju s vlakova, pe- se ukoi i zagleda u daljinu. Vidi sebe u mladosti,
peo se prosipa, koji put i iva vatra, koja zahvati i vidi se udatu, mua, djecu; a sada je gotovo sama,
osuenu travu, pa naini i teke tete, ali e valjda s jednom jedinom enskom glavom u ku i, s dje-
njezina Rumava, koja nije izbirljiva, htjeti i ovakve vojicom kojoj djetinjstvo prode u tegobi, a valja
trave. Priveza je za eljeznu ogradu, ispod koje se da e joj tako biti i djevojatvo.
provue i poe upati slatkovinu. Baci jednu aku I ruka joj polako klone i zijev se na tkalu skla-
pred Rumavu. Krava je vlanom njukom najprije pa, a glava joj na bodilo pada. Rabija je esto zate-
onjui, a onda pojede. Ne osta ni jedan list. e tako zanesenu i na tkalu pretrgane mnoge pa-
0 Boe, zahvalno pomisli Rabija i dade se mune ice.
brzo na upanje. uvar pruge u ovom dijelu nije Da, Rabijine mnoge vrnjakinje idu u kolu,
bag najmarljiviji ovjek i rijetko kada trijebi nasip imaju u kui svega, i ptiijeg mlijeka ako ushti-
od trave. Zaas naupa itav naramak slatkovine i ju, a ona je sretna sa suhim kruhom i sa saznanjem
stoklase, a i Rumava je valjano vakala. Bokovi joj da u kotlu ima mlijeka koje e joj donijeti i sutra
zabreknue. ruak.
Prode jedan vlak. Zaas prode i drugi u drugom Hoe li se kadgod mo i udati? Njezine vrnjaki-
smjeru. Ona opet prijede preko ograde i poe u- nje i o tome misle pa izranije skupljaju ruho, a ona
pati travu. Ukaza se pred njom lijepa budu nost. mora say svoj ru ni rad prodati. Ponekad neto i
Evo, za as se Rumava najede, jo joj mogu itavu po narudbi napravi, ali se njezin rad ne cijeni
vre u za noas naupati, a ako Bog dadne, mogla mnogo, jer ne umije osobito lijepo vesti. Ona to i
bi se svaki dan jedna vre a trave nasuiti, pa eto zi- sama osje a, jer su joj prsti grubi od upanja trave,
mus i sijena. Napunila je vre u i sjela na nju, pa od ueta kojim vee kravu za rogove, pa kad se
uzela ru ni rad. Rumava je mirno legla i poela Rumava trza, njoj dlani ispucaju i sve je bridi, a
preivati. kad iza toga uzme iglu u ruke, i ne primjeuje je
odebljala koa na njezinim prstima. Ona mora i is-
pod krave okidati, i mlijeko izmesti, i drva nacije-
Smokva iz Temimove ba e prevjesila se preko pati, pa uveer od umora jedva do eka ono siro-
zida na put kraj pruge, a ona sjedi u hladu i veze. mane ve erice i jaciju. Ni s majkom nema kad da
U etrnaestoj je godini. Njezine vrnjakinje idu u progovori. I nema ta. Majka samo vidi je li krava
kolu i ue, a ona mora raditi i uzdravati i sebe i sita, pogleda u divu i primijeti je li prst vie
majku. Jer njena je mati stara, pedeset joj je godi- manje jomue; prera una je najprije u dinare, pa
na i slabo ta moe raditi. Tka za druge prosto onda u brano, so, pirina, drva ili eer, i othuk-
platno, ali ni tome vie nije vjeta kao to je djevoj- ne.
kom bila. Isplakala je oi za muem i kerima. I Ali ipak majka primjeuje da joj dijete raste.
sad esto, kad joj je bez ili erea na stnu, ona tka Cetrnaesta je godina Rabiji nabila pod kou vrsto
248 249
meso, a juno joj sunce darovalo rano djevojatvo. Side k rijeci i zagazi u vodu. Po e se umivati, a
Majka bi je skrila, zatvorila u kuu, ali ko de onda Rumava piti vodu to je tu u kraju preko pijeska
kravu hraniteljku uvati? Zar da izgube i to po- uborila a dalje se modrila u dubinama kraj veli-
sljednje ivo bide koje im hranu nami e? Ona bi to kih peina.
osjetila kao i gubitak jednoga ku nog lana. Da je
prodaju, da dva-tri mjeseca od njezine smrti prei-
ve, ali onda od ega dalje da ive? Da se Rabija Pero je obje promatrao. On ima dvije krave, ali
uda za kakva vrijedna mladi a koga bi u kudu do- obje ne vrijede koliko Rumava. I nao ita je i mli-
vela, pa da i ona s njima proivi dokle se bude Bo- jena. Dlaka se na njoj prelijeva. A tek djevojka!
gu svidjelo da je grenu podri na grenoj zemlji! Eheee. Istom je nadola. Jo je, to ono reknu,
A ko bi htio Rabiju? Niti je kakva ljepotica niti ta greno dijete, ali bi mogla dati ruku. Ima on
ima. Zar e se ko obazreti na ovo kuerine kao mi- kod ku e enu, ali kao da je i nema, kad logom le-
raz? i, pa je ivi mu enik. I ona i on. Pet godina bolu-
Sunce se popelo blizu p neba, i ona se die. I je, a ne moe da umre. Da bar ho e jednom umri-
Rumava. Najprije treba si i k Neretvi da je napoji, jeti, pa da se on drugom eni, ali ona niti mre niti
a onda ku i. Mati je sigurno ukiseljenu ve erinu i de ozdraviti. Niti mu moe ru ka napraviti niti mu
jutrinu prodala, i bit e ruak. Moda i togod ku- moe enom biti. Za ru ak bi on jo nekako i pro-
hano. vidio, ali mu ena treba.
Smota ru ni rad i natovari na rame vre u. Vez I on je tu uza trangu vezan kao pas i nikud se
uze pod pazuho, a Rumava pode sama za njom. ne moe maknuti. Pa ni ova ku ica nije mnogo ve-
Vlak je maloprije proao i ne treba je voditi na pri- a od pasje. Jedva kvadratni metar povrine da se
uzi, jer se nema od ega prestraiti. Ali mora dale- u nju skloni od nevremena. ivot kraj njega bu i i
ko zaobi i na ekrk, da moe si i k rijeci, pa onda tee, a on se nikud ni maknuti ne smije. Prolaze
ku i. Na ekrku je i tranga, a pred uvarskom ku- vlakovi, a on stoji. Vidi on u njima svijet, mueve i
icom Pero trangar. Ko bi pamtio kako se zove. ene, ljubavnike i nasmijana im lica, esto i za-
Po zanimanju mu se nadije i prezime. Sjedi on tu grljaj, a on nema oko ega ruke oviti.
danima i ustaje na pet minuta pred svaki vlak i
sputa trangu. Kasno u no i ode kui i rano ujut- Prolaze seljanke. Idu bose ili u opancima, pa se
ro dode. Danju, kad je razmak izmedu vlakova ve- tu nie trange spuste k Neretvi da operu noge i
i, malko prilegne pod smokvom i zadrijema. obuku tanke arape i cipele. Zagrnu suknju visoko
i peru rumene listove i obla koljena, a on ih odoz-
Ona prode preko pruge i uputi se k vodi. go eljno promatra i say se kida od uzrujanosti.
Spusti, curo, tu travu! to deg je nositi dolje One ostavljaju kod njega opanke i vunene arape,
pa opet iznositi ovamo? pa kad naidu iz grada, sjednu kraj njegove ku ice,
Mogu. Ne smeta kao da sebi kae Rabija, izuvaju cipele i obuvaju opanke ili idu do sela bo-
pa je spusti kraj Perine uvarske ku ice. se, a on samo pljuva ku prodire i ne smije nikad

250 251
da otpo ne, jer nikad ne dode jedna ili dvije, nego
po itava hrpa. Moda on ipak ozbiljno misli oduzeti joj travu? Ili
Ispod ku ice rijekom prema izvoru njezinu pu- se samo ali, makar i ozbiljna lica?
tuju ribe sprva prolje a na mrijest, i on ih vidi ka- Nemam kad da se alim. Istresaj travu, ili u ti
ko jatomice jure uz vodu i utrkuju se, kako se na i vreu oduzeti!
skakalima prebacuju preko slapi a kako se nekad Ona ga je bojaljivo gledala. Zar toliki njen trud
na mjese ini zasrebri voda od njihovih sljubljenih da bude uzaludan? Moda de i kravi trbuh raspori-
ljusaka, a bjelkasti im se trbusi savijaju u ljubav- ti i povaditi svu onu travu to ju je danas s nasipa
nom gru. za nju na upala? I ta bi od one lijepe zamisli od
Sve kraj njega ivi, sve uiva u ljubavi, a on je maloprije, kako e imati cijeloga ljeta kravi trave,
samac uza ivu enu. a moda i za zimu sijena!
to ne bih sad? misli Pero. Prometa nema ni ...Uostalom... zapo eo je on mekanim gla-
cestom, a ni vlak ne e pro i za sat. Ku e su dale- som ti moe imati koliko god ho e kravi trave,
ko. Sve spava. Podne je. ali treba da me neto poslua.
Rabija je ila uz peine. Dola je do vre e. Sag- ta?
nula se. E... ne moe se to tako odjednom re i. Pusti
A to ti je to u vre i? tu travu sada, a kravu pomakni preko pruge pod
Trava. smokvu, pa u ti neto re i.
Gdje si je naupala? Posluala ga je. Krava se smjestila pod smokvu i
Tamo, malo dalje, po nasipu. nastavila preivanje. Polako su joj se bale cijedile
Ah, vidi... kao svileni konci, a oko njih se motale sitne mui-
.. Slabo se isti nasip, pa sam za as ovo na u- ce.
pala govorila je kao mu se htjela pohvaliti. Rabija je pristupila Peri.
A ko ti je dopustio? Kai mi kako du ja doi do te trave.
Niko. to mi ima ko dopustiti! Sjedi ovdje kraj mene.
Ehe, curo moja, ne moe to tako. Ono je moje. Mogu ja i stajati.
Pa ta smeta to sam ja malo o istila nasip! Nemoj. Evo ovdje na klupu u ku ici. Ja u biti
Ne traim da mi se za to ita plati. na pragu.
Oho, vidi ti nje! Cud() ne trai da ti jog i or- Bojaljivo je ula. Moda e biti neke bolje tra-
den pripnu. ve nego to je ona s pruge, mislila je.
Ona se sagnula da uzme vre u. Sva ova trava to raste po nasipu, moja je. Ali
Ostavi! To je moje. Imam i ja kravu. ja du ti dopustiti da je upa koliko god ho e, sa-
Ali ja sam ovo u upala. mo deg i ti meni...
Jesi, samo si moje upala. ... ta?
Nemoj se aliti pogledala ga je blago i s os- Uskoio je u kuicu i zalupio vrata.
mijehom, ali je u dubini o iju bilo malo straha.

252
253
Podne. Sun ana tegoba pritisla kraj i sve miruje, vlaka zastala. Komu da bjeim? Ku i? S dime?
samo dolje voda ide, jer mora, k moru, i vlakovi, Bez krave. Sama? Da sam barem onakva kakva
jer ih red vonje sili, iz mjesta u mjesto. Iz tranga- sam bila jutros!
reve se kuice vrisak ne uje daleko i nema ko da Prola je iza vlaka do brda, a onda se uvukla
ga uje. pod vagon. Glavu je naslonila na tranicu a noge
Rumava uje dragi glas i nadigla ui. Ne vidi potkupila. Jo troji kotai imaju da prijedu.
Rabije, ali je uje negdje. Dola je na prugu i okre- Vlakovo a je rekao: Polazak!
e se. Potri uz prugu.
S druge strane dolazi vlak. Strojovoda se say ok-
ree k rijeci da ga s nje umije daak vjetra. Ruma- Pero je predavao drugome uvaru dunost.
va osje a da za njom juri gvozdena neman, a ne Istraga de brzo biti pa e se moda i skoro doka-
umije se skloniti. Okre e se u kovitlac i juri sad na zati njegova nedunost. S novim je uvarem posje-
nju. Strojovoda je opaa i koi kad je ve kasno. dio do kasne veeri. A onda je poao k Neretvi.
Vlak se zaustavlja, a ispod lokomotive izvlae Sjeo je na peinu.
krvavu kau. Iz poderanog vimena mlijeko kvasi Glavatice se vraaju s mrijesta i smirene putuju
crnu prainu. niz vodu. Na mjeseini se pokoja zasko i i mlatne
Zato nisi spustio trangu? dere se vlakovo- repom po vodi.
a na Peru, koji je kao bez due dotrao. ta bi Ribari dijele lovinu.
da se ta gore dogodilo? Iskliznu e ili prevrtanje Danas i on ostavlja mjesto.
vagona? Velika teta!
Pa... pa... ranije je vlak doao. A vele da je lijenika komisija nala da je
Nije istina. Na sekundu je taan. Nego si ti u ona... vjetar raznosi rije i pa Pero sve ne uje.
straari spavao. Ih, jest?
Prozori su na ikani prestraenim glavama. Li- Sigurno.
ca su blijedjela gledaju i krv i prosuta crijeva i vra- ... Barem etiri godine Zenice.
ala se s prozora. Ja bih mu ue oko vrata!
Pero je kao izgubljen gledao preda se. Peru stee jka pa ne moe da die.
Rabija se izvukla iz ku ice. Trala je i posrtala. Da ide ku i, da se ispava, odmori.
Ugledala je rastrganu kravu i zastala. Uhvatila je Ne moe mu san na oi. Samo vidi krv, krv i
omaglica. ula je samo: krv. Najprije njezina, pa kravlja, pa opet njezina.
Zna li barem, nesre o, ija je krava? Imat de I kakvo je smirenje ku a? I ena bez ene.
plati. Poao je uz rijeku.
Pomislila je: ... Sigurno globu. Rumave nema, Sjeo je na peinu. Voda je tekla brzo i dubina
i jo globa...! ta je od mene bilo! joj je bila mrka. Ili je moda voda mirovala, a pe-
Opustjeli su prozori vlaka. uo se glas: Kreni- ina je sjekla kao kijun broda. 0, kako se to brzo
te jednom! Ona se okrenula da bjei. Na kraju putuje. I daleko. Negdje gdje nema progona. To

254 255
on putuje sam i ostavlja za sobom prolost. Kad bi - to ga ne izvue?
barem mogao na i zaborav i smiriti se u njemu. - Neka davo nosi svoje. Sad barem znam na e-
Dosad je kraj njega sve ilo, a on kraj trange mu sam. U tebe jedna glavatica vie, a u mene je-
sam stajao kao u zemlju zaboden kolac. Sad sve dan povraz manje. Vrijeme je kui.
kraj njega stoji, a on ide, juri.
Koga on to vidi da kraj njega ide? Ona je. Rabi-
ja. I blago mu se smijei, kao da kae: Pa ta je
ovo malo trave s nasipa? I dodaje mu je i nimalo
je ne ali. ak je vesela i vide joj se svi zubi. Dri
je, meni vie ne treba. On se say prua niz maho-
vinom obraslu pe inu.

- Tebi je jedna vie. Hajdemo zabaciti jog po


jednom, pa da i ja imadnem pet!
- Ba je dosta i umoran sam.
- Ja du jo jednom baciti ribi a.
- Neemo moi ponijeti...
Zrakom je ve zazvidao povraz, i ribi, natak-
nut na golemu udicu, prevrtao se vodom i ljeskao
se prema mjese ini.
- Ja odoh...
- ekaj! Uhvatilo je.
- Zar od prve?
Mlat se savijao.
- Pomozi mi! Ovo jo nisam vidio.
- Da nije kit?
Navijao je povraz na kota i privlaio lovinu
kraju.
- Cudo, ne drma, kao da je drvo.
Privukli su ga do kraja. Kukom su ga primakli
obali.
- ovjek! Utopnik!
- U uniformi.
- Pero trangar, na moju duu!
Uzeo je no i presjekao povraz.

256 17 A. Nametak: Trava zaboravka 257


POLA KONJSKE SILE ga na vagi nai pet kila manje nego ga ima sada
ovdje.
- Zamotani su denjci dobro, a bilo je i jugovine
preko glave, pa je navukao dosta.
- Svejedno de ga isuiti dok dodem do Otkup-
nog ureda.
Bili su gotovo sami. Jedan im sin, djearac, spa-
vao, nevjesta otila da pomuze kravu, a stariji sin
otiao jo sprva jeseni u grad, ako i ne da zaradi
togod, a ono da su barem jedna usta man je kod
kue. Ljeto je bilo suno, pa je sve izdalo. Zita da
Meho Voloder izaao jutros rano da pregleda Bog d da dotee do Jurjeva, a duhana su imali
kakvo je nebo. Bilo je vedro, a sitne zvijezde jedva ezdeset kila. Gro e je bilo dobro rodilo,
drhturile. Mraz se caklio po lokvama, ali je bilo u ali je zato nipodato, pa su jedan tovar svarili u
njima i vode. Pretrao je preko dvorita u pojatu i pekmez.
iz jasala ispred krava sabrao pregrt-dvije ogrizina Ispuivi jednu lulu prislonio je ibuk uza zid
pa ih stavio pred magare da ih otue zubima. to kraj odaka, pa ustao i u dnu sobe na kamenoj
iza drugih domaih ivotinja ostane, strpljivo ma- ploi, koja se drukije zove banjica i slui da se na
gare, ne izabiraju i, dokraj i. Pretra opet preko njoj kupaju po potrebi, oprao se savjesno i obrisao
dvorita i lee u log. Povrati mu se malo toplina pa maramom, i zatim pobono po eo molitvu, da is-
zaspa, a kad se nakon sat-dva trznu iza sna, u jed- tovremeno zapo ne premiljati koliko de se duhan
nom kraju ognjita vatra plamsala, a na sredini se isuiti do grada, u koji de razred oti i, koliko de
pod saksijom pekla kukuruza. mu se za porez odbiti a koliko za onaj tovar kuku-
- Da nisam zakasnio, sijeda? ruza to ga je proljetos kao predujam dobio, pa
- Nisi, ne! Dok se ispee kukurtiiza, zaloi malo, onda, ako dobije ita novaca to se nema ni za to
pa hajd' onda s pomo i bojom. obustaviti, hoe li moi podmiriti ono najpotrebni-
Ispravio se Meho u postelji, prekrstio nogu pre- je. ena hoe botane za ga e i koulju, njemu tre-
ko noge, dohvatio ibuk i napunio lulu, pa navalio baju opanci, i nevjesti de trebati togod za porodaj,
ugljen erave. Dim je bjeao prema otvorenom og- a trebalo bi malo kahve, e era i pirina. Sve se to
njitu i odku. On se pogladi po prosijedoj bradi, s molitvom mijealo, a na kraju vidio da nee dote-
prodrpa se po njedrima i ispusti jedno jah. di novaca, pa, i ne znajui kako, zavri molitvu i
- ta ti je, ta jahe? othuknu:
- Nita, sijeda! Eto, na um mi pade dananji - Boe, ti oblakaj!
ovaj put, a Bog zna, bit de vjetra i studeni. I daj ti Nevjesta je ve donijela u kotlu jomuu, spusti-
sada da ja idem etiri sahata hoda. Sve ti daba, la verige da se to prije mlijeko uzvari i otpretala
ali de mi vjetar isuiti duhan. Glavu bih dao da de kukuruzu. Odvalila je komad i izdrobila ga u su,

258 17 259
otresaju i prstima kad bi za njih prionula vrela
mrva. Rano jutro stezalo mrzlim zagrljajem. Struja
Meho je jednako otpuhivao. zraka koja je prebirala prstima po zategnutim te-
- Ni pod starost mi ne daju dahnuti, nego da po Iegrafskim icama zujila je sitno i jednolino. Iz
ovom vremenu ja idem s duhanom! seoskih mahala izbijali na put skupovi seljaka
- Kakva starost? A to pristaje za mnom! pojedinci s natovarenim konjima i magaradima.
- Hajde, ne drobeljaj, nego mi zalij tu kukuruzu Danas je vga, i svi oni nose duhan, a u srcu zeb-
varenikom, da srknem pa da idem. A ti, nevjesta, nju i nadanje da e procjenitelj biti dobar ovjek i
osamari magare i svei mrvu slame da mu imam da de znati ocijeniti devet mjeseci rada i truda dok
to poloiti. se dobije ovaj miriljavi dukat koji puta plavias -
Valjano je izjeo drobu i po eo oblaiti suknene te dimove i razgoni brige i nevolje. Svaki od njih
godine i godine razmilja idu i na vagu kako je
alvare i demadan. Preko vunenog pasa stegao i- duhan kao i dijete i kako se vodi o njemu ve a bri-
roki silah, a na noge u vunenim arapama i nazuv- ga nego o djetetu. Zaklija se sjeme i dri se u vla-
cima isprijeane opanke. noj krpi u silahu kraj tijela da od tjelesne topline
- Bogme e , bbo, biti danas studeni - javila
mu se bojaljivo nevjesta. - Da ponese struku? pusti klice. Pa se posije u rasadnik, gdje su zemlja
- A znam, dijete, da bi danas bilo ljepe sjediti i dubre na reeto prosijani. Pokrije se slamnim po-
uz ognjite, ali reda je ii. krovicem, da se zemlja ne smrzne. Kad poodraste,
presaduje se u bake ili njive, sve u redove, po od-
- Ba kao da ti se ne ide - veli mu ena. - A zar redenom razmaku, pa se, ako je suno, zalijeva, a
je bilo u slast Ibrahimu jesenas oti i od nevjeste, onda plijevi i okopava dok poodraste. Podabire se
pa je morao, da bi zaradio koju paru? lie, nie se na kanafe, sui i uva da se ne omrvi,
- Lako je tebi, sijeda, govoriti. Toplo je ognjite, da list ostane itav. To je sve jog u redu, ako se pri-
pa e ubrzo proi dan, kunjajui kraj vatre. je ne navrati tu a ili mu cry ne podgrize korijen. A
- Nikad yam nije pravo. ensko se iskida od kad je ve suh, ekaju se jesenje jugovine, da ome-
posla, i vi ne vidite. Kad bi koraao za mnom da- i list, da se demeti po sedam-osam listova u ru i-
nas, dalje bi doao nego e doi idui za magare- cu, a ove onda u denjkove spremne za vaganje.
torn. Svakom od njih u mislima brzo prole say posao
Zautjeli su. Polako je ustao, uprtio torbu, pre- oko njega, ali je dugih devet mjeseci kao i eni ko-
bacio struku preko sebe i zakora io u dvorite. Ne- ja od prvog dana trudno e strahuje kakav e biti
vjesta je iznijela denjkove duhana, izvela magare porodaj.
iz pojate i pomogla mu natovariti. Stizali su seljaci Mehu i njegovo magare, pola
- E, pa sa sreom ti bilo - ispratila ga iz dvori- konja, koje je sitno prebiralo nogama, pod tovari-
ta, ogradena suhozidom, otvorivi letve njemu i kom, koji je zapravo samo jedna konjska strana.
magaretu, koje je drhturilo. Stizali su ga, progovarali pokoju rije s njim i pre-
stizali ga, jer njegova kenjica nije mogla brie ii.
- Da Bog da! Meho se ve prilino navikao na zimu, koja je po-
260
261
malo i poputala, kako je slabano, prozeblo sunce mlinice donosi; s njom se na vodu ide. Hiljade i
obasjavalo golo grmlje kraj ceste to se malo dalje hitjade dana on s njom ide, tovari je i rastovara,
svijala u otre vijuge, a grad se ukazao tamo uvrh samari je i rasamaruje. A say je troak pregrt naj-
polja, daleko dva sata p3ea enja. On nije bio ni- gore peni ne slame ili ogrizina koje preostanu od
kada velik sanjar - zaelio bi nekad malo vie para krave. Sve on to misli i nee je, m kad mu se ne
da zaodije eljad i da kupi malo kahve i eera - znam kako uri, udariti tapom ili ipkom da bi je
ali sad mu se mata razigrala, da mu je da ima kri- potaknuo na ivlji hod. Ona pametno ide, samo
la pa da s one prve okuke preleti do grada i do Ot- kad o uti huku automobila, prestrai se, glavu sa-
kupnog ureda, da ne mora ovaj dugi put prevaliti i vije medu prednje noge, a zadnjima se bacaka, kao
izmuiti sebe i ovo sitno ztuknb ivine koje on da bi odbila tu napast koju pokre e velik broj pa-
cijeni i voli kao i koje kuno eljade. Ta kenjica rova plahovitih konja.
okotila se ima petnaest godina i do nazad dvije go- A ova mala magarica jednom mu je velik novac
dine zimi ju je uvodio u kuu, gdje je kraj vatre zaradila. Bila mu se okotila, a on s njom i njezinim
imala svoje mjesto, a u drugom kutu do nje krava i puletom od petnaest dana otiao na Bunu u mlini-
pred njima jasle, dok se kod ognjita smjetavao cu. Malo je sjeo pred Debinu kafanu, da se od-
on sa enom i djecom, koja su se radala tu gdje su mori u hladovini kraj hu ne Bune i velikog mosta
i ivotinje tavorile i umirala da se od desetero njih preko nje. Upravo je smotavao cigaretu obziru i se
othrani petero, dva sina i tri keri, koje su se ve da odakle ne izbije koji financ, kad se kraj njega
udomile. I tek sad, kad se stariji sin oenio, pre- zaustavi auto. Niti ga je duo kako ide niti kako sta-
mjetene su krave i kenja u pojatu, za sina dozida- de. Vidje samo pramen praine putem. Za vola-
na sobica uz ovu glavnu prostoriju, jasle poruene, nom je sjedio debeljko. Na mu seljak odmah kae
a u kutu postavljena kamena plo a, koju su pro- gospodin, jer ne nosi suknene hlae i opanke, a
zvali banjicom. na glavi mu je eir. Iz auta je iskoila curica, kao
Ta sitna ivotinjica koja neumorno bacaka noge pritka tanka, a na njoj haljine zategle. Pritr ala je
i ostavlja za sobom dalek put, prenosi esto terete prema njegovu puletu i uzela ga u naruje. On je
za nj i njegovu kuu, i on je voli kao i svako dobro nije razumio ta govori, samo je osje ao da se ona
eljade od kojega moe vidjeti neku korist. On ne oduevljava tom sitnom ivotinjicom velikih uiju
bi ni rodeno dijete volio koje nije od posla i koje vie nego svima za stolom koji su taj dan radili od
za kuu neto ne privreduje! Za ovih dvanaestak zvijezda i sad se tu sklonili u hladnjak pred kafa-
godina kako joj je napravio samar, on ne moe nom od sunca.
proraunati koliko je ona prevalila puta, koliko li - Meho, hoe gospodica da kupi pule od tebe -
robe prenijela. Ako treba i i u drva, povede se ona kae mu uitelj, koji je tu doao da prieka potu.
i ponese sjekira i jake ruke, pa toplina zagrijava
kuu i pee miriljavi jari ni hljeb. Kad se vre ito - Ne bih ga dao ni za hiljadu dinara.
na guvnu, za to se uzmu u naru konji, ona ga Uitelj je preveo njegove rije i.
prenese svega u hambar. Ona ga u mlinicu nosi, iz - Evo, dat de ti hiljadu dinara.

