MUSLIMANSKA KNJIEVNOST XX VIJEKA

(IXXV)
Alija Nametak
KNJIGA VIII

Urednik
ALIJA ISAKOVI
Glavni urednik
IVAN LOVRENOVI IZABRANE PRIPOVIJETKE
Priredio
ENES DURAKOVI

Likovno oblikovanje
MEHMED ZAIMOVI

SVJETLOST SARAJEVO
 NOVELE ALIJE NAMETKA
ILI POETIKA PODNOENJA SUDBINE

Alija Nametak pipada meduratnoj generaciji

muslimanskih novelista, ali je u knjilevnost stupio
poetkom trkdesetih godina. Roden u Mostaru 7.
ma#ta 1906, on jc, nakon za vrene gimnazije, pro-
duio kolovanje na jugoslavistici i romanistici u
Zagretlu. Naporedo sa slubom srednjokolskog
profesora, on je pisao proze isklju ivo iz musli-
manskog ivota svoga zavi aja i Sarajeva i Bosne,
knjievnohistorijske lanke, a bavio se i uredni-
kim poslom. Knjievna vezanost ovog pisca za
vlastiti svijet i nlegovu psihologiju, u kojoj se in-
timni porivi, stareni ki patrijarhalni mentalitet i
drutvena suvremenost novog doba dodiruju, su-
daraju i spli u u egzistencijalna vorita, dola je
do izraaja u njegovim novelisti kim zbirkama
Bajram rtava (Zagreb, 1931) i Dobri Bonjani
(Zagreb, 1937), Za obraz (Zagreb, 1942), i kasnije
Trava zaboravka (Zagreb, 1966) Ramazanske pride
(Sarajevo, 1967), te Tuturuza i eh Meco (Zagreb,
1978).
Zbirka Bajram rtava izraz je Nametkove nos-
talgino-estetske intime kojom on atmosferiiki za-
okruava i stvarala ki proima njene novele. Ved
uvodna novela Kmet navjeuje pievo shvatanje
ivota, kako u njegovim odsedenim lokalno-vre-

5
 menskim relacijama tako i u njegovoj op oj datos-
ti, koje je izraz tradicionalnog mentaliteta njegovih
junaka i njihov odnos prema suvremenim ivotnim
pojavnostima. Sa tim njihovim naziranjem i pona-
anjem pisac se poistovje uje, preobraavaju i nji-
hove ivotne trpnje i iskuenja u tihu albu nad
prolim vremenima i nad sudbinom koja ih je
snala, i ujedno uo avaju i ljudsku postojanost
koju ni ta promijenjena vremena nisu na ela. U is-
jeku drutveno politi kih odnosa nastalih godi-
nom 1878. Nametak je prikazao duevnost kmeta
Ahmeta, koji svome agi Danki u, s kojim ga je
nevolja izjedna ila, nosi tre inu, te Danki ev po-
nos koji to, uspravnog stava, otklanja jer nije spao
na to da mu se milostinja dijeli. Te crte ponosa, i
skromnosti i poniznosti, ali moraine postojanosti,
ovaj pisac pripovjeda ki prati u meduratnom vre-
menu agrarne reforme bez ikakvog financijskog
obete enja zemljoposjednika, koja dovodi do
krupnih moralno-ekonomskih preobraaja i lomo-
va u porodicama bivih aga i begova. Neke od
ovih povijesti, kao to je pripovijetka o Alajbego-
viima ili niz novela o Durani ima, koje se realis-
tikoestetski mogu podnijeti samo kada su predo-
avanje ivotnih slika, predstavljaju saete socijal-
no psiholoke povijesti ovog svijeta. Ako je, medu-
tim, novela do kraja injeniki ogoljena, ona se iz-
vrgava u reportau i udaljava od knjievnosti. A i
to se kod Nametka dogada, osobito kada pripovi-
jeda o neposrednoj savremenosti jezikom intelek-
tualca sociologa. A kada svoju prozu otopli pri-
om junaka, u prvom licu, zaiskri u njoj moralna
estetika muslimanske tradicije ak i u pregaranju
zlo ina: Eto, samo kad bi ljudski likovi izgubili
vu je due, - prieljkuje s uzdahom ena iz fame
Golubinke, Asimaginica Baki a, - kad bi se u
svim ljudima ponovo rodila ljudska dua, onda bi
im se moglo red da su ljudi. a (S onu stranu).
All nije ovaj pisac samo kroni ar istroenog i-
vota biveg plemenitakog sloja, on je i ivotni su-
putnik i duevni istovjetnik mnotva malih, u sebe
i svoju sudbinu zatvorenih Ijudi. On pie o teko-
ama njihove meduratne suvremenosti, o ivotnoj
stvarnosti u stalnom sukobu sa tradicionalnim
mentalitetom, ali je osje ajno okrenut prolosti i
njenim vrijednostima. Tu je njegova umjetni ka
kontroverza u kojoj je sadran dramati an poten-
cijal, utian moralnom nostalgijom kao nekom
vrstom katarse. Za ovog pisca je ve reeno da je
pjesnik staroga muslimanskog ivota, musliman-
ske obitelji i njenih patrijarhalnih, tradicijom ut-
vrdenih odnosa, shva anja i obiaja. Izmedu dva
rata je, medutim, isticano, osobito u povodu njego-
ve zbirke Dobri Bonjani, da je on pisac socijalnog
tona. U sutini ove dvije strane njegove stvarala -
ke osje ajnosti kao da su se pomirivale u njegovoj
prozi stvaraju i jednu historijsko-spiritualnu rezo-
nancu sudbine muslimanskog svijeta, koju nasilno
rue zbivanja, obi aji i odnosi novog vremena.
Nova vremena su i u Nametkovim novelama zla
sudbina starog ugleda, bogatstva i mo i, tema po-
znata iz muslimanske knjievnosti austrougarskog
doba. U noveli Njegova osuda ta zla sudbina se,
pod utiskom skrnavljenja kule i imena, u Omeru
preobraava u moral koji nije mogude preivjeti.
To je poenta tragi ne povijesti Omerove i njegovih
predaka u njoj. S vje nom e se sramotom spomi-
njati moje imea, odlu uje se Omer kad uje da mu
bivi kmet u njegovoj kuli svetogrdno proi jeva vi-
no i kolje krm e u Muhamed-aginoj odaji, da bi je
zapalio iizgor o s njom. Neto hereditarno kao ne-
ista krv i zasluena kob pritiskuje, me utim, ovaj
7
 ivotni konac glavnog junaka, a u isto vrijeme dje-
luje i ljudski tragi no, kao neto to on nije mogao
izbje i.. ak ni pisac ne ali za njim, ve ga po-
smatra bez agonalne pristrasnosti u ovom moral-
nom sueljenju, bez zaobilaienja grijeha prolosti,
posmatra s razumijevanjem ta ga je stiglo i to ni-
je mogao, ni znao, mimoi i. To je bilo novo knji-
evno osje anje nispona drutvene historije Musli-
mana, konkretizirano, objektivno, ,suo eno 1 sa ne-
lijepim, neljudskim, nepodobnim.
Nesnalaienje i propadanje pod plimom novih
ivotnih oblika Nametak nastavlja kao motiv mus-
limanske proze ranijeg razdoblja. Ali dok je bo-
sanskomuslimanska proza iz austrougarskog peri-
oda izraavala ivot Muslimana turskog vremena i
osobito iz vremena od prevrata 1878, novih vre-
menaa kako je to razlikovao Mulabdi , iznose i
povijesti o nesnalaenju, zaostajanju i propadanju
muslimanskog.svijeta, - meduratna je to prikaziva-
nje nastavila. Govorila je o drugom svjetskom ratu
i vremenu poratnom u Dravi SHS, o propadanju
muslimanskih porodica i pojedinaca, o siromae-
nju i besku nitvu, o socijalnim neda ama urbani-
zacije, o lumpenproletarijatu, prostituciji, i to sa
provalom u dui junaka: nekad se bilo neto, da-
nas nita. Ciklus o Durani ima, zapravo nacrt jed-
nog socijalnog romana, najbolje izraava Namet-
kovo nastavljanje te muslimanske socijalne rapso-
dije. Tako je njegov junak Ibrahim Durani4 poto-
mak osiromaene begovske porodice, svjestan da
e bez ijednog komadi a zemlje, koju bi mogao
zagrliti..., promijeati svojim prstima, uginuti
kao cvijet u Stoga su lanovi obitelji Dura-
ni, koja je preko nod ostala bez posjeda, prisilje-
ni da ne biraju sredstva radi svog odranja. Ali
materijalno propadanje prati i kolebljivost u odno-
8 9
su prema tradicionalnim na elima (Hasna u noveli
Izvan okvira) ili ak moralni pad pojedinih lano-
va, Nedrete, na primjer.
Drugi Nametkovi junaci, medutim, sadre u se-
bi dovoljno ivotne snage i prirodnog nagona da
ponovo uspostave privremeno poreme enu moral-
nu ravnoteu i nadu svoje mjesto u ivotu. Njego-
va junakinja Hasna (iz novele Preporuka), poslije
ivotnih iskuenja postaje radnica u fabrici duha-
na, prihvataju i to kao ivotno rjeenje, po emu
su Nametka ponekad svrstavali i medu pisce tzv.
socijalne literature. U kontekstu Nametkove proze
taj in, medutim, predstavlja ponovno nalaenje
starih, ranije odba enih, moralnih nazora, s koji-
ma se Hasna suprotstavlja nemoralu op eg i bez-
ostatnog iskori avanja, pradenog najsramnijim
ucjenama. Tako se pokazuje da, u svojoj osjedaj-
noj i moralnoj odanosti prolim vremenima musli-
manskog ivota, Nametak ne ali za onim to je u
njima bilo negativno ili nedovoljno Ijudsko, ve
tali za pozitivnim moralnim i ivotnim vrijednosti-
ma, za estito u i linim potenjem, za ravnote-
tom eti kih nazora, za skladnim odnosima medu
ljudima i razumijevanjem tudih sudbina, za ivot-
nom sigurno u i povjerenjem u budu nost. I
osupnut je zajedno sa svojim junacima to je svega
toga preko no i nestalo, to su stari ivotni oblici
nasilno uniteni. Kao patrijarhalno-stareni ka mo-
raino-estetska superstruktura izvija se iz nekih nje-
govih proza i jedna dublja li na tragika njegovih
junaka, kada, na primjer, Omer Alajbegovi (u no-
veli Njegova osuda), prodaje plemi ku kulu, sim-
bol gospodstva i ugleda njegove porodice, svjestan
da svojim potomcima ne ostavlja nita od uspome-
ne svojih starenika, ali ne mote podnijeti da novi
vlasnik vrijeda sjedanje na njih. Postoji u Namet-
kovim novelama ove vrste jedna humanizacija so-
cijalno pritisnutih junaka, skrenutih sa ivotnog
puta, jedna poetizacija, koja ako nije trans bezum-
Ija, jeste najeee neto kao san, neko matensko
razmekavanje stvarnosti, neka vizija za ne im life-
pim, istim, kao urodena katarza. Ili se javlja vrst
moralni stay, ponos pojedinca, kao iz epskih vre-
mena, ak dostojanstvo bijede, kod onih vrih, junaka, kod jednih animalno-bezumne, kod dru-
realnih pojedinaca koji ne mogu matom nadok-
naditi stvarnost ivota.
Slijedeei tako, s toplom evokativno u prema
prolim starenikim vremenima, unutranje prije-
lome i moraine postojanosti ii sputanja svojih ju-
naka, ovaj pisac je, naroito u zbirci Dobri Bonja-
ni, otkrivao arhetipske etnopsiholoke crte musli-
manskog naroda, izraene u narodnim legendama
i praznovjerju, i tako jaao stilsko-emocionalnu
prelaznost realnog svijeta svoje proze prema svije-
tu bajoslovija. Trava zaboravka je, recimo, sva za-
snovana na snovidenjima, koja se lelujavo uvla e
u ivot kao sudbina. Izmedu bajke i stvarnosti, pri-
a je ovo o Salihu to stade na travu zaboravku iz-
medu dvije prividene djevojke i izgubi svijest gdje
se nalazi. All u njemu prevlada ona njena, tanah-
na, s dobrotom due Emina nad snanom i zdra-
vom Sekanom, tono joj rukavi puni ruku, kou-
lja puna njedara i bokovau. I okrenu ga za sobom
zauvijek. Ponekad je Nametku taj folklorni eleme-
nat bio potreban radi alegorine aluzivnosti na po-
1itlke dogadaje meduratnog doba (Umetaljka i
Skoka iz usteka), all je openito folklorni motiv,
nanos ii sloj produbljavao psihologiju njegovih
junaka I matovitom prostodunoeu bojio njihov
duevni ivot. U noveli Ispod planinskih vrhova
nijema ljudeskara Mujo, za kojeg se vezala pria
da je sin obanice i umskog mededa, rastrgao je u
10
sladostrasnom bezumlju najkrupniju djevojku u
selu. Pa to je kraj gdje nie i ivi bajkau, uzvikuje
sudac u njoj. U Zaaranom ogledalu u Sekani po-
novo bukne potisnuta strast prema Iliji Galoi pri
samom pogledu na ogledalo koje joj je poklonio.
Tako ove proze putem bajoslovnog magi nog mo-
tiva otkrivaju estoke nagone nekih Nametkovih
gih bioloki teko savladive, iz ije je nepodobnos-
ti mogu izlaz jedino u odluku o udaji ii enidbi
koja se, po silini unutarnje napetosti, donosi na-
preac, bez uea dubljeg i promiljenijeg osjea-
nja (San ovjeka Bojega). All je nesumnjivo da je
u toj odluci da se uda kod Sekane i da se oeni
kod Dervi-age itekako sudjelovao tradicionalni
islamski moral da se sprijei grijeh.
Od ovakve bezumne erotske strasti, kao najvi-
talnijeg nagonskog napona, ova oblast ivota Na-
metkovih junaka izraava se u nizu mekih nijansi
udnje i enje, i snatrenja kao zanosa nad spiritu-
alnom i istom ijepotom enskoga tijela. Dok u
Fatimi u novel! Krik, duboka i produhovljena Iju-
bavna emocija izaziva polar strasti u kome ona iz-
gara kao rtva vlast te sree, dok Hamida, u noveli
Napast, koji je nakon bearskog lakoumlja mladlh
dana dolvlo moralni preobraaj posredstvom
unutarnje spoznaje, lzbezumljuje Nedreta kao ne-
odoljlva demonska napast, - u noveli Sunce kro-
vopokriva Salih ugleda mladu enu kako se naga
suna u dvoritu, I pred njim se u opojnom zanosu
nad njenom ljepotom pokazuje itav njegov ivot
u slid nepotpunosti, banalnosti, prikraenosti i ne-
savrenstva, a u isto vrijeme se i tradicionalne
predstave grijenostl u njemu moralno proiava-
ju spoznajom o boanskom porijeklu savrenstva I
svrhovltosti te ljepote. Salihov doivljaj mlade na-
11
ge strankinje dat je u dijapazonu jednog psiholo
kog stanja kad se sanja otvorenih o iju, kada on
gleda a misli da sniva: od udenja kako se ne stidi,
preko prebacivanja sebi to je takvu gleda i molbe
Bogu da mu oprosti zbog toga grijeha, do vlastitog
pravdanja sa pozivanjem na Boga (Ta dao si mi
oi da njima gledam, a dao si i nju da i nju gle-
dam. ), preko samosaaljenja zbog vlastite prikra-
enosti nad takvom Ijepotom, do pomisli da ga ta
ena namjerno zavodi, mu i, eli da ga ubije, i do
samosaznanja pa ja sam ve i ubijen. U fatal-
nom umiljaju da ga ta lens, znaju i za njegovo
divljenje, zove i mami k sebi, Salih u padq s krona
nalazi smrt pored nje, postaju i zrtva zagonetni#
sila u sebi, koje su magi no izokrenule do njegov
svijet, ivot i sudbinu.
Uoeno je u kritici s razlogom da se u pregledu
Nametkova pripovjeda kog stvaranja isti u novele
psiholoke analize i atmosfere sredine ili ovjeko-
va unutarnjeg stanja, koje proima cijelu prozu
moralno-estetskim fluidom jednog osobenog men-
taliteta. Druge novele mu se svode na anegdotu,
su izraz ograni ene socijalne tendencije (Pola
konjske snage, Preporuka), i u njima se osjea
sputanje i podredivanje estetske razine.
Nametak je u svojoj novelistici prvenstveno na-
rativac, pripovjeda dogadaja. Osim u atmosferi -
kim i psiholokim pasaima, u njega nema poseb-
nih opisa prirode, niti ima portreta li nosti. Nema
tzv. stati kih motiva, svi su dinami ki, kretanje pri-
e u radnji, u vremenu. I ima Jedno biagp narasta-
nje tenzije, psiholoke, sudoinske, ivotne, do za-
vretka toil je novelisti ki brz, ponekad neo eki-
van, katkad anegdotalni obrt, izraen napre ac s
tenjom efekta.
12
U to rn svome pripovijedanju Nametak li i na
narodnog pripovjeda a, onog koji pripovijeda, a
ne onog koji opisuje. A zbog primata radnje, i stil
mu je preteno glagolski. Nema kod njega pridjev-
skog stila koji je karakteristika opisivanja. Taj stil
tee tako da se ima rrtisak da to dobar pripovjeda
neposredno pri a. I Say je u tre em licu, i pripovje-
da kom relativu. Osim dijaloga, kojih nema puno,
koji su po svojoj prirodi u indikativu. tisku o Na-
metku kao narodskom pripovjeda u doprinose
uveliko narodne umotvorine, bajke, legende, prnz-
novjerice, narodne pjesme, izreke, za koje nije do-
voljno reci da su vjeto interpolirane i ak funkci-
onalnb iskotltene u njegovim prozama. !er to je
Nametkov pripovjeda ki realan 'svijet u kome na-
rodne uniotvorine stvarno live, u kome su one pri-
rodan i organski dio, egzoti an samo za strance i
nemuslimane. One stoga nisu- u funkciji u. Na-
metkovim pripovijetkama, jer bi takvo neto bilo
vjeta ko, traeno. One su tu spontane kao i 2ivot,
koji je duhovno, estetski i psiholoki autenti an.
Na liniji toga autenti nog ivota i duha Namet-
kovih proza nalazi se i jezik ovog pripovjeda a. Za
meneje najljepi nag jezik -- jezik bosanskoherce-
gova kih Muslimana, isticao je Krlea s nepogre-
ivim osje anjem. Uzmite na prim jer Skendera
Kulenovi a, te Dervia Sui a, Meu Selimovi a,
pa Aliju Isakovi a iii Nametka ili Hamzu Humu
ako ho ete i one Muslimane koji se javljaju ra-
nije, jog osamdesetih godina, moue misliti o tome
tko to ho e, ali ako se tome jeziku doda jo i ta-
lent, onda je to literatura srca. Rije i literatura
srca treba posebno istaknuti kao izraze stvarala -
ke iskrenosti, izvornosti i spontanosti. One uveliko
pripadaju i Nametku. A u toj sferi treba shvatati i
doivljavati i turcizme, koji su u Nametkovu jeziku
13
autentian izraz imanentnog muslimanskog ivota
i duha pisca i njegova svijeta. Oni su ispoljenje sla-
vensko-islamskog bi a Bosanskih Muslimana. Oni
Nametkovu jeziku daju posebnu aromu, onu istu
kojom emanira i duh njegova svijeta u tradicional-
nom knjievnom stvaranju Bosanskih Muslimana.
Turcizmima-imenicama se i kod Nametka dodaju
glagoli biti, initi kao i u alhamijado-literaturi,
-
dok su turcizmi-glagoli ina e tradicionalno manje
frekventni. I u Nametka su turcizmi preteno u
funkciji izraavanja emocionalnog raspoloenja i
duevnog stanja njegovih junaka, i u tome je nji-
hov stilski zna aj. Ali oni u naem jeziku imaju i
civilizacijsko zna enje, dok su kod Muslimana za-
pravo nuan dio njihova izraza. Pri tome otpada
svaki prigovor turcizmima kao tudicama u naem
jeziku. Jer postavlja se pitanje da li su u naem je-
ziku prije 1463. uop e postojale nae narodne rife-
i kao adekvati za turcizme iz civilizacijske, dru-
tvene, kulturne, duhovne oblasti. Ako nisu, zna i
da ni ti predmeti materijalne civilizacije i duhovne
kulture, zatim drutvene institucije - nisu postojali
u ivotu zate enog stanovnitva koje je primilo is-
lam. Tako da su oni prirodno uli u nag jezik kao
jedan od njegovih civilizacijskih slojeva. Kod
Muslimana je to bilo jog bitnije i znaajnije, jerje
Orijent predstavljao povijesno-civilizacijsku kom-
ponentu njihova bia. Stoga su i turcizmi u Na-
metkovu najljepem naem jezikua izvoran, pri-
rodan i adekvatan izraz muslimanskog pripovjeda-
a muslimanskog ivota kao literature srcao.
To u ee bosanskomuslimanskog bi a u duhu i
estetici Nametkove proze moe objasniti fenomen
ambivalentnog odnosa kriti ara, odnosno italaca
prema ovome piscu. Pregled kritike o Nametku na
liniji Balentovi -Frndi-Jeli to lijepo ilustrira.
14
All se mora istaknuti da se u interpretaciji ovoga
problema Jeli moda najvie pribliio fenomenu
recepcije Nametkove proze. Jer radi se zapravo o
horizontu oekivanja, odnosno o recepciji Namet-
ka i njegova djela, u emu postoje razlike zavisno
od nacionalno-kulturnog i povjesno-duhovnog ka-
raktera italake publike, odnosno samih kriti ara.
Muslimanski italac (i kritiar) doivljava Namet-
ka kao svog pisca i njegovo djelo kao sliku i izraz
muslimanskog svijeta i ivota. Andri a, koga je
Jeli uzeo u poredenje, i njegovu sliku tog svijeta
odbija kao neizvornu, nedobronamjernu, lanu i
ak tendencioznu, a samog pisca kao ovjeka ko-
me je taj svijet tud, zato optere en psihopatskim Ii-
kovima i manijakalnim postupcima, stranim nje-
govu katoliko-evropskom duhu i senzibilitetu.
Hrvatski kritiar (i italac), na drugoj strani, po-
smatrajui Nametka u sklopu hrvatske knjievnos-
ti, zamjera mu zbog folklorizma, kojim on ozna a-
va sve ono orijentalno-islamsko i bosansko-musli-
mansko koje je bitnost ovoga svijeta nasuprot
hrvatsko-katoli kom, prigovara mu zbog regional-
nog prikazivanja samo ivota Bosanskih Muslima-
na, zbog nostalgine okrenutosti prema prolom,
zbog idilizma i idealizacije nekadanjeg musliman-
skog svijeta, njegova patrijarhalnog mentaliteta i
islamske etike, to je zapravo hrvatskom itaocu, i
kritiaru, daleko i tude, to on ne razumije i emoci-
onalno ne prihvata jer nije u duhovnom skladu sa
njegovim bi em, to je za njega romantiarski da-
leka egzotika, iako eli da Nametka promatra u
sklopu hrvatske knjievnosti. Stoga se Jel i6u An-
dri i Nametak i postavljaju objektivno kao anti-
podi, to je sasvim prirodno pronicanje, ali su da-
ljnjoj redukciji isti odnos postavlja i izmedu hrvat-
skog kritiara i samog Nametka, zbog dva videnja
15
muslimanskog svijeta, koji je za hrvatski horizont
oekivanja sasvim ezoteri an i egzoti an po svojoj
osje ajnosti i etici, po nostalgiji za onim to je iz-
gubljeno. Stoga napomene, ili ak primjedbe, da je
Nametak sentimentalno vezan za muslimanski svi-
jet i njegovu prolost, da je njegova novelistika al
i uzdah za vremenima kojih vie nema, za vrlina-
,
ma koje su obiljeje tih vremena, treba shvatati
kao konstatacije knjievne osobenosti ovog pisca.
Jer &mu prigovarati emocionalnom odnosu pisca
prema jednom ivotu, i to mu zamjerati sa pozicija
intelektualno-idejnog razbiranja, ili kroz optiku
jedne. druge nacionalne knjievnosti, druk ijeg
senzibiliteta i osje anja ljepote?Pa upravo to li no
nagnue stvarala kog duha i jeste estetska struktu-
ra ako je postala izraz.
To to je Nametak osje ajno vezan za stari pat-
rijarhalni ivot ne iznenaduje onoga koji ima jasnu
i neposrednu recepciju toga svijeta i ivota, a koja
je uz to posljedica Nametkove pripovjeda ke um-
jetnosti. Jer kod takvog je itaoca ostvarena estet-
ska komunikacija na relaciji djelo-receptor, odnos-
-no konzument. All a uduje intelektualno, racio-
nalno rezonovanje nad onim njegovim novelama
koje imaju socijalno obiljeje kako u njima nema
otvorenog protesta i pobune, kao da je knjievno
djelo socijalna studija, a ne umjetni ki doivljaj.
Ono to se u Nametkovoj prozi ove vrste moe uo-
iti jeste put kojim su proli mnogi Nametkovi ju-
naci, u prijelomnim i burnim vremenima, od mate-
rijalnog propadanja i moralnih klonu a do preob-
raaja. A taj preobraaj je bio mogu zahvaljuju i
upravo vrstim moralnim nazorima koji su naslije-
eni iz prolosti. U tome se nalazi strukturni moral
Nametkove proze, ali umjetni ki izvoran, spontan,
estetski oplemenjen. Tu se etika preliva u estetiku.
16
i obratno, uzajamno. Ali je u ovom kompleksu es-
tetski snanija inverzivna situacija kada se vrsti
karakter i ponos junaka, koji on nosi kao pozitiv-
nu tradiciju starenika, javljaju, u promijenjenim
vremenima i drutvenoj situaciji, kao socijalno-
moralni apsurd. Tako dolazimo do estetike Inver-
zije kao bitne simboli no-strukturne poctavke u
Nametkovim prozama, bile one erotske ili socijal-
ne. A ona se ponekad otkriva iznenada, kao para-
doks, sasvim u skladu sa novelisti kom formom
proznog kazivanja, i ini najdublju sutinu Namet-
kove poetike.
Poetiki se Nametak, vidjeli smo, ne mole pore-
diti sa Andri em, ali se moe porediti sa svojim
prethodnicima, Mulabdi em, Osmanom-Azizom,
Sarajli em, u smislu pripovjeda ke razvojnosti
muslimanske socijalne proze, i jo vie, u oblasti
pripovjeda ke erotike, sa svojim savremenicima
Ahmedom Muradbegovidem, Hamzom Humom,
te sa Skenderom Kulenovidem, koji de shjediti Hu-
mu i Nametka i prethodne muslimanske pripovje-
da e sudbina na razmedima svjetova i vremena. U
nevelikom ciklusu Nametkovih erotskih novela
moue se uo iti jedna linija u rasponu od lirske us-
treptalosti do dramatike strasti. U noveli Podne
ulnost se pokazuje kao lirski impresionizam u na-
poredenju sa sli nim Huminim prozama u kojima
se manifestira prenapregnuta ulnost kao opsesija
ekspresionisti kog izraza, a i erotika je u njoj ed-
nija nego kod Hume, ali obojica imaju misao o
prolaznosti. Ipak, kada se ita ova Nametkova no-
vela misli se na Humin Grozdanin kikot, i po erot-
skom senzibilitetu, i po paru mladih junaka, i po
stilu, elipti nim re enicama, po slikama mladosti,
radosti i ljepote. Unoveli Sunce ta se poredbenost
sa Humom nastavlja. Humo se, medutim, od Na-
2 - A. Nametak: Trava zaboravka 17
metkova junaka razlikuje po tome to ne trai kao
on oprosta od Boga, zadivljen i zanemo ao pred
ljepotom ene. I kod Hume, kao i kod Nametka
postoji simbol sunca, sun.ce se smije, ali Name-
tak ovim simbolom svjetlosti ide u mistiku: junak
njegove novele postaje sunce koje e obasjati i
obujmiti enu, a onda nestati u njoj, sli no sufij-
skoj metafori o leptiru i svije i, ili kapljici i moru.
Ona e se rastopiti i bit e jedna kap, - kale Sa-
lih. - I ja u postati jedna kap, pa emo se oboje
did negdje i otii izvan toga. U Nametkovoj no-
veli Napast, najzad, ljubavna strast je data drama-
tino psiholoki, u dogadajnom i unutarnjem zbi-
vanju, dok je Humina strast uvijek opsesija, ali da-
ta pojavno, manifestaciono, kliktavo lirski. Postoji
uz to i kod Nametka erotika plodnosti, sli na Hu-
mi i kasnijem Kulenovi u, u kojoj se sve daje dc-
, brani zara, nikad nisu izile na ulicu? To je zapra-
mentima prirode, panerotski, u istim nepomu e-
nim bojama i simbolima (San ovjeka Boijeg).
Neke erotske Nametkove proze vezuje sa sii -
nim Muradbegovl evim novelama ekspresionisti -
ka dramatika strasti. Kada je Muan u noveli Bo-
jika neosnovano posumnjao da Aga nosi tude di-
jete, ona, dotada podredena i predana sudbini,
progovara muradbegovi evski estoko: 0, da
Bog do nisam ovaj as iva do ekala da me ovako
pita! Meni vie ni onako nema ivota kad ti i
trunku jednu sumnja u moj namus. - Ustala je i s
police dohvatila veliki no. Zakolji me! Halal ti
bila moja krv. Ja nemam vie rata ivjeti. Ali je u
toj dramatici lealo moralno nashjede predaka
kao svetinja u koju se nije smjelo posumnjati, a ne
psihoanaliti ka reakcija potisnute strasti. Stoga
mogu a refleksija o Aii kao tragi noj heroini, ne-
obinoj u svojoj vjernosti muu i poslije njegove
smrti kao da se nita nije promijenilo, moe egzis-
18
tirati samo u dananjoj refleksiji, u promijenjenom
civilizacijsko-kulturnom ambijentu i velikom raz-
maku, i osobito u recepciji onoga koji ne poznaje
bosanskomuslimanski moral od starine. A uz tu
refleksiju vezuju se i tradicionalne nemuslimanske
predstave o muslimanskoj eni kao mu enici za-
tvorenoj iza muebaka.
Iza svega toga nalazi se nerazumijevanje musli-
manskog svijeta i njegova stoi kog podnoenja
sudbine. Jer ta bi se u vezi sa takvom moralnom
postojano u koja prelazi u odricanje od ivota,
koja i od smrti pravi stalnost, moglo re i za one
ponosne i tvrdokorne Bosanske Muslimane koji,
kad je dola Austrija, vie nikad nisu izili iz kude
na sokak samo da ne vide mrskog vabu, ill za one
stare Muslimanke koje, kad je donesen zakon o za-
vo jedna vrsta reaktivne etike, vrstine tradicional-
nog karaktera i uvjerenja, koju danas ne mogu raz-
umjeti oni koji nisu ivjeli u tome vremenu, osobi-
to oni koji su izvan muslimanskog kulturno-povi-
jesnog kruga. I dok se u Aii, pored te moralno-
-dramati ne reakcije ogleda i snaga duhovne Iju-
bavi i beskrajne odanosti muu, Subhija u Namet-
kovoj pripovijeci Inoa velikoduno nadrasta se-
be, mua i sredinu kada donosi odluku da ga oeni
drugom koja e mu roditi dijete i uiniti ga sret-
nim. A on, moralno tronut, osjeti kako u njemu iz
viru suze iz nekog izvora u dui kojemu nije znao
imena. A da ne govorimo o Ibiu u pripovijeci
Cjepar koji, ponosan, dostojanstven i poten, nije
prosio, a bio je ve prosjak, nije pruao ruku, ve
je strpljivo, naslonjen na kozu, ekao kraj Careve
uprije vjeruju i da e ga neko, starca, pozvati da
mu iscijepa drva. Stoga ti veliki i ponosni Namet-
kovi junaci i junakinje ostaju simboli ljudskog do-
z 19
 stojanstva na onom prijelazu kad se etika pretapa taoca to je egzotika, za muslimanskog to je duhov-
u estetiku istog srca, makar i u socijalnom para- no povijesno odredenje imanentno njegovu bi u.
doksu, ili u ponosu bez pokri a kao u pripovijeci Ali i za jedne i za druge Nametkova novelistika
Kmet, u kojoj aga Danki odbija da od biveg predstavlja muslimanski svijet malih ljudi, koji u
kmeta primi tre inu, koju doivljava kao sadaku. ivotnim nedadama i iskuenjima nalaze ravnoteu
Zato je daleko od istine teza da je Nametak prika- i spokoj, ljepotu i radost unutar sebe, u skladu bi-
zivao patrijarhalno-idili ni muslimanski ivot. Na- a, vjere i sudbine. Svako iskakanje ovog pisca u
metak takav ivot ne izraava u svojim prozama, socijalni angaiman i drutvene uzro nosti remeti
ve upravo suprotno. To je ivot na preprekama, estetsku harmoniju njegove proze, koja se preta e
ali u kojem se moralno-duhovnom katarsom, psi- izmedu bajke, sna i stvarnosti, izmedu predanja i
holoki postupnom ill prelomnom, postie unutar- ivota, raspinje izmedu nagona i morala, nasilja i
nja ravnotea u duama junaka. Njegovi su junaci dobro instva, i smiruje u pomirenju sa samim so-
osjeajni i prkosni, pokrni pred sudbinom i ponos- born. Neka je mir u njima, s vama i u meni! - to je
ni, odani i postojani, koji teturaju, posr u i padaju, stvarala ka poruka Nametkova njegovim junaci-
ali i ustaju, podnose i traju. ma, itaocima i samom sebi, to magi no rezonira
All Nametak u sudbinama svojih likova umjet- nakon itanja ovih novela, i zari kao tiha svjetlost
niki sugerira oslobadanje od stvarnosnog i du- iz daljine u nama.
hovnog pritiska i strepnje pristajanjem na posljedi-
ce, na iivot ma kakav bio, da bi se osjetilo olaka- Muhsin RIZVI
nje, ravnotea i mir u dui i nastavila ljubav prema
najbliem (Bojika). Slobodu daj onima kojima
si je uzeo, i u dui e osjetiti oslobodenje. Osjetit
e raja, progovara glas u snu Dervi-agi (San ov-
jeka Bojega). Jer Nametkovo djelo je proeto po-
stojanim moralom u doivljavanju ivota, i isto -
nja kom Flozofijom u njegovu osje anju, sve za-
visno od prirode junaka koji se s njime nosi, da li
je on u ravnotei otpora prema ivotu ili u pomire-
nju sa iivotom u Boijem odredenju. Dervi Polo-
vina se pet puta na dan penjao na munaru da javi
Ijudima neka se ne zanose suvie ovim prolaznim
svijetom, neka ostave za as svoje svagdanje po-
slove, neka umiju odredene dijelove tijela, pa kad
stanu u damiji jedan pored drugoga, pred Boga,
oprat de duu i biti isti i nevini kao istom rodena
djecaa (Otmjeni prosjak). Za nemuslimanskog di-

20 1 21
TRAVA ZABORAVKA
 TRAVA ZABORAVKA

Onda e tako zemlja biti sva ravna kao dlan.

Nee se znati ni za brda ni za doline. Ne e biti ni-
gdje ni drveta ni travke. Tako e trajati etrdeset
godina iza kijametskog dana. A onda e uliti iz ne-
ba kia gusta kao mnija, i nakon nekog vremena
poet e nicati ljudi iz zemlje, goli kao od majke
rodeni. Tada te se po eti suditi ljudima, i bit e
postavljene mizn-terezije. Na e Alejhiselam biti
uz terezije, pa kad se bude sudilo muslimanima za
njihova djela, on e se za njih zauzimati. U jednu
e se tezulju metnuti zla djela, a u drugu dobra.
Onda e, bezbeli, pretegnuti zla djela, jer greni
smo ljudi, a na e Alejhiselam skinuti sa sebe
dube pa e ga metnuti u onu tezulju gdje su tVoja
dobra djela, ne bi li prevagnulo. A ako ni tada ne
pretegne, on e uprijeti prstom, ne bi li dobra djela
pretegla rdava.
Seljaci, seljanke, stariji ljudi i mladina, svi su
pozorno pratili kazivanje Emin-hodino, kad se
naglo vrata otvorie, a u sobu hrupi Salih Doklo.
Bio je blijed i nekako kao prestraan, a i zamoren,
sumoran. Pozdravi ih i sjede na ponu eni stolac.
Veeras je reda hodina kazivanja u Huskovi
na Zekovini, pa se okupilo Rotimljana sva sila,
najprije na komanje kukuruza, pa na sijelo i po-

25
torn na hodino kazivanje vjeronauka. Rotimlja ni-
je onda imala mekteba, pa bi Rotimljani uzeli pu-
tuju eg hodu da im s jeseni i u zimu kazuje djeci
vjeronauk, a hoda bi nekoliko dana bio u jednoj
mahali, nekoliko u drugoj, tre oj, petoj, i obredao
bi sve kue u selu. Mlade bi hrlila za njim, jer se
uz njegovo kazivanje moe i pozabaviti sijelom, na
koje moda stariji ne bi dali da se ode. Naro ito
ako je kua ira, onda bi bilo dosta mladei, pa bi
zamolili hodu da im togod iz vjeronauka ispri a
odmah sprva no i, da bi oni mogli kasnije dulje si-
jeliti, razgovarati se, zabavljati, poigrati pa i zapje-
vati.
I Salih Doklo doao bi na ovakva sijela, iako je
svrio u Mostaru mekteb. Zapravo, njegov je otac
v
od s ojih bivih kmetova osvojio komadi zemlje
koju su oni uzurpirali dok je bio maloljetan, i po-
e isprtljavati na Rotimlju odavi se zemljoradnji,
a zimuju i u gradu. Na selu je provodio od Edrele-
za do Kasuma, a evo ima dvije-tri godine i ne sila-
zi u Mostar. Proirio posjed da je prvi u Rotimlji,
zaseljaio se sasvim, ali opet dri se nekako poda-
Ije od seljaka, premda su svi muslimani. Njegova
ena, pa nevjesta i jo neke ene poselja enih
napola poseljaenih aginskih ku a nazivaju one
seljanke koje ne pokrivaju lice i nose dugu bijelu
koulju kotulauama, a seljanke opet njih zovu
dimijauarna, jer nose dimije. Ina e se paze i
slaze i lijepo slau. I Salih tako ne dolazi na ova
seoska .sijela zbog vjeronauka, jer on zna i vie ne-
go mnogi seoski hoda, ali, eto, momak je, hoe
progovoriti s kojom curom, makar i sa sela. Otac i
majka, rodeni gradani, Mostarci, ne bi mu nikad
dopustili da se oeni seljankom, osim moda ko-
jom dimijauom, kakvih ima u svim dubrav-
skim selima, ali Salih bacio oko upravo na Sekanu
26
Aliuia. Djevojka lijepa, vrsta, kao od brijega
odvaljena.
Bila je Sekana, kad joj je bilo petnaest godina,
slabana, tankovijasta, blijeda, ali jednog dana do-
doe u selo ergai, i jedna je kotlarka nasvjetova.
Eto, veli joj, kad yam se krava oteli, uzmi sva-
ko jutro tele u naru je pa ga iznesi na gornji boj u
ku i. Radi tako godinu dana, a svako jutro popij
nate srca jednu su jemue, pa e vidjeti. Obja-
at e da deg' biti najkrnija cura u selu! I zbilja
je Sekana posluala ergaicu, a nakon godinu da-
na ve je itavo june iznosila na gornji boj kue.
Mogla e vre u ita uzeti i bez po muke baciti je na
konja. ^ ta je njoj bilo zametnuti se strnm sijena
i iznijeti je uvrh pojate, pod samo sijeme? Vre u
krumpira donijeti s njive ku i, na najveem trku
zaustaviti konja, za nju je bila igra ka. Da je nije
bilo stid, pozvala bi najjaeg momka da se s njim
porve, i vjerovatno bi ga oborila, ali opet, to bi bag
bio zazor i sramota. I nije bilo seljakog momka
da bi se mogao mjeriti s njome, samo je Salih
Doklo bio od jednake grade sazdan. Ono to rek-
nu nai Ijudi - streva japija.
I Salih mislio na nju, kako bi to bilo da je uzme,
da se njome oeni, da izvadi uzorak djece kakva bi
trebalo da se radaju, a ne nekakvih grintavaca kak-
vih je puno selo. Nema nigdje momka da vidi da
je trk na nogam', irok u pleima. Gdje su onakvi
mladi i o kakvima pjeva stari Ishak uz gusle, na si-
jelima i svadbama? Izrodio se narod, pa bi trebalo
izvaditi novu rasu!
Govorio jednom materi, onako postidno, kad
mu je ona predbacivala to se ne eni kad mu je
ve dvadeset godina - govorio da bi se on oenio
ako bi oni, to jest otac i mati, privoljeli da uzme
Sekanu. Mati se snebila. Nije ona bila zadovoljna
27
to se posljednjih nekoliko godina ne sprtljaje zimi
u grad, a sad, kad bi se toliko povezala sa selom,
da joj i snaha bude prava seljanka, kotulaua,
izgubila bi svaku nadu da de se opet vratiti u svoju
kuu u Mostaru, u onaj ardak u koji je kao mld
dovedena, gdje je njega, svoga Saliha, uo i Lejlei-
-kadra rodila, pa ga odmila Kadrijom zvala.
- Ne govori o tom, sine, ni s kim vie! Ne d mi
Bog da Mujaga za to sazna!
- A ako ja, majko, samo nju ho u?
- Hajde, Bog ti dao svako dobro, ne budi takav!
Kao da je ona jedina cura na svijetu?! A zar si ta-
ko brzo zaboravio svoju Eminu?
- Ono je bilo pa prolo.
- Ne prolazi to tako, moj Kadrija. Koliko si ti
puta Emini otiao pod pender! I rije joj dao, pa
sad je, zar, ostaviti za htur jedne seljaka e.
- Bio sam ja njoj dao rije, ali ona nije u po-
sljednje vrijeme za me manila. Ohladila je ona od
mene, pa sam i ja od nje. Svreno je medu nama.
- Hajde, sine, ne govori besposlen! Stotinu si
puta otiao odavlen sprva ve eri u Stolac, pa j
progovori s njom j ne progovori p sahata i do
zore se vrati na Rotimiju, pa prihvati za posao.
- Jesam, majko, i vie od stotine puta. I bivalo
je da ne mognem ni progovoriti s njom, a u putu
ostavi est sahata, ali je ona mene uvrijedila. Dva-
-tri posljednja puta nije mi htjela ni na prozor izi-
i, a kamoli na vrata, da probesjedimo.
- Moj sinko, kao da cura nije mogla imati toliko
razloga da ne mogne sii i s tobom progovoriti!
Moda joj je i otac bio slab? A stari Alijaga Husi
ba je onakav ovjek kakav treba tvome ocu za raz-
govora, kad dode prijatelj prijatelju. I cura je lije-
pa kao upis. Prv gradanka. Vidala sam je i u Sto-
cu, a i na Trijebnju, kad je dolazila u Hasanagia.
28
Ne ostavljaj je, sine, grehota ti je! Ne zna ti koliki
je grijeh ostaviti curu.
Ali Salih nije hajao za materin govor. Otac, stari
Mujaga, kao da nije nita znao o svemu. Sigurno
mu Mujaginica nije nita o tom govorila. Pa kad
god je bilo sijelo gdje se nadao nju vidjeti, iao je
odmah tamo sprva ve eri. I veeras, kad je i mek-
teb i sijelo u Huskovi a na Zekovini, on odmah,
tek to je veerao, bacio samo fermen preko rame-
na pa krenuo preko Ku ina na Zekovinu. Kad bi
mu neko svezao o i, mogao bi stii na Zekovinu za
deset minuta, da nigdje ne posrne na panj, ali se
veeras desilo udo s njim. Cim je uao u Kuine,
kao da se odnekle stvorila Emina pred njim.
Spreznuo je kao da je vidio ivo bide pred sobom,
a ono je bila sama pomisao na nju. Uselila mu se u
duu i prekoravala ga to ju je zaboravio, pa joj ne
dode. On joj govorio da je gotovo s njihovom lju-
bavi, jer joj je dolazio tri no i zaredom, a ona zna
koliki je to put - tri sata u Stolac i tri natrag - pa
mu ona i.tjede iza i. On nije budala, ne d se
on vui za ^ , s kao dijete. Ona mu iznosila isprike,
da joj je otac bio bolestan, da je ula kad bio on
bacio kameni u prozor, ali joj se otac nije dao
odmai, jer mu se prisnivalo da de se rastaviti s du-
om ako ispusti njezinu ruku iz svoje. Sad je oz-
dravio, pa to sad ne dode? Ona bi izala na avlin-
ska vrata i mogli bi na sate govoriti. Govorila bi
mu o svojoj velikoj ljubavi, govorila bi mu kako de
sluati njegova oca i majku, kako de raditi u svojoj,
u njegovoj ku i kao rob za svoga voljenog Saliha.
I on se upravo po eo smekavati, poeo se topiti
led s njegova srca, kad se s druge strane Ku ina
pojavi Sekana. Bila je nasmijana, a dva reda zuba
bljeskala kroz mrak. Na putu joj stajao grme ak
graba, a ona ga jednim skokom presko ila pa do-
29
 hvatila mladu jasenovu granu, zategla je i pustila
da se cijeli jasen stresao i sasuo lie pod njezine
noge.
Pitala ga je zato stoji, zato ne ide kamo je po-
ao. Veeras je sijelo u Huskovia. On zna da je
ona tamo, pa ta eka? Km se kukuruz. Ima ga
itava gomila nasred sobe. Niko ne e smjeti uzeti
klip i baciti ga pred nju, jer bi ona uzela i zadila
njime bacaa po prsima ili po leima da bi ga pro-
elo kao grom. Samo ako on baci pred nju klip,
uzela bi ga i okomala zrnje.
Rukavi puni ruku, koulja puna njedara i boko-
va zamicali pred njim, i on je poao ne gledaju i
kud je put kroza umu, nego posr ui preko grabo-
va, kroz hrastov gutik, udaraju i na drijen, na div-
lju lozu.
- A mene e zbilja ostaviti? - javila se Emina i
kao snudena pola na drugi kraj Kuina. - Nije ti
sveta zadana rije ? Kamo ti zakletve? Pa dobro.
Idi svojim putem; ja ti elim svaku sretu. Ja u sje-
diti u oku za muepkom, ne u plakati, da ne bi
kadgod pomislio da si mi naao u inio ostavivi
me. Plest du sijede kose, udati se neu, ali mi ne e
zamjeriti ako budem uvijek mislila na te.
Ona je zlato. Kako ima plemenitu duu! -
mislio je Salih i poao za njom. Bila je slabana,
njena, prozirna kao mldinski dv k i na putu joj
nigdje nije drvo zasmelo. Prolazila je kroza nj i le-
lujavo leprala odmi ui, a Salih za njom.
- Stoj! Zar 6e me ostaviti? - za ulo se s druge
strane. - Nisi mi dao rije , nisi mi se zakleo, ali
sam uvijek iz tvojih o iju razumjela rije i da sam
ja tvoja sudbina. Uzet e me. Rodit u ti sina, ne
jednog, mnogo sinova koji de biti junaci kao Hrnji-
ce. Pa kad na Bajram poe sa svim sinovima u
damiju, svi de se ljudi osvrtati za tobom i za tvo-
30
jom djecom, za naom djecom; svi de ti zavidjeti
na naem bogatstvu.
Okrenuo se i poao za Sekanom. Ona je svom
silinom sklanjala ispred sebe gusto iblje i drvee,
a on urio za njom spoti ui se sad o kamen, sad o
grm, sad o bus, a draa mu kaiala akire, dok mu
je fermen samo jednom rukavskom rupom visio o
ramenu.
- Onaj jagluk to sam ti ga lani dala nastoj ili iz-
gubiti ili brzo poderati - govorila mu Emina kad
se on obazreo na samom izlazu iz Ku ina u Behra-
movu ogradu. - Ti nikad ne moe znati, ali si mo-
gao barem osjetiti koliko je ljubavi u njemu utka-
no. Ja sam platno tkala i na te mislila. Na eref
ga raspinjala i na te mislila. Svaka tanka pamu na
nit, tanja nego paukova noga, prola je bezbroj pu-
ta kroz moje ruke, i ja sam tada samo na te mislila.
Svilu sam provlaila kroz iglene uice i mislila ka-
ko si se ti provukao kroz moju duu, kroza say moj
ivot. Probadala sam iglom platno i mislila kako je
moj ivot proet i protkan tvojim bi em, kao ovaj
jagluk svilom. A sad, emu e ti taj rubac? Kad si
zaboravio mene, kad ti ja vie nisam nita, baci ru-
bac, poderi ga, izgubi ga! Zato da te rubac ikad
na me podsjeti, kad deg' ti s drugom ivjeti? Bit deg
moda sretniji, pa eto, ja ti elim da i bez mene bu-
de sretan.
I njezino zrano bite prolazilo je na drugi kraj
ume, a on je ostavio Sekanu i jurio za Eminom
koliko je imao snage. A i ova ga je poela izdavati.
Poele mu se noge spoticati, pa onda klecati. Osje-
ao je vrtoglavicu, a u tijelu teak umor. Sjeo je. I
im je sjeo, odmah se i sjetio gdje je. Deset koraka
ulijevo eto ga na stublu, pa u Huskovia vinograd,
pa u bau, dvorite i u kuu.
31
 Ustao je i zaas se naao medu eljadma na sije-
lu. Upravo je hoda dovravao pri u o nicanju lju-
di i sudenju na Sudnji dan.
- ta je s tobom, Salihaga, po Bogu brate? - pi-
ta ga Ibro Huskovi. - Mi ti se nadali sprva no i, a
evo, sad de red pono .
- Mi tamam mislili da rasturamo sijelo - veli
Huso Beiri .
- Pa ja yam ne branim, mogu i ja odmah kui -
veli Salihaga.
- Neka, neka, ima i no i. Ne daj je, Boe, u bo-
lesti provoditi! Vidjeli bi to bi se uduljila! - veli
domain.
- Nego, zbilja, to si tako kasno doao? I eto,
say si rapandan kao da te psetenje ambalo.
- Prodite me se, ljudi - preko volje odgovara
Salihaga. - Ve eras mi se dogodilo to nikad u i-
votu.
- E? - svi znatieljno zinuli u njega.
- Ama, eto, poao sam na sijelo odmah iza ak-
ama, odmah s veere. I kako stupih u Kuine, ja
ne znam ta s mene bi. Vrho sam, evo, sve dosad
kroz Kudine kao konj po gumnu, i nikako ne mo-
goh naizvan. U p dana u p noi znam gdje je ko-
je drvo, gdje plotovi, kuda vode putevi uzdu i po-
prijeko, ali no as ta je bilo od mene, ne znam.
Evo sam se say izderao i izgrebao. I Bog zna, svu
nod bih se okretao i vrtio po umi, da me umor ne
savlada, a na um mi pade pa rekoh: Vela havle,
nalet ejtana, i odmah sjedoh. I kako sjedoh, a ja
ovdje navrh Ku ina kod stuble.
- Aaa? - dude se seljaci i snebivaju. T da je is-
torn iz grada doao, pa samo jednom u danu pro-
ao kroz Kuine, mogao bi mime due no u proi,
a da ne zaluta. Nije to kakva uma, iako ima go-
rostasnih hrastova u njoj. Za manje od deset minu-
32
ta hoda doao bi joj s vrha do na dno, a u irinu je
nema vie od dvije do tri minute hoda. A Salih je
ve odavno u Rotimiji. Godine su prole kako su
se naselili ovdje, a kamo ti djetinjstvo i prva mla-
dost, kad je samo ovdje ljetovao i po nekoliko pu-
ta na dan kroz Kuine prolazio!
- Nego, vjeruj se ti meni, Salihaga, to si ti stao
na travu zaboravku, pa si odmah izgubio svijest
gdje se nalazi - veli mu Emin-hoda.
- Doista je tako - vele i drugi te se razveze raz-
govor o travi zaboravki, koju nije niko vidio, ali
kad ovjek na nju nagazi, zaboravi gdje je i na ko-
jem je kraju svijeta. I dim ovjek sjedne, odmah
dode k sebi i zna gdje je. Ali je muka to ovjek ne
moe da se odmah sjeti pa da sjedne.
Salih je bio utljiv i ostatak nodi koji je prosje-
dio s drutvom. Promatrao je Sekanu a mislio je o
Emini i uporedivao ih. Lijepa je i jedna i druga,
svaka na svoj nain. Ali dobrota, dobrota due
pretezala je daleko svu snagu i jakost Sekaninu. I
kad ih je, kao ono hoda to je u svojoj pri i kazi-
vao o terezijama Posljednjega suda, postavio u te-
zulje svojih osje aja, pretegnula je ona njena,.ta-
nana Emina. On je kao kriom upirao prstom u te-
zulju u kojoj je sjedila Sekana, ali ni to ni sva tei-
na Sekanina ne mogae pretegnuti onu slabanu,
eteri nu Eminu.
- E, Salihaga - prenu ga iz misli Muhan Beh-
ram - Kad de se na vizetu?
- Do heftu, ako Bog da.
- Vjere mi, uzet de te - veli Ibro Salihi .
- Neka uzmu! ta im ja mogu!
- Pa i ne moraju uzeti ba njega - otklanja Mu-
han Behram. - Od pet-est stotina momaka odabe-
ru sedamdeset - osamdeset.
3 - A. Nametak: Trava zaboravka 33
 - Da odaberu, vala, samo dva, i od ta dva jedan - Cut e i ti. Haj' ti, sine, hairli ti bilo! Nego ti
bi bio Salihaga - veli s ponosom Hasan Pehli . - obratila se Mujagi - daj djetetu koju paru, nek
- Boga mi, ljudi, puno je sluiti tri godine k- ima u tuem mjestu.
tivn. Nego da se oeniti, Salihaga, pa onda se - Pa ima on vazda para za kahvu.
nade neki nain da se spasi od vojske. - Ama, prodi ga se, vjere ti! Daj to u utu!
- ta yam je naspjelo, ljudi? Nisam ja jog za e- - Stara, meni se ini, da demo se ja i ti red na-
nidbe. zvati svekar i svekrva - i brada mu dre od nekak-
U Sekani srce strecnu. ye dragosti, a suze se i nehotice kotrljaju niz obra-
Prolo je davno pet sati mraka, i sijelo se poe ze.
osipati. Kroz Ku ine podoe za Salihagom sve nje-
gove komije sa enue i Oraja. Progovorili bi
tek pokoju, a najvie kako je Salih potroio etiri Pa kad je Salih pred veer preko Pobrda naiao
it sata hoda to oni prodoe za manje od etiri minu- s mldm i svatovima, gruhnu puka i sve se Ora-
te. je uputi prema mladencima do na Hrae. A kad
su bili kroz Kuine, primae joj se Salihaga i ap-
nu joj:
Kad se ujutro probudio daleko prije izlaska - Evo ovdje, ovdje si me za sobom okrenula. I
sunca, siao je u izbu, gdje je Mujaga s Mujagini- da sino ne stadoh na travu zaboravku, ne znam
ta bi bilo i kako bi se sve okrenulo.
com pio kahvu kraj odka. Zaiskao je od matere - Kakvu travu zaboravku? Kako sam te ovdje
kljue od velikog runog sanduka i izvadio nove za sobom okrenula kad ovdje nisam nikad bila?
akire, fermen i traboloz -pas, pa onako ureden
kao na bajramsko jutro opet uao u izbu. Mati je i - Nita. Kazat du ti drugi put.
njemu nalila findan, a Mujaga, koji nije puio, a Ali joj nije nikad kazao.
znao je da mu Salih pui, ustade pa iza grede izva-
di zadimljenu duhankesu od pijev eve koe te mu
je dobaci:
- Eto, pa nemoj se vie skrivati. Kad znam da
pui, pui i preda mnom!
- A ti se kao za nekakvim poslom spremio,
Kadrija? Da nee u Mostar?
- Neu vala, majko. Idem, ako Bog da, u Stolac.
- Jesi li posluao majku svoju?
- A kad te ja, majko, nisam sluao?
- ta to vi neto mimo me govorite, kao da me-
ne i nema?