262 263
- Kako u, po Bogu si brat, rastaviti ga od mate- vojka. Vidio je jo izdaleka etiri usplahirena oka i
re? Istom mu je petnaest dana. Grijeh je to do po- ona dva staklena na autu koja su ljeskala prema
p. njemu. Svom je snagom teglio prema sebi magare,
Uitelj se opet sporazumijevao sa strancima. koje je uporno stajalo na cesti i zadnjim trupom
- Nabavit de oni njemu bocu i gumenu sisu, pa omahivalo iz sve snage i udaralo kopitima. Djevoj-
de ga othraniti mlijekom. Nemaj ti brige! ka je vritala i vitlala rukama, a gospodin je na-
U njemu se borila neimatina i ljubav za blinje- mjerno okrenuo na magare. Oborio ga je i povu-
ga, a on je svoju kenju smatrao svojim blinjim, jer kao niz cestu. Ular pu e i Meho se izvrati udarivi
je povazdan njegov nerazdvojan drug, a za hlad- zatiokom o kolobran. Auto je jog vukao okrvavlje-
nih noi i noiva s njom pod jednim krovom. A no magare, koje mu je usporilo vonju i zaustavilo
onda hiljadu dinara! Ih, koliko je to! To se ne mo- ga pred hrpom tucanika za nasipanje ceste.
e odmah ni sra unati. Koliko je to botane, koliko Bol za gubitkom drage ivotinjice i strah za up-
je pari opanaka, koliko kukuruza! ropateni duhan, koji je morao danas predati na
- Hou li pristati u tvoje ime? Ne budi budala, vagu, pridonijeli su da je na as zaboravio svoj za-
kad su ovako vru e muterije! tiljak, iz kojega je pomalo curila stara ka krv. Os-
- Rekao sam da ga ne bih dao ni za hiljadu di- jetio je da ima batinu u ruci, i samo od sebe neto
nara, pa ne u slagati ni po koje pare, a sram me je navrlo u srcu da tu batinu mora otreskati onome
zaiskati vie i dinar. elavcu u glavu. Mogao je skrenuti u kraj, a on je
Dobio je hiljadarku u komadu i aku sitnia. naro ito, vidio je to Meho, navio auto prema ma-
Ona curica zagrlila pule, sjela s njim u auto, gos- garetu i zahvatio ga po trbusima i tovaru duhana,
podin za volan, i auta je nestalo. Samo je zareva- njegove neiskazane devetomjese ne muke i truda.
la kenja, drutvo se ismijavalo gospodskoj bespos- Magare je izdisalo izmedu dvojih kota a, elavac
lici i zadovoljno naru ili svi po crnu kahvu zbog je izaao iz auta i pritrao s druge strane onoj eni.
dobra pazara. Neko je dobacio: Eh, gdje ne bi Ona je u nesvijesti leala zavaljena na sjedalu. Me-
ovdje moja kenja s puletom! Oboje bih dao za tre- ho je ve podigao tap nad glavu, ali ga je odmah i
i dio tih para, a Meho samo utio. U kenje je odbacio, kad je vidio strah u starevim oima i za-
razbreklo vime, pa ju je morao koji put i pomusti, brinutost i smetenost nad onesvijetenom enom.
a bre je zaboravila svoje mlado nego je Meho us- elavac je krio ruke u nemo i :
pio potroiti novac.
I jutros mu je na um palo to pule, kad je svrh - Doktora, lije nika!
Gubavice ugledao Bunu i most preko nje. Priblia- - Samo kad se navru ospice, dode, a ima do
vao se prvoj okuci, a cesta je ve bila strma. O u- njega dva sata hoda. Odmi i se! - viknuo je grubo
tio je prestraenu trubu automobila koji je jurnuo i otkinuo vrata auta. Izvukao ju je i povalio na ra-
prema njemu niza strminu. Gospodin sijedih zalis- van.
taka i elava tjemena, s kojega je pao eir, sjedio
je za volanom, a kraj njega je bila usplahirena dje- - Prehladit de se...

264 265
Meho ga je pogledao prezirno, nagnuo se nad - Malo polje? - zaudio se Doko. A onda u
onesvijetenu, raskop ao joj ogrta pod vratom i mislima nastavio: To li je ono slavno mjesto gdje
cipele izuo. je ugledao, kako se ono obino rekne, svjetlo dana
- Ako si joj otac iii djed, odrijei joj svitnjak i Doko Balaban, valjda negdje u staji medu krava-
puceta to joj dah sapinju. ma. I onda osnovna kola u Blagaju; svaki dan po
Dok se elavac brinuo oko toga, Meho je iz- dva sata pjea enja; ako potucanje po Sarajevu,
mrvio list duhana u sitnu prainu i stavio joj jedan Beogradu, studiranje, Monopolska uprava, enid-
prstovet pod nos. Ona je pri udahu povukla u se i ba s vezom, rat, Francuska i opet Glavna mono-
kihnula. Rastvorila je oi. polska uprava. Koliko je puta za Slubeni ki list
- Dokica dragi, ta je ovo od mene bilo? morao napisati Doko Balaban, Jovanov, mjesto
- Nita, duo, sve je sad dobro. - Pomagao joj rodenja Malo polje, opina Blagaj, kotar Mostar,
je ustati, a ona se sama sredivala sklonivi se za okruje Mostar... a da nikad nije ni pomislio
auto. gdje li je to Malo polje i ko ima od Balabana u nje-
Doko se nagnuo preko kolobrana na okuci. Bila mu, kako li ive. I sad su mu stavili u dunost da
je strmina i kr. izvidi poslovanje procjenitelja duhana s obzirom
- No, lijepo bismo se proveli da nas ne zaustavi na albe seljaka zbog prejeftino odmjerenih cijena
ono magare. duhanu iz ovih buntovnih sela, koja su zato bun-
Meho, koji je onako razdraen poao s batinom tovna to trae makar priblino pravo. Osjetio je
put ovjeka to mu je unitio duhan i magare, i ko- da je prebrzo zaboravio svoje porijeklo, a njegov
ji se stiao vidjevi ensko u nevolji, sad se sasvim sin ve je gospodi i kao iz prve francuske ku e. I
izgubio. Prola ga je i ona prva srdba, i nije mo- sad Se njemu nije svidjela kuhinja ve tre i dan
;ao nastupiti onako muki kako je bio poao. Vi- kontrole u Otkupnom uredu, pa je sino otiao na
dio je napokon da u autu nije nikakva sirotinja, more da veera svjee morske ribe, a da mu ne bi
nego neki gospodin, valjda moan i ugledan, a se- bilo neobi no na konaku, poveo je ovu sluajnu
Ijakovo nije da se s gospodom svada. Vazda de iz- po2napicu, koja se umije vladati sasvim pristojno
vui tanji kraj. Sve troje su sad bili pred kolobra- u primorskim mondenim mjestima kao i u svom
nom i gledali dolje u hune rijeke i na sjeveru u malom, kamenjem uokvireriom gradu.
grad, sklijeten medu suro kamenje. Okukastom - Kako bismo mogli dobiti kakav auto? Zna,
cestom silazili su seljaci, s konjima i magaradima, meni se uri, jer de ve poeti vaga, a ja sam tamo
natovarenim duhanom. Vjetar se s Velei stiao, ali doao od Monopola.
se jo uvijek osje ao na licu. Meho se najprije iznenadio, a onda i obradovao
Prekinuo je utnju Doko. to je pomogao tako velikom gospodinu, koji mu
- Kako se zove ovo mjesto? je makar i tetu napravio, ali de mu barem sada u
- Gubavica, gospodine, Gubavica. Ovo je pod Otkupnom uredu vjerovati kad kae da mu je na-
nama Hodbina, ono Buna, ono dolje Blagaj, a s stradao duhan putem i da je, eto, sam gospodin od
ovu stranu Malo polje. Monopola bio prisutan.

266 267
- Bogme ne znam. Evo ide jo nekih seljaka, pa kao da su sad ispod ekida. Dao mu je dvadeset
moemo po njima poru iti da poalju auto. Moe stotinjarki.
se koji sluajno na i i na Buni, a ako ne bude, ne- - Je li dosta?
ka dode koji iz Mostara. Do i de on hitro kao ita. - Jest, gospodine, Bog ti platio! Da hode, Bog
- Znam, doi de auto hitro, ali ne e nikakav pje- do, procijeniti, da se plati i drugim seljacima du-
ak sti i u Mostar prije dva sata. han ovako.
- A ta mu moe? Sti i de kad stigne. - A ovo ti je za magare. - I ododao mu dvije hi-
- Imamo li se bar gdje skloniti da to popijemo? ljadarke. - Ho e li moi ovakvo kupiti?
- Evo dolje, podno okuka, ima kafana, pa vi - Mogao bih kupiti i konja za ovolike pare. Pu-
hajte tamo, a ja du ostati; moram ovaj va auto i no je ovo para za jedno magare, ali ja bih volio da
ovo moje sirotinje uvati. nije ovako zaglavilo nego ove dvije hiljadarke. Nu,
- Neu ni ja. Olgice, unidi u auto i zamotaj se, ta demo? Sudeno mu, zar, da od toga pogine.
duice; sva dr e. Covjek se pomiri i kad mu jedinac umre. Svakakav
Naila je skupina seljaka. Zaustavila se i upusti- se moe razgovoriti osim gladan. Nego, iv bio,
la s Mehom u razgovor. alili su njegovu neda u i gospodine, zapii ti gdjegod, radi Otkupnog ureda,
s podsmijehom govorili o gospodskoj nesredi. Me- da mene ne bi poslije potezali po sudovima: Ja
ho im je pristupio blie i doapnuo da je ono gos- sam Meho Voloder, Osmanov, iz Pijesaka.
podin od Monopola. Njihova su se lica ukrutila i - Dobro, dobro; dodi ti koji dan u Otkupni
pribliili su se jedan uz drugog kao pili i uz kvo - ured, pa e dobiti potvrdu da je plaen porez. Jesi
ku kad se jastreb uzmota nad ba om i ku om. li uzimao to predujma?
- Hajd, junaci, ko de pohitjeti do Otkupnog ure- - Tovar kukuruza.
da, da mi se poalje jedan auto i jedan mehani ar. - I to e biti plaeno.
- Ja du - javi se jedno okoto visoko mom e. - Sunce je obasjalo svom zimskom toplinom kr i
Pripazite mi vi konja - obratio se seljacima koji su sitni goli grm me tr kamenjem. Meho je unuo i
s njim dotle doli. uvezivao u rogalj od rupca iroke nov anice, poto
Pratili su ga kako pre acima skrauje put, a se- ih je pobono isprevijao, a Doko je s nestrpljenjem
ljaci su s konjima krenuli cestom. pogledao ho e li se pomoliti kakav auto, iako je vi-
- A ta du ja, gospodine, sa svojim duhanom? dio da je vrlo rano da bi mu se mogao nadati. Izva-
Danas sam ga i ja morao predati na vagu, a sad ne- dio je iz rune torbe okolade s ljenicima.
mam ta. - Duice, poslui se! Sad de do i auto, pa emo
- Ne brigaj se! Ja du ve u Otkupnom uredu re- brzo krenuti s ovoga mjesta.
di da sam ti ja upropastio duhan. Ja du za te i po- Da bi ubio vrijeme, upustio se u razgovor s Me-
rez platiti, a evo tebi i za duhan koliko je pravo. - horn.
Otvorio je lisnicu i izvadio iz r}je banknote. Meho - Kako se moe ivjeti u ovom kru?
je sa strahopotovanjem gledao u one lijepe slike - Pa nekako i moe, kad se mora. Nije ova zem-
na novanicama koje su bile glatke i neprevijene, lja rdava da nema rdavih ljudi. Ima se oko ega i

268 269
raditi, samo kad bi se rad platio. ivimo malo ulju- - Teto! Nek sam se jednom u ivotu i u autu
enije od stoke. Eto, ovo jadno magare to je pod provozikao.
autom, hranilo se ljeti koprivom i po okrajcima - Pa i nije u autu bilo kakva kvara. Nestalo ben-
travom, a zimi akom ouljina i ogrizina, dignutih zina i zatajila konica.
ispred krave. A i mi tako. Zadovoljni smo kad ima Napunili su rezervoar, izvukli magare ispod to&
kukuruza. Ako jo ima mlijeka ili koja kap pekme- kova, zaokrenuli pomo ni auto i sjeli.
za, to je onda bajram. Peni no i jemeno jedemo - E, zbogom, Meho! Hvala ti! Ti si mi jutros
dva-tri mjeseca u godini, a mesom se omrsimo sa- spasio ivot.
mo kad je trganje gro a. To nam je sve to proi- - Zbogom, gospodine, hvala i tebi! Nemoj me
vimo. A istinu valja re i, onda nam i car moe za- zaboraviti! Ja sam Meho Voloder, Osmanov, iz Pi-
vidjeti. Groa izobilja, pa. jo hljeba i mesa, eh... jesaka.
A, ovaj, s oprotenjem, je li ti ta gospojica u autu - Neu, Meho, evo i tebi ovo papira, pa kad do-
unuka iii nevjesta? e u Otkupni ured, pokai ovo, a oni e ti dati po-
- Prijateijica. tvrdu da ti je plaen porez i kukuruz od predujma.
- Jaaah. Prijateijica. Lijepo je imati i u nevolji - Hvala ti. Sretan ti put!
prijatelja i prijateljica, a i u dobru, da se s nama I Olgica je stidno provirila iz auta.
vesele... Eto, na moju duu, nekakva auta od Mos- - Hvala ti, Meho! A kako je tvoja rana na zatio-
tara. Ne moe biti da je onaj mladi ovako brzo ku? Mogao ju je vspodin doktor poviti.
prispio. - Mogao je, ali ne treba. Ne mrijem, gospoice,
Uprli su paljiv pogled i pratili auto do pod da mi se zove doktor. Pro i de ovo. Zbogom.
okuke. Za nekoliko asaka zaustavio se pod oku- Auta pooe. Meho ih je pratio pogledom do
kom. Iskoio je iz njega krupan ovjek u konom iza okuka.
kaputu, a za njim lije nik s torbom, mehani ar, o- - Bilo je jo mjesta u njima. Mogae i ti s njima
fer i onaj seoski mladi to je poao po auto. sjesti.
- Nita, malenkost, malo straha, ali druk ije ni- - Mogoh, ali me ne pozvae - re e mladi Me-
kakve tete. Niste se vi trebali uriti, gospodine di- hi.
rektore. A to je i gospodin doktor. 0, hvala na pa- - Nego, deder da spasimo to se spasiti moe.
nji. Nije bilo potrebno. Skinuli su samar i denjkove duhana.
Mehaniar je pristupio automobilu, a Meho je - Nije sve upropateno, a moi de se i u luli pu-
priao seljan etu: iti.
- Kud prije ode, po Bogu si brat? I rata li se - ta demo s magaretom?
vrati? - Uklonit demo ga s puta.
- Ih, moj brate, da zna koja je to ljepota; evo, - D ga bacimo pod okuku?
kao strijela... - i razmahuje rukom da pokae brzi- Meho poutje, a onda ga uze za prednje noge i
nu i ushienje. podie. Prebacie ga preko kolobrana. Goleme o i
- Pa morat deg opet pjeke i i. staklenih zjenica pogledae Mehu.

270 271
Samar du skloniti u stranu, pa kad se vrati iz SASVIM ROMANTI NA PRI A
grada, natovari i ponesi mi ga ku i. A ja du ponije-
ti duhan. teta je da propane.
Pazi, da te financi ...

Nee! Imam ja ovo od financa nad financima.


Zametnuo se tovarom i poao kui. Svrh ceste
obazreo se na kolobran preko kojega je maloprije
prebacio pola konjske sile. I nastavio put sa onoli-
ko novaca koliko ih nikada nije imao, a ipak s te-
gobom u srcu.
Posavina i kraj devetnaestoga stolje a. Uitelj,
nazovimo ga Hasanom, sluio je u provinciji prvu
godinu.
S visokim fesom vinjeve boje na glavi, visoka
ukruenog ovratnika koji mu je podupirao vilicu, s
crnom kravatom i zlatnom iglom u njoj, tamna
odijela sa otro izraenim prugama hla a, uvijek
istih i usjajenih cipela, iako je mjesto slubovanja
bilo blizu Save, zafitiljenih brkova u znak muke
ijepote, on je ulijevao potovanje ariji, osobito
muslimanima, jer je bio prvi musliman uitelj u
Prnjavoru otkako je austrijska vlast tu otvorila os-
novnu kolu.
Pokrajinsko gnijezdo sa nekoliko uli nih fenje-
ra na raskr ima, potonulo u gustu tamu, zimi oba-
vijeno maglama da se sunce tek pred podne uspije-
valo probiti, ako se dan zvao vedrim, a ako je bilo
oblano, onda su kie zakuhale blato na onome to
se nazivalo ulicama. Tek kad bi snijeg pao i mraz
stegao, bilo je neto istije i veselije.
Roditelji su enili sinove i udavali k eri odabi-
rui im prilike. All su mldi i aikovali i odabirali
sami sebi bra ne drugove, nekad i nakon dugog
aikovanja, ali bez ikakvih sastanaka, osim na ri-

272 I 8 A. Nametak: Trava zaboravka 273


jetkim svadbama ili jo rjedim teferi ima, a i tada prije, upravitelj kole, pa onda dolazi ve e mjesto
pod strogom straom matera, strina i tetaka. slubovanja, postaje moda i kolski nadzornik i
I Hasan, uitelj, jedva se uspio pribliiti Esmi. s mirovinom se uspon zavrava.
Dvorita su bila ogra ena tarabama, vrata zaklju- Bilo je u Hasanu krajike krvi, pa koliko god bi
ana, pa je i on, kao i drugi momci, stajao na ulici htio da bude ugladen, da ne dadne povoda kakvim
a djevojka u dvoritu. I razgovarali su. Bio je to od bilo primjedbama starjeina, ponekad bi ona bun-
Adama i Eve neprekinuti razgovor, koji se nee ni- tovnika krajinika krv, koja se esto opirala i sul-
kada dovriti, koji se nikad strogo ne pamti, pun tanu da je morao slati kojekakve Omer -pae Lata-
sitnih svakodnevnih ogovaranja i velikih planova se da je upokori, proklju ala u njemu i pokvarila
za budunost. sve to je dotad sagradio.
Razgovaralo se obino jedom u sedmici, u petak kolski upravitelj Nikola Anti, porijeklorn se-
poslijepodne, dok bi oevi u to vrijeme bili u kafa- ljak kao i Hasan, koji to nije htio priznati, nego se
nama, ba ama ili na njivama, jer je Prnjavor bio nazivao gradaninom iako je njegov rodni grad bio
ni selo ni grad, kakva su u ono vrijeme najve im samo jedno gnijezdo na litici, ali ipak grad s tra-
dijelom bila kotarska mjesta. A kad bi se utvrdilo dicijom od pet-est stolje a taj upravitelj slagao
da je momak ozbiljan muterija djevojci, kad je se u koli s uiteljem, i nije bilo prilika da Hasan
jedno drugome prilika, doputalo se da dode i u osjeti da je Nikola upravitelj. A red bijae strog.
druge dane, pa i uveer, ali uvijek jednako, i da ga Uitelj je morao prvi pozdraviti upravitelja, kol-
djevojin otac, kad se vraa iz damije ili krme, ski upravitelj suca i kotarskog predstojnika, svi za-
ne zate e na vratima. jedno okrunika, ako je kad zabasao u njihovo
Aikujui s Esmom vie od godine dana, uspio gnijezdo. Na to se pazilo, jer druk ije ne bi smjelo
ju je i nauiti itanju i pisanju. Nakon ste enog biti. A da bi kad doao poglavar zemlje, tomu se
povjerenja u nj dopustila mu je da joj petak za pet- nisu smjeli nadati.
kom prebacuje preko taraba slovo po slovo na pa- I upravo onoga petka koji je Hasan bio odredio
piru, pa je prije isteka godine ve itala njegova da najavi Esmi pronju, Nikola je bio mrzovoljan
ljubavna pisma, koja joj je slao po jednom kol- kad je prolaze i sokakom, u kojemu su avlinska
skom djetetu, a onda se osmjelila te ona njemu ot- vrata s jedne strane procvala momcima a s druge
pisala. Iako su slova bila raznih veli ina, rijei ve- djevojkama, vidio Hasana kako raspoloen razgo-
zane i cijepane, on je i u torn pismu vidio njezin vara s Esmom. Nije u itelj primijetio upravitelja,
savrenstvo. U njemu je sazrijevala odluka da se koji je ekao da ga on prvi pozdravi. Nikola ga je
oeni Esmom, da na jesen poalje prijatelja, kadiju pozdravio ali nije mogao otrpjeti da ga ne pozove
u toj kasabi, da je zaprosi za nj od oca joj, a stigli na red:
su mu i prije glasovi da prosac ne e biti odbijen. Kolega, vaa je dunost da vi mene prvi po-
Hasan je ve gledao svoj budui uspon: od po- zdravite.
monog u itelja po poloenom ispitu postaje defi- U Hasanu je uzavrela krajini ka krv, zacrvenje-
nitivni, pa kroz jedan decenij, a ako bude sree i le mu se ui i protiv volje, progutao je pljuvaku, i

274 18 275
ne podiui glas, ali s oitom proraunatou, da
bi ga i Esma ula, odvrati: Ona ga nije ba sasvim razumijevala, samo je
- Kolega, ja u doekati da ete vi mene prvi znala da e je ostaviti, a na koliko vremena, to nije
pozdravljati. smjela pitati.
Nikola se osupnuo, nije ga shvatio, proao je - Tebi e u tudem mjestu biti lijepo, osobito
mimo njega, a u Hasana je drhtao zafitiljeni brk. kad se nade medu vabicama. Zaboravit e svo-
- to si mu ono rekao? - pitala je Esma. ju Esmu, kojoj si obe avao... - stid je bilo spome-
- On je u slubi stariji od mene deset godina, i nuti : svadbu .. .
ja ne mogu kao uitelj doivjeti da on mene prvi - Dajem ti rije da u misliti na te i na nauku,
pozdravi. Ali, kad jednog dana postanem profesor, da ispite to prije svrim i svratim se po te, pa da
on e morati prvi mene pozdravljati. idemo u vee mjesto, u veu kolu, jer ja onda ne-
- Pa zar ima jog neto vie da se ui? Zar nisi u sluiti po manjim mjestima. Moje mjesto slu-
sve nauio? bovanja bit e Sarajevo, Mostar, Banja Luka ili
- Ne, nisam. Uit u uiteljsku akademiju u Be- Tuzla. Ti nee biti onda uiteljeva ena nego pro-
u i bit u profesor. fesorova.
- U Beu? - presenetila se ona. Bee, to je zvua-
lo kao neto strano daleko, emu nema kraja, Napunilo ju je to nekim ponosom, ali bi ona vi-
odakle nema povratka. e voljela da bude u iteljeva ena jesenas nego do-
- Da. U Beu. godine profesorova.
- Nemoj, dragi. Zato da bude profesor kad - Da, lijepo je to, ali to znai biti bez tebe mo-
moe lijepo ivjeti kao u itelj. U naem mjestu ni- da i itavu godinu... - bojazan joj je zatreperila u
kakav aga ne ivi kao ti, a malo koji beg da ima glasu.
tvoje prihode. - Ne e biti bez mene. Moja e i tvoja pisma
On se osmjehnuo. Dakle, raspitivali su se o tkati izmedu Be a i Prnjavora. A svakog Eu ljeta
mojim prihodima. doi na dva mjeseca.
- Kako svakog ijeta? Zar e to trajati vie od
- Ne radi se o prihodima. 0 asti se radi. A ti, jedne godine?
Esma, ti se ne boj! Ja te neu zaboraviti u dalekom Bojao se razbiti joj iluziju o brzom braku. Pro-
mjestu. Pisat demo jedno drugom, i bit e nam kao aptao je:
da se razgovaramo ovako na vratima. - Draga moja! To uenje traje, na alost, tri go-
Ona se snudila i uzdisala. Tjeio ju je: dine. Ali - nastojao joj je uguiti zaprepatenje -
- Ne boj se, draga! Ne smije se ovjek zadovo- poloaj u drutvu i plaa nadoknadit e moj trud i
ljiti sitnim poloajem. Ja sam moda i mislio ostati tvoje ekanje.
dovijeka uitelj, ali mi je onaj seljak probudio za- Zatujeli su oboje.
pretanu ambiciju iz da kih dana, i neka zna da u - Dobro, ja ti vjerujem. Ja u te ekati da du si-
odrati rije. jede plesti. A ti? Ho e li zaista do i po me kad
svri kole? Da te ne primami kakva tudinka?
276
277
Nema potrebe da te uvjeravam. Ti i sama vje- prolo ni pet dana, ona je ve mislila da je vrijeme
ruje u moju odlu nost i zadanu rije . Hoe li da da joj dode od njega pismo. Ona je njemu ve na-
ti dam amanet, biljeg? pisala pun arak i samo eka od njega adresu da
Ne, meni je najve i amanet tvoja rije , dragi. mu gotovo pismo poalje.
ui, ja u te ekati.
Dosad sam te samo volio, a sad te volim i cije- Petak je doao i tjeskoba joj je obuzela srce. Po
avlinskim se vratima kao zreli grozdovi okitili
nim zbog tvoje vjere u me i zbog tvoje odlu nosti. momci, a ona ih gledala s ardaka i zavidjela onim
Idem kui i odmah u napisati molbu na vladu, da
me uputi na dalje studije. djevojkama to sad u vlanoj jesenjskoj izmaglici
I molba je otila i bila povoljnb rijeena. Prole zebui sluaju one prie, vje no prepri avane,
su ferije, prolo je jo desetak petaka, a plima rije- vjeno uzbu ujue a nikad do kraja ispriane.
i o snovima budu eg ivota, kako je to uvijek bi- Pismo nije dolazilo, a ona je svejednako dopisi-
valo kod svih zaljubljenika svijeta, pljutala je vala i novi veliki arak punila pismenima, koja su
kroz zatvorena dvorina vrata. sad bila i lijepa i ujedna ena a sadraj tuan.
Doao je i dan rastanka, i fijaker je ekao da od- to te pustih, dragi, da sad eznem za tobom,
veze mladi a ufitiljenih brkova, oko koga su se da ldim? Jesi li zdrav? Zacijelo nisi, jer da si
okupili svi mjetanski fesovi, goli i sa arenim i bi- zdrav, ti bi meni pisao. Ne bi dopustio da za ovoli-
jelim turbanima. I dok su mu ispred itaonice koju ko vremena ne znam za te...
je on osnovao mahali rukama, iza muebaka gle- I on zaista nije dopustio. im je naao stan, od-
dala su ga dva oka koja su se silom suzdravala da mah joj je pisao kartu sa nekoliko rije i, kratkih
ne puste suze, a ruka je klonjivala mau i rupcem dojmova o Be u i putovanju, i s adresom. I s vru-
^

kao zastavom kojom se pozdravlja vojskovoda na om eljom da mu odmah pie.


polasku na bojno polje. A kadija mu drao po-
Ali pismo nije dolo do nje. Da moda ona nije
zdravni govor, u kojem je veli ao njegove zasluge bila lijepa, da joj moda otac nije bio za malo
za budenje ovog u malog mjestanca u kojemu je mjesto i njegove pojmove bogat ovjek, pokucao
ova itaonica zublja to ju je on zapalio da rastjera
tamu i... kako se ve govorilo u slinim zgoda- bi listonoa na njezina vrata i predao kartu. Otac
ma. je znao da ona aikuje s u iteljem i smatrao je da
Vrati nam se, Hasan-efendija, sa jo ve im je to dobra partija, bolja nego ikakva posjedm ka
svjedobama iz carskog Be a, a mi demo te raskri- u mjestu, pa je preko ene dao i pristanak k eri.
ljenih ruku do ekati. Volio bi da se Hasan-efendija i oenio njegovom
Zamaknuo je fijaker cestom koju je prva jesenja k erkom, prema onom starom pravilu da smjesti
kia zamijesila u kau. svoju brigu pod tudi krov, ali kad ve mora i i na
dalje kolovanje, a i Esma je zapravo jo dijete, ni-
je prezrela djevojka, Hasan-efendija e za tri godi-
Prolazili su dani, pusti, sumorni. Bivalo je i do- ne biti jo bolja partija, kakvoj bi se teko moglo
sad da ga nije vidjela sedmicu, pa iako jo nije nadati.
278 279
I listonoa je, po dogovoru, pronio pismo mimo Oenio se nekom bogatom vabicom, k erkom
Esmina vrata i odnio ga kadiji, a kadija mu je dao nekog tvorni ara.
srebrnu forintu. Pa za njega niko i nije bio privla an osim ko je
I Be je ekao njezino pismo. Bar tako se inilo bogat.
uitelju Hasanu, sada Hasanu - studentu matema- Nije on gledao ni estitost ni ljepotu, nego bo-
tike i fizike, koji je mislio da je njezino pismo naj- gatstvo.
vanije od svih pisama koja u Be dovezu vlakovi I ljudi su donosili iz itaonice svojim ku ama
sa svih strana svijeta. prie o uitelju koji nije ni otiao da dolje ui, ne-
A pisma nije bilo. Napisao joj je opirno pismo, go da se oeni u tudem svijetu. Takav ti je na svi-
o cijelom putu, ta je gdje vidio i doivio, o Beu, jet. Nita mu svoje nije dobro, nego trai tuck, pa
koji je velik, strano velik, i za sve, osim za njega, makar i stoput gore.
veseo, jer on jog nije od nje pismo dobio. I pride se prepri avale, rasle, bujale, ene ih pre-
I opet je listonoa odnio pismo kadiji, i opet je nosile kerima, a ove Esmi, koja im odmah nije
sja na srebrna forinta osvijetlila njegov dep. htjela vjerovati, ali i prije nego to je mogla i po-
Cekala je Esma listonou koji joj nikad u ivotu misliti da im treba povjerovati, sumnja zbog njego-
nije pisma donio, ali ga nije do ekala. Ona bi pre- ve utnje pretvorila se u vrsto uvjerenje da je to
la preko toga to nema od njega pisma, kad bi mu istina i u jog vru odluku da de se i ona udati i
znala adresu. Ali adrese nema. dokazati mu da on nije jedini momak na svijetu.
I pisala je nove arke i izlijevala na njih bojazan, I kadija ju je zaprosio od oca. Otac rekao eni, a
i strah, i sumnje, i brige, i svoj jad djevojaki. ova oprezno k eri. Esma se malo stresla pri pomis-
I zima je dola, a njoj nema pisma. Ona je zani- li na kadijinu rijetku bradicu, ali nije dugo oklije-
jemjela od bola, a kadija se u svojoj sam koj sobi vala. Dala je pristanak, i svadba je obavljena.
cereka nad pismima koja mu stiu, punim straha Pisma koja mu je pisala i koja mu nije mogla
da joj se nije ta dogodilo, da joj ne prijei otac da poslati palila je s tugom i na asove sa sladostra-
se s njim dopisuje, da nije bolesna, da se nije... ali u, kao da mu se sveti to ju je tako brzo zaboravio
se nije usudio dopisati... udala. i bacio se u zagrljaj neke vabi etine. Pa i nije za
njega estita Bosanka.
Brzo iza svadbe doao je i premjetaj. Esma je iz
Za dugih zimskih noi poe se pri ati u itaoni- ravnice dola u gradi kroz koji je tekla velika i
ci pri a kako se Hasan-efendija, na u itelj, od- buna rijeka, stijenjena brdima i ogoljenim plani-
mentuo od nas. Nikom ne pie, potpuno nas zabo- nama. U cijelom njezinu biu carevala tjeskoba,
ravio. pa koliko god je eljela da zaboravi onog nevjer-
Moda nee vie ni do i u Prnjavor? nika, on se pojavljivao i gdje ga nije oekivala.
Moda se ne e vie ni vra ati u Bosnu? Pa i kad je osjetila prve pokrete djeteta kojemu de
On se, vjerojatno, zaljubio u kakvu vabicu. postati majka, ona je pomislila na nj, a nije na ka-
On se oenio vabicom. diju kao oca.

280 281
I molila se Bogu da joj oprosti zbog grenih ti pokorna, i ivi! Sudeno je tako, i ne moe biti
misli, sluila odano mua, ali pravog veselja nije drukije.
nikad pokazivala. Tuga joj se odraavala uvijek na Ispriala joj je i za listonoinu izdaju i da tu nje-
licu i nekakva zanesenost, neprisebnost. zin efendija nije bio ba kako treba, ali...
Malo vie veselja odrazilo se na njezinu licu kad A kad su nakon mjesec dana otile mati i Ifeta,
je sina rodila. uvjerene da se Esma primirila i shvatila da se treba
Kadijinu ocu bilo ime Hasan, a kako je ve dav- pokoriti ivotu, jedne no i kad je kadija nagovijes-
no umro, htio je sinu nadjenuti oevo ime. No Es- tio novo milovanje, krotka enica pretvorila se u
ma se protivila. Ona krotka Esma koja ga je u sve- bijesnu vuicu koja mu je o itovala svu njegovu
mu posluno slijedila, sad se oduprla da ga je za- podlost i svu svoju neizmjernu mrnju, i kao avet,
udilo, pa je, sjetivi se zato joj je to ime mrsko, raspletenih kosa, u dugoj bijeloj koulji, poletjela
pristao da ona izabere ime. iz sobe, kroz dvorite i ba u, ispod koje je huala
Dola joj je mati s oblaajem i darovima, voze i nadola rijeka, i bacila se u nju.
se dva cijela dana od ku e do keri i zeta. Bila je s Glas je brzo dopro i u Prnjavor, a odatle je odle-
njom i najmlada joj ki Ifeta. tio u Be.
Iz daleka kraja, u novoj sredini, bez esta dopi-
sivanja u minuloj godini, sjedile bi i priale nadu-
go i nairoko o svemu. Bure i oluje potresle su jedno srce, koje je volje-
Ifeta, kojoj je bilo istom dvanaest godina pa se lo ni vie ni manje nego to su i drugi smrtnici vo-
nije pokrivala ni zarom ni feredom, ispri a jed- ljeli, i koje je po elo malo-pomalo opratati dje-
nom, ostavi sama s Esmom, da se vratio u itelj vojci koja se lakoumno udala i svojom smr u oka-
Hasan-efendija, da se strano iznenadio to se ona jala svoju lakoumnost. Sad, kad vie nije imao ko-
udala, da ui i ispite polae, i da se nije oenio. me pisati, a njezina pisma dok je bio u Beu nije
nikad ni itao, samo su mu knjige i fizi ke sprave
Esma se zanijela da pane, zavrtoglavilo joj se, bile drutvo. Profesori mu se udili i divili. Govori-
oslonila se na zid, zaplakala i, kad je outjela da li su: Bonjak je obino lijen. Voli piti i druk ije
joj majka ide, zanijemjela. uivati. A kad se oda nauci, a takvi su sasvim rijet-
Majka je odmah vidjela promjenu na njoj. Po- ki, onda nema ni u tome mjere. Vie u i i eksperi-
gledala je Ifetu. Pitala ju je oima. Ifeta je oborila mentira nego kakav German. Od ovog de Turina
oi. neto biti.
Mati je pogladila Esmu:
Keri, nae je podnositi. Kad nekom ni ah
prijede preko glave, u ku dam a to ostane tako do Nizale se godine, ispiti i uspjesi. Dolo je do
smrti, makar se ne znam ta dogodilo. U hojrat se diplome i profesorske titule. Vladin stipendist nije
i putaju ene, a u ku dam a to nikad ne biva. Tebi morao moliti slubu. Bilo mu je odredeno mjesto
je Bog dao sina, ima i ovjeka komu si duna bi- profesora na erijatskoj suda koj koli.

282 283
njih, pa kad bi odsjedio dio noi, opet se spremio i
Kad ga je naelnik o tome izvijestio, on nije krenuo na veeru, pa kui, gdje bi sjedio u nenalo-
umio ni rijei progovoriti. enoj sobi i zaspao pri otvorenu prozoru.
Samo je jednom drugu iz mla ih dana rekao:
Postavie me u kolu gdje se kadije leg. I ba
mene, kojemu je jedan kadija otrovao ivot! Godine prolazile, a navike ostajale iste: etnja,
Volio je nauku, oduevljeno je i s uspjehom tap, nao ari sa zlatnim lan iem, vino u vru na
predavao, a mrzio je dake zbog onoga to e biti stolu kraj prozora, ne bi li ga vidio koji hoda i
kad zavre kolovanje. prokleo. Navike su bile iste, samo se s godinama
U zbornicu je ulazio samo kad je morao. Odmor poneto izmijenile: etnje bile kra e, tap ve i i ni-
izmedu sati nastave provodio je u hodnicima je bio znak elegancije nego pomalo i potreba, stak-
dvoritu kole. lo na naoarima malo deblje, a stakleni bokal ii
Doivio je da ga prvi pozdravi Nikola Anti, ali od tri dece smjenjivali jedan drugi, dok im ne bi
se nije obradovao njegovu pozdravu. OdzdraVio zaboravio broj.
je, slegnuo ramenima i s muklim uzdahom sjetio Ako bi ko sjeo za njegov sto, po eo bi mu priu
se svoje nagle odluke koja mu je, istina, donijela o nesavjesnom kadiji koji mu je oteo djevojku, pa
profesorski naslov i poloaj u drutvu, ali mu je bi pri torn i otplakao.
stvorila pusto u nabujalom srcu.
Ni kolege izvan hodinskih krugova nije volio: Pa ako i ne bi niko sjeo za sto, on bi i opet pri-
Onaj mu je bio neuredno odjeven, drugi tvrdica, ao svoje jade zamiljenom subesjedniku. Bile su
trei zaguljeni trezvenjak koji je bjeao i od ae to pri e nekad opirne, iski ene, s pojedinostima
piva, i svaki je imao svoju sudbinu koju je vukao od prvog susreta njegova s Esmom, a nekad je po-
kao spu ku u, a sve su te sudbine bile takve da injao iz sredine, nekad s kraja, kad je uo vijest
mu nisu mogle ulijevati potovanje. da je skonala skokom u nabujalu rijeku. Pri ao je
On je iao uvijek izbrijan, ufitiljenih brkova, ug- nekad bez izgovorenih rije i, nekad bi podigao
laan, s cvijetom u zapu ku, s nakalufljenini fe- glas da su se osvrtali oni koji su sjedili za susjed-
som, s naoarima od kojih se s desne strane ptote- nim stolovima.
zao zlatan lan i do za uho. S tamnim politiranim A kad je dola duboka starost, samac u namje-
tapom, pozlaena drka; koji mu nije trebao jer je tenoj sobi, u zimi koja je zubato grizla, ne mijenja-
imao zdrave noge, on je odmjereno hodao od ku e jui navike, zaspao bi kraj otvorena prozora.
do kole, od kole do restorana, od restorana I sanjao bi o Esmi, ali ne o onoj raspjevanoj dje-
pa opet, zimi ranije a ljeti kasnije, u kafan% gdje vojci s kojom je on aikovao u posavskom gradi u,
bi sjeo kraj prozora i naruio vri crnog vina, koje punom zelenila i behara, nego o onoj koja je vie
bi pijuckao dva-tri sata, ne progovorivi ni s kim ni voljela smrt u hladnoj vodi nego udoban ivot uz
rijei. ovjeka koji joj je tako teko slagao i razruio sre-
Kad bi se mrak spustio, skinuo bi fes s glave i u.
postavio ga na stol, spustio naoari i mirkao bez
285
284
Te noi opet ga je zvala sebi, i on se podigao. LAOKOON
Obuhvatio ju je kao nikad prije i poao s njom.
Dovela ga je do svoje bra ne postelje u koju su za-
jedno legli.
Ujutro ga je gazdarica zatekla smrznuta za sob-
nim vratima.

Svrio se rat. Prole su teke godine gladi, bole-


tina i svih vrsta oskudice. Makar bili i djeca, osje-
ali smo tegobu starijih koji nam nisu mogli nita
priskrbiti to bi nam za budunost ostavilo sliku
djetinjstva ljepeg od onoga koje smo proivotari-
li. Iako nikad nismo sjeli za sofru za kojom ne bis-
mo dobili kruha, pa bio to komadi koliko cigar-
-papir, ipak smo znali da ima mnogo, mnogo naih
vrnjaka koji ga dane i tjedne nisu oksili. I danas,
nakon gotovo trideset godina, lebdi mi pred o ima
slika jedne seljan ice zelena lica, nabuhla trbuha,
a nogu tankih kao makaroni. A onda panjol-
ska, od koje se umiralo hrpimice! U naem gradu
sa osamnaest tisu a stanovnika jednoga su dana
bila trideset i etiri pogreba. Vie je pokosila rat-
nim nedaama iznureno gradanstvo naega grada
nego to je poginulo na svim bojitima naih gra-
dana, na daleko poznatih vjetaka u izvlaenju iz
mar-kumpanija.
Ali i to bilo pa prolo. Ljudi govorili: Spome-
nulo se, ne povratilo se! ali se povratilo malo na-
kon dvadeset godina, jer se mnogo spominjalo. A
kako se i ne bi spominjalo, kad je malo koja kua
ostala potedena od smrti kojega lana bilo negdje
na bojitu, bilo u bolnici, bilo kod kue od iznure-
nosti i briga.
286 287
Grad je leprao u zastavama, a ljudi nosili ko-
karde. Gotovo da je svako imao i puku, pa je pra- odakle vapi za pomo bogova, toliko je djelovala
sak odlijegao o sive kreve Huma, Planinice i Pod- na me, djeaka, da mi je i na san izlazila.
Dolazili smo pred damiju otac i ja s bratom,
velei. Narodna garda krstarila gradom, a sainja- dok su se drugi ljudi urili ku ama da ih mrak ne
vali je uglavnom mladi i koji su se izvlaili od voj-
ske dok je rat trajao, i poneki koji su izlazili iz za- zatee na ulici. A kad bi sumrak poeo gutati bjeli-
tvora u kojima su kao sumnjivi gradani tavorili da- nu dana, ja bih se popeo na munaricu, jer naa
ne. damija nije imala zidane munare, pa bih sa toga
Osveta je carevala, i za razbijene du ane sada su ozidanog podija, do kojega se penjalo uz desetak
razbijane glave, a za oplja kana imanja pojedina- stepenica, zvao kao Preradovi ev mujezin prolaz-
ca obespravljen je itav jedan narod. Psovka i raki- nike, ali mi se niko ne odazivae. Otac bi jo prije
ja vladale obezumljenom mladei, pa se stariji lju- otkljuao damiju i sjeo pred mihrab, do njega
di ustru avali iza mraka izlaziti iz ku a. brat mi, a ja bih slabanim glasiem zvao ljude na
Opstjee damije. U Jahja-esfel damiji moj je molitvu, na spas, vikao im da je Allah najvei i da
otac bio imam, a ja mujezin. Ne znam je li stari nema drugog Boga osim njega, ali su mi slabo vje-
Muhamedaga Krpo, mujezin te damije prije me- rovali, jer se starijima koji su donijeli s fronte ita-

ne, bio jo na ivotu, ali znam da tada nije dolazio, ve kosti u mjeini nije izlazilo iz ku a koje su tako
makar da mu se prije nije moglo oteti da ne klanja dugo eljkovali, a mladi su bili u gostionicama i
u damiji kojoj je rat odvukao demtlije na razne pili prismaui u psovke, ili su se kao gardijci voz-
fronte. I on je poslao svojih pet sinova caru, da mu ali u onim starim vojni kim Puchovim automobili-
se samo tri vrate nakon rata, i to jedan kao teki ma po okolnim selima, toboe da stavljaju red, a
invalid. kamo su dolazili, tamo je nered nicao.
Bio sam tada u drugom razredu gimnazije i u I tako sam jedne ve eri pozivao eznom ljude
povijesti u io trojanski rat i sveenika Laokoona na molitvu, kad ulicom ispod munarice protutnja
koji je odvra ao Trojance da ne uvuku u grad kamion pun gardijaca. Znam da je medu njima bi-
drvenoga konja, jer da se u tome krije neka podva- lo i muslimana, ali su oni koji bi trebali uutjeti
la Grka, ali je bila volja bogova da Troja i Trojanci kad uju ezan, najvie pjevali i derali se, da i ja sa-
nastradaju, pa su poslali iz mora dvije ogromne mog sebe nisam mogao uti, a kamoli da me uju
oni susjedi damije kojima sam slao poziv. Tride-
zmijurine, koje su zadavile Laokoona i njegova
dva sina kada su bogu Apolonu prinosili rtve u setak koraka nanie, upravo kod ku e Luke Kula-
njegovu hramu. a, vrisnu puka iz kamiona, pa mi prereza na as
Koliko tekst legende jo me vie zanosila slika glas. Voza zaustavi kamion, a iz kabine izade neki
im starjeina i izrui ih za pucanje po gradu, pa
onog veli anstvenog kipa koji su iskopali u Rimu nastavie odmah vonju, a i ja dovrih poziv.
iz zemlje za velikog Preporoda. Ona bol o eva - Udoh u damiju i poe se molitva. Otac je bio u
kad ne moe da spasi djecu koju su splele zmije mihrabu, a nas dva brata za njim. Dvije petrolejke
kao i njeg - koja se izraava u licu okrenutu nebu, slabano su drhturile sa zida kraj mihraba, a kroz
288 19 - A. Nametak: Trava zaboravka 289
dva prozora osvajao je brzi mrak rne zimske no i. Prolo je dvanaest godina kako nisam vidio rod-
Neretva je ispod damijskog harema bijesno umi- nu ku u ni Jahja-esfel damiju. A kad sam doao
la. Gledaju i oca pred sobom a ute i brata kraj ku i, otac je ve godinu dana bio pod zemljom.
sebe, sjetih se sve enika Laokoona i njegovih sino- Nestalo je onih koji su traili utjehe u damiji.
va. I mimo volju da pratim tekst molitve koliko Mlado, veselo pokoljenje prevorilo je Jahja-esfel
sam ga razumijevao, odvukoe me misli u Troju do damiju u plesnu dvoranu.
Laokoona i njegovih sinova, do mora iz kojega se Kad sam jednog nedjeljnog popodneva naiao
izvla e dvije gadne zmijurine koje dave starca sa kraj nje, orio se iz nje radostan smijeh. Provirio
sinovima, i ja se nehote obazreh na prozore da sam kroz otvorena vrata. Mali orkestar smjeten
nee iz njih isplaziti zmije koje e ns, oca, mene i pred mihrabom udarao je taktove vrlo iva plesa u
brata, zadaviti sada kad kao posljednji vjernici u kojemu su stranjice dole do vidnog izraaja, a
Bojem hramu obavljamo molitvu. Jer moda je plesa i se gurali u prepunoj dvorani. Nikad nije
njegova volja da i nas nestane, kad sve prione za bila tako puna dok je bila damija, pa ni onda kad
druk iji ivot, za pohlepno srkanje slasti i strasti, je Hafiz Vejsel-efendija, neprispodobivi tenor iz-
za provodenje i uitak. vrsna sluha, uz Ramazan klanjao teraviju zamje-
Sagnuli smo se, ispravili i onda licem pali zem- njuju i moga oca.
lji. Stisnuo sam o i i bojao se progledati, jer sam
bio uvjeren da sad one zmije polaze iz mihraba i
da nas obvijaju i sklup avaju. Osjetio sam jezu po
svem tijelu kao da mi je neto hladno i ljigavo do-
taklo kou.
Ali nije bilo nita. Samo su se dva slapa mraka
to ila kroz damijske prozore i mijeala se s plam-
sanjem dviju svjetiljaka, osvajaju i uglove i onaj
prostor do vrata.
I na kraju sam molio djetinjski, iskreno i vru e
Boga da ne dopusti da mi budemo posljednji vjer-
nici, da nas ne udave zmije bezvjerstva novoga
vremena, nego neka gane ljudska srca, pa da se
opet damije okite svojim najljepim ukrasom, lju-
dima, vjernicima, koji de na tren ostaviti ovosvjet-
ske poslove i as-dva posvetiti Bogu.
A kad smo doli ku i i sjeli za skromnu ve eru,
otac ispri a kako je upravo u onom asu dok sam
ja okuisao i kad je pukla puka pomislio da je za-
lutalo zrno pogodilo mene.