34 35
3
 NJEGOVA OSUDA
Kad se Omer vratio iz rata, zatekao je sve kako
je ostavio. Dva brata, oba preko ezdeset, nisu ni
ila u vojsku, nego ostali kod ku e. Trgovali u ma-
lom seoskom dudani u, koji je bio i trgovina ivot-
nim namirnicama, i kavana, i brijanica; nadgle-
dali ono zemlje to je iza svega Alajbegovida imet-
ka ostalo, i svadali se.
Stan Muhamedaga Alajbegovi bio je u turskoj
vojsci kapetan. U mirno doba dobivao je plau za
tndeset pandura koji su imali uvati granice njego-
va podruja od upada Crnogoraca, a drao svega
dvojicu. Kula mu bila na Brtaniku, pa se s nje vi-
djelo na sve strane koliko ni najbolji pjeak ne bi
mogao za dan pregaziti. On bio vladar u svemu to-
me, jer je sultan bio daleko, u krilu ena zmijolikih
tijela, daleko, gdje se ljube dva mora i prieljkuju
dva kopna, i nita ga se nije ticalo kako tamo u
Hercegovini, u onom izlomljenom i razbacanom
kru, sa pogdjegdje kojom akom zemlje i krpom
ume, u i m e nj e g o v o vlada Muhamedaga Alaj-
begovi.
Ne zna se ija je ta kula bila, premda ne bijae
vrlo stara. Dizala se na tri kata. Prizemlje svi zvali
izbom; tu nije niko stanovao, nego se ljeti nizao
duhan, a zimi, kad udare jugovine, slagao u snopi-
36
e i vezao. U velikoj ploi nad vratima uklesao zi-
dar arapskim slovima i turskim jezikom da vlasnik
ne bi razumio:
Da znadem da je i jedna para koja je utroena
u zidanje s pravdom ste ena, uzeo bih eki pa bih
je svu prevrnuo i ne bih ostavio kamena na kame-
nu.
Otac Muhamedagin, Memiaga, malen i neugle-
dan - aka jada - bio je kod Ali-pae Rizvanbe-
govida nadglednik konj i u velikom ugledu. Nije
ga bilo ko bi znao s njime uporedo pojahati. Pa
kad je postao kapetan nad pandurima u ovom kra-
ju stolakoga kadiluka, uzeo tu kulu i naselio se u
njoj. Zimu bi zimovao u Mostaru, a dim Jurjevo,
on opet gore na Brtanik. Kad je umro, ostavio je
uve an imetak, mnoge kmetove i poloaj jedincu
svome.
Koliko je god on bio naprasit, sin ga dvaput
prestigao. Oenio se bogatom udovicom, pa kad
joj je doao prvi godinji prihod s imanja prvog joj
mua, medu ostalim i velik zemljani dup masla, a
ona, ne poznavaju i mu dud i kao da se pohvali da
je i ona bogata, rekla: Vidi kako valja i moje Bije-
lo Polje! (to je cijelo selo naslijedila od prvoga
mua), on gurnuo nogom up niza stepenice, i
maslo poteklo i rastopilo se - na Bojem suncu.
Eto, to je tvoje, rekao on zabacivi glavu nazad i
nagnuvi je malo na lijevo rame (a takvo dranje
glave naslijedili su i njegovi sinovi), i da mi nikad
vie nisi takvo to rekla!
Ona uutjela kao to su i sve ene onda morale
uutjeti muevima, i bez smijeha i bez pla a radala
mu djecu, kuhala jelo, natakala mu rakiju i pripa-
ljivala lulu na dugom ibuku.
Radala se djeca, umirala, radala, i etvero ih se
poodgojilo. Samo bila jedna ki, a samo se jedan
37
 sin blagom udi bacio na mater. Ahmetom ga zva-
li.
Rijetko se kad u Muhamedaginu slubenom
podruju dogodilo togod da bi morao uredovati.
Pa kad bi se togod i zbilo, on bi to presudio preko
koljena: ako je to usitno, nekoliko batina, a ako
je to krupnije, mutesarifu u Mostar.
Nikada on ne bi propustio zalaz sun ani, osim
uz Ramazan, da ga ne oseiri s findaniem raki-
je i vokom, kakva se kad zadesila. Sve dolje pod
njim kao na dlanu: i podVornice i kmetske ku e
(njegovi kmetovi urii stanovali pod tri slamna
krova, a bilo ih je osamdesetak glava, od kojih je
vazda neko morao biti pod kulom, da agirlici ne
uzmanjka vode), cijela Rotimlja, pa Stanovii,
Dubrave i dolje Neretva, i preko nje druga sela, i u
dnu dolje mali ak mora, kolik suzica. Nad svim
sunce kao bakreni kolut, pa zalijeva mlazovima
krvi kr i lomi se o njegove bridove. Gleda on to
tako ve trideset godina, i kad se u to vrijeme ne
zadesi kod ku e, ini mu se kao da je neto veliko
izgubio. A sve je to njemu poznato do najmanje
sitnice. U svemu tome kraju nema videnijeg ovje-
ka koga on ne bi poznavao, niti ima i najmanjeg
djeteta koje njega ne bi poznavalo. Stotinama dje-
ce on je kumovao i svako darovao dukatom, a de-
silo mu se da ga je kadgod zasvrbio dlan i ne bi se
smirio dok se na nekome ne bi iskalio. Malo je tre-
balo da ko skrivi, i ve bi zapamtio svoju krivnju.
Tako je on kmeta Marka uri a izdevetao kandi-
jom zato to nije aginica imala vode da se okupa,
pa je morala propustiti molitvu, a Marko dotle
besposlen lekario na gumnu pod krukom. Od
jednog udarca zasjeklo mu se uho, pa se inio kao
agine ovce, kojima se u prolje e zumb komadi
38
uha da se mogu prepoznati medu ostalim kmetov-
skim ovcama.
I da je Marko bio kakvi su mu bili mladi uku a-
ni, Muhamedaga bi se njihao na vjealima kad je
sultan iznajmljivao drugom caru ove dvije pokraji-
ne na neizvjesno vrijeme uz malu najamninu.
Na njegovu se duu navalio bol, velik i teak
kao ona Vele, koja se ntkapila nad njegovu kulu,
i on, da je mogao, prekora io bi sva ta brda i stao
pred sultana i zamolio ga da ga zadri u svojoj mi-
losti - da umre jedu i njegov kruh. Ali nije mo-
gao ostaviti svoju kulu, od oca naslijedenu, one i-
roke podvornice, vinograde, kmete, koje mu vabo
nije oteo, nije mogao ostaviti svoj seir u zalazak
sunca, kad ga oivljava kapljica rakije i one arke
boje, prolivene po kru.
Nije prebolio gubitak. Tri godine kopnio je kao
snijeg na suncu i ne vodio brige ni o emu, i jedno-
ga dana u zalazak sunca odbacio findan od sebe,
pruio se po ov joj koici i polagano, kao da je us-
nuo, umro a da niko od njegovih nije ni znao.
Ahmet, srednji brat, upravljao svime. Zet odva-
lio dobar dio imetka, a Omer ostalo gotovo upro-
pastio.
Sve ono ludo to se s koljena na koljeno naslje-
ivalo u Alajbegovia kui, palo na Omera.
Ni Huso, najstariji, ni Ahmet nisu ga drali za
brata. Bilo neto divlje, priprosto u njemu. I majka
mu i otac bili si uni, pa i braa mu i sestra, a on
kao od brijega odvaljen. Kad je u Beu sluio ak-
tivnu divili se njegovoj snazi i prodrljivosti. Bio
je truba, pa da dokae snagu daha i prsa, zatrubio
je i hornu raskinuo dahom. U toj je kumpaniji
sluio i jedan kmet s Brtanika, pa je on to poslije,
kad je doao ku i, i priao, kunu i se svaim da je
istina.
39
 Zarana se u njega pokazivali znaci rasipnosti,
pa bi mu otac ponekad, gledaju i mu crte na dla-
nu, rekao: Ako ikada Alajbegovi a imetak spane
na nj, propast e. Bilo Omeru tri godine kad je
on umro.
Izrastao Omer brzo i divlje kao kakva divljaka.
Bio uvijek s obanima u brdu i divljina se njegova
samo pojaavala. Nikad nita nije uo osim so-
nog pastirskog rje nika.
A njegova bra a nisu voljela da se drui sa selja-
cima, premda su i oni sami bili napol seljaci, bar
sa svojim stalnim ivotom na selu i sa vrlo malim
prekidima u gradu preko zime. Znali su oni i da je
suha zemlja tvrda i da od motike ostanu na dlano-
vima uljevi, ali ono rodeno agovanje prije ilo im
da se mijeaju sa seljacima. A u emu oni nisu
imali razvijene sposobnosti, on ih u tom pretekao.
Oba su bila davno oenjena a ne imala djece. Niko
nije ni pomiljao da Omera oeni.
Doao jednom njegov otac u napast. Dvadeset
godina pirovalo u njegovoj krvi, bogat, istom ime-
novan kapetanom, nikakve vlasti nad sobom osim
mutesarifa u Mostaru i cara u Stambolu, pa zato
da ne kua odmah svoju vlast. Zovnuo kmeticu
Delfu na kulu. Izila ona savivi ruke na prsima.
Zakljuao on sobu, a ona, kad je vidjela kamo on
smjera, pala preda nj: Nemoj, lijepi aga, i ovog ti
i onog svijeta, poganiti svoje lijepo tursko tijelo o
poganu vlahnjetinu! Kao da me ko kljualom
vodom polio , pri ao on poslije, ja se zgadio sam
sebi, otiao odmah u Mostar i oenio se.
Znali su i njegovi sinovi, naravno poslije, za tu
oevu zgodicu i ponosni bili kako je on bio vrst i
ne podlegao asovitoj mhniti.
Samo Omer, kad mu se pruila prva prilika, a
bilo mu je tad dvadeset godina, ustrajao do kraja.
40
Leao on potkraj ljeta pod oskoruom, a naila
Mejra Salati a. Svratio on nju pod drvo i natresao
joj oskorua toliko da bi jedva i sm ponio.
- Pa u emu du ih ponijeti kui? - pitala ga.
- Skini dimije, pa u njima!
Bila ona bez oca i matere otkako je pa noge us-
tala, pa pala na vrat stricu. Premda joj je prigrabio
say imetak, koji je bio kolik i njegov, hranio ju je
gore nego bi i posljednjeg slugu da ga je imao. Za
najcrnje zime slao je u brda po drva, ne bi li se
smrzla ili je gladni vukovi razderali, a njoj nita.
Tukao je po glavi, pa ostala suluda i nerazvijena.
Tek negdje u osamnaestoj godini dobila neto prsa
i bokova.
Takvu je Omer svratio pod oskoruu. Skinula se
ona i poela sakupljati oskorue u dimije, a Omer
joj pomagao. Sve je to bilo u hladu i zaklonjeno vi-
sokim plotom.
Poslije ona posr ui i klonula dola ku i s dimi-
jama punim oskorua i cerekaju i se.
I upravo je zbog te Mejre u Alajbegovi a kui
polo sve po zlu. Sve je njiva gonila njivu i vinog-
rad prodirao vinograd, najprije da bi se to kako-
god skrilo, a poslije plaajui uzdravanje.
tedjelo se, krparilo, vezao se jedva kraj s kra-
jem, i od svega imetka ostale do potkraj rata dvije-
-tri njive, koje su bacale toliko da su se i tri kue
kolika je njihova mogle hljebiti, dva vinograda,
kmetovsko selite, du an i kula, ponos i ugled
Alajbegovia.
To je od svega Omer zatekao kad se vratio iz ra-
ta.
Zatekao je oba brata sijeda, malena, smeurana.
I njemu se saalilo na njih. Ja sam im sve te sjedi-
ne i brazgotine natjerao. Sad valja da sluam kao
rob.
41
 Doekali ga oni kao da je s drugog svijeta do-
ao. Pa kad su se nakon nekoliko dana njegova od-
mora jednom okupili navrh kule, u odakliji na si-
jelo, Ahmet poveo razgovor o Omerovoj enidbi,
najprije onako tiho izokola, dok je doao na glav-
no.
Krivo su mu, govorio on, uinili svi to ga nisu
za vremena enili, pa ne bi inio ono to je uinio.
Ali, ta je, tu je. Dijete je ve odraslo, dvadeset mu
je godina, plaeno je uzdravanje, nije se ostalo
sasvim bez imetka, pa mo i de se ivjeti, a ako bu-
de po redu mrijeti, i njihovo e ostati njemu i nje-
govoj djeci, jer su i oni i ene im ostarjeli, a nema-
ju djece. Samo, eto, neka se sada dadne na posao,
neka upre koliko moe, da kua ne propane, da ra-
di, pa da ostavi sve ovo djeci, kao to su i oni ovo
od oca naslijedili. On sluao i pristao na sve. Ni za
to se on nije brinuo oko enidbe. Ahmet otiao
nekamo u Bosnu i doveo mu enu.
ena je, dobra je , rekao on i vjenao se.
Kad u kojoj porodici kola podu strmo, onda kri-
ve ili ono dijete koje se istom rodilo ili mldu koja
se istom dovela u ku u. A ta je jadna Aia kriva
to je osamnaesta odnijela kmetove i donijela pa-
njolsku groznicu, od koje je umrla kuna glava,
Ahmet.
Pa ipak su je svi s nepovjerenjem susretali od
prvoga dana. Nju - mu enicu. Jer otkako je na
svoje noge ustala i oima progledala vidjela je ne-
sre u. U jednom jakom iseljeni kom naletu i njeni
roditelji iselili se u Tursku, nekamo u Makedoniju,
blizu bugarske granice. U balkanskom ratu doiv-
jela je sve ratne strahote. Pobjegla, i nakon dugih
muka dola jo u gore.
Jetrve je nisu voljele. Ni kruh nije znala zamije-
siti, pa joj se i zbog toga rugale. A zar je ona bila
42
kriva to se nije mogla ni tomu nau iti potucaju i
se po svijetu. Govorile joj i da je luda. A zar bi bilo
i udo da je izgubila pamet gledajui bradata bu-
garskog vojnika kako stoji nogom na oevim joj
prsima i noem ga kolje araju i mu bradu krvlju.
Ona se i sada toga sjea, i ta joj slika ne moe ni-
kada pobjei ispred oiju. Vidi kako je njegova si-
jeda brada izvezena crvenilom, a na dlake kao da
su se nanizali koralji. A tek smrt maj ina. Nakon
duga gnjeenja - bila je zbabna - istisli su iz nje
krvavo dijete, odrezali joj grudi i glavu. A ona je to
sve, nijema i suhih oiju, gledala izmeu nekakvih
rl kaca i ljesa ispod nastrenice na dvoritu.
I premda je ona u Alajbegovi a kui sve inila
da im se svidi (reklo bi se, ulagivala im se), da je
zavole, da je priznaju sebi ravnom, jer je po rodu
bila plemenitija od obje jetrve, one bile hladne
prema njoj. Samo ju je Ahmet, za kratkoga vijeka,
titio. Vidio u njoj teku mu enicu. Pa u ve er kad
bi svi poslije ve ere posjedali navrh kule u odak-
liji, a ona im pri ala koju zgodu iz svoga ropstva, u
njega bi suze niz lice grohtile. A kad panjolska
pritite sve, ona njega vie njegovala nego mu e-
na.
Nicali dolje na groblju novi grobovi, a on, kad
bi mu se malo u bolesti razgalilo, sjeo bi kraj pro-
zora i gledao kako stiu svaki as nosila sa po dvo-
jicom-trojicom ljudi u pratnji i kako cvatu humke
od ilovae.
- Ondje mene zakopajte pod onu divlju kruku
- govorio on, a Aia u pla .
- Brto dragi, ne govori tako! Dat de Bog, oz-
dravit e.
- Pusti, nevo, vidim ja sve. Naivio sam se, ali
mi je ao ovih to ostaju. Oti i e ovo, nevo, sve po
43
vragu. ao mi je tebe, jadnice. Ne e ti ptnje uz-
manjkati kao ni dosad.
I odmah kad su se vratili s groblja, svadili se i
podijelili. Otiao Huso u grad. Imo ondje blizu e-
ninstvo i ne vodio vie brige o Brtaniku. Omera
zapala, pored drugoga, i kula.
Polo sve strmo. Kud god se makni, za to god
prihvati, ne ide ruci.
A dolje kmetovi podigli ardake crijepom pokri-
vene, nabavili plugove, kr e okrajke i sve one hale-
dine to ih nisu prije htjeli obradivati da agi, pa
makar i njima, manje bude. ene se, i vazda puka
pupa kao na Zasavici.
A Omer sa enom u kuli grize usne, i tek kad
dolje kod bivih kmetova vrisne puka, procijedi
kroza zube: 0 glavu ti pukla, dbgda!
On samo to moe i vie nita. Nastoji da radi
oko zemlje, ali ne umije. Godine izmi u, izmi e
sve komad po komad zemlje, a Omer samo prido-
biva u kunoj eljadi. Ve ima i troje djece.
Naide koji seljak, musliman, ispred ku e, pa
kad ih vidi, tek uzdahne: Eh, to ete prositi, a-
losna yam majka, a sve s o eve pameti!
On je osje ao da bi neto morao u initi, da se
jednom makne naprijed, ali ne zna ta da uini. i-
ni mu se da mu se kradu prihodi, da ih ne moe
nadzirati, jer je kula daleko od njiva i vinograda,
pa ide blie njima, kraj puta, gdje je nekad bila nji-
hova trgovina i kafana. Kad je tu blizu njiva i vi-
nograda, mislio je, bolje de ih uvati, bolje i raditi,
pa de i prihodi biti ve i. Iseljava se iz kule da se u
njoj legu slijepi mii i da duhovi lijeu oko nje.
Opada s kule buka, polije u ploe s krova i svaki
44
as neto na njoj propada. Propada kao bolesnik
preputen sam sebi.
A Nikola uri, bivi kmet Alajbegovi a, koji
se vratio iz Amerike i nakupovao sada po Brtani-
ku i Hodovu najbolje zemlje i bare, obilazi oko ku-
le i omjera je.
Lako bi se dala popraviti, misli on. Skinuti krov,
izmijeniti neto drveta, upljine zaliti cementom,
obukati, a onda nanovo pokriti, ali ne kao dosad
ploom, nego crijepom. Bit de ona moja, ve da
ne budem iv! Pa onda crkavajte, turci, koliko
vas god ima odavde do Neretve, odakle se vidi
Alajbegovia kula! Ne zaboravljam ja rascijeplje-
no oevo uho dok sam iv ivotom. Skupo deg mi
to, Muhamedaga, platiti!
Zna on da je Omer zaplivao u banku i da mu
nad glavom visi ma . A Omer, kad vidi da ne moe
zaustaviti kola koja su pola strmo, i sam gura da
propanu dalje i dublje.
Dolazi Omer Nikoli, pa izokola po inje arati
kako bi mu za koji dan trebalo neto malo novaca,
dok mu ne dode enin miraz. (Umro toboe, u
Turskoj negdje neki enin mu rodak i ostavio go-
lem imetak eni mu. Sve zlatne lire! Mo i e kupiti
pola Brtanika.) Smjeka se Nikola i nudi mu koli-
ko god ho e, ali u jamstvo da poklopi kulu. Omeru
kao da no promijea srce.
- Kulu?
- Pa da, kulu. Zemlje ti neu. Hvala Bogu,
imam je dosta. A tebi kula ionako ne treba. ta de
ti, kad u njoj ne stanuje? Ti je ne me popraviti,
a onakva ti ne valja.
- ta ne valja, kopilane! - razmahnuo Omer na
nj akom - Alajbegovia kula, pa da ne valja!
- Polako, sebi ruke! Nije ti ovo turski vakat.
45
 Povukao se Omer. Boljelo ga strano kad mu je
spomenuo kulu. Svu bi zecnlju radije dao u zalog
nego kulu.
Ali napokon, ta bi i bez zemlje? Sad mu je to
sve. Pa za ovo nekoliko godina nau io se i raditi o
njoj i zavolio je, sve ako i nema velikih prihoda.
Kula! Boe moj, kula: ta bih bez nje? Istina,
ona je gomila kamenja koja nita ne daje, nego se
samo na nju porez pla a, ali je neto vie nego
zemlja. Ona je pleme, snaga, mod. Pa kad stranac
upita ija je ono kula, svako mu odgovara: Alajbe-
govia. A sad da bi se reklo: uria... Ne daj Bo-
e! Prije mi Bog dao smrt. Ili, ako neko pode od
Poitelja ili Hrasna prema Nevesinju, pa ako ne
zna puta, upu uju ga: Do Brtanika vazda gledaj
u Alajbegovi a kulu, a odande ti je lako, sve ces-
torn do Nevesinja. A sad da upuuju ljude na
uri a kulu. Ne, ne, ne!
Primicao se rok kad je trebalo isplatiti banku.
Komu da se obrati? Zar drugim seljacima musli-
manima, koji su takoder bili kmetovi, a sad su
gori nego ikakav vlah? Zar da se ponizi pred
Mekiima, ili Huskiima, ili Memiima, da ih mo-
li za novac? Ne, voli prodati jog koji komad zem-
lje, naeti koju njivu, pa se oduiti i poeti novim
ivotom i okaniti se svega raskoa u kojem je do-
sad ivio. (A say je njegov rasko bio u tome to je
mjesto ostupana je ma ili bungura jeo pirina, to
se malo bolje zamaivalo jelo u njegovoj ku i ne-
go u drugim seljakim kuama, i to se po starom
obiaju triput na dan kahva pila.)
Sad se trebalo odre i svega i vjeno jesti ptiuu i
kukurzu, a pogdjekada, kao sve ano jelo, krum-
pir.
Doao opet Nikoli, ali tiho, krotko.
46
- Eto, komija si mi, pa bih ti neto rekao. Do
onoga enina miraza kasno u doi, a meni bi sada
trebalo neto novca, pa bih ti dao najbolju njivu u
zalog. Eno onu kupinja u, to granii upravo s
tobom.
- Ne treba mi zemlje, rekao sam ti ve jednom.
Prodaj mi kulu!
- Ama, dobar oje, ta de ti kula? to si na nju
zarznuo?
- Eto, nju hou. I dat du ti za nju dvadeset hilja-
da dinara.
On se ve davno propitao u banci koliko je
Omer duan, pa ve izraunao, da mu dade toliko
da se moe oduiti i da mu ostane neto novca.
- Jesi li ti pri sebi? Dvadeset hiljada! T drvo u
njoj vrijedi toliko. Ni pedeset da mi dade! Ni pe-
deset!
- Od volje ti. Ako ti je banka ode prodavati ne-
e dobiti za nju ni pet.
Otiao Omer ku i, ali se nije mogao smiriti, ne-
go izaao na njivu i tu legao. Bacio samo stari gunj
poda se i mislio.
Jo je on jednom tako no io na ovoj njivi, na
kupinjai, koja je bila njegova vlastita, mobi-
na, kako se to rekne, a do njega je leao isti Ni-
kola. Omer se posvadio s bra om, pa otiao na nji-
vu, u mladi kukuruz, a i Nikola, koji se spremao u
Ameriku, bio na njivi, na kmetovtini.
Legli oni jedan kraj drugoga, izvalili se na leda i
gledaju u zvjezdano nebo. Kia je padala prije dva
dana, i kukuruz, koji se bio dotle zapreo od sue,
ivnuo i like mu dobilo opet zdravu boju.
- `uje li, uje? - pitao Nikola.
- ta?
- uje li kako cik kukuruz? Ono raste sada
iza kie, pa puckara u koljencima.
47
 - Hajde ne luduj! Odakle e ti uti kako kuku-
ruz raste? ^ uti pa spavaj!
Zautjeli. Tiina. Ni daka vjetra, ni cigloga po-
kreta lista.
- Osjea li ovaj miris? - pitao Nikola.
- Kakav miris? Nita. Samo smrad od dubreta
to je razbacano po njivi, pa se sad rascvalo na ki-
i.
- Ne, ovjee boji! Ovo zemlja iza kie mirie.
Nadojila se vode pa se sad raskvasala i dui njen
miris.
- Moe biti. to jednom mirie drugom smrdi.
Da spavamo.
Uutjeli i zamalo zahrkali.
Lei Omer i sada, nakon vie od dvadeset godi-
na, i sje a se itava razgovora. Kako se sve promi-
jenilo! I sada, bag kao i onda, hladovina iza kie.
Sva zemlja drhti od nekog umora tekog. I mirie
mirisom zdrava puna ka djeteta. Cuje sad Omer i
kako kukuruz cik. Raste.
Kako on sada voli tu zemlju! Sada, poto ju je
desetak puta preorao i uskopao, istrijebio iz nje
svaki kamen i s kraja na kraj nasuo je dubretom
od one jedne krave. Nema grude zemlje koju on
nije imao u svojim rukama. Njiva je strma i svake
godine voda odroni zemlju i snese je na dno njive,
a on je s proljea opet nosi i nasipa po vrhu.
ao je njemu i kule, ali mora se od neega rasta-
ti, da spasi obraz i da mu sve ne rasprodaju za
dug.
Mora se spasiti obraz i potenje. Oduiti se, pa
onda po eti uredno ivjeti.
Obuzela ga studen, i on se vratio ku i. Zaspao, a
ujutro rano otiao Nikoli:
- Hajdemo, Nikola, u Stolac. Ja ti prodadoh.
- I ja kupih.
48
Razglasilo se to brzo svukud. Pa gdje god se sas-
tanu dva muslimana seljaka, makar neko bili i
Alajbegovia kmetovi, a ono samo to im suze ne
polijeu. Ne bi njima ao bilo da se makar ta pro-
daje, ali se radi o Alajbegovi a kuli, o kuli koja je
na tri kata, koja se vidi dokle oko moe dose i i
koja je via i od crkvenog zvonika, pa sad, eto, da
se zove uri a kula. I onda udare u proklinjanje:
- Ej, dabogda mu zemlja kosti izme ala, ta ura-
di! to zavi say kraj u crno! to slomi svoj Herce-
govini krila!
- Hej, rahmetli Muhamedaga, to ga rodi onak-
va, nestalo mu traga, dabogda! Bolje bi bilo da si
kamen rodio nego njega.
Pa tek kad uri poe popravljati kulu, prezidi-
vati je i dotjerivati izvana i iznutra, ljudi samo kri-
pe zubima, a gdje koji ne moe da otrpi nego za-
plae iz svega glasa:
- Hej, grdna rano!
uri se eni. Sleglo se vlakog uha, kako
reknu muslimani, kao na Sudnjem danu. Puka
puci ne d da odui. A Nikola prosuo novac pa
selo pliva u vinu. Izveo svate na kulu, pa gusla
gusla u Muhamedaginoj sobi. A Nikola uzme au
vina pa je prolije na mjesto gdje je Muhamedaga
sjedio: Deder, Muhamedaga, deder i ti jednu!
Nemoj se stidjeti!
Svatovi hihou i vrite, a Nikola ide u obor po
svinje i nosi ga na kulu.
- E, Muhamedaga, nisi ni ti mislio da e u tvoju
kuu doi ikad zlatni papak. Nisi dao ni nama
da ih gojimo, da ti ne bi opoganili tursku zemlju.
4 A. Nametak: Trava zaboravka 49
 Pa okreui se opet Muhamedaginu mjestu, po-
valjuje kezme, kolje ga, a krv trapa po zidu i po
podu, gdje je Muhamedaga klanjao okre ui se
abi.
Stariji svatovi ostavljaju kulu. Ne svida se to nji-
ma, iako ni oni nisu voljeli svoga biveg agu. Pro-
laze neki ispred Omerove ku e i govore o torn, ne s
namjerom da ih on uje, a on ih iz dvorita uje.
uje ih jer, po seoskom obi aju, govore i u svag-
danjoj zgodi toliko glasno kao da se s nekim nad-
vikuju.
- Nije mu ono valjalo, da prolijeva vino i da ko-
lje krme gore u Muhamedaginoj odaji - kae
Martin Peri .
- I ja velim. Ono nije ljudski. Dao Bog da mu
izdobri, ali nee. Jer je Muhamedaga bio i ovjek,
ako je bio i naprasit.
Oko Omera sve se okrenulo. Svu no nije mo-
gao oka stisnuti od enina pla a. Njoj je kula
spram mrtvom glavom, makar da je u njoj samo
malo proivjela. A kako je tek njemu! I sad, kad
uje da su oskvrnuli ono mjesto sveto gdje je nje-
gov otac cijeloga vijeka molio, njemu je sve crno
pred oima.
A ta da radi sada? Ne moe vratiti kule. Prolo
je ve pola godine kako ju je prodao. A i dime bi je
vratio? Gdje su toliki novci? Pa to! Ne moe ni
ovo dopustiti. Ne moe dopustiti da se vjeno vri-
jeda ono mjesto, njemu najdrae i najsvetije. Mora
se to sve unititi. Ubiti Nikolu, pa makar odmah
iao na vjeala. Ali to? Ako njega ubije, ostat de
kula drugima. uriima. I na vjenu sramotu i
sprdnju potomstvu pri at de se da je to bila nekad
Alajbegovi a kula, koju je prodao Omer. S vje -
nom de se sramotom spominjati moje ime.
50
Uniao u sobu, koja je neko bila duan. Od ne-
prodatih stvari na polici je bila kutija lagumskog
baruta. Uzeo ju je, a onda se obazreo p sobi. 2e-
na mu istom zaspala, a troje djece povaljalo se po
podu jedno do drugoga. Sagnuo se da ih poljubi,
ali se odmah odmakao kao da je gubav. Ne, ne
smiju ih se dotai ovakva usta.
Istrao je i iz pojate uzeo naramak slame. Pou-
rio prema kuli.
Obaao je sa svake strane. U jednom uglu bila
duboka rupa, koju su zaboravili zaliti cementom.
Spustio u nju kutiju, zatiskao je slamom, a onda u
duljini od dvadesetak koraka nasuo slame.
Gore se u kuli orgijalo.
Nikola vritao:
- Deder, Muhamedaga, deder ovaj zalogaj. I
tvoj bi ga imenjak svetac u slast pojeo. Deder ovu
au! Nema ovakva vina ni u denetu.
Omer krinu zubima i zapali ibicu. Primaknuo
je slami.
Gmizao plamen, a Omer okrenuo prema an-
darskoj stanici. Najednom se okrenuo: Ne, nije
jo kasno. Potrao prema kuli i prislonio se uza
zid.
+ 51
 KOLIKO OVJEKU TREBA?
Idemo krevitim putem ja i Alija Hubani s Ro-
timlje na Bunu. On goni na magaretu dvije vre e
penice u mlin, noit e u mlinici i ranom e zo-
rom na Rotimiju. Dva mu je sata puta donde, a
dva natrag, i za trud e dobiti petnaest dinara. I za-
dovoljan je torn zaradom. I iao bi svaki dan tako
- kad bi bilo posla. Svaka se dlaica smije na nje-
mu i zadovoljan je, ini mi se, kao onaj siromaak
iz narodne pride to je jedini rekao nekom nezado-
voljnom i bolesnom caru da je zadovoljan kad je
car traio koulju od zadovoljna ovjeka da je
obue pa da ozdravi. Taj ovjek nije imao ni kou-
lje. A tako ni Alija, jer se ne moe zvati kouljom
ono poderana platna kroz koje se vide runjava
prsa kao od bronce salivena i ilava ramena i mii-
ce sa vrstim tetivama. A takve su mu i platnene
gae, i pas, i fes. I opanci isprije ani - da izmjeri,
pretegle bi zakrpe.
Sunce je pred zalazom i po kru s rijetkim ras-
linstvom rasipa rasko boja. Zrak topao i miran,
proziran dokle oko dosee, do abulje, Prenja i
Velei, koji se lijepo vide s Kvanja, s puta kojim
mi idemo, a magare usitnilo pred nama pa baca
nogu za nogom. Jarebice prelijeu u golemim jati-
ma s Huma na Kvanj i padaju u njive, iskrene u
52
krtom kru. Rijetki dub9vi i okratki grm ute
skvrena lia i ekaju kiu koje ve dugo nema, a
i kad pane, edna je zemlja eljno popije i ivot za-
malo opet proklju a, kao s jeseni kad se malo nov-
ca prospe u selo, da se ono, poto novca brzo ne-
stane, opet smiri i pone tavoriti u jedinoj nadi da
e opet jesen do i, samo, ne daj Boe, da ljetina iz-
da!
Moj ada, velim, zadovoljan je, ali se i on umije
pojadati, no opet brzo kao da se pokaje za svoje
jadanje. Eto, mi tako putem razgovaramo. Sredo-
vjean je ovjek - bit e mu oko etrdeset i pet go-
dina. Kad sam ja prvi put iao na selo, jo u povit-,
ku, on me u naru ju nosio. I poslije uvijek, osim za
vrijeme rata, kad smo prtljali na Rotimiju, dolazio
je u Mostar, spremao prtljagu za selo, iao s kiri-
dijama i pred nas na Bunu svodio konje. A dok
smo bili ljeti na selu, naao se vijek blizu ku e da
bude na usluzi: donijeti vode s Rotima, drva nasje-
i u Kotanici i dotjerati nam. Tako i sada, evo,
goni nau penicu u mlin, a i ja sam poao ranije s
njim da mi bude obinije do Bune, pa onda u vlak
prema Sarajevu.
I priamo o emu bilo. 0 ljetini, najprije, jer
sam ovaj put bio samo tri ela na selu, pa se nisam
imao kad s njime ni upitati, a evo se ve vraam.
Kae, ljetina je bila dobra. Imao je pet tovara
bijeloga ita, a tako isto i kukuruza e imati. Bit e
i groa neto, a duhan ko zna kako e se platiti.
Tako mi onda kiti o preklanjskoj ljetini. Grode je
otjerao u Nevesinje, trampio ga za je am (kilo za
kilo, ne raunajui dva dana dangube) i dotjerao
kui dva tovara jema. Za sto kila duhana dobio je
tisuu i dvjesta dinara. Od toga je otkupni ured
odbio odmah porez za idu u godinu, a njemu je
ostalo da kupi jo tovar jema i malo botane za
53
preobuke. Dakle, sva je njegova ljetina trinaest to-
vara ita. Od toga e biti malo i hodi, a i kad se
krava oteli, bude joj koji dan pokoja aka brana.
Ostalo, tovar ita svaki mjesec njemu i njegovoj
porodici, eni i etvorma djece. Ima desetak koza,
pa se nade koja kramka masla da se zaini ptiira.
- Tako - veli - da je samo barem jedno sto di-
nara na mjesec, da se ovjek moe malo bolje obu-
i, a moglo bi se, Boga mi, i malo smoka vie imati.
Ovako, znam da sam iv kad vi isprtljate na Ro-
timlju pa me zaustavite na ruak ili veeru. Ali
opet, hvala Bogu, dobro je. A koliko ti ima pla e?
- pita me.
Ne umijem lagati, a nemam se ime pohvaliti.
Ni pokuditi.
- Tisuu i sedam stotina...
- Sigurno na mjesec!
- J.
- Ih, brate, koje su to pare! - I rauna da on za
say svoj rad preko cijele godine ne dobije koliko je
jedna moja mjese na plaa. A to mu je za itavu
godinu.
Gleda on u me i kao udi se otkud u mene vie
sijedih nego u njega, a tolike pare primam mje-
seno. I to kakve pare: niti ih moe obiti krupa
niti im nauditi sua - kako o njima narod veli.
- A koliko pla kune kirije? - pita me on.
- Pet stotina.
- Jalah, jalah - i uava se on, i to mu je mno-
go vee nego svota od tisuu i sedam stotina dina-
ra, koju on nije nikada vidio u svojim rukama. -A
u nas moe ku u iz temelja na initi za te pare. Iz-
lomi sobom kamena, omlati nekoliko snopova rai
za krov, usijeci u ogradi grede i prulje, i eto ti ku-
a. Samo plati majstoru to e zidati, i kupi jedna
54
vrata i malo penderi a! ta e, u gradu ti je sve
za pare.
- Sve, Alija, od soli do bibera.
I mislimo obojica o torn. Na asfaltu nita ne ras-
te, samo sa ovjek umori idu i njime, i , ako pora-
ni, moe na i na njemu ponegdje izbljuvani trag
kakva pijanca. Nema na asfaltu ni ita, ni trave, ni
drva. Po njemu ne pasu krave i ovce, da ti dadnu
mlijeka, po njemu samo ure prolaznici. Na njemu
ne kljuaju bistra vrela, nego ispod njegove tvrde
kore tee voda koja se pla a.
Da, grad je takav.
- Jest, moj adau, opet je dobro, samo da je
kadgod nekoliko hiljadica po vrhu, da se ovjek
malo pokrpi, pa bi bilo bolje.
- E, bezbeli - potvrduje on i misli: Meni bi bi-
lo dosta, osim ovoga to godina donese, nekoliko
stotina. Ali u mene je preobuka od botane, a suk-
no mi endrua (tako mu seljaci zovu enu) otka, a
u njega, eh, eh. Ko zna poto mu je i ona besposli-
ca oko vrata.
On tako, a ja se mislima prenio u dom i s prozo-
ra gledam krovove ku a na ono malo ravni uz Mi-
Ijacku. Svaki krov ima svoje brige. Tako pod onim
od eternita, koji se protegao u duljinu i irinu da
pod sobom uva desetak soba, ivi ovjek sa e-
nom i djetetom. Bogat je, i ena mu je lijepa i mla-
da, i imaju draesno dijete. Ali dijete ezne i kopni
i nestaje ga, jer osje a da ga ne miluju kao prije.
Majka se esto pogledom zanese nekud i suze joj
proviru i prospu se niz lice na prsa, pa ih hvata
dlanima i jeca i blijedi. A otac je mrk. Mlad je,
zdrav i bogat, njegov je ovaj golemi krov, ali ne to-
liko bogat da bi mogao davati onoliko koliko ona
druga trai da mu razmijeni ljubav. Trebalo bi nje-
mu toliko toga rtvovati da zadovolji oni drugu, a
55
on toga nema, i mrzovoljan je, toliko mrzovoljan
da to ne moe skriti ni od svoje ene, kako je to
obiaj barem kod boljeg drutva.
A kako li je tek nezadovoljan onaj u dalekoj
metropoli koji je moan da obara vlade, podie re-
volucije, a nekad mu si una elja dode pred za-
tvorena vrata.
Da, imenjae, niko nije sasvim zadovoljan.
Moda si ti jo ponajvie. Sobom si iskr io ledinu i
zasadio dvije motike loze i nekoliko kazana smo-
kava. Ima djecu i sluaju te. Ima enu i odana ti
je. Prebacivao si u svoje vrijeme svakog baca a u
selu. Niko te nije mogao presko iti. Vjeruj mi, tvo-
je je zadovoljstvo ve e nego onoga za koga veli ti
Njemu je Bog dao svata; on ima i ptiijeg mlije-
ka. Ti si jedini pravi ovjek jer hrani ljude. Da ti
jednom rekne: Dosta je ovoga, ovako neu vi-
e, i ne pusti zrno ita u grad, ne dadne grudu
sira ni izmeaja masla, ne dadne duhana Otkup-
nom uredu nego ga sobom proda, grad bi se sru-
io, grada bi nestalo, jer po tvrdim cestama ne ras-
te nita. Tebi najmanje treba i zato si najzadovo-
ljniji.
On slua i potvrduje, ali mu vidim na licu da ne
vjeruje da je on ta sila koja dri tvrdi grad, grad od
visokih kua, hapsana, andara, straara, finanaca
i vojnika s pukama i bodeima. On zna za grad
kad ga pozovu u nj da plati globu ili odlei u za-
tvoru, to mu se omakne koza u zabran, zna kad
mora odnijeti duhan i predati ga za onoliko koliko
oni hoe, zna za takav grad i boji ga se. Njegovo je
konano miljenje o tom: Radim od zore do mra-
ka na selu, muim se gore nego ikakva ivina, jer
ivinu ja poalim, a mene ne poali niko. I napola
sam go. A u gradu ne mora se ni ustati rano, ako
se i radi, radi se sjedei, i ovjek je odjeven kao
56
cvijet. I sit. Pa kako da sam ja jai od onog drugog
i da ja uvam i drim grad, kad ja ne mogu riikada,
kad bih elio, dobaviti iz grada nekoga da mi to
pomogne, a oni iz grada, kad im se prohtije, poa-
lju po me i zbave me da odgovaram to mi se koza
otisnula u zabran ili to sam puio ekiju.
Sjednemo uz put da se malo odmorimo. Kad bi
on prislukivao mojim mislima duo bi: Dugo e
ivjeti, Alija. I itava deg' ivota eljeti malo bolju
rubeninu, ali e biti i s takvom kakva je na tebi
zadovoljniji od mene. to ovjek veu stvar eli,
znai da ne umije biti zadovoljan onim to ima, i
uvijek mu se ini da malo ima. Malo je to to ti e-
li. Ali tebi i ne treba mnogo jer si bogat, jer si za-
dovoljan. Malena je tvoja elja, adau, ali ti je po-
tenje veliko. Pa kad umre, ne e ti djeca staviti ni-
kakva nadgrobnog znaka, ali e u selu ivjeti o tebi
spornen: Ovu je kruku nakalemio Alija Hubani .
Onaj je vinograd on sobom zasadio. Niko se jedno
vrijeme nije mogao baciti kamena kao on... Kad
ja umrem, moda de mi podi i togod biljega na
grob i na njemu napisati: Ovdje lei tijelo... si-
na... a dui njegovoj neka Allah uini raj vje nim
naseljem. Prolaznie, sjeti se nitavila zemaljskog i
vjenosti Boje! Spomeni umrlog po njegovim do-
brim djelima i nazovi mu dui rahmet... Nad gro-
born onoga iz goleme ku e to je eternitom pokri-
vena bit de golema piramida od crnoga granita s
urezanim zlatnim slovima, koja de govoriti o zaslu-
gama pokojnikovim i velikoj tuzi njegove ene, ko-
ju je tako svjesno varao, i njegova djeteta koje je
zapostavljao i zaboravljao.
A kad oni iz viih klasa budu umirali, sazivat de
se alobne sjednice na kojima de se govoriti o ne-
nadoknadivom gubitku, o praznini koja je ostala
za njima, ulice de se zvati njihovim imenima, za-
57
hvalno de im potomstvo od dobrovoljnih priloga KIA
podi i spomenike u mnogim i mnogim gradovima
i naseljima.
Mislim tako, i nigdje jedne mjere op eg zado-
voljstva.
ta misli, Alija, koliko ovjeku treba da bude
zadovoljan?
Dva metra zemlje. Kad se oprui, onda je sas-
vim zadovoljan.

U Salih-hode danas su seljaci u pdvrnici. J-

11 se kukuruz. Petnaest teaka pomi e se uz blagi
uspon podvornice u kojoj tu i tamo ima koja veli-
ka gomila kamenja obrasla divljom lozom i kro-
butinom, ogru mlade kukuruze koji su prorasli
mimo koljeno, ali ih je sua uhvatila pa im se like
ve od ranoga jutra zpred . Nou malo povrate
duu, ali ima nekoliko dana kako nema vie ni ro-
se.
Kopai rade od zvijezde do zvijezde na mobu
svome hodi, koji i sam kopa kao i svaki teak. Sa-
mo njega ne zovu drugi seljani na mobu, jer ipak
kakav je da je, hoda je, pa mu treba odavati ast i
ne zvati ga na teki posao. Ali nije da on ne bi ko-
me drugom pomogao. Toga nema. I njegovi sinovi
rade kod drugih na mobu, a ako ustreba, i na nad-
nicu.
Salih-hoda i nije pravi hoda koji godine i go-
dine ui u medresi, zamota oko fesa bijelu ahmedi-
ju i onda u i djecu u mektebu, klanja u damiji i
kupa mrtve mukarce. On je uio malo vie nego
njegovi suseljani, pa ga prozvae hodom. Selo
obi no ima drugog hodu koji zimi dri vjersku
nastavu u mektebu, a ]jeti, kad djeca izictu sa sto-
kom na pau, ide i on za njima, i kako kojeg uhvati