290 291
19
S PUTA
na pau, kraj maljunih vrtlova iz kojih je iznesena
skromna ljetina pa su kao prazne zdjele. Na jednoj
gomili stoji lovac s dvocijevkom preko ramena i
zecom u ruci. Na stanicama tiska se svijet oko et-
vrtog razreda, u nedjeljnom ruhu, radi crkve.
U na je odjeljak jog na Humu uniao sredovje-
an ovjek. S fesom na glavi. Plavih oiju. Odmah
smo se upoznali i za zdravlje upitali. On putuje iz
Zelenike preko Huma u Trebinje, kui. Bio je na
manevrima, sluio rezervu u Boki Kotorskoj pet-
Prelazimo iz vlaka u vlak na Humu: ja i sedam naest dana pa se vra a.
ena. Nisam nikakav poligam, ali toliko ih se na- - A dva sina imam u vojsci - kae nam. - Ali,
no uza me: jedna, ivotna mi suputnica, dvije, po- eto, red je taki.
tomstvo njezino i moje, dvije moje rodice i dvije - Sigurno si od artiljerije? - pitam ga.
starije ene: majka i sestra moga zemljaka i prija- - Jesam. Pokazivali nam nove sisteme topova. -
telja Hamze u Podgorici. S robom koju nosimo sa Pa onda s nekom superiornou nad nama civili-
sobom u daleki kraj zauzeli smo itav jedan odje- ma doda: - Kao da mi stari vojnici to ne znamo
ljak. Hamzima mati raspremila se i sjela skrtenih sami od sebe. Moj brate, to sam ti ja u svjetskom
nogu na sjedalo kao kod ku e. Kako joj je sedam- ratu bio tobdija!
deset godina, strpljivo podnosi daske tre ega raz- Srem, unide i andar u odjeljak. Pogleda mo-
reda od Mostara do Trebinja. Udovica je, ima se- ju legitimaciju, a zapodjenu razgovor s mojim slu-
dam sinova i dvije k eri, a jedno srce koje za sve ajnim susretnikom, rezervistom, s kojim se pozna-
jednako kuca, pa bi htjela da su svi dobri, da su svi je dobro, jer obojica ive u Trebinju.
uz nju, a to ne moe biti. Tri rade na djedovini o - Pa kako bi na manevrima?
zemiji, jedan se uz Aneksiju odselio u Tursku, a - Izvrsno! Ali to smo mi stari trebali i i kad mi
trojica su inovnici - moderni ergai. Razapnu ionako znamo? - s ponosom se kuca po prsima. -
sad ovdje ergu, pa i ne zgriju se na jednom mjes- Ti zna Omanovi a jo za vrijeme Austrije. Nije te
tu, a ve je moraju prenijeti drugamo. Sluba ih mete bilo koju on ne bi pogodio. To je udo jedno.
zove, pa su ostavili o evinu koja jedva trojicu hra- - A kako si ti gadao?
ni. Ne moe majka da ih okupi oko sebe, pa ide k - Ko? Je li ja? Hm. - Kao s negodovanjem pita,
njima, od jednoga do drugog, i tako je ovaj put hotei ve tonom svoga upita pokazati da ni on ne
moja suputnica, ,ler ja i Hamza sluimo u jednom zaostaje nita u gadanju za Omanovi em, i da je
mjestu. pitanje bilo suvino.
Vlak se kree i tutnji kroz kr sa sitnom ikarom. - Pita gos'n pukovnik narednika koji stoji pred
Promi emo kraj torova iz kojih su isputene koze nama rezervistima: Kai ti meni ovo: Neprijatelj-
ska vojska udaljena je od nas trista metara. Kamo
292
293
bi ti gadao? Pravo u nju, gos'n pukovni e! A puta i znam ta je gdje bivalo, pa priam sluaima
ne! veli on. Kako bi ti gadao? pita mene. Ja u automobilu, da bih im odvratio panju od elu-
bih gadao, gos'n pukovni e, na pola razmaka iz- anih bolesti.
medu neprijatelja i nae baterije. Bravo, veli - Niz ovu su livadu jedne zore navalili Crnogor-
on meni i potapa me po ramenima. ci, a ovdje se bili sakrili Austrijanci, pa ih iz main-
- Pa i jest tako - priznaje i andar. T i on bi ta- skih puaka sve pobili. Nije ostalo nijednog, ni da
ko odgovorio da mu je stavljeno to pitanje. odnese glas. Bilo ih je vie od dvjesta.
- A to smo bili oduevljeni! I onda, pukovnik - Jadne im njihove majke - ap e sa puno su u-
je izvrstan ovjek, sila jedna. Kae Omanovi , kad ti Hasanaginica - koje su to doekale od svoje dje-
su manevri zavreni, gos'n pukovniku: Samo da ce!
nam je rat, vidjeli bi oni to smo mi. Dao Bog, - Pa, Crnogorke su - kae ofer - nisu turki-
gos'n pukovni e, da kroz petnaest dana zarati! A nje.
gos'n pukovnik smije se i klepe ga po ple ima. - Ah, sinko, ne grijei due! Majke su i one.
- Ne d Bog, sine - ape stara Hasanaginica, I peli smo se sve vie i vie, a meni se misli vrzle
Hamzina majka, to kraj mene sjedi i pui cigare- oko ove dvije opreke: oko oca koji ima dva sina u
tu. Ne d Bog dragi. Kakav rat! Nije lijepo o nje- vojsci, sam slui rezervu i ubijao bi ljude koji mu
mu ni govoriti. nikakva zla ne dine, i oko majke koja strahuje za
A ja sam sjedio i mislio. On ima dva sina u voj- ivote svojih sedam sinova, da ih kakvo zlo ne bi
sci i sam oduevljeno pri a o ratu, i znao bi kako snalo, i koja ali majke dvjesta poginulih ljudi,
je najbolje topom pucati da to vie neprijatelja ra- rodenih u narodu koji je bio s onu stranu nae gra-
ni. I ubije. A ko su ti njegovi neprijatelji? Seljaci nice, jer je tako bila povijesna neminovnost doni-
koji siju riu, mue se i u tegobi provode ivot, za- jela. Oni su nam, eto, bili neprijatelji u ratu, dok
natlije i sitni trgovci koji jedva zarade koliko je do- smo i jedni i drugi u miru provodili mukotrpan i-
voljno da voze ivot. A ko je on i njegovi koji de se vot u ovome tako krtom kru. I nije taj problem:
boriti rame uz rame? ime de postati neprijatelji odnos oca i majke prema ratu. To su razne due sa
njegovih neprijatelja? Samo kad su jedni prema vie ili manje duevnosti.
drugima s pukom, mitraljezom, bombom ili bajo- ivotinja i ovjek.
netom u ruci? On je cipelar, onaj to bi do njega
stajao stolar, pa zemijoradnik, pa brija i bakal. A
ta su jedni drugima u mini? Bra a u radu, u po-
slovanju, u mud da se ovaj ivot u ini snoljivim.
Staje vlak i silazimo. Prelazimi u automobil. I
sad demo u brda. Nekad granica dviju drava, u
ratu dvaju naroda, dvaju neprijatelja. Kr, goli kr,
bez ikare i bez ita. Na dnu jedne podine skro-
man mauzolej. Prolazio sam ovuda ve nekoliko

294 295
S ONU STRANU je to bilo nekako literarnije. Po ponekom uzda-
hu dok je kazivala svoj jad osjetio sam da je boli i
da sve opet proivljava, i bijah odustao od biljee-
nja. Molio sam je da mi ne kazuje, to sam, rekoh,
ve uo i od drugih kojima je kazivala, ali se ona
nije nimalo sustezala da i meni ponovi.
Govorila sam ja to ta i ta puta. I za rata i iza
rata, dok su se jo zlo inci etali na slobodi. I niko
im nita. Tek kad jedan od njih politi ki postrada,
onda ih pozvae na sudenje i zatvorie, ali ne odu-
zee ivot ni jednome koji je drugima oduzimao i-
Imam nekoliko poznanika koji su preivjeli stri- vote. A i zar bi ta pomoglo onima kojih vie ne-
jeljanje i vratili se u ivot da ni sami ne znaju ka- ma? Pomoglo bi samo ivima kad bi i oni i svi dru-
ko. Pri ali su mi o okolnostima pod kojima su bili gi promijenili due i u ljudski lik nastanili ljudsku
sudeni, a to je uvijek bivala smrt skupljene go- duu. Eto, samo kad bi ljudski likovi izgubili vuje
mile koju je druga gomila sudila i osudila. I svi su due, kad bi se u svim ljudima ponovo rodila ljud-
pored njih bili mrtvi, odjednom ili nakon patnja, a ska dua, onda bi im se moglo rei da su ljudi.
oni su udnim sluajem ostali ivi. Ljubinje je bilo sa svih strana utvrdeno. Svugdje
Tako mi je i ona kazivala, vie od dvadeset godi- talijanske strae. Ni ptica nije mogla uletjeti da je
na nakon onog dana kad je nad njom izvrena kaz- ne opaze.
na - bacanja u jamu. Nesretni kr i jedna od nje- Bilo je to drugo prolje e otkako je rat nastao.
govih geofizi kih karakteristika, duboke i jo dub- Mjesec juni. Nismo se ni gladu napatili, jer je bilo
Ije jame, gdje se i prije dogadalo da se kogod, ita; a mi smo imali i mlin. Ktitpili ga u Zagrebu.
obino obanin, iz neopreznosti otisne i usmrti, bi- Jednog dana dode Talijan, vojnik, na vrata:
jahu grobnice mnogih nesretnika. - Sinjora! I i. Bambini i sinjore u auto. Muki i
I ona, koja je imala umrijeti 15. lipnja 1942. jo mladi na nogama u Stolac. Do i etnici.
hoda po zemlji, tijela zdrava i due zdrave, ali o i- - Bjei, nos' te davo! - kaem ja, a on se smije.
ju pomu enih. Sjedili smo i ona mi sve kazivala, ni Bogme, ode dosta svijeta. Mnogi su muki i pri-
datum nije zaboravila, ni sate kad se to zbilo i ka- je otili u Stolac, a sad ode sve listom. Pode i
ko se zbilo. Kazivala je oiju suhih, ne putajui Asim ali se odmah vrati.
suza, a vjerujem da su joj uspomene srce razdirale. - ^ to si se vraao? - pitam ga ja. - I ja bih od-
Sve to mi je pripovijedala uo sam i od drugih mah ili najkasnije veeras.
nekih mjetana koje je sudbina potedjela od Sulejman i Enver kau:
skupne smrti, ali me zanimalo kako ona to kazuje. - Nee nam nita. Nikakvo im zlo nismo inili,
Oni koji su dalje bili i po uvenju prenosili, kitili nego samo dobro. Krili smo ih od ustaa, davali
su to pri anje i dodavali njenim rije ima svoje, pa im zarove.

296 297
Malo se kao primirismo, ali nam dode haber ka- Kad smo dotle doli rekoe nam: Posjedajte tu
ko su etnici uhvatili Murata Bbra na putu u dok vam nademo mjesto! a neki od njih odoe u
Stolac, u Badrlja ama, iva ga ra eprljili i sto oka desno od ceste.
kamena na nj naslagali. Eto u kakvim je mukama Stade vriska dece. Deca su znala da su tu jame,
umro, a bio je momak kao grad. kad s gonila krave na pau.
H su Talijani otili, po ee nas etnici pljaka- Vratie se i oni i potjerae nas tamo s ceste. De-
ti. Digoe nam kazan. Mlin nam digoe. ca vrite: Moja mmo, kud demo 'vmo? Ovuda
Pitam Asima: ta uradi, kukav e? se ne ide u Stolac. Ovuda se ide jamama.
Vidi i on da je pogrijeio, pa de samo: Trebali Kaem deci: U ite od Jasina do prvog Mubi-
smo ii. na, ali decu ne moe nita utjeiti. Ja uim i po-
Vidjesmo ta de s nama biti. srem po kamenju i kroza umu. Bile nas trideset i
im veer, a mi zatvorimo kapke na prozorima. dvije, to ene, to cure, to enska deca.
Jednu ve er sluamo kako se pod prozorom Dovedoe nas do jame. Na jednoj strani moglo
zdogovaraju. Ilija Peri ui ih kako de nas pobiti. se i sii u jamu, a onde de su oni bacali bilo je kao
Povedite ih i recite im da ih vodite da ih ne bi odsjeeno. Nekako u onoj guvi mene i ne opazie
partizani pobili. A kad bude sve gotovo, ispalite tri kad sam se odvojila od njih i s druge strane spuzla
puke ! u jamu. Nada mnom je bio natkriljen golem ka-
Tako osvanu 15. juna 1942. Oko devet sati prije men, a i nekakvo je drvo raslo iz raspukline u ka-
podne odvedoe Asima, Sulejmana i Envera. menu. Cure su i same skakale u jamu, bojedi se da
Pred podne poslah po erima ruak u zatvor. im oni ne udare na obraz. Na kamenu sjedim ska-
Nisu htjeli primiti ni hrane ni duhana da im preda- menjena, suze mi se skamenile na lieu, i gledam
ju. Cak su mi er Izetu bili. Idu one kudi, a sve kako kraj mene propadaju ene i deca, kako tupo
vrite. udaraju o kamenje, a odozdo, iz dubine, uje se
Ja podne klanjam, a ne znam ta u im. vrisak i stenjanje, jauk i urlik, a iznad svega uje se
Cetnici zali od ku e do kue, pa kiipe sve ene jasno uenje Kur'ana koje duu potresa.
i djecu da idu. Kau da demo u Stolac. Opazim prema sebi, u jednom kraju, kako se
Prizajmie nas. duurila Hadira Ztiistro, a u isti as poznadoh
to se ne nakitite? vikali su nam. Fatimu Jusufage Baki a kako propada u jamu, a
za njom pada i moja der. Pogledah gore nad ja-
Ostavie samu hadinicu Serdaruu, i Emu, i mu, kad se neki Peut nadviruje nad jamom. Ugle-
Musemu i Husaginicu. da mene kako sam se sklonila. Eno one Asimove
Potjerali su nas dva kilometra cestom prema kako se sakrila.
Stocu. Gonili su nas Miroslav paravalo, Vlado Pukoe tri puke i ne ue ga ta re e. Nestade
Turanjanin, Cetko Toholj, Dugan Kosti , Pero To- ih. Mi se ne miemo, a ni njih gore nad jamom ne
holj, Miroslav Kosti i Mio orovi . Te sam za- ujemo. utimo nas dvije, ja i Hadira, a ozdo se
pamtila. izvije poneki uzdah, pa hropac, a iznad svega

298 299
Kur'an, iz kojega u i neka ena na say glas i tjei i Oni se pokunjili.
hrabri i sebe i one oko sebe koji su ostali ivi. S prozora ku e gledaju nas ojk i ena. Musli-
One su dolje u mrklom mraku, a i nad otvor ja- mansko je ime na njima. Ali da nas upitae treba li
me poe se sputati tama... Govorim s Hadirom, nam ta, da nam vode ponudie, da nam dadoe
koja se pripila uza me: Kuda emo? Dijete je da ta obujemo na noge ama ba nita. Pisv
skamenjeno i kao izbezumljeno, a u to se pomoli nema nad naijem.
Pustie nas da idemo u Stolac.
Fatima Baki a iz jame. Ona nije pala na kamen
nego na ljudska tijela, pa se nije izubijala. Uspuza- Sa zrm smo dole u grad. I odmah su nas vi-
la je uz liticu, ko zna kolika je dubina, moda kao djeli.
najveda munara, izgrebla je lice i ruke, a haljine je Eno Asimaginice Baki a ujem jednu enu
sve izderala. s prozora.
Nad jamom se ve davno nije niko duo. Zaas se okupi svijet oko nas. Mi samo pla e-
Kad smo izili, mrak je bio. Bile smo bose i mo, ne umijemo se ni sakriti. Uvedoe nas u jednu
poderane. Krenule smo umom. Posrtale smo po kuu.
kru i ranjavale noge, ali nismo nita osjedale. U Uzdigoe se Sto ani. Prijavie Talijanima ta se
daljini bi se ponekad ukazala cesta prema nama, dogodilo u Ljubinju.
ali mi nismo smjele izbiti na nju. Kasnije izbie Enver i Sulejman. U samim ga i-
Nod je bila gluha i stravi na, a mi kao izbezum- cama.
ljene. Povratile smo se s drugoga svijeta, iz groba, Njih su naveer poveli na drugu stranu Ljubi-
a bile smo ive. nja, kad se pode prema Trebinju. Doveli su ih do
Na egulji smo izile na cestu. Krenule smo jame Dedue. Bio je s njima i moj Asim.
niza stranu, prema Stocu. Sad smo ved bile prevali- I njih su vodili oni isti koji su nas prije toga po-
le preko pola puta. bacali u jamu. Pitali su moga Asima:
Na Bokulji prele smo preko ba . Dobro se Kome de dati haljine sa sebe?
sjedam, iscvali krumpiri. Dau ih alvarici. Dao sam mu i proljetos to-
Doekala nas talijanska straa. Htjeli su i puca- var ita da mu ne samru eljad od gladi.
ti, jer smo bile kao aveti. Kad su ih poveli iz zatvora, ponijeli su bocu pi-
Glas, koji je bio zanijemio u meni, najednom mi rita.
se otvorio. Pm.em, crkoh pomau i. ojka su mi mu ili. Rezali su s njega iva meso,
Bilo je tu s Talijanima i etnika. a onda ga polili piritom, zapalili i u jamu bacili.
Kemo da smo izile iz jame u koju smo bile
baene. Envera i Sulejmana nisu palili nego ih samo
Ko vas je bacao? pitaju etnici. gurnuli gole u jamu. Ta jama nije, kazivali su nam,
etnici. duboka previe, a kad su bili na dnu ugledali su na
Pa de je bio Ilija Peri? drugoj strani da se neto svjetluca. Ili su tamo, a
On ih je sve i uio kako de raditi. ono se ugledalo nebo. Bio je to drugi izlaz iz jame,

301
300
ali zatrpan zemljom. Kopali su golim akama dok Odmah prvi dan Sulejmana uzeli u vojsku. I ni-
nisu prorovali rupu i izvukli se.. kad se vie ne u za nj. Meni se sve ini da je
Krenuli su i njih dvojica odmah prema Stocu, a mrtav. Tako mi se ini, ako je nekom sudeno da
na sebi su imali samo kratke ga ice. neto ne preivi, on mora i umrijeti u onom vreme-
Sutradan nas pokupie Talijani na kamione da nu. Njemu je, zar, sudeno bilo da pogine u ratu, pa
idemo opet u Ljubinje. Bilo je jo nekakva svijeta, kad nije poginuo kad je baen u jamu, morala se
ponijeli su i konopa, a nama je bilo kao da nas po- izvriti sudbina da pogine negdje na fronti, da iv
novo ho e baciti u jamu. ne doeka kraj rata.
Dovele smo ih do jame. Tu su sputali na ko- A mi smo svi bili osudeni da izginemo. Zar sam
nopcima i ljude, a izvlaili su ozdo leine. Izvuko- ja iva ako hodam po ovoj zemlji, a bila sam ve
e ivu samo Mtiintu tiistro. Sve ostale bile su jednom s onu stranu ivota?
mrtve, izlomijene, izobli ene.
Vadili su ih iz Golubinke i slagali jednu na dru-
gu kao cjepanice, a kad je svih dvadeset i osam iz- I odsutna pogleda ponovo je poela pri ati iz
vueno, pokrie ih granjem. sredine zbivanja, pa se vratila na poetak, a na
Nas odvedoe u Ljubinje, a bilo je s nama i Lju- kraju je nastavila:
binjaca i Stoana. A moda je i iv? Moda je napravo iv, a
Dovukoe na kamionima mrtvace u grad, zako- moda ovako kao i ja? Misli da je iv, a on otiao
pae ih u jednu jamu, bez denaze i bez ita, nas na drugu stranu.
vratie u Stolac, a s nama podoe hadinica Serda-
rua, Erna i Musema i Husaginica.
Ostale smo jedno vrijeme u Stocu, a onda do-
dosmo u Sarajevo.
Enver i Sulejman po ee u iti. Niko ih nije di-
zao ni u kakvu vojsku. Ja ivjela, evo kako me vi-
di, kao izbezumljena. Kad neko jednom umre pa
oivi, a mi smo zaista, kad smo ba ene u jamu, bile
ve kao umrtvljene, ostane ovako bez pameti. I
Enver i Sulejman tako su isto bili kao da sjena gazi
po zemlji, niti su vie imali kakva radovanja ni za-
bave kao to se drugi mladi i zabavljaju. Nekad
bismo sate i sate zajedno sjedili, utjeli i duhom bi-
li odsutni.
Odnese davo Talijane. Dode etrdeset i peta,
odnese i vabe. Prolje e, behar i partizani dodoe
zajedno u Sarajevo.

302 303
CJEPAR - Trebalo bi. Koliko e traiti?
- Lahko demo. Ne emo se uti.
- To je najgora pogodba. Kai ti meni ta trai,
pa da vidim...
Pogodili smo se, a on se prihvatio posla. Rezao
je vjeto, ali i posustavao brzo. Ve su tu bile gomi-
le godina. Kad mu je iznesen ruak, a potom kah-
va, pa kad je jo i zapalio, razmahao se i nastavio
cijepati, ali svojski i prijateljski, bez prijevare, kao
da sebi radi. Potom je iscijepana drva sloio s veli-
Stari Ibri nije prosio, a bio je ve prosjak. Kao kom panjom, kao da je to kakva skupocjena roba
da jo moe pilati i cijepati bukove ili grabove u dudanskim policama.
cjeplje, nosio je svakodnevno u lijevoj ruci pilu, a Kad sam mu platio, zadovoljan njegovim ra-
na desnom ramenu preko sjekire kozu, ali je ve dom, rekoh mu da se navrati kad misli da de mi
nekoliko godina kako nema snage da prestrue go- nestati drva i da je red nova kupovati.
tovo ni slabovinu, a kamoli jedro drvo. Ali je on I tako je on tri li, etiri li godine cijepao u mene
imao ponosa i nije htio pruiti ruku i iskati milosti- drva, a onda ga jednom ne bi na vrijeme. Nestalo
nju, nego bi unuo kraj Careve uprije, naslonio u drvarnici, ama ni za otpale.
se na kozu i strpljivo ekao zimsko sunce da mu
tkrvi zamrzle i1e. ekao je on i koga da ga po- Nadem kola drva i potjeram ku i. Ibria nema
zove da mu iscijepa kola bukovine, ali kad bi se i niotkud. Nije druge, uzmem dvojicu cjepara koji
pogodio s kupcem i pokuao da se nasadi na utr- zaas izrezae i iscijepae. Dodem u drvarnicu da
nule noge, svaki kupac kola drva ostavljao ga je i vidim kako rade, a oni samo nadvoje-natroje rasci-
odmah traio drugoga, jer niko nije imao povjere- jepe pa bacaju, toboe slau.
nja u njegove mrave ruke, kljocave noge i ko a- - Krupno je. Ne valja tako.
tu giavu, na kojoj je bila zategnuta u kasta koa s - Ne moe sitnije. Ne u ja cijepati svoje nokte -
prorijetkom sijedom bradom. osijeca se jedan, a drugi prihvada:
Poznavao sam ga jo dok mu nije bila iezla - Sitno bre gori, pa nije dureno kao kad se
svaka snaga. Ktiipio sam kola bukovine i obazirao ovako cijepa.
se za kakvim bilo cjeparom, ali ga nije bilo kao za Odmahnem rukom, jer znam da me ni onako ne
inat. Dok je seljak istovarao kola, on se polako bi posluali.
sputao niza strmu ulicu s altom na ramenu. Po- Do nekoliko dana dode stari Ibri, ali jo mra-
pri ekao je dok je seljak ubacio i posljednju cjep- viji i bljei nego to je bio.
lju u dvorite. - ta je s tobom, Ibrie, po Bogu brate!
- Ho emo li ovo pretrati, efendija? - upitao je - Ne pitaj me, ei'endija, slab sam bio, a k be a-
polako, nenametljivo. rina, pa niko posluiti. Ali opet, fala Bogu, kad

304 20 A. Nametak: Trava zaboravka 305


sam ja na noge ustao, pa de se neto i zaraditi. Ne dosta. U mog oca bila dva dunuma, a bilo nas pe-
daj mi, Boe, ruku pruiti! tero: tri sestre, brat i ja. Otac i mati pomrli, sestre
Pogleda drva i zavrtje glavom. se poudale i odnijele neto prtenine i rubenine, a
- Kakvi su ovo hel i radili? Ovo je k ni sebi nas dvoje na dva dunuma. A u komije nam prvo-
ni drugome. Kako e im Bog dobro dati, kad ga ga, Mate Paina, Bog dao isto tako i u zemlji i u
oni drugom ne e1e. A naplatili su, bezbeli? eljadi. Ostala dva brata na dva dunuma, pa Cvi-
- Sigurno! tan odmah u Ameriku, a Jure ostani na starini. Ne-
- Cm im obraz! Kako bi bilo da ja opet ovo is- ki dan, dok sam shodio u ariju, govorio jedan
cijepam? Svako se ovo drvo moe na troje j na Ljubuak u kahvi kako se Cvitan nakon trideset i
etvero razbiti. Pa kako su sloili! vie godina vratio ku i iz Amerike, pa sad kupuje
- Ako nema drugog posla, a ti cijepaj. zemlju. Pa to kazuje kako hoe i bratovo da kupi,
Najprije je oborio kamaru pa onda po eo cije- a brat bi i prodao, ali u gruntovnici zapisan i ja.
pati po svom tabijtu, kao da pravi taslake za na- Sad, to kazuje onaj Ljubuak - a i ne zna da o me-
nule. Ali, opazio sam za ono kratko vrijeme to ni govori - ho e brat da ga (to, biv, mene) progla-
sam ga gledao da nema vie snage zamahivati sje- si mrtvim, pa da proda. Ja se uutio, ne prokazu-
kirom koliko je trebalo. Jednom mu se sjekira is- jem se. A i nisam se nikad ni kazao ko sam ni ok-
krenu i zamalo ne posijee sve prste na lijevoj ruci. len sam. I rat doo i proo, a ja radio svoj posao.
Kad sam doao na podne ku i, on jo nije ni po- Nisam s policijom nikakva posla imao. Nemam ni-
la posla svrio. kakve isprave ni ageta, a sva arija zna Ibria.
- Ibrie, ako ne moe, hajde ti ku i, pa dodi Bratu se nikad nisam javljao.
drugi put! - A to, ako Boga zna?
- Mogu ja, efendija, k mladi mladi . Samo - Pisati ne znam, a i da znam, ta bih mu pisao?
sam se neto zamislio bio, pa me to prevari i za- Ako je dobro, hvala Bogu, a ako i nije, i tako mu
dangubih. hvala; a ja mu nemam oklen pomo i. Ali ovo me
- A o emu si to mislio, Ibrie? od neki dan pobrka, pa ne znam kud udaram. Ho-
- A nita, bresposlice. de me, eto, iva zakopati. Ho e da reknu da me ne-
- Deder da ujem. ma, da sam ve zemija i da se moje proda. A ja to
- A eto... ama nita... ne dam. Ali ta du! Da se sad kaem ko sam, niko
- Pa kai mi, majka mu stara - i potkuih mu mi ne e vjerovati. Vie je od trideset godina kako
kutiju. sam otiao od ku e kao golobrad mom uljak. A
Kvrgavim prstima savi podebelu cigaretu, pa sad sam grumen zemlje. Da odem ku i, niko me
kad odbi dim i dva, otpo e kao da sam sebi kazu- poznati ne e, ni brat rodeni.
je: - Pa vjerovat de ti. Zna ta si ostavio i gdje si
- Ja sam ti, efendija, od Ljubukog, ako deg pra- ostavio. Kad ode u svoje selo i kae koga sve
vo, iz Studenaca. Ako si kad uo, tu moe i pirina zna, ko je onda bio iv, koja je ija bila njiva, svi
biti, tako je tamo zemija dobra, samo je klete nema de ti vjerovati. To i sud priznaje.
306 zo 307
- A moe li se onda onaj moj dunum prodati?
- Ne mole, ako ti ne e. - Nemoj, efendija, nisam ja mht sadci.
- Ja neu nikad. Ja bih da se ono nikad ne mog- Imam ja svoje ruke i svoj ilk; ja u, ako Bog da,
ne prodati, nego da vazda bude u naoj kui, pa zaraditi.
neka sad bere to Bog dadne, a iza njega njegova - Ja ti to i ne dajem kao sadaku. Gdje bih ja to
djeca i unu ad. tebi? Ti si vkif jedan. Samo k mislim, lijepi so-
- I to se mote urediti. muni, topli, a i ko zuba nema, ne e se s njima na-
Uputio sam ga kako e to uvakufiti i pomogao muiti. A ti e ovo, ako Bog da, odraditi kad se
mu da ode nakon vie od trideset godina ku i. malo oporavi.
Kad se vratio u najljepem to je imao, iskrplje- I tako je on primao milostinju ne pruaju i ruke
nu i istu, say preporo en kazivao mi kako je onaj i ne ciganei kao drugi, ali je zato esto ostao i
dunum uvakufio, kako e brat to zemlje raditi i da- gladan i kao stijena leden.
vati svakog Ramazana dvije oke zejtina za kandilje Posljednji put vidio sam ga prologa Ramazana.
na ljubukoj damiji. Brat se zaudio kad ga je vi- Iza iftara poao sam u ari,lu. Na uglu kod Careve
dio, a drago mu bilo to je iv, i odustao da proda uprije sjedio je na kozi, ali nekakav spadnut,
onaj svoj dunum. kao prazna vre a. Svjetlo kandilja s Careve dami-
- A ja u, ako Bog da, odraditi za ono to si mi je umivalo mu je blijedo lice i srebrnu bradu.
dao da dodem do kue. - Ibrie, kako si? Jesi li mogao iftariti?
- Lako demo za to, Ibrie. Ne prekidaj se ti! Nije odgovarao.
Iza toga jo je dva-tri puta dolazio i cjepukao - Bi li ta mogao pojesti? Hoe li kahvu jednu?
kao mrav, da mi ga je ao bilo iz dna due, ali mi- Hoe li zadimiti?
lostinje nije htio. Htio je da zaradi svoj kruh. Nema glasa. Sagnuh se. Ibria nije bilo medu i-
Ne mogoh ga vie gledati kako se nemoan pati, vima. Ljudi su sigurno prolazili kraj njega ure i
pa pozvah dva snana cjepara, a njemu dadoh fun- se svojim ku ama ili pri,lateljima na iftar, a on se,
kciju da ih nadzire, da im pokazuje kako ja hou nijem od danjeg posta i no nog gladovanja, os-
da bude iscijepano, sloeno i uredeno. vrtao za njima ne dajui glasa. Ljudi su prolazili
Kod Careve uprije sjedio je obino i ekao da kraj njega, urili se i ne osvrtali se na nj. Ulice su
ko kupi kola drva i da se ponudi da iscijepa. Upo- zaas zanijemjele, sumra ak se spustio na zemlju, s
zorio sam nekoliko prijatelja na njega, i oni su mu tabije se oglasio top, kad su i kandilji planuli, a on
svaki put dali poneto, ali ne da on cijepa, nego da ostao sam sa svojom gladi. Ali mu je dua bila pu-
e on to novca to od njih dobije odraditi dok se na, to sada, dok sjaj stotina arulja obasjava nje-
malo oporavi, osnai. govo lice, u njegovu malom mjestu mirkaju tri
Ponekad bih ga vidio kako o i hrani toplim so- kandilja na munari, tri kandilja s njegovim zejti-
munima to ih pekar prodaje na drugom kraju nom, i itavo mjestance s Bojim imenom pristupa
mosta i kupio bih mu jedan, a on bi se nekako za- skromnoj veeri, dok e ovdje sada jedni podrigi-
sramio: vati od preobilne sofre, a on prazne utrobe i ista
srca, ohladen, a itava je ivota radio da bude dru-
308
309
gima toplo, poi u prosekturu bolnice, pa onda u PRAVDA ZA SVE
ilovau na Bakijama, bez pratnje, bez suza i govo-
ra, bez nadgrobnog biljega, da u predsoblju vje -
nosti eka da stupi pred Vje no Svjetlo.

Proljetno jutro bilo i Muhsinzade Abdulah-paa


sjedio na oku kraj prozora, u vezirskom dvoru u
Travniku, i napajao o i milinom krajolika: blagim
breuljcima, obraslim grmljem i vokama u beha-
ru, kroz koje se promaljali otri drveni krovovi si-
romanih kuica i bogatakih dvorova, nad ijim
je stanovnicima predata njemu vlast, koju on sa
mnogo dobre volje, sluaju i glas srca i razuma,
provodi evo ve sedam godina. I gleda jo strmine
Vlaia, koje de se uskoro ozelenjeti i po njima se
razi i stada i pastiri. I slua rijeku kako burno te-
e, studena i mutna od snijega koji je poeo u pri-
sojama kopnjeti, i gleda kako okre e vitlove mli-
nova koji ne prestaju kloparati, jer se neprestano
sipa iz koa ito, a brano grne u hambar. I slua
kako vrijedne zanatlije ve ranim jutrom diu e-
penke, otvaraju du ane, namjetaju izra enu robu
i sjedaju da novu izraduju. Slua on kako eki
kucka, slua ranu vrevu u ariji, i drago mu silno i
neobi no, jer je sve bilo drukije kad je on godine
1720. doao u ovaj daleki kraj, iz divnih pala a s
Bospora, odakle je za nekakav silni grijeh kanjen
bosanskim vezirstvom, a gdje se on, eto, snaao i
zavolio ovaj narod, u kojemu se on dodue i rodio,
a1i iji je jezik zaboravio s duga izbivanja iz zem-

310 311
lje, da ga je poeo nanovo u iti kad je nakon vie vitekog dranja da oi s njega ne skine kad jae
od etrdeset godina doao u ovu zemlju. Tudim je na velikom jagrzu koji se pod njim mmi i jrd-
jezikom govorio, tudinski mislio, te mu je i sada mi.
trebao tuma ako je htio da mu bude sve potpuno Pa opametit e se i on. Doi e godine, do i e
jasno. U ovoj je zemlji napravio red nakon cijelog i pamet, misli vezir i udara dlanom o dlan, a slu-
niza vezira koji su se godinje ovamo slali i koje je ga ulazi i priprema sve to je potrebno da vezir izi-
ovaj kraj gonio, jer se nisu mogli sprijateljiti ni s de u ariju dolje, do arijske damije, pa e tu
ljudima ni s krajem. malo porazgovarati s nekim te nekim, prohodat de
Dobar je ovaj narod, misli vezir, dobar da kroz ulice sa svojom svitom, a moda se i uvratiti
ne moe boljega nadaleko na i. Dobar je i dobro- kojem begu u konak, pa onda malo kroz pazar, jer
duan, samo treba prema njemu biti dobar, a ne seljaci sidu i dotjeraju svoje proizvode petkom, a
kao Uzun, Ibrahim i Mustafa, koji, sva trojica za- onda usput klanjaju i dumu u damiji, a kr ani
jedno, ne upravljahu ni godinu dana. Pa ni Nu- svakako nemaju tu svojih bogomolja pa samo pa-
man, ni Osman, ni Topal nisu vie nego po godinu zaruju. A kad bude podne, oti i e u damiju, kla-
upravljali. Bili su sigurno nasilnici, a ovaj e svijet njati, Bogu se moliti i zahvaliti to mu je dao moi
sve prije otrpjeti nego nasilje. Bilo je i nasilnika i znanja da napravi u ovom lijepom kraju mir i
koji su i po nekoliko godina vladali, ali bi i njih red.
jednoga dana nestalo. Jednoga ubie u po bijela
dana nasred arije, a ja se mogu etati koliko ho-
u ne samo kroz grad nego i kroz najzabaenije se- Kad je vezir sa svitom prolazio preko arije, iz
lo i bez svite i bez ikakva oruja. jedne ulice istra preda nj ena, mlada i lijepa, ot-
I vezir, razdragan probudenom krajinom i misli- krita lira, s djetecetom od malo dana u naru ju.
ma, veselo trlja prosijedu bradu, a onda mu se na- Zaustavi vezira i zaplaka, a kroz pla joj navalie
jednom elo namriti i srce ustrepi. Njegov sin rijei :
Dafer, komu je bilo dvanaest godina kada je ova- - Aman, pao, evo ti dijete. Moje je, ja sam mu
mo doao, udomaio se toliko da je neprestano u mati, all je od tvoga srca...
drutvu mlade bek adi, s kojom se daje na hoda- Abdulah-paa obrati se jednom pratiocu, koji
nje po sokacima, u aikovanje i akamlu enje. mu prevede rijei zaplakane ene.
Opazio je on to ima godina, ali, eto, makar da je - Zeno, smiri se, ne grijei due - odgovori joj
uredio cijelu jednu zemlju, udobrovoljio jedan na- paa preko tuma a - ja nisam od takva posla.
rod, ne moe u svojoj kui sve u red da dovede. - Ja i ne velim da je tvoje, ali jest tvoga sina.
Kaznio bi on sina da mu nije jedinac, koji se rodi Daferovo je, pa je i tvoje.
poto on pokopa troje djece u Carigradu. Ovdje - Zeno, pokrij lice, a onda pridi i kazuj redom.
Dafer, blijedo i tanano dvanaestogodinje dijete, Ono ega se bojao, i suvie bolno izbi, pa se pod
protee se i rairi da je bio, kako ovi njegovi zem- njim posijekoe noge, zadrhta, a pratnja mu pri-
ljaci reknu, kao od brijega odvaljen, pametna lica i tra i pomoe mu da sjedne pod lipu na stolicu.

312 313
Svijet koji mu je i dosad, u drukijim zgodama, sada. Iznenadio se, izgubio, da naas opet dobije
prilazio pride mu i sada i zamalo se skupi cijela prisebnost i poljubi o evu desnicu.
gomila. Pogleda paa blago enu, a ona mu po e - Ahmedbee - nareduje paa jednom pratiocu
pri ati, ne susteu i se nimalo, da se ona prologa - pojai konja pa hajde u Varoluk. Reci popu Lu-
ljeta, kad se vra ala nave er s esme s punim du- ki, neka odmah iza podneva dode s narodom ova-
gumima vode, srela s njegovim sinom koji se vra- mo pred damiju, a onda podi u Gu iju Goru fra
ao sam s jednoga akamluka, pokraj ljivika, gdje Marijanu, neka sakupi puka to vie moe, pa ne-
je ograda bila najslabija, pa kako je on bio jai, a ka s njim pohiti ovamo.
ona nije smjela dati od sebe glasa zbog sramote a i - Danas je ionako sve ivo dolo na pazar. Mo-
da o uva dobar glas sinu naega vezira, koji je na- da ne bi ni trebalo i i po narod? - bojaljivo pri-
rodu i otac i majka, uza sve otimanje postala je mijeti jedan arilija, ali ga presije e prijekoran
majka. Koji je bio strah od sirotice starice - majke, pain pogled. A kako ga paa pogleda, doma i ga
kojoj ipak nije mogla sakriti sramotu, koja je bila po ee ruiti: - Budalau jedan, ta upada u rije
bojazan od komiluka, od svijeta, da je morala i i kad paa govori. Da si to za vrijeme kojeg drugog
na selo, daleko od grada osam sahata, da ondje ro- pae zucnuo, bio bi barem u falake vezan i potko-
di dijete! I sad, kad se ve nita sakriti ne da, daje van.
dijete djedu i moli ga za uto ite, trai za se pray- - Bujrunuz, hakim-efendi - sko i paa prema
du. kadiji, koji se za udio ovolikom skupu, da je zabo-
Paa je oborene glave sluao rije i mlade uspla- ravio i pozdraviti pau.
hirene ene i iz naglasaka i preduivanja razumije- Kad je kadija sjeo pored vezira i zapitao ga za
vao ih prije nego mu ih je tuma prevodio. uzrok ovoga skupljanja svijeta, re e mu Abdulah-
- Dozovite Dafera! Ti mi, Selime, odgovara -paa:
svojim ivotom ako mu dopusti da izmakne. - Pa- - Sad deg sve uti, pa onda sudi!
a upro prstom u visoka, kotunjava kavza. - Eh, Dafere, jedini moj sine, je li istina da si ti
Svijet koji je uo ispovijed eninu, i onaj koji je otac onome djetetu?
svaki as pridolazio, zaustavio je dah i gleda sta- - Da, o e dragi, ali ja se kajem za svoje djelo.
rog pau koji oborene glave sjedi i sijedi. Mirno je - Lijepo je to da priznaje, a Bogu se moli da
sve, samo dijete u naruju mlade ene pusti piskut- primi tvoje pokajanje. Dakle, kadi-efendi, presudi
]jiv glas, na to se poblijedjelo paino lice trzne. po Bojem zakonu!
- Mehmedbee - obrati se paa mladom junaku - Paa hazretleri - ap e kadija veziru, on je
s dubokom usjeklinom od sablje na visokom elu tvoj sin...
- hajde, dijete, do kadije i zamoli ga da i on dode - Jest - kae paa mrgode i se - ali je ovjek
ovamo, ako moe, odmah. kao i drugi ljudi, a zakon je za sve jednak.
Doao je Dafer. Vidio je enu s djetetom u na- - Onda se po erijatu mora pogubiti, ako je oe-
ruju, kao munja zablijetio mu je pred duhom as njen, a ako je momak, mora mu se udariti stotinu
pijanstva i uitka za koji je bio i zaboravio do, evo, batina...

31 4 315
- Huuu... - odlijee gomilom potmuo apat. S visine, preko ljivika, zagledao se u grad, koji
- Dobro, on je momak. Dakle, udrit de mu se se umiven vedrim danom i toplim suncem smije-
javno, ovdje nasred arije, stotinu batina, i to jo io, dok su mujezini s munara dozivali pobone.
Na dvije munare dva su mujezina u jedan mah za-
danas, odmah iza dume, dok se iskupe seljaci i iz
okolnih sela, neka vide i uvjere se da paa ne tedi uila, i on se stresao sjetivi se da ovdje svijet vje-
ni rodenog sina jedinca ako pogazi zakon. Ni ovi ruje da de skoro biti u mjestu mrtvac, ako istovre-
to su u gradu, neka se ne razilaze. Ako nisu poni- meno dva mujezina zau e. Smirio se i poao pre-
jeli ruak, dat de im se da ne gladuju dok to sve ma damiji, gdje je na adrvanu uzeo abdest, a on-
da uniao unutra.
bude. A ti - okrene se Daferu - prohodaj do pod- Bio je miran i molio Boga, ne da mu oprosti, ne
ne po gradu, a na podne da se nademo ovdje u ni za oca svoga ni za majku, ni za dijete svoje ni
damiji. njegovu majku, nego da mu dade snage da podne-
Mladoga je paia oblio znoj kad je na odlasku se te beskrajne udarce hrabro, da ne pisne i ne ja-
poljubio oevu ruku i sam, praen samo znatielj- ukne, da se zadive gledaoci kad bude krv curila iz
nim oima mnotva, uputio se kroz mahale. Gle- raspukle koe, a on stisnutih zuba brojio udarce.
dao je pitome ba e i surovi kr Vlai a, zahuktalu Hoda je u molitvi glasno, jasno i razgovijetno
rijeku i zaustavljeno vrijeme na bedemima grada. recitirao Kur'an:
Upijao je u duu svaki divni izgled sa zebnjom pri - Hvala Allahu, Gospodaru svjetova...
pomisli da on to moda ne e nikad vie ivim o i- I on, koji je morao i uiti a ne samo pustahijati
ma gledati i vidjeti, jer izdrati stotinu udaraca, bi- se s vrnjacima, razumijevao je arapski tekst i za
em ispletenim od volovske ile moe samo ka- sebe ga prevodio, i misli mu se rojile i natjecale se
men, a on je ovjek, bjeloputan i njean koliko koja de bre proletjeti kroza svijest i minuti ispred
god golem i zdrav. Pa i kad bi podnio te grozne duhovnog oka. Gdje su ti svjetovi i dokle oni do-
udarce, zar bi mu bilo vie mjesta u ovom kraju, piru? Zar ima neto vie osim ove nae zemlje, na-
medu ovim svijetom. ega svijeta, na kojemu se moe zadovoljno ivje-
Pobje i! sunu mu u glavu misao. Ne! Zar ti? A sad ti tvoj rodeni otac prekida radost i alje
jo jednu sramotu ocu naprtiti? te kroz krvnikove ruke u podzemlje ili, ako ipak
Naiao je kraj esme i napio se vode. ostane ivot, u vje nu sramotu. 0 da je nekako ne-
Divna je i nema je pod nebom ovakve. A mo- vidljivo izbjei iz ovoga svijeta u neki drugi, gdje
da du brzo zauvijek ugasiti e u? Ona je ovdje na- su blai zakoni za prijestupe, gdje moda ovako
lila vode u dugume, ovuda je ila, a ja odonud, ov- neto i nije prijestup i grijeh!
dje, kraj ovih smo se taraba sreli. Da, sad su nove, A to bi on uradio s nekim, ko bi obeastio nje-
popravljene. govu sestricu Mislidihanu? Bi li njemu dopustio
da se izvu e ispod odgovornosti ili bi ga, kao raz-
ta de biti od djeteta? Boe moj, kakva njega jaren ris, unitio prije suda? Da, taj drugi, zami-
sudbina eka! Vje ni progoni, pogrde, kao da je ljeni mukarac koji se ni na koji nain nije mogao
ono emu krivo!
317
316
uvui u vezirski konak, bio bi posjeen, a on misli lutam nekamo u praumu, mech.' medvjede da me
da su i ibe teka, grozna kazna, ispod kojih se rastrgaju, a da me ovaj svijet ne gleda kako de me
moda ipak moe iv izvu i. bievi rastrgati.
A hoda je nastavio: Da, taj bi ! Nainjen od bikovskog spolovila ci-
- Sveop em dobro initelju, milostivom... jepat e moju kou, kao to... I pravo de biti, ali,
0, smiluj mi se, Allahu, daj da sad, ovaj as Gospode moj, opet ti se molirn, daj mi smrt prije
umrem, da ovdje u damiji, pri molitvi izdahnem, kazne, daj mi smrt prije sramote!
samo da ne bude te sramotne kazne! - Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe po-
A zar si ti tako dobar, tako plemenit ovjek, da mo traimo. Naputi nas na pravi put...
kod Boga stekne takav stupanj savrenstva, da te Samo to, samo to! Pravi put! Ovaj jog kratki
sebi uzme izravno s molitve kad si mu se pokaja- as ivota daj da budem na pravom putu, pa u
njem pribliio? Samo se oni najbolji, izuzetni, ne imati nade da bar tamo ne u previe ispatati.
diu ivi s molitve, nego, kad panu licem k zemlji, Misao mu zastade. Pratio je samo rije i iz
i ostanu tako. Kur'ana i nije im dodavao nita svoje. Otvorio mu
0 oe moj! A ti koji si vladarev namjesnik u se pred duhovnim o ima nepregledan prostor, ne-
ovoj pokrajini, ho e li ti biti milostivi dobro ini- omeden, bez poetka i bez kraja, sjajan i bljetav, i
telj u ljudskoj veli ini? Milostiv si narodu, dobro- mir se razli po njegovoj nutrini.
initelj si i znanu i neznanu, a ho e li danas biti I duga se molitva jedva jednom svri. Svijet iz-
milostiv svome sinu i izmijeniti odluku? grnu pred damiju, gdje nade mnotvo, izilo iz
- Gospodaru Sudnjega dana... drugih damija, silo sa sela, da vidi udo nevie-
Danas je meni Sudnji dan. Pred svim narodom no, gdje se pravda vri nad gospodinom, i to vezi-
koji dolazi i koji e do i, a i ovoga to je u gradu rovim sinom, sinom onoga koji ovom zemljom up-
ima previe, moj de otac suditi meni, a izvrit de se ravlja, pa i neograni eno vlada, jer je car daleko, u
javno ponienje njegova sina jedinog da bi se za- Stambolu. Iz konaka Teftereminovi a, su elice
dovoljila pravda. damiji, uje se pla. To je Daferova mati dola,
A zar sam ja kriv? ta ja znam ta sam bez svi- mimo znanja svoga mua, da vidi sina, koji moe
jesti, pijan, uradio? Zar je ovjek odgovoran za tu i duu ispustiti a da ga kukavna majka i ne vidi.
ono to ini kad ga mahnitost svlada? Za muepcima o i en, na tarabama djeca pilje u
I zato je otac pitao kadiju kakva je kazna za gomilu mirnu i sve anu, usred koje, oborene glave,
bludnika? Zar me nije mogao odmah posje i, od- stoji Dafer.
jednom, da se ne patim, ni ja, ni on gledaju i me? Pod lipom sjedio Abdulah-paa, pokraj njega
Svoga jedinca! On ne e nita da sudi na svoju ru- kadija, a do njih odli nici, i svi sa zebnjom o eku-
ku, jer nije sudac nego vezir. Kadijino je da izrek- ju poetak. Predloili bi oni pai da se naini prije-
ne presudu, a vezirov de je ovjek izvriti. vara, da se uzme stotinu raenih slamki i njima od-
Da mi je sad onu iz pri e kapu koja ovjeka ini jednom udari krivac, ali znaju da on to ne bi do-
nevidljivim, pa da se izvuem iz ovoga svijeta i od- pustio. Nagovorili su jedino Arnauta koji de uda-
318 319
rati batine, da ne udara silovito, jer je za prijanjih
vezira gotovo izgubio ljudski lik skra ujui za gla- - Aman, pao, careva ti hljeba, ne daj ga; ubit
vu nepokorne ljude ili im bacaju i gajtan preko de ga krvnik!
vrata, a za vrijeme Abdulah-paino gotovo je zabo - Srce mi ga ne da, a zakon ga trai ...
ravio svoj zanat, pa de se iskaliti za sve to mu je Palo je jo deset udaraca uz ve i amor, koji je
izmaklo. pomalo rastao do glasnog negodovanja, kad pri-
Nasred arije razmakoe kavazi svijet, a Dafer trae plemi i, age i begovi, painu skutu:
stupi na osloboden prostor. Arnaut mu stre dola- - Aman, pao, i otac i majka, reci neka se odgo-
mu, fermen i koulju. On pokorno kleknu. Na top- di ostatak neko vrijeme!
lom suncu ukazae se bjeloputa jedra leda. U ui- - Ni on nije uitak polovio ni odgadao.
ma mu brujilo, ali nije znao je li to od krvi koja je Pade jo petnaest udaraca, Dafer istom jeknu:
navalila u glavu ili je svijet aputao neto, moda - Vode...
ale i ovu bijelu kou koja de sada ispucati i po- Prinesoe mu ibrik i podigoe ga, a krv iz ras-
prskati se krvlju. cvalih leda sali se niz akire. Cu maj in pla, koji
Kadija dade znak i poee padati udarci, ali Ab- prepozna u rasplakanoj hiljadi, i ne moe zadrati
dulah-paa mahne rukom da se obustave. suzu koja se otite niz obraz i zadra u otroj bori
- ta ga tedi? Neka su udarci jednaki kao i usta. Silna e palila mu utrobu, a on popi samo
svakom drugom zlo incu ! nekoliko kapi. Ostalo mu se proli po prsima i on
Nastavi se udaranje. e e i okrutnije. Do etr- kleknu, ali ne moe ostati na samim koijenima, ne-
desetog udarca Dafer ne odade niim da je od bi- go pade i na lakte obih ruku. Okrenu se prema
a velik bol, a tada prvi put posrnu i doeka se na ocu:
lakat. - Ode, oprosti ...