58 59
tako ga odmah i pita iz vjeronauka to im je zimus
predavao. On nosi i bijelu ahmediju, klanja u da-
miji i kupa mrtvace, .a hodinica ene. Stanuje u
zgradi uz damiju, koja slui i kao mekteb, a selja-
m ga plaaju variakom ita po ku i, runom vune, spusti kablicu mla enice. Zaas udarie drvene ka-
sa malo mrsa i tovari kom drva godinje. Ako mu
poneki ni to ne da, hoda je strpljiv, a ako sasvim
presue prihodi, hoda trai drugo selo. Onda Ku-
line ostanu bez hode, kao i ljetos, ali im za nevo-
lju dadne ruku i njihov Salih-hoda; samo, ako ko
umre, on nee da kupa mejite, nego treba i i u dru-
go selo po drugog hodu.
Zato je Salih-hoda i najpriznatija osoba u selu.
Kad njegovi seljani rade u njega, kao ovo danas,
na mobu, rade kao da je na Wen, pa ih ne moe
dostii, a kamoli presti i.
- Allahu umiljeni, ba je pripeklo! - kae Sal-
kan Beiri i tare rukavom znoj sa ela, a koulja
od beza pripila mu se uz mokra leda.
- Jah. Pravo je udo da jo ima ita zeleno do-
kle oko dopire.
- Ovdje se, na moju duu, kukuruz dobro dri.
Ako Bog da pa porosi kia, bit e ovdje lijepa zim-
nica.
- Ovaj je kukuruz napredan kakvih ih ima. Mo-
e se odmah zai sa srpom pa ga poeti kravama.
Da rijeku kroz njivu navrati, ne bi bilo fajde.
- Izgorjelo, jah!
- A i ne izgorjelo, kakva svijeta ima na zemlji!
- Da otpoinemo, ljudi - vide Salih-hoda. -
Evo, nevjesta nosi ru ak. Hajdemo pod oskoruu!
Ostavie motike i sjedoe u hlad. Pun ban hlad-
ne vode zaas se isprazni kad ga dohvatie petna-
estera edna usta.
- Ostavite, ljudi, vodu! Ne ete mo i ruati!
60
- Ne boj se ti, Salih-hoda! Nama ne treba zapi-
sivati od nejela.
Salih-hodina nevjesta prostrije bo u i na nju
stavi starinski karavan, pun ovrit pr . Kraj njega
ike grabiti masne zalogaje, a kad nestade s pure
masla, polie je mlaenicom. Salkeina se kaika
rascijepi i drak joj se prelomi.
- Prekldat demo se - kae Ibro pago i dodade
mu svoju kaiku. Svi su utjeli i gledali u svagda-
nju teaku hranu koje je brzo nestajalo, a od koje
malo kad ljepu vide na svojim skromnim sofra-
ma.
Dok su ruali, nevjesta je otila na vrelo i doni-
jela ban vode.
- Bog zna, bra o, nije dugo do kie. Voda je ko
led ledeni!
- Boe s hairom!
Oprali su ruke i polijegali u hlad. Mlai su od-
mah zahrkali, a Salih-hoda i njegova dva-tri
vrnjaka zapalie lule.
- Ja mislim, ima mjesec dana kako nije pala ki-
a.
- Vie, vie. Boe mi oprosti, ini mi se, ne znam
ni kako je kad kia pada.
- Ah, lijepo, brate, kad pane ona istiha, pa kva-
si, kvasi, a zemlja zamirie ko dua, eh.
- I muhe se nekakve uestile, pa kolju ko bijes-
ne. Odmah krv otvore.
- Prilika je kii.
- Grijean je svijet. Da nije djece i staraca dutu-
ruma, da Bog na njih ne pogleda, sve bi skapalo: i
insan, i hajvan, i travka, sve, sve. Dobro je da nam
ikako ikad pane.
- Neki dan kazuju u kahvi kako je nekakav do-
ao iz Bosne, pa tamo od sue, kae, ispucala zem-
61
lja da se ne smije niko nou uputiti kroza selo.
Moe, kae, propasti itav ovjek, koje su pukoti-
ne i po putu i po njivama.
- Kau ljudi, a muno je vjerovati, nekakav se-
ljak tamo u Slavoniji iziao na njivu, kao ovo mi
danas, da kopa, a sunce prieglo i njemu dodijalo,
pa on dohvati puku te je okreni na sunce i opa-
li...
- Uh, uh, neuzu bilah - dude se svi i zgranjava-
ju se.
- ... I kako on opali, a ono prirasti za zemlju,
ko da je niknulo iz nje, pa se sad s mjesta ne moe
pomai.
- Aman jrabi, kako to moe biti!
- Eh, Boje davanje! Neki dan to kazuje neka-
kav stranac u Muana u kahvi. Veli, svijet se na nj
kupi ko na kakvo udo, a i jest udo da ne moe
biti vee.
- Moe svata biti - veli Salih-hoda. - Ko je
vidio na sunce pucati! Zar mi znamo kada zgrijei-
mo, i zar znamo ho emo li za to biti kanjeni oVdje
ili na ahiretu. Ah, malo nas Bog kanjava koliko
grijeimo. Eto, Salko Palata za dvije godine posa-
dio krumpire u vrtlu, pa Bog podaj i sua uniti da
ni sjemena ne izvadi. Tako on i proljetos iznio na
njivu desetak kila krumpira izrezanih da ih posadi,
pa mu neto zdurni u glavu, pogledaj u sunce, kao
da je ono h, Bog, pa mu zaprijeti rukom: E
nede, veli, ove godine prevariti, ako si lani i
preklani, pa s krumpirom u lonac.
- Nema vie onih starih vremena - kae Ale
Handar. - Sada niti se radi ko je Bog zapovjedio,
niti se pjeva k je Bog zapovjedio, niti se igra...
Eto, sve se izvrnulo, pa i Bog, Boe mi oprosti, ko
da veli: E neu ni ja sada vama kao dosad. Zabo-
ravili ste na me, pa du i ja na vas.
62
- Nemoj, Ale - veli mu Salih-hoda. - I prije je
bilo i sua i zlih ljudi, a i danas ima dobra svijeta.
Ima ga, da bi ga na ljutu ranu privijao.
Sunce se primicalo vrhu neba. Sjene se kratile, a
motikama presje ena trava po dananjem kopu
ve je davno privehnula. Od zapada podigla se
tanka maglica, a ispod nje zalahorio vjetri .
- Dajte, ljudi, da zaponemo! Hora je. ini mi
se da nedemo dugo. Pokisnut demo.
- Eh, da hoemo! Boe, s hairom! Ja ne bih a-
lio pokisnuti, samo da ona natopi lijepo.
Digli su se i opet zali u red. Zvonila je motika
kad bi udarila u kamen, zgrena leda kao napeti
lukovi naginjala se nad mlade stabljike, u kojima
je ivot tinjao. Talk ga je osjeao kao smrtni hro-
pac u ovjeka kad mu dua dode u podgrlac. Ali se
dua moe i povratiti, makar se inilo da de i osta-
viti suho i ispadeno tijelo.
Zalepra pod prstima vjetra upredeno kukuru-
zovo lie, a iz tanke plaviaste magle sa zapada
izdvojie se bjelkasti oblaci, koji nahrupie nad
Kuline. I dok prijedoe nekoliko sela, natustie se
i posivjee, a svjetlica ih propara s kraja na kraj,
dokle oko vidi. Nejasna tutnjava zamnije odne-
kud, ne zna da li je iz prekritog neba ili iz zem-
lje... Ne razabire dolazi li ti do uha ili je osjea
kako ti iz zemlje raste u noge i savija se u srce, pa
nisi naistu je li to strah od groma ili od grda,
je ustreptala nada radi sre e to je donosi plodna
kia.
- Pohitite, ljudi, samo to nije udarila! - vide
Tale Jamak, dok sjajna motika zvoni o suhu zem-
lju, prevre je i sitni ostavljajui udolice medu pro-
rijedenim kukuruzima.
63
 - Brao, da ostavimo posao pa da pohitimo ku-
ama. Valja duhan unositi pod krov, pa kad ga
smjestite, a vi se vratite da uinamo - nudi Salih-
-hoda poslenike, ali oni kau da e im ih kuna
eljad i sama od sebe unijeti.
- Ne bih bio rad, ne dao Bog, da iko zbog mene
bude na teti ni koliko muha moe na krilu ponije-
ti.
- Hvala ti ko rodenom ocu!
I pognuti nad zemljom pomicali se Salih-hodi-
noj ku i, motike zvonile, ogrtale kukuruze, mrvile
zemlju, izvrtale ile od pirike i sretve koja je davila
njihovu glavnu hranu, a znoj udario na svaku poru
njihova tijela i kapao po istoj zemlji koju su i nji-
hovi oevi i djedovi zalijevali.
- Na me pade jedna kap.
- I na me.
- Evo i na me - javljaju se teaci ispravljajuFi
povijena tijela i otiru i kaiprstom oroeno elo.
- Dosta je, brao, hajdemo u kuu - zove hoda
mobu.
- Razmitit e ovo - vele neki ne ostavljaju i po-
sla.
- Nee. Sad e ona udariti. Gledaj kako se zao-
lujalo od Hrguda!
- Samo da Bog dadne da prode bez grada!
- Boga mi, uje se iza Kota nice huka. Prilika je
da ga onamo ima.
Munja je proparala nebo i trijesak se razlijegao
selom.
- Subhanellezi jusebbihurradu bi hamdihi... -
poeo je hoda potravi uz podvornicu, a za njim
nagrnue teaci. Neki nemadoe kad ni motike po-
nijeti. Nema straha bez Bojeg straha!
64
Krupne kapi u estae. Natiskoe svi na uzana
kuna vrata, ali dok se svi izue, zadnjima se leda
skvasie.
- Samo nek ona s hairom natopi, pa ja ne alim
ni vie pokisnuti!
Po kamenim ploama krova po ee zvoniti zrna
grada. Lica se otegoe i o i pomutie. Hoda izba-
ci izvrnut sadak nasred avlije i zaokuisa. Opet
grom propara nebo i obori se u jablan usred sela,
kao da potrese itavo selo. Drhtavim glasom ho-
da dovri ezan i utr a u sobu. Sve se naikalo na
dva prozoria i gleda. I onih rijetkih zrna grada
nestade, a poe jednolina kia. Ueeni krov za-
as se zasiti i strehe po ee kapati najprije prlja-
vim kapnicama, a onda se izbistrie. Svjetlice pre-
stae tkati nebom i nestade one zloslutne huke od
Hrguda i hladnog vjetra koji je sigurno dolazio
kroz grad.
- Samo da nije gdje u kojem selu omlatio ljeti-
nu - misle s brigom svi. U onog je ki udata u
Dabricu, onome je nevjesta ispod Crnugovca, pa
ako budu prijatelji postradali od grada, reda e bi-
ti odvojiti im koji zalogaj od svoje sirotinje. A ko-
me je danas do davanja?
Kukuruz je raspleo zelene bajrake i poudno
srkao kapi, koje su se niz ljebasto li e slijevale u
suha usta zemljina, iz kojih je izbijalo do malopri-
je drhtanje edna samrtnika. Zapara i zadah mok-
rih tijela napunili su sobu, ali je oni nisu utjeli,
jer je izvana dolazio svjei miris poroena tla, a do
njihovih uiju dopirao slabaan um od kvasanja
suhe isitnjene zemlje, koju su zakuhavale nebeske
vode onako kako su oni svi eljeli da bude, pola-
ko, polako. Jer, ne daj Boe, da udari pljusak, od-
nio bi usitnjenu zemlju niza strme njive i ostavio
gole litice bez ivota. Da potraja grad, pobio bi
5 - A. Nametak: Trava zaboravka 65
svaku travku, svaku biljku, i sad bi iskaiano kuku-
ruzovo li e visilo, a stabljike bi strile bespomo -
no kao ljudi kojima su odsjeene ruke.
Puni osje aja zadovoljstva jednako su gledali
njive pod kuom i sve one do nakraj sela, koje su
utjeene mirovale, a ispod krovova im se sputali
plaviasti dimovi i savijali se k zemlji.
- Dajte, ljudi, smjestite se lijepo. Ne tiskajte se
u prozore, runo vam je - riutka Salih-hoda mo-
bu, ali se poslenici ne miu, nego zure u svoje nji-
ve i u nebo, iz kojega rosi.
- Bujrumte, evo i uine - ali njima se ao odma-
i od prozora, iako rijetko vide ovakvu zahiru na
svojoj redovno suhotnoj sofri.
Izlaze, peru ruke i sjedaju, a Salkan Beiri uzeo
motiku i udario jednom u neojaren kukuruz.
- Dva je prsta nakvasilo. U novom kopu sigur-
no je natopilo itavu podlanicu.
ute i jedu i svaki as pogledaju na njivu ili os-
lukuju da nije moda prestala, premahnula, a ovo
bi bilo premalo, jer je zemlja oednjela, ispucala,
umrtvila se.
Kia je padala i nade su rasle. Penica i jeam
izdali, osobito ozimi, jer su ih zimunje vode izjele,
ali Bog je pogledao na sirote Kulinjane, pa de ba-
rem kukuruz roditi. Moda de se i oni prevehli po-
vratiti, a duhan de sigurno diknuti uvis. Jo ako
mu cijena posko i, bit de barem desetak svadba u
Kulinama, a jo smo i mi jaki, misle seljani, pa de,
Bog da, o Petrovu zacvr ati dvadesetak golih ako
gosta i zakripat de i nove i stare beike.
Slatki zalogaji slije u niz grlo, a tiha kia zalije-
va nade u srcima, i ona rastu, pune se i trepere.
- Ako Bog da pa se uzme to para za grode i
duhan, valjat e mi eniti Selima - kae stari Du-
66
ran Koldo. - On de uskoro iz vojske, pa nek se di-
jete smiri i nek se ima oko koga savijati.
- Bit de jo svadba, bit de, jah. to ja znam,
sprema se sedam-osam momaka jesenas pred kadi-
ju - kae Beiri .
- ta velimo, ljudi, da ovo iza uine dovrimo
podvornice? teta je da ostane naopako.
- Neete, vala - kae Salih-hoda. - Dok kahvu
popijemo, pa svak svojoj kui. Ne gonim vas, nego
svak treba svojoj eljadi. A mi demo ovo, inalah,
koji dan dovriti.
Jog' svi nisu ni ruke oprali, a Husika Behram
uletje kao bez due:
- udne nesre e, po Bogu bra o!
- ta je, kazuj!
- Kad ono prvo vrijeme pue, ovdje gluho bilo,
ubilo Mujkana Salihia i Sekanu. Sjedili oni u
Huminama i uvali ovce, kad ono posred njih.
- Aman jarabi!
- Uh, uh...
- Je li ba na mrtvo ili ih je samo malo dohvati-
lo ?
- Kao umur su.
- Uuvaj nas, Boe, od nevidbvn i nendn.
- A to demo sad, kad nemamo hode? Ko de
vi! - poinje se Sa-Mujkanpti?Eovse
1ih-hoda srditi na njih. - Za sitnicu se s hodom
zainatite i ne dadnete mu to ste se pogodili, pa
ode traiti glavi selmeta.
ute seljani i osjeaju se krivima.
- Jesmo, Salih-hoda, krivi, nema fajde zboriti,
ama sad je nevolja, pa se nema to razmiljati. Ovo
nije za ekanja, bit de reda tebi zapregnuti rukave i
okupati ga, a do jeseni te zr da i mi nademo neto
hode.
s* 67
 - Ko? Je li ja da kupam? - I Sa1ih-hoda se say
stresao. - Ja znam da e svak umrijeti i da to i me-
ne eka, ali mrtvaca dirati . . . ne . . . ne . . .
- Nema tu nekanja! Dunost ti je kao najuev-
nijem medu nama.
- Danas je svakako kasno. Sunce se ve kloni
zapadu, a nema nikoga ko bi Sekanu okupao. Ne-
ka stoji do ujutro, pa demo vidjeti.
- E pa tmm?
Razide se moba. Ode svako svojoj ku i, raalo-
en smru Mujkana i Sekane. Dvoje sirotana vo-
ljelo se od djetinjstva, i kad je lani Mujkan odslu-
io vojsku, nainio je neto kuice i prekrio je
raevim krovom, pa se odmah sprva jeseni oenio.
I milovali se njih dvoje, kao to se miluje sirotinja
koja ne zna da ima i boljeg ivota. Bili su neraz-
dvojni i Sekana je trebala kroz koji dan poviti e-
do.
Sa1ih-hoda se zagrnuo gunjcem i izaao u pod-
vornicu. Ponio je motiku. Zakopao je u dananjem
kopu, i ve je za itavu motiku nakvasilo. U neoja-
renom kukuruzu navlailo za podlanicu. Mokro
hladno lie kvasilo ga pri prolazu. A smokvova
grana zape mu za fes i sa irokih listova izli za vrat
vodu. Strese se i obazre na planinu. Bila je sva u
magli.
- Samo da se ne uhvati kora na Velei i ne puh-
ne ispod nje sjever, - pobono je zaelio hoda, i
dua mu se napunila zadovoljstva s ovog obilnog
dananjeg berieta, ali ga onda opet obuzela tuga
zbog Mujkana i Sekane.
Pozvao je sina i u sam mrak poslao ga u Lokve i
Aladinie da trai gdje bilo hdu i h6du radi
mrtvaca.
- Reci im, moj je troak, samo se ne vraaj bez
njih !
68
- Sijeda - zvao je enu. - Noas se nee zaspati
od muha. Kia ih je utjerala unutra. Evo ti nekoli-
ko listova krobutine, pa ih poprskaj jomuom.
Napravio je snopi od loza i objesio ga o strop
u sobi. Miris bijelih cvjetova i jomua navukli su
muhe medu prude i lie, pa je Salih-hoda oprez-
no navukao rairenu vreu na snop, podvezao je i
skinuo sa snopiem zajedno, pa bacio u dvorite i
izgazio.
- Moi e se rahat spavati.
Iza veere svladao ga umor, ali se otimao eka-
jui da klanja jaciju. Sina jo nije bilo, ali se on ni-
je brinuo. Do i e. Ako ne dode noas, doi e
ujutro.
Klanjao je i legao. Zaas je kripalo iz soba jed-
nolino hrkanje. Sva se eljad smirila. Umor ih po-
kosio, a kapanje streha uljuljalo.
Ali bojazan da ne prestane uskoro kia, da ne
puhne sjever s Velei, koji bi osuio i opekao zem-
lju pa bi bila kao ploa, odvijala je u Salih-hodi
snove o gazanju po studenoj vodi i poplavama, i
on se budio i oslukivao tihi romon sa streha i ista-
kanje lijeba u veliki bakreni kazan. Svaki put mu
raspoloenje raslo i nije mu se dalo da odmah za-
spi, nego bi prislukivao, i inilo mu se da kroz
prozori uje pucketanje kukuruznih trska, koje
naglo rastu od ove tople ljetne kie, pa im se ko-
ljenca proteu kao to se dremovan mladoenja
protee i zglobovi mu pucketaju kad hoe da zakli =
ja novi ivot.
S klepetom pijevevih krila u zoru i jasnim ku-
kurijekanjem ou se bahat iz mahale. Nasrnu tor-
njak i uzdie graju, a kad poznade eljade iz kom-
69
iluka, povue se i savi pod strehu, gundajudi na
samog sebe to je poremetio svoj jutarnji drijem.
- Hodinice, hodinice - zvala je curica lupaju-
di na kudna vrata.
- Ko je, ta hode?
- Ja sam. Poslala me mati da odmah dode. Tre-
ba joj neto.
I Salih-hodina ena poznala je po glasu ko zo-
ye i zato zove, pa se zaas die i navue dimije.
- Kud de zr8m? - razbudi se Salih-hoda n,le-
zinim spremanjem.
- Zove me Beirevica. - Sagnuvi se nada nj
proapta, da ne uju djeca u drugoj sobi i da se ne
razbude: - Bezb li rd. - I urno izade.
I njemu se razbi san. Ustade i primae se prozo-
ru. Podie ekmu. Svjei jutarnji zrak zapljusnu ga
da say nasrhnu. Prigrne se gunjcem, skide ibuk s
police i napuni lulu u duhan-kesi. Niko nije siao
u kudu da rasprede zapretanu eravu na ognji-
tu, da ispee Sijedom kahvu i pripali lulu. Izvadi iz
tehare kremen i trud i udari akmakom dok uhvati
iskru. Povue dim i dva, zakalja se, i dok otkalja
jutarnje kaljanje i oisti drijelo, razbistri mu se
pred oima. Dovri lulu i napuni drugu, pa kad
oejfi prvo svitanje, podie se i sade na podvorni-
cu.
Kia je prestala i obilna se rosa iskrila na sva-
kom peru kukuruza, na svakoj travci. Prestraeni
zec skoi s gomile na kojoj se cijedio od noanje
kie to je svu nod lila nad selom, a u Humu zapir-
litae jarebice: pit-tint, dit tint.
- ljem su se poredali i klanjali mrtvacima denazu.
to mi ovo nema Sijede, to se ne vraa? mis-
li Salih-hoda zagrdu i rukave, jer je ved vrijeme
umivanju za jutarnju molitvu. A ta li je s Av-
dom? Je li naao hodu? - Zagleda se prema
Lokvama i kao da oslukivae dolazak sinov. Bo-
70
e jedini, to ti je ovaj svijet! Jedno se rada, drugo
umire, jedno se veseli, drugo pla e i jadie. Da,
jedno se rada, a ju er je dvoje umrlo. Nije bogme
dvoje, nego troje. Sekana je bila teka. I eto, troje
nas je u selu manje, a samo se jedno rada. - Pa
zade okom po selu i vidje da se prevario u broje-
nju.
Pamti od djetinjstva koliko je bilo kuda, a sad ih
ima dvaput vie. Sad njegova mahala ima vie dje-
ce nego prije itavo selo. Ima vie i zemlje, njiva,
ali je ume manje. Pamti on u Hrau osam gole-
mih dubova, gdje je mogao sve s jednog na drugi
prijei da ne shodi na zemlju, a sad nema ni iblji-
ke dubove, nego kr i sitna kukrica. Pa koliko je
otilo Kulinjana u grad! Odselili se i rade u tvorni-
cama. Jedni se pate ovdje na zemlji, drugi u gradu,
i sve tako do Boje volje, kao ovo ju er Mujkan i
Sekana.
Dohvati iza ku nih vrata ibrik, nato i u nj iz bu-
rila vode i uze abdest na avliji. Po ee se dizati i
djeca. Dok on klanja sabah, ve mu je Hatuna is-
pekla kahvu.
- A gdje je ovo mati?
- Doi de - odgovara on mirno, i djeca vie ne
pitaju, nego svako odlazi za svojim poslom.
Doao je Avdo i doveo Musli-efendiju izmia
i njegovu enu ak iz Aladinia. Opremili su
mrtvace i selo se iskupilo. Jedni su zorom otili na
groblje i iskopali grobove u miljevini. Iz grobova
je izvadeno vie kamenja nego zemlje. Pred grob-
- Kakva znate ovoga ovjeka? - pitao je Musli-
-efendija seljake.
- Dobar, Allah rahmet ejle!
- Da mu halalimo!
- Halal olsun!
71
 I prihvatili su opet za nosila. Pustili su mrtvace
kraj iskopanih grobova.
- ini mi se da su plitki - kae Musli-efendija.
- Nee iz njih ute i, koliki su da su. Da si ih ti
kopao, ostavio bi ih plie - kae Mea Huskovi . -
Otpale su mi ruke kopaju i. Vie sam lomio sjeki-
rom miljevinu nego lopatom i motikom.
- Dobro, dobro, to se obrecuje na me - veli
Muslija - nisam ti nita duan ostao, ako nisi ti
meni - prigovara i njemu i jo mnogim Kulinjani-
ma koji mu ostae duni hodarinu, pa on morade
ii u Aladinie. Ne bi im ni sad doao da ga je ko
drugi pozvao, ali nije htio itetiti hater Salih-hodi.
S groblja se razidoe svako na svoj kraj. Salih-
-hoda pozva svoje mahaljane da se uvrate k nje-
mu. Sjeli su u ardak i cura je iznijela velik ibrik
kahve.
- Dode li vam mati? - pita pomalo i zabrinuto
Salih-hoda.
- Istom sad. Eno je malo legla da se odmori.
Plaho se, kae, umorila.
- Eh, od ta de se umoriti? T nije ona radala!
A ta je rodila Beirevica?
- Muko. Ama nije ona sama rodila. Do sahat
iza nje rodila Mahmutovica ker, a iza nje mlada
Mujkanovica sina od naramka.
- Hla-hla - udi se Salih-hoda. - Eh, ljudi,
ovo nisam nikad duo. Tri jetrve, pa sve tri da za je-
dan dan rode. E, ovo je ba udnovato!
- A to ti je udnovato? - kori ga Musli-efendi-
ja. - Kad je bila jesenas Mujkanova svadba, najela
se braa bureka i halve, pa eto ti...
- Znam ja da je to Boje davanje, ali ko de im u
kui raditi kad su sve tri rodulje?
72
- E, bogme, pomo i de komiluk. Danas neko iz
ove ku e, sutra iz one, a i one se nee izleavati.
Dva-tri dana, pa na noge.
- E daj nam, Hatuna, razmuti erbe! Rodaci su
mi, pa je red...
Ude Mujkan, stidljivo, pozdravi ih i stade kraj
vrata, kao da je kakav krivac.
- E nema fajde, Mujkane, vrijedan si - kae
Musli-efendija. - Prvo, pa muko!
- Eto, jah, ta e... Nego ja doao da zovnem
da se djeci imena nadiju.
- To moe i Salih-hoda.
- Ne, ne. Ti si danas dvoje otpremio na onaj
svijet - veli Salih-hoda, - pa je red da ovome tro-
ma otvori vrata u ivot i da im dade lijepa imena.
- Peke, ne branim. - I pode s Mujkanom, koji je
skakao s kamena na kamen i vjeto se prebacivao
preko stbla. inilo mu se da mu podrastaju krila,
pa e poletjeti, ali onda se najednom snudio.
Trebat e togod dati hodi. Doao je iz treeg
sela. Nije dodue radi njegova sina, ali, eto. Da je
to Salih-hoda, ne bi trebalo nita, jer je iz naeg
sela i jer nije pravi hoda, nego seljak kao i mi, a
ove druge hode koji nemaju zemlje nego se potu-
caju od sela do sela, ne bi ni imali od ega ivjeti
da im ne ispane ovako.
A on ima samo dvije banke i nema to manje
hodi dati. Ostat e prazne ruke.
Ali se brzo utjeio: Ko je juer ujutru mogao
misliti da de se ovakva kia izliti i oivjeti zemlju.
Pa sad sve klija, pupa, raste. Tako e i on danas
ostati prazne ruke kad dadne hodi posljednje dvi-
je banke, ali e mu ostati puno srce, i on bi, da ga
nije stid od kune eljadi, pomilovao enu, polju-
bio sina i zagrlio ovu toplu vlanu zemlju.
73
 KMET
Nije mi se dalo u na ardak, pa sam doao Ah-
metu da preno im. U ardaku su zidovi hladni, pa
bi trebalo cijelu sedmicu bez prestanka loiti da bi
se moglo u njemu stanovati. Na visini je ovo selo.
A onda, i neobiaj je samu ovjeku.
Osam je sati. Vatra u odaku plamti. Vani je sni-
jeg, a u sobi smo Ahmet i ja. U drugoj njegovoj
zgradi, preko dvorita, eljad mu je i krava pod
jednim krovom, u prizemnici kojoj je pod kao i
ovaj nabijen ilova om. Sigurno ve spavaju. Jedan
mu je sin oenjen i lei sa enom u istoj sobi u ko-
joj, medu ta etiri zida, lei jo pet dua. A Ahmet
sjedi sa mnom i pria. Razvezao mu se jezik, pa
najprije po eo o lovu, a onda prelazi na drugo.
Za mene je prostrto kraj odka. Leaj je od da-
saka, na njima slama i preko nje gunj, a gunj je i
pokriva . Kad zakunjam, treba mi se samo na leaj
prevrnuti. Spavanje mi nije ni nakraj pameti.
Ahmet pria, a ja siuam.
Tebi je udno da se moe u ovom kru ivjeti,
gdje ne vidi nita dokle ti oko dopire nego ka-
men, go kamen. Izmeu kamenja vidi bus trave,
ovdje - ondje ovcu ili kozu, negdje nekoliko dubo-
va, krpicu zemlje i nita vise, nita vie. Pa i ovjek
je ovdje kao iz kamena izrastao kamen. Okot,
74
tvrd, zna za patnje, a ni veselje ni alost mu ne rav-
naju brazde po e1u. Mi se u kru radamo i kad ,
mremo, pod kr lijeemo. Svi mi govorimo: nema
jadnijeg ivota na svijetu od naega, a niko ne os-
tavlja ova brda tako blizu nebu.
Moj otac bio slobodan seljak, a to je onda rijet-
ko bivalo. Ovo malo to imamo bilo Boje pa nae.
Otac se jednom zaduio do grla. Dvije hiljade gro-
a. I upravo za toliko svu zemlju prodao, a sm se-
be unajmio u kmetstvo. I svi mi bili kmetovi.
Dok je otac bio jo slobodan, rodile mu se tri
keri. Udario svijet na nj:
- Oeni se, bolan, na enu; ova ti samo enska-
diju rada. Ostat de ti imetak tudinu.
I, Boga mi, natjerali oca, pa de on jednoga dana
materi:
- Stara - velioj on - otidi sutra u hra e, pa
kad dode Kuna ^ afrina, zaprosi je za me i podaj
joj amanet!
A moja mati, Bog joj duu pomilovao, ni pet ni
est nego njemu:
- Nee za mene ive druga u nau ku u !
Bilo je to prvi put da ga nije htjela posluati ot-
kako su po eli so i hijeb zajedno jesti. On je gur-
nuo od sebe. Ona uutjela; ta de, pa se opet savila
njemu pod noge. Bog dao pa bila tada zbabna. I
ona ba niti je Kunu isprosila, a ni on o tom govo-
rio. Pri maklo vrijeme rodaja, a ona bila u brdu za
ovcama. Jednoga dana pred zalazak sunca, upravo
kad je ovce sjavljivala, osjeti da raa. Dijete pani
na tle. Ograda, nigdje nikoga. Nita otro da djete-
tu pupak uree. A ona izvuci usukan konac iz ko-
se, podvei pupak, nasloni ga na kamen, a drugim
otrim udri odozgo i presijeci ga, pa onda dijete
zamotaj u rubac s glave. I to joj nije bilo dosta, ne-
go nakupi naramak drva, sjavi ovce, optjeraj ih
75
oko Ku ina, pa preko etenita i Doklinih vrtlina
do kue.
- Evo ti, stari, sina - rekla mi ocu kad je dola.
- Vjerujem, na moju duu.
Ona mu ga dodala, a on zaplakao kao maleno
dijete:
- E, neka te, Vranjevka - bila ona iz Vranjevi a
- a sad se ne bih na te oenio da mi daju carevu
sultaniju.
Rodio se bio tada Osman, te on umrije za ovoga
rata. Spomenulo se, ne povratilo se!
Poslije, kad god bih neto o tom mislio, udio
bih se ocu: kako se mogao srditi na mater to je
ona ensku djecu radala. T to mu je bilo u silu
Boga govoriti. Kako bi meni, na priliku, mogao bi-
ti drai Meho ili Alija ili Mustafa nego to je'Zej-
na. Svi su mi kao prsti na jednoj ruci: udri po jed-
nom, boli, udri po drugom, boli. A svi ne misle o
tom ovako. Nekako svi gledaju na ensko kao na
tude eljade u kui. A ne zna ovjek od kojeg mo-
e vie dobra vidjeti.
Pa onda, meni nije moglo le i u pamet kako
dre da je muko dijete starije od najuglednije sta-
rice. Kad naide muko, ma ko to bio, ene, ako sje-
de, diu se na noge ispred njega. Pa ako i zbabna
ena naide, diu se ispred nje. Vele: Moebit je u
njoj muko. udno je to meni vazda bilo. Ja sam
bio kmet, a moja, ili svakom drugom njegova, ena
jo jednom kmetica. Kmetica agina i moja robinja.
Istina, na selu je od ve e potrebe radi zemlje mu-
ko, ali je meni vazda ensko bilo nekako drae.
Ono se uda, ode iz ku e, pa moda i za slobodna
seljaka. A onda, ensko je, brate, upravo kao zem-
lja. Plodovito, brate, milo i ljubokrvno.
Postali mi kmeti. Ja se rodio za novog stanja.
Kmetsko dijete. Bili smo kmetovi, ali ne valja due
76
gubiti, kao da i nismo bili. Aga Danki iz Blagaja,
koji je od nas kupio zemlju a nas ukmetio, nije ni-
kad doao u nas. Otjerali bismo mu u jesen onu
tre inu prihoda to ga je Bog dao, a on vjerovao
vazda.
I tako to bilo uvijek. Za etrdeset godina ja sam
mu vazda na tri-etiri konja stjerao ono ita, malo
masla, jaja, koju koko, a on me ne bi doekao kao
kmeta nego kao svog brata i uvijek mi, kad bih se
vraao kui, neto eljadima poslao. Malo za ovog
nesretnog rata bijae naopako polo. Digoe mene
jedno vrijeme u vojsku, a ostario sam bio i onda,
pa njivu uzorae enskadija. A je li ena plug uzela
u ruke, nema tu sre e. Nije nju Bog stvorio za te-
ka posla. Sre om, mene brzo vratie. Bijah u Sla-
voniji, a srce pu e za ovom golotinjom.
Zato li je ovo, Boe jedini? ta je ovo, kakva je
ovo slast u ovoj zemlji, pa je ne moemo ostaviti, a
kad je ostavimo, ne moemo je zaboraviti? A puste
one ravnice onamo pukle kao more, zemlja crna,
pa ispod pluga kao da se mast cijedi, i ima je, bra-
te, ima, pa je se pola ne moe uraditi. A ovdje, ona
aka to je ima, uradena je da ni dlanom ne bi mo-
gao neuradeno pokriti, slomi se rade i i nikad da
ti rodi ni ono najnunije, nego ti je reda na rad, u
tud svijet, da mogu ovi kod ku e ivjeti. Najsretni-
ji si kad si zaradio da ti moe biti brana do novo-
ga i malo platna za preobuke, a na drugo i ne mis-
li, niti ti srce za tim hlepi. Pa onda, zdrav si, ena
ti mlada, ako je mlada, vrsta, dvoje-troje bucmas-
te djece prpa ti se u luini, biju se od ale, igraju, a
u tebi se srce iri, iri i kao da e sada kroz prsa iz-
letjeti.
I tako dan gonio dan. Ja radio zemlju, ona rada-
la onih desetak tovara ita, a ja tre inu vazda go-
nio. Mislio sam katkad je li ovo pravo: da ja radim
77
 a da nosim drugom, koji mi nije ni rod ni pomozi-
bog. Ali kad bih se sjetio kako je dolo do toga da
ja nosim tre inu, onda bih rekao: E, pa pravo je.
Ko zna ta bi bilo od oca da mu se nije onda
Danki u nevolji naao. Mislio sam i kako je tih
dvije hiljade groa ve valjda i s kamatama plae-
no, ali nisam mogao drukije. Zakon je bio tu koji
je govorio: jedna tre ina prihoda zemljovlasniku,
a dvije zemljoradniku. Dobro. Drugi moda nije o
torn ni mislilo. Kod drugih su bili druk iji povodi
kmetstva, a ja sam vazda mislio o svom sluaju.
Ako je moj otac bio kmet staromu Danki u, zar
ja moram biti mladomu? Je li to pravo? On nikad
nije doao ni da vidi gdje je ta zemlja, a ja sam je
svake godine triput premetnuo preko ruku. Kia ju
je snosila niza strminu, a ja je u vreama na vratu
iznosio i nasipao po vrhu njive. Nije bilo stope
zemlje na koju nije za ovih pedeset godina to sam
na njoj motikom mahao kanula kap znoja. Moga
znoja.
Pa eto, svejedno to sam ja tako buntovno i za-
onda protivzakonito mislio, kad je dolo novo sta-
nje, nisam prestao biti kmet. Moja je dua ve
kmetstvo obiknula. Drugi su palili ardake agin-
ske, ruili kule, pirovali na zgaritu negdanje
aginske mo i, a ja sam, kad je pao prvi plod, potje-
rao agi tre inu prihoda.
Svi drugi seljaci podigli se na me, kamenovati
me htjeli, a ja ostao pri svom. I djeca se moja meni
protivila, a ja stajao kao kamen na kamenu. Sta-
lan. vrst. Digli se na me svi, a ja natovario na et-
vero konja penicu pa potjerao u Blagaj.
S kamenjem i sohama podigli se na me. ta du?
mislim se ja. Zato da ja nosim agi tre inu, a drugi
niko ne e? A i meni se i mome ivotu prijete. Ali
moram, moram. Govori neto u meni: Moda je
78
Danki u nastupio onakav as kakav je ocu bio
kad je prodavao zemlju u kmetstvo. On sigurno
nema ove godine ni zrna ita u hambaru, a i on je
ovjek. Reda je jesti.
Pa neka. Neka mi glava pane ovdje na putu, ali
ja du ovo, to je pravo, otjerati.
Presreli me seljaci. Svi su me oni voljeli, i svi
smo braa, a sve selo jedna porodica, ali ovdje su
im oi plamtjele, a sohe se u rukama vijale kao te-
ke prijetnje.
- Kuda e?
- U Blagaj.
- Komu goni ito?
- U mlinicu.
- Dobro - vele oni meni - ali se pazi da ne ode
na drugu stranu. Da nisi jadan, ne goni agi, jer ne
bi vie ni cigloga asa stariji bio. Ne damo mi da
nae ito ide iz naega sela. Cuvaj se! - zaprijetili
mi slono.
I meni na um padalo kako smo mi svi ovdje na
selu bili braa. I kakvo je nae djetinjstvo bilo?!
Majke bi nam dale komadi hljeba i malo sira u
drvenom anku za ruak i uinu, i mi bi se uputili
u brda s ovcama. Nisu nam davali drugoga suda
nego drven, da ne bi muzli ovce i varili mlijeko, a
mi bismo se dosjetili pa naloili vatru i u njoj za-
grijavali kamenie, pa ih drvenim maicama ba-
cali u anak pun jomue, vadili ih i opet bacali u
vatru, da se zagriju, a vru e bacali u mlijeko, i tako
bi zamalo u drvenom anku provrelo mlijeko i mi
se astili.
Pa i momatvo nae bilo bratstvo. Ako je mo-
mak iz drugoga sela uvrijedio kojeg od nas, svi mi
kao jedan udri na nj. Vazda smo bili jedno, a sada,
vidim ja, ne gale se oni, ubit de me.
79
 Nema fajde due gubiti, malo me i strah, ali
opet, kad ja na neto ustanem, prije e me prelo- ovjek. Mora i on ivjeti ill ga je trebalo ubiti od-
miti nego saviti. mah kad je ostao go, da ne skapava kao pas.
Doao ja u Blagaj. Okrenuo pravo aginoj ku i. ovjek je on, brate moj, ovjek. Boli i njega kad
Pokucao zvekirom na vratima. Iziao aga, suh, ze- ga ko udari, a milo mu je kad ga ko pomiluje. A ne
len, upalih oiju. Vidjelo se na njemu da je odavno valja da umire polako, dlaku po dlaku. Nije to
blagoslov ostavio tu kuu. All svejedno ohol, vi- ljudski. Zar misli da je meni slatko ovo to sad je-
sok, uspravan. dem, kad znam da ima ovjek koji nije ni danas, ni
- to si doao? juer, ni prekju er jeo? Ko ne misli o ovome, nje-
- Evo, aga, ja dotjerao to je Bog dao i godina mu je u slast svaki zalogaj koji jede...
donijela. Dni se ve, i mi se spremamo za lov. Ahmet je
Nekakav drhat mi uao u grlo, a noge se pod- izvrstan lovac (i lagan, premda mu je blizu sedam-
sjekle. On upro oi u me i ree me, probada svega. deset godina), ali je sino, priajui o svome sta-
- Goni, fukaro, nisam ja gladan! Nisam spao na nju, pao u sjetu, pa se bojim da de biti mnogo bes-
to da mi se milostinja dijeli. Goni, ui jedna glad- korisnih hitaca. Druk ije, kad naleti zec ispred
na i pogana? Ti da meni dade etiri tovara oulji- njega, puca i ne moe fliti, ali ranjena zeca uvijek
na, a drugi nijedan da mi ne dotjera ni zrna od sto zakolje da se ne mui.
tovara! 1 sad du ja tebe mekinjama kupiti, rdo jed-
na. Zna li ti ko sam ja ?!
Bale mu se suu iz usta do tla, a crnog od o iju
nestalo, i samo bijelo, podliveno krvlju, koluta se
tamo-amo. Noge mu klecaju, a prsa se nadiu, i
gola krupna rebra, a u njima neto hropi kao kad
se zakolje mlado june.
I ja otiao u mlinicu, samlio ito i vratio se ku i.
A gore na granici naeg sela sve na nogama: mu-
ko, ensko. Naoruano kocem i kamenom.
- Znao sam ja, ljudi - dere se Luka Pavlovi iz
svega grla - da on nee goniti agi ita.T nije niko
lud svoju muku davati drugomu. Evo vidite da je
bio u mlinici.
Ja utim i svoju mislim.
Pa eto, mislim je i danas. A ta de biti s njim?
Od njega je sve oteto i niko mu nije dao ni aku i-
ta, ni aku zemlje da je sam obrauje. A i on je

80 81
6 - A. Nametak: Trava zaboravka
 AHMETOV MEDVJED
- Bog zna otkad nije bilo medvjeda u naem se-
lu, a i onaj to je zalutao prije etrdesetak godina
ostavio je kosti u Rotimlji, a koa mu vidjela mno-
ga mjesta i ko zna iju sobu ukrasila - govorio
nam je Salihaga Doklo dok smo sjedili na gomi-
li, nakon podnevnog spavanja, i dok su stariji pili
crnu kahvu.
Ta naa gomila ili sofa nastala je od sabiranja
mnogobrojnog miljevog kamenja po njivama, a i
od poruenih nekih jednosobnih ku ica, koje su
bile nepotrebne kad je kupljeno ovo imanjce, pa se
na vrhu njezinu uhvatio sloj zemlje i na toj zemlji
porasla fina trava, kao engleska. Na gomili su iz-
nikle dvije goleme smokve: termenja a i hadrulja,
i daju debeo hlad, a izmedu njih leti pogled prema
Hum inama, preko kojih, od morske strane, pue
svakog ljetnog dana od podne do pred ve er pro-
vijenca. Prema jugu je Pobrde s crkvom, pa Ko-
tanica i dalje u dubini Hrgud nad Stocem. Na is-
toku je preko polja Gorica s mektebom i dami-
jom, a dalje iza brd Vele, gola i playa, dok se u
ponekoj uvali na vrhu i usred ljeta ljeska snijeg. Sa
sjevera strmi i goli Hum, ali do njega je zelenilo:
vinogradi, njive, ograde i prave pravcate ume, ne
po veliini obraslog prostora nego po veli ini hras-
tova, jasenova i kljenova.
82
- Pa ko ubi medvjeda? - pitam ja, spremaju i
se da opet nekud maknem kad vru ina premahne,
da potraim kakve divlj i, sm ili s Ahmetom, a,
zna se, Pta jedva eka da ide, iako je od vruin,
od mnogog skakanja po lovu, od umora toliko
smrala da bi na njoj ivoj mogao prou avati ana-
tomiju pasjeg kostura.
- A ko e drugi nego tvoj Ahmet - kae Sali-
haga.
- Stoga se meni toliko tuca, kad me esto spo-
minjete.
Okrenusm se, a ono Jamakovi upravo izlazi iz
Hnskovia avlije i nakon dva koraka eto ga pravo
medu nas. Sjede, a mati ga ponudi findanom kah-
ve. Popio je, buno srui, vruu mrku tekuinu.
Piita se protezala i; premda je bila na lancu i sve-
zana za granu od hadrulje, izvratila se na leda i va-
lja se po zemlji, gamiui tako na ledima prema
Ahmetu i skikutajui od dragosti to ga opet danas
vidi.
- Bit de lova - kae Salihaga.
- Ovo ne vara - veli Ahmet. - Ako i ne bude lo-
vine, bit de pukaranja.
- Pa kud demo danas?
- Jutros sam bio neto u Dretelju u Palate, pa
kad sam se vra ao preko Doklinih Dugih njiva,
prhnu ispred mene jato jarebica... Ama pogolemo.
A i zec se vi onuda po gomilama.
- Jest, jest, u mene je obrstio kupus u vrtu vie
Sutulije - kae Salihaga.
Spremamo se i idemo Ahmet je preda mnom i
nosi puku. Proli smo kroz Ku ine, pa preko en-
ue i Oraja na Fatniki brijeg, a onda na Sutuli-
ju. Usput pitam Ahmeta kad je posljednji put ubio
vuka, jer sam drao da nema divljai u naim kra--
jevima koju nije ubijao.
6 83
 - Bit e ti moda zaudo, a1i nisam nikad.
- Pa zar ih ne bude nikad u Rotimlji? Ni preko
zime?
- Bude njih, da ta! Ali udna je to stvar. Nema
, - Jah, jesam, ubio sam medvjeda, ali je to, Boga
sretnije ivine od vuka. ta sam ga i ta puta vidio,
ak i blizu kua. Dolazio je jednom za velike zime
na Oraje. S prozora sam ga vidio, a bio je gladan,
trbuh mu za leda prionuo. Neko bijae izbacio tru-
lu tikvu na ulicu, a on je raskide, pa usput odvali
komad i nekako ga kao preko volje prodrije, pa
ode svojim putem.
- A to ne puca. na njega?
- Nisam imao puke. Kad god sam imao puku
u ruci, nisam ga vidio, niti je na me udario i kad je
hajka bila, a jesam li zimi kada bez puke, eto nje -
ga na najljepi puani tir.
- udnovato.
- Ba udnovato. Eto, lovim ja blizu sedamde-
set godina, a nikad nisam okrenuo puke na vuka.
A vidao sam ih svakakvih i na svakakav na in. Vi-
dio sam jednom, uhvatio kozu, pa je nije zaklao,
nego je zubima stisnuo za kou na vratu i ona jad-
nica tri uporedo s njim, a on je goni i udara re-
porn kao biem. Viem ja za njima: ua, eha, a on
nita ne pometa, nego je otjera... Vidao sam opet
kako je ovcu zabacio sebi na leda, pa je nosi bez
ikakve muke, dre i je zubima za vrat, zavrativi
malo glavu da mu se ne spuze niz leda... A moda
si i ti primijetio u konja na zadnjoj nozi kao iski-
nut komad mesa, pa poslije zarastao, i konj nekad
epa, a nekad mu nije nita, ako mu vuk nije izva-
lio vei komad buta. I ono je vuk nagrizao, pa bilo
kao drijebe, bilo kao ohme, a nekad bogme i od-
raslo konje.
- Salihaga neto danas re e da je nekad i med-
vjed dolazio na Rotimlju i da si ga ti ubio.
84
- To ste ono sigurno o meni govorili kad sam ja
doao.
- Jesmo.
mi, davno bilo. Ima etrdeset godina, ako nema i
vie.
- Pa gdje ga ubi i kako?
- Evo ba ovdje. Na svojoj njivi. Ovdje je bio
golem dub nasred njive. Moglo se od njega svakog
ljeta skresati pola linj ka... Jednog dana ovdje u
mene na njivi ugaen kukuruz, a sila klipova iz-
lomljeno i izgrieno. Otiao ja pred veer na Rda-
t da natoim vode, pa priam i pitam to bi to
moglo biti, jer stope su bile kao ljudske, a pokraj
njih druge, manje, upravo kao da su hodali ovjek
i dijete. I drugi se teaci tue, a neki stariji vele da
je to sigurno bio medvjed. Kakav medvjed? vele
jedni. Niko ne pamti da je kad medvjed doao na
Rotimlju. Drugi opet vele da ga je glad natjerala,
pa je siao iz Biine ili ak s Velei ovamo gdje se
sije, jer da je to medvjed koji ne napada stoku ne-
go jede vonu i itnu hranu. Ja kaem da du ga no-
as ekati s pukom, ali me drugi odvra aju, jer da
je medvjed opasna zvjerka. Ja velim da u ga s du-
ba izgledati, ali me oni jednako razbijaju od naka-
ne, jer da se medvjed penje i na drvo.
Ja se ipak odluim i kaem komijama svoju od-
luku. Oni me savjetuju da za svaki sluaj ponesem
na dub i sjekiru, jer je ovakve ivotinje teko ubiti,
a ranjene se razjare, pa bi ovjek zaas zaglavio.
Da me odvrate od nakane, pri ali mi o nekom lov-
cu koji je godinama ubijao medvjede, ali ne pu-
kom nego nekakvim zavijenim noem. Taj lovac,
kad bi poao u umu, natakao bi na lijevu ruku ne-
kakav kao oklop od gvoda, a na nj omotao krpeti-
na, pa kad bi se susreo s medvjedom i ovaj se is-
85
 pravio da se s ovjekom rve, lovac bi ga razdraio
rukom, sakrivaju i desnicu s noem za le a, a kad
bi medvjed skoio put njega i razjapljenim ustima
uhvatio mu lijevu ruku, lovac bi ga desnom i no-
em ubo u trbuh i rasporio ga do grudi. Tako bi
medvjed pao, ,a lovac mu onda skinuo kou. Tako
je bilo nekoliko puta, dok nije jednom njega med-
vjed zaskoio i uhvatio ga za desnu ruku, pa ga
oborio i izgrizao, i nije ga pustio dok mu se nije
uinilo da j e ovjek mrtav. Kad je ovjek kasnije
doao sebi, jedva se odvukao do kue i lijeio se
na godine dok nije ozdravio, samo je ostao do
smrti gluh. Pa kad bi gdjegod u drutvu sijelio i
kad bi oekivali da i on rekne koju rije , on bi kao
iz sna pogledao po drutvu i rekao: A? Je li med-
vjed? Ljuto zvijere.
Svejedno to su oni i to ispriali, ja ne odusta-
doh, nego odem Hafizovi u i zamolim ga da mi
dadne puku. Bila je u njega dvanaestica, valjala je
muke glave. to god sam u ivotu uzimao puaka
u ruku, nije bila nikakva kao njegova.
Zar ni moja nije bolja? pitao sam ga, malo
uvrijeden u dubini svoje djetinje due.
Dobra je i ova, nema joj se ta prigovoriti, ali
je Hafizovi a puka bila neto posebno... Elem,
da ti ne duljim, dade mi ovjek puku i nekoliko
fieka, a ja metnuh u fieke po est dramaluka, pa
uzevi i sjekiru izverem se odmah sprva ve eri na
dub.
ekam ja tako, ekam, a, Bog dao, mjeseina
kao dan. Najednom vidim dolje na Doklinim Du-
gim njivama dva medvjeda: zapravo, bila je to go-
lema meka i malo me e. Okrenem puku i nania-
nim, ali daleko, ima blizu sto koraka. Nema fajde
pucati, samo du ih otjerati. A meni je i do njihove
koe. Najednom ih nestade; ne vidjeh od granja
86
ta bi s njih. Onda, eto ih kroz plot do moje njive,
pa hop-cup u kukuruz. Kako unidoe kroz plot,
me ka odmah odvali jedan klip i poe ga guliti i
jesti. Onda joj, zar, ona kosa to nikne izme u
zrnja i na vrhu klipa ini per in, zade medu zube,
pa se meka prope na zadnje noge i poe panda-
ma prednjih nogu akati zube. Kako se bijae
prema meni okrenula, opruim puku prema njoj i
opalim odjednom iz obje cijevi. Vrisnu puka kao
nebesko vrijeme, razdrije se meka da se sve potre-
se i suknu prema plamenu iz puke, a onda se srui
pod dub. Ono mee provrtje se oko nje pa nagnu
bjeati.
Htjedoh otvoriti puku, ali iskrivim obje igle.
Zaboravio ih ipkom povratiti, jer to je bila starin-
ska puka, igle nisu odmah iskakivale same naiz-
van, nakon pucnja. Me ka lei pod dubom, a ja ne
smijem da sa em. Sve mislim, ona se pritajila pa
eka dok sadem da skoi na me. Usijeem jednu
granu, pa je bacim na nju, a ona nita. Bacim onda
i sjekiru na nju, a ona lei kako lei. Spem ja po-
torn niz dub, pa nagnem bjeati uz njivu, jer jo ne
vjerujem da je gotova, kad se gore uvrh njive dere
brat mi Osman: Ahmete, brate, jesi li iv? Cita-
vo je selo ulo pucanj, samo brat poletio. Eeee, ne
rekne se uzalud: Nema ljeta bez Jurjeva danka, a
ni brata ne rode ' ga majka.
Ostavio sam medvjeda tu preko no i, a sutradan
nahrupilo itavo selo da vidi udo nevideno. Kad
sam ga sadro, bilo mu je u koi tmm jedanaest
pedlj svrh njuke do nadno repa. Dramaluci su
mu proli upravo kroza srce, ali opet koliko je bio
tvrd, svi su ostali pod koom na ledima. Nijedan
nije probio kou i na ledima, pa skroz proao kroz
medvjeda.
87
 Hafizovi poslije oblijetao oko mene da koe ne
prodajem, nego da je on uzme, a da ja traim ta
hou, ali ja nisam dao. Onda neki lovci govorili da
u biti kanjen to sam ga ubio, jer da je to biljevni
medvjed, a nije mesar, pa da se ovakvi ne smiju
ubijati, ali ja mu kou odnio u Stolac u kotarsko
poglavarstvo i dobio deset forinti nagrade. Pa i za
kou sam uze lijepih para. A ve da i ne govori-
mo o lova koj slavi i hvali. Ne bi mi ga, ini mi se,
niko mogao zlatom premjeriti, koliko mi je bio vri-
jedan onaj medvjed...
Nego, u nas ostade prazna torba zbog naeg pri-
anja. Mi se ovako zasjedimo i nastavimo pri ati
kao ene, mjesto da hodamo i da togod ulovimo.
Ja sam ulovio pri u od tebe, a ako ne nosimo
nikakve lovine ku i, nije nam nafake u njoj.
88
STEAK
Ahmet je iao za mnom i nosio lovinu u arpe-
lju. Prelazili smo urno preko njiva i ograda i ne
oekujui da umorni psi podignu zeca ili jato jare-
bica, samo da se to prije kod Carske ume do e-
pamo hlada. Bilo je oko ruanih doba i sunce je
pripicalo, makar da su prve jesenje kie poprskale
zemlju. Prije dva dana naiao je i jak pljusak, ali se
sunce jo ne da Stjerati za Hrgud, nego istom iza
Kotanice ustaje, pa se oko podneva visoko uzdig-
ne, i ovjek, ako se nae tada na izvanu, le ima
suncu okrenut, jo gazi po glavi svoje sjene.
Navrh Poljana zasa ena je borova uma, Car-
ska, kako je narod zove, a s ovu stranu brijega,
gdje mi doprijesmo umorni do nje, ima patarenska
nekropola. Lei tu dvadesetak Dobrih Bonjana s
velikim kamenim ste cima bez natpisa, nijemim i
zagonetnim, kao to je i davna vjera njihova. Je-
dan je izduben kao korito i pun prekju eranje ki-
nice. Ahmet zadrava pse da ne opogane vodu dok
se nas dva ne napijemo, a onda se sputamo u
hlad pod bor, iz kojega smola curi i mirie. Psi ha-
lapljivo lo u vodu i lijeu u hlad, da ui kao par-
ni stroj kad se stavlja u pogon. Ahmet izvlai ibuk
iza vrata ispod koulje i ustanovljava s nedunom
psovkom alosnu injenicu da je putem lulu izgu-
89
 bio. Duhankesa je puna, ima u tehari i kremena, i
trda, i akmak, ali lule nema. Nema ni cigaretnog
papira, a ni u mene u torbi nikakvih novina, jer bi
on i u taj papir smotao. Prebrali smo se i ustanovili
da je u mom novaniku samo lova ka karta od pa-
pira, a u nju se ne isplati zaviti cigaretu. Nagadali
smo gdje ju je mogao izgubiti. Posljednji je put
puio kod Cetenita i onda ibuk zatakao za vrat.
Prelazili smo preko plotova, provla ili se ispod
grabova, pa mora da je negdje zapela za granu i
sletjela sa ibuka. Ali koliko god je bio alostan
kad je ustanovio da nema lule, sad se razveselio na
neku sretnu misao. Izvadio je no i u ledini iskru-
io komad zemlje, gdje je mogla i djeja aka stati,
a onda izdaljega, ukoso, do dna te jamice protje-
rao neki prut, pa ga izvadio i mjesto njega uvukao
ibuk. Nasuo je pola ake duhana, iskresao vatre i
navalio raspaljen trd na duhan. S pohlepom je
prilegao, nalaktivi se na desnu stranu, i teglio di-
move.
- Nisam ni na ovakvu lulu puio, ali nije runo.
- Bogme se ti dobro smisli!
- Da je kakvo dobro, ne bi meni na um palo.
Kad je duhan izgorio, istrugao je noem pepeo i
nasuo duhan nanovo.
- Kako koja godina, sve manje lovine, Ahmete!
- Jah, isije e se krupna uma, a sitnu koze, trag
im se zameo, unitie!
- Pa to se ne sadi nova?
- Ko je vidio da se uma sadi? Nju Bog da. Ni-
kne drvo, pa uzraste, pa eto.
- A vidi, Ahmete, u ovom kraju nije nikad bilo
borova, pa kako ova lijepo poraste, a mlada je od
tebe.
- E, to je drugo. Kad mi prije usijeci drvo u svo-
joj ogradi, a umar nas javi u Kotar, te zatvor, te
90
globe. Najposlije nas natjerae da ovdje sadimo
borove. Tovarima se donijelo sadnica, a mi koji
smo bili osueni na globu, da ne platimo u para-
ma, morali smo saditi mlade bori e. A ta im ni-
smo radili da se ne prime: rezali im ile, krivo ih
sadili, zasijecali im koru, pa nita! Svaki se primi.
Kad je na nekome carska dova, udno je udo!
- Pa to ne biste sad po onim pustilanima sadili
kad vidite kako je ova lijepa kao lijepa djevojka?
Evo ste je i prorijedili, pa opet u njoj ima i hlada i
grade...
- Nema ko da nas natjera!
Svukud okolo kr, sitne njive ogradene kame-
nim zidovima ukupljenim s njih, ponegdje vinog-
radi u prisoju, ili smokva, pa dalje nekoliko starih
voravih dubova, pa opet kr, njivice, vrtli i, gomi-
le ku a slamnatih ili kamenih krovova i vedro ne-
bo nad krajinom. Miris borove smole uvla i se
kroz nozdrve, umor sklapa o i, a kroz grane mrkih
borova huji s Velei vjetar, koji se dolje u selu i ne
uti. Psi su prestali dahtati, poklopili se uima i ni
makac. Samo pokatkad, kao kroza san, trzne se
Pto i kao da zarei.
- Sanja o lovu - rekne Ahmet. A i on se uutio,
izvukao ibuk iz nove, nepe ene lule, oslonio se na
ste ak i gleda niz ledinu blagoga nagiba put ku a
u Trijebnju.
- A ovaj ste ak iz kojega smo se napili vode, to
je itava pri a.
- Eh?
Volio sam da uti, da se predam milovanju vjet-
ra i mirisu borove smole i posljednjom kiom op-
rane zemlje, ali on, kad ve nije puio, htio je da
mu danas ne dangube usta, iako nije bio velik go-
vordija.
91
 -Nekad davno, Bog zna koliko stotina godina
ima otada, ivjela je neka ena Dbra, koja nije bi-
la ena samo svome doma inu nego i svakome ko
bi se svra ao u njegovu ku u kad ga nije bilo do-
ma. A bila je lijepa kao upis, i ko bi joj se jednom
svratio, traio je i bez potrebe da ga opet put nane-
ie na dareljivu ku u. Uhvati je ovjek u nevjeri i
onog drugog ubi, a ona pade preda nj na koljena,
da prieka dok mu ne rekne rije . On je volio pa
joj i tu molbu primio. A ona nije nita htjela od
njega nego da joj stavi na grob izduben biljeg. Po-
to ju je ubio, zakopao je i naredio klesaru da is-
klee velik ste ak, koliko je velika njegova alost
za Dbr m. Eto, to je ovaj ovdje ste ak, iz kojega
smo vode pili. I iva i mrtva gasila e putniku na-
mjerniku. Jah, ene, ene. Ko nema ene ne zna
to je uivanje, ko nema djece ne zna to je slast, a
ko nema ni ene ni djece ne zna ta su brige.
- Nego, Bog zna je li ovo ovako bag i bilo. To se
pri a iz davnina, a ima druga stvar s ovim istim
ste kom, a nije se davno desila. Eno vidi onu ku-
lu ondje? Ono je Hasanagi a kula. Na inio ju je
neki Ibrahim Hasanagi ima jedno osamdeset go-
dina. A imao je on i brata Mehmedagu; oba su bili
dobri, pravi ljudi. U njihovoj ku i nije nikad sama
kuna eljad s'edala za sofru. Bilo je uvijek tu koje
tude eljade. ^ tedjeli su od sebe, a troili su na
druge. Puno je re i, ali udali su stotinu sirotih cura
o svom troku, da ti za drugo ne kazujem. Ondje
kraj njihove kule bilo je movarno tle, i Ibrahima-
ga se dosjeti da bi tu moglo biti vrelo, koje negdje
na drugu stranu oduuje, pa ne moe ondje da
provrije kako treba. Nabavi majstore iz Dubrava i
mnoge teake, te kopaj danas, kopaj sutra, dok
jednog dana ne udari jako vrelo vode. Napravie
drvene cijevi i izvedoe vrelo da s visoka pada, ali
92
se dolje pod njim stvori kaljua, pa se od blata ne
moe vodi pristupiti. Onda Ibrahimaga naredi jed-
noga dana, te se upree dvanaest volova i dodoe
pravo ovamo. Mnogi svijet dode pomo i, dok se
die ovaj ste ak na okrugle klade, te hajd, potegni,
povuci, pokreni, na jedvane jade svukoe ste ak
pod novu esmu.
- Ali, ne lezi vrae! Istoga dana razbolje se Ib-
rahimaga. Te boluj danas, te boluj sutra, te se on
nbolova godinu dana. ivi muenik! ta je ko go-
vorio, on radio, ali koristi nikakve. Najposlije po-
ao mu brat Mehmedaga nekakvu uvenu hodi
da mu ogleda u itabu. Hoda, im je otvorio di-
tab, kae: Tvoj je brat uzeo neto vakufsko. Nego
neka odmah ostavi tu vakufsku stvar na ono mjes-
to odakle ju je uzeo, jer de druk ije od Boga smrt
iskati, a On mu je ne e dati. Vrati se on i kae to
bratu. udi se Ibrahimaga. Nije on nikad tude ni
zaelio, a kamoli uzeo. I pogotovu vakufsko. Kad
je nekad davno i upao divljaku kruku iz vakuf-
ske njive kraj bunske uprije, oprao joj je dobro i-
le u Buni, da ne bi na njima ponio m mrvicu va-
kufske zemlje. A sad, da je uzeo neto vakufsko i
da to ostavi odakle je uzeo! Mislio je nekoliko da-
na, dok se ne sjeti da je uzeo ovaj ste ak. Naredi
odmah da se pod vrelo izdube drveno korito, a ste-
ak da se vrati ovamo. Upregoe dva vola u jaram,
podmetnue pod ste ak klade, a volovi potekoe
trkom uza stranu . . .
- Jesu li pjevaju i, Ahmete?
On se uvrijedio i zautio.
Moj prijatelj Krznarevi od srca se nasmijao
kad sam mu ovo pri ao.
- Ako i nije istina, ali je dobro smiljeno.
93
 - Oprosti, ali ja ovdje nita nisam izmislio. Ah-
met Jamakovi jo je iv, pa ako te ne mrzi oti i na
Rotimlju, potrai ga i proetajte do Carske ume,
pa de ti on pokazati i ste ak i ispriati pri u od ri-
,lei do rijei kako ti je ja kaem.
- Ne mislim da nije ta no pripovjedeno. Ja sam
za tu priu duo davno prije tebe, i to ne od Ahmeta
nego od svoga oca.
- A od koga ju je on uo?
- Ni od koga. On ju je sam izmislio.
- ?I
- Da. Kao muzejski konzervator iao je po ovoj
naoj zemlji, gdje jo uvijek dobroduan narod
vi. U Trijebnju je vidio prije vie od pedeset godi-
na seljaka kako lomi krasan steak s ornamentima
da bi ga uzidao u kuu. Iako je mogao da pozove
andare u pomo, on je volio proturiti jednu ovak-
vu pripovijest i njom je bolje o uvao ste ke nego
da je kraj njih ostao andar uei. I ne samo tu.
Koliko je on posijao pri a o starim gradovima, ku-
lama, zidinama...
- A ono o Dobri?
- To natovari Ahmetu na duu.
94
I ZASVIRATI I ZA PAS ZADJETI
Zbogom ostaj, lijep teferi u,
dok ja odem i opet se vratim.
Uvijek sam se pitao dok sam bio srednjokolac
zato kolska godina po inje u rujnu, kad je tako
divno na selu. Ako ferije mogu trajati samo dva
mjeseca, zato to ne bi bili kolovoz i rujan, makar
se i u vrelom srpnju moralo i i u kolu. Ali i posli-
je, na sveuilitu, kad su ferije bile i itav rujan,
meni se nije ilo sa sela. Kud god pode, grode s
trsova zove te i nudi ti se. Pa ako utrgne grozd i iz
tudeg vinograda, zna da ti je unaprijed oproteno,
jer e i ti njemu oprostiti ako neviden prode kroz
tvoj vinograd i ubere grozd. Vidi li ga pak, ponu-
dit deg ga i sam i nee mu dati da prode dok ne
okusi barem grozdi.
Pa onda smokve. Tenice, termenja e, hdrulje,
crnice, mrgulje, pa tek dvoljetke. Bila je sua i
udarila je prva jesenja kia, a kora na zelenoj
smokvi izbricala i kaplja joj meda visi iz cvijeta.
Pa oskorue, zdrv vote - kako bi rekao Ah-
met, drijeni, kupine, mladi kukuruzi, pe eni na e-
ravici, sve te Boje blagodati ostaviti i ii u grad, u
tjeskobu, u one smrdljive ulice kroz koje svaki as
projuri auto i digne prainu, u kolu gdje te na
glavnim vratima zapahne neki odvratan zadah da
ti se smu i kad dode sa sela, iz irine.
95
 I napokon, kako da ostavi lov?! Ono u kolovo-
zu, ako si kad pukarnuo, to je bilo mimo zakona,
jer se ne smije pucati ni na zeca ni na jarebicu, ne-
go samo na divlje golubove. Pa ako je i pala koja
rtvica od pu anog hica, trebalo ju je kradom do-
nijeti kui, da ne bi kogod saznao i prijavio, a on-
da, ode puka, ode lova ka karta!
Sad se istom po ele i kie otiskivati, pa se i rose
nalazi izjutra, da ti opanci promo e dok prijede
preko polja. Sad ker e odmah nade zeca i hora ti
je pucati, pa ako se i ne ubije, ovjek se izdovolji u
pukaranju i ne osanisv se hode i besposlen.
Pa sve to, zar, ostaviti? Svu tu irinu, svu ljepotu
i slast, i zatvoriti se u grad, u ku u, u sobu? Ali,
mora se. Kad dode vrijeme, valja ljetinu pokupiti
pa se spremati ku i, u Mostar. Jo nam i posljed-
nju ve er dode Salihaga na sijelo i ispria, kao da
iz knjige ita, kakvu pri u; dode nam i Ahmet, pa
ako ne na sijelo, a ono rano zrbm da mene isprati
do iza Rotimlje, ne bismo li usput to oborili, da
prazne torbe ne idem u Mostar.
Ja bih taj dan podranio i dok su drugi smotavali
posteljinu u bale i denjkove, a ljetinu, skupljenu u
vre ama i sepetima, tovarili na konje i na maga-
rad, ja sam s Ahmetom okrenuo kud oni ne e ii i
obiao jo one krajeve i okrajke gdje je jo najvje-
rojatnije da e biti zec ili jarebica.
I tako bismo se mi nali navrh Kvanja: ja s Ah-
metom, obavivi lov po Humu, a moji idu i putem
to pjee to na jahalicama, a za njima karavana
konja i magaradi.
Iza jedne izbo ine Kvanja ukazao bi se komadi
Neretve kod sela Bune i pusto Bike polje, s malim
trakom zelenila kud Neretva protje e. Tu bismo se
oprostili s Ahmetom, koji bi me zvao da se kadgod
96
i zimi navratim, i sa alo u se okrenuo pa zagra-
bio natrag.
A onda bi se poslije duga pjea enja niz Kvanj i
.
kroz Hodbinu sjelo na Bunu u fijaker ili bi se pre-
vezlo u ladi preko Neretve, pa eljeznicom ku i,
dok bi prtljagu i ljetinu potjerali cestom Alija Hu-
bani, Maina ili koji drugi.
A kad si uao u visokim zidom ogradenu avliju,
koja je drukije duga i iroka, osjetio si se kao u
klopci. Trava narasla i prekrila lijepu kaldrmu,
cvijee nekako podivljalo, stakla na prozorima po-
muena, a svukud praina i pau ina. Sve te neto
gui, sve te davi, i htio bi da bjei, ali nema kud.
Doao si prije prtljage, pa ti je reda pri ekati dok i
ona dode, da pomogne rastovrati, unositi u osta-
vu kukuruze, suhe smokve, grodeni ili smokvov
pekmez, penicu.
A dok prtljaga dode, sat-dva iza nas, treba podi-
jeliti po komiluku i rodbini, ako je bilo sree u lo-
vu, da i oni znaju kako to mi radimo na selu idu-
i za pasjom pameti. Pa kad i to dode i prode i
malo se trkne na Neretvu da se na brzinu okupa
jer se ve ne moe dugo ostati u vodi, makar da je
zrak ugodan, ak jo i veoma topao onda jog os-
tane dosta vremena da se ovjek dosaduje, da ne
zna ta bi s vremenom, koje bi na selu proveo u lo-
vu ili barem u hodanju.
Htio bi irine, da ti se oko ne spotie o krive zi-
dove koji te odasvud okruuju. I onda se popne
na munaru, pa ti pogled plovi po starim sivim ka-
menim krovovima jednokatnih ku a, proaranih
novim, crvenim, od crijepa, s uskim dvoritima, s
maljunim ba ama u kojima se krile murve sa ve
opalim liem i ipci. I onda brza Neretva, modro-
zelena, da joj i na dubini od deset metara vidi pi-
jesak na dnu, i njeni divni vitki mostovi i kamenite
7 A. Nametak: Trava zaboravka 97
munare kao uzdignute ruke koje ho e da dotaknu verokutu, uokviruju samo komadi neba, koje ti se
modro nebo. I empresi kraj njih, visoki i glomaz- ini, makar kako bilo plavetno, nekako maleno, si-
ni, s proraslim suhim granama, i jablani i platane romano i dolazi ti da vrisne:
na etalitu. Natrag na selo, natrag u prirodu!
Pada mrak i tjeskoba ti se uvlai u srce. Ovdje je
veer dulja nego na selu, pa ima sit da se naeka
dok mujezin zovne na jaciju. A na selu i ne dode
tako rano. Ili si na Rotimu da nato i burila vode i
dotjera ih ku i, ili jo eka negdje na eki, nee li
izii iz okrajka zeko na oguljen komadi njive da
se provalja i obrani od komaraca i druge ivine.
Prode ti tako neosjetno vrijeme, pucao ti ili ne pu-
cao, i kad si ve pod krovom, istom to si ve erao,
a ve je vrijeme jacije, a potom i spavanja.
Legao si u postelju koja je meka i udobnija ne-
go na selu, jer se ne moe na selo nositi toliko po-
steljine, i umoran si zaspao, a onda ti na san izlazi
Ahmet, pa Pta, pa zec koji tri prema tebi, kako
se samo moe poeljeti, a ti si ve prinio puku
desnom obrazu i cilja, cilja, i potee, ali nikako
horoz da omakne, kao da je prikovan - i zec pro-
trkuje.
Onda si doao medu jato jarebica koje se diu s
velikom bukom, nanianio si pukom i uhvatio si u
nian etiri, kao da su na koncu, a horoz se na pu-
ci samo vrti kao ru ka na khvenom mlinu i nika-
ko nee da udari o iglu, da bi se razlijegao prasak i
sama pokosila arene ptice, koje i ezavaju na
obzorju.
Probudio si se, ali kao u kakvoj tudini. Nije ti
na jastuk palo sunce koje se diglo iza Kotanice,
nego odnekud dopire blijedo svjetlo. Streha ku na
spustila se duboko nad dvorite, da kie, kad po
jugu padaju, ne udaraju u prozore. Preko dvorita
- staja, a do nje susjedna ku a, apkovina, pa nji-
hove crte koje se sijeku u nekom nepravilnom et-