- Aman, aman - vriti mu s prozora majka koja - Bbg neka ti oprosti, dijete mole.
je ve sebi dopustila da joj tudin uje glas - aman! ZaCedali su jo preostali udarci, a njegov je po-
On uti kao mramor, a volovska ila pada po bi- gled bludio preko gomile, koja je plakala i urlika-
jeloj koi, po kojoj skau poilice kao pritke na Ia, na prozor i muepke, iza kojih se uo majin ja-
muepcima i s pedesetim udarcem pu e koa i krv uk.
procuri. Tada Dafer i drugi put posrnu i oduprije - Majko...
se na oba lakta. Dotr ala je bosonoga ena s djetetom u naru ju.
Dotra fra Marijan sa nekoliko otresitijih Dola- - Aman, pao, daj mi ga iva djetetu njegovu!
ana i Guegoraca: On je okrenuo glavu, vidio svoje dijete, podigao
- Molim ti se, carev namjesni e, pomiluj ga! se prema njemu i majci mu i proaptao:
- Srce ga moje miluje, ali ga zakon jo bije, i ja - Dijete moje jedino...
sam ovdje da pazim radi li se po zakonu. Posljednji udarci pali su po mrtvu tijelu.
Pade jog pet udaraca, a pop Luka dode do page:

320
21 - A. Nametak: Trava zaboravka 321
- Dugo demo mi, fra Marijane, ekati svoju slo- - I ja u valjda opet do i da prije smrti vidim si-
bodu, dok Turin ovako potuje pravo i dok je nov grob.
pravica svakome jednaka - kae potiho pop Luka I gledali su jo dugo u dijete, koje je istom mir-
na kraju varoi oprataju i se sa fra Marijanom. kalo u svijet, izneseno ispod rodnoga krova mnogo
A on, gledajui u taku pred sobom, zadubljen prije nego to je obi aj...
u misli koje ga spopanu kad doivljava neto iz-
vanredno, ponavlja samo:
- Dugo, dugo . . .

Zatraio je paa da se dovede njegova nevjen a-


na snaha i donese njezino i njegova sina dijete nje-
mu u konak. On je naredio da se sve poprtlja, po-
slao tatara u Stambol s molbom da ga premjeste u
kakav bilo dalek kraj, pokopao je sina sve ano,
podijelio sirotinji somune i naredio sinu baluke
za grob.
Dola je ena i donijela dijete. Bila je lijepa.
Zdrava i jedra. Paa ju je omjerio, a onda se zagle-
dao u dijete. Sve je na njemu bilo Daferovo, sve.
I onaj osmijeh, koji je proricao golemu strast, i oi
goleme i crne.
- A kako mu je ime?
- Jad... U sramoti noeno, u strahu rodeno,
sprva ivota ostalo siro e, kako drukije i da ga zo-
vem?
- Ono je Daferovo, pa neka se i zove Dafer,
kad mu je ve otac umro. Daj ga meni, da imam
nekoga od svoga srca, ili hajde i ti sa mnom, kud
mi pukne put...
- Ja imam ovdje majku, ali du je ostaviti da dije-
te iznesem odavde, iz ovoga mjesta.
- Ti si pratvi junak. Tako treba.
- Ali kad je se zaelim, ja du se opet morati vra-
titi u ovaj kraj da je vidim.

322 323
zi
OTMJENI PROSJAK - Gore glavu! - probudi me iz sanjarenja kre-
pak glas pjesnikov.
- Da si mi zdrav, pjesnie!
- I ti da si mi veseo! Neto mi se ini snuden.
- Sjedi kod mene, ili prema meni, ako ti nee
udarati sunce u o i.
- Pjesnikom me zovu. A to znai, medu nama
reeno - spustio je glas - da ja ne mogu sjediti
gdje se plaa za jednu kafu koliko ja platim za pet
u periferijskim kafanicama, gdje mi je i mjesto.
- Pa kad ja zovem, onda si, makar i u kafani,
Sjedio sam na terasi kafane Central. Ljetna je moj gost.
sparina i rijetki prolaznici tiskali se uza zidove, da - Danas primam ast, iako ba po svojoj garde-
ne pane na njih arka sun ana zraka. Oni su za- robi ne bih mogao tu sjediti. Ali, nismo se dugo vi-
kopani, kako se i pristoji ljudima koji se slue uli- djeli. Daj mi pri aj o emu si tako mislio, u to si
se bio onako udubio?
cama gradskog sredita, imaju tvrde ovratnike i za- - Besposlica. Zamiljao sam se kraj jedne rijeke
tegnute kravate, a cipele im uske i duge kao pti ji
kljunovi. Bilo ih je i s bijelim rukavicama, a one su u nas. ak sam gledao u njoj i ribe, a ovaj jadni
pekle kao cipele upaljene uljeve, ali ta da grada- mun u pivskom buretu, koji zimi ami u takozva-
nin ne podnese da bi bio elegantniji, da bi na se nom zimskom vrtu, zamjenjivao mi je golema stab-
svratio panju, osobito ako je jo seljak porijek- la smokava nad vodom.
- Priznajem, bujna mata, kad ti asfalt mole
lom, prva generacija nove gradanske porodice to predstavljati rijeku. Bojim se, bit e mi konku-
zazire od opanka i od hla a od doma eg sukna.
Asfalt, koji su neumorno prali, za as se suio, sa- rent.
- Nostalgija, prijatelju! U ovo doba, kad ne
mo s jednog kraja, u sjeni hotela Centrala, la- odem u svoj rodni kraj, i u ranu jesen, kad bera i
tio se kao povrina rijeke u kojoj se ogledaj obal- udu u vinograde i kerovi u gajeve, a ja s pukom
ske pe ine ili drve e. I tako sam se zanio u misli
kako bi sada bilo lijepo sjediti kraj Jasenice, dubo- ekam na kakvu prolazu ili raskr u, prazna mi je
ke za dva ljudska skoka i iroke za dobar troskok, itava zima i itavo prolje e. Kad odem dolje, do-
na mekanoj travi, nad koju su se nagnule grane taknem se rodnog tla i udahnem onoga naega se-
smokava petrova a, kojima se kroz cvat pomalja oskog zraka, osjetim da mi se povrati snaga, koja
ukoena kap meda. Pa izuven spustiti noge u vo- mi dostaje do slijede eg ljeta. I sjetim se onog u-
du, koja se mlako vu e kao i lijeni valovi kroz nju, dovita iz mitologije koje je Herkul ubijao, kako je
a samo joj ponekad daak vjetra uzbiba povrinu dobivalo uvijek novu snagu kad bi dotaknulo zem-
njeno i treperavo kao kad se hvata kora na mlije- Iju, pa ga najposlije Herkul morao izdi i da bi ga
ku u kojem je uvarena ria. rastavio od zemlje, i tako mu je uspjelo zadaviti

324 325
ga. Uostalom, nisam ba siguran je li to bio Herkul drukija, neuoljiva, a i moja funkcija u drutvu
ko drugi i koga je ubijao. Nije li se ovaj ubijeni nepotrebna, pa nema onda ni smisla da dajem zna-
zvao Antej, sin Zemljin? Samo mi lebdi pred o i- ka da sam jo medu ljudima. - Prizvuk gor ine tre-
ma slika toga bi a: nogama lepra po zraku, ne perio mu je u glasu.
mote dotaknuti zemlju iz koje mu je dolazila sna- - Ne, nemoj tako. Pjesnici su svjetlo u tami,
ga, i zbog toga je jadno... harmonija u ljudskoj vrevi... Nego, daj mi ispri aj
Dole su kahve i srkali smo ih, mislei svaki o tom udaku etvrtini.
svoje misli. On je istom doao iz Br koga, sigurno - Polovina se zvao, a bio je ovjek i pol. Bio je
na dan-dva, moda de tiskati tanku zbir icu nje- mujezin u damiji koja stoji na uu Brke u Savu,
nih pjesama, koje de onda s tekom mukom i sa lijepa i zvu na glasa, istan ana sluha da bi se i
mnogo ponienja prodavati ljudima koji ih nee, drugi a ne samo muslimani zaustavljali kad bi on
ako ih i kupe, ni prorezati a kamoli proitati. A ho- okuisao. To je uostalom bilo sve to je imao, pored
de li ko osjetiti onu ustreptalu duu, koja nekad neto ku ice s jednom prostorijom, u kojoj je bila i
ape a nekad grmi rijeima to u ustima obi nih soba i kuhinja. A plaa njegova, zna se ve kakva
smrtnika imaju svagdanje, gradansko zna enje? je bila. Da je primao mjese no koliko mu je vakuf
- Molim te, malo vatre! pla ao godinje, mogao bi pristojno kao bear u
- Oprosti, evo i cigareta. Ja se neto zanio, pa svojoj ku ici ivjeti. Da se rodio u drugom kojem
zaboravih i da te ponudim. narodu, da je kolovao glas, moda ne bi bio drugi
- Tvoja ne bi davala onaj uitak kao ova mo- Caruso, ali bi, za jedan stupanj nii, i opet bio
ja... svjetski pjeva . Ovako je bio samo jednostavni
- Jer je rdavija? mujezin u provinciji, koji se pet puta na dan pe-
- Ne, jer je ovo posljednja. njao uz osamdeset i etiri stepenice munare i
- Za nju si mogao dobiti toliko dima da bi ti, skladno dozivao prolaznike, koji su onda jo vjero-
kad dvije sprig, ostala jo posljednja. vali da ima Bog, i poneki se svraali na molitvu u
- Ovo je u mene jedan obi aj koji je imao jo damiju.
samo stari mujezin br anski, Dervi Polovina. Ka- All jednoga dana zadrhtao mu glas. Kao kad se
ko je on umro, taj obiaj samo ja odravam. grlo osui, pa se vidi samo micanje usana a zvuka
- Da ujemo. nikako nema, dva-tri puta izilo mu usred ezna
- Kad sam u najgorem stanju, kad nemam nov- nekakvo itanje, i on jedva dokraj io. U damiji
ca za kutiju cigareta, takvih kakve eto i ti pui, ku- je bio nekako posramljen zbog ovoga to se njego-
pim najbolju cigaretu, ali samo jednu, jer mi ne os- vu zvonkom glasu :',Jgodilo. Kad je demat iziao
tane ni za pola druge, i onda je polako, na tenne, iz damije, on se jedva izvukao na sofe i s mukom
kako Turin kae, ispijam. Ona mi intenzivnije za- preklju ao vrata.
mrai vid nego p duzine drugih. A kad nemam ni - Derviaga, ta ti ono bi? - pitao ga stari Edhe-
toliko, ja se strpim, nisam kao Dervi Polovina. movi .
Uostalom, moja je manifestacija neimanja sitnija, - Ne znam - jedva je aptao.

326 327
- Da te ta ne boli? - Iiih! - uzdahnu on. - Kau da je Sarajevo lije-
On nije odgovarao. Edhemovi ga je pogledao po, da se svijet tamo nosi kao cvijet svaki dan, a ja
paljivije i, makar da je suton pao na zemlju, vidio se samo na Bajram zaodijem kako treba i uvam
mu na licu da ovjek gladuje. Izvadio je kesu, raz- ono sirotinje.
vezao je i dao mu forint. - Preobu i demo mi tebe, pa e mo i u najljep-
- ta je ovo? Ja nisam... e drutvo...
- Proui mi materi Jasin. - Nemam ja tamo nikog poznata.
I ovjek otiao ku i na veeru. Te ve eri Dervi - Pa upoznat e se.
Polovina opet onim svojim obi nim zvonkim gla- - Kau da je veliko Sarajevo.
som dozivao vjerne, da pred Allahom panu licem - Koliko dvadeset ovih kasaba.
k zemlji, a glas mu se razlijegao do na onu stranu - Pa ne moe biti da nemate tamo boljih mujezi-
Save, do Gunje. Na izlasku iz damije, kad se suo- na?
io s Edhemoviem, inilo mu se da je prestao biti - Ima ih dosta, ali ti bi doista bio prvi.
onaj prijanji moralni ovjek koji ivi od paj- - Ne mogu ja, brao, ostaviti ovo mjesto. Fala
skromnijeg redovnog prihoda to grani i s glau, vama koji mene zovete, ali ja volim ovdje.
da je zapravo primio milostinju, da je prosjak. I ta - De nam barem kai zato voli?
ga pomisao strano mu ila, iako on nije tek tako ni - Eto, ja volim, kad ba velite da mi glas valja,
za ta primio novac. On je Edhemovi evoj materi da me i oni prijeko uju kad ovdje okuiem, i neka
prouio za duu Jasin, ipak je dakle zaradio no- vide kakvi su mujezini ovamo nakraj Bosne, pa
vac, makar da je dobio mnogo, mnogo vie nego se nek misle kakvi tek moraju biti u Sarajevu, koje je
za takav trud darivaju hode. kolik dvadeset Br kih.
Kad se stari Edhemovi raspitao u Vakufskom Clanovi Vakufskog povjerenstva i revizori iz Sa-
povjerenitvu kolika je pla a mujezinu, za udio se rajeva zgledali se. Poslije, kad je on otiao, gledali
i zaprepastio: su da mu iz kakve bilo stavke prora una pove aju
- Pa ja se ne bih za one pare onoliko puta po- plau, ali niodakle nita.
peo uz munaru i s nje siao i bez okuisanja. - Nema fajde, ljudi, pomo i mu se mora. Mora-
- Vjerujemo ti - rekli su mu u vakufu - ali ova mo mu izmedu sebe redovno skupiti pa mu dati.
damija nema imetka, i ovo je najvie .6 *o mu se
moe dati. - Lijepo, koliko god reknete, ja pristajem - kae
Dervi Polovina i dalje se penjao uz munaru, stari Edhemovi - samo, ja sam vidio na njemu da
okuisao, vrio revno svoju dunost, dok jednog d- on ima ponosa, da on nije prosjak, a ovo je neka
na ne dode revizija iz vakufske uprave iz Sarajeva. vrsta milostinje.
Dozvae ga u vakuf. - Neemo mu davati kao milostinju. On je u
- Dodi ti nama u Sarajevo! U nas se brli mu- dvadeset i etiri sahata zaposlen jedan sahat kao
jezini, pa emo tebe postaviti u Carevu damiju. A mujezin. Neka nam ta bilo radi u onom ostalom
imat de plau pet puta ve u... vremenu, pa da mu plaamo rad.

328 329
- Nije on ni za kakva posla. Ne bi bio ni za to e ovim prolaznim svijetom, neka ostave za as svo-
da ui djecu u mektebu. Neka nam u dokolici u i je svagdanje poslove, neka umiju odredene dijelo-
mrtvima pred duu, a sebi da ouva duu, pa demo ve tijela, pa kad stanu u damiji jedan pored dru-
biti zadovoljni i mi i on. goga, pred Boga, oprat de duu i biti isti i nevini
I na torn ostalo. Svaki ga sutradan naponase po- kao istom rodena djeca...
zvao i rekao mu da mu togod prou i pred duu
neko ocu, neko materi, neko djedu ili nni, i da se
navrati kad bude gotov.
Tako je Dervi Polovina sjedio na sofama pred
damijom, s Kur'anom u rukama, i spominjao
mrtve, a onda bi zaredao ispred du ana Hadi-
mehmedagi a, Hadiselimovi a, Edhemovi a, Ku-
Ukalida i jo nekolicine drugih koji su ga darivali.
Jednoga je dana zaredao od du ana do duana i
svitna im rekao:
- Ne moe ovo ovako. Vi imate vazda posla u
du anu, pa kad ja dodem, esto me i ne opazite u
ovome mom izlizanom odijelu. Kad ve hoete da
mi pomognete, neka vas Allah nagradi iz svoje
bol--hazne, ja du vam, samo kad dodem u teko
stanje, do i u duan u svojoj bajramskoj opravi,
pa mi onda dajte to vam od srca pode. Neka zna-
te, kad vam dodem u najboljem to imam, onda
sam u najteem stanju, pa...
I tako je on, kad bi plau potroio, kad bi zadnji
ru ak pojeo i bez veere legao, pa kad bi sutra os-
jetio drhat i napuklost u grlu, doao ku i, umio se,
obukao koulju od beza sa svilenim rukavima, o-
hane alvare, dubu i svilenu utu ahmediju, pa se
proetao kroz ariju jednom i drugi put, a kad bi
se vra ao prema damiji, istr avali su iz du ana
preda nj njegovi zatitnici i kriom mu tutkali u
depove krune i forinte, i on bi se uputio pravo ku-
di, presvukao se opet u svagdanje ruho, penjao se
na munaru da javi ljudima neka se ne zanose suvi-

330 331
ISPOD PLANINSKIH VRHOVA
njali svi seljaci, a po njima i orunici. Mujo je na-
pastovao i druge djevojke, koje su ga izbjegavale
zbog njegova porijekla, a kad je Merku uhvatio,
morala je nastradati.
Kako je to bilo Mujo? Kai nam i priznaj pa
e ti lake biti.
Mu... mu... mmm... dopiralo je iz njegovih
grudi mumljanje stanovnika dubokih umskih pro-
valija i neprolaznih jazbina.
Mladi sudac, na poetku prakse, zgrozio se i po-
Izila sudska komisija da izvidi dogadaj. Oru- gledao ga, pa osjetio jezu uz lea, kao da je na
nici ve nali zlo inca i spu ena lancima doveli ga umskoj istini ispao pred nj medvjed. A ovaj je
do mjesta gdje je rtva leala uz potok, medu ovdje u odijelu koje je satkala ljudska ruka!
mravim vrbama i polomljenim jablanovima. Ruke Hoe li nam ita priznati obratio mu se
mu bile pomodrile, a o i pokrvavile. Cijelo se selo opet, ne pogledavi ga.
natislo da vidi udo nevideno. Napasnik je uhva- Mu... mu... mmm... ulo se muklo mumlja-
tio na osami najljepu seosku djevojku, koja je nje kao i prije.
umrla u njegovim rukama. I sad je on u lancima, a Dakle? obrati se sudac lije niku, koji je ve
komisija razgleda mjesto i ispituje prisutne, kojih obavio svoje i prao ruke.
je i previe tu a da ne bi smetali lakem poslova- Lijenik je kazivao u zapisnik mnotvo stru nih
nju. izraza, koji su imali da reknu: Neko je nasilno ob-
Mujo je gorostas tijelom, golemih uda, kao da je ljubio Merku. Ali taj Neko nije bio sadist koji bi
skovan od bukovih balvana, malene glave na jaku uivao u muenju rtve, nego primitivac u kojemu
vratu, niska runjava ela, ra upane kose u koju se vjekovna elementarna snaga nataloila i prova-
nikad nije ealj ulazio. O ima crnim ispod kutra- lila u torn asu, te je rtvi pregrizao grkljan i dojke.
vih golemih obrva sijevne pokatkad kao zvijer. Ri- Nokti su na vie mjesta ogrebli kou i zarili se u
da brada i kosmata prsa i ruke prikazuju ga prije meso. Smrt je nastupila nakon groznih muka, to
urodenikom neprohodnih kreva i bukovih uma se vidi i po krvi koja je ostala na vie mjesta zgru-
nego uljudenih sela. ana medu vrbama.
Selo je graknulo na nj da ga, onako vezana, raz-
nese na komade, jer on je unitio najljepu, naj- Kako se smrkavalo, poli su svi u selo. rtvu su
krupniju i najzdraviju djevojku, Merku, koja ras- ponijeli da je sutra sahrane. Komisija e noiti u
krvavljena i izgriena lei sada pod jednom vrbom selu i rano po i u grad. Mujo u lancima izmedu
kraj potoka. Le je po eo truhnuti jer nekoliko da- etvorice orunika iao naprijed.
na tu lei, dok se pronaao Mujo, na koga su sum- Nakon ve ere nastao u skupu razgovor o doga-
daju. Sudac se zanimao da od seljaka sazna ko je
332
333
Mujo, kad ve od njega samoga nije mogao nita iskaze, ali mu je ipak godilo sjediti s gospodom, pa
saznati. je mectu njih doao i u neko doba otpo eo pri u:
- On je oban bio svjetski - kae selo.
- Napastovao je djevojke.
- Nije nikad ni s kim govorio. Nijem je. Tamo podalje, u petom, estom li selu, u Be a
- Ne zna ta je novac. Nije napla ivao uvanje Tanovi a nestalo djevojke. Nestalo je, pa je nema
stoke, osim to bi, kad bi ogladnio, posisao na pai te nema. Cuvala jednoga dana krave, pa krave do-
koju kravu i u seljaka ije je krave uvao pojeo ko- trkale u pola dana ku i, a Fate obanice nema.
mad prosenice ili anak kukuruzne kae. Nadiglo se selo da je trai, pa nigdje ni traga. I sra-
- Mi smo ga od svoje sirotinje odijevali, a obu- unalo da je u Golubiju jamu pala ili je kakva zvi-
e nije nikad htio. jer raskinula negdje u dubini ume, gdje ljudska
- Najvie puta i odijelo bi zbacio sa sebe, a mi noga ne dolazi. Tri puna mjeseca tako prola i ve
bismo ga gotovo silom natjerali, radi enske elja- svijet zaboravio Fatu. Jednoga dana Meho Fazla-
di, da pokrije sramotu. gi poao u lov, te zaao u neke haluge, pa u neke
- Kad smo jednom obrnili od njega jednu dje- peine, po kojima je mahovina zarasla, kad iz jed-
vojku, zagrlio je bukvu i drmao njome kao med- ne peine uje jeanje: Ah, h ... Momku se kosa
vjed kad otresa kruke. nadigla na glavi, nije ala, u takoj dubini umskoj,
- On ne izbacuje nita iz usta. Bacite mu aku gdje ljudska noga malokad do e, pa ljudski glas.
ljiva u usta, on samelje jednako i kotice kao i Uinilo mu se da mu se prikazuje. Nu , bio on vr'o
pljuhvu... momak, pa se ne htjede vratiti sramotan u selo, ne-
I redale se pri e o njemu, a sudac sve bojaljvije go pode do pe ine iz koje je dopirao ljudski glas i
pogledao je li dobro svezan. vidje ensko eljade gdje lei na mahovini. Pozna-
- Ko je on? Je li ovdje roden? de Fatu i vidje da je u medvjedem brlogu, pa se
- Odavno je u naem selu - kau mladi. vrati u selo, a putem zasijecae noem bukve da bi
- Kad smo se vratili iz rata, zatekli smo ga ovdje znao put. Nade jog trojicu drugova u selu, pa s nji-
kao momka - vele stariji. ma do one iste pe ine. Fata ne mogae na noge.
- A kako se zove? Bijae gotovo i glas i pamet izgubila, ali im ipak is-
- Mi ga zovemo Mujom, a Bog zna grijeimo li pria da ju je medvjed ugrabio kad je stoku pasla,
to ga zovemo ovim imenom. Prije bi mu pristajalo da ju je donio ovamo u pe inu i da je postala nje-
ime medo. gova ena. Hrani je umskim krukama i donosi
- Odakle je doao? joj ulita puna meda i pela. No, veli po Bogu
Mlai nisu znali. Najvie njih bilo je u ratu kad brao, spaavajte me! Iznesoe je oni medu so-
se on okojasio u selu, a samo bi stari Ramo mogao born i skrie se blizu peine da ekaju medvjeda. U
o njemu neto vie znati. neko doba dode i on - nosi ulite. Utra u pe inu,
I dozvali su njega, a on se najprije ne kao, jer pa kad ne na e svoje ene, istra s onim ulitem na
nije htio da hoda po sudovima, da ga zaklinju na peinu, obazre se na sve strane i riknu. Cetiri prija-
334 335
telja zapale na nj iz puaka, a on se srui kao kla- I nastavi se sijelo i prie:
da. Sadrijee mu kou, a u njoj, svrh njuke do u U jezeru pod vrhom planine ivi zmaj, pa
dno repa, sedamnaest pedlji. Usijeku nosila, pro- kad no u izleti, kreu varnice iz njega, i gdje pane
stru na njih svoje struke i medvjedu kou, poloe na zemlju, sve oko sebe spri.
Fatu na nju, pa hajd u selo. U bukovoj umi, vie seoskih ispaa, sastaju se
Kasnije ona enskinju pri ala kako je ostala s vile i kolo vode.
medvjedom samdruga, kako ju je milovao i tabane Na velikom guvnu vjetice vode dogovore ije
joj lizao, pa joj na njima koa otanala i dugo vre- de srce pojesti, koga li de umoriti.
mena nije mogla na noge ustati. Kod raskr a podno sela pokopan je jpnak koji
Dan po dan dok prihma vrijeme i da se porodi. se borio u jednoj bitki, i kad mu je dumanin glavu
Radala je sedam el i ne bi se rastavila s edom posjekao, on nije dao da mu pane na zemlju, nego
da ne donesoe veliki no bjelosapac Zuka bajrak- ju je uzeo pod pazuho, i takav svezao dumanina,
tara, izvukoe ga iz korica i niza nj joj kanue ne- doveo ga do seoskog raskr a i tu se svalio s konja.
koliko kapi vode, pa kad ih popi, Bog dade, otpa- Zakopali su tu i njega i dumanina mu, koga su
de od nje dijete, ali dijete od naramka, rutavo kao svezana zatekli i tu pogubili ...
medvjed.
Sakrie to udo od svijeta, a dijete odraste kao
divlje. Prozvae ga Mujo, a kad se opasa snagom, I to je no vie rasla, nicale sve ivlje pri e o
odagnae ga iz svog sela. Mati mu se udade u trete vukodlacima i nakazama, a kad je vrijeme bilo raz-
selo, a njega ne htjede niko primiti. ivio je sa sto- lasku, nikud smo eljde nije smjelo.
kom, nijem i divlji, pa je takav doao u nae selo Ostali su u jednoj kui sudac i lijenik, dva
za ovoga posljednjega rata - spomenuo se, ne po- orunika i Mujo. Svima je prostrta slama, a po njoj
vratio se! novi gunjevi. Nasred sobe ognjite sa ivom vat-
rom, pa ni ona ne moe da spusti one dlake koje
su nasrhle od nepojamnog straha no nih planin-
Cijeli se skup pretvori u jedno uho da upija rije- skih pri a. Samo je Mujo udno sobe ulan en drije-
i Ramine, a trnci prolaze kroza svako tijelo. Si- mao.
uni prasak cerova ugljena na ognjitu, koji drug-
da ne bi ni primijetili, sad ih sve potrese, a nono - ta vi mislite, kolega, o ovom Muji? iji je
rzanje i stresanje konja u staji doara im dolazak on? - pitao je sudac lijenika, koji je ve legao i
medvjeda koji hoe da spasi svoje dijete izmedu namaknuo na se gunj. - Medvjedov?
Ijudi. - Bajka! On je nezakoniti sin Mehe Fazlagia i
- Kakva Ii je to iegenda i kako svijet moe u nju Fate Tanovi a, koji su pri om o medvjedu uspje-
vjerovati? - pita se sudac. - Gdje bi to moglo bi- no zatakali svoje seksualno zastranjenje u ovom
ti?! Medvjed i ena. Njihovo dijete. Pa to je kraj patrijarhalnom kraju. Medvjedov? Bajka. - I ve
gdje nie i ivi bajka! je zahrkao.