98 7. 99
I I NI VII 11 Q
 NAPAST

Proivio je on pet godina u odricanju i jednoga

dana dode mu napast u obliku djevojke.
Ali neto o njemu. Stara porodica, begovi pod
fermanom sultanovim, a jedan je izdanak, vjero-
vatno posljednji, on, Hamid. Prije njega rodilo se
u Bajlozovoj ku i est sinova i nijedan se ne pod-
gojio, a kad se on rodio, sve izvalilo u nj oi kao u
kap vode na dlanu. I kad su ljudi estitali ocu po
starom obi aju: Neka ti je hairli, pa onda iv,
otac im odgovorio: Neka je vala iv, pa... (ne
dorekao: makar bio i nesre a).
Njegov otac i majka bili dobri, sveti Ijudi, to se
rekne: samo da je vie ljudi na zemlji. I kad se Ha-
midu jo jedna sestra rodila, izgubio majku. Otila
ona da pomete jedan kutak u raju i da rastvori raj-
ska vrata muu koji ju je samo dva dana preivio.
On nije nita znao o svemu. Bijae dijete. Neku
staru strinu zvao je majkom, a rodene se nije ni
sjeao.
U sre i dani lete kao misli i tek to se svane, ini
se, ve se i smrkava. A ni godine se ne opaaju.
Odmiu i bjee i samo behar po kosama staraca
sjea ih negdanje mladosti. Skrb nad njim uzeo
ujak, dobar i plemenit ovjek, na ranu bi ga previ-
jao. I poten imetak se Hamidov mnoio, i pa-

103
metan Hamid odgojen, pa je dika i ponos ne sa-
mo ujaku nego i mahali ktoz koju prolazi. Sestra
mu se ve udala, on izvaden iz malodobnosti, i jed-
noga dana grom pu e u sve.
U na grad dode jedno garavo cigan e Sofia.
Pjesma joj je lijepa kao i ona, pa u kafani gdje ona
pjeva uvijek puno. Prate je etiri violine. Pa kad
zapjeva koju sevdalinku a izvrnutom akom udara
u def ili defom o goli lakat, nastane pravi lom bi-
jesno vriskanje starih i mladih, neoenjenih i sve-
zanih. A u def, kad s njim proeta izmedu gostiju
ljubazno im se smijee i, pra pada kao pljeva. Pa
starac Ibrahim-efendija, sijed kao ovca, stao kraj
baene ograde ljet ^ je pa ona pjeva vani izva-
dio neku plavu banku, pa joj dobacio preko ogra-
de
Deder onu: Kun'ga, majko...
Ona se zvonko nasmijala i, da mu eif bude na
mjestu, zapjevala:
Kun' ga, majko, i ja u ga kleti,
ali ekaj, ja u zapo eti.
Tamnica mu moja njedra bila,
a sindiri moje bijele ruke.
Ona je jog pjevala, a starac bjeao, mau i ruka-
ma oko glave, kao da goni davla koji mu je um po-
mutio.
Hamid je bio tada zdrav, mlad i bogat, a ona za-
palila okom i glasom dvadeset njegovih ljeta, i on
je ivio. Vjekovi i godine slagali novac u teke
hrastove krinje, a no i troile. I potroile. Zemlja
se prodavala. I prodala. Onda je on, negdanji beg
pod fermanom sultanovim, otvorio kafanu, radio i
troio, a stanovao kod sestre.
Svijet okretao od njega glavu. Dugo, dugo, ko
zna koliko godina.
104
Jedne no i za vrijeme zelenoga kadera, kad su
ljudske glave i po gradovima bile jeftinije, Hamid
se vraao u sitne sate ku i. Zapravo i nisu bili sitni
sati, jer je ve truba budila vojnike u svim logori-
ma naega grada. Iz jedne pokrajne ulice isko ili
nepoznati ljudi, zgrabili Hamida i dok mu je je-
,
dan zaepljavao usta, drugi su mu prebirali depo-
ve. Tek kad se on okrenuo prema elektri nom
svjetlu, oni se zabezeknuli prepoznali su svoga
redovnog druga s akamluka. Nasmijali se i ispri-
ali mu se zbog straha to su mu ga pripravili.
Lako su me mogli i zadaviti, mislio on urei se
kui. Pa ta bih onda? Zar da pijan pred Boga iza-
dem? I neist, Boe, ne ist? Pa na Sudnji dan, kad
svi goli izademo pred Gospoda Boga da nam sudi
posljednji sud, da mene vikne: Hamide, sine
Omerov, poloi djela svoja na tereziju Pravde! A
ja drui predao u jednu zdjelicu Dobro, u drugu
Zlo to sam ga za ivota poinio, i zdjelica s _do-
brim djelima odskoila visoko gore kao da je u
njoj pljeva, a zlo preteglo, i zdjelica samo to ne
dotie tl. A otac i majka gledaju me i crvene se.
Oni su u hladu mirisna oblaka, a mene pe e sunce,
koje se spustilo na jednu milju blizine zemlji. Alla-
hu moj, oprosti mi! jauknuo Hamid u svjee jut-
ro i pourio se kui.
Kod kue mu sestra ve ustala i ispekla kahvu.
On proao mimo nju, a onda se vratio, zagrlio je i
zaplakao kao malo dijete:
- Oprosti mi! Koliko sam te puta namu io i uv-
rijedio! Nikada vie ne u ono raditi.
I ona zaplakala. Rekao joj da mu ugrije vode,
da se okupa. inilo mu se da iza tople vode i sapu-
na ostaje tijelo kao u novoroden eta, a dua bijela
i ista kao snijeg ujutro, dok jog' nije nijedna noga
ljudska stala na nj. A kad se okupao i presvukao,
105
 mujezin je pozivao pravovjerne na jutarnju molit-
vu. Uputio se Hamid prema damiji. On na da-
mijska vrata, a preda nj Mula Mustafa Oruevi.
Da se sunce rodilo sa zapada, ne bi se vie zaudio
nego kad Hamida vidje da ide u damiju. T sino
je pijan bio kao uskija i , bezobraznik jedan, nje-
govu ker zadirkivao i pitao bi li pola za nj. A
sad, eto, dozvao se i doao u damiju. 0 Gospo-
de, Ti si svemo an i najmilostiviji milosnik, rekao
je on i uniao u damiju, odmahnuvi neodredeno
rukom, a za njim i Hamid.
I otada je Hamid drugi ovjek. Predao se samo
Bogu. Ide putem koji vodi k Njemu.
Mula Mustafa Oru evi, hoda te damije, up-
ravo ga zavolio. Jedna ovca iz njegova ionako ma-
lena i prorijedena stada vratila se kad je on bio iz-
gubio svaku nadu u njen povratak. Hamid gdjeka-
da zamijeni i mujezina, a glas mu je ugodan, treba
ga u toplu ve er posluati pa osjetiti kako neto
blaeno ovjeka golica na dnu srca. A kad se moli
Bogu, say se zanese i uroni u molitvu, nita oko se-
be niti uje niti vidi.
Tako je on proivio pet godina u istoi i pobo-
nosti, kadli mu jednoga dana dode napast u liku
mlade djevojke.
Ne bijae ona lijepa. Ne mora ena ni biti lijepa
da je ovjek zavoli.
Mjesec se mijenjao dvjesta puta od njezina ro-
denja. Bijae njena porodica nekad bogata, ali,
kao i ostalo sve nae, umirala je polako kao veer-
nja rmen. Ve kao djevojica od petnaest godina
bijae izvikana. T, u naem gradu djevojke koje
mrak zate e izvan ku e i nisu vie djevojke. A ona
nije marila to se o njoj govori, pa ni uza sve o eve
prijetnje nije htjela promijeniti ivot. I kad joj otac
umrije, ona tek onda dobi slobodu. Tako je ona
106
jedne ve eri govorila s Hamidom. On je nije goto-
vo ni poznavao. Jer kad je on ivot provodio na
svoju, ona je bila dijete, a kad se on poeo u se po-
vlaiti, nita svjetsko nije vie ni vidio. Te ve eri
on se ranije vra ao iz kafane. Ona je stajala pred
kuom. Mimo obiaj javio joj se, kao stari momak
nabacio se nekom alom i otiao ku i. Ali se brzo
vratio i poveo s njom razgovor. Pitao je kako sada
ive otkako joj je otac umro, a ona sitno drobila i
avrljala kao vrap i : T, Bog se brine i za ptice, a
kamoli ne bi za ijude. Dok je ona govorila, njega
prolazili srsi, a jedan mii na uglu donje eljusti
pod uhom neprestano podrhtavao. Ona kao da je
osje ala neki znojni dah to je strujao od njega,
brzo se ugnula, savivi se u strtiiku, a to je njega jo
vie zagolicalo.
Kad se od nje udaljio, udario se dlanom u elo:
Pa ta je meni? Jesam li ja lud? T ja sam star i
sijed. Preko etrdeset mi je godina. Blie pedeset
nego etrdeset. A sad da mi mota mozgom ovo di-
jete. Ne valja, ne l
I on utonuo u molitvu i rad.
Ali napast nije bjeala. Ona njega nije voljela.
Htjela je da se samo njime igra. Kao sita maka s
miem. Nije joj potreban za jelo, nego se nasladuje
njegovim cviljenjem, kad mu pande zarije u ivo
meso. Tako i ona, Nedreta, pomalo ga gnje i i pu-
ta ga, ali ne daleko.
I jednoga dana, poto se dugo od njega skrivala,
ude u njegovu kafanu. On je zadrhtao, poblijedio i
sjeo na stolicu. Neko je iz jednog du ana naru i-
vao kahvu: Hamide, veliku, ali on nije uo nego
je piljio u nju. Ona se udaljivala kao neko udno
prividenje ne rekavi mu ni rije i.
Muila ga je okrutno. Kad nje nije bilo pred
njim, a on o njoj mislio, korio bi sam sebe:
107
 Pa jesam li dijete? U to sam se zagledao? ta
me kod nje zanijelo? Nita u nje nema lijepo, ni-
ta.
Pa i ono to je kod nje lijepo htio je sebi om-
rznuti :
Ni to nije lijepo bag zato to je kod nje.
Gdjekada je bio miran i uredno vrio posao. Po-
gdjeko bi ga zapitao:
Ma, ta je tebi, Hamide? Ne uje kad ko na-
ruuje kahvu. Ja onomade vikao veliku, pa ekaj,
ekaj, a tebe nikad.
Pusti ti Hamida dobacio bi drugi ima on
jednu to ga voli, pa mu sama na noge dolazi. Ne
moe da eka do veeri, da joj on dode.
Crvene i se kao dijete, on bjeao i koria sebe:
Zar sam dotle spao da i drugi moju sramotu
pri aju? Ovo ne valja! S ovim valja kidati.
Vazda bi on tako rekao i vazda, kad bi je vidio,
strepio bi i drhtao.
Jednoga dana kad je groe zrilo po odrinama,
u avlijama i ba ama naega grada, a sunce blije-
tilo po sivim krovovima njegovih ku a, dola ona
u kafanu da se igra. Ma ke i mia. Zrak je bio spa-
ran, a krv se gruala u ilama.
Pa ta ho e? - rekao on. to me vie mu- Hamid odmetnu od damije. Ta ionako ih je malo
dig? Ako deg poi za me, red! Poslat u prosce radi
obiaja do matere ti. Ako nee, a ti me se okani!
Ne mui me! Nestalo je njegove hrabrosti s ko-
jom je to naduak rekao. Ta ja sam tako slab.. .
i.. . izmuen i zamalo da nije zaplakao.
Ona se nasmijala i otila njiu i strkom kao vi-
tak jarbol, a to je njemu pamet zanosilo. Istr ao je
na vrata i zagledao se za njom dok nije zala, ne
mare i vie za ovaj svijet.
108
Ah, ta du od ivota svoga? jadikovao on.
to me ovo dijete zanese, pa da ne znam vie ni
za to na svijetu nego za nju.
I koliko god se trudio da ne misli na nju, iska-
kao mu pred o i njezin stas. Dogadalo se da bi
pronio kahvu mimo du an u koji je naruena, a
onima koji su na veresiju pili za jednu bi kahvu
naarao i po nekoliko crta. Pa kad bi se na
prvog obraunavao s dunicima, bilo je bruke i
pokora.
Ljudi moji, oprostite ispri avao bi se ni-
sam ja esto bio pri sebi kad sam pisao.
Malo si ti kada pri sebi dobacivao bi mu ko-
god vie ozbiljno nego u ali otkad se zagleda u
onu enku. Dozovi se ve pameti, bolan, t brada
ti je ve procvjetala. Pre e ti je misliti na onaj svi-
jet nego na ene.
I kad nju ne bi vidio za pet -est dana, on je ve
drugi ovjek. Rdi, trijezan je. Ali je ona kao ka-
kav stari grijeh koji se ne zaboravlja, nego se vraa
u svijest u nekom izvjesnom vremenu. Pokae se,
blijesne i nestane ga, a u dui ostane samo tegoba i
bol. Ona obi no ne govori mnogo. Samo se nasmi-
je, uvije se pa ode i ostavi njega zanesena.
Mula Mustafi Oru eviu veoma teko kako se
koji je pohadaju, a eto sad ni Hamid ne dolazi. ta
mu je, to on ne zna, samo mu je ao. Ve ima p
godine kako nije prekora io damijskoga praga. I
on pode jednom u kafanu Hamidovu.
Ljetno je prijepodne. Gostiju nije bilo. Hamid
je istio kahveno sude i mislio o njoj. Ju er, kad je
proao ispred njene ku e, pjevae ona:
Kad sarhoi iz mejhane produ,
svaki nosi ruku na saruku,
a moj, majko, ruku na srdacu...
109
 I sjeajui se toga, jauknuo kao ranjen ris: Ah ujem. Ona dolazi preda me, uvije tijelom, a ja
majko, to du od ivota svoga! sam odmah lud, nasmije se i odlazi. Ja padam na
I nemo an sjeo za sto i podlaktio se. Uniao koljena, sti em o i i vi em: Bjei, npasti!
Mula Mustafa. Naruio kahvu, sjeo u kut pa pije I dok Mula Mustafa zamiljen odbija dimove
odbijajui na ibuk dimove guste i plave. guste i plave, Hamid umoran sputa glavu na sto i
- Hodi, danum, ovamo da te neto upitam, ako ape:
ti nije mrsko. - Npast, npast.
- Evo me. - Pristupio Hamid krotko i nekako
bojaljivo sjeo preda nj, kao da je on sudac koji je
vlasnik i ljudskih ivota.
- ta je tebi, Hamide, pa te nema u damiju?
Eto prije, kad si bio onakav, niko nije ni o eki-
vao od tebe da dolazi. Ali sada? Bio si mi odra-
ao kao ro eno dijete. Nekako bjei, pa bih rad
znati zato?
- Neu od tebe kriti ni trun jednu, jer si ti meni
kao otac. Samo, tako ti Boga, da ovo to du ti rei,
ne ode dalje od nas.
- Priaj !
- Eto ova... zna je... Nedreta... - skanjivao se
on.
- Znam, pa ta?
- ta du ti duljiti? ovjek kao ovjek, zagleda se
u jedno ensko, pa tako i ja. Ali da sam se ja u nju
zagledao, Boe sa uvaj, samo eto, kad mi je na oi-
ma, mene svega obuzme nekakav drhat, svega me
znoj oblije, ja gorim say kao vatra. Gorim, efendi-
ja, i izgorjet de mi i tijelo i dua ako ovako potraje.
Kad mi je na oima, ja ne znam za ovaj svijet, a
kad je nema, pa i nema nita. Da se ho e udati, da
je avo nosi, j za vlaha, j za tur ina, samo da
je moje oi ne gledaju. Jer, jer, kad je gledam, ja
ne znam vie ni za ta na svijetu. Ona je nekakva
napast koja me progoni i koja de me prije vremena
u grob stjerati. Uzalud je gonim. Kad je ovdje, ona
se samo ejtanski smije, a ja zaepim ui da je ne

110 111
 IZVAN OKVIRA
Hans Mller iao za poslom ulicama zamrloga
grada i nije putem zastajkivao. Bio je zastupnik
beke firme Ferrum, A. G., koja je uvozila plu-
gove i sitniju eljeznu robu. No, mislio je, ba
se radi ova tri trgovca koji uzmu tako neznatne ko-
li ine robe nije ni isplatilo svra ati u ovo mjesto,
gdje je pjesma zaplaena, gdje nema ivosti i gdje
se tako malo trgovine napravi. Ali kad je ve tu,
treba da se svrati svojim starim muterijama, da se
cjenka, kako to on ve zna, da popije u duanima
nekoliko crnih kahva, i nave er da se s tim ljudima
proeta od jednoga mjesta zabave do drugoga. Ne
voli on bag' ta mjesta, ne to bi alio potroiti na vi-
no i pjeva ice, nego on naprosto trpi ako se pjeva-
ica upinje da pjeva a ne moe, pa nemo glasa
prikriva defom i reskim klepetom mjedenih koluti-
a na njemu.
A od njega se zahtijeva da nakon posla od neko-
liko stotina ilinga sjedi s ljudima cijelu no , da pi-
je cijelu nod, da pria cijelu no . Tako bi on rado u
to vrijeme htio nevidljivo se priuljati kakvoj mus-
limanski u haremu. (Tu ima muslimana, to on zna,
jer je njegov jedan kupac musliman koji umije da
pije i koji ga svaki put, kad on dode iz Be a, u dan
napije kahve, a u nod mu pokae itavu razonodu
112
ovoga malog svijeta od sjenovitih ba a, gdje se
akamlui uz rakiju i komadi kakve vo ke, do za-
dnjeg lokala, gdje violine ski e kao iibani gladni
psi, gdje def ne daje glasa ivota, nego je kao bu-
banj na stratitu, i gdje se nizak strop sloio ljudi-
ma na tjeme, pa u dimu od cigareta trae ljudi i-
votne likove koje u danu, na ulici i u domu, ne sus-
reu, a koji im trebaju jer su im ta matanja dio i-
vota. A da harema ima, to je on itao u romanima i
putopisima, harema sa vrelim i tri etvrtine golim
enama koje samo ekaju mukarca da u njegovu
zagrljaju ieznu i ishlape, pa od toga ostane ov-
jeku samo uspomena, i ostane uvjeren da je to za-
ista doivljaj bio, a ne san, jer se ovjek probudi u
torn haremu, a ena mu iskliznula kao riba.) Taj
harem i tu orijentalku on bi htio, jer sve te njegove
Fanny, sve Irme, sve Rose svagdanje su ene, koje
namue ovjeka cijelu nod, da ujutro osje a bol u
krstima i nemo , a ona, Fanny, provla i mu jo
uvijek prste kroz kosu (dok je on jo imao plavu
gustu svilastu kosu), jezikom mu liska uho i meka-
nim miicama stee ga oko vrata. A njegov musli-
man nee nikako da mu pokae jedan harem, koji
bi on tako rado pogledao i doivio jedan haremski
roman, sve ako bi ga kakav brkati musliman, do
zuba naoruan i krvni kog pogleda, rasjekao no-
em. Svaki bi njegov komadi mesa tad vikao: Ne
alim; bio sam u haremu i doivio roman.
Sunce je klizilo tiho i sjene na zemlji bile su ma-
le. Ulicama su lagano prolazile seljanke gone i
pred sobom na magarcima kvrgave cjepke drva
(tovarbanka), plele su arape, prolaze i pokraj
crkve kleknule bi i pomolile se Bogu (blag je Sve-
vinji i milostiv, i poslat de im danas kupca, da se
ne namue ekajui na ovom suncu), pa de se onda
vratiti tihe i mime u brda, dva sata od grada, sasut
8 - A. Nametak: Trava zaboravka 113
 e u kipuu vodu pregrt kukuruzna brana i na-
stavit e ivjeti. Nad njima lete aeroplani, prave
osmice, sputaju se do nad same krovove, da se
opet uzdignu do visine gdje se pri injaju kao lepti-
ri. Gleda Hans to, i muno mu je. Dolje, na zemlji,
ivi ovaj narod kao i onda kad je prvi put obukao
koulju, i ne die glave nada se niti gleda oko sebe
kako kraj njega proklizi Dodge, i mora udisati tu
prainu i hraniti se kukuruznom kaom.
Uspinje se sunce polagano, sjene bojaljivo bje-
e s puta, a Hansa bocka znoj i svrbi dva dana ne-
brijana brada. A ne moe on da kou povjeri tek
kome. Nedostajalo mu je komadi a njegove Evro-
pe. Osvrtao se nee li gdjegod opaziti pozla eno
staklo.
Aeroplan se sputao nad same krovove, tako da
bi Hans i nehotice bjeao pod kapije i strehe. I oni
besposleni trgov ii (kojih bi cijeli dnevni utrak
jedva dostajao za pristojan ivot) odlagali novine i
privirivali na vrata, kunu i buni propeler koji im
ne da mira i pilote koji se nadviruju u ogradena
dvorita da gledaju ene.
I Hasna je izila iz brijanice i gledala smionog
avijatiara. Znala ga je ona i znala je da se radi nje
izlae opasnosti da se zaplete u snop telegrafskih
ica i polomi krila. Mahala mu je rukom, a on joj
izbacio lopticu koja se razvila u padobran i i pala
pred nju. Hans se sagnuo i galantno sve predao
Hasni.
- Zar ne da je vama poslat?
- 0, da, hvala.
Hans je gledao u nju i procjenjivao je znalaki.
Say taj sklad savijenih linija, sva svjeina koe, sjaj
kose i o iju, sva ljepota pokreta bila je vjekovna
batina rasa i naroda to prodoe ovom zemljom i
ostavie je na tijelu ove zemlje i na ljudima koji ni-
114
knue i uzrastoe na njenu tlu. Prodoe svi ti naro-
di, a ostade dua sunca, Ijubavi i vina.
Za taj siuni padobran bilo je privezano pismo.
I dok je ona itaia, Hans je gledao nju i brijanicu
pred kojom je stajala. Ba je to on traio. On e se
rado prepustiti ovoj eni da ga brije, pa makar mu
uredaj salona i ne odgovara. Stupio je unutra, i
zbor pomo nica zapljusnuo ga pozdravima.
Sjeo je u stolicu i ekao torturu. Sve je to za nje-
ga bila muka i vjeno je udio za nekom mirnom
zemljom, gdje ne bi morao svaki dan radi drugih, a
ne radi sebe, brijati se, ra eljavati kosu, dok ju je
je goniti uz gla-imao,psrednglvtai
vu, kako se kada drugima svida, vje no stezati vrat
i zbijati noge u cipele koje moraju biti male i imati
svaki as drugi oblik. Roden medu visokim kueri-
nama s uskim betoniranim dvoritima, eznuo je
za sun anom morskom obalom, za sitnim pijes-
kom u kojem bi se g prpao kao dijete, kad mu se
to u djetinjstvu nije dalo, eznuo je za suncem ko-
jemu bi mogao izloiti cijelo tijelo, a ne samo lice i
ake.
Hasna je bila pomonica i njoj je bila povjerena
glava ovoga rijetkog gosta.
- Da gospodinu utarem sapunicu etkom ili ru-
kom?
- Kako vi volite.
- Ja nemam ovdje svoje volje. Kako gospodin
eli?
- Isto kao i vi.
Trljala mu je bradu rukom i smijuckala se. Vi-
dio je on taj osmijeh u ogledalu.
- Bogme, gospodin ima gustu bradu. - Otrla je
ruku od sapunice i pokazala mu pocrvenjele prste.
- To je kosa s tjemena sala u bradu.
s 115
 Smijuckala mu se dok ga je brijala, umivala i
utirala mu kremu u lice.
- Zna li gospodica i manikirati? - Zna. - Hvala
Bogu - odahnuo je Hans. Moi e se jo zadrati
uz ovu lijepu enku. Ako smije pitati, odakle je
gospodin? Zato ne bi smjela? On je iz Bea. Njoj
prelijee ispred oiju nekoliko metara filma, ras-
koni dvorovi, teatri, toalete, valcer. Otmjena gos-
poda, lijepi asnici, dame u haljinama salivenim
uz tijelo, iroki raskoni kreveti, sve kraj ega je
ona u ivotu prola a nita doivjela. Jedan kratak
uzdah i opet posao: skra ivanje nokata, ienje,
ocakljivanje.
- A ono pismo, ako nisam odvie indiskretan?
- Jedan deko koji me mnogo voli.
- Vi njega?
- I tako i tako.
- ta je po asti? - pitao je odlu nim glasom,
kao da nije sluajni prolaznik nego njen zatitnik.
- Potporunik.
- I samo to?
- Da, ali ne e valjda samo na tome ostati.
- Imate pravo. Skidat e zvijezde s neba i pri-
kopavati ih na epoletuke, ali ako pode za sun-
cem da ga objesi o vrat, oprit e prste.
- A ko je sunce?
- Pa vi, gospodice, za milog Boga! Vi. Oprostite,
ali ja yam se ne mogu iuditi. Vi i potporunik!
General je za vas. Ah, ta general? Vi imate glavu
kojoj nedostaje samo kraljevski dijadem.
Pred malom vitkom frizerkom to lijevom ru-
kom dri njegov dlan (osje a ona nevidljivi pla-
men to joj pali jagodice na prstima) a desnom
nervozno brusi nokte, klize filmske slike dvorova s
parketiranim salonima, livriranih sluga to se dis-
kretno izgube kad vitez ljubi dami ruku i poljubac
116
mu se penje usnama njenim, parkova s egzotinim
biljem i tamnim zakucima, u kojima su klupe za
dvoje, a mekane se hvoje kao duga ra eljana ko-
sa spustile do zemlje, da tite zaljubljene od izvjed-
ljivih pogleda. Jedan dan takva ivota trebalo bi za
nju, pa ako ga..preivi, da se u danima najcrnje bi-
jede sje a njega i da od uspomene ivi, a kada i ne
bi taj dan preivjela, ne bi zaalila za ivotom.
Jer, napokon, zar je i to ivot? Onih dana od ko-
jih poinje pamtiti prestao je ivot u njenoj poro-
dici. Ve deset godina svaki dan sve je crnje. Ona
je bila jo dijete, pravo pravcato dijete od sedam
godina, kad je Nedreta poela ivjeti bludno. Otac
je kaljao i bacao krv, majka se inatila sa susjeda-
ma, brat, koji je za vrijeme rata hohtaplirao u Pe-
ti, sada dri plesne ta ejeve (da novac od toga pro-
lumpuje s nemoguim enama koje u i plesati a
njihova tijela nisu za to jer vjekovi nisu izdjelavali
njihove crte i pokrete), a baba, prastara ena kojoj
se brada sastavila s nosom, koja vjeno uti i sjedi
kraj prozora s reetkama mislei na Boga, jedina
pravo shvaa ovaj veliki prevrat. Sve to se imalo
izgubilo se. Sve to je ostalo prodalo se, jer svi go-
yore: mora se ivjeti. Otac umire (njoj je tada bilo
deset godina i Nedreta je poela sve kasnije dola-
ziti), majka krade, jer se mora ivjeti, pa kad izade
iz zatvora opet krade, jer se mora ivjeti. Brat ban-
i jer nije ni za kakav rad stvoren, psuje sve ovo,
ali za Petom (mora da mu je ondje bilo dobro,
jer, kako su pri ali, a ona se toga ne sjea, slao je
novaca i kui, a tamo je umio ziv,leti onako kako je
u kinu), a baba, godine i godi-onapslijegd
ne svezana za jedno mjesto, uti, a kad progovori,
rijei joj padaju kao sudbina: Sve de ovo proi i mi
demo ostati. Vje ni smo mi ovdje i nas ne moe ni-
ta zbrisati.
117
 Pa i ona, Hasna, ve je od prvih dana kad je stu-
pila u ivot osjetila svu njegovu gor inu. Kao pti e
rano ispalo iz gnijezda pala je u ivot i prebijala se
svaki dan o kamenje koje je njenim putem cvalo.
Poela je utiranjem sapunice u bradu muterija, a
sad ve manikira i ondulira dame. Mui nju esto i
zadah iz usta kakva ike koji pilji u nju s otrombo-
ljenom donjom usnom, a ruke mu dr u i padaju u
njezino krilo. Njena su bedra oja ala i sva dre
od dodira mukareva, ali je njoj ipak teko to
ba ovi koji zaudaraju bijelim lukom uvijek trae
da ih ona, haremska rua, njeguje.
Razgovaraju oni tiho i povjerljivo. Nije to za
nju. Ona je rodena da vlada i zapovijeda, a ne da
isti prljave nokte ili da se neemu nada od jedne
zvijezde na epoletuki, koja moe jednom da spa-
ne s neba kao meteor, samo to onda ne ide u ka-
kav muzej nego u mrtva nicu.
On nije kralj ni uglja, ni gvoda, ni petroleja, ni-
je ni grof, ali ima toliko novaca da oni mogu ne-
gdje ivjeti na moru u jednoj lijepoj viii, mogu gle-
dati valove to padaju jedan na drugi kao umorne
vjede, a po njima mjese ina pliva, i glazba.
Ona se plai da to nije za nju; to je prevelika
srea, o kojoj ne smije ni sanjati. Vrte se suze u
njenim oim Nije to za nju. Ona to mora pregor-
jeti. Ona mora i popodne, i sutra, i prekosutra i da-
lje uvijek, dok njeno lice i tijelo bude svjee, sjediti
na ovoj klupiici i istiti runjave mesarske ruke,
osjeati pritisak njihov na svome tijelu, da bi mog-
la u subotu sa zaradom zaredati po du anima i do-
nijeti ono sitnica ku i, jer napokon ivjeti se mora,
a nju je zapalo da hrani etvera usta. Otac je iska-
ljao plua, Nedreta je ishlapila, a majka i baba tre-
bale su kruh, svagdanji. Da, i brata je trebalo pa-
ziti, jer je on sve troio izvan ku e, sa enama, i pi-
118
jan je doma dolazio, i plakao nad sobom kao nad
mrtvacem. (Nema on snage da se otrese toga ivo-
ta, i sve mu je to preglupo, to polako ljudsko kasa-
nje po ovoj zemlji bez drumova, a kad se probudi i
rastrijezni, ipak trai da jede. Vidi ona, njega je
stid to jede s tudih ruku, a njegove su umrtvljene i
jo nisu za rad.) Dolo je to njoj vrh glave, ali ne
moe ona ostaviti ta kola kojima se vozi njena po-
rodica da odu bestraga. Ona njena baba to govori
kao sudbina mora jo da ivi i da preivi ovu bo-
lest to se uuljala u tu porodicu, mora da kae i-
votnu mudrost ovima koji dolaze. Ona se sada sa-
mo smjeka, a imat e kada rei.
- Kako su vas maloprije zovnuli kad ste bili va-
ni?
- Hasna.
- Hasna! Tako su nam imena sli na. Samo mali
poreme aj slova. Hans i Hasna. ta to zna i?
- Pogodite!
- Kladio bih se da je neto s ljepotom vezano.
- No, nije daleko.
- Dakle, mala - rekao joj je pri polasku, ja u
jog ve eras biti ovdje, a sutra putujem na more.
Ona je sjela i mislila o moru koje je gledala na
razglednicama (komad dva dinara), a on se pred
vratima zaustavio i ogledavao se jog unutra.
- to ne, lijepa je ona muslimanka? - doapnuo
mu gazda pri izlasku. - Mi je zovemo: haremska
rua.
- Um Gottes... muslimanka, harem...
Gledao je Hans zbunjeno i kora ao zamiljen.
Ipak, te ene... Nda. ta bi ovjek rekao. Kratke je
kose, nije tri- etvrt gola, ne unitava pogledima
mukarca i svagdanja je ena.
119
 Ila je ona o podne kui i sunce je slapovima
vreline padalo na kue s tekim kamenim plo ama
i cijedilo se s krovova.
A tamo s Hansom. More, natkriven amac, a
oni na puini i miluje ih povjetarac. On lei u nje-
nu krilu, a ona ga gladi po licu. Pjeva joj tiho pjes-
mu o ljubavi, i galebovi klik u i laste presijecaju
plavi prostor.
Nije on prvi mukarac koji je uao u njen ivot.
Ona je ve prela esnaesto prolje e i sokovi su Brat je jeo i psovao (zar je to jelo, ta nemogu a ka-
previrali u njenu tijelu, i ula je od Nedrete da to
nije nita strano, da se to svakako mora jednom
desiti, to prije to bolje, i da je svejedno koji je to
mukarac, samo ako ima novca. Ljubavi da nema i
ivot je okrutan. Govorila je kako treba iskoristiti
trenutak. Na trjtu enstva najbolje stoje musli-
manke. Ta se roba sada potrauje najvie. Cijene
su vanredne. Svi oni kojima je muslimanka bila
pria sada je mogu dobiti, samo ako dobro kesom
trehnu. Pa to ako neko zaudara saransakom. Ne-
koliko se minuta lako strpi, a onda ima novac.
Odbaciti nemir savjesti, iskoristiti as. Tako je go-
vorila Nedreta, i Hasna je malo od svega razumje-
la tada, a sada saznaje zna enje tih rije i, sada po-
to je Nedreta umrla pa na njeno tijelo spalo da
zarauje za ostatke jedne porodice.
Da ljubavi nema i da je ivot okrutan, to je ona
iskusila, ali se ipak boji svakog mukarca. Ona je
tako mala, vidi to Hasna i sama, i djetinjasta je, a
ve udi za nekim smirenjem, daleko od ove lai,
od ovih pogleda mirkavih o iju, od ovih lica s ot-
romobljenim usnama s kojih bale teku te joj se ini
da se te bale lijepe po njoj, i gadi joj se.
Sunce pali i cesta je duga i prana. Gola brda
zatvaraju nebo koje je malo i plavo. Cezne ona za
irinom, beskrajem i odmorom, kad se moe povje-
120
riti ladici i vjetru, da joj puzi uz golo tijelo i da
ovaj lijepi Hans, plavih o iju i mekanih prsta, lei
na njenu krilu.
Vrata su krinula i dvorite je bilo usko i zaraslo
travom. Soba je bila mala, strop kao da se spustio
na tjeme. Na podu je bio ilim i lealo se na nje-
mu. Na njemu se u no spavalo i ujutro bi krsta
boljela od tvrda leaja. Legla je Hasna na pod i ni-
je sjedala za siniju, gdje su svi iz jedne zdjele jeli.
a od svakakve zeleni, bez mesa), majka je jela i
gundala da nije ni to zasluio, jer je i to Hasna za-
radila, a on neka se stidi, i bolje bi mu bilo da ga
nema. Baba je utjela i vakala jedini zalogaj. Njoj
je dovoljno i to. Ona ve ivi od uspomena i misli
na budunost ovo dvoje unu adi to joj je ostalo.
Nema vie nieg: sve je razgrabljeno, sve uniteno,
samo je ovaj krov nad glavom njen i ona ne e ni-
kako da ga proda. Ona ho e da ga namre ovoj dje-
ici to ne znaju ta rade, to trae irine i to su tu-
dini na svome.
To mi je jelo psuje on. Uzet du kakvu Ma-
arku ill vabicu, pa da i vi barem jednom u ivo-
tu reknete da ste jeli kao ljudi.
Nesreo, i tim se jo prijeti. Izdiri iz ku e!
Nikad se nije u nau ku u dovela druga nego mus-
limanka.
A je li se, majko, ikad iz nae ku e udala dje-
vojka za vlaha?
Dijete, to zbori? Gdje bi to? Pa to se ne mo-
e nikad desiti. Oni se ne mogu ni vjenati i ivjeli
bi u vjenom bludu.
Pa ipak si ti troila novac od bluda, jer nije
Nedreta zaradivala druk ije nego tijelom. Ti si to
znala, pa joj nisi ni spo itnula. Hranila si se tim
novcem i gradila se sveticom.
121
 - Nesreti e, da si proklet! Hrfi.m ti bilo mlijeko
to si ga sisao! - I pokazala mu crne grudi s po-
modrelim ilama. - Prokleto ti mlijeko to si ga iz
njih sisao! Ti majci svojoj to kae? 0, da sam ka-
men devet mjeseci nosila pod srcem...
- Da si i kamen nosila, nosila bi ga radi svoje
tjelesne razonode.
- 0, to doivjeh ovaj as - plakala je ena. Ma-
la je bila i oborila je glavu na grudi, koje su joj bile
crne s plavim voravim ilama.
- Idem i ne dolazim vam vie. Dosta mi je ovog
doma. Nek se jejine u njemu legu! I nije vie za
ljude.
- Idi, ne doao vie! - siktala je majka.
- Idi, ali dodi opet, jer te ovaj dom eka. Bez te-
be je ova kua pusta i nije vie dom - govorila je
baba, a rije i su ostale u zraku i zarile se u svaki
kut.
Zalupio je vratima i soba je bila kao razbijena
aa.
A Hasna je mislila samo o onom to je majka
rekla. Nikad se u nau kuu nije dovela druga ne-
go muslimanka i nikad nije naa k i otila za dru-
goga. Gdje bi to? Pa to je neprekidan blud.
Prolo je kroz njen ivot nekoliko mukaraca,
ali to ona nije drala ni im zlim. Tijelo je to trailo
kao i jelo i noni odmor. A teko se osje ati kao
progonjena zvijer koja nema nigdje mira i koja
odasvukud o ekuje prasak da se sloi na zemlju i
ocaklene joj o i. Pa kad bi se ostavilo ovo sadanje,
ovaj rijetki dodir s mukarcem nasamo, i kad bi
pola da trai irinu i more, koje joj jedini Hans
moe dati, onda biti stalno zvijer i strahovati od
udarca. A svi ti Ijudi koji bi je tada psovali i pro-
klinjali ne bi imali nita protiv nje kad bi ona izmi-
jenila prsten s nekim drugim mukarcem i kad bi
122
im se imena zabiljeila na papiru u debelom spis-
ku kod kadije i kraj njih se potpisali svjedoci.
Tri ene u sobi. Jedna je nemono leala i guio
ju je dom. Jedna je sjedila uza siniju i glava joj je
pala na grudi, i plakala je za neim to sama sebi
nije mogla oznaiti. Jedna je gledala kroz prozor u
bau, u obnemoglo bilje i modro nebo, koje je bi-
lo vedro i bez ivota.
Kako je to sve malo i usko, mislila je Hasna i
eznula za irinom. Odmoriti jednom o i u irini i
plavome. Jednom lekariti u pletenoj stolici s me-
kanim jastucima. Jednom pruiti ruke niz tijelo, a
na njima nema nikakva nakita to sapinje i da je ti-
jelo jednom u svili.
U brdima mir. Kamenje sivo i trava je u njemu
uta. Nebo se spustilo na brdo i potonulo u grad i
teko je kao le. Samo u dubini sredinom grada
rasp evana rijeka lomi se o kamenje i bjei iz gra-
da. Cuje je Hasna i razumije njezin poziv: dolje,
dolje, daleko iz ove spone gdje me ljudi uoglavie
kao ivotinju. Sveli su u me kanale i moje se tijelo
blati. Ne idem kud sam prije ila, i prosjekoe mi
put kud je njima zgodnije. Uzalud udaram na be-
tonirane obale u koje me kao knjigu ukori ie. Sa-
mo se pjenim od jada i kad osnaim u proljee,
kad okopni u planinama snijeg i panu kie, samo
onda uspijem provaliti nasip i pomilovati svoje
stare pe ine. Razvedoe mi vodu na bentove, pa
me zaularenu bacaju s visina da im okreem e-
ljezne vitlove i drvene lopate. 0, bojim se da me
ovako ne sapnu kroz cio moj tok od izvora do u-
a. Sad sam samo ovud kroz grad utegnuta i bje-
im dolje, opoganjena gradom, da me kljenovi, ci-
poli i svalovi oiste kraj mora, da me u njemu ne-
stane.
123