336 rj 22 - A. Nametak: Trava zaboravka


337
Bajka, razgovarao se sam sa sobom sudac. nije kolut u nosu, nego su mu prednje ape vezane
Bajka. Sad je kraj kolovoza, a mi smo ovdje ukraj lancem.
vatre, dok bismo dolje rastvarali prozore i teko Izveli su ga i svezali u staji, a jedan je orunik
bismo zaspali u toplim krevetima. ostao pred vratima.
Orunici su zaspali, poto su lanac kojim su Kad su se ujutro probudili, opazili su u suca bi-
utegli Muju zavezali za jednu gredu na stropu. jele sljepoo ice i prvi snijeg na planinskim vrhovi-
Njih nije mogao da pita, a nije mu ni san mogao ma.
na oi.
Zaista je to sve izmiljotina. I taj medvjed i
njegovo dijete. To je nesretnik. Siro e neko, mo-
da od straha ili ega drugog zanijemjelo, tu eno
po glavi, ostalo i ludo, i dali ga da ide sa stokom,
ne da je uva, nego ne bi li ga koja umska zvijer
unitila. A i u njemu se budila mukaraka elja,
kako su godine dolazile; ene bjeale od njega, to
mu je jaalo strast, i on ovu nesretnicu ugrabio i is-
kidao. Sasvim razumljivo.
Je li, Mujo, kako si to ti? poveo sudac s njim
razgovor.
Mu... mu...mmm...
Jesi li ti zato nju gonio to su te sve ene izbje-
gavale?
Mu... muuu...
Uvidjevi da nee razumjeti nijedne rije i iz nje-
gova mumljanja, zapo e ga pitati to isto mimikom.
Mujo se podigao na koljena, rairio ih, a onda
uobluio svezane ruke, sagnuo se do nad samu
zemlju, dokle mu je lanac doputao, i stao stenjati,
gristi lanac i svoju ruku, iz koje briznu krv. Njego-
ve pokrete pratio je sudac s uasom, vjeruju i da
su oni ponavljanje samo onoga to se dogodilo
pred koji dan s Merkom. A kad iza stenjanja i
mumljanja izbi vrisak i urlik, sko ie iza sna oru-
nici, bunovno gledaju i as Muju as suca, koji je
bio uvjeren da gleda svezana medvjeda onakva
kakva cigani vode po vaarima, samo to u ovoga

338 339
zz
PODNE

Okrenusmo gradu leda i nakon naporna hoda


dodosmo u na stari ardak na ljetnikovac. Os-
lobodismo se svih muka kad posjedasmo po se i-
jama, a Fata, ki naega sijedog susjeda, donese
nam crnu kahvu. Ne zbore i ni rijei, poslui nas
sve. I ono najmlade, to mlae bijae od nje. A
njoj bijae istom esnaest prolje a. Poslije dode
njen otac, stari Jusuf, i zapovre sa starijima razgo-
vor.
Sjeo sam na prozor. Dolje na podvornici kuku-
ruz iikao. Vjetar me miluje s Velei. Miluje i nje-
ga i otresa mu pelud s crvenkastih klasova i sije ga
po raznobojnoj svilici klipova. Kroz redove jabla-
nova mili voda. Sunce je pije i biva sve manja, dok
je nestane dolje u afrinu Naklu. Na bari pod ja-
senom lekari kosac i kuck eki em po kosi. O-
tri je. Polijegali ostali kosci po ledini. Svaki met-
nuo torbu pod glavu, rupcem pokrio lice da ga
muha ne smeta. Na gumnima se vre ito. Okre u
se konji, taru kopitama klasove, sagibaju glave s
asa na as da do h ate koji klas, ali ih odmah ljes-
kov prut vra a zbilji. Svako je zrno skupocjeno.
Gro e zri u vinogradu i sit kosovac pjeva.
Duhan razastro li e, sunce pije i zri. Zale dje-
vojke pa mu krope klasove. Pogdjekoji ostave za
sjemena. I pjevaju.

343
U Humu jarebice ukaju sjeme od kadulje, a je- - Idite - tjera nas otac. - Ne upli ite se u
dan se jareb ispeo na kamen i drai me: pit -tirit, na razgovor i ne smetajte nas!
pit -tirit. Sali smo i sjeli na sofu. To je gomila kamenja,
Hou da uzmem puku, da mu se pribliim do pokupljena s njive i iz bake, poravnana, pa se na
plota i da ga pogledam niz pu anu cijev, ali se njoj uhvatio sloj zemlje i nikle dvije smokve, koje
predomiljam. Ne u nikog krvlju da pozdravljam. su se ve razrasle, a iz susjedove avlije nadnijela se
Ljeto vlada krajinom, a sunce nad svim. golema murva murgulja.
Fata; k i moga susjeda, prila i pita me: - Kada ete nas opet ostaviti? - pita ona.
- Kako ti se svida? - Pa istom smo doli - velim ja. - Zar bi eljela
- Sve je dobfo, a ti najbolja, sve je lijepo, a ti da nas se as prije rijei?
najljepa. - Nije to, nego da znam koliko du biti sretna -
- Umijem ja i zloasta biti, i runa. proaptala ona.
ene mogu biti zle, ali rune nikako. - 0, ako de ti sre a tako dugo trajati, mala mo-
Krv joj je podbila lice. ja, koliko demo mi biti ovdje, onda de s prvim
ta vi to tamo prl ate? - pitao njen otac. hladnim danima pasti studen na duu tvoju.
- Nita. Pri am o bijelom zecu. - Molit u Boga da grode polako zri, da ljeto
- Da ne bude crh. Pazi se! - rekao mi on. Kao traje jog dugo, dugo, da ne odete vi.
da me poznavao. - Pa kad oni i odu, ostat du ja, mala moja, a ja
Lijepa je one bila. I bijela. Jo lani, kad smo znam da je tebi lako za sve. Ti mene eli. Reci.
prvi put ljetovali ovdje, vidio sam je i nekako dje- - Da, tebe rekla ona.
tinjski zavolio. Jednog jutra, kad se ona opratala I oborila pogled. ^ ^

od djetinjstva i kupala na umskom izvoru, a ja je I moj je pogled ostavio njene o i i iao nanize.
skriven gledao, rodilo se u meni neko posebno - Fato, pa ti goji ptice u kavezu.
uvstvo. Htio Sam da poput srednjovjekovnog vite- - Gdje? - snebiva se ona.
za kleim pred njom i ljubim joj ruku. I moj prvi - A ta rade dva goluba bijela?
pokus potpuno je propao. Nisam kleknuo na ko- Poloio sam ruke na njena prsa, kao to sve eni-
]jena, nego sjeo kraj nje, nisam joj ruku poljubio, ci stavljaju ruke na svetu knjigu.
nego usta i divljaki joj obuhvatio petnaest prolje- - Pusti me, vidjet de nas ko.
a u vrsti zagrljaj. To je bilo mojih osamnaest go- - Tue li se golubi na sudbinu svoju? Nije bilo
dina. ruku koje bi ih gladile. Nije bilo daha koji bi ih
I nakon deset mjeseci opet se vidimo. Oha je jog grijao kad im je trebalo topline. Nekad im je i pre-
enskost joj svijetli iz oiju. Lice joj je ma-Ijepa. vrue bilo od tvoga srca, a nije bilo na njima hlada
lo blijedo. Tijelo puno krvi. I bez malja je. Ja to od moje kose.
volim, a ne mogu joj nita pred starijima. Zovem je - Pusti me - aptala je, a oi joj se sklapale od
dolje, pod murvu, a ona se neka. sre e.
344 345
Sunce nas grije i kroz granje. Izi imo iz hlada, komad debele dubove kore. Uzeo sam je u ruku,
neka nas spali! Ostat e od nas aka pepela, iz nje- ali kao da sam mraz dotakao. Zmija se pruila.
ga emo se opet roditi kao feniks-ptica, mala mo- Vrisnuli smo oboje. Ja sam uzeo ipku da je ubi-
ja. jem, a Fata mi je branila:
Mi smo sretni! Ljeto vlada krajinom, sunce nad Nemoj je biti, nije ni ona tebe ujela.
svim. Zmija, neka ogavna, kratka i debela, crnokrug
zvana, polako se valjala i primicala gomilici kame-
nja.
Nije bila ona seljanka. Otac joj se ovamo dose- Ova je opasna kae ona. Kad lijena zmija
lio iz grada na svoju djedovinu. I imao nju. Rodila ujede, ne preblj se. Znam ja, kad jednom ujede
mu se kad je ve posijedio, a bez majke ostala kad zmija Hatidu Besarinu, sva ote e. I po rukama i
je prestala biti dijete. Lijepo su ivjeli, a ku a im po nogama iskoie joj crni koluti kao to su koluti
bila kraj nae. I to nam je jedino drutvo bilo na u crnokruga. I umrije jadnica.
selu. Neko nam se pribliavao.
A nas dvoje uvijek jedno s drugim. Nekako Otac kae ona.
vrnjaci ili bar bliih godina, a sve ono drugo ta vas stoji vriska? pita on i strogo nas gle-
daleko pred nama ili iza nas i nije spadalo u nae da. Sumnjiv sam mu. Boji se moje krvi to mi je
drutvo. Ako se ilo kpiti trije a u umi, nas smo podbila lice i zalila mi bijelo u o ima.
dvoje ili; ako se upala slatkovina u kukuruzu, Zmija, bbo, veliki crnokrug.
opet smo mi tamo bili. Ako se ilo po vodu, nato- Pa gdje je?
varili bismo burila na magare i potjerali ga pred Zavukla se u onu gomilu.
sobom do vrela. A vrelo je bilo nedaleko od ku e, On uze debelu batinu i njome obarao kamenje.
na polju, bez ikakva zaklona, i sve se dobro vidjelo Zmija leala nepokretna, troma. On uzeo tanku
s naega ardaka. Ja sam najvolio i i u trije e i drenovu ipku, oinuo je jednom po glavi, ona se
vazda sam pitao je li ga nestalo. Kradomice sam prevrnula i strano se motala. Jo dva-tri udarca
ga bacao bez potrebe na vatru, da ga as prije ne- batinom i u zmije je samo kusasti rep podrhtavao.
stane. Zadjelao je klin, probo zmijinu glavu i prikovao je
I onda u umi mi smo bili djeca. Ona bi brala za zemlju.
drenjine, a ja sam kupio treskotine od starih posje- Nee, Ije, vie nikoga kae starac zadovolj-
enih dubova. Sluaii bismo kako kosovac fi uka i no. Idite ku i veli nama.
kako una kljuca koru na starom dubu. I jeli bis- Nismo nakupili drva kaem ja.
mo sone drenjine koje su nam opijale usta, pa Nemojte ni kupiti po ovoj vru ini! U umi je
smo se morali mrgoditi. vr e u ljetu nego izvan nje. Drvo se zagrije tu-
Jednom zarnalo nisam uzeo zmiju i strpao u vre- maio on. A i zmija ima sad mnogo. I najopasni-
u u koju sam sakupljao trije e. Pod jednim drije- je su medu Gospojinama.
nom leala ona savijena, i meni se uinilo da je to Pokoravamo se i idemo pred njim.

346 347
Izlazimo iz ume, a provijenca nas zapljuskuje
svjeinom. Donosi mi jog jedno ulite, i ja mu se zahvalju-
jem, a on me gladi po kosi kao dijete i miluje. On.
Nas dvoje pjevamo. Starac zadovoljan i lice mu
vedro. Starac.
Vidim neku maglu iznad nas i ujem zuku. Ka-
em njemu. Polijegali svi na podne. Sunce pritislo. Priroda
- Pele se rojile - veli on. nekako umrtvljena pa ni makac.
Uzimam aku zemlje, bacam je visoko i pele se Nas dvoje idemo da upamo slatkovinu u kuku-
sputaju na trenjevu granu u naem vinogradu. ruzu. Ponijeli smo i no, jer u jednom kraju njive
- Sad demo ih uhvatiti - veli on. - Priekaj ti ima bostanluk, a karpuze zrele i drob im kao krv.
mene dok donesem ulite, a ti, Fato, naberi ljubi- Na susjed osobito ih njegovao. Kad nije bilo
ee. kie, on dogonio vodu s vrela i zalijevao ih, a one
Ostao sam i gledao kako su se pele objesile o pruile vrijee s golemim plodovima. Kuckam
granu kao zrio grozd. Eio i njega, nosi staro ulite. prstom po njima. Koja zazvoni jasno, zrela je. Be-
Trljamo ga iznutra li em od ljubice, a on ape: rem i kriam jednu, pa krie izlaem suncu.
- U kuu, majka, na domak, majka, u kuu, - Ugrijat de se - kae ona.
majka... - Nee. Ovako se rashladuju kad su vru e, a ne-
I otre se od skupa uta, duga p ela 1 unide u ma vode da se u njoj rashlade.
ulite, a sve navrvjee za njom. Griska ona dilumi e i udi se kako su se na sun-
Drim ulite na rukama, a pele se penjt# po me- cu rashladili.
ni i kaklju me. Nagnula se prema meni, i duboki otvor na kou-
- Ujest de me. lji pao, a oni golubovi kao da klepu krilima, ho e
- Nee, ne boj se, samo se nemoj braniti. da polete i da panu meni na dlane. Uzimam dilum
- kaklju me. karpuze i bacam im. Ona se sva stresa.
- Strpi se! Nek zna kako je kad se neko kak- - ta to radi? - kao da me kori.
lje. - Smjeka se on. Starac. - Hranim pti e da mi ne ogladne.
Sve su unile, a on prihvatio ulite i ponio ga Nju golica zalogaj i hoe da ga vadi, a ja lije-
naoj kui, stavio ga u zavjetrinu i pokrio tekom vom rukom hvatam obje njene, a desnom idem
ploom. prema njedrima.
- Kasno se rojilo, izvan vremena, ali moe biti - E, pa kad voli da su gladni, ja u ga izvaditi.
lijepa jesen, pa de na vrijesku sakupiti hrane. A i ja - Nemoj ti, ja du - kao da moli ona.
du ti dati jedno ulite, pa zametni uljanik. Malo se
kome dade u p elama. Samo sretne ljude vole pee- Jaka je ona. Mogla bi istrgnuti ruke iz moje, ali
le i mnoe se kod njih. se pravi kao da ne moe i uvija se. Moja mala vra-
golanka.
348
349
A dilum se topi u njedrima. Ja se topim uz nju i Dr em pred golim njedrima i kuam izvaditi
ona uza me. A nas sve ee ono sunce, toplo i a- alac. Ruke drhte i prsti se spliu. Napokon mi us-
rko. Podne. pijeva.
Uzimam tri kami ka i svakim potarem ubodeno
mjesto i bacam joj ga preko glave.
Kia je padala i oprala sve. Sve umiveno. I gro- Berem tri vrste trave i svakom potarem ubodeno
e. Jagode na grozdovima kao ehrbr i bistre, mjesto. Kau i vjeruju da to pomae.
vide se pice u njima. uljamo se unutra da nas ko A onda padam na njena prsa i isisavam p elin
ne vidi. Malo je sad loze. Pomire stara, a mlada jo otrov. Ona dre sva i mi ne znamo ta radimo.
ne rada. tedi se. To je uz duhan sad jedini prihod.
Ali mi jo ne razumijemo brige starijih, koji cijene
svaki grozd, svaku jagodu. Ulazimo tajom na kla- Naveer doao njen otac na sijelo. Donio gro-
nac. Svako spava sad na podne, i ne bojimo se ni- a u rupcu. U vinogradu mi nismo sve mogli po-
kog. Idemo i kuamo od svakog trsa pokoju jago- jesti, pa ga ostavili pod smokvom.
du i, ako nam se svidi, beremo. Sve snosimo pod - Neko mi je danas pokrao vinograd - kae on
veliku smokvu crnicu. I one poele zoriti. Kora im - ali se stope dobro poznaju i sutra demo gledati
se rumeni. ko je.
Gro e slatko, a mietin upravo Ora grlo od Ja se zaario i jagode mi staju u grlu.
preobilja slasti. Nou je kia padala i stope se izbrisale. Spaeni
Mi sjedimo jedno prema drugome. Na vlanoj smo.
smo zemlji i nita nema pod nama. Ali se mi ne Donekoliko se vraamo sa sela u grad. Lete da-
obaziremo. Najprije smo ubrali nekoliko smokvo- ni kao na vjetru li e.
vih listova i na njih poredali grozdove. ap emo - Jo demo malo zajedno biti, mala moja - ve-
neto jedno drugome i sre a nas gui. lim joj ja.
itav grozd bacam joj u njedra. Uzdie ona i boji se onih deset mjeseci to de ih
- Nek mi golubovi ukaju, nek nisu gladni. sama na selu provesti.
Ona se ne brani, a zaareni joj pogled luta gore. - Dok smo ovdje, da smo bar to vie zajedno.
Najednom priguen cik, i ona se sa strahom za me Hajdemo na vodu!
hvata. Tovarimo burila na magare i tjeramo ga pred
- ta je? - pitarr. ja. sobom. Ne uri nam se. Vode ionako ima dosta
- Neto me ujelo za prsa. kod ku e, ali mi eto tako, samo da nismo starijima
na oima.
Vadi grozd iz njedara, a pela se savija u Zahvatamo drvenom posudom vodu i nalijeva-
smrtnom gru. alac je zaboden nad bradavicu li- mo u burila. Puna su, a nma se ne uri. Gledamo
jeve dojke koju jo niko nije podojio. Pela samo kozli e kako su klekli na koljena i iz jrka nie vre-
jednom ubode aocem i umre. la piju vodu. Diu glave i otresaju malim svilenim
350 351
bradicama. Sunce stalo navrh neba i miruje kraji- - Pa dosta smo i bili sretni - veli ona ispra aju-
na. i me. - T , da je ovako uvijek, dosadilo bi nam, i
- I ko zna kad demo vise ovako? - veli ona. - I to vie ne bi bilo pravo zadovoljstvo.
hoemo li vie ikada? - Deset du te mjeseci eljeti i onda u te jo vie
- Sretni smo bili, mala moja, i sebini. Davali voljeti, mala moja.
smo milovanje jedno drugom, a i drugi eznu za Moji su odmakli preda mnom, a ja se pratam s
naim milovanjima i tijelima. Ko zna ko de tebe njom.
grliti, mala moja, a koje li du ja? - Pa da mi njeguje golubove, mala moja. Neka
- Ne govori, ne daji mi pelin poslije ovo nekoli- im je perje uvijek bijelo.
ko medenih sedmica! Kad ne bude tebe, sklopit du - Bojim se da ne umru od gladi.
i i u sanjama du te milovati. o Ostavljam je sa samim jednim poljupcem u sa-
Tovarimo burila i konopcima ih uteemo na sa- moi. Cuvat de moje pele i sjeat e se mene.
maru. Moje se ruke zaple u i neprestano bjee u Odmiem i osvrem se. Naa ku a sa zatvore-
svoj zakion, kao ptica kad je nevrijeme goni u gni- nim prozorskim kapcima gleda za nama i ali nas.
jezdo. ini mi se, najvie mene.
- Hm, hm - usiljen kaalj iza nas. To je njen Sunce poklopilo krajinu. Podne.
otac. Mi oborenih glava idemo ku i.

- Pa ti veli, nije jo vrijeme da se on eni - veli


starac ocu.
- Kakva enidba? Istom dijete progledalo o i-
ma.
- Eh - uzdahnu on.
Ja sm sluam iza zida kako se oni razgovaraju
pod ardakom. Istom malo sjene na ledini gdje oni
sjede.
Pue i odbijaju dimove, dr u im ruke s finda-
nima punim kahve. Teko je to.

I sve je ve u suho uneseno. I trganje gro a


prolo, i kukuruz obran i okomian. Mi se sprema-
mo u grad. Sve je natovareno na konje i otilo pri-
je u grad. Pratamo se sa susjedom i 'njegovom
kerkom. U njenim oima nekakvo svjetlo.

352 23 - A. Nametak: Trava zaboravka 353


SUNCE
li sluali i pokoravali se. Visok je zid svakog dijelio
od susjeda niko se nije htio mijeati u tude po-
slove malen je prozor gledao na ulicu, jer je e-
ljad okrenula svu panju na kuni red, a malo se
obraalo vanjskom, zajedni kom. ao je njemu to
to tako gine iz dana u dan, pa su crveni krovovi
ei (on obiava re i da su to crvene, otrovne glji-
ve), to se rue zidovi izmedu susjeda i to se na
starim ku ama probijaju iroki i visoki prozori na
ulicu.
Prolomilo se sljeme na Dizdaria kui pod sil- Tako je eto i ova susjedova ku a pod plan,
nim teretom plo e. Sasulo se neto krova u ku u, jer inovnik koji je doao odnekle daleko iz vap-
ali nikom nije falila ni dlaka s glave. Potedjelo ih, ske zemlje, nije htio useliti to se nije preuredila.
pa eto, stari Memiaga dijelio i kapom i akom za Ostalo je ipak dvorite po starom. Po zidovima i
sre u u nesre i, a dok se ku a ne pokrije crijepom, oko cijelog dvorita razapete odrine, pa se kroz li-
odveo eljad na selo. Dao klju Salih-majstoru e smjehlj teki grozdovi, a sunce se eta preko
Hujduru, pa eto njega, eto ku e, neka preda klju i njihovih jagoda i gled se u njima. U dnu smokva
uredenu ku u, a na dlan de primiti koliko je pravo. sa irokim liem i ipci s crvenim plodovima i ve-
Salih omjerao, ra unao i prvoga dana popeo se lika murva, koja je prekrila pola bae. Stari Ham-
na krov da skida teku plo u. zi, kad je izdavao ku u strancu, nije htio poreme-
Vidio je on sa sljemena ustalasano kameno mo- titi red u dvoritu. Neka stoji kako stoji, a ako im
re hiljadama takvih ku a kao to je i ova, s koje se ne svida, uplje im ispod neba, pa neka trae. I
on treba da skine kameni oklop i da joj natakne inovnik, s mladom enom, za kojom su se svi ok-
crvenu kapu od crijepa, kakva je kod onih ku a retali napasaju i na njoj oi da su im niz bradu ba-
to se diu u pravac, tamo gdje su nekada bile nji- le curile, saeo ramenima i uselio se.
ve. Vidio je stare raspukle zidove, iskrivijene i Tako sad Salih ne zna zato se popeo na krov,
sklone padu, a mjesto kojih se diu novi i usprav- jer dolje u dvoritu susjedovu na stolici za suna-
ni. Eto, Salih je mlad, istom je u tridesetoj, ali je nje lei gola ena. Ljubi joj sunce mladost na bije-
njemu ao toga starog to iz dana u dan gine i us- loj koi. Lei ona zaklopljenih o iju i s prebae-
tupa mjesto novome. On bi htio da ovo staro uvi- nom nogom preko noge.
jek ovako ostane, pa makar se nekako i krpilo.
Ove su mu stare ku e ugodnije, s malim prozorima Kako je nije stid? zaletjelo se Salihu u mo-
na ulicu a velikim na dvorite i ba u, sa visoko zak i pritajeno legao po krovu, pa ni da bi dahnuo.
ogradenim dvoritem svaka je bila kao osamljena, Moebit misli da je niko ne vidi, pa onako naslo-
kao mala drava, u kojoj je mu bio vladar, a osta- bodno legla nasred dvorita medu odrine. A Bole,
zato li ona ono onako radi? Ta, pocrnjet e, grom
354
23' 355
ene nikada vidio nita osim lice i dojke, ali kad je
je ubio, pa ne bi onda ovjek ni glavu okrenuo na ve rodila i po ela hraniti djecu, pa i tada su ve
nju. bile crne i objeene kao jalovi oblaci. A ova je e-
Rdi njena koa, jer sunce pakleno pe e. Salih na ovdje moda i vidjela mene, ali se ne stidi svoje
osjea kao da e mu sad mozak provreti, a ne mo- golotinje. Pa i zato bi se stidjela?
e da se digne. Oi se izbuljile, kipti znoj iz njega. On ve ne vidi nita. Neka prozirna magla tre-
Ona se okree na poivaljci, pa je sunce zapljusku- peri nad itavim krajem. Dan je kao da je posuden
je sa svake strane. iz pakla. Sunce stalo da pjeva podnevnu pjesmu.
Ona sigurno nije nijednom rodila dok joj je Tiho. Pjeva svakom ovjeku na uho, da je svako
onakvo tijelo. Pa one dojke, malene i rumene. Za- uje na svoj nain. Salihu grmi u uima kao to ni-
to joj, Boe, dade sve lijepo, da bude mimo druge je nikad u ivotu. Lomi se u njemu i kida sve.
ene, pa e se uzoholiti? Je li ba ena ili je rajska Izmedu njega i ove ene koju on sada vidi prvi
hurija? ena je ona, pa da, kakva hurija! Grenik put, dolazi mukarac. Pozdravlja enu. Ljubi se s
sam ja, teki grenik, to ovako gledam tudu enu. njom, a onda prilazi dolje smokvi u dnu dvorita i
A i ona bi se mogla sakriti. Kako je nije stid! A to bere irok list. Ona se smije i mirka, a on ga pola-
da je bude stid? Kad joj je Bog dao onakvo tijelo, ko polae na nju.
trebala bi gola da ide ulicom i da ljudi padaju na Salih se sputa polako s krova kao ma ka. Vrti
zemlju kuda ona prolazi, kao to se pred Bogom mu se u glavi i povodi se u hodu. Ide ku i a da nije
nice pada. Boe, oprosti mi, ja sam grenik. Ne, ni- ni jedne plo e skinuo s krova. Tetura kao nikad.
sam grenik. Zato bih bio? T, dao si mi o i da Prema njemu ide ena u feredi. Jedno se dijete
njima gledam, a dao si nju da i nju gledam. dri ferede, drugo je u naruju, a trete je na putu
Ona se mazala nekakvom ma u, to je on dobro da postane mu enik. Pa to je njegova ena.
vidio, sva se namazala i na suncu se prelijevala - Pa gdje si bio, za mila Boga? Ja mislila da ti se
kao zmija. Zabacila ruke za glavu, kosa joj se ras- nije to, ne daj Boe, dogodilo.
pustila i grudi iskoile, pa njegov pogled klizi s - Dogodilo mi se, eno, dogodilo - dahnuo on
jednoga rumenog vrha na drugi i veze nevidljive tek da neto rekne.
antene. - A to, alosna mi majka? Da se nisi ugruhao?
Zato je meni nisi, Boe, dao? Zar ja znam ta ti je?
kakva je ona s kojom ja ve etiri godine ivim i
koja mi nosi tre e dijete ve sedmi mjesec? Nijed- - Nita, ta bi mi bilo. Ovako ja... vidi... drago
nom je nisam golu vidio. I svaku sam no kao i mi se naaliti ...