Pa i ja moram s njom. I mene grad opogani. Od
rodenja i povoja do smrti i bijelih efina uvijek
stegnuta, uvijek kako drugi ho e. Uzak je i ogra-
den moj put i uvijek e udaram o ogradu. irine
jednom, irine, da me u njoj nestane kao rijeke u
moru. Dalje, dalje od ovoga.
I cijelo popodne dok je radila i ventilator razgo-
nio ustajali zrak, cijelo popodne dok je brijala na-
kaze malih glava s velikim podvoljcima i salom na
zatioku (ona je nejedanput opazila kako im podr-
htavaju mii i na licu i kako im oi tonu), cijelo je
popodne ona ula samo rijeku to hiti da ostavi
grad gdje je svi blate, a ona je nemona.
I cijelu veer dok se etala ula je samo njega
koji joj je danas aptao da je njena glava da dija-
dem nosi, a ne da se nasloni na rame na kojem ima
samo jedna zvijezda. On nije nikakav kralj, ali ima
sredstava da joj ispravi put kojim ide, da joj otrije-
bi kamenje s puta o koje je ona stucala toliko puta
noge i krvarila ih.
Jean, zvala je ona u sebi.
Jean, mislila je ona, izlae sebe opasnosti da
se zaplete u ice, da se razbije o minare kakve da-
mije i da ode gore zvijezdama kojih mnogo ima.
Jean me voli i Jean ima zlatno srce.
A Hans me hoe da spasi. Hans ima zlato.
etao se Hans i traio je nju. Naiao je na nju.
Klanja se i moli da bi pristupio. Doputa mu.
Ona i tako treba nekoga ko bi bio uz nju. On je ti-
jesno uz nju i ape. Sta ona ho e? Nije dijete za
bonbone, nije glupa da joj laska... Pametna je i li-
jepa i zato da propane tu. Ona je dijamant, ali sa-
mo negdje u dijamantskim poljima, a dijamant je
vrijedan kad je osloboden iz blata i kad blista u
svijetu. Ona je tu u blatu. Nju gledaju sve te male
mirkave o i kao skupu voku. Njihove su debele
124
usne otromboljene, i kad ide ulicom, njima pote e
voda jednako kao kad pred sobom vide prenu ri-
bu, s majonezoin, a okolo narezane krike limuna.
Da popiju po jednu. Ona ne brani i ulaze u ba-
u. Sjenovit je kut i svjetlo je daleko. Griska ona
zalogaj i polako pije.
Mora ona iz ovoga mjesta i i, jer to nije za nju.
Je li ona ikada ila u kino? No, pa valjda je mogla
vidjeti da su sve ene koje drutvo vode i vladaju
njima njezina tipa. Ona de, kad izade odavde, za-
blistati kao zvijezda (ali ne ona jedna zvijezda, na
epoletuki).
- Ipak je Jean dobar - branila ga je ona. - Ima
zlatno srce.
- ta mu to koristi? Ako je od pravog zlata, iz-
vadit e mu ga. U ovjeku se zlato ne cijeni nego
na ovjeku.
Ovo nije svijet. Kad ona izade iz ovoga kame-
nog okvira, ona e tek vidjeti dio svijeta, a treba
mnogo vremena da se vidi say. ta je njen grad
prema svijetu?! Njegove ku e, ako se tako smiju
nazvati, pritisle su na zemlji onoliko prostora koli-
ko bi vrh igle pritisnuo na ljudskoj koi.
A njih eka njegov Mercedes to bez potresa kli-
zi cestom i svaki as je dalje od mrtvila. Samo kad
prijedu vrhove brda, koja su medu se stjerala grad,
njoj e biti kao da je sve nevolje ostavila za sobom.
Ona je sluala Ciganku to je pjevala o ljubavi i
zlatu, i sluala je Hansa koji je govorio o novom
rodenju. Daleko odavde, u ivot, u slobodu. A
pjesma je kapala na srce:
Srebra ima, zlata ima,
sve to eli, svega,
samo ono za im udi,
toga vie nema...
125
 I zavlaila joj se u svaki kut due. Ali za im ona
udi? Ba za torn irinom, za slobodom, do koje
moe zlatnim putem do i. A ta poslije da udi
kad jednom izade iza reetaka, kojima je jo uvijek
rastavljena od svijeta? Zar za ovim gradom i salov-
ratim nakazama koje mora brijati i istiti im krva-
ve mesarske nokte? Ili za kuotn, gdje se strop na-
valio na tjeme, pa dua u ma i misli su teke?
Vino je zalo u svaki kut tijela i sve su stvari
imale prisjenak. Svaki je zvuk imao prizvuk koji se
kroz uho ulijevao u duu i govorio mnogo uvjerlji-
vije od ikakva glasa. A sve je zvalo naprijed, u slo-
bodu, i svaki je prizvuk o slobodi govorio uvjerlji-
vo i nije doputao da se sumnja.
- Hans, podimo! Ja nemam vie nikoga nego te-
be, vratara ovoga zatvora. Ti otvara vrata i ja izla-
zim. Skidam sa sebe sve to mi je dosad znailo i-
vot i idem, Hans, idem, daleko, gdje nema okvira
koji sputava duu.
Ili su, i njoj se inilo kao da se voze iznad zem-
lje, jer nigdje ne osjea potresa. Savijala se esta
usjeena u kamen, grad je propadao sve dublje i
zvijezde su kapale.
Duboko je pod njima ostao grad. Iza njih se di-
zala praina, i kad se okrenula, vidjela je grad kao
zguvanu krpu i svjetiljke su se trnule.
A s druge strane brda jurila je cesta strma i viju-
gava kao gorski potok.
- Stisni oi i sluaj kako zemlja pjeva suncu to
se rada!
Prestalo je drhtanje motora i oni su, naslonjeni
jedno na drugo, sluali dah zemlje. Budil se ona
iza sna i protezala kamene ruke u nebo. Kleale su
kamene gromade i pruale ruke ukrtenih prsta.
Probijalo se sunce kroz izlomljeni kr i krvarilo ga,
126
i dolje u dnu dolina bile su lokve mraka. Hlad se
zavlaio u jazbine.
- Cujem kako zemlja pjeva. Moli ona za kiom,
da bi se zaodjela travom to je sada poutjela. Mo-
li za kiom da bi se osvjeilo tlo za sjeme to je po-
padalo medu raspucano kamenje. Treba i nama ki-
a, da sapere na trag, da iskida sve puteve to vo-
de u grad. Idimo dalje, Hans, idimo, jer jo je blizu
grad!
- A sad gledaj! Spone padaju i mi se bliimo i-
votu!
Za njima je ostajala zapraena cesta. Ostavljali
su zdesna i slijeva male njive, gdje su etelice ele
ito i pjavale pjesmu o jemu, da im ne bude sude-
no jesti ga kod ku e, nego u novom domu, s dra-
gim svojim. Ostavljali su kosce to su kosili strme
okrajke i pjevali o skoroj enidbi. Ostavljali su u-
marke to su se kao preplaene ptice uurili u
kakvu prisoju i like im sijedi, a u granju se raspje-
vao cvrak i vriti za jaim suncem, da mu raspuk-
nu leda, da se ponovo sam iz sebe rodi. Cvr i
cvrak i jarebice plamenih repova prelije u u osoje
da ukaju kaduljino sjeme i da hladuju pod dra-
om, a da im pijevac s kamena ne prekida pjev:
pit-tirit, pit-tirit, zasla ujui im turo crno zrnje.
- Kako je to sve malo! Tu se jo ore drvenim le-
meima. Tu pasu mrave koze. Tu se pele goje u
konicama oblijepljenim balegom. Pa zar je za te
grad kojemu je okolica tako siromana? Iz kamena
ne raste nita.
- Ipak se ja bojim, i meni je teko. Ne znam, ali
mi je strano. Hans, ja se tako bojim nepoznate tu-
dine.
- No, no, ne boj se. Pa ja sam uza te. Ja. Ti meni
vjeruje sve. Je li?
127
 - 0 da, vjerujem, Hans, vjerujem. All ja sam
kao ptica to je dugo bila u krleci i zaboravila let-
jeti, pa tumara i prebija se o zidove, a nigdje grane
da na nju stane.
- Ja sam tu, Hasna, i nasloni se na me.
- Da i ja drim volan ovdje, vie ove provalije
to je kao zmijin rep u gru?
- Ne bih se bojao ni pada dolje, samo bih alio
tebe, jer ti bi bila mrtva prije nego bi se rodila. Mi
idemo u susret tvome ivotu, tvome drugom rode-
nju.
- Meni je tako dobro, Hans, i ja vjerujem tvojim
oima, ali se bojim nepoznatoga to je jo pred na-
ma. Gledaj, Hans, dolje u dnu provalije one raire-
ne ruke! Zar ne, one zovu nas?
- Dijete! Tebi se to ini. Ja ne smijem gledati,
ali valjda je to kakva neobi na kamena figura. Ne
misli na smrt prije nego pone ivjeti. Dakle, sad
nam ostaje samo jo jedan mall uspon. Stisni o i!
Jesi li stisnula? No dobro. Jedan, dva, tri. Sad gle-
daj !
Stali su i bili zagrljeni.
Pred njenim o ima razlio se beskraj koji je ugu-
io svaku rije, samo je srce tuklo i irom otvorene
oi upijale su boje.
Gledala je ona onu daleku crtu to dijeli dva bli-
jeda plavetnila. I to pogled blii vie k sebi, plavet
jaa. Utkivaju se u tu osnovu na razboju dimenzija
vje nosti sve tamnije i jade boje. Sve tamnija i iv-
]ja potka utkana je u to tkanje, da pred obalom,
pod brdom kojemu su na vrhu njih dvoje zagrljeni,
re postanu zelene i mrke, a medu njima srebrne
ice sve tanje i tanje, kao da se pribliuju beskraju.
Njena je ruka traila njegova ramena i drhtala je, a
desna je uvala srce. On je gledao kroz pramenje
njene kose, to ju je vjetar mrsio, daleki mall otok.
128
Lice je njeno bilo rumeno i pogled veseo kao u
djeteta koje dobije veliku lutku, ve u nego joj se
za blagdan nadalo, a ta lutka daje i glas (djeca ga
razumiju i sate i sate se razgovaraju), zna da sjedi
i, kad legne, zatvori o i.
Opralo je more njene oi i kroz njih je ulo u
duu. U njemu se utapa sve to ju je vezalo za os-
tavljeno.
Dolje uza samo more na klisurama bill su dvor-
ci sa irokim stubovima do vode.
- Ona mala vila to je potonula u emprese sa-
da je naa.
Vozili su se k njoj i postajala je vea. A kad su
preli prag, zbor posluge pozdravljao je i klanjao
se duboko.
- Ovo je na salon, ovo je naa soba za no , ovo
je naa terasa, a to pred tobom, to je tvoje more.
- I tvoje, Hans.
- Ti si jedino moje. Ti si bekraj ljepote, Hasna.
U tebi u potopiti sva lutanja, sva traenja, i ja ne
traim vie nita, jer sam naao tebe.
Zagrljeni, dane i dane gledali su more koje se
bljeskalo na suncu, kad je bilo mirno. Gledali su
ga oslobodena glaine i zapjenjena, kao to su za-
pjenjeni atovi, zatvoreni cijele zime u ahare, da u
proljee, kad se prvi put odrijee s jasala, ska u u
kovitlac, propinju se usapunjene koe, sti ui
dem u zubima, dok im s gubice polije u krpe pje-
ne. Gledali su ga i uz grmljavinu i blijeske groma,
dok se slap vjetra ruio s brda i rvao se s njim i ba-
cao ga o hridine.
Prelijetale su iznad njih ptice crnih krila to su
nosile dan u prolost. Radale su se ptice bijelih
krila to su padale u njihovu sobu, zavla ei se u
129
9 A. Nametak: Trava zaboravka
 svaki kut, i javljale prestanak no i, a milovanja ni-
je nestajalo.
- Hans - rekla mu je ona poto su ve trideset
puta bijele ptice panule po njihovoj postelji. -
Hans, ja sve mislim, da ti mene vie ne voli.
- Zar sam to od tebe zasluio?
- Ja ne znam, ali mi se ini da je tebi ve ao to
sam uza te. Ti me vie ne grli onako kao prije, ti
me ne miluje. Ja sam ti na teret. Reci mi, Hans, je
li tako ili se ja varam.
- Pa da, duo, ti se vara. Pa to je prirodna poja-
va da sve nije onako kako je bilo prvi dan. Zaista
onako jeste i dalje, i bit de uvijek, ali ti to gleda
drukije.
Sluala ga je i bojala se gledati mu u oi, jer joj
se inilo da de vidjeti u njima odraz ne ega drugog
nego je ono to on govori, a ega se ona boji.
Posljednjih dana on je esto zamiljen, izlazi ne-
kud i ostavlja je samu. Ona gleda more i slua ga-
lebove i laste, dok sunce miluje smokve tamnozele-
ne kore i irokog lia i dok se provlai kroz pruv ni uglja, ni eljeza, ni petroleja, nego samo putnik
odrina do nabijenih grozdova to de propjevati u
krvi. Izlae ona tijelo suncu i uje kako duboko u
zemlji tue jedno veliko srce.
Katkad se zaleti misao i preko one crte to je
pred njom ravna, i preko one druge, za njenim le-
ima, to je izlomljena i poleti daleko u prolost.
I njoj se ini da de ovoga skoro nestati da de se
morati vratiti onom prijanjem ivotu. Od osam do
dvanaest radit de, onda ku i do dva popodne, pa
opet na rad do sedam. (Ljeti sat kasnije.) etat e
ona korzom, po i de katkad u kino, moda de sus-
resti i Jeana. Da, zbilja, ta on sad radi bez nje?
Jean, zvala ga je ona. Trebala ga je da mu se
povjeri, da mu se izjada i da ga zamoli za oprost.
Jean ima dobro srce i Jean de njoj oprostiti.
130
Jean, zove ga ona.0 mislima esto, jer osje a
da se ve ne moe Hansu povjeriti. S Hansom se
neto dogodilo. Sigurno je samo to da hldni pre-
ma njoj.
Prelo je jednom preko njenih usana nekoliko
razbacanih rijei, koje je on logiki poredao i saz-
nao da ona pita: Je li konac ovom ivotu?
Stisnula se jednom tako kraj njega i provlaila
mu tanke prste kroz rijetku kosu. Mirisao je on za-
vlaene kovraste dlaice pod njenom mikom i i-
rio nozdrve, pa mu je teko bilo kad je palo njeno
pitanje. Palo je kao teak kamen u mali basen i ta-
lasala se voda, pa se ne da smiriti.
On je odmah zasuo rije ima da nee prestati
njegova ljubav, da je njegova ljubav vje na, da se
on nije u nju zaljubio odmah, prije nego ju je po-
veo iz njenog mjesta: ljubav je dola potom i ona
raste iz dana u dan. Ali... on je poeo natucati rije-
i, isputati ih i prebacivati, pa je ona ipak razum-
jela da dolazi kraj ovom ovdje ivotu. On nije kralj
jedne eljezarske industrije, s pristojnom pla om,
a pritednju su ve potroili, i kad se navri etrde-
seti dan, oni e morati ostaviti ovaj dom i poi da-
ije. Ne e biti ovakva obilja, ali de ipak biti mnogo
bolje nego je bilo prije.
Ona ve nije provlaila prste kroz njegovu kosu
niti je on ljubio finu njenu miku. utjeli su jedno
pokraj drugoga i mislili.
Ipak su sve jednake. Sve. Sve. to moe jedna
pruiti moe i druga. I svaka Fanny, i Marie i Ro-
se, sve su one kao i ova mala Hasnija to moe da
unese dosta srca u ljubakanje. Ali i elementarno
ljubi. Nema one prefinjenosti i blaziranosti, nego
se primitivno daje. On ju je, eto, pozvao da ide s
njim, jer se ovdje nee dugo moi ostati, ali bi ipak
131
9'
 volio kad bi ona otklonila. On je zadovoljan to je Zvuk propelera bivao je jai, pribliavao se na-
doivio da je u njegov ivot unila jedna haremska glo.
rua, sretan je da ga nije kakav brkati musliman Trai me, trai. To je Jean. To je moja zvijezda,
zaklao, i sad bi najbolje bilo kad bi se polo dalje, ali ne ona s epoletuke, nego zvijezda u ovom du-
jer poduzee nee putnika koji zanemaruje du- evnom mraku.
nost. Osjetila je da je prohujao kao grom kraj nje, ok-
Ne vratiti se vie onamo odakle je dola bijae renuo se i zamaknuo za klisuru.
joj jedina elja. Ali je osjeala da bi bila samo Jean, kriknula je, naslonila se na ogradu i za-
prtljaga na daljem njegovu putu; sve ako bi se toj plakala.
prtljazi i iskazivala panja i cijenila se ona ne
znam kako, bez nje je putovanje ugodnije. A kad
je to putovanje itav jedan ivot, onda ona zaista
ne eli da se toliko bdi nad njom.
Bez rije i i bez poljupca ostavio ju je i izaao u
grad. Ostala je ona u sobi, koja joj je bila pusta i
umrtvljena. Izala je na verandu i sjela u naslonja
pod veliki areni suncobran. Od ovo malo dana
spao je broj na manje nego je broj prsta na jednoj
ruci.
Gledala je more i daleku srebrnu crtu, i dua joj
je ostala prazna. More je zapljuskivalo stepenice
pod verandom, ali njoj nije znailo onu vjenu
pjesmu ivota to ju je sate i sate sluala svakog
dana.
Propeler je sjekao zrak i daleki fijuk njegov sje-
ae je da je bio ipak u prolosti ovjek koji ju je
zaista ljubio. Jean, Jean, mislila je ona na njega,
dozivala ga i ogledavala se za aeroplanom koji je
tumarao nad klisurama i dvorcima.
Jean, Jean! On me uvijek voli i njemu u se
vratiti. Zar ne, ono sada Jean leti i trai mene? On
plae zrakom i ujem rije i: Otkada si tuda ena,
izgubila si srce.
Nisam, Jean, ne. Srce i sada imam. Srce je tvo-
je, Jean.

132 133
 HAMIDOVA KAFANA
Hamidova kafana ili , kako je kod nas svijet zo-
ve, k illy a, sklonite je za bive ljude. Duge jelove
klupe okolo, u vrhu khveod k, nizak strop, a
okolo na stropu visi nekoliko karpuza, grozdova i
ipaka, ako bi kakvu bolesniku na um palo zimi
ovakva voa, da se nade, jer to razgali posljednje
asove ovjeku, kad mu se dua sprema u neznane
krajeve bez povratka. Hamid to naroito dri da
moe uiniti djelo milosrda. Bar ovim sitnica-
ma, veli on, kad mi se net dade da posluim bli-
njemu svome, dok imadoh im, mislei time na
ono vrijeme prije nego Sofka zapjeva u ljetnoj ba-
i naega grada, a njena pjesma bi pla zatvorenih
ena to duge no i ekahu mueve, i bi bolest vi- oruje, pozlaeno i u srmi, jer se ne moe sjediti u
nograda naih prije filoksere i propast naih njiva
prije agrarne reforme.
Nekad su skakali konobari na Hamidov mig, a
sada on oslukuje ne e li odakle uti:
- Hamide, veliku!
- Hamide, sarajku!
- Hamide, jednu u troje! - da prepozna svako-
ga po glasu, da onome pravi tanju, a drugome jau
kahvu, i da im ih kredom po direcima biljei.
Smirene su njegove crte. Ni traga od one buke i
veselja, kada zarada bijae bolja i svugdje obila-
tosti.
134
Ba u ovo doba godine, uz trganje, kada seljaci
potjeraju karavanu konja i magaradi, natovarenih
kljkom, on bi izaao iz kafane, ostavio say posao
pa uzeo veliko ogledalo i stavio ga pred magare
nasred ulice. A tad bi nastala oajna dernjava i re-
vanje, smijeh besposlenjaka i psovka trgaa.
Pa dodoe godine i izorae mu brazde po licu,
umrije Nedreta i nie pamuasta kosa. Sad Hamid
ostavi obijest i vrati se opet Bogu milostivom.
Unide Hamid u svoju kafanu jo za zvijezda, pa
zvatri u kahveodaku, pomete i ispee prvu kah-
vu sebi. Zna on koja de muterija prva viknuti, koji
li de starac prvi doi i sjesti. I eka ih. Ako gazda
Jovo prvi ne vikne: Hamide, veliku! i ako Me-
miaga Handa ne unide prvi, nije posao poslom.
Tako je to ovu posljednju godinu-dvije.
I prije su oni vanjski naru ivali kahvu od Hami-
da, ali ima dvije-tri godine kako po cijeli dan sjede
kod njega ljudi koji drugdje ne ulaze. Ne ulaze
drugdje ljudi, jer se odmah od njih trai da neto
narue, a Hamid to od njih nikada ne trai. Zna on
da ne bi imali ime platiti, a nekamo moraju izai,
jer j e teko gledati u prazne zidove gdje je visilo
sobama golim, gdje nekad bijahu ilte i bileki ili-
mi, a po seijama serdade i kadifeni jastuci. Sve
je to izneseno, i nad svim je telal vikao: Trista di-
nara, prvi, drugi, hoe 1' iko vie... i tre i put,
dok se srce paralo i suze pekle u oima koje su to
motrile iz prikrajka. A svaki je predmet odnosio
pokoju uspomenu i donosio- kesicu brana, gru-
men soli i tovar drva, kojih je nestanak zna io po-
novo izginue kakve uspomene iz ku e.
Kako kod jednoga, tako i kod svih njih.
Tako unide prvi Memiaga Handa i prode uv-
rh kafane kraj kahveodaka. Usrpljen je say i lice
135
mu je okoto. Odijelo koje je na njemu pucalo od
pretiline, sada je kao na tapima. Nekada je on u
ovo doba godine bio u Ortiu, razapeo ador, a
trgai zali niz vinograd da beru u sepete i snose u
msnice kod adora. Meka promijea kroz groz-
dove i ikne mast gust. Jalovica dvizica vrti se na
ranju, kora joj zarudjela i miris kaklji nozdrve
to sru irom mirise zemljina roda pod vrelim
suncem. Sa Zimalja dodu drva i mrs, s Blata sijeno
i, neka ti je hvala, Boe veliki, ovjek s mirom eka
zimu.
Ulazi za njim hadi Vejsilaga Haznadarevi i
sjeda do njega. Utonule su mu o i, ne bi ih izvadio
kukom od kantara. Davno je to bilo kad je on ja-
hao arapske atove i uticao prvi na trkama. Sjedi
sad i zagleda se u kut. Nepomi an je i oi je upiljio
u daljinu, gleda sebe na doratu gdje kao krilat leti
Sofi hadinskoj, a svijet se iskupio kao na Sud-
njem danu. Prvi za njim ostao za pet konja, a zad-
njemu se i zna roina. Pa hadi Vejsilaga ljubi do-
rata u oi, a dorat se jrd.mi, pa samo to ne pro-
govori. A sad je sam u pustoj kuerini i dvije unu-
ke idu u tvornicu i hrane djeda, to je na Meki de-
vu u kurban mjesto ovna zaklao.
Ulaze i sjedaju do njih: Sulejmanbeg Defterda-
revi, pa Uzeiraga Oru , pa Muhamedaga Zam-
bak, pa ih se zamalo napuni kafana. Ako koji ne
dode, ostane mu prazno mjesto, neobi no je bez
njega, ali se ne govori o tome. Ne govori se ni o
em. Tiina je kao u naputenom groblju. Potegnu
se ibuci i naspe se u lule smrdljike. Nekad se pu-
io duhan ut kao dukat, miriljiv i pitak, a sada
kakav najjeftiniji zapane.
Zadimi se iz desetak lula i naobla i se strop ni-
ske kafane. Pa ljudi trae u neobi nim likovima
prolost i ive od uspomena.
136
Sjede oni sate i sate i ute. Tek ako kraj kafane
prode sprovod i sazna se ko je mrtvac, progovori
se o njemu i zaeli mu se boja milost i mir. Progo-
vori se koja i o starosti mrtva evoj.
- Od mene je bio dvije godine stariji.
- Moj je vrnjak.
- ' Od mene je deset godina mlai, pa vidi!
- E, ne probire smrt po starosti...
Zaute, dok de neko u po glasa:
- Da se moe kGpiti smrt, mnogi bi je kupio.
Kad se podne primakne, po nu se pridizati i
odilaziti svako svojoj ku i.
Sutra smo itav dan stariji, misli svaki od
njih.
A nekada dan postara ovjeka vie nego godi-
na.
Kako danas, tako sutra, kako sutra, tako i dalje
dolazit de oni dok jednoga po jednoga ne odnesu
na ramenima Ijudi dobra srca, spuste ih u zemlju i
po daskama naspu kamen i zemlju.
I njima ne bi toliko bilo neobino kad jednoga
dana ne bi zatekli Memiagu Handa a, da je um-
ro; umro - Allah rahmet ejle, koliko im bi zaudo
kad jednoga dana upade u Hamidovu kafanu
Prnjat. Otkud mlad ovjek da dode medu starce?
Otkud bivi kmet medu bive age? A oni bi htjeli
da je on jo uvijek kmet i ne mogu se pomiriti s i-
njenicom da nije kmet, jer oni sebe osje aju aga-
ma, pa makar i nemali niega.
Svima bi nelagodno kao da im je na glavu sjeo,
svi se promekoljie i nastavie - utjeti. Ali Prnjat
nastavi pitati.
Sa svakim lijepo. Sjedne pokraj Memiage Han-
dada, naru i crnu udvoje, pa pije i pripitkuje ga
kako ivi i ta radi.
137
 ekam smrt odgovara Memiaga, i njegov
- ruku koja bi nam zabola no u srce iz kojega bi is-
glas bi kao kad kamen bune u vodu.
Dolazi Prnjat svakoga dana, naru uje kahvu ud-
voje i sa svakim naizmjenice pije. Voli razgovor, a
svi oni vole utnju, jer u njoj su potpuno mirni i u
njoj mogu da oive prolost. Ne osladi usta govo-
rei o medu, ali kad misli o onome to se nekad
zbilo, doivi jog i bezbroj puta prolost, makar i
bez one jaine. Doivi je i proivi naas, ali i to ti
je esto dosta da imadne snage za natavak ivota-
renja.
Dolazi Prnjat svakog dana, ali je danas uzvjere-
nih oiju i povodi se u hodu.
Naruuje jaku kahvu. Jog s vrata ponizno se sa-
giba i ispri ava:
Oprostite mi, drage moje age i begovi, ja sam
malo... eto vidite... ovo nesretno vino... ne uzmite
za zlo.
Sjeda kraj Omerbega ahinbegovi a, pije s njim
kahvu i razgovara. Pri a da se sada bavi p elare-
njem. Ima desetak ulita i pokraj njih sjedi itave
sate. Gleda ih i promatra njihov ivot i rad. Za-
nimijive su one. Rade i neumorne su u poslu. Ali
je najzgodnije kod njih to izbace izme u sebe one
koje ne rade i koje su nesposobne za rad. Ako p e-
la ima jedno okrnjeno krilo, ili joj je otpala noga,
ili je to malo zgnjei, izbaena je iz drutva. Dru-
ge je pele ubiju, jer nije za ivot. A to god nije
sposobno za ivot i za rad, to treba ubiti, unititi,
izbaciti iz ivota.
Bore sa utih saruka, to su nekad svileni bili a
sada su izgubili sjaj, i bore na elu stiskaju se i
gre se pesnice.
Zar nismo ubijeni? Zar nam se mogla desiti go-
ra nesre a od ove, da nas u ivotu veseli jedino mi-
sao da ima i smrt? Pa zar ne bi trebalo blagosloviti
138
curila krv i u tijelo uvela smrt?
Zato, zato je on doao? Zar je trebalo to? Za-
to de ovaj vjetar, ovaj vihor to mrsi otkose, poko-
ene zamahom otre kose, to prekide ivot zelene
trave do novog ljeta?
Neugodno je ljudima, slabi su i ute.
A Omerbeg ahinbegovi , visok i uspravan kao
bor, sa osamdeset ljeta za sobom i ivom slikom
budunosti pred sobom, u koju on vjeruje kao u
Boga jedinog, gr i ake.
Njemu je od svih ovdje najtee. Sestra mu Nu-
ra, dvije godine mla a, prikovana je uz jedno
mjesto i sjedi kraj prozora.
Sesiri mu umro, a sestrina unuka, Nedreta, na-
kon lutanja i jada, nakon strme i trnovite ulice, na-
mrla mla oj sestri, Hasniji, ulicu kruh, stican sva-
kodnevnim ponienjima. I ve je proao mjesec
dana kako ju je odveo neki vabo, neznano kuda,
pa se istom sada saznalo da je ivjela s njime kraj
n mora, ali da se sprema oluja na torn moru i da de
njega nestati za talasima. ta de biti od nje? Gledat
de je svi s preziranjem i odbaciti je iz drutva. Ona
nije za ljudsko drutvo, kao to nije ni p ela krnje-
ga krila za ulite, samo to nju ljudi ne e ubiti, ne-
go de je ubijati iz dana u dan pogledima punim
prezira. I unuk njegove sestre Ibrahim, o ajan zog
sestrina bijega, luta grobljima i razgovara s kame-
njem na grobovima.
Zaboravio je on sve svoje jade pri jadima ove
porodice to ivot svoj dobi u krilu njegove sestre.
A ni njegova bol nije malena. Unuk je njegov ez-
deset metara pod zemljom, i kad god mina dolje u
rudniku oglasi da je razbijen zid crnine to je mno-
gima zlato a mnogima crni kruh, u njemu premre
srce: da nije dolo ono najgore. Jer to je slika nje-
139
gova sina to ga raznese granata na obali tude rije- Pao je udarac kao grom.
ke, u tudem ratu, gdje svi bie pobijedeni, to je Omerbeg se oborio ni ice na tle, kao da je sam
hranitelj etvero crvi a to de jednom biti ljudi, to udaren najteim udarcem, savio lice medu dlane i
je potporanj njegov to de ga poloiti u grob kad stresao se. Protegnuo se uz priguen jek, i tijelo mu
bude volja Boja. se smirilo.
Sjeda Prnjat kraj njega i potka uje mu findan
kahve crne kao to je sve njegovo crno sada, ali on
ipak kroz to crnilo vidi daleku rmen to je kao
zora. I to svjetlo iz daljine, to je jedino to ga dri
uspravnim i u to su mu oi uprte.
Pa kako si mi, Omerbee mojr
- iv sam i preivjet du svoju smrt. Hvala Bogu,
dumana imam dosta, a to de re i da jog neto zna-
im.
Dre na njemu svaka dla ica i u oima mu pla-
men sijeva. Lica se oko njega razvedruju i ljudi se
pomiu i premjetaju s bedre na bedru gledaju i
plamen to mu izbija iz rijei.
Neka si zdrav, milom Bogu hvala! Dok je
ovakvih ku ia i odakovi a, znat demo da smo i-
vi. A, Boga ti, Omer-bee, ta se ono govori za onu
ker od sestri a ti, za onu Hasniju? Vele da je hoe
onaj vabo da ostavi u tuem mjestu. ta de od nje
biti sada? Ho e li iko od njezinih po nju i i?
Uspravilo se osamdeset godina na noge, zanji-
halo kao ljetorst od zanovijeti o prvom jesenjem
vjetru.
Pomutilo se neto duboko u njegovoj nutrini i
on vidi samo dva ustraena oka to blesavo zure u
njega.
Cuti on u srcu kande zabodene duboko, pa ru-
ju ga i krvare svega. Brizga krv na sve strane i on
gubi svijest. Say se pretvorio u jednu vrstu aku
sa snagom koju je Bog raskono darovao. Sve ono
na to mu je ao ostalo i sve ono to mu je krivdu
uinilo uilo je pred njim prestraeno.

140
141
 OTRGNUT CVIJET
Teko je to palo njemu na srce. Teko i prete-
ko. 0 svemu je mogao misliti, ali o tome nije. Da
jedna Durani ka ode s jednim vabom, to on nije
mogao razumjeti, ali kad se ve dogodilo, njega je
to bacilo iz duevne uravnoteenosti.
Kad se polovicom rata, sa osamnaest godina, s
ljepotom i dotjerano u gospodiia iz porodice
to za sobom ima dva vijeka tradicija o junacima
koji su ginuli na svim bojitima turskoga carstva, a
najposlije s hajducima i hercegovakim ustanici-
ma, naao u Peti, zakucao je u njemu svaki da-
mar. Novo je bilo sve, i nita kao u onom kru to
za njim ostade. I vitko njegovo tijelo, i iroka ra-
mena, i lice njeno i djetinjasto, i odora konjani -
kog asnika koju je obukao a da nije imao pravo
na nju (im je uzet u vojsku, nestalo ga iz vojni kih
spiskova i on je vaerio na svoju u Peti i rekviri-
rao u selima hranu, davao nekakve papiri e sa
slubenim pe atima, a u Peti za hranu dobivao
prave pravcate novice, i to ga je na kraju ljeta de-
vetstoosamnaeste dovelo pred vjeala, a jedna ga
ena spasila), sve je to bilo dovoljno da bude za-
nimijiv za ene, koje su se jagmile za njim, a on
ponosno prolazio petanskim salonima. I kad ne-
stade svega toga, on se nade jednoga zimskog jutra
142
u svom okamenjenom gradu, punom munara vitih,
a na kolodvoru ga zapljusnu bura to se ruila s
brda golih u kotlinu. I bi mu tako da bi zaplakao.
Pa tako on dvanaest godina prolazi ulicama
svoga grada, gdje zna svako lice, gdje je dogadaj
kad dode mali cirkus ili se neko oeni i gdje novin-
ski izvjestitelj pie frazeologijom pedesetih godina
prologa stolje a o tome kako je njegova sestra,
nekad, dok se jog nisu birale kraljice ljepote, opje-
vana ljepotica Okamenjenog grada, nastradala,
sre om lako, padnuvi u kuhinji.
I kamo da se makne iz ove prokletine? I kako
da ostane u kui golih zidova, gdje sve podsje a
na bivi ivot i na to da si nekad znaio neto, a
danas nita. I gdje je otac bolovao i umro o ekuju-
i oivljenje onih papira koji su zamijenili rodne
njive iskrene u krtom kru. (Agrarne bonove
zvao je bolovima, bolovali oni za svojim dige-
ricama, dabogda.) I gdje se majka razboljela od
kleptomanije, te je policija uvijek uredovala ako je
neega nestalo u susjedstvu. I gdje se Nedreta oda-
la bludu, da bi izdravala ovu porodicu. I odakle,
evo, sad nestade Hasnije, koja ode s onim vabom
daleko, kau, nekamo na more.
I to kad u, dode mu najtei as ivota.
Sjeti se svade kod ku e onoga dana kad im no
sakri Hasniju, janje umiljato. Znao je on za Nedre-
tin ivot, znao je da ivi od svoga tijela, da tijelom
svojim uzdrava porodicu, da se tijelo brzo izdera-
lo i ona ode jednoga dana da se ne vrati, znao je za
ljubav Hasnijinu za Jeana, ali je to drao nedu-
nim ubijanjem vremena dvoje deri adi, kako ih je
on zvao, ali da e jednoga dana nje nestati ba
ovako, da e oti i ona koju je od tri godine ostavio
kad je iao u vojsku da nade poslije zlatno dijete,
koju je njihao u naru ju i zvao je princezom, da de
143
otii s ovjekom koga ne poznaje, u svijet neznano
kuda zaboljelo ga.
I cijelo ovo malo mjesto gledalo za njim dok je
prolazio ulicama sa na ikanim duanima, gdje su
besposleni bakali askali i razgovarali o vanom
dogadaju da je Hasnije nestalo, da je otila sa va-
born. (Pomisli, bolan, muslimanka sa vabom! Jesi
li to ikad uo? Pa kako demo se ikakvu dobru
nadati? Dobro nam Bog ita daje! Da nas sve uni-
ti, da nas prevrne i saee, drugom se ne bismo
smjeli nadati. I one nesretne no i, jesi li uo da se
zemlja potresla?) Tako govore oni i psuju ga za le-
dima to je to dopustio. to landhani i besposlen
se skita okolo, da mu sestra radi i uzdrava onoli-
ko ngrlje? On ui besposlen svijet plesati za male
pare. A gdje je za nag svijet ples? Zar mu je do to-
ga? Radi osam sati kao ivina u rudokopu, ezde-
set metara pod zemljom, i mjesto da otpone kako
Bog zapovijeda, on istom to se umije od uglja, tri
kao lud da plee. A ta ima od toga? Mjesto u svo-
joj sobi s jelovim podom, on se bojaljivo kree po
parketu, da se ne klizne ili da ne stane kome na
nogu, gled se u ogledalima koja su od stropa do
poda (da moe u njima vidjeti svu svoju bijedu), i
vidi u njima svoje odijelo od gruba sukna i cipele
sa zakrpljenim donovima, i boji se da to i drugi ne
opaze. I kad je umoran od plesa, sjeda u fotelje i
gladi rukom olinjali barunasti nasion i ape u
uho svojoj najblioj koliko je voli, da ga jog vie
zaboli ona praznina njegove sobe kad dode ku i, i
ona crnina u rudniku kad se zametne svrdlom da
bui naslage ugljena ili lopatom da razbijene gro-
made baca u vagonete, a uljevi bubre na dlanovi-
ma i koljena dr u.
Zar je za taj svijet, za te radnike i radnice iz du-
hanske tvornice, za slukinje pies? Zar nije mogao
144
nai neko poteno zanimanje? TA mogao je biti i-
novnik! Svrio je neto kole, dovoljno da zauzme
mjesto za stolom i na prvog plau. A on se, jadnik,
nada neemu od onih obveznica za koje nikad ne-
de novac primiti i kojih praznina nikad ne moe
mirisati toplim kruhom, ni maslom, ni vunom, ni
ugojenim ovcama to su dolazile sa selita.
Tako oni njega grde.
A on oborene glave ide okolo i vraa se kui i
uti. Da ide po nju, sunulo mu jednom u glavu.
Kako? Zato? Da je spasi, jer je uo da ju je onaj
vabo nakon etrdeset dana ostavio i otplovio da-
leko, a ona se pritijesnila uz jednog zemljaka, uz
njihova prvog susjeda, Marinkova Lazu. 0 Bole,
udne sramote! Majka Marinkova donosila s rije-
ke u burilima vodu njima, kad nije bilo u gradu
svukud vodovoda, a oni je uzdravali i dali joj so-
bu u predaharluku. I tu se Marinko rodio i odgo-
jio u Durani a ku i, kao dijete sluavkino, a sada,
eto, njegov sin, sin sluge Marinka i vodarice Delfe,
ivi s njegovom sestrom!
Dolje u dvoritu karanfil se rascvao i obvenuo.
Gleda ga on s prozora i divi se njegovoj arkoj bo-
ji, i misli na divne usne svoje sestre, koju sada
mrcvari sin njihova sluge.
Zemlja se pridigla suncu i izdie u zagrljaju mu.
Usko lie karanfila oklepilo se i latice su njegova
cvijeta kao usne Hasnijine. I on ne moe sada o
drugom da misli.
Hasnija, mala moja sestro, kolikog li ponie-
nja za te da si slukinja sluge svoga, da ve deset
dana pati s njim. Pati, sigurno, jer ti mora, ovje-
e, biti patnja sluati onoga kome si nekada zapo-
vijedao.
Klepet halke na dvorinim vratima probudi ga
iz misli. Siao je i otvorio vrata.
10 - A. Nametak: Trava zaboravka 145
 - Da ti je zdravo glava, Omerbeg je umro.
Cuo je samo te rije i, ali nije opazio ko ih je iz-
govorio.
No, jog i to, mislio je. Ve deset dana kako
lei ni iv ni mrtav. Nije umro nego se rodio!
A upravo taj Omerbeg ahinbegovi , brat njego-
ve bake, umro je zbog Hasnije. Ne moe podnijeti
kako ga javno obruka, u kafani u po bijela dana,
pripit ovjek koga se to sve nije nita ticalo. Uvri-
jedi grdnom rijei Hasniju, napade na obraz itava
plemena, i Omerbegu pade kap od uzrujanja.
Sada valja tamo ii, valja mrtvaca zakopati prije
mraka. A je li mu unuk kod kue ili je moda u ru-
dokopu? Ima li se dime ukopati? Valja grobara
platiti, rublje, daske, hodu. Ko e smoi tolike
novice? Sam nisam bez novaca, ali ho e li to dote-
di ?
Vraao se od vrt preko dvorita. I crvenilo
rascvalog karanfila prikovalo mu pogled za saksije
s obamrlim cvije em. Priao je velikom busu ka-
ranfila i ubrao jedan cvijet.
Izaao je u odaju, nato io u matrafu vode i po-
stavio u nju karanfil. Poao je prema prozoru da je
tamo stavi. Kraj prozora je bila stara Nura-hanu-
ma i tiho zrno po zrno merdana proputala kroz
prste mislei na Allaha, koji ne zaboravlja svoje
robove to ga slavom i zahvalno u spominju. I
on, koji je toliko puta, pun prkosa, rekao: Na e-
mu ti zahvaljuje Bogu kad te zguvao u loptu?
sad zastade zaprepaten pred ovim licem nabora-
nim. Spusti matrafu na prozor i pride baki. Pogle-
da ga ona milo, pogledom o iju koje su nekad bile
modre kao nebeske dubine, pogleda ga kao da je
onoliki kao kad je istom propuzao po podu pro-
strtu ilimima (onda podovi nisu bili goli), pogle-
da ga i die ruku da ga pogladi po glavi.
146
- Ibrahime, duo.
- Neno, ta bi ti?
- to mi nita ne kaete? to utite, ima deset
dana, kao u glavu ubijeni? ta se dogodilo? ta je
s Hasnijom?
Baba, koja je dosad bila krta na rijeima, zasu-
la pitanjima na koja je bilo teko odgovoriti.
- Neno, nije o Hasniji. Nego daida. Mi smo o
njemu dosad utjeli.
- Omer? ta je s njim? Da nije...?
- Jest, neno, danas.
- A ja moram jo ivjeti.
I prolazilo je to sve ispred njenih o iju koje os-
tadoe suhe. I njihovo djetinjstvo, i Omerbegova
enidba, i udaja njena. Svatovi oni i onaj rasko.
Puke one i utrke arapskih konja i vriska pomam-
nih binjedija. I ruho: od ilim i duek sve do
drvenih kaika, natovarenih na karavanu konja.
Gdje je to sve? Zar se ba mole ovako propasti? I
onaj njegov unuk duboko pod zemljom i njena
unuka to ode i ostavi svoj dom pod sramotom.
Nita tvrde od ovjeka!
- Pa hajde, duo, njima! Budi im pri ruci!
Ljudi se natiskivali oko nosila, izmjenjivali se
pod mrtvacem, a on je zadubljen rezao svoje srce i
svaki komadi ogledao sa svake strane. On ve tre-
i put ide ovamo. Prema groblju. Najprije je pratio
oca, pa Nedretu, a sada, evo, starca sjedobradog.
Eto tako, veli se meni, ostani ovdje na svojemu,
medu svojima. A ta ja mogu tu? Ovaj me vijek is-
tjerao iz ljudske koe. ta da radim? Zar da ivim
od sestre koja de pod kao i Nedreta? Zapravo, po-
la je ve. Ili od pouavanja u plesu? Da drugujem
s ljudima koji zaudaraju bijelim lukom i rakijom?
147
^U^
A ipak, ipak, kad sm sebe dobro pogledam, vidim
da je za me mjesto gdje drugdje. U ugladenom svi-
jetu. I uvijek to prokletstvo: ovjek mora ostati na
svome, boriti se u svome posjedu za svoj posjed. A
ta ja imam kad sam bez zemlje? 0, da mi je samo
jednu njivu, jednu krpu zemlje nazvati svojom, za-
grliti je, promijeati svojim prstima. A jesu li sada
moji prsti za to?
Da, zemlja. Zemlja. Osjea se veliina ove rijei,
ali smo svi mi zaboravili njezin veliki sadraj, to
je prolo vie vremena otkako smo je ostavili i po-
li ivjeti drugim ivotom.
ta smo mi svi? ta smo bez zemlje? Onaj cvijet
to sam ga danas otrgnuo i stavio u matrafu. Bit
e u njoj dva dana, pa e bez zemlje uginuti. Od
same se vode ne mole ivjeti. I bit e izbaen u
bau na gomilu smea i propast e kao da ga nije
nikada ni bilo. ta su te obveznice, ti bonovi kojih
imam cijele hrpe? Nije to njiva crna i masna to
mirie peninom pogaom, nije to ograda to mi-
rie sirom i kajmakom. Panir je to, voda je to koja
te, kao to cvijet osvjeuje dva dana, dri na ivotu
da bude posljednje pokoljenje, da ostane bez
ploda i da ti kameni grad bude grob.
Povorka je stigla na groblje i Ijudi su spustili
mrtvaca kraj groba koji jo nije bio dovren. Uza
sam zapadni zid bio je grob do groba s jednakim
balucima.
Priao je njima i gledao ih. Svi su bili jednaki i
na svima isti broj.
- Vidi - priao mu hoda - sve je to od kuge
pomrlo. Evo svugdje, na svakom baluku, pie
1226. To je bilo u ono vrijeme kad se mnogo rato-
valo. To ti iznosi, po ovom sadanjem ra unanju,
godinu 1811. A tada su se mijeale na istoku velike
vojske i donijele nam odnekud s istoka kugu. Tre-
148
inu nas je pokosila. Pa opet, evo nas ima! Ne da-
mo se mi unititi tako. Dosta je i gorih kuga preko
nas prelo, pa smo ih prekuili. to nije za ivot, to
i umre pa volji Boga velikoga.
Kako to oni misle da smo svako zlo dobili s is-
toka? A sunce nam svako jutro dolazi s istoka. A
naa vjera nam dode s istoka! A zar nam vabo ni-
je doao sa sjevera i sa zapada?
Gledao je on u ovo pismo to ide s desna na lije-
vo, i kako ga je prije dvadeset godina ostavio, da
ga se nikad ne prihvati, zaboravio je svako slovo.
A hoda je dalje tumaio:
- Evo, ovdje ti je ukundjed. Ovdje njegov brat.
Oba su iste godine umrli. Evo: hadi Smailaga Du-
rani-zade. To e rei: Durani, kako se i sada zo-
vete. A neka zna da mi se svida ta rije - Durani.
Durat demo i naduravati se sa zlom, pa demo ga i
pobijediti. Hoemo, ako Bog da.
I polako je spustio glavu na prsa i pogled upro
u zemlju, koja je ivot iz sebe obeavala, a Ibrahim
je i nehotice pogledao u nebo pri rije ima koje su
znaile borbu i zabacivale klonulost to se ve
odavna uvukla u njegov svaki dram tijela.
I kad je grob bio dogotovljen, spustie starca,
zamotana bijelim platnom, u grob. Nad novom
humkom ostao je samo hoda, a svijet se razide.
I Ibrahim pole kui u kojoj je sve bilo mirno i
nita nije odavalo ivota. Sjeo je kraj prozora i gle-
dao u karanfil koji mu sad nije bio samo cvijet ne-
go znamen itava jednog sloja ljudi to ivotare da
ih zamalo nestane.
Sparna se nod spustila niz brda i zaista u svaki
kut. Nebom su procvale male zvijezde, tople kao
mala sunca. I nemo.
149
 - Kuga. Da. 1811. Sve se tamo zarazi i izginu i
prepolovi se narod. Pa jog nas ima. Duramo. A da
li demo jo mo i izdurati? Osnaiti se?
Teka nod padala mu na one kapke i oni se
sklapali od umora.
I proao je dan i no, i opet dan, a on ostao ni-
jem i nemo an, s jednim pitanjem: ta i kamo sad?
I s jednim odgovorom: nita i nikamo. A nemo
njegova bila slina nemoi kornjae koju je jed-
nom od obijesti izvrnuo na leda, pa se muila na
golom kamenu, i kad se nakon toga do nekoliko
dana navratio, naao je samo kotani oklop.
Karanfil se ve oklepio i cvijet mu se zbrkao.
Pomirisao ga: nita. Bacio ga na nepometeno
dvorite.
Pala je kia, teka, saprala krovove i zidove, uli-
ce i sokak, i kanali su hu ili od nabrekla ivota.
Ukazalo se nebo, bistro i rastegnuto s brda na
brdo. Oprane zvijezde isklijale nebom.
Pono je bila prola, a njemu san ne ide na oi.
Nod ga zove ispod krova.
Obukao se i iziao na ulicu. Sve je pusto i mir-
no, samo dolje rijeka zapjenjena kao pomaman at,
pokriven sivom abaijom, njiti i propinje se.
Tanak kao sjena prolazio je ulicama zaspala
grada. Male kue, s napupenim zidovima, kao
preplaene ptice zbile se jedna uz drugu. Za tim je
zidovima skriven ivot svih najbjednijih to na
Bajram mogu djecu u jeftino odjelo ili u tanku
basmu obui, gdje je meso na siniji rijedak gost i
gdje i kruha esto nestane, a djeca zapite zgr ena
po kutovima soba u kojima se vlaga penje do stro-
pa, djeca s podbuhlim o ima, rascvalih krofula,
tankih cijepaca, a izvitih koljena i ote enih trbuha.
150
Kue su to vjeno zbabnih ena i djevojaka to zru
i pezrijevaju a udati se ne mogu, jer nemaju muu
ta donijeti osim djevi anstvo i primitivan stid.
Ogradena je svaka ku a visokim zidom da niko iz-
vana ne vidi kako se unutra umire.
Iziao je iz gomile kamenja i stupio u red kua
to su rasle uspravno.
U ovoj stanuje direktor Rebid. ovjek ga mora
moliti kao Gospoda Boga da ga primi za obina
radnika u rudokopu. I i i e ovjek tada ezdeset
metara pod zemlju, i radit e kao marvin e, i bit de
sretan s kruhom i pirin anom kaom.
U ovoj stanuje Mami . Koliko je ovdje djevoja-
ka moralo najprije do i da bude poslije toga, na
njegovu preporuku, primljeno u tvornicu duhana!
U ovoj ivi roj djece. Bit de to jednom janji ari
to de raditi protiv svijeta iz kojega su nikli. Ve ih
zarana tome u e.
I ide dalje cestom, pored eljezni ke pruge. Sve
ku a, pa irok vrt s hladnjakom i vodoskocima, s
likovima golih ena, od kojih one u feredama ok-
re u glave, snebivaju i se.
A Hasnija? ta je sada s njom? ukoilo se
pred njim pitanje. Mora on po nju. Mora je spasi-
ti. Ne smije se asa jednog odugovla iti. Vratiti se
mora. Ne smije ona biti bludnica koja de iz jedno-
ga zagrljaja padati u drugi.
Stanica je bila pred njim i dalje nije znao kud.
Krj grada. Ali kojim smjerom da poe dalje, da je
trai? A ostavit je ne moe, to je jedino sigurnb u
svemu tome. Po i de prvim vlakom koji dode. I
svakoga de pitati:
- Vidje li gdje moju Hasniju, janje umiljato? Pi-
ta li me, je li, kakva je ona? Lijepa je kao sunce
151
arko, kao divlje more, kao vedro nebo, kao bistar njemu na usta, ali su ga udarci srca guili, i on je
potok. Kosa je njena crna kao naa pono , oi joj samo aptao o srei koja e doi.
duboke kao nai ponori, usne joj kao neko naa Kad su zatvorili za sobom dvorina vrata, sunce
krv dok smo bili ivi i mladi, a tijelo je njeno kao je izronilo iz brda i prelilo se po osvjeenoj zemlji,
mlada selvija. Vidje li gdje, strande, enu takvu? a saksije pune procvalih karanfiia prosipale miris s
A ako mu niko ne znadne kazati, umrijet de od crvenih latica.
jada za svojom sestrom malenom.
Pitali su vlakovi, rojile se nebom perjanice is-
kara, a on je mislio o njoj.
Dojurio je red osvijetljenih prozora, zakripjelo
eljezo.
Primaknuo se. Nije vjerovao vie nego i snu.
Da, to je ona. Preplaeno se skutrila u kutu vago-
na.
Hasnija!
Trgla se.
Hasnija, izidi! Dola si.
Ne, ne, idem dalje.
Ma kamo? Pa kod ku e si.
Nemam ja vie kue.
Hasnija, ne bulazni. Izi i, da idemo ku i.
Ne mogu, brate, Boga mi. Ja vie nemam ku-
e. Ja vie nemam svoga mjesta. Ja sam samo vje-
tar.
Hasnija, majka te eka, nena naa i na dom,
koji je pust bez tebe.
Izila je.
Na dom. Gomila kamenja. Naa majka, na
najvei neprijatelj to nas rodi u nevrijeme. Naa
nena grumen zemlje. A mi? ta smo mi? Lutke
to ih povlae neke nevidljive sile na koniima
kamo i kako one hoe.
Ili su zagrljeni niz cestu. Rmen se prolila ne-
born i srce je njegovo tuklo. Toliko je toga naviralo

152 153
 SUSRET
Jesen dozrijevala i s njom gro e na odrinama.
Jablanovo li e to drhti na najmanjem vjetru kida
se i zasipa jrke medu ba icama u malom polju,
stisnutu u vje ni sivi kamen. Sinona kia to je iz
prepuna lijeba rigala na ulicu, oistila je jrke i
potoke, u kojima se bila uhvatila zelena sluzava
kadifa, ablja lonica. Nebo je bilo oprano i vedro,
a krevi smionih oblika zadirali su otrim vrcima
u modrinu. Sunce je jo ljetno i bez umora eta
pred svjetska vrata, a nikako da dode jednom i
pred vrata Ibrahima Durani a, koji, iako nije za
reetkama, osje a lance na rukama, progon za pe-
tama i ubode u itavo tijelo.
Teko je njemu, tee nego ikomu njegovu, otka-
ko se zametlo sjeme Durani a. Kad se obazre u ju-
eranjicu, vidi samo jad i emer, obenavljene star-
ce, utu ene mueve i usplahirenu mladost zbog gu-
bitka onoga to pokoljenjima bjee uporite. Ne-
stade zemlje radi koje se njegovi stari bie, gotovo
bez prekida, i bez umora, na sve etiri strane svije-
ta. Oduzee je zakonima i uredbama, a stari su go-
vorili da je otee hajdu ki, a zatim, malo-pomalo,
vidi on to istom sada, po ee se ti starci i muevi i
mladi i usrpljivati, jer dode glad i neimatina i
prodade se to se prodati dalo, samo ostae krovo-
154
vi nad posrebrnjenim glavama, kao grobnice za i-
vota nainjene da u se prime, kad bude trebalo, is-
pijene ivote.
Tako on dane i dane, kad izade iz doma, da to
sve u svojoj kui ne gleda, osjea zadah triju lee-
va to ih ostavi u onome gluhom domu s malim re-
etkastim prozorima i krovom od kamenih plo a.
Tri lea, tri pokoljenja. Baba, koja uporno vjeruje
u Boga i da de zaista jednom do i konac zlu, da e
ona to jo doivjeti, iako joj je osamdesetak godi-
na uzoralo lice i savilo tijelo u gudalo, i koja nikad
ni uzdahom nije zaeljela tude; majka, koja nije
zapamtila nikakva dobra osim iz pri a, i koja je os-
jetila gorak ivot kad je zakopala mua, a ker po-
slala i nehote da prodaje tijelo svoje krhko i mli-
jeno da bi se njime uzdravala porodica, a kad i
to tijelo pode ocu, ona svojom rukom posee za tu-
dim; i sestra, mala i umiljata kao janje, koja pro-
ivje za kratak as roman koji joj zareza zrele crte
na djejem licu. Pode on i ostavi tri ove karijatide
da uvaju teak krov starog o inskog doma, pa za-
de u polje izvan grada, zaustavi se na po puta, i
promatra kako dr e trepetljikin list kad drugo rag-
de i ne osje a gibanje zraka. Pa gleda to i gleda, i
slua vodu kako neravnim jarkom plazi i razlijeva
se u dnu bae medu zelen. Do eka on i zvijezde, i
zavali se usred djeteline, gleda ih kako ni u i cva-
tu, kako ih je sve vie pod onom gore njegova je
mladost, njegov ivot, osamnaest godina, ene i
sjaj pa doeka kako ih nestaje do posljednje, kad
se kr zakrvavi i sunce se zaputi komadi em njego-
va neba. Prode on i kroz grad i vidi bez duga gle-
danja i ono to drugi ne mogu da opaze. Vidi on
ovjeka koji je ostavio kod ku e gladnu enu i na
ulici i bosu i odrpanu djecu, i poao da im za onu
tananu nadnicu kupi pregrt brana, aku rie i
155
licu ulja, pa je saznao pred krmom da ta nadnica
i nije nadnica, da su u branu peni ne mekinje,
da aka rie ne moe zasititi onolika otvorena zjala
i lica ulja ne moe to sve zamastiti toliko da zalo-
gaj ne davi, i od jada je zapio onaj sitni i pred
krmom pao bljujui pirit, dok su prolaznici glas-
no psovali: Pijanica, propalica! I ovakvima se
daje prilika da poteno zarade, a oni svu nadnicu
propiju. Sramota! Vidi on i prosjaka koji prvi put
izlazi na ulicu i nespretno stoji na uglu ne pruaju-
i ruke, jer je u torn poslu nov. Prolaznici misle da
se to starac umorio i unuo ukraj puta, pa de, kad
se odmori, podi ku i, a on zna da je to starcu
spram mrtvom glavom i od nekog djetinjskog ne-
snalaenja ne umije pruiti dike da zaite, jer ju je
donedavna pruao samo da njome udijeli. I samo
te i takve slike on vidi, pa pobrza iz ulica gdje se
prolaznici gurkaju u urbi i spotiu jedni o druge, i
zade u samotan drvored, u ba u kafane, gdje ljeto
daje priliku da u sjeni odrina ovjek zaroni u duu
svoju.
A toga se dana on iznenadio i zaudio, iako je
ve mislio da se ne moe niemu zauditi niti iim zapravo nemam nijednoga dana iza ondanjih za
iznenaditi. U jednom kutu ba e, jog sjenatu, iako
sjena svaki as biva tanja, vidi on druga svog iz da-
na koje je ubrjao u ivot, jer ovo sada samo je
mrcvarenje ovjek mrtav nezakopan vidje La-
joa, poznanika i prijatelja iz Pete, kad su prskali
avovi na vojnikoj stezi, a oni zagrabili objema
rukama u pune vojni ke blagajne kao obi ni vojni-
ci preobu eni u oficirske odore.
Zagledali su se netremice. Lajo je ustao, rairio
ruke i, krkljajui neto u grlu, zagrlio prijatelja ne
putajui ga za dug as iz ruku. Kao da je to san u
koji ne vjeruje, pustio ga malo, promjerio jo jed-
nom, i opet zagrljaj i poljubac. Sada uzajamni!
156
Ti? Otkud ti? Ma jesi li to ti, Lajou?
Sigurno, kao to vidi. Malo sam se udebljao,
zar ne? A ti? ini mi se kao isposnik. No, zna,
mnogo si se manje promijenio od mene. Vitak si,
mrav, mladolik. Ali pazi! ta ja to vidim? Jesu li
se to proarale sljepoo ice?
Gorak osmijeh i neodreen pokret rukom bi od-
govor.
Trinaest je godina prolo od posljednjeg na-
eg videnja. Odakle da ponemo?
Pusti to, Lajo, sjedi da te malo vidim. eljan
sam Evrope, madarske Evrope. Da te se nagledam,
pa demo onda zboriti. Ili, pravije, ti zbori, ja du te
sluati. Ja sam i tako gotovo zaboravio tvoj jezik. I
muno se, kako vidi, izraavam. Ve trinaest godi-
na nemadoh prilike da ga ujem i njime zborim.
Uostalom, pazi! Ah, nita vano; htjedoh te upo-
zoriti na picla koji nas slua, ali nije toliko inteli-
gentan ni da moj jezik razumije, a kamoli tvoj.
Dakle, da ujem.
Pa, kod mene nije bilo kakvih promjena. Ja
koji bih mogao rei da je bio pun dogadaja, da ga
je bilo vrijedno ili mogu e zapamtiti. Neto sam
imao u ruci; zna, ja sam od one posljednje rekvi-
zicije poslao sve ocu, i kad smo izali iz zatvora
kao mu enici, ja sam to sve nena eto naao. Time
sam zapo eo veliki posao. Imam sredene papirni-
ce u Peti, amerikanska skladita, prodavaonice na
veliko. Lijep posao: no, moe ovjek sebi priutiti
malo odmora i putovanja. Posao i s njim imetak
koti se da me upravo strah dokle de tako, jer se to-
mu nisam nadao. Ne da se potroiti, pa eto. Tako,
sad zna sve. Pobjegao sam malo od posla. Sad ja
sluam, a ti zbori.
157
 On je nervozno svijao cigaretu, zataknuo je u ci-
garnik, pripalio i otpo eo nekako tiho, kao da to
sam sebi zbori, a ne Lajou, koji ga irokih usta
slua.
Nita se u mene nije desilo. Ili, moda bi bilo
pravije da sam rekao: toliko se toga u nas svih de-
silo, toliko mnogo da je teko iskazati. Tu, na sto
koraka od nas, jednog hladnog jutra ja sam izba-
en na stanici, i ekam a nema vlaka koji bi doao
po me. Doao sam i ostao tu, nepomian, bez po-
sla, bez volje, bez smisla da bih poeo to se u nor-
malnim prilikama zove rad. - Tako sam po injao
kojeta raditi, ali bez uspjeha. Zapravo, spo etka,
to i nije bilo nita. Otac je jo bio iv, malo utede-
vine brzo se potroilo. Dobilo se nekakvih obliga-
cija za kmetovske zemlje, koje su se prodavale ak
i u osminu nominale. I toga je brzo nestalo. A ta
bi se s tom sitnicom i zapo injalo? Oni koji su to
uloili u kakvo poduze e brzo su propali, jer treba
se roditi trgovcem i imati barem jednu-dvije gene-
racije trgovaca pa da se zna trgovati. A mi smo
imali za sobom generacije posjednika, koji su, po
potrebi, uzimali oruje u ruke i ili u rat na plja-
kae koji su krali ovce i koze po naim panjacima
i ogradama i palili ku e naih pitomih seljaka na
granicama ove ojadene zemlje. Potroilo se to sit-
nia brzo, i onda se iznosile iz ku a uspomene na
prodaju. Zna li ti ta je to prodati uspomenu, pro-
dati svetinju da se utia glad? Ne, ti to ne zna, ali
bolno je to. Prodavao se najprije nakit, pa staro
oruje, pa ilimi, pa se napokon nalo ljudi koji su
kupovali nae stare listine, sultanske fermane i ve-
zirske bujruldije, a mi smo i to prodavali.
Samo da ti ovo ispri am. Bijae neki beg Turaj-
li Imena mu se ne sjedam, a ne znam zna li mu ga
.
iko. Svi su ga zvali samo Beg. I jednog dana pro-
158
i ne bi smio niko vidjeti ni znati za to (kao to se ne-
dade i on snop nekakvih zaaenih papira, smota-
nih u trube i previjenih, dobi nekoliko stotinjarki
pa se zapi. Zapi se i propi sve to za jednu nod i ne
opi se nikako. A besposlenjaci neki koji su s njim
pili cijelu nod, kad ve bi sve potroeno, stadoe ga
zvati: Bje! Lopovi jedni, hulje! Zar moje vino
piti, pa sad tako na me?! veli on ljudima, a jedan
e od njih: Kakav si ti beg, po emu si beg? Gdje
ti je ferman? I on se siromah smre, i izade iz
drutva, a dje urlija za njim zalaja: Bje, bje! I
dva-tri dana bjeao je ispred progonitelja kao su-
mahnit, pa onda skoi u rijeku i tako pobjee za-
vazda.
Prodalo se sve. I ono to se zove djevi ansko
potenje poelo se pomalo iznositi na pazar. Ti
zna kolika je to rije ovdje. To u velikom svijetu
ne znai nita, a kod nas je znailo najvie, sve.
I u kui u kojoj sam se ja rodio bilo je toga. Da-
lje da ti ne priam.
Sjedili su nijemi, zadubljeni u misli, koje su ve-
zale prl i danas, samo se misao nije zalijetala u
sutra. Lajo ga je gledao pun bole ive suuti. Gle-
dau je to veliko, vitko dijete, koje je bilo obijesno i
poduzetno u doba dovravanja rata, a koje sada sa
trideset godina ne zna ta da radi. Eto, on bi ga, za
ljubav onih lijepih dana, zajedni ki provedenih,
poveo opet na Dunav, ali kako da mu to ponudi.
Nekad su zajedni ki krali on to otvoreno sebi
priznaje i nije se jedan drugoga stidio, jer je sva-
ko onda krao do ta je mogao do i, a sada bi on
odbio poziv prijatelja u grad na velikoj rijeci, jer bi
to bila neka milostinja, a ovaj se jo nije nau io
primati je. Moda bi u dui katkad i poelio, a to
kad nosilo ito iz bogatih ku a u siromake i ostav-
ljalo za dvorinim vratima, da ne vidi siromah ko
159
mu je donio, niti da ko vidi putem komu se nosi, a
svrha je postignuta, jer je gladnome data prilika da
osjeti ugodnost sitosti, a bez ponienja, kao kad bi
mu se dalo pred svijetom, pred svjedokom).
- No, pa kako, kako? Ja ne razumijem kako se
to moe ivjeti tako. Treba jesti, odijevati se; tre-
ba... Ti si, eto, odjeven, gotovo kicoki, na koi ti
se vidi da si lijepo hranjen, ali od ega prihod, za-
rada...?
- Od ega, od ega? Hm... tja... - i slegnuo je
ramenima, zagledavi se neodredeno u modri, op-
rani kr.
- Oprosti, moda je ovo nezgodno to te pitam!
Znam da je teak odgovor, ali prijatelj sam ti, to
zna, pa me zanima i pomogao bih ti. iv ovjek
jesti mora, a niko ne da tek onako. Svako trai no-
vac. Znam da si ti mogao dane i dane piti crnu ka-
fu, ne spavati po nekoliko nodi kad smo se bojali
da su nam goni i za petama, ali danas, kad si tu,
reci mi ako moe, ako ovo ne zadire previe u tvo-
ju intimu.
- Bolje da ti ne govorim. Svaki put zatekao sam
kod kude ve eru; svaki put imao sam ru ak, a es-
to se jela ni dotaknuo nisam. U domu nas je etve-
ro. Tri ene i ja. Tri ene: baka, mati, sestra Hasni-
ja. Jedna od druge trideset i pet godina starija.
Hranimo se li em. Nije to li e ni od pinata ni
od kakve druge biljke, nego obl,igacije, obligacije,
la. Pie stotina, zna i trideset. Ceka p godine i
odree kupone, a treba ih mnogo imati pa da ne-
to dobije. Odree dakle kupone i ima malo no-
vaca, toliko da ne umre, a jo manje da ivi. Oni
koji su te arene papire prodali kad su ih primili,
ako se nisu preselili u neizvjesnost, sada izvjesno
ive kao smetljari, maltari, podvornici, a moda
160
pogdjekoji od njih i kao pisari Po kojekakvim ure-
dima.
Ja sluajno imam tih papira neto vie da se mo-
e ivotariti, a mogao bih ih i za jednu nod proban-
iti. Ali, mislim, bivaju svako po godine manji i ta-
nji. (Zemlja se ne mijenja; ona je ostala jednaka,
samo, malo vie natovarena, pa je zadihana i umor-
na.) Bivaju tanji i manji, nekoliko godina pa ih ne-
sta. A ako ih mi to od njih ivimo preivimo, koli-
ko demo jo ivjeti i od ega onda?
- uje, ti to tako udno zbori. Ja ne znam, ali
ti bi mogao pisati, ini mi se, nekako, no, kako bih
rekao, neto za velike svjetske novine, neku ljud-
sku reportau, o ljudima za ljude koji hode da mis-
le. Ne znam da li si me razumio. Neku umjetni ku
reportau, tako neto...
- Ah, pusti - odmahnuo je objema rukama
umorno - gdje bih ja to. Uostalom, ko pametan to
ita? ta su novine? Stupci golicavih lascivnosti
slinavih sentimentalnosti. Zar danas istinu redi?
Eto, obazri se po ovoj ba i! Vidi onog ovjeulj-
ka u aketu i onu dvojicu dugonja u narodnoj no-
nji. Onaj mali nijednom od onih nije ni do sise, ali
zato s grdnim novcem, s kudama u prijestonici, s
ljetnikovcem na moru, s akcijama u tekstilnim
tvornicama, to se zna, a to se ne zna... Taj novac
i sve to nije mu od plade, dakle je jednostavno kra-
da. Od toga novca dade katkada narodu koji ga bi-
ra za poslanika koji vagon kukuruza. Ljudi mu se
klanjaju, mole ga za intervenciju, usluni su do
krajnjih granica ljudske servilnosti prema modnije-
mu, a pazi ga kako je malen i smijean, mali, ma-
ljuni pendek... A da si maloprije naiao kroz
grad, vidio bi ovjeka vezana lancima, s ovjom
koom preko ramena, za njim policaj, a za njima
opori djece i znatieljnika, besposlen svijet - pa
I I A. Nametak: Trava zaboravka 161
ta da radi; ide ta cirkuska druba, a ovjek s ov-
jom koom preko ramena zaustavi se na svakom
raskru i vie: Narode, ja sam ovog ovna ukro. da e me odbiti. Uostalom, ne razumijem da se
Ako ne vikne dovoljno glasno, onda ga gurne za-
kon pod rebro: Vi i glasnije! I on vide to ga
grlo nosi, a narod daje komentare: Ukrao Husko-
vi u Palate ovna, zaklao ga, meso sasjekao u ko-
tao, svario i kod ku e s djecom pojeo, pa policija
na vrata (znaju oni njega!). Nisu zatekli nita osim
kourine i kou. Sad, eno, kou pokazuje. Zar jednoga malog mjesta, nego dopisnik jedne pokra-
ne, kazna kao u srednjem vijeku, a samo zato to
je usitno ukrao. The, sve u svemu, po najboljoj
dnevnoj cijeni ezdeset. A onaj tamo, kad ode u
Pariz, u Moulin Rougeu prolumpa za nod koliko
dobije pla e za po godine. Ali on nije ukrao, jer se
radi o velikim, neobi no velikim svotama koje do-
bije za ajak iz tvornica u kojima je njegov kapital
uloen. Kao ministar jednoga resora prodaje ga
vojsci, odnosno drugom resoru. Pa to da se pie, je
li? I ko to da tiska? Gdje su te novine?
- Evo ti adresa. Jam im ti za svaku takvu reflek-
siju dobar honorar da de te iznenaditi.
- Honoraru bih se zaista prije iznenadio nego
zatvoru, pendreku i ostalim uvarima i zatitnici-
ma pravde. Ne, dragi moj, ja to neu. Misli li da
bi se to komu svidjelo? Onoj masi to podrava
novine dnevno ih kupujui, da nade neto u njima
da na se ne misli, da zaboravi svakidanjicu? Ne,
ne!
- Daj se ti lati toga posla! Jedan si od sto hilja-
da koji su ostali bez posla, ali ne propusti to! Mo-
da de ti tih stotinu hiljada mrijuckati i pomrijeti
skoro, to se popraviti ne da. Danas nije vrijeme
sentimentalno. Nema filantropa koji bi ih htjeli
spasiti. Da su gdje u Nigeriji, moda bi se naao
kakav bogati Uncle Sam da im poalje kinina i
162
pastora, da ih spasi od groznice i duevne bijede i
smrti. Ali ja tebi mogu pomoi i neu da vjerujem
odbija za jelo smok, kad se od tih obligacija ima
samo kruh. Dakle, ja imam veza. Zastupnik sam
jedne tvornice papira, najve e kod nas. Veina tis-
kara gdje se tiskaju najvei dnevnici nabavlja pre-
ko mene papir. Samo jedna rije , i ti si dopisnik
kojeg hoe lista kod nas. Naravno, ne dopisnik
jine, jednoga golemog skupa ljudi, itava naroda.
Samo tako i u to rn duhu.
- Da ti pravo kaem, jo se nikako ne mogu
odueviti time, ali ako uspijem da to vidim i osje-
tim to bi zanimalo i druge osim mene, napisat du i
poslat u na te, a ti onda daj kome hoe, i neka je-
zik dotjera ko ga zna dobro, jer evo vidi kako des-
to zapnem kad ho u da se izrazim, a katkad mi i
ne ide nikako. Ja o ovim stvarima mnogo mislim,
malo govorim, a nikad ne piem. Pogotovu gdje to-
liko vremena nisam govorio ni pisao madarski.
Davno li bjee ono nae provodenje na Dunavu.
- Davno, davno ...
I zanesoe se mislima u kraj i vrijeme preranoga
sazrijevanja i svoje miadosti. Misli su bile nekad
glasne, pa aptave i nijeme, dok je mrak praio s
istoka i plvio nebo prema zapadu, gutaju i crven,
plavet i napokon bljedo u nebeskoga zapada nad
golim krem.
,,. 163
 LJUDI IZ KRA
On nikad nije trkarao za vijestima, jer ta se ti-
de kojeg bilo itaa velikoga madarskog dnevnika
da se slukinja ta i ta otrovala lizolom jer se osjeti-
la bremenitom a ljubavnik je ostavio, kad toga
imaju napretek i kod kue. To ne bi bilo zanimlji-
vo ni onda da je ta slukinja lan neke stare begov-
ske porodice, jer i to je ve obina stvar. A kako se
njegov kolega osje ao sretnim kad je mogao
svome listi u takvo to dojaviti bilo dopisom bilo,
u veoma vanim slu ajevima (ubojstvo, samouboj-
stvo), telefonom! Kako li je bio oajan kad se za
ljetnih dana sve stia pod sunanom tegobom, pa
niko ni da umre (on bi odmah pisao: ugledni gra-
danin... potovana starica... sirotinjska majka...
velianstven sprovod... ucviljenoj porodici...), ni
da se pobije, ni da se utopi u rijeci, i sve je tiho,
mirno kao mrtvac na odru, a on nema ta da javi,
iako mora svakoga dana odaslati listu, po pisme-
nom ugovoru, barem tri vijesti, pa tako pie o po-
trebi popravka Wilsonove ulice, o polijevanju Ma-
sarykova etalita (t imena dola su i do sela) i o
ienju kanala.
Nije htio namjerno ni gledati po svijetu, a ipak
je vidio vie nego to su drugi vidjeli. Da je to to
je vidao rekao kada drugima oko sebe, oni bi se
164
nasmijali i rekli bi mu da je preosjetljiv. Iskrsavalo
je to preda nj netraeno i nenametljivo. Biljeio je
vie za sebe, jer je bio gotovo i zaboravio da je ob-
rekao Lajou pisati pokoju vijest. Tek katkad bi
poslao koju refleksiju, umornu pri u, kakav lirski
odsjeak. Ali svega vrlo malo za cijelu zimu. I sve
je bilo tiskano. A Lajo ga bodrio.
Tako je jednom pisao, prvih oujakih dana, o
Jeanu. Bio je to hrabar pilot. Izvodio je najsmioni-
je akrobacije svojim avionom, kao to mu je i djed
bio vanredan konjanik te je zadivljavao pae koji
bi provodili vojske na ustanike i iaustavljali se ra-
di odmora u Polju. Kad mu je u jednom arkanju
na granici ubijen pod njim konj, vratolomno je
brzo i vjeto s njega skoio da ga konj ne pritisne.
Tako je Jean (drugovi su ga tako zvali, jer je svaki
imao po jedno ime osim rodenoga), kad mu se po-
kvario avion na visini od osam, stotina metara, iz-
manevrirao sputanje bez ikakvih zlih posljedica
po sebe i po pratioca (osim to je odgovarao za up-
ropateni avion). Nije imao namjeru da javlja da
se jedan avion skrhao (toga bude svugdje esto),
nego da uporedi djeda na konju i unuka u avionu,
vjeto upravljanu.
Proljee propjeva u ovjeku i u prirodi, i jedno-
ga dana dode glas da su se seljaci pobili s financi-
ma u Vujim vlakama i da je jedan financ m;tav.
Vuje vlake! Sje a se on njih dobro. Brlo je jo
pred rat kad je kao djeak iao s ocem u selo da vi-
di kako im napreduju ovce. Put je vodio kroz Vu-
je vlake, a seljaci im rekli da treba tuda i i ili kad
dobro Mani ili dobrano prije zalaska sunca, jer se
vuci tada provlae iz planine k rijeci da ugase ed i
usput da u Polju to zagriznu. Jedni idu iz planine,
a drugi u planinu, i svi istim uskim puteljom prore-
zanim kroz kr kao procijep. Dva konja pod tova-
165
rom ne mogu tuda uporedo pro i, a kamene litice
u visini samo to se ne sastaju, te se vidi jedva
vrpca plavog neba, kad je vedro, a zimi, kad se na-
mrai, strah je ovjeka i danju pro i.
To bi neto bilo, ride i pode. Znao je da su to
krijumari koji tuda prolaze kao i vukovi da pro-
nesu svoj plijen iz Donjeg polja u Gornje, gdje e
ga prodati Gornjaima, a ovi de ga onda pronijeti
u blinja sela, pa ak i preko planine. Dostizao je i
prestizao seljake koji su vodili za sobom konje bez
tereta. Drva su prodali u gradu i sad se vraaju ku-
ama sa svojim brigama. (Dobio esnaest, a brizga
loja dvanaest; botana po osam, a treba je najma-
nje za jednu preobuku tri, to je dvadeset i etiri, i
onamo dvanaest, heee, trideset i est, a on dobio
samo esnaest. Treba jo dvadeset. To je jo dva-
put u grad sa dva konja, a za to treba etiri dana.)
A onda se sjetio da ne treba uriti. Nije daleko, a
istom je pola dana. Pa moe gdje u Gornjem polju
noiti. Zaboravio je ve kad je noio pod samim
nebom i gunjem. Sjeo je kraj puta i odmarao se.
Naiao je drvar, odrpan kao strailo za ptice u bos-
tanu.
- Da uzjaem, Ramo?
- Umorni su mi konji - promrmlja seljak i ne
osvrui se na nj.
- Dat du ti dva.
Strignule mu ui kao u zeca.
- Odmah?
- Evo. - I zajahala su oba. Htio je da sa selja-
kom povede razgovor, ali je znao da je on nepov-
jerijiv prema svakom dotjeranu eljadetu. (Sad je i
on istom opazio da je poao u selo bez ikakve pri-
preme.)
- Umlatili ga, a?
- Eeeh.
166
- S duhanom poli?
Slegnuo je ramenima kao da je htio rei: Nita
prirodnije od toga. Ko drukije i da ide uz Vlake
osim verceri i vuci po no i i drvari za vida, kada
se vraaju iz grada? Jahali su uporedo. Ponudio
je seljaku kutiju da savije cigaretu.
- Kako se ivi?
- Dan za dan, dok i smrt za vrat.
- Vazda u drva, a?
- Jo malo, pa de i njih nestati. Sad ih sijeemo
uvrh planine. Za dvije-tri godine sje i demo ih s
onu stranu, a onda de trebati tri dana dok se stjera-
ju u grad. U nas kod ku e samo se loe treskotine i
po kru upamo kadulju, pa time vatru loimo.
- Sigurno puite samo ekiju?
- Vala, ako si i preobu en financ, ne u ti re i
nego kakono i jest. Ako smo i seljaci, nismo pali
na glavu da za prstovet duhana u papiru plaamo
koliko se ovim Donjepoljcima plaa u Otkupnom
uredu za kilo. Mi ga kupujemo po dvadeset, pa
kad ga prokrhamo u Gornje polje, ili nam ga oni
izbace, ve vrijedi dvaput toliko, po to ga proda-
jemo planitacima, a oni ga dalje nose i pronose. -
Najednom se zaustavio u pri anju, kao da sebi
predbacuje: Jesam li budala? Sve mu kazah, a
Bog zna ko je i ta je . - A to ti ide gore? Da nisi
sudac? Rekoe jutros, kad sam poao u grad, da
ekaju nekakvu komisiju.
- Nisam ja u torn poslu. Prahnulo mi da izadem
malo gore. I prije sam izlazio s ocem, pa i djed mi
je izlazio, i pradjed i ukundjed. Gore u Zlomui-
ca...
- Pa ti si, onda, Durani .
- Jesam.
- Pa to e sad a gore?
167
 Eto, kaem ti, na um mi palo da obidem malo
gore, iako ja ondje nemam nita svoje.
U njih lei onaj financ to je ranjen, a onaj
jadnik u Vlakama. eka komisiju. Strahota u njih i'
pogledati. Kraj puta lei nauzna , rascijepljene
glave, a svukud okolo poprskala krv. Mora da je
sino prigustilo obojima. Jer je i iza vercera ostao
krvav trag do pod selo. Zapuca sino oko ponoi
kao da so baca na vatru.
Bude li toga esto?
- Pa i nije. Kad se ovako to oglasi, onda i fi-
nanci bolje uvaju kasarne, a i verceri promijene
neko vrijeme put. Nevolja je to jedna. Onako
zdrav, mlad, pa eto sad gotov. A moda ima enu i
koje dijete? Jad, pa eto ti! Zivjeti i oni moraju, a i
mi. A u ovakvim stvarima stradamo opet mi i oni.
Kaem mi, ali ja bag o tome nisam nikad radio.
Seljaci iz Donjeg polja, gdje samo o duhanu rade,
prebace ga nama, osim ono to predadu Otkup-
nom uredu, a mi dalje drugima. Zaradimo togod i
mi i oni, a i financi slubu vre. Uhvate koga, gdje-
god pripucaju za kim, moda koga i rane, i ubiju,
pa eto i pokojem se od njih smrkne. A svega toga
ne bi trebalo medu ljudima...
Bi li se imalo gdje gore no iti?
Pa lako je za to ako nisi izbirljiv. Gdjegod u
pojati po slami gunj baciti, a drugim se pokriti, pa
ko carska majka...
Bi li me ti primio na konak?
Bih, pa kako ti bude. A sad demo malo sjaha-
ti. Strmenito je ovud, pa kad bude i ivina, grjeho-
ta ju je muiti.
Sjahali su i sprva malo geguckali dok su otegli
noge, preuljane o drvene stranice samara. Kroza
drijelo Vujih vlaka vjetar je s planine bridio. Ko-
nji su uznemireno strigli uima im su unili u kla-
168
nac. Tu je dan uvijek kratak, jer se sunce rijetko
nadviri nad dubinu.
Eto, jo malo, pa demo izbiti do onoga
mrtvog. Evo za ovom prvom okukom. Ha, eno
dvojice andara na kamenu. Cekaju sigurno komi-
siju. A pod kamenom je on, siromah.
Doli su i nazvali Boga andarima, koji su bili
ukrueni i utljivi.
Jeste li se obazirali ide li kakva skupina ljudi,
komisija?
Nema nikog za nama dokle oko zahvata.
ini mi se, morat demo ovdje no iti.
Pa kad se ovo svri, izadite malo gore. Dobro
mi doli kad god naidete.
Hvala, doi demo moda i veeras, ako kojom
sre om izbije komisija.
Obazirali su se na leg koji je raskora en leao
ukraj puta, pa zajahali konje i poli dalje.
Kao kad se putuje dugim tunelom, u kojem dim
gui putnika, pa se izade iz njega i otvaraju se svi
prozori na vagonu, tako i Ibrahim Durani osjeti
neko razvedravanje u dui kad ugleda pred sobom
polje. iroko i ravno, makar gdjegdje i izbijao tvrd
kamen usred njive ili livade, a nasuprot klancu
blag uspon planine, gole, kamenite, samo na najvi-
im vrhovima sa neto bukava, ono mu obli toplo-
tom i njeno u svu nutrinu. Na ustalasanim mjes-
tima kue sitne i uurene pojate i torovi. Boja-
ljiv dim nad gdjekojim krovom.
Eto, k meni demo. Smrkava se. Valjat de to
zaloiti pa pod gunj.
Ja bih volio gdje na izvanu da izbaci malo
slame i jedan gunj.
Rano je jog za spavanje na izvanu. A ovo je
kao u planini. Ako ti ba ho e, onda du i ja noiti
kraj tebe.
169
 Prolijetala su djeca kraj njih, zagledavala se u
stranca i bjeala.
- Je li vam matereina doma? - upitao je djecu
kad je doao u dvorite i svezao konje.
- Jest - odvratilo najstarije.
- Kai joj da sam joj rekao neka poloi konjima
i rleka mi poalje anak mlijeka i dvije kaike na
guvno. I hljeba. A ti iznesi tri gunja!
Na guvnu su veerali kruha i mlijeka. Crna kru-
ha i tvrda. Ni ivot tu nije bolji od kruha, od takva
kruha.
- Kako je s mlijekom u tebe? Ima li ga dosta.
- Varenike koliko Bog dadne, ml anice koliko
domaica hoe.
- Ti sve na alu okree - nasmijeio mu se Ib-
rahim.
- A da to bi jadni ovjek?
- Hoemo li ovdje i lei?
- Hoemo. Daj, Sajo, gunjeve.
Namjestili se na slami, po kojoj je gostu bio ba-
en gunj, a drugim se pokrio do vrata. Veliki pas
tornjak smotao se nie njih, pokrivi repom gubi-
cu, poto je dobro onjuio gosta.
- ta misli, Ramo, ho e li sutra osvanuti lijep
dan?
Ali je seljak ve spavao. Uostalom, moda on i
nije Ramo, misli Ibrahim, ali je ovdje svaki dru-
gi ovjek Ramo. A on je gledao nebo.
Zvijezde, sestrice drage, zvijezde, gledam vas i
miran sam gledaju i dubinu neba i va sjaj. Svaki
ovjek ima svoju zvijezdu na nebu i duu u tijelu. I
kad se zagleda u koju zvijezdu, pa ako pogodi da
je to ona prava, ona njegova, onda mu dui otje-
nja njegovo tijelo, i ona mora odletjeti i utopiti se
u zvijezdi. Ima okrutnih ljudi, a njihove su zvijez-
de one krvave. Njih nema mnogo, ali su sve krup-
170
ne. Ima umnih ljudi i zlatnih zvijezda, a zvijezde
onih nevinih bistre sit, one najsi unije blijede ne-
beske pjege, onaj bezbroj posijan na nebu iznad
mene i iznad svakoga ko gleda u nebo. Zvijezde
marnih ruku. Da, ona najsitnija, ono zrnace bise-
ra zvijezda je ovoga ovjeka kraj mene to lei.
Zvijezde, sestrice drage...
- Bogme si spavao da ne moe bolje. Doli i
andari iza velikih jacija, i pa ad se uzlajala, a ti
kako si legao, onako i zaspao, pa spava li spava.
Tako ga Ramo ujutro die da se okrijepi mlije-
kom.
- Je li komisija dola?
- Jest. Ojutros de onoga financa u grad, a oni
li u selo. Sjatilo se ojutros jog nekih andara osim
nae patrole.
- Pa i ja du k njima da vidim to su pronali.
- Zajedno demo. Oni su u Zlomuica.
Zlomuice imaju osim svojih ku a i staja jo
jednu visoku zgradu, kulu, to im je pripala iza ra-
ta. Durani a kula. Nije ga to nimalo potreslo. Pre-
gorio ju je davno. Covjek se u nesrei tjei da nije
sam. A s njim sauestvuje sto hiljada. U kulu se
navraaju obi no gospoda: komisije, ovako kojom
zgodom, lije nici kad urezuju ospice, geometar
kad dijeli dva pedlja zemlje etvorici bra e.
Komisija je sjedila u ardaku, a on ne pode od-
mah gore, nego sjede na kamene stepenice koje
svana vode na prvi kat. iroko dvorite bilo je po-
prnjeno. Stara baba uila kraj tora i isputala ko-
ze, muzu i ih na vratnicama, prome ui im divu
medu noge i poteu i za sise.
- Rke, vuk te zaklao, zar nisi mogla priekati -
proklinjala je baba kozu, kupe i brabonjke s mlije-
171
ka. - Prrs bara, na, na - baba ih proputala jednu
po jednu trcnuvi od svake iz sisa po dva-tri pje-
nuava mlaza jomue.
Do tora je bila via kua, i dim se provlaio
kroz krov od raene slame. Tamo je snaha tucala
jaja u tavu za gospodu u ardaku. I dola mu mi-
sao na sliku po kojoj je on uio jezike dok je iao u
gimnaziju: Dans la cuisine la jeune villageoise pre-
pare le dejeuner. Sur le seuil de la porte la grand'
m ere est assise. Elle tient son petit -fils sur ses ge-
noux. Le petit caresse un mouton blanc. ber den
Steg, der ber den Bach fhrt, geht ein Mdchen.
In der linken Hand hlt sie einen Strauss von Veil-
chen. Za babu, naravno. I neke lastavice prve gni-
jezdo pod krovom ku e, kojoj bi ovdje rekli dvo-
rac. I djed trijebi gusjenice s trenje koja je u eva-
tu, a djeca, s neizbjenim vijencima od li a na zla-
tokosim glavicama, igraju kolo. A nad svim tim
bojim blagoslovom pjeva eva u zraku.
Baba je pomuzla i posljednju kozu, a curica od
dvanaestak godina otjerala ih iz dvorita putem u
planinu. Jedno dijete od pet-est godina, zavezana
ela nekakvom krpetinom (uop e, ovdje su sva
djeca imala ili voruge na glavi ili razbijeno pa po-
vezano elo), uvlailo se u kokoinjac da izvadi ja-
ja. Snaha je pronijela kajganu u ardak.
Malo nakon jela sili su u dvorite i snijeli ra-
njenog financa, blijeda i povezana da su mu same
oi virile.
- Strano je bilo - aptom je govorio. - Nisu to
bili ljudi nego divovi. Dvadeset ih je bilo, ako nije
vie, a nas samo dva. Jadni moj drug! Nosili su pu-
ne vre e. A kad smo ih pozvali da stanu, ni obazi-
rali se nisu. A kad je on opalio iz puke, onda su i
oni osuli iz revolvera kao roj p ela. I umakli ova-
mo u selo.
172
- Pa gdje su ti andari? - razgoropadi se sudac.
- Zar nisu nikog sumnjiva nali u selu?
Ali ni andari nisu sjedili skrtenih ruku; porno-
lie se iza ugla gone i gomilu seljaka, koji su pri-
dravali jednoga ranjenog u nogu.
- Jednoga smo pravog nali. Krv je tekla putem
do pod selo, pa je morao biti u selu, jer nije imao
kada otii u planinu. A ni ovi nisu isti. Svi de se
oni u zatvoru iskazati.
Za njima su povirivali drugi seljaci to su ostavi-
li posao toga dana, da vide kako de se to sve svri-
ti, i bojaljivo stupali u dvorite, dre i se zida. A
ranjenik zvjerao o ima po skupu, ibajui biem
svojih pogleda po uniformama i odijelima koja ni-
su kao u njega: bijela koulja, modre vunene aki-
re, crvene dokoljenice, zeleni pas i fes sa arenom
mahramom i sve kao namjerno izderano, sa za-
krpom na zakrpi.
- Deder ti nama reci ko je bio s tobom? - pita
sudac.
- Ljudi.
- Koji su to ljudi?
- Vi ste kole svrili pa sve znate.
- Daj ti nama, dobar oj e, njih kai, pa de i te-
bi lake biti.
- Mene ste ljeh uhvatili, a prije ete mi duu iz-
vaditi nego ime ijednog od njih prijede preko mo-
jih zuba.
- E pa kad je tako, nema se to ekati. Treba i i.
Namjestie ga na konja. Bio je to Ramin konj, a
na sebi je nosio Ramina ranjena brata.
I Ramo je sino onako zaspao odmah kad je
legao, kao da nita ne zna, misli Durani , pridru-
ujui se golemom skupu koji je kretao u grad. A
sigurno ima i njegovo neto ondje, kod one krvi i
krvavog trupla u Vlakama. I kad pr e juer onu-
173
 da, i ne pogleda le niti se promijeni u licu, kao da
prode kraj krepane ui.
- E, tako danas idem daba u grad - tui mu se
Ramo, a sve se u dui boji da i njega ne zadre koji
dan u zatvoru. Da sam barem na onog konja nato-
vario drva, da izbijem dananji troak. A ovako de
biti reda otkinuti od onog ju eranjeg. I Bog zna,
ostat de tamo sigurno godinu, to mu ne fali, a meni
je reda raditi i za svoju i za njegovu ku u.
A ranjenik se gri na konju i mrti se, drei se
za jabuku na sedlu, dok na drugom konju financ
kunja zavijene glave kao novoro ene.
A do tri mjeseca, kad je izlijeio nogu u bolnici i
osuden na godinu strogog zatvora (nije nikog odao
od svog drutva), iao je s drugim kanjenicima pi-
lati drva. Jednog dana vidje ga Durani kako se iz-
maknuo od posla (pilao je drva u podrumu neke
dravne ustanove) i priao podrumskom prozoru
iznutra, a Ramo ui vani, u uzanu vrtu kraj ulice,
zapalio cigaretu pa je pui i dodaje kroz prozor
hapeniku, koji je s poudom udie i brie opet do-
daje Rami, da ga straar ne opazi, a Ramo je tek
mete na as sebi u usta, pa kad uhvati straereve
oi, opet je dodaje bratu koji mu ape:
- Smiju li sada zasjesti u Vlakama? Pronosi li
se?
- He, he - smjeka se Ramo - dok god ga oni
plaaju po etiri, a on se moe prodavati po et-
rdeset, pronosit de se vazda. Pa da i zaspu Vlake
kamenom, prokopao bi svijet sebi drugi put.
174
PREPORUKA
Hasnija nije jog ni znala teinu rije i prevrat
kad je on prevrnuo ivot u o evoj joj kui, i svima
koje su grani ile s njom, i onima sve dalje, dokle
ne bi ljudska noga ni za petnaest dana dokora ala.
Ona je ula obijesne oslobodene kmetove koji su
polazili s pazara i kroz mahalu propijevali:
Prometle se ljive u roga e,
a Behrami age u kopae...
ula je a nije razumjela ni rije i. Bila je tada jog
djetece, a bila je dijete i kad bi nekoliko godina
poslije izala za avlijska vrata idok je vani bura
cviljela kroz telegrafske ice i dizala pijesak od ko-
jega bi oi pokrvavile, obijesno govorila za ena-
ma koje su se umorne vra ale iz duhanske tvorni-
ce:
Idu ene iz fabrike,
crvene se ko paprike.
Ali je dolo vrijeme i saznala je za znaenje pri-
je izgovaranih rije i i stidjela se svoje djetinje obi-
jesti, koja je bila samo obijest sita djeteta to ne
zna koliko treba mahova tijelom, a esto i ponie-
nja da dijete ne zacvili sa gladi. Kad je dola ne-
staica u kuu i s njom svakojake nesre e, ona je
pola u brijanicu da radom nahrani etvera usta.
175
Jednoga je dana u njoj ena (eljna da proivi koji
ugodan asak daleko od teke svakidanjice) pre-
vladala radnicu koja je morala sapuniti brade niz
koje su curile pohotljive bale i glaati nokte na ru-
kama koje su se znojile u njezinima, pa s prvim
strancem koji joj se svidio krenu na more. A kad
nedugo zatim nestade u njega sredstava za idili an
ivot, ona, koja nikad, otkada je znala neto htjeti,
nije htjela da bude nekome na teret, vrati se u rod-
no mjesto. I povu e se u svoju ku u. Raditi u bri-
ja nici nije vie htjela. Bolio bi je svaki krivi po-
gled ovoga udnoga malogradskoga svijeta to
prezirno gleda djevojku koja je doivlela mukarca
i to se divi mukarcu koji doivi mnogo ena. Da
veze ipke i da za sedam dana rada od zvijezde do
zvijezde dobije najmanju nov anicu i skoru krat-
kovidnost, to nije htjela, jer za to ne bi mogla dobi-
ti ni kruha bez smoka, koliko je trebalo njezinu
zdravu i skladnu tijelu. Nije htjela ni da prolazi
kroz muke ruke kao roba da bi se time izdravala,
jer je sad osjetila da je takav ivot njenu sestru Ne-
dretu kroz trnje ponienj doveo do ranog groba.
A zima je blizu i porodica trai vie nego za arko-
ga ljeta i jeftine jeseni, kad je dovoljno i onih ne-
koliko kupona od beglu kih obveznica to ih je
brat Ibrahim ljubomorno uvao.
U kui nije htjela da pita koga: ni bbu koja
kao okamenjena sjedi vje no na jednom mjestu, ni
majku koja mora biti u kui za zakljuanim dvori-
nim vratima, jer je to jedini nain da je sprijee u
kleptomaniji, a brata sada nije mogla pitati kad je
u zatvoru. On se, na svoju nesre u, sluajno sastao
sa starim poznanikom Madarom, dopisivao se s
njim, preko njega zapravo slao neke reportae u
madarske novine, i to ga je dovelo do sobe sa
skromnim namjetajem, duge etiri, a iroke dva
176
metra, s jednim prozorom pri stropu, na kojem su
vrste unakrsne eljezne ipke. Mislio je da ima
neke novinarsko-knjievne sposobnosti, a bio je
nesposoban da smiljeno odgovara na unakrsna
pitanja, pa sad tu mora da eka na glavnu raspra-
vu, a onda ko zna kamo de s njim i da li de se moi
opravdati zbog svoga pisanja o ljudima koji sa ma-
lo ili nimalo truda imaj u mnogo vie nego oni koji-
ma su u ivotu vedri dani rijetki, a kosti im pucaju
od umora.
I njemu treba togod p'oslati u zatvor, jer onome
koji je uvijek jeo za stolom sa tri- etiri osobe teko
se priu iti na jelo koje se pripravlja na metrike
cente. A onda, svega pomalo nestaje u ku i, jer se
novac od kupon drugoga polugodita gotovo is-
crpio.
Prvi je snijeg na planinama pao i prvi je studeni
sjevernjak procvilio kroz tijesne ulice gradske i za-
vukao se pod mravu kou, prilijepljenu na rebra.
Subota je, predveer. Radnice su prolazile iz du-
hanske tvornice, svra ale se u du an i kupovale ro-
bu, i kad je trgovac vidio da im jog ostaje novaca
na dlanu, onda im je silom gurao lijepe jeftine der-
dane i rupce i rudenjake, koje mogu i na dva-tri
puta platiti, i tople arape. Sve je to Hasnija gleda-
la s prozora i sjetila se djetinjstva i bezbrinih lu-
dorija, gledaju i ove djevojke i ene to im je vje-
tar natjerao krv u lice. Idu ene iz fabrike, crvene
se k paprike. 0 kad bih ja mogla dobiti posla u
fabrici! Ali i tamo esto otputaju na desetke rad-
nica, jer nema uvijek posla, ili rade pfeko dan, pa
se u subotu dobije na dlan tanka zarada.
U ponedjeljak bilo ih je vie nego obi no. I da-
lje svaki dan bivalo ih vie, jer su seljaci dogonili
duhan na otkup. Odlu ila se i Hasnija da pode, ne
bi li je primili. Snana je, u ruke se uzda, mo i de
12 A. Nametak: Trava zaboravka 177
izdrati. Obukla je materinu feredu, da se pozna-
nici ne osvr u za njom. Vie od godine nije iz ku e
izlazila, a prije, dok je radila u brijanici, nije se
pokrivala.
Pred kancelarijom ekalo jog dosta ena. Radni-
ci se vrzli hodnikom, prolazili preko mnogih stepe-
nica, a iz susjednih se zgrada duo tropot strojeva
koji su rezali duhan, punili cigarete, odbrajali ih u
kutije, ili su rezali daske za sanduke u koje e se
slagati kutije. Ulazile su u sobu i neke se dulje za-
dravale, a neke odmah otputane ili primane. Iz-
lazi uplakana ena, mrava i bremenita: Kau mi,
nije za mene da radim naporne poslove, nego da
se odmaram jer sam u blagoslovenom stanju. Bog
njih ovako blagoslovio! On mi u retu, a kod ku e
troje gladne djece, ne zatekla ja, da Bog da, nijed-
no ivo, ili ja iva do kue ne dola... tekim radom unitavate svoje zdravlje. A zarada
I tako se ekaonica prazni. Iz kancelarije za pri-
manje radnog osoblja izlaze snane ene, koje od-
mah upuuju na rad, a one slabije vra aju kui.
Ulazi Hasnija i skida feredu. inovnik i lijenik
koji primaju radnice gledaju je s udivljenjem. Li-
jenik, kao da kupuje kravu, opipava joj miice.
Sposobna za rad. Uzima je za nogu, iskuava
vrsto u lista i stegna.
Zar i to mora biti? pita ona, a sili se da bude
hladnokrvna i nee da porumeni.
J, treba znati da li moete izdrati osam sati
stoje i uz klupu i prebiru i duhanske listove. Ka-
ljete li kad?
Ne, ne sjeam se. Nisam obra ala panju.
Skinite koulju!
Posluala je. Lijenik je prislonio uho na leda i
oslukivao drhtaje prestraena srca. Sad ovdje, kao
i prije u brijanici, osje ala se kao srna medu psi-
178
ma i lovcima koji su je okruili i uperili u nju pla-
mena drijela puaka.
Ne, gospodice, niste vi za rad u tvornici.
A zato, molim lijepo? I ve osjeti suze u
grlu.
Vaa plua ne mogu podnijeti napor ovakva
rada kao to je ienje smolastih duhanskih listo-
va, slaganje i odabiranje to die neprimjetnu pra-
inu koja nagriza plua. Ruke su vam vrste, noge
takoder mogu izdrati dugo stajanje, ali za prsa,
ako i dobra sada, postoji opasnost lakog oboljenja.
Uostalom, milostivice...
Nisam ja nikakva milostivica. Ja sam radnica i
hou da budem radnica.
No, no gotovo je tepao inovnik kraj lijeni-
ka ja nisam nita runo rekao. Grehota je da vi
se moe na i i lakim poslom.
Kakvim, na primjer? prkosno je rekla obla-
ei koulju.
Zato veliko naprezanje, a mala zarada, kad vi
moete imati sve ugodnosti, tako re i, bez imalo
truda.
Ali, eto, ja hou da radim. I nije mi ivotni cilj
lekarenje i uitak o kojemu vi sa puno ara a ma-
lo duhovitosti govorite... Nego, molirn vas, gospo-
dine doktore, mogu li ja na svoju odgovornost biti
primljena na rad?
Ne moete. Ja ne mogu uzeti na duu taj gri-
jeh da vas ovaj rad surva u bolest i moda, u smrt.
,
A da li vi svaku radnicu tako savjesno pregle-
date?
Lijenik se smjekao, ne znajui da li da zavri
ovaj razgovor, koji bi on produio da nema tre e-
ga, nepoeljnog, koji odgovara katkad i nepitano:
iz' 179
 - Zavisi od toga da li je osoba koja se pregleda
vrijedna svake panje.
- A zar ima radnica koje ne zasluuju svaku
panju?
- Kako se uzme. Mi sortiramo duhan u est
vrsta; prva je najskuplja. Ni sa svakim se duha-
nom ne postupa jednako, a kamoli bi sa svakim
ovjekom.
- Vidim ja da nije bojazan za moja plu a ono
to mi prije i ulazak u ovu tvornicu, nego neto
drugo.
- Inteligentni ste i pravo razumijete, a eto, kao
da neete da se pametno vladate.
- Ako yam je to na to smjerate pametno vlada-
nje, onda mi zaista nije tu mjesta. Zbogom.
- Do videnja - rekao je inovnik, a lijenik, po-
stiden, proapta Zbogom!
- Dobro su te kroz ruke propustili - do ekale je
radnice to su ekale da produ kroz iste ruke. -
Ostala si u sobi koliko drugih pet.
- I nisu me primili - prodrhtala joj suza kroz
grlo.
- ta se pravi kao svetica? Zaradila si za po so-
fa to ne bi u tvornici za petnaest dana.
- Ne grijei due, eno!
- Kakva dua? ta? Kad iza takve ulizanice do-
dem ja, ovakva orava i ospiava, ne e me ni po-
gledati.
- Nisam ja, eno, drgo moja, kriva, to me Bog
ovakvu stvorio, pa mi ljudi ne e da dadu posla, da
ga sa deset svojih prsta radim, nego trae moje kri-
lo i prsa, oko njihovih se, dabogda, nespomenica
ovila! - I suze joj provree u nuglacu i potekoe
niz obraze. One to su ekale poalie je, a jedna
joj se starica pridrui i sa mnogo suuti svede je
drhtavu niza stepenice.
180
- Dijete moje, ako ba na drugoj strani ne mo-
e nai posla, nego ti je ovo jedino mjesto, otidi
Ahmet -efendiji Bliskavcu; on je prijatelj s upravi-
teljem tvornice. Neka mu on jednu rije rekne, vje-
ru,l mi, primit e te odmah u posao i mimo lijeni-
ka, i nee te drati kao sezonsku radnicu, nego kao
stalnu.
- Gdje on stanuje?
- U Branjevini; odmah mu je kua kako se ude
s glavne ulice. Imaju dvoja vrata u ku i. Unidi na
prva. Tu je njegova soba.
- Hvala ti, eno, Bog ti platio, a i ja, kad mog-
nem, oduit u ti se.
- Nita, drago, ja bih svakom pomogla.
0 kako je teko do kruha doi, uzdahne idu i
Bliskavcu. Nije mogla pravo shvatiti odakle je on
tako utjecajna osoba.
Odavno ga je poznavala.
Njegova je soba bila ukusno namjetena, samo
gotovo polumrana zbog oleandra pod prozorom.
Pisai sto s telefonom, mali ajni sto u jednom ug-
lu sa tri fotelje naokolo, uz jedan zid otoman, pre-
svuen lanenim platnom, a kraj vrata umivaonik.
Uinila joj se soba na prvi mah kao lijenika ordi-
nacija. Jak, rumen, neto prosijed gospodin zako-
vrenih brkova sjedio za stolom i listao novine.
- Izvolite, hanumice, sjedite. Koja vas je srea
donijela k meni?
- Srea, kad yam dode ovako nesretno stvore-
nje, kojemu ne daju da poteno zaradi, to se rek-
ne, koricu kruha?
- Kako to? Kakav vi to posao traite?
- A gdje se danas jo moe na i posla osim, bar
u sezoni, u tvornici duhana? Jutros sam bila ondje,
181
ali me ne htjedoe primiti, jer su mi toboe plu a
sklona oboljenju zbog loa zraka u radionicama za
odabiranje lia. Makar sam ja govorila da me pri-
me na moju odgovornost, ne htjedoe. Jedna me
starica uputi k vama, jer vi imate velik utjecaj na
gospodina upravitelja tvornice, pa sam dola i lije-
po vas molirn da me preporuite da bi me primio.
- Hou, drage volje. Dajte, sjedite, nije hitnja, a
ja u to sve telefonom udesiti. Ho ete li aj ili kah-
vu? Neto toplo da se zgrijete?
- Hvala. Zgrijali su me danas uvredama, pa mi
vatra i sad posipa lice.
- A ko to, moliin vas, ko vas je vrijedao?
- Tamo jedan inovnik koji je htio na svaki na-
in da ja zaradujem drukije novac. Pa i lijenik je
nianio na to, ako je i bio pristojniji. A kad sam se
s pregleda vratila u ekaonicu, tu su me druge e-
ne doekale gorim pogrdama nego kakvu bludni-
cu.
- Ah, bezobraznici jedni! Oprostite mi za ovaj
izraz, zar tako oni zloupotrebljavaju svoju slubu?
No, to de zapamtiti. Dajte, raskomotite se, mourn
vas! Skinite feredu!
Uze ibicu i zapali piritnja u. Plamen je obavio
limenu posudu u kojoj brzo proklju a voda. Za-
malo se miris aja rasprostrije sobom. Kora od ja-
buke mirisala sagorijevaju i na pei.
- Nije potrebno bilo, Ahmet - efendija. Niste se
trebali truditi.
- I da je to vie, ja bih se potrudio. Hoete l i
malo ruma?
- Hvala, ja du malo limuna.
Pili su polagano. I oekivali su ta de se po aju
zapoeti.
- ta yam je taj inovnik rekao?
182
- Pa rekao mi je da nije za mene teki posao ko-
ji daje malu zaradu, jer ja mogu imati sve ugod-
nosti bez imalo truda. Nekako je tako, otprilike,
bio govor, a znaenje sam odmah shvatila, jer, na
alost, nisam vie dijete.
- Vi ste slatko i draesno dijete.
Ona je naglo ustala.
- I vi ste poeli?
- Ah, ne. Ja to samo izri em sud iskrenog divlje-
nja, i nemojte me, molim vas, krivo razumjeti. Za
dokaz, evo, odmah sam voljan da vas preporu im.
Oprostite to zaboravih vae ime. Kako rekoste da
se zovete?
- Oprostite vi meni, jer ja yam ga zbog vaeg
preljubaznog doeka ne rekoh pri dolasku. Ja sam
Hasnija Durani eva.
- Hasnija?
- Da, Hasnija Durani eva.
- Ne mogu da se snadem. - I ruka koju je pri-
nio slualici pade mu na sto. - Vi, vi? Pred godinu
i p nestalo vas, odonda vas nisam vidio, i sad naj-
ednom u feredi.
- Bio je to itav roman.
- Vjerujem. Ja vas nisam prepoznao. A sad zbi-
lja vidim na licu one vae crte, samo su sada zreli-
je. I bolje yam stoje.
- A ja sam vas odmah prepoznala, ako i niste
onako... izbrijani kao prije godinu i po. - Na-
smjehnula se.
- Da, nije bilo vas u brijanici, pa nemam razlo-
ga da ee tamo zalazim. A zbilja, kad ste se vrati-
li ovamo?
- Ja sam malo dana bila izvan grada, na moru, a
onda sam se uvukla u dom na sirotinjski kao spu
u kuu, i tu tavorim s majkom i bbm. Brat je u
zatvoru.
183
 - Da, zbilja, neki dan uo sam kako govore o
njemu.
- Je li, zaboga, opasno za nj?
- Tako, tako. Ali budite bez brige! Ako budete
dobri meni, ja du se zauzeti na odlinu mjestu, i bit
e osloboden.
Uzdahnula je.
- Danas, kao nikad dosad, poalila sam i to se
sviam ljudima i to sam uope ensko. ta ho ete la nekoliko bijelih dana. Uvrijedila sam ovjeka
zaboga od mene? - Priguivani vrisak htio joj je
prodrijeti prsa.
- Ne, ne. Ta nita. Eto, nita ne u. to ste dud-
novati! Nita. Ja tako. Meni se to samo otelo.
- Idem. Oprostite to sam yam smetala.
- Ama, ne, zaboga. Ne budite dijete! Dopustite
da se malo porazgovaramo. Eto, vidite kako je to
smijeno. Sjedimo tu neko vrijeme, a ja ne mogu
nikako da se sjetim ni ko ste, ni da yam iskaem
duno potovanje. Eto, sjedite ovamo kraj mene
na otoman, kao da sam yam otac! Pa otprilike
imam toliko godina da bih mogao i biti. Evo vidi-
te, poeo sam i sijedjeti. Tako. - I jog je kojeta go-
vorio ne znajui ni sam ta bi htio rei, a elei da
je zadri, zaustavi, jer moda de mu ipak uspjeti
to nije nikom uspjelo koji je radi nje dolazio u
paravalovu brijanicu.
- Da, sjest du, ali samo zato to ste rekli da ete
sa mnom biti kao roeni otac. Vidite. Ja traim
ovjeka s kojim bih se mogla porazgovarati, a ne
ljubavnika. Ja traim rda od kojega bih se mogla
umoriti, da bih mogla misliti na njegovu vrijed-
nost, a ne da je rad koji se trai od ljepih ena sa-
mo skupo raskora ivanje. I uinit ete mi golemu
uslugu ako me preporu ite da radim u tvornici za
petnaest dinara na dan, veu nego kad biste mi na-
li ne znam kako bogata ljubavnika...
184
- Zbilja, ako vas ne vrije a, recite mi neto o
onom udnom strancu s kojim odoste davno, pred
godinu i po.
- Dojadila mi amotinja u kui, u gradu, u
ovom svijetu koji me okruuje. Doao je Hans koji
je obeavao vie nego je dao, kako to valjda vazda
u takvim obe anjima biva. Vie da odem nekud
nego zbog njegovih obe anja otila sam i proivje-
koji me voli i koga sam ostavila zato to je morao
ivjeti u ovoj sredini, koja mi je onda uasno teka
bila. Pola sam s drugim, ali sam ljubav ponijela i
sauvala za prvoga, koga sada ne u da pogledam
samo zato da samu sebe patim. Ho u da trpim
zbog uvrede, to sam mu je nanijela poavi za tu-
dincem namjernikom... Previe pri am, a dola
sam traiti preporuku za posao.
- Preporuka je ve tu. Vi samo priajte.
- Eto, gotovo je. Bila jedna neugodnost, a sad
nastala druga. Zakucala nestaica na vrata. Kad se
brat oslobodi, bit de drukije u kui.
itava pri a nije na nj uinila nikakav dojam,
on je samo elio nastaviti ondje gdje je Hans pre-
stao, i dok je ona govorila, on je samo o torn mis-
lio. Njegove su drhtave ruke traile njezine ruke i
stegna, kako je i lije nik jutros istraivao njezinu
izdrljivost. Ona je sjedila kao kamen. Najednom
je raspuila haljinu i poela se svlaiti. Bio je uz-
buden, nije znao kako da protumai tu njezinu
promjenu. Legla je na otoman.
- Izvolite! Ako bag i to mora biti da bih dobila
vau vrijednu preporuku za posao, onda ne bra-
nim. Sarno alirn to ne ete doivjeti to o ekujete.
Na ovom otomanu lei daska. Ili, ako hoete da
me zagrlite, vidjet ete da ete osjetiti pod prstima
mrzli kamen.
185
 Gledao ju je razrogaenih oiju, a onda zausta-
vio zapo eto raskop avanje. Prihvatio je za tele-
fon.
- Halo, tvornicu duhana molim.
- Halo, gospodina direktora molim.
- Halo, jesi li ti to, Huso? Ovdje Ahmet. Molim
te, primi jednu radnicu medu stalne. Zabiljei, zo-
ve se Hasnija Durani . Halo, da, Durani . Jest,
njegova sestra. Da, ali ta se to tebe tide? On za
svoje odgovara, a ona mora da izdrava cijelu po-
rodicu. Uposli je tamo u pakovanju cigareta. Neka
lijepi vinjete ili tako to slino. Ne, ne, halo, ne, I DOBRI I ZLI BONJANI
stari greni e. Nije to ti misli. ^ hvala ti! Zdra-
,

vo!
Ona je jog leala.
- Obucite se, uredio sam. Moete po i.