Vidjela mu je u o ima nekakav plamen.


prvu utrnuo svjetlo kad sam joj iao u duek, i sa- - Da ti nije...
mo sam znao da je ensko, a nikad je nisam vidio
kako sada vidim ovu tudu enu. - uti!
Unili u kuu. Stara, malena, naslonjena na dru-
Kako sam ja svezan bio, Boe! A Ti si me sve-
zao. Ili, ne Ti, to su me drugi svezali. O i su mi ge, pa opet kao i sve druge osamljena. Tri klju a,
krov nad glavom, dvorite s odrinama i ipcima,
svezali da ne vidim kud prolazim. Ja nisam u svoje
357
356
smokva i murva, to je ova ku a, a takva je i svaka s nositi sve dok se ne rijei bremena. I kosa crna, i
kraja na kraj grada. U svakoj ku i samo jedna po- duga i kutrava.
rodica i mir. - Zabaci ruke za glavu!
Prostrla ona da se jede. Uzeo on zalogaj, vakao - Nogu preko noge!
ga kao prebijenih vilica i blehnuo neodredeno. Opljunuo je, zaletio se stisnutih aka na nju. Ne
- Zakljuaj dvorina vrata da ko ne bi doao! miui se do ekala je udarac. Jedan pa drugi.
Bez pogovora. Kleknuo je kraj nje. Uzeo joj glavu medu ruke, za-
- Lezi djecu, neka spavaju. gledao se u o i, koje su bile pune straha i neizreci-
ve blagosti. Zagledao se svojim izbuljenim i za-
I djeca kao da su razumjela, pa se umrtvila u so- krvavljenim o ima u nju, primaknuo se njenim us-
bi. tima, poljubio ih i zaplakao, a suze mu potekle po
- Prostri duek na dvorite! njenu vratu i prsima kao nabujao potok.
- Da ti ne bude vru e? - usudila se ona proap- Zato, zato? aptao je on grizui je i udara-
tati. akama, a zatim je po eo mahnito ljubiti, kao
-.Zar u ti ja dvaput govoriti? da je za godinu nije vidio. Ona je leala ne daju i
to se ovo s njim dogodilo, Bole umiljeni? Ni- od sebe glasa.
kad nije ovakav bio, a ve smo etiri godine zajed- - Zato ti nisi kao ona? - prostenjao on.
no. Kuku meni nesretnici! apnula ona prostiru i - Koja ona? - usudila se ona jednom.
duek i po njemu bijelu, svilom proaranu plahtu. - Ona, hurija. Tijelo je u nje kakvo ja nikad ni-
- Svuci se - rekao on oporo i ne gledaju i je. sam vidio. Ona je hurija. Onakve e biti u denetu
ta mu je sad na um palo, Bog mu pomogao, u nagrada. Ono su vje ite djevice. A ti, kujo jedna.
po dana? Da si mi barem jednog sina rodila, nego ku rv e. I
- Sramota je, ovje e, dan je... to je sigurno, to ga nosi, roba za bordel.
- ta je tebi, eno, danas? Nikad mi nisi pogo- Drhtala je. On je udarao, ljubio i plakao.
varala nego danas. Svuci se( ta je on to vidio? Koga je on vidio? On je bo-
Ni oklijevati nije smjela. lestan. Mozak mu je progorio.
- I koulju? - Da nisi bolestan? Ho e li da ti prostrem da
- Da, legne, da se malo odmori? Moebit da si danas
Okrenuo se prema njoj. Na dueku je leala nje- mnogo radio, a sunce estoko, pa da ti nije to na-
gova ena. udilo?
Je li to ena ili je to nekada bila ena? zaletje- - Ah, pusti to! Zdrav sam ja, kuku meni nesret-
lo se njemu u mozak. Poao mu pogled od bosih, niku! Zdrav sam j:t. Zar misli da me bole o i? Ta
ispucalih peta, pa preko mravih nogu s oetom vidim ja da si ti gad mrcini. Ti se ne zna ni nama-
koom na trbuhu u visokom stupnju trudno e. Pa zati kao ona, pa joj je koa kao u djeteta pod pazu-
onda te dojke, crne, s pomodrelim ilama i duge hom kad se istom rodi. I mirie, pa ovjeku zavije
kao u koze. Pa lice puno irokih mrlja koje e ona mozgom, ti smrade najzadnji!

358 359
- to sada cmizdri? Jog i to. Ionako mi je svega Moda me ona zove dok sam jo na zemlji, da
preko glave, pa jo i tvoje suze. Ulazi unutra da te ovdje uivamo kao u raju? Jer ko zna i ima li taj
sunce ne vidi! raj. I za koga je on? Ovdje treba iskoristiti sve. Zo-
ve me ona. Mami me. Moda. Ali ona ima i onoga
to joj svaki dan dolazi o podne. Ona njega ne e,
Dan je gonio dan, no je gonila nod, a on je sate jer svaki dan stavlja na nju lie i skriva mi krajeve
i sate leao na krovu i gledao kako ena rdi na neba. Moje je nebo crno. Ona mene ho e makar
suncu kao grozd. da sam ve sjena. I ona je sjena. Zemaljska sjena
Zato me ona izaziva? Ona zna sigurno da ja rajske hurije. Ali ja i sjenu volim na zemlji nego
danima leim ovdje na krovu, i mjesto da skidam huriju u nepoznatom. To tamo je nepoznato. Ovo
plou i pokrivam crijepom, leim i gledam njena ja mogu dohvatiti. Evo odavde s krova sam ve
proljea na ovoj koi koja dobiva boju mladog me- kod nje. Samo pruiti ruku.
da. Ona me vidi i okre e se sva meni. Ona i kad i- Sunce ja hou, ovo sunce to sam ga pun. Da li
ta knjigu prokida listove i kroz rupu me gleda. Za- sam ja sunce? Pa da. I ovaj se krov poda mnom za-
to se ona sva meni okre e? Mogla bi se i skriti da grijao od mene. I sunce se ono na nebu zagrijalo
joj se hoe. Ali ona naro ito uiva to mene ovdje od mene, jer ni u njemu nema toliko vatre koliko u
sunce sui kao razlijepljenu smokvu na ljesi i to ja meni. Ona crni na meni ve dane i dane i postala
ve i nisam ovjek nego grana suha i bez ivota. je kao zreo med, kad p ele padaju na vrijesak. Ja
Ona hoe mene da ubije. Pa ja sam ve i ubijen. Ja nju grijem odavde s krova.
sam leina. Zaboravio sam i kuu, i enu i djecu. Ona de se rastopiti i bit de jedna kap. I ja u po-
Zar je ono ena? Meso je ono staro i smrdljivo. stati jedna kap, pa demo se oboje di i negdje i oti-
Ovo je ena to lei preda mnom kao to se lei i izvan svega. Jo sam sunce, ali ne u vie biti
pred svojim muem. sunce. Bit du ovjek. I ona je sada hurija, ali de biti
Zato ona prebacuje ovako lijevu nogu preko samo ena. I spojit demo se pa demo biti dvije ka-
desne i zabacuje ruke za glavu? Ona miri na me i pi. I jedna .de kap biti od mene, druga od nje. Bit
namiguje mi. Je li ona hurija ili vrag? Ili oboje? demo jedno. Sad k njoj. Jo se malo spusti, pa ko-
Ona ho e da me nestane, da se rastopim na suncu, rak-dva, i ve smo jedno. Evo, ve mi je pod ru-
pa da idem odmah u raj gdje du zate i ovakvu hu- kom.... jedan... dva... je...
riju. Ne ovakvu. Ja hou ba ovu. Samo ovu koju Ona je vrisnula i skoila prema njemu. Jo je
sam dobro vidio. jednom otvorio o i:
Sunce na zenitu, pa neujni slap rastaljena zlata ena... hurija... sunce... e...
pada na krajinu i svaka se zraka razbija o kamen i Krv mu je zakrkljala u grlu.
prska u bezbroj kapi. A on se ve sputa niz krov
prema eni plaze i kao guter, cm i suh. Glava mu
je nanie i ostaci krvi slili se u nju, pa mu umi i
grmi u uima. Pred o ima sama magla i ena.

360 361
BIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
LITERATURA
BIOGRAFIJA

Alija Nametak je roden 6. III 1906. godine u Mostaru.


Mekteb, osnovnu kolu i klasi nu gimnaziju zavrio u Mosta-
ru, a studij knjievnosti i srpskohrvatskog jezika u Zagrebu.
Od 1929. godine ivi u Sarajevu i do 1945. godine radi kao
srednjokolski profesor na gimnaziji, uiteljskoj i srednjoj teh-
nikoj koli. 1934/35. predavao u Pogorici, a jedno vrijeme je
bio lektor i intendant u Narodnom pozoritu u Sarajevu (za
vrijeme rata Hrvatsko dravno kazalite).
Od 1954. godine radi kao saradnik u Institutu za prou ava-
nje folklora u Sarajevu, potom je bibliotekar u Muzi koj aka-
demiji u Sarajevu sve do odlaska u mirovinu 1973. godine.
Pripovjeda Alija Nametak bavio se intenzivno i folkloris-
ti kim istraivanjima.
Umro je u Sarajevu 8. VI 1987. godine.

BIBLIOGRAFIJA
a Izvorna
1. BAJRAM RTAVA. Crtice, pripovijesti, novele. Matica
hrvatska, Zagreb 1931.
2. DOBRI BONJANI. Novele. Matica hrvatska, Zagreb
1937.
3. RAMAZANSKE PRI E. Sarajevo, 1941; 2. izd. Saraje-
vo, 1944; 3. izd. Starjeinstvo Islamske vjerske
zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i
Sloveniju, 1967.
4. ZA OBRAZ. Novele. Matica hrvatska, Zagreb, 1942.
5. OMER ZA NACVAMA. Puki igrokaz iz seoskog ivota u
Bosni s pjevanjem u tri ina. Sarajevo, 1942; 2. izd.
1943; 3. izd. Sarajevo, 1969.

365
6. MLADI U PRIRODI. Lova ke pride i druge omladinske LITERATURA
prie. Sarajevo, 1943.
7. DAN I SUNCIr. Novele. Vlastita naklada, Sarajevo 1. BAJRAKTAREVI , Fehim: Bibliografija folklorne grade
1944. u closet godita Behara (s indeksom motiva). Sarajevo
8. ABDULAH-PAA U KASABI. Komedija u tri ina. Sa- 1957, str. 1-136. Prilozi za knjievnost, jezik, isto-
rajevo 1945. rijy i folklor, 1962, XXVIII/1-2, 112-114.
9. TRAVA ZABORAVKA. Z n a n j e, Zagreb, 1966. 2. BALENTOVIf`., Ivan: Alija Nametak. Maruli [Zagreb],
10.IZABRANA DJELA, u: Ahmed Muradbegovi -Ante De- XXI/1988, 2, 163-165.
an - Jaka Kuan - Alija Nametak. Z o r a ; M a t i c a 3. BLI, Smail: Kultura Bonjaka - muslimanska kompo-
hrvatska, Zagreb 1969 (Pet stolje a hrvatske knjievno- Apnta. Bee, 1973.
sti, knj. 108). 4. BEJTI, Alija: Muslimanske enske pjesme. Priredio Ali-
11.TUTURUZA I EH MECO. Matica hrvatska, Zagreb ja Nametak. Sarajevo 1944. Novi Behar, XVI/1944, 16,
1978. 259.
5. DELORKO, Olinko: Alija Nametak: Bajram rtava.
b - Priredena Knjievni ivot, I/1932, 3, 44.
12. NASRUDIN-HODA. Njegove ale i dosjetke. Mostar, 6. FRNDI, Nasko: Ziva slika muslimanskog svijeta. [Alija
1928; 1930, 1942. Nametak]. R e p u b l i k a [Zagreb], XXII I/ 1967, br. 7-8.
13. MUSA AZIM ATI . Hrvatski muslimanski 7. GLAVA, Radoslav Andrija: Bajram rtava [Alije Na-
kalendar, Mostar 1930. metka]. Hrvatska prosvjeta, [Zagreb], XIX/1932, 6,
138-139.
14.SALIH EF. GAEVI : Mevlud. Sarajevo, 1935; 1936; 8. - Dobri Bonjani [Alije Nametka]. Hrvatska prosvje-
1944. ta, XXIV/1937, 9-10, 441-443.
15. NARODNE JUNA KE MUSLIMANSKE PJESME. Sa- 9. HADIJAHI , Muhamed: Alija Nametak: Gaeviev
rajevo, 1937; 1938; 1941; 1943. Mevlud. Novi Behar, IX/1935-36, 9-13, 164-165.
16. MUSLIMANSKE PRIPOVIESTI IZ BOSNE. Tisak i na- 10. HUKOVI Muhamed: Alhamijado knjievnost i njeni
klada Hrvatske dravne tiskare Zagreb, podrunica stvaraoci. Svjetlost, Sarajevo 1986.
Sarajevo, Naklada knjiare Hadi Ahmed Kujundi ,
Sarajevo 1944. 11. ISAKOVI, Alija: Neminovnosti. Batina, kritike, jezik,
intervjui. Univerzal, Tuzla, 1987.
17. MUSLIMANSKE E]`ISKE PJESME. Zbirka narodnih 12.JELI , Dubravko: Ahja Nametak stvarnost i legenda.
ljubavnih pjesama. Hrvatska dravna tiskara Za- Predgovor, u: Alija Nametak: Trava zaboravka. Znanje,
greb, Podrunica Sarajevo, 1944. Zagreb, 1966.
18. BIBLIOGRAFIJA folklorne grade u deset godita BE- 13.- [Predgovor], u: Ahmed Muradbegovi - Ante Dean -
HARA s indeksom motiva. Institut za prou avanje Jaka Kuan - Alija Nametak: Izabrana djela. Zora;
folklora, Sarajevo 1957. Matica hrvatska, Zagreb, 1969, str. 317-328.
19. JUNACKE NARODNE PJESME BOSANSKO-HERCE- 14.JEI , Slavko: Hrvatska knjievnost od po etaka do da-
GOVA KIH MUSLIMANA. Vlastita naklada, Sara- nas. 1100-1941. Zagreb 1941; - 2. izd. Zagreb 1944.
jevo 1967. 15.JUR I, Vladimir: Knjiga Nametkovih novela. Obzor,
20. OD BEIKE DO MOTIKE. Narodne Iirske i pripovijed- LXXVII/1937, br. 264.
ne pjesme bosansko-hercegova kih Muslimana. Vlastita 16.- Pripovjeda Alija Nametak. Narodna uzdanica, XI/
naklada, Sarajevo, 1970. 1943, str. 83-90.

366 367
17. KABALKI, Raida: Stilske karakteristike poslijeratnih 32. RAMI , Rizo: Tri generacije knjievnika Muslimana. Pu-
novela Alije Nametka. Filozofski fakultet, Zagreb, tokaz [Zagreb] 1/1937, 1, 20-25; 2, 42-49; - B u d n a B o s -
1990 (magistarski rad). na, Svjetlost, Sarajevo, 1966, str. 191-206; - Pivot [Te-
18.KIKI, Hasan: Literarna fizionomija dananjeg Sarajevz. matski broj], XXVI /1977, 5, 511-519.
Knjievnik, I 11 /1930, 10, 472-475. 33. - Muslimani knjievnici u novom vremenu. Hrvatski
19.LEOVAC, Slavko: Svetlo i tamno. (Pregled knjievnosti dnevnik, V/1940, 1369, 12; - Hrvatski list, 1940, br.
Bosne i Hercegovine od 1918 - 1956). S v j e t l o s t, Sarajevo, 220.
1957. 34. SALKOVI, Omer: Svijet Nametkove proze. (Alija Na-
20. LEI , Josip: Meduratna bosanskohercegovaka drama. metak: Trava zaboravka, Zagreb, 1966). pivot, XVI/
Pozorite [Tuzla], XXX /1988, 5-6, str. 503-506. 1967, 11-12, 127-129.
21. MAJTIN, Zlatko: Alija Nametak: Dobri Bonjania. (Re- 35. SIMEON, Rikard: (Knjievni prikaziJ. Savremenik,
dovno izdanje Matice hrvatske). Omladina, XXI/ XXVII /1938, 5, 482-486.
1937 -38, 5-6, 217-218. 36. SMAILOVI, Ismet: Nova leksikografska studija. (Alija
22. MAItAfCVI, Ljubomir: Pripovjedaki rad Alije Namet- Nametak: Rukopisni tursko-hrvatsko-srpski rje nici). Je-
ka. Napredak [kalendar], 1944, str. 85-89. zik, XVII /1969-1970, 1, 23-28.
23. MAI , Branko: Alija Nametak: Bajram rtava. Nove- 37. AHINOVI EKREMOV, Munir: Dananja generacija
le, redovno izdanje Matice hrvatske, Zagreb za 1931. No- pionira muslimanske knjievnosti. I s l a m s k i s v i j e t [Sa-
vosti, XXVI /1932, 31, 11. rajevo], 1933, 22, 15.
24. MEDENICA, Radoslav: Alija Nametak: Jedna narodna 38. IM IK, Antun: Hrvatska narodna muslimanska poezija.
pjesma o poetku bune na dahije godine 1804. P r i l o z i Narodne juna ke muslimanske pjesme. Sabrao i izdao Ali-
prou avanju narodne poezije, - 1/1934, 2, 281 482. ja Nametak. Sarajevo, 1938. Hrvatska revija, XII/
25. - Studije o Atlagiima, Alija Nametak: Atlagi i u poviiQsti 1939, 2, 94-95.
i narodnoj tradiciji. Zbornik za narodni ivot i obi- 39. UJEVI , Mate: Hrvatska knjievnost. Pregled hrvatskih
aje Junih Slavena, [Zagreb], VII/1968, knj. 25. pisaca i knjiga. Zagreb, 1932.
26. MENARI, Ivica: Jedna knjiga bosanskih novela (Alija 40. - Nove edicije Hrvatske matice. Bajram rlava g. Alije Na-
Nametak: Dobri Bonjani. Crtice, pripovijesti, novele. metka. [...] Hrvatska straa, IV/1932, 12, 4.
dovito izdanje Matice hrvatAke, Zagreb 1937). Hrvatska 41. VAUPOTI , Miroslav: Prikazivalci bosanske vasi. Hasan
revija, XI/1938, 7, 378-379. Kiki , Novak Simi , Alija Nametak: Nepoznata Bosna.
27. M. 0.: Dobri Bonjani Alije Nametka. P u t o k a z [Zagreb], Partizanska knjiga, Ljubljana, 1973.
1I/1938, 6, 167-168. 42.ANKO, D[uan]: Alija Nametak: Dobri Bonjania. Re-
28. MURGI , Boidar: Tri knjige o hrvatskoj zem/ji. (Alija dovno izdanje Matice hrvatske za 1937.) Hrvatska
Nametak: Dobri Bonjani.J... L i k i H r v a t, 1/1937, 7-8, smotra, VI/1938, 7-8, 410-411.
7-8. 43. UNI , Ismet: Alija Nametak: Dori Bonjani, Novele,
29. NAMETAK, Alija: Ispovijest jednog naeg pisca. Alija pride i crtice. Novi Behar, XI/1937 -38, 13-16, 253-254.
Nametak o sebi i svojim knjigama. J u t a r n j i list, Priredio: x
XX /1931, 7152, 7. Mustafa E1.iAN
30.- Dokle je poznat knjievnik. Novi Behar, X VI I / 1945,
3, 46-47.
31. PERO, Vilim: Alija Nametak: Dobri Bonjani. Redov-
no izdanje Matice hrvatske za 1937. [godinu]. Hrvatska
straa, X/1938, 60, 4-5.

368 24 - A. Nar. k: Tnva zaboravra 369


NAPOMENA

Izbor novela Alije Nametka sainjen je prema knjizi TRA-


VA ZABORAVKA (Znanje, Zagreb, 1966.). Prirediva je u
ovom izdanju izostavio nekolike anegdotalno zasnovane fraze
koje ne dosiu vrijednost ostalih Nametkovih novela.
Knjiga je priredena prema runom primjerku autora i nje-
govoj uputi da se oblici tko i netko zamijene sa ko i neko, a
kavana sa kafana.
Prirediva

za 371
SADRAJ

Muhsin Rizvi : Novele Alije Nametka ili poetika podno-


enja sudbine 5
TRAVA ZABORAVKA
Trava zaboravka 25
Njegova osuda 36
Koliko ovjeku treba? 52
Kia 59
Kmet 74
Ahmetov medvjed 82
Steak 89
I zasvirati i za pas zadjeti 95
DURANI I
Napast 03
Izvan okvira 12
Hamidova kafana 34
Otrgnut cvijet 42
Susret 54
Ljudi iz kra 64
Prooruka 75
I DOBRI I ZLI BONJANI
Dobri bonjanin 189
Dobri 194
ejh Jujo 199
San ovjeka bojega 208
Boji ka 217
Inoa 233
Poderano vime 245
Pola konjske sile 258
Sasvim romanti na pria 273
Laokoon 287
S puta 4 292
S onu stranu 296
Cjepar 304 Alija Nametak
Pravda za sve 311 TRAVA ZABORAVKA
Otmjeni prosjak 324
Ispod planinskih vrhova 332 Izdava
PODNE I SUNCE IZDAVACKO PREDUZE E SVJETLOST SARAJEVO
Podne . 343 Direktor
Sunce 354 SAVO ZIROJEVI
M. eman: Biografija, bibliografija, literatura 365 Za izdavaa
Napomena 371 GAVRILO GRAHOVAC
Tehniki urednik
MURIZ REDOVI
Korektor
TOMISLAV OBRADOVI
Slajdove za ovitak snimio
KEMAL HADI
tampa
PREDUZE E TAMPARIJA OSLOBODENJE SARAJEVO
Za tampariju
PETAR SKERT
tampano u 5000 primjeraka 1991.
ISBN 86-01-01979-X
86-01-01987-0

CIP - Katalogizacija u publikaciji


Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Sarajevo
886.1/.2-32
NAMETAK, Alija
Trava zaboravka : izabrane pripovijetke / Alija Nametak. -
Sarajevo : Svjetlost, 1991. - 371 str. ; 21 cm. - (Muslimanska
knjievnost XX vijeka : (I -XXV) ; knj. 8)
Novele Alije Nametka ili poetika podnoenja sudbine / Muhsin
Rizvi : str. 5-21. - Bio-bibliografski podaci o autoru / priredio
Mustafa eman: str. 365-369.
ISBN 86-01-01979-X. - ISBN 86 -0 1-01987-0

Na osnovu miljenja Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i


fiziku kulturu SRBiH br. 02. 413. 45 a od 19. 3. 1991. godine na
ovaj proizvod obraunava se porez iz tarifnog br. 8 taka I alineja
I I. i 12. Ta ri fe osnovnog poreza na promet (SI. list SFRJ br. 4/51)
na koji se primjenjuje posebna povlatena poreska stopa.

You might also like