186
 DOBRI BONJANIN

Kao djeca, za rata, bili smo susjedi, a kasnije,

kad mu se otac s bojita vrati, nakon kratka neus-
pjela trgovanja u gradu, odoe na selo, na djedovi-
nu. Otada ga nisam vidao, a ljetos me put nanese
kraj oeve mu ku e. Ushit i veselje u oca mu i maj-
ke, i sestara, koje su bile mnogo mlade od nas kad
ni mi nismo bili odrasli kao sad - a on je sjedio po
strani pod smokvom, slgao ubrane smokve u se-
pet, da ih malo kasnije preda kolaru za odvoz na
stanicu.
- Kako si, Hajrudine?
- Dobro - odgovorio mi je suhim glasom, ne di-
ui pogleda s posla. Zaudio sam se, a otac mu
odmahne rukom, u znak da ga ne pitam nita. I
kradom uprije prstom u elo.
- Hajdemo na ardak - zovnu me Velibeg.
Udosmo. Iako poseljaen, sauvao je neto dav-
nanjeg begovskog porijekla u pokretima, redu,

I istoi. Ku a nije zaostajala za kojom bilo boljom

gradskom ku om. Zbog ljetne vru ine dignut je
bio ilim s poda, a kroz otvorene prozore dolazila
je hladovina s rijeke. Davnanji njihov ljetnikovac
sad je pretvoren u stalno obitavalite, a on, beg, ia-
ko ni sublizu bogat kao nekad posavski begovi,
sad je tek na svojoj zemlji, koje nema mnogo,

189
 nego tek toliko koliko je potrebno da donese za
skroman seljaki ivot. Medu prozorima bio je
uokviren ferman sultana Mustafe Drugog, koji je
potvrdivao Hajrudinovu pradjedu bogate timare u
okolini Budima, pa su pri bijegu otuda spasili sa-
mo taj pergamenat i vrste ispupene jabuice na
licu i kose oi neke prababe Madarice.
Priali smo dugo i bili po aeni gospodski. Do- podneva. Ne e me valjda napasti; napokon, i nije
de rije i o Hajrudinu.
Boga mi, bojim se da ne pomahnita. Zna,
brate, nije nikad materina mu kua bila bez su-
mahnita eljadeta. A on ti je nekakav udnovat.
Radi u dan kao cry, u veer do neko doba no i za-
dubi se u razmiljanje i sve se boji da ne dode kak-
va propast zbog svjetskog nemorala. ini mu se da
ima previe ena, da se slabo udaju djevojke, pa se
brine kao da ih on sve mora uzdravati. Na najkra-
oj ljetnoj no i ustaje u ranu zoru, pet puta dnev-
no klanja, u damiju prvi ude a posljednji iz nje
izade. Nikad ga niko nije uo da je to opsovao.
Stidi se u ensko pogledati. Ne znam ta e od nje-
ga biti!
Tjeio sam ga kako sam znao. Prevezli smo raz-
govor na ugodnije, i kad sam se lijepo odmorio,
podoh oprostivi se s ukuanima, koji me ispratie
do dvorinih vrata.
Izaoh na uzak put, ograden kamenim zidovi-
ma s obje strane da bi jedva natovaren konj mogao
njime pro i. Vozio sam bicikl pored sebe dok ne
izadem na cestu. Bilo je medu Gospojinama, za
naje eg sunca i najopasnijih zmija. Sunce je eg-
lo duhan u malim ba icama, smokve uz plotove i
groe u prisojima. Miris plodnog ljeta dizao se s
vrue zemlje.
Najednom uanj iza leda, i on se nade kraj me-
ne. Hajrudin, s oima koje su bjeale s predmeta
190
na predmet, mrav kao isposnici s bizantijskih iko-
na, progovori nekakvim prestraenim piskutljivim
glasom:
Ja... ovaj... bilo bi korisno... ovaj... kad bi
se...
Kao da su mi mravi pomiljeli uz hrbat, sleden
stadoh. Nigdje nikog; valjda svk sada spava oko
lud, samo mu se malo dirnulo u pamet, kako se
ono rekne.
... Kad bi se moglo znati... kad de ena roditi
muko... a kada ensko...
Zau en, nijem od uzbudenja, sluao sam ta
govori ispretrgano, ne mogavi odmah shvatiti.
Malo kao da se uslobodi i po e povezanije govori-
ti:
Ja sam mnogo o tome razmiljao i vjerujem da
du to za dvije-tri godine ta no saznati. A od koje bi
to bilo vanosti, moj brate! Ba sada kad je enski-
nje ovako nemoralno, a ko zna kakvo de jo kasni-
je biti.
Pusti to, Hajrudine? to ti to na um pada?
Ja sam ve neto otkrio. Zapravo, na neki mi
je nain otkriveno. Ja to kod ivotinja znam. I to
ta no, pouzdano. Ja naleem dvije kokoi i pod
jednu stavim jaja iz kojih de se izle i muki pilii,
a pod drugu enski. I nema iznimke: kad odrastu,
vide se za jednom kvo kom pijevci, a za drugom
same kokoi.
Pa, kako si to saznao? Uza sve sunce hlado-
vina mi se hvatala leda zbog neobi na susreta i bli-
zine s ovim ovjekom kome su o i prestraeno
zvjerale okolo.
Bilo mi je otkriveno da imaju dvije vrsta jaja:
tubasta i duguljasta. Probirao sam ih i razdvajao,
pa sam kasnije saznao da se iz duguljastih legu
191
enske, a iz kra ih, tubastih, muki. Sad sam u to Kosa mi se nadizala, a on nastavio:
siguran kao to u te gledam. Adern pejgamber stvoren je u jedno vrijeme
Moda bi me po elo takvo pri anje i zanimati dana, i to je muki dio dana. Iza toga je stvorena
da je bjlo od koga drugoga i na ugodnijem mjestu, Hava, i to je bilo u enski dio dana. Eto, to je ono
ali on, kao da se bojao da du ute i, drao me to bih ja htio ta no da saznam: koji su satovi u
vrsto za miicu. danu muki, a koji enski. To je, naravno, za onaj
- A onda sam poeo promatrati druge ivotinje. prvi zahvat u kojem bude oplodnja, a za kasnije je
Na priliku krave. Ja sada znam ta de mi koja kra- sastanke svejedno u koje doba budu. Ja to ve
va oteliti. A i to mi je bilo objanjeno. Ima satova znam za ivotinje, ali mi jo nije javljeno za ljude.
u dvadeset i etiri sata u kojima se zainju muka A ja vjerujem da de i to meni biti otkriveno, najda-
bi a, a ima ih za enska. Ja to sad znam za ivoti- lje za dvije-tri godine. A kolika bi to sre a bila za
nje, i kad hou, na primjer, da mi krava oteli en- nas. Pomisli, moj brate, koliko ih je sada neudatih,
sko tele, ja znam kad joj treba pripustiti bika. A ta- koliko bludnica, koliko grijenica...! A kad bi se
ko isto kad ho u da bude muko tele... moglo unaprijed znati kad de se roditi muko, on-
- Otkud ti takve misli...? da... - i suze mu potekoe niz lice.
Djevac, kojemu je stid natjerao rumenilo u lice, Dopratio me do ceste. Trnci su me prolazili,
sprva je aptao, da kasnije podigne glas kao da ne-
kom dalekom pri a preko rijeke: bljedo a obasula, a u uima zvonilo. Ne osvru i
se, gotovo sam se otrgao iz njegovih ruku, sko io
- Nije da se hvalim, ali ja nisam zao ovjek. to na bicikl i pojurio bijelom cestom prema dalekom
pamtim, nisam nikad propustio nm z. Nisam ni- gradu.
kad je i be sastavio. Ja esto saznam i druge stvari
prije drugog svijeta. Jednoga petka doao sam ra-
nije u damiju i sjeo u prvi red, a kraj mene je on
sjeo. Sijed i bradat starac u zelenoj dubi. Nismo
nita govorili, a kad se klanjalo i svijet izaao iz
damije, re e mi on: Umro ti je Omer Buzaljko.
To mi je bio dobar prijatelj. Bi mi ga ao. Podoh iz
damije. Obazreh se, a starca nema u damiji. Pi-
tam ljude pred damijom jesu li ga vidjeli kud je
otiao. Koga? pitaju me. Onoga bradatog star-
ca u zelenoj dubi. Kakva starca? Onoga to
je kraj mene klanjao u prvom redu. Nikakav
starac nije kraj tebe klanjao, vele mi oni. Ali on
mi je rekao da je Omer Buzaljko umro! Oni se
snebivahu. Pote e neko Omerovoj ku i, a on zbilja
umro.

192 13 - A. Nametak: Trava zaboravka

193
 DOBRI
Ovo i nije dobro vrijeme, pa vi ne moete ni
shvatiti da je kada bilo Dbrih. Tako nam je pri-
ao Alijaga Karabeg, starac koji za etrdeset godi-
na nije silazio s Uzari a u Mostar. Kad je doao
iza prevrata prvi put u Mostar, imao je tree zube
i, kako je kazivao, vie od stotinu i deset godina. A
bio je u tijelu jo vrst i svje, pam enja pouzdana,
pa se mi, djeca, kupili oko njega da nam pri a to-
god iz starog vremena, kad bi doao mojoj strini
na sijelo.
Kad nekoliko dana pred okupaciju Bosne i Her-
cegovine usplamtjela svjetina pogubi muftiju Ka-
rabega to ne dade svoj pristanak da se odupre na-
rod ulasku Austrije, ode Alijaga iz Mostara u selo
Uzari e gdje ostade punih etrdeset godina. Tek
kad se ^ vabi u leda pogledalo, sde on jednog da-
na u Mostar, ali ne nade vie nijednog vrnjaka, a i
onih koji su bill po tridestak i etrdeset godina
mladi od njega bilo je malo. Grad se izmijenio, lju-
di se izmijenili, obi aji postali druk iji, i njemu bi-
lo upravo ao to je remetio svoj ustaljeni seoski
ivot. I njegovu kulu na Uzari ima zapljuskivao je
val novog vremena, ali je on za itavih etrdeset
godina drao u svijesti Mostar s niskim ku ama
kamenih krovova, pun hoda i hadija, pun ahme-
194
dija, akira, duba, silaha i malih puaka za sila-
hima. Nije zatekao ni onog susretanja i potovanja
starijih kakvo je bilo u njegovo vrijeme. Zato je
najvolio sijeliti sa starijim enama, koje su i u va-
bino vrijeme ivjele povu eno, uvajui kuni
prag, i nastavile porodi ni ivot onako kako su ga
naslijedile od svojih matera iz sultanovih vremena.
Tako se on rbdao s mojom strinom i ee joj
dolazio na sijelo, a mi djeca okupljali se oko njega
i pobono ga sluali.
Eto, djeco moja, u ovom istom sokaku, pam-
tim dobro, a bio sam tada mom uljak, ivio je neki
Mehmed Hindo. Bio je malo ovjek na svoju ruku.
I onda su za nj govorili da je mahnit, a ja bih prije
rekao da je bio Dobri. A evo ut ete ta je s njim
bilo. Njihova je ku a bila stara aginska, imali su li-
jepih zemalja i kmetova, bili su jedni po jedni, ali
on nije nikada htio jesti od onoga to su kmetovi
donosili i to smo mi svi zvali hak on je zvao
nehakom, jer, biva, nije pravo to oni rade a
drugi jedu plodove njihova rada. Nije nita radio
ni kakva zanata u io, a trebalo je ivjeti. I on je na-
ao najbolje da obilazi hodinske ku e, gdje su mu
svake ve eri uo i petka pripremali zvrk pite: bure-
ka, sirnice, kumpira e ili kakve druge, i on bi to
pokupio i nosio ku i pa s time heftu ivio. Znalo
se desetak ku a gdje bi na vratima on uoi petka
kucnuo halkom, dok mu se ne iznese njegov tin.
To su bile hodinske ku e, bilo to mualima bilo
muderisa. Tako je on dolazio i u Karabega i kuc-
nuo uveer uoi petka na vrata.
I meni se nekad ini da je bio lud, kad se sjetim
nekih njegovih ina, a opet je imao neto to su
imali samo Dbri.
Nikad on ne bi preao korakom preko stare
uprije, nego bi, doav blizu nje, skinuo kapu s
13 195
 glave, metnuo je pod pazuho pa pretrao u najve-
em trku preko uprije. Niko ne pamti da je kada
korakom preao preko nje. Kad bi gasitali zato
tri preko uprije, on bi odgovorio: Sta ja znam
koga ona eka da se pod njim srui!
Bila je ovdje gdje i sada na dnu vaega sokaka,
jedna esma, pa bi svijet to io vodu u dugume i ib-
rike i nosio ku i. Doao tako on jednu veer, a na
vodi Mula Smail Rdi. I on iao na vodu, kao i
Hindo. Nag ti Mehmed najednom skine gunjac s
plea pa po e udarati njime Radia. Radiu dojadi ko dolaziti, u Kajteza, Faladi a, u Dabi a, i on
pa izlije vodu iz duguma i poe mlatiti Hindu du-
gumom da je sve zvonilo. U neko doba dotui
Hindi, pa e se razadrijeti na one koji su se okupili
da seire svadu dvojice mahnitih: ta nas ne rasta-
vite, pasji sinovi? Zar ne vidite da e poginuti od
moga gunjca!
Eto takav je bio u nekim stvarima, ali sada ujte
ta u vam re i o njemu, a Bog zna, istina je kao
to mene sada gledate.
Sijelili mi jednom uo i petka u rahmetli muftiji-
na oca. Bilo nas je sedam-osam, to rodbine, to iz
komiluka. Kucnu halka na vratima. Ja kao naj-
mladi skoih da vidim ko je. T zna ko je , veli tim preko Tepe, kroz Kujundiluk, pa preko stare
mi amida. Mahniti Hindo. Iznesi mu ono to su
mu enske spremile!. Ja se odmah svratih strini i
zaiskah burek, pa s njim preko avlije, do vrata. Ot-
vorih vrata, a pred njima stoji Mehmed Hindo.
Prije nego mu mogoh dodati ono po to sam mis-
lio da je doao, otpoe on tihim glasom: Nisam
ja, Alija, doao danas po pitu. Nego, iv bio, selam
e amidi, neka mi sutra dode na denazu. Ja se
okamenih, a njega nestade kao da u zemlju propa-
de. Vratih se i kazah to mi je rekao. Tuhf, re e se ne prepada, da se njemu neto prisnilo, a on
amida i domalo po e opet razgovor o emu smo i
prije govorili. Meni ne ide s uma kako e ovjek
196
zvati svijet na svoju denazu. U neko doba dode i
komija nam Muslibegovi , pa kae kako je dola-
zio Hindo, kao to i obino dolazi uo i petka, ali
da nije htio uzeti nita, nego ga pozvao na dena-
zu. Amida mu ree da je tako i u nas dolazio. Ne-
ko ree: Hajde, Boga ti, mahnit ovjek. Ko zna
ta mu se prisnilo! Neko veli: Nije rdav ovjek;
ko zna, moda mu se pokazao nekakav iret da e
zbilja noas umrijeti. Ja ne mogoh otrpjeti nego
odoh jo u dvije-tri ku e, gdje je on imao obiaj ta-
svukud dolazio, nigdje nije nita htio primiti, a sve
zazivao svijet na svoju denazu. Vratim se i kaem
im. Svima zaudo.
Duga zimska nod, sijelilo se do neko doba noi
uz lojanicu i svak svojoj kui. Mene zaustavi ami-
da da ostanem na konaku. Legao sam i zaspao,
ali nisam svu no napravo utvrdio. U neko doba
unide amida u sobu gdje sam ja spavao pa me
probudi.
- Ustani, Alija, obuj se pa hajde u Donju maha-
lu, do Hindine kue, i vidi ta je s Mehmedom!
Obuem se bre-bolje, obujem postole pa pohi-
uprije na Ogradu i u Donju mahalu. Taman ja
nadno vaega sokaka, kad odonud ehaga erki.
Jo je mrak i u njega zapaljen fenjer.
- Kud si poao u ovo doba? - pita me kad me
prepoznade.
- Poslao me amida da vidim ta je s Mehme-
dom Hindom - i kaem mu sve s kraja na kraj.
- Allah rahmet ejle! I meni je doao iza pono i i
zovnuo me da mu uim Jasin. Ja ga sokolio da
jednako da idem s njim kui mu i da ponesem
Kur'an. Sjedio sam sve dosad s njim, uio mu, a
197
on kao da zaspa. Okrenuo sam ga prema Kibli i
pokrio ga arafom.
Svaka se dlaka na meni najeila kad god bih po-
mislio o njemu dok sam se vra ao kui. Ja pred na-
u dami,lu, a svijet se iskuplja na sabah. Kaem
im da je umro Hindo, a oni svi kao jedan: Dbri,
Allah rahmet ejle!
I, djeco moja, to u vam priati. Hindina je ku-
a bila ondje pod Humom, kuda sada eljeznica
prolazi, pa je sada nema. Od ku e do Sivri-hadi-
-Hasan-damije sve je svijet bio pritisnuo da se
igla s neba otisnula, ne bi na zemlju pala. Takve
denaze Mostar ne pamti.
Stara je u nas rije : Ne moe ovjeka uznati
dok ne pojede s njim tovar soli. Pa i tako se do-
godi, kad se itav vijek druimo s nekim, ne ste e-
mo pravi sud o njemu. Vie je od pedeset godina
Mehmed Hindo bio svijetu th f insan da ne rek-
nemo mahnitv, a on se pred samu smrt pokazao
onim to je bio itava ivota: Dobri.
198
EJH JUJO
Ili su zbilja bili golemi zato to su takvi bili
zato to sam ja bio mali, ali mi i sada lebde pred
o ima njihovi krupni likovi u urkovima i latama,
s velikim bijelim ahmedijama i kao snijeg bijelim
bradama.
Posjedali bi po seijama u muftijinoj sobi, njih
desetak, a najmladi je zabacio za se sedamdesetu,
pa bi govorili nekim so nim i zvonkim turskim
perzijskim stihovima, podsje ajui se vremena kad
je Grad bio sjedite uleme, u enjak i pjesnik,
kad su oni bili djeca, i ponekad bi sumorno uzdah-
nuli to Grad ostaje bez svojih atributa.
Bio sam malen, sasvim malen, za zemlju priras-
tao. Jedva sam se vidio od stola u muftijinoj sobi,
jedinog predmeta koji je govorio da je to ured u
kojemu se svravaju slubeni vjerski poslovi, ali u
koji bi doli kadgod ovi divni starci, bijelih brada,
bijelih ahmedija, s dugim ibucima, na koje bi pu-
ili blagajski ba enjak, iskrian na mravlju no-
gu, da uz dim cigarete ili lule i uz kahvu osvjee
uspomene na stara vremena, koja svi ve iz navike
nazivamo dobrim.
Kako su svu naobrazbu sticali na arapskom, tur-
skom i perzijskom jeziku, tako bi u hrvatski govor
umijeali itavu bujicu orijentalnog rje nikog bla-
199
 ga da ih pravo nisam ni razumio, ali sam osje ao
ljepotu njihova kazivanja, onih starih udesnih
vremena i njihove due. Ja sam vjerovao u ljepotu
njihovih dua i u njihovu dobrotu, pa kad bi ko
kasnije i govorio to nepodobno o njima, ako ih
nisam mogao obraniti od napadaja, ja sam u dnu
due vjerovao da nedostojni govore o njima nedos-
tojno, da im rue ugled u oima mlaih, samo da
bi ovi poli stranputicom.
Imen bih im se moda mogao i sjetiti, ali lica
svih sada mi se ine jednaka, gotovo potpuno ista.
Bijele i bjelje brade, neduge i valovite, brci iznad
usana podrezani, a sa strane oputeni i s bradom
izmijeani. U nekog tek neto poutjeli od dima.
Lica izbrazdana, ali nrli, svijetla, ela naborana,
a ahmedije bijele, samo s malim, sitnim razlikama
u nainu smotavanja finog pamu nog platna oko
fesa. Svako odijelo jednako skrojeno, do pod vrat
zakop ani prsluci, pa preko njih hike, a po ovima
lte ili rkovi. Svi u jednakim irokim alvarama, umorne, gladne i edne vjernike.
u svih bijele vunene arape, pa mestve, a ifte os-
tavljene pred muftijinom sobom. '
Eto, takve ih pamtim, a i sad, poslije dvadeset i
vie godina, prisjetim se kakve zgode o kojoj su
priali i ja je na svoj nain shvatio i zapamtio. Pri-
ali su, naravno, najvie o svojim prethodnicima, o
ulemi Grada, kad je nje bilo dosta, a nije hitjela za
slubama i pla ama, jer su svi bili dobro stoje i
gradani, posjednici, age i begovi. Pa i medu ovima
koje sam ja zapamtio bilo je neovisnih koji su ima-
li dosta vremena za esta razmiljanja i rijetke raz-
govore, ako i nisu bill bogatai. Nisu bili ni siroti-
nja koja trai i prima kakvu bilo slubu. Nisu to
bili sve enici koji provode povu en ivot u kurija-
ma ili samostanskim sobama, nego ljudi ivota,
koji su ponekad, svrivi i najvie vjersko obrazo-
200
vanje, otvarali du ane i prodavali robu, da ne bi
morali ivjeti od prodavanja znanja, koje su radije
dijelili ne trae i nagrade. Bivali su i zemljopos-
jednici, koji su ili povremeno u svoja sela, da vide
i da nadgledaj to se radi na njivama, u vinogra-
dima, na livadama. Oni su se mijeali u vrevu sva-
kidanjeg ivota kao i njihovi sugradani bez njiho-
ve naobrazbe, ali su svagda umjeli sa uvati dosto-
janstvo neovisna uenjaka, pa bili u slubama
ivjeli kao obini vjerski obrazovani gradani.
Moda to i nisam iz njihova drutva uo, ali sve
mi um leti da je to zbilja bilo njihovo kazivanje o
ejh-Juji. Da, taj ejh Jujo. Za njega sam saznao
prvog Ramazana u kojemu sam i ja nekoliko dana
kao dijete dobrovoljno postio.
Obino bi se ilo u damiju Tabaicu da se iza
tre e dnevne molitve slua itanje Kur'ana. Onda
je to bilo u Ijetu. Ispod samog damijskog poda te-
e Radobolja i hladovinom osvjeuje od posta
Ali uoi samog Bajrama ide se u ari a damiju,
i kad se pokloni hatma hair-sahibiji Ibrahi-
magi ari u, svako ko zna itati u Kur'anu dograbi
jedan svezak i sjede i skrtenih nogu, njiu i se ci-
jelim gornjim tijelom, poluglasno ili punim glasom
ita tekst Kur'ana, pa se uje samo neko zujanje u
damiji kao kad se roj p ela objesi o granu, i onda
se pokloni hatma pred duu ejh-Juji. On je poko-
pan u groblju koje je cesta odijelila od damijskog
groblja, u turbetu od est kamenih stupova jednos-
tavnih kapitela, s elipti nom nezavrenom kupo-
lom, koje mu podie u prvoj poli prolog stolje a
hercegova ki vezir Ali-paa Rizvanbegovi -Sto e-
vi.
201
 O njegovoj u enosti saznadoh kasnije iz knjiga,
ali ono to sam u djetinjstvu o njemu sluao osta
mi kao ugodna svojina duevnog ivota, plemenito
saznanje o jednom velikom, umnom ovjeku koje-
ga znani potuju, a i neuki, koji su makar kad to o
njemu u1i, dunom se panjom obaziru na njegov
skromni mauzolej plemenitih linija. Cak i djeca,
kojoj se ne d uiti, idu za etrdeset jutara pred
Edrelez na njegov grob i prije izlaska sunca itaju
poglavlje Kur'ana Jasin, da im se otvori vidik
pred duhovnim oima.
I u njegovo vrijeme bilo je obijesne mladine, ko-
ja bi se grubo naalila ak i s ovakvim uenjakom
ije je znanje i carski Stambol, izvor u enjak, cije-
nio. Pred damijom je, po obiaju, bilo uvijek
nsil na kojima se nose mrtvaci od ku e do grob-
lja, i teneir na kojima se kupaju umrli. Bilo je
uvijek ljudi koji su zazirali od ovih potreptina po-
sljednjeg ovjekova puta od ku e do damije i da-
ije do groblja, ali je bilo i pustopane mladei to
je slobodno lijegala na teneir, koji je obino sta-
jao u jednom uglu damijskog dvorita i na kojem
se okupalo na stotine mrtvih od raznih bolesti. Bi-
lo je i takvih koji bi od obijesti legli na nosila, dok
bi ih drugi pokrili ohom i podigli na ramena pa
nosili po damijskom dvoritu.
Tako se jedna skupina ovakve mladei skupila u
dvoritu ari a damije i zabavljala se i ondje gdje
nije mjesto za zabave. Opazili su izdaleka ejh-Ju-
ju, a onda nekom na um padne i predloi drutvu
da se s njim naale. Pozvat e ga da klanja dena-
zu, obavi sprovodni obreti, jednome od njih koji
e lei na nosila. I zbilja, jedan lee na nosila koja
oni podigoe na mejta. Drugi zadoe na ulicu i
pozvae Sejh -Juju u damijsko dvorite.
202
- Da nam, efendijo, klanja denazu naem dru-
gu, evo ovdje - govorili su oni.
- Dobro, dobro - veli im ejh Jujo. - A kakvu
hoete da klanjam denazu? Zivom ili mrtvom?
- Kako to, efendija, ivom ili mrtvom? Ko je vi-
dio ivom obavljati ukopni obred?
- Nita, nita. Ja samo pitam.
- Naravno, mrtvom.
Stao je ispred svih pred mejta na kojem su bila
nosila, le ima okrenut njima, a oni se za njim po-
redali, podgurkuju i se i priguuju i smijeh da ne
provali. On im se onda, po obi aju, okrenuo samo
napol licem i pitao ih:
- Kakva znate ovog ovjeka?
- Dobar, Allah rahmet ejle - odgovorili su su-
preui jedva smijeh.
- Da mu halalimo!
- Halal olsun!
Onda je ejh Jujo najavio da poinje pogrebni
obred odraslog mukarca, i nije se vie okretao
dok nije obavio molitvu, a onda je poao iz dvori-
ta. Sad su svi oni praskali od smijeha kako su ho-
du prevarili, i ekali da im drug skoi s nosil. Po-
eli su ga zvati, ali se on nije ni odazivao ni micao.
Podigli su ohu s njega, a on ukoen, mrtav.
Tako su kazivali o ejh-Juji, a sam Bog zna pra-
vu istinu. Jesam li to uo od njih, stare uleme koja
se skupljala kadikad u muftijinoj sobi, ili od nekih
drugih staraca koji su vjerovali u ejh-Jujini! vido-
vitost, ne bih se smio zakleti, ali ovo sam sluao vi-
e puta od ljudi koji su znali kakva je neko ue-
njaka imao Grad.
U nekoj evropskoj zemlji vladao je neki dka.
Neu govoriti o njegovoj vladavini ni o njegovoj
203
 dravi, jer nisam ni od njih uo ime toga dukta, te
zemlje, a ni ime vladara, koga u samo diikm zva-
li u svom kazivanju. Imao je jednog sina, i ovaj ga
je po njegovoj smrti imao naslijediti, ali se onda
pojavi jo jedan nasljednik, koji je tvrdio da je ne-
zakoniti sin dukin i da mu pripada pola dukta ko-
jim je vladao njegov otac. Prvi je sin poricao pravo
samozvancu, a ovaj je opet bio uporan u svom tra-
enju. Koliko su god suci htjeli biti pravedni i po
Bojem i po ljudskom pravu presudili ovaj slu aj,
nisu znali po emu de ustanoviti je li ovaj zbilja sin
starog duke. Svi pravnici u Evropi bavili se ovim
sluajem i ostajali nemo ni kao pred nedoku ivom
zagonetkom.
Dvorjanici mladog duke neto su znali o tome
da je stari duka bio od tog posla, da je mogao
imati i nezakonite djece, ali je bilo sumnjivo to se
trailac javio tek po smrti ovjeka za koga je tvrdio
da mu je otac. I mladi duka, koji nije bio bahat i
slavohlepan, volio bi dati i vie od pole svoga du-
kta kome god nego da se u njegovim oima unizi
uspomena na oca, na plemenita ovjeka, kakav mu
se uvijek inio. A vrijednost ovjeka, oca, strano
bi pala u njegovim o ima da se kako bilo dokae
da je bio od tog posla.
Kad u Evropi ne nadoe odgovora zaku astom
pitanju po emu bi se dokazalo je li varalica ovaj
ovjek koji trai naslje e bez ikakva prava na nj ili
je zaista dukin sin, a onda bi po zakonima toga du-
kata imao pravo nasljedstva, sjetie se Istoka i is-
tone mudrosti, koja nekada za as rijei i ono to
se ini tako zaku asto da se nikad ne bi moglo raz-
mrsiti. A kako je mladi duka bio u dobru s tur-
skom carevinom, obrati se diplomatskim putem vi-
jeu turskih uenjaka da oni stvar presude po za-
konima isto nih mudraca.
204
Je li onda bila i u Stambolu oskudica u uenim
ljudima ili je moda sudbina htjela da se na Grad
proslavi, teko je to sada, nakon vie od dvjesta
godina, dokazivati; tek, dogodilo se da je vijee
uenjaka odluilo obavijestiti vezira za vanjske po-
slove da ni oni ne mogu spora rijeiti pa neka jave
mlaom duki njihov odgovor - da se nije takvo pi-
tanje na Istoku pojavljivalo niti ga je ko od njih
nalazio i u io u moru knjiga pisanih zdesna nalije-
vo.
Onda je nekom starcu izmedu njih palo na um
da ima jedan ovjek komu su nudili u Stambolu vi-
sok poloaj kad je u carskom gradu svrio nauke,
ali je on volio u svome rodnom gradu biti muftija
nego u Stambolu, gradu careva i caru gradova, po-
stati vremenom i ejh-ul-islam. I rekao im je, kad
su se udili to nee da ostane u Stambolu, za koji
su se svi otimali, i vojnici, i u enjaci, i trgovci i
rentijeri: Da nije ljubavi za domovinu, opstjeli
bi oni kreviti krajevi. Jedan starac iz vije a ue-
njaka sjetio se ejh-Juje i rekao da se obrate nje-
mu, pa ako ni on ne znadne, onda zagonetka nema
odgonetke.
Neki oholi u enjaci protivili se da se pita jedan
provincijski hoda (t, da je to vrijedio, ve bi bio
u Stambolu!), ali su ga drugi poznavali i osobno,
kad je uio u Stambolu, ili samo po uvenju, dok
su nekima od njih dopirale do ruku i njegove fetve
- decizije, pa prihvatie prijedlog da se sastavi pi-
tanje i da se odmah poalje po najbremu tataru u
Mostar.
Onda je brza pota ila na konjima i nosio ju je
tatar na najboljem konju, a za njim je jahao tako-
der konjanik - surdija, koji bi puhao u rog i bi-
em gonio svog i tatareva konja, pa gdje bi ga sti-
zao, tu bi ga biem udario, i konja i tatara. U odre-
205
denim razmacima bile su menzilhne, gdje bi os- jeve strane prsa, iznad srca, zatim oprati i staviti u
tavljali umorne konje a zajahivali odmorne, i dalje posudu s istom vodom. Iza toga de se iz lijeve ru-
jurili nose i najvie puta samo jedno vano pismo. ke onoga ovjeka koji tvrdi da je dukin sin izvaditi
I tatar je dojurio s Istoka na Zapad, u Bosnu, a kap krvi i kanuti na onu vodu, nad kost. Ako mu
onda od Sarajeva na jug, u Mostar. Raspitivao se bude zaista sin, krv de potonuti i prionuti za kost,
za ejh-Jujinu ku u, pa kad ju je naao, rekoe mu a ako mu ne bude dijete, njegova de se krv razliti
da ga nema kod ku e, da je. otiao u Vrapie na po povrini vode.
da de se istoga dana vratiti. On neka se imanje,l Mirno je zatim zatvorio divit i stavio ga za pas,
odmori i prieka. pa pruio smotano pismo tataru i krenuo u Grad,
Tatar se samo raspitao gdje su Vrap ii, a onda, dok su tatar i surudija pritezali kolane na konji-
ne obazirui se na gostoljubive ponude, zajahao ma, udom se udei kako ovo sve ovako ukratko
vilena ata i okrenuo putem kojim je doao. bi radi ega su oni, ne ispadaju i gotovo iz sedla,
Kod Zalika vidio je da mu u susret ide pjeke je- proveli petnaest dana na putu iz Stambola do
dan hoda, pa pomisli da bi to moda mogao biti ejh-Jujina grada.
onaj radi koga je on ak iz Stambola doao ovamo.
Zaustavio je konja i isto njaki kieno upitao ima
li sreu govoriti s ponosom uen aka, morem zna-
nja i ovlekom punim vrlina, sa ^ ejh-Jujom.
Skromni ovjek re e da je on Boji rob, siroma-
an ako ga Bog ne pomiluje svojim oprostom, gla-
vom Mustafa Ejjubovi, zvani ejh-Jujo...
Tatar je skoio s konja i uz znakove najdubljeg
potovanja izvadio iz njedara savijeni papir, sve-
zan preko sredine crvenom vrpcom, prinio ga usti-
ma i onda predao u enjaku, koji je unuo kraj
grobljanskog zida, odrijeio vrpcu i proitao pita-
nje. Onda se zamislio, ali ne to ne bi odmah mo-
gao odgovoriti, nego zbog alosnog stanja da su u
Stambolu ve izumrli uenjaci kojima ne bi bio ni-
kakav problem odgovoriti na ovakvo pitanje, i da
je tamo nauka spala na tako tanke grane te moraju
ve u zabaenu provinciju slati na rjeenje ovakvih
stvari. Onda je iz pasa izvadio divit i na poledini
istog pisma napisao:
Raskopat de se grob u koji je zakopan duka i
e se jedna njegova kost, moda rebro s li-izvadt

206
207
 SAN COVJEKA BOJEGA
Derviaga Osmanovi sanjao raj
sa svim njegovim duljinama i irinama,
sa svim njegovim raskoima:
dakonijama, vrtovima i hurijama.
Ogroman je raj.
Tako je Derviaga uvijek mislio o raju i razgo-
varao se s Bogom, a radio sve da mu se ne zamjeri,
da jednom, kad strese sa sebe prah zemaljski, ste e
taj raj. I mlad se oenio, jer se bojao da ga strast
ne povede neprirodnim putem.
Rujansko popodne lealo u granama kao razgo-
li ena djevojka na dueku kad u mislima miluje
mukarca. Sjedio on u svom vinogradu iznad Ra-
dobolje u Ili ima. Pjenila se Radobolja i vrtjelo
mlinsko kamenje da se klopot duo po svim humci-
ma, zasadenim lozom i smokvama. Sjedio on pod
smokvom tenicom kojoj su plodovi izbricali bili i
med im kapao kroz rascvale cvjetove. Sunce tri
koplja nad ovnicom i ri sive krovove Grada.
Zrak se uutio zasi en nekom vrelo om, pa niti ro-
mori niti govori. Sve kao zamrlo. Samo dolje na
Radobolji kmetica Anda Smiljania pere rublje i
mlati pratlja om i pjeva, a koulja joj se raspu ila
pa se dojke tresu i taru kao kad se oblaci pred kiu
pobiju. Gleda djev evih dvadeset godina odozgo.
Oi kao da e iskoiti, a plameni liu uz obraze. I
kao da su mu sad krila na pleima nikla, pa da ih
treba samo rasklopiti i poletjeti, sko io na noge i
potrao niz vinograd, a onda se kao u zemiji zabo-
den kolac zaustavio:
208
Derviu, alosna ti majka nikad ne bila! A de-
henem? Zar za jedan tren, za jednu kap, osamde-
set godina u vatri? A svaki je dan tamo kao ovdje
godina. Vra am ti se, o Gospode, vra am i oprosti
mi - pokajao se on i vratio pod tenicu.
A Anda dolje mlatila pratlja om i pjevala:
Evo dana, evo milovanja,
eto nodi za aikovanja.
I dojke joj se tresle i bradavicama rumenim kao
vinje probole koulju na dva mjesta. A dojke su
njene bile pune i bijele.
Derviaga drhtao, a od nekakva bijesa koji ga je
raspinjao suze mu potekle i zaustavile se na brii-
ma. Skoio je na noge i riknuo:
- Arifeee!
- Eto me, ta je - odazvao se od mlina glas, za-
letio se u svaku uvalu i strostruko se rasplinuo.
- Odmah da si amo doao!
Odozdo iza mlina penjao se uz vinograd mom-
uljak.
- ta je, to si me zvao?
- Sedlaj dogata!
- A kamo deg?
- Ja neu nikamo. Nego, ti deg dogu pojahati pa
hajde u grad, vrcem u hode Bubi a. Zakucaj hal-
kom na vratima, pa kad izade Omer-efendija, po-
zdravi ga i reci mu da sam te ja poslao da mi za-
prosi njegovu ker.
- Da ti zaprosim...
- uti! Tvoje je da slua. On de ti je dati, jer
smo sojevi i, Ti s njom odmah u fijaker, pa ova-
mo. A kad bude na Musali, svrati se po kadiju,
nek i on dode da nas vjena.
- Zaboga, brate, ta govori?
14 A. Nametak: Trava zaboravka 209
 - uti, velim ti, edepsuze. Ko je vidio odgovara-
ti starijem bratu? Hajde, trkom! Jer, vjere mi u ko-
joj sam, ako ne dode do jacije s njom, tebi demo
je vjenati. Hajde!
Arif odjahao, a domalo iza toga, dok je sunce
krvarilo vrhove Velei, cestom se digao pramen
praine, tanak kao dim iz lule, i zamaknuo za Klja-
jinu mehanu.
Derviaga ekao pod tenicom. Sunce ve zalo.
Andina pjesma davno ve zamukla. Samo je Rado-
bolja klokinjala veru i se kroz kamenje, i u njego-
voj je glavi umilo.
A kakva je ta Bubi eva Naza? mislio on.
Zato je ba nju zaprosio? Eto, otac joj je hoda,
uen, pametan i razborit ovjek, pa je valjda takva
i ona. A lijepa? Svakako. I ta je ljepota? Je li to ti-
jelo, sm tijelo? Mlad ovjek samo na to misli. A
ta godine u ine od ljepote? Pa ipak, mora biti lije-
pa. Dva su joj brata kao dvije zlatne jabuke, a i
ona je mlada sestra, to se jo nije sakrila pa izade
i na sokak, lijepa je kao upis. Pa i ona je. I mlada
je. Istom da je valjda u petnaestu zagazila. A
momci polomie njezina vrata ne bi li je vidjeli. I
pjesme kolaju po gradu o njoj.
Tek kad je crveni nestalo na nebu, on siao do
Radobolje, umio se i uniao u kulu. Sve je bilo na
nogama, sve nekud tr karalo zbunjeno i mkom
kao da je mrtvac u kui. A kad se o ula zvrka kola
fijakerskih, njemu srce zatuklo, snano, ubrzano.
Da li je vodi? pomislio, a onda se nasmjehnuo:
Pa da je ne vodi, vra ao bi se sam na konju.
Iziao je s majkom na avliju, a putem ili Arif i
Naza, za njima kadija. Tek kad se vidjelo da se
Arif sam ne vra a, skleptale se neke djevojke iz
susjedstva, zgledale se i zapjevale:
Dobro doli, gospodo svatovi...
210
Derviaga stajao na avlijskim vratima. Otvorio
je jedno krilo, prislonio se uz vratnice, podigao
desnu ruku i dohvatio njome drugo krilo. Ispod
ruke prola Naza - znak da de pod njegovom ru-
kom uvijek biti. Spustio ruku i pozdravio se s kadi-
jom.
- To u tebe bi da niko ne zna. Dabogda bilo
sretno!
- Amin.
Unili u kulu. S mlde skinuli feredu i uveli je
u ardak. Ona oborila glavu, prila kadiji, poljubi-
la ga u ruku, a onda se izmicala natrake do u me-
dvrta, skrtenih ruku. Kadija izvadio neke papi-
re i zailjio trskov kalem.
- Eh, Nazo, je li sila ili mila volja?
Nije znala ta da rekne. Zar mila volja? Zar ona
uop e ima svoju volju? Je li ta ona ikad uradila
po svojoj volji? Zar se mogla nadati da bi ipak
moda nekad mogla izabrati nekog mukarca i za-
voljeti ga? Pa da, svejedno je. Danas ili poslije.
Jednom mora biti. Ovaj ili koji drugi.
- Mila volja - proaptala ona.
- Sad du te pitati, a ti pazi dobro. Pristaje li da
uzme' za svoga halla i zakonitog doma ina ovog
ovdje Derviagu?
- Pristajem.
- Pristaje li?
- Pristajem - glas je padao da se jedva duo.
- Pristaje li?
- Pristajem.
- A ti, Derviaga, uzima li Nazu za enu?
- Uzimam.
Jo je dvaput ponavljao pitanje i dvaput je od-
govor jasan i vrst pokazao odlunost mladoenji-
nu.
ia 211
 - Pa u koliko e, Nazo, da te vjen amo za Der-
viagu?
- Kako to, efendijo, u koliko?
- Pa zna, obiaj je da djevojka rekne, kad se
vjenava, u koliko novaca eli da bude vjen ana.
Jer, ako bi dolo, ne daj Boe, do rastave braka,
treba mid da taj novac - dadne eni, osim njene i
djetinje opskrbe, ako se rastavi od njega zbabna.
Rumen stida nju oblio kad je ula rije o tome.
Jo nije bila ni lonica, a ve se spominje dijete. A
ta je to novac? emu novac? Je li on samo za to
da se za nj nakit kupuje, kad sve ostalo donose
kmetovi?
- Ja ne znam nita, efendija. Ne daj Boe da do
toga dode! Prije mi Bog dao smrt.
- Pa radi obi aja reci nekoliko, a ja se uzdam u
Boga da do rastave ne e nikad ni do i.
Dervi rstao i inilo mu se kao da mu neto
prsa puni, kao da de sada prsnuti: Kako je ona
pametna i kako pametno zbori! Pa kako je lijepa!
- dobacivao joj on kradomice poglede.
emu bi mi novac? - pitala se ona. Nikad
ga u ivotu nisam imala. emu bi mi sluio? Kako
su mi se prsa po ela iriti, nisam izala na ulicu.
Nita nikad nisam kupila. Sve je otac donosio. Sad
de on donositi. On. Domain kuni. Derviaga.
Ali ipak, mora se neto re i. Obiaj je. Pa neka bu-
de. Sve se ovo zbilo kao u kakvoj prii iz hiljadu i
jedne noi.
- Hiljadu i jedan gro - dobacila ona i malo se
nasmjehnula.
Kadija zabiljeio, a onda im proitao sve to je
zapisao i pozvao ih da se potpiu. Derviaga pritis-
nuo na luu namreni muhur na papir. Naza
prstom nacrnila. Svjedoci su potpisali i kadija
kleknuo na koljena, ruke digao prema prsima i
212
u io poglavlje iz Kur'ana: Imetak i djeca nakit su
ovozemnog ivota. Vjen anje bilo gotovo, mladu
odveli u odaju, a mukadija ostala u ardaku, raz-
govarajui i pijui kahvu. A kad je nastala jacija,
ustali svi, klan,lali, pa onda mladoenju sveli u der-
dek Nazi.
I njih dvoje ivjelo mirno. 2ivot njihov bio kao
dga koja se pruila s brda na brdo i vezala rode-
nje i smrt. Nikad joj nije davao znaka da je voli.
Bavio se svojim dnevnim poslom, svojim du ani-
em - da mu se mjesto zna u ariji - mlinovima i
vinogradima u Iliima, a njoj prepustio ku u i, po-
slije, djecu. O i ne gledaj, a djecu mi gledaj! go-
vorio on. Volim da ih nemam nego da ih svakak-
ve imam. Nikad joj nije doputao da ga poljubi
gdje drugdje nego u ruku, a ni on se ne blaznio
oko nje. Volio ju je. Silno. Od prvog videnja. I sve
bogatstvo ovoga svijeta nije mu vrijedilo koliko je-
dan dan ivota s njom. I ne bi mu bilo teko cio i-
vot robovati za jednu no ivota s njom.
Pa ni svoje rodeno dijete nikad on nije pogle-
dao dok nije moglo samo dopuzati do njega i sjesti
mu na krilo. A djeca se nizala jedno za drugim, i
svake druge godine po jedno se nalo. Nju pomalo .
bivalo i stid radati pri odrasloj dieci, jer su i naj-
stariji sin i ki bili zreli za brak, ali se ona nije pita-
la. Rodilo se ve osam sinova i tri keri, a oni jo
uvijek mladi.
A djeca rastu i htjela bi pomalo ispod roditelj-
skog krova. Hatidi prolo petnaest godina. Zna
or<a da joj se i mati u tim godinama udala, ako nije
ak i Murata rodila. Ve se momci zagledaju u nju.
Nije ono staro vrijeme kad se djevojka udavala za
onog koga joj otac dosudi. Probirala svaka po
213
 srcu. Pa nestalo i muebaka i prozora, a i ferede
se prorijedile.
Derviaga se srdi. Ko je to vidio da djevojke go-
Yore s momkom? Pa ako je ko prema njoj zaprosi,
dat e mu je. Kad je roditelj stao na put srei svo-
ga djeteta? A ne e je ni on svakom dati. T, otac
je. Pa gdje bi rodeno dijete u propast bacao. ta
smeta njemu to Nazu nije vidio prije nego to se s
njom vjenao? Pa nikad ih ni dlaka na glavi nije
zaboljela.
I da se ko vrza oko Hatide nego nekakav
Krenda. Nekakav mladunac to nosi hla e. Pro-
klet bio i ko ih je izmislio. Ne moe se u njima ni
klanjati.
Pa kad bi poao kojem susjedu na sijelo, zaklju-
avao ker u odaju gdje su na prozorima bili demi-
ri kao ruke debeli. Volim da je mrtva nego da ode
za onog hojratina.
Jedne ve eri dok je snijeg praminjao, kad se on
vra ao sa sijela od susjeda, nekakav se ar u njemu
rasplamtio. Onakav kao one ve eri kad se oenio.
Mlada srca uniao eni u sobu. De i bili pro-
strti po podu. U pe i praskala grabovina.
Raspasivao se i slagao odijelo na seiji vie gla-
ve. Legao u duek i dohvatio suhe smokve i grodi-
ce. A Naza dolje udno sobe, okrenuta licem abi a
mislima Bogu, klanjala i molila Allaha.
Sklanjala je i poela se raspremati.
Rata si prostrla dva dueka, stata?
Pa hou li i ja spavati?
A zar ne bi, bona ne bila smjela sa mnom?
, jede ih i osjea neku slast koja ho e gotovo da ga
Idi, davle! Zar nikad se smiriti?
Hajde, ne budali! Smotaj svoj duek i jorgan,
pa lezi kraj mene. Toplije de nam biti.
I ona je pokorno prila njemu.
214
Musliman mora da se okupa poslije zajedni ke
postelje sa enom. Say da se okupa. I usta kojima
je ljubio treba da ispere. I nos kojim je kou en-
sku mirisao treba da ispere. I ona mora, sva. I na-
unice izvaditi, da ni one rupice ne bi ostale suhe.
Sve treba o istiti da ne bi na tijelu ostalo ni toli-
ko suha koliko moe rt od igle pritisnuti. Tako
veli Ilmihal. A dnup, neokupan poslije najras-
konije raskoi, donosi nesre u sebi i onima s, koji-
ma dolazi u dodir.
Ujutro se Derviaga okupao i onda otiao u du-
an. Hladno je bilo, a on raspalio u mangalu uglje-
na, iznio ga pred du an da ga vjetar raspiri i zae-
e, pa ga onda unio. Sjeo Derviaga na seiju, met-
nuo preda se mangalu, plavi jezi ci zalizuju mu ru-
ke. Noge je nadnio nad eravu. Pregrnuo se ur-
kom, postavljenim lisi inom, i zagrijava se, a o ni
kapci, kao olovom nabijeni, padaju sami od sebe i
sklapaju se. Neki zeleni i modri kolutovi prelije u
ispred o iju, i on osje a da se nekamo die, die,
daleko, ni sam ne poima kamo.
I vidi: pomaljaju se neke sun ane livade i hla-
dovite bake, i potok neki. Cuje neku nadnaravnu
glazbu, pjevanje neko. Osje a da to nikad ne bi os-
tavio. To je raj. A onaj potok, to je Keyser, i onaj
koji ga se jednom napije, nikad vie ne oedni, ne
mari za zemljom.
I on prilazi vodi i pije je, pije, i ini mu se da ni-
kad ne bi odmaknuo usta od nje. Ali eno na stabli-
ma mu se osmjehuju hurme i smokve, i on prilazi,
zagui, i ini mu se da se nikad ne bi od tog jela
odmaknuo, ali, eno, u onom hladu lei hurija i e-
ka njega, Bojeg ugodnika. I on joj prilazi, a to je
njegova Naza, onakva miriljava i prozirna kao
215
 prve no i. Glas iz dubine. On uje, ali ne vidi ko
govori:
- Derviu! Zadovoljan sam toborn. Narodio si
porodicu. Ljude si rodio. Eto, vidio si kakav je raj.
Ne treba ti mnogo pa da bude stanovnik njegov.
Slobodu daj onima kojima si je uzeo, i u dui e
osjetiti oslobodenje. Osjetit deg raj!
On strepi i pliva svemirom. I pada. ini mu se:
rastapa se. Prelije u ispred oiju zeleni i modri ko-
lutovi. Nestaje rajskih boja. Nestaje glazbe rajske.
Zamire ona, ali neki bliski glasovi, njemu poznati,
uju se oko njega. Piska i pla. Rasklapa oi i vidi
djecu. Jedanaestoro ih.
- Djeco moja!
- Hvala Bogu, babo, kad si nam iv.
I piriaju mu kako su ga nali gdje say pomodrio
spava i hropi u duanu, pa ga unijeli na ilimu u
sobu. I lijenik dolazio i rekao kako se mogao lako
plinom zaguiti da se nije na vrijeme dolo u du-
an.
- Djeco moja, djeco moja, to me ne ostaviste
da umrem? Hodite da vas izgrlim i izljubim. Hodi
i ti, stara. I ti mene poljubi, evo, pred svom dje-
com, gdje god hoe. I u obraze, i u usta i svakud.
A kad se djeca razila vide i da im je otac do-
bro, zovnuo on Nazu.
- ta je? - pitala ona s drhtajem u glasu.
- Cuje, eto - govorio joj on tiho, prekrstivi
noge i savijaju i cigaretu - ako ona bag hoe za
onog Kr endu, pa neka ide, sretno joj bilo.
- Tako, Bog ti dao i iz neba i iz zemlje - sjala
ona od radosti i otrala keri, a ostavila njega da
sanja o raju, kako je golem,
ogroman sa svim svojim duljinama i irinama,
sa svim svojim raskoima,
dakonijama, vrtovima i hurijama.
Ogroman je raj.
216
BOJI KA
Najprije je bila velika ljubav, a iza nje dolo ve-
liko razoaranje i strah. Mehmed-efendijina Aia
godine je i godine aikovala s Muanom Bojom, i
to je ve prelo i u pjesrnu, koja je uz behar lepra-
la kroz vratni ke bae i sokake i s beharom se tru-
sila u aice bistre rakije, to je mutila o i i um
drutvancu mladi a koji ve eto etvrtu godinu ne-
razdvojno akamlu e, a onda ide svaki svojoj na
vrata ili pod prozor. Tu onda pri aju mnogo, bez
kraja, o svojoj ljubavi kakvom nikad niko nikog
nije ljubio kao to svaki od njih voli svoju odabra-
nicu. Prestoje tako po pola ljetne no i, a i zimi ne
osjeaju led ni snijeg, koji kripi pod nogama, pa
im se oenjene sijeidije, koji idu sa enama i dje-
corn na sijelo i sa sijela, dude kako mogu toliko
stajati na jednom mjestu po svakakvu nevremenu
- i ta imaju vie jedno drugom re i.
- Kakav je ono hodica bio ovdje na mojim vra-
tima? - pitao je Muan Aiu kad je te proljetne no-
i doao i dugo je ekao da izade.
- Ovo su bbina vrata, a nisu tvoja! A ja sam
djevojka, pa mi je slobodno s kim ho u razgovara-
ti - odgovorila Aia prkosno, premda nije osje ala
onako kako je govorila.
217
 - Nije to tako, curo moja! Ako je ovo tvoga ba- - Sve de doi s vremenom. I brada, i uta svile-
be ku a, ova su vrata moja i tvoja! Ako ja samo u- na ahmedija. Moda du i ja biti barutovac kao i
jem da se ko primakao s ove strane njima, prosjat tvoj babo... A hoe li na Jurjevo na Trivodu?
de sunce kroza nj i skratit du ga za itavu glavu, da - Bezbeli. Bit de nas dosta iz naeg sokaka.
je do neba narastao. - Voli l i me,
me Aga?
- Vidi kakav si! Malo ti je to pije, pa bi jog i - Pa zna... vazda pita?
Ijude bio, a i ne misli da bi u tamnicu dopao, ja, - To ho u vazda da ujem. To mi je najdrae. A
ne daj Boe, i na vjaala otiao. ako opet dode onaj hodica na vrata?
- Eto vidi, bona, da me voli, kad veli Ne daj - Ja du mu izai...
Boe! A ja znam da ti ne bi ni za koga pola da ja - Ah !
i tamnice dopanem, ve bi ekala dok ne bih iza- - ... i kazati mu da se ovuda ne vrza.
ao iz nje. Da ja umrem, ti se ne bi nikad ni udala. - Aferin?!
- De, Boga ti, ne govori nekakve besposlice i - A ti?
tamnice i smrt! Ja ti samo kaem, otac te ne bege- - Neta?
nie. Ne voli to pije, to si kavgadija, pa, kae - Okanit deg se, je li de, tih besposlica. Ja ne
neko jutro materi, a ja sluam iz druge sobe: smijem preko bbine volje.
Udat du je za hodu. Mati mu veli: Pa nije ma- - Gonde moje!
hane ni Muhamedu, a on kae: Jok, nije ono - Hajde, duo, ku i. Zora e red, a mi jo ov-
Muhamed, ono je Mue. dje.
- E, ba mi hvala punici kad me brani, a nadoi - Da zna zora to je milovanje, ne b' svanula za
de i on. Kao da mi je i on bio bolji dok je bio tri godinice.
mlad? Znamo mi i njegovo. Sluao sam ja kako je - Ured de i otac ustati da ide u damiju na sa-
on od kue iz Posavine donosio rakiju u medresu, bah. Sramota je da me zatee na vratima.
pa muderis uo za to, te istraga, pretres po soba- - Dobro, janje! Dovale.
ma, a on bre-bolje prolij vodu iz testije, pa u testi- - Ej sahatile.
ju rakiju, kao da je dj voda, a u nju kitu cvije- I on je poao uz sokak i zapjevao iz punog srca:
a, i tako spasi glavu.
- Nije bogme moj babo bio taki, ne do Bog! 0 djevojko, ne kuni me mlada,
proi u se vina i rakije,
- Eto nije. Ja ne znam nita. Ja ovo izmislio, iz pit u tvoje suze iz o iju,
prsta isisao. suze piti, licem mezetiti...
- Sad se opet srdi na me.
- A ta je tebi briga za me. Tebi de babo nai a ona je ve osjeala nevidljive suze koje de joj
hodu. sre om vlaiti o i i kako joj se lice ari od vrelih
- Nemoj, iv bio, Muane! Nemoj biti takav! Pa poljubaca koji de doi.
ti zna da ja... Samo, eto, da se dozove, da bude
kako treba, moda bi i babo...

218 219

Na Jurjevo na Trivodi on ju je potegao. Nije
vie imala kud, i pola je s njim njegovoj kui. Sut-
ra su otili kadiji. Mehmed-efendija razljutio se na
Aiu. Nije htio za nju ni uti. Kanita-hanuma po-
lako je stvar zagladivala, smirivala, i Mehmed-
-efendija jedva pristao da se Aii poalje njezino
djevojako ruho. Ali ni za nju ni za Muu, koga su
sada u ariji Muhamedagom zvali, nije htio da
zna.
Bilo je to samo kratko vrijeme, pa je ve nakon
desetak dana raspitivao enu zna li kako ive, da
se ne pate, kako je Aia i ta radi onaj njezin.
To je bio dobar znak, i njih dvoje sutra uveer ba-
nue Mehmed-efendiji na sijelo. Muan je pristu-
pio smjerno puncu i punici, poljubio ih u ruku, a
Aia stidljivo gledala po kui, kao da je prvi put u
neijem tudem domu.
Bojo je bio terzija. Jutrom je silazio u ariju,
sjedio na efenku, io gunjice i akire, a naveer
zatvarao radionicu i s punim zembiljem iao uz
Kovae i kroz irokac na Vratnik svojoj ku i. Nije
vie svraao usput u krmu, nego kao ku enik iao
pravo ku i, gdje ga je Aia oekivala.
Iza skromne ve ere sa mnogo njena razgovora
uzeo bi iglu i konac pa io sad fermen, sad akire,
jer nije dbvoljno to se na duanu uradi. Htio je
svakako da imadne jo koju kuicu radi kirije, a ni
duan nije jo bio njegov, i trebalo mu je zapreg-
nuti rukave da ga za godinu-dvije isplati.
esto bi Aii, koja bi ga ogrlila, pripijaju i se
uza nj povjerljvo, zapjevuio, otimaju i se milova-
nju: U terzije tanka igla - tanja ve era, a ona bi
mu stavljala dlan na usta, da ne govori tako, jer je
ona zadovoljna, ni im se ne pate, i imaju vie nego
im je i dovoljno.
220
Nije rado iao ni puncu na sijelo, jer se time sa-
mo dangubi, a nije se veselio ni da mu kogod do-
de, upravo zbog toga, a nipoto zbog troka. On to
ne bi niim odao, nego bi se ak pokazao i raspo-
loen. Dola bi mu esto sestra Hafa, udata za
Hrvu, i povela troje sitne djece, osim onog to joj
se istom pod srcem z edilo. Djeca bi pospala na
sijelu, pa bi nastao pravi pla dok bi se razbudila
kad se trebalo vratiti ku i. Hrvo bi uzeo srednje u
naru je, Hafa-hanuma najmlade, a najstarije od
est godina, bunovno iza sna, drhture i, uhvatilo
bi se materi za skut i skakutalo kraj nje. esto bi
Bojo rekao eni, vra aju i se sa sijela od punca
od Hrve:
- Hvala Bogu kad nema nikakve cvrke oko nas.
Kud ho emo i kad hoemo : samo obu u na noge,
a ti jo feredu na glavu, pa serbez. A koja je kod
njih glavobolja!
Tako je on govorio tri godine, a onda mu neto
dolo iznenada, pa se zapitao: Hafa ima etvero
pa je raspoloenija od mene. Manje ima i zacijelo
da tee ivi, ali je veselija. ta njoj bude kad se na-
gne nad dijete da ga poelja ili mu haljinicu po-
pravi, pa joj se lice razvedri? Tako se on sam pi-
tao, vra aju i se s Aiom od Hafe sa sijela.
Sjeli su kod ku e na seiju. Ona je zapalila svje-
tiljku, rasplela pletenice i spremala se da legne, a
on savijao cigaretu, prikresavao i poeo odbijati
dimove kraj prozora, kojemu je ekmu podigao.
Gledao je njeno Aiu, ali bio i sumoran.
Bjla je jo ljepa, mnogo ljepa nego djevojkom,
ali je on osjetio da im neto oboma nedostaje.
Nijedno nema onog raspoloenja kao Hrvo i
Hafa, kada im se djeca pobockaju i kad ono naj-
manje protepa prvi put koju novu rije . A kad se
srdi na samog sebe to je razbio findan ili to je
221
Aia prevrnula punu pepeonicu po ilimu, ini mu
se da mu to nanosi vedu bol nego Hrvi kad mu je
najmlada k i prevrnula kavonos pun ulbeeera i
razbila ga.
- Hoe li ti red lijegati?
- Evo dok popuim.
Ona je proaptala ajetel-kursiju, legla i navukla
na se jorgan.
- Aia!
- E?
- ta ti veli, kako bi bilo da i mi imamo punu
beiku, pa...
- Ako Bog dadne, imat demo. Mladi smo; ima
vremena.
- A bi li ti voljela da imamo?
- J ta bih nego voljela. Ali eto, nemamo.
- Da ti ta ne radi da ne bude? - briga mu
drhtala u glasu.
- Ne radim, bogami. Niti ta radim da bude ni
da ne bude.
- Ama, eto, oboje ho emo da bude, a nikako
nema, pa ja mislio da ti to ne spre ava. Nisam ti
to nikad nita htio re i. I ja sam vazda volio to jo
nemamo, to smo serbesniji i kod ku e i prohodati,
ali mi neto ve eras dode kao iz gore. Cini mi se
da ga imam, ne bi mi ga mogao niko ni zlatom pre-
mjeriti.
- Ako nam bude sudeno da ga imadnemo, imat
demo ga pa sve kad bismo radili da ga ne imadne-
mo.
I oekivali su iza toga znakove njezine trudno-
e, sanjarili o golom gostu koji de do i, u velikom
povjerenju aptali jedno drugom: Sad je ovolic-
no, pokazujui nokat s malog prsta, ili: Nije ne-
go ovoliko, pokazuju i itavu jagodicu od palca,
222
ali im se redovno uvijek razbijala nada, iz koje je
opet rasla vjera da nee ostati suha grana.
- Ne mora to biti odmah, ni prve ni pete godi-
ne, kae mi danas mati. Eno, veli, Be arevke, pa
rodila tmm nakon sedam godina prvo dijete, i
juer, opet nakon sedam godina drugo. Ono starije
prispjelo u posao, a mlade se istom nalo.
- E, kad bih ja znao da demo ga imati nakon se-
dam godina...
- Pa Kresinica rodila dvanaest godina iza uda-
je.
Ali je on sumnjao da de ga ikad imati, kad ga
dosad nemaju. uo je neku veer kako ena buda-
lastog Vejsila u sam mrak kune djecu, a dvanaesto-
ro ih ima, da joj barem jedno ho e do sabaha um-
rijeti, jer ih ne mote ni suhim kruhom nahraniti, i
on se zgranjavao kako se mote eljeti smrt svom
djetetu, koje je jog i zdravo.
- Mati kae da je govorila s ocem o ovom na-
km, pa on rekao da ja idem doktoru da vidi je li
sve u redu.
- ta da gleda? - zabezeknuo se on i o i mu se
zakrvavile pri pomisli da bi neki drugi mukarac
mogao gledati njegovu enu i dirati ono to je sa-
mo njemu posve eno.
- Pa da me pregleda da nemam kakva urklu-
ka.
- I to ti moe govoriti?
- Ne zna kako mi je. Stid me o tom i misliti, ali
sve bih, oi moje, za te uinila da se razvedri, da
bude onaj prijanji.
- Nikad! Pa kad ga ne bismo imali, to nede ra-
diti.
- Kau, ima i jedna enska doktorica kola je od
tih stvari.
- Ne, ni ensko. Ne mogu ja dopustiti.
223
 - A da doktor tebe pregleda?
- ta oni znaju o tome? Nita.
- Pa onda se nemoj gristi! Nemoj da si mi snu-
den i mraan!
Otili su nakon mnogo oklijevanja doktorici.
Bio je u ekaonici nestrpljiv, kao da na eravi sje-
di, dok je lijenica u ordinaciji pretraivala Aiu,
planu i rumenu od stida.
- Kae da sam potpuno zdrava. Uh, kako moe
onako biti bezobrazna! Veli, izbacila bih ih, biv
djecu, kao iz topa.
Kad se tog predve erja vraao ku i, prvi put po-
to se oenio, svratio se u gostionicu. Popio je tri
velike, i ve je nalio duu. To mu je, dok je bio mo-
mak, jedva dostajalo da mu se odrijei jezik, a sad
ga uhvatilo. Bio se za ovih deset godina odu io, a
danas je osjetio potrebu da se opije kao ivotinja,
da zaboravi sve to se toga dana zbilo.
A zbilo se mnogo toga.
Odmah nakon ru ka na efenku odluio se da
ode lijeniku. Kazao mu je to ga boli. Pitao je li-
jenik najprije za tenu, a Bojo mu raskazao sve od
poetka, i da je bila kod doktorice, i ta je ova rek-
la. Lijenik onda nastavio s ispitivanjem kao da je
strogi sudac s kijametskog dana. On pri ao od e-
nidbe, a lije nik pitao od poetka, od one prve
miadosti, kad je kao obijestan drijebac pretrkivao
kradom preko Miljacke u erhane na Hisetima.
Kako se nekad, dok je imao oca, iskradao iz ku e i
dolazio u zoru, a kad mu je umro otac i nestalo
stege, kako se dogaalo i da noi ondje. Kako se
jednom razbolio, ali ga stid bilo ikome kazati, dok
ga nisu muke osvojile i povjerio se majstoru kod
224
koga je bio na zanatu, a on ga uputio berberu, koji
ga je lijeio vodom od varenog majdonosa.
Lijenik je klimao glavom i na kraju slegnuo ra-
menima:
- Kakva vremena idu, a kakva je ve sada mla-
de pokvarena, bolje ih je nemati nego imati.
- - Biva, neu ih imati? Nikad?
- Ako ti ena rodi ikad, znaj dobro da nije tvo-
je.
Bez pia je iao pijan iz ordinacije, ranije zatvo-
rio du an i poao kui. Ali se onda usput sjetio da
je prije enidbe imao jednu razbibrigu, i svratio se
u gostionicu.
Izdaleka je opazio pred ku nim vratima nekog
mukarca kako podie mandal, koji odzvanja i od-
jekuje po itavoj mahali, a kad se primaknuo, 'duo
je njezin glas. to je to? Ona razgovara s tudi-
nom!
- Koga trai? ta ho e u nevrijeme na mojim
vratima?
- Porez! Triput dolazim a tebe nikad kod ku e.
- Ja imam svoj du an. to me ne trai, pasji si-
ne, u duanu? Odmi i, dok te nisam rasporio!
- Pazi se ti, nemoj da me smeta u slubenoj...
Ali prije nego je dovrio to je htio re i Bojo je
spustio na nj aku i prostro ga pred vrata, a onda
hrupio u avliju, gdje je Aia drhtala od straha.
- ta uradi, za Boga miloga! Mogu te u zatvor
za to.
- Zatvor je nita. A ta ti uradi! S tudim mukim
razgovarati, a?
- On je zvao. Nisam ja.
- Ko zna da nisi ba ti zvala. Veli da je triput
dolazio, a ja za to nita ne znam. to mi nisi nikad
rekla da je dolazio, nego me onako rezlll pred
15 - A. Nametak: Trava zaboravka 225
 svijetom, kao da sam ja fukara, pa nemam da pla-
tim porez?
- Bogme, ja nisam nikad bila kod ku e kad je
on dolazio, osim ovo danas. Ja sam mu i danas go-
vorila da on ide u du an, a on veli da mora uni i
da popie stvari. Ja sam se otimala da ne provali u
avliju dok ti ne dode.
Svaka njezina rije opravdanja njega je srdila i
vrijedala: Poao je teturaju i preko avlije. Aia se
zabezeknula, prestraila se, jer se od toga davno
odu ila, jo otkako se udala. A onda zaplakala.
- ta je sad? to cmizdri? Ako sam malo glas-
nije progovorio, nisam se s tobom svadao, a ni bio
te, vala. A da sam te i ubio, imao bih rata. S tudim
mukarcem govoriti!
Pri kraju je spustio glas, u kojem je bio trunak i
blagosti, ali4je od toga susreta ispucalo ono duev-
no tkivo koje se tkalo i prepletalo ovih deset godi-
na braka osim onih ranijih godina aikovanja.
Ujutro, pri kahvi, ona mu je povjerljivo rekla da
joj je ima nekoliko dana zastalo i moglo bi biti,
,
ako Bog da, da je nosea, a on, na vijest koja bi
mu dotad donijela najljepe treperenje due od us-
hi enja, iznenaden zastao, otro je premjerio, spre-
man i da je ubije, na mrtvo, ako imadne povoda da
ita posumnja.
- Kako?! ije je?
- Ko je iji?
- Pa to to veli! Valjda dijete!
- Boje, pa tvoje i moje.
- Vraje i tvoje, a moje nije! Kazuj, s kim si...?
- Muane, za milog Boga, zar e me svakak-
vom drati?
- Ubit u te, ali tu sramotu ne u doivjeti. Zar
za mene iva druge traiti da ti dadu ono to ja ne
mogu?
226
- Ko je rekao da ti ne moe?
- Ja znam. Ali neka zna, istinu e mi kazati,
u kidisati i tebi i sebi.
- Kakvu ho e istinu, ako Boga zna?
- Jesi li imala ruku i s kakvim drugim osim me-
ne? - polako je cijedio rije po rije.
- 0, da Bog da nisam ovaj as iva doekala da
me ovako pita! Meni vie ni onako nema ivota,
kad ti i trunku jednu sumnja u moj nms. - Us-
tala je i s police dohvatila veliki no. - Zakolji me!
Halal ti bila moja krv! Ja nemam vie rata ivjeti.
Bojo je uzeo no, ali ga pokolebala njezina od-
lunost. Da je ta bilo, ne bi ga onako netremice
gledala. Ali odakle njoj sad to stanje kad je lije-
nik rekao da on nee nikad imati djece?
Ko je mogao to biti? Da nije onaj od poreza,
koji je triput dolazio? Ko zna da on nije prije ula-
zio, a moda je i sino htio u i, ali on uto doao iz
arije. Ili je moda ve i bio u kui, pa se onda
iuljao iz avlije, a ona ga toboe upu ivala da ide u
ariju, na duan Boji, da tamo trai porez.
A moda se i lije nik prevario? Moda zbilja ni-
je presahnula u njemu plodnost, kao to mu nije
propala ni mladi ka snaga?
Zbunio se, odbacio no i naglo otiao u ariju.
Na podne mu je, kao i obino, dijete iz komilu-
ka donijelo ruak. Nije ga ni dirnuo. Otkrio je ka-
pak s meteriza i otpuhnuo:
- ta mi alje varene kola ie kad zna da ih ne
volim! - I dijete odnijelo meterize ku i.
Pred veer je zatvorio du an i poao kui. Pre-
miljao je o svemu jueranjem i dananjem, i na
sve to nije mogao samo rukom odmahnuti. Htio je
stvar izvesti na istac. Ako je ono tude, jer lijenik
veli da nije moglo biti njegovo, onda on mora tu
sramotu oprati. Nije dovoljno samo pustiti enu,
is 227
pa da ona u svoje matere rodi i da se dijete zove
njegovim imenom, a ko zna ko mu je otac. On ne
moe dopustiti da mu se neko naruga kako mora
eni i djetetu davati nafaku, na to e ga kadija
osuditi, a on je uvjeren da nije otac djetetu.
Ali ona njezina najprije saaljiva blagost u o i-
ma, pa onda odlunost u tvrdnji, koju dodue nije
htjela rijeima rei, jer bi se valjda ve time smat-
rala oskvrnutom, ulijevala mu nadu da de moda
drugi i trei lijenik koji e ga pregledati prona i
da je njegova mukost ivotvorna, a da se onaj ju-
eranji lijenik prevario. Biv to kod njih. Osude
ovjeka na smrt i ak reknu koliko de jo ivjeti, a
on ozdravi i poslije jo dvadeset godina gazi po
zemlji i svoje lije nike otprati do groba.
Pred gostionicom zamirisala mu janjetina s ra-
nja i svratio se. Ve ga je ekala i deca na stolu i
on ju je brzo suhnuo, a onda je dola druga, pa tre-
a, i on ju je polako pijuckao, va ui zarudjelu
koru s pleke ili izvlaei na akalici sitne koma-
die mozga iz glavue, pa ih onda oblizivao.
utio je bavei se sam sobom. Kao da su neke
tanane koprene padale na svijest, a onda sve neke
deblje i grublje, osje ao je nekakav duevni drije-
me.
Prolo je davno vrijeme u koje je za ovih dese-
tak godina dolazio iz arije kui. Sad je ve Aia
zabrinuta to ga nema. Moda plae? Osjea se
usamljenom uz mua koga gubi. A izgubit de ga
sasvim. On vie ne vjeruje u se. On zna da ni ovih
deset godina nije bio mukarac.
A ona je prava enka. I sad ona ima dijete. Ili de
ga imati. Moda istom do osam mjeseci, ali de do-
di. Oh, kako bi on sada razvalio tu krvavu utrobu,
raskidao taj ivot koji sigurno nije od njegove krvi,
228
ali koji ona nosi pod onim srcem, za koje je uvijek
govorila da za svog Boju kuca.
Navlaila mu se krv na oi, mrak mu obuhvatao
svijest, nemo tijelo, i jedva se dovukao do kue. S
mkbm je otvorio vrata i uvukao se u sobu. Aia je
leala budna. Dugo je ekala i plakala.
- I veeras kao i sino ?
- Moe mi se, hoe mi se - govorio je i ne zna-
jui ta govori. (Ujutro se zaklinjao Aii da on te
rijei nije govorio, nego je valjda ona sanjala.)
- Ostavio me samu da skapam. Malo. li mi je sa-
moj po itav dan, pa si me i uveer poeo ostavlja-
ti.
- Nisi ti sama. tene je u tebi.
Ona je ciknula da se i na sokak moglo uti.
- Cm ti obraz, da bi li! Ja veeras istom to sam
iva ostala, a ti meni tako. Nisam do vrt mogla
doi, da zovnem koje dijete iz komiluka da poru-
im po mater...
- A to de ti mati? ta ti je bilo?
- Ono to i dosad, samo mnogo puno. I zakasni-
lo nekoliko dana, pa se ja bila ponadala...
- Da nisi ta sobom kvarila?
- Nisam. Ali eto, dragom Bogu hvala, kad ima i
ovo, kad me ne e smatrati onakvom kakav mi ni-
ko nije ni u rodu bio!
Prije nego je mogao shvatiti ta bi mu drae bi-
lo: ili ovo to se sad dogodilo ili da je ranije ona
mogla postati majkom njegova djeteta, svalio se
neraspremljen na duek i zahrkao.
Sutradan je ve smirenije s njom razgovarao.
Malo se stidio zbog onih rije i kojih se kao kroz
maglu sje ao, neke nije htio nikako priznati, a on-
da odluno rekao:
229
 ena mora sluati, nema tu ta! Ako ja pod-
viknem, tvoje je da uti. Kad zaradi ena, moe eru, otkrila je meterize, i kad je vidjela da su
biti i bijena. To erijat doputa.
- Ako demo o bitki govoriti, pusti me odmah!
Da odmah idemo pred kadiju!
- Znam ja da bi ti to htjela, pa se onda prije po-
la godine za drugoga udati. I da drugi miluje ono
to sam ja. Nema toga. Da ja i umrem, ti se ne bi
nikad vie udala. Ja bih te i u snu i na javi progo-
nio.
Ona je sa strahom sluala njegove rije i koje su
zvonile u sobi. I osjetila je da je sve onako kako on
govori.
Jo dok je bila djevojkom nije se smjela ni sa-
njati s drugim mukarcima osim s Bojom. On je
bio gospodar njezina sna kao i jave i matanja na
javi. A otkako se udala za nj, nije drugih uop e ni
vidala, kao da i ne postoje. Vidala je samo oca, za-
ovina mua i Boju, ali je samo on bio mukarac, a
daleko je bilo od nje i da pomisli da bi se neko me-
du njih dvoje mogao umijeati.
Pa i kad je kratko nakon toga Boju prekinula ra-
kija, ona je osjeala u svakom uglu ku e nazonost
Bojinu. Nije se htjela ocu vratiti niti je ikoga pri-
mala u kuu osim mater i zaovu. Iznosila je svako
jutro kahvu u mangali na kameriju, stavila bi na
pervaz dva findana, svoj i Bojin, sjela skromno
kraj mangale na pod, dok je Bojino mjesto bilo
prazno na minderu, pila kahvu, a onda oprala oba
findana: i svoj i Bojin, vje no netaknut.
Veerom bi pravila onakvo jelo kakvo je Bojo
volio, jer je on samo veeravao kod ku e, uvajui
se da ne bi za ivu glavu pomislila o jelima koja on
nije podnosio. Kad joj je jednom mati poslala ve-
230
unutra vareni kola ii, vratila ih je nenaete, prem-
da joj to bijae najdrae jelo dok je bila djevojka.
Pred ve er bi ga oslukivala da dode iz arije, i
makar da je znala da mu ve ni kost s kosti nije za-
jedno, ne bi zakljuavala avlijska vrata dok ne bi
prolo njegovo vrijeme.
U noi se nije bojala hrsuza. Mislila je: ko je taj
ko smije udariti na Bojinu ku u dok je on u njoj!
A on je zaista u njoj, u svakom njezinom kut, u
svakoj stvarici.
Kad joj je jednom mati rekla da ga je dosta oa-
lila, vie nego je vrijedio (ne bilo mu stoga tee na
onom svijetu!), da bi se sad trebala udati, a mlada
je jo, zdrava, ima muterija, Aia se zabezeknula
kako se to moe govoriti u Bojinoj kui.
- Pa dobro! A ta de on?
- Ko on?
- Bojo! Kako bih se ja udala pokraj njega?
- Dijete moje! Tebi, bogme, kao da se, ne daj
Boe, u pamet krenulo. Bojo je umro. Ti e jo
poivjeti i rahat jo moe biti. Ti si se istom rodi-
la.
Ali je ona samo na trenutke shva ala da Boje
nema, kad se morala brinuti o naplaivanju kirija
ku nih i duanskih, kad je morala slati porez, a
onda ga opet osjetila uza se, nekad blaga kao blag
dan, a nekad stroga kao da mu gromovi udaraju iz
oiju, kad se tu, u ni,,govoj ku i, govori o drugom
mukarcu.
Pa i kad je mater oplakala nije htjela da joj sa-
mohran otac prije e u ku u niti da se ona, jedini-
c a, vrati ocu. I otac je brzo za materom otiao na
Bakije, kamo su prije dvadeset godina odnijeli Bo-
23 1
ju, a ona je sveudilj ivjela po navikama iz onih
deset godina velike ljubavi i velikoga stradanja.
Kad joj je zaovina neku ve er htjela prije aka-
ma zaklju ati avlijska vrata, dok je ona neto bo-
lesna leala kraj prozora, sko ila je kao najzdravi-
ja:
- Nije jog proao vakat kad on dolazi.
- To si ti, daidinice, htjela redi: kad je rahmetli
daida dolazio iz arije.
- Ah, vilice jedna! Kao da daidinica ne zna
ta govori! - I, tromo se spustila na duek.
Mandal je zamlatio na vratima!
- Poteci brzo, vidi ko je!
Curica je potrala preko avlije i razabrala ko je
na sokaku.
- Nekakav od poreza. Kae, nije odavno porez
pladen, pa hode da unide, da pravi popis.
Aia je prestravljeno gledala:
- Goni ga, goni! Zna li on ili je zaboravio ta
mu je onda bilo? Zna li taj nesretnik da on sada
dolazi? Goni ga!
Dok je curica u nedoumici gledala as u nju as
u dvorite, Aia se stropotala. Jedna je ruka poka-
zivala prema dvorinim vratima, a sa zapjenjenih
usta otkidale se posljednje rije i:
- Eto njega!
232
INO A
- Tako ti Boga, nemoj to raditi - kroz pla je
molila Subhija mua, koji je i nodas doao kasno
kudi i opet pijan, makar da nije podnosio pide.
- Ne zaklinji me Bogom! Stoput sam ti govorio,
seljakao nijedna, nije Bog krumpir da ga vazda u
ustima dri.
- Znam ja to, ali ti za Boga ne zna, kad se ne
uva ovoga to je zabranio, nego svaki dan pije.
- Ja pijem da se razgovorim. Da tugu razbijem.
- Pa time bih te zaklela, kad u Boga ne vjeru-
je? Da ti reknem: iva ti ja, nemoj piti! ti bi si-
lom pio, ne bi li me as prije nestalo. Da te zakli-
njem mladou, ostario si, sad de ti etrdeset. Da
te zaklinjem djecom, jadni smo kad ih nemamo,
kad nam ih Bog nije dao.
- Ah, ne spominji mi djece! Zato ja i pijem to
ih nemam. A kako u ih imati kad si stara.
- Nije Bog htio da ih imamo.
- Bog. Opet ona: Bog. Ama, da te ubio, ne spo-
minji ga vazda! Da ti nisi mazga, Bog bi ti dao dje-
cu po meni.
Ona je zaplakala, skupljena u uglu sobe, a on se
izvalio na minder i othukivao, mu en podrigiva-
njem od kisela vina i stara mesa to ga je u krmi
cijelu nod vakao.
233
 Tako on, Fejzo Bisi , financijski preglednik - fi-
ianca, kako seljaci reknu - svaku no , kad pijan
dode, prekorava enu zbog njezine jalovosti. Ona
se raspla e, on je izgrdi, ona njega kumi i preklinje
da se prode pi a, on njoj predbaci besplodnost i
starost, legnu i zaspe nekad tuni oboje, nekad ona
pogruena, a on razjaren, i sutra nastave isti ivot.
On ode na slubu, dode na ruak, pa opet ode i
dode na veeru.
Kad na veeru dode trijezan, sve je dobro, jer
onda ne govori, ne prigovara eni, samo je zami-
ljen, zabrinut, sjaden, ali ako je uveer kakva zaba-
va kojeg mahalskog drutva i kad njega zapane da
bude na blagajni, da nadgleda naplate ulaznica
priloga, onda se, gledaju i razgoli ene djevojke,
pies mladei, sluaju i pjesmu i obijest, raalosti dje.
nad samim sobom. On mlad, u najboljoj snazi, sa
trideset i pet godina mladosti, a zna, kad dode ku-
i, zate i de enu koja ga je mogla roditi a koja mu
je nesretnim i nespretnim slu ajem postala enom.
Odsluivi vojsku javio se u finance, i odmah ga
primili. Iao je svaku drugu ili tre u no u slubu
po planinama izmedu Kreeva i Fojnice uvati
umske prijelaze, kuda prolaze krijum ari s duha-
nom iz Hercegovine. On i jo koji financ u ophod-
nji zasjeli bi u razmaku od nekoliko stotina metara
i oekivali. Nekad bi uhvatili pune torbe duhana i
pohvatali krijum are, nekad bi im sam duhan do-
pao ruku, nekad su i pucali i ranjavali bjegunce, a
nekad strahovali i za svoje 2ivote, jer bi esto ita-
ve ete krijum ara prolazile kao u ratu s prethod-
nicom i odstupnicom, i tada im financi nisu smjeli
nita, nego bi se pritajili da ne budu opaeni.
234
Ali jedne ve eri, dok je Fejzo uvao jedan opa-
san prijelaz a drug mu bio udaljen koju stotinu
metara, naila je u sam sumrak obanica Subhija
Ophodaeva i tjerala pred sobom kravu i etiri-pet
ovaca. Duboko prekrivena lica, da su joj samo oi
i nos iz arenog rupca virili, skromno je ila gleda-
ju i preda se. U po glasa nazvala je Boga financu i
tiho prola kraj njega.
- Curo - dozva je on.
Ona je zastala n s okre u i se.
- to mi, curo, nazivlje Pomoz Bog! kad
^ m musliman? to mi ne rekne Selam alej ? s
- A ko e znati ta si, kad ti je ta apka na glavi.
- Jesi li se umorila?
- Pomalo, a ti?
- Ja vala nisam. Evo, odmaram se odavno ov-
Ona je pola za kravom.
- Kud hiti?
- Mrai se. Vrijeme je ku i.
- Stani malo!
- A to du ti?
On je priao i uhvatio je za ruku.
- Pusti me! Nije to slobodno!
- Meni je noas sve slobodno.
Pustio je puku i dohvatio je i drugom rukom
kao klijetima. Ona je oslobodila jednu ruku i
pljusnula ga po nosu, da mu je krv udarila. Za-
krvavljenih o iju i zapjenjenih usta nasrnuo je na
nju iznova. Jedan kratak vrisak, prekinut njego-
vom snanom akom po ustima joj, zaletio se pod
homare i zamrsio se u gustim kronjama.
Kad je dola ku i, bio je uveliko mrak. Da to
ne primijete bra a, nevjeste i mati, jela je kao i
svagda, samo su joj zalogaji zastajali. Umorna bra-
da i nevjeste, koji su jedva ekali jaciju da polijeu,
235
 nisu nita primjeivali, ali maj inu oku nije izmak-
la njezina pritajena uznemirenost.
Ustali su iza sofre, oprali ruke i izvalili se kraj
ognjita, otimlju i se drijemeu ljetne no i.
- Vala, kratka nod ko u koze rep. Dok se spusti
na postelju, ini mi se, nisam estito ni utvrdio, a
ono zora.
- A, Boe mi oprosti - kae mla i brat - kao za
inat ljeti najdulje od akama do jacije.
- Sad de i jacija odmah. Jesi li ti klanjala akam,
Subhija?
Ona zaplaka. Bra a se zgledae. ta je ovo sad?
Ona pobona Subhija, koja je strpljivo podnosila
dugo djevi anstvo, sad plae. Mimo obiaj na selu,
gdje djevojka rijetko do eka dvadesetu godinu i
gdje se svakoja uda, ona je ostala usidjelica. Nije
bila ni runa ni slaba. I gore su se poudale. Sad joj
je preko etrdeset godina, podigla je svu njihovu i
muku i ensku djecu na noge, radila oko nevjesta
kad bi rodile - a radale su sve preko godine - i ni-
kad se ni na to nije pojadila i sve mirno podnosi-
la, a sad pla e. I to nekako alovito da ih jeza pod-
uze.
- ta ti je, Subhija?
Ona se samo guila u suzama, sklup ana u uglu
kue, lica medu rukama, da se od slabog plamsaja
vatre s ognjita nita nije vidjelo osim podrhtava-
nja ramena od uzrujanosti.
- Iziite vi! - zapovjedi im majka.
A kad je ostala sama sa Subhijom, ogrlila ju je
sestrinski, jer joj je i bila vie kao sestra nego kao
majka. Rano se iidala, a Subhija joj prvo dijete,
koje se ne udade i ostarje, na alost majci, u rodi-
teljskoj kui. Jadno je ensko koje ne rodi makar i
mrtvo dijete, jadila ja majka, a Subhija je skrueno
i pobono o ekivala sudenika, ne trae i u kolima,
236
mobama i sijelima. Nije da se ne bi ona udala, ali
nije mania za drutvo, a momci je kao udnu dje-
vojku izbjegavali, i ostala zrela i prezrela djevojka.
- Majci deg ti svojoj redi ta ti je.
- Ne mogu klanjati.
- A to?
- Nisam ista.
- Pa prekju er si se kupala.
- Jesam, ama sam sada obraz okaljala.
- Ne dao mi Bog!
- Dao je.
- A ko je, jadnice moja?
- Ne znam ni ja. Nekakav financ.
Starica se smrti.
- to se nisi branila? to nisi vikala?
- Gledaj! I sad me bridi po miicama kao da mi
je klijetima meso kidao. Gledaj vrat! I sad mi gori
kao da ga je eravom posuo.
- Modrice - othuknu stara. - Hajde ti u svoju
sobu.
Subhija tromo ustade i pode. Zastade kod mate-
re, a plamen joj zasja u o ima:
- Ali sam i ja njega uredila. Tako sam ga akom
po oima i po nosu dohvatila, da vie nisam nita
osim krvi vidjela.
- Hajde ti! Smiri se! Sve e biti dobro, ako Bog
da. Muane, Omere!
Udoe sinovi i u jedan glas upitae:
- ta veli?
- Nekakav joj financ na obraz udario.
- Pasji sin, to de to platiti! I to jog ve eras.
- ta si smislio?
- Hajdemo, Omere!
- Pa traiti ga. Nije daleko. Na prijevoju. Ceka
duhandije.
- Dajte nam sjekire!
237
 Nevjesta ude sa sjekirama. Zaas obue o panke
koje su malo prije izuli i dohvatie sjekire. Zene i
djeca ostadoe prestraeni kraj ognjita.
- Muane - apnuo je Omer. - Gledaj da ne
dadne glasa kad ga udari, ako na te nabasa, a ja
u ve gledati kako du, ako bude moja sre a pa mi
pod ruku dode.
- Ako bude vlah, dobro i opet, ali ako je tur-
in ...
- Da je on ne znam kakav turin, da je iz Medi-
ne, krvi bih mu se napio za ovo.
- Da se -mi malo zdogovorimo! Ako bude tur-
in, da ga oenimo Subhijom!
- Kako moe to govoriti, ako Boga...
- A to? Sjedi malo da se razmislimo. Evo da ga
nademo i ubijemo, pa ta onda? Mi se iskalili, ama
onda dode istraga. Zar misli da ne bi pronali ko
ga je ubio? Pa ti sud nas u zatvor. ta misli koli-
ko? Ja mislim najmanje po desetak godina. Pa sije-
dih brada doi iz Zenice, a dotle, djeca nejaka, za-
pustiti zemlju, mal isprodavati, ku a se rasku iti.
- Dobro, Muane, ali ako ne bude naa vjera?
N e moe je po erijatu uzeti, a niti bi je mi dali.
Osta cm obraz na kui, a njemu nita. Malo zatvo-
ra, ja nimalo.
- Ja bih mu, vala, u krv zagazio da nikad vie
sunca ne bih vidio.
Na prijevoju zaustavio ih financ:
- Hej vi, jeste li to poli umu obarati?
- Nismo, ne. Znamo mi kakav je red. Kad nam
treba uma, znamo mi gdje je umska uprava.
- Ja ta traite?
- Sestra nam se izgubila. Kako je otila jutros za
hajvanom, nije jo ku i dola. Hajvan doao, a nje
nema.
238
- Davno je ovuda prola u selo jedna djevojka s
kravom i nekoliko ovaca.
- To je ona. A ta je to tebi po nosu i po licu?
- Nije nita. ta mi je?
- Pa eto, na mjeseini se vidi kao na danu, say
si krvav.
- To su moje stvari. Odmi ite se odavde. Ja
vrim slubu.
- Ne odmakoh, vjere mi - veli Omer. - To nisu
tvoje stvari, nego i tvoje i nae.
- Odmi ite se, u ime zakona! Pucat u.
Muan priskoi, strgnu mu puku s ramena i
uperi je na nj. Omer podie sjekiru.
- Ako e se prekrstiti, krsti se, da ti bude ma-
kar malo po tvom zakonu, jer ti nemamo kad popa
dovoditi da te ispovjedi.
- Po Bogu, Ijudi, ne krstite me bez nevolje! Ja
sam musliman. Meni je ime Fejzo.
- Nisi ti ni ovjek a kamoli musliman! Da si ti
ovjek, zar bi ti napadao na djevojku samu? I jo
ti, koji si, na priliku, jedan slubenik koji treba da
uva red?
- Ama, o emu, ljudi, govorite?
- Priznaj! - I podnio mu Muan puku pod
grlo.
- Nemojte, ljudi, nemojte me ubiti! Jesam, ali se
kajem.
- Nije to samo tako. Ta se stvar ne pere kaja-
njem. Glavom se plaa osramo en obraz.
- Aman! Ne ubijte me, pa radite ta ho ete.
- Mora se vjenati s njom.
- Pristajem.
I svadba se obavila. Tajom, kao da je krada. Ali
nije nikad bilo povjerenja medu urama i zetom,
239
nikad vie one ljubavi izmedu matere i keri, izme-
du zaove i nevjesta. Uvijek im kao neka tjeskoba
dolazila kad bi se nali zajedno, i nikad razgovor
nije bio iskren i srda an. Svima im oblakalo kad
je Bisi premjeten malo podalje od Ophodaeva
sela.
Subhija, koja je nenadano ula u brak, nastojala
je da se priljubi novom ivotu, ali je brzo opazila
da je na teret Bisi u, koji se njome oenio samo za-
to da se ne bi oenio zemljom. A kad ju je podrob-
no razmotrio, vidio je da je ona prezrela djevojka,
da ga je gotovo mogla roditi i da je svoju mladost
uz nju pokopao. Ali se bojao uvrijediti je zbog bra-
de joj. Jednom mu preletjelo umom da ima neka
ustanova rastave braka, a zatim mu se odmah pri-
snilo kako ga njezina bra a dre za ruke, a upljik
od puke pod samom mu jabukom na grlu.
U asovima kad joj je kao mu prilazio, osje ala
se ona preblaenom i raskono ga darivala dugo
suzdravanim treperenjem djevoja ke due, ali ka-
ko nije bilo nikakvih znakova da e ona postati
materom, njega obuzimala amotinja, osje ao se
uz nju samim i besplodnim i zebao od pomisli da
de tako uvijek ostati, da de uzalud starjeti uza staru
enu.
Subhija se navikla na novi ivot. Nije bilo vie
skakanja za ovcama i kravama na pai, nije brala
granje po umi, nije plijevila kukuruza. Iako iz
imu nije seoske ku e, osjetila je da je sad dola u
neko gospodskije stanje. Bili su redovni prihodi.
Svakog prvog u mjesecu dolazila je pla a i sve se
kupovalo, ali njoj se to inilo bolje nego ono u
maj inoj ku i. Nije radila teretne poslove, a poma-
lo joj i godilo to joj je porastao ugled medu se-
ljankama. T ona je gospoda, inovnika ena.
240
I onda, svega ima: i kahve, i e era i pirin a.
Kad je, dok je bila djevojka, okusila pirina? Od
Bajrama do Bajrama! A sad svega ima.
I teko joj bilo pomisliti da se vrati na onaj stari
nain ivota. Da uva krave i ovce, da im upa tra-
vu i muze ih, da bere suhad po umi. Ne daj Boe
da je Fejzo pusti! Da se rastave, pa da moradne
materi i bra i na selo?
I udeavala je sve svoje dranje da mu se to vi-
e svidi, da mu omili, da on osjeti da je ona dom
radi kojega se treba brinuti i raditi.
On se u munoj slubi po planinama umarao,
dolazio ku i, prospavao i opet iao u slubu. Samo
to sad nije iao na odmor u kasarnu, nego ku i, a
sad mu nije pripremala hranu kuharica koja spada
gotovo u inventar svake kasarne, nego doma a ku-
harica, koja nekad za nevolju moe posluiti i kao
ena. Pa kad bi pogledao i druge ene i djevojke
po selu, vidio bi da ni one nisu ljepe od njegove.
Sve su one izmorene tekim poslovima, poljskim i
ku nim, a ene jo i estim radanjem, pa se u tride-
setoj godini dine starijima od njegove Subhije, ko-
ju dri miran ivot i neradanje. I navikavao se na
taj ivot kao na neto to mora biti, to je kao i
sluba, koja se vri dok se moe izdrati i dok se
ne ode u mirovinu.
A zatim je premjeten u grad, u kojemu se oboje
teko snalazilo. Gotovo je petnaest godina po seli-
ma sluio i nije ni traio bolje. Stariji ga se sjetili i
pomakli ga. A onda je doao novi posao. Nije bilo
vie munog straarenja po vjetrometinama i eka-
nja krijumara. Sad je iao slubeno na zabave,
plesove, koncerte, ajanke. Vidio je jedan potpuno
novi svijet. I osjetio je da se ponovo raa. Zapra-
vo, da je ve roden, i ne tako davno kao njegova
ena, koja je tako razli na od ovih dekoltiranih i
16 A. Nametak: Trava zaboravka 241
utegnutih dama, kojima se ispod tijesne, uz tijelo
pripijene haljine naziru svi oblici tijela kakvo on
nije nikad osjetio uza se.
Blagajnici na ulazu u te vesele dvorane, pune i-
vota, astili ga da bi vidio manje prihoda nego to
ga je bilo. A on je pio ne bi li zaboravio da e, kad
iz te dvorane dode ku i, zate i staru enu, koju je
ve davno trebalo otpisati.
Subhija se prestraila kad je prvi put doao pi-
jan. Nenavikla u pobonoj roditeljskoj ku i na
takve ispade, ona je preplakala itavu nod, a onda
se navikavala i svaki put ga molila i zaklinjala da
se okani pi a.
No jednom je tajom otila za njim da vidi ta to
biva s njim. Prislonjena s ulice na prozor gledala je
parove kako obilaze dvoranu u pomamnom plesu.
Utrnule su joj noge stoje i cijelu zimsku no na
ulici i gedaju i to nije razumjela. A onda je vidje-
la da i on plee. S nekakvom curicom koja mu se
vragolasto smijeila i unosila mu kutrave kose u
lice obilazio je cijelu dvoranu. A onda su izali na
ulicu. Vodio ju je ispod ruke tijesno se priljubivi
ipao je snijeg pod
uz nju. Ona ih je slijedila. kr
njezinim nogama, a on se nije obazirao. Ona mu
pamet zanijela, pa ne uje nita, mislila je Subhi-
ja. Uzavrelo je u njoj, ali nije smjela nita. On je
dopratio kutravku do vrata, a ona se opratala i
pruala ruke koje je on ljubio. Onda su jo govori-
li, aptali, i on je uao u vrata, a ona je posrui
dola do kue. Jedva se svukla i pala po postelji.
Plakala je nad sobom, plakala je za njim.
Sve, sve bih mu mogla oprostiti, ali ne mo,g u
ga vidjeti s drugom, i to jo ovako nepoteno. Sto
pije, neka ga voda nosi. Eto Boga, eto njega! Ali
to onamo njih trai? To mu i Bog, ako hoe,
moe oprostiti, ali ja ne mogu i neu.
242
Pa to, mislila je, on de i dalje onakve traiti
i s njima mladost provoditi, a mene zanemariti. ta
ja tu mogu? Da se brai potuim? Dosta je njima i
njihova munog teakog ivota. A on de sad, kad
je u ovo udario, samo na onamo njih troiti, a
mene de pustiti i od gladi da umrem. On de sad sve
razasipati, i zaradu, i mladost i zdravlje. 0, da ho-
de Bog dati pa da umre! Da ga ne bude vie! Da se
oprui, uko i!
I ve ga je vidjela ispruena u postelji, sputenih
onih kapaka, otvorenih usta, uko enih ruku i no-
gu s pomodrelim noktima, a lijepo njegovani za-
vrnuti brii tuno mu objeeni niz poutjele obra-
ze.
Ne! kriknula je. Ne, ne daj Bole! Ne sluaj
mene budalu i nesretnicu! Nek mi je iv i zdrav, pa
makar i druge traio. On je ipak moj, makar malo,
makar sasvim malo.
I plakala je tiho. A on je doao i zatekao je bud-
nu.
- Jo ne spava?
- Ne spava mi se.
- Da te ta ne boli?
0, dobar je on, moj zlatni, vidi kako se on za
me brine, strahuje radi mene, da me ta ne boli.
- Boli me, ali nema mi lijeka, dok ti ne znadne
za kuu. A ja znam, i nisam tome kriva, Bog mi je
svjedok, da nema nita to bi te vuklo kui.
- Hajde, to drobi! Lezi pa spavaj!
0 nesretnik jedan, ja skapavam nad njim,
mrem da se ne upropasti, da se ne uniti, a on me-
ni veli da drobim!
- Ne drobim ja. Ja znam ta govorim, ali ti ne
zna ta radi. Zato uzalud svoju mladost, svoju
snagu prosipa kojekuda? to se ne oeni? to ne
16 243
 dovede mladu djevojku, da se ima oko ta savija-
ti, pa e ti i kua omiljeti.
- Ti, ti to meni.
- Da, ja. Nego ta!
- A ta e biti od tebe?
- Pa i ja ostajem. Ja sam tvoja ena. Ali tebi tre-
ba i mati tvoje djece. Ti nju nadi, i svi demo zajed-
no ivjeti.
- Subhija moja! - i u glasu mu zadrhta suza.
- Zlatni moj!
- Nee tebi biti krivo? - bojazan je treptila u pi-
tanju.
- Nee. Ako je nisi naao, ja u ti je traiti. Ja Bila ju je izvela malo u zbran, u Hum, ali je stari
u joj sve svoje to imam dati. Ja u i kadiju moliti,
ako bi iznalazio kakve zapreke da vas vjena, jer ja
to hou vie nego ti. Vi se nita ne trebate brinuti.
Ja u oko djece. Ja to umijem. Ja sam i Muanovu
i Omerovu djecu svu na noge digla. Odmah u
stan sklopiti i pelenice i povoje nastaviti tkati. Sa-
mo ti, oi moje, ja ne traim da polovicu bude
moj. Nek si say njezin, a moj makar samo malko,
malacno. Makar samo katkad.
I zagrlili su se, a njemu su izvirale suze iz nekog
izvora u dui kojemu nije znao imena, dok ga je
ona njeno milovala stara kim prstima po irokim
ramenima, ne znaju i da li da zaplae od prigue-
na bola to ga preputa drugoj, ili od radosti to ga
vraa domu.
244
PODERANO VIME
Rabija je tjerala kravicu kraj eljezni ke pruge.
Osman, umar, opazi i potjera iz gaja. On tako &I-
va taj gaji, s mukom odnjegovan u kru, uva ga
bolje nego da mu je rodeno dijete. Za rata natjera
vojna uprava crnogorske zarobljenike da u kru
zasade emprese i borove, da kao zarobljenici ne
bi besposleni jeli carski kruh. Iako je bilo suno
ljeto, kao i obi no svako hercegovako ljeto, pri-
mie se borii i empresi, jer su ih zarobljenici mo-
rali zalijevati, i sad se uhvatila zelena krpa na si-
vom kru, a medu empresima i za najsueg ljeta
trava se zeleni kao u . Stari Osman ljubomorno
uva mlado drvee, i kad nade odlomijenu granu,
say se razgnjevi na drznika, i ne toliko to je to
dravna uma, nego to je dirana ta nevinost um-
ska. Travu on pomalo anje i sui, pa ima preko ci-
jele zime sijena svojoj kravi, ali ni nju nikad ne
uvodi u gaj. A sad, eto, to dijete, ta curica da utje-
ra kravu, kao da je nema gdje drugdje pasti. Neka
je goni u Bike, to je staro ispaite gradsko. Ipak
ne ree ni rune rije i Rabiji, nego je blago prekori
i isprati do nadno Huma, do eljeznike pruge.
Rabija je bila etvrta ki u oca i majke, a sad je
u majke jedina. Zareda smrt po izgladnjeloj ku i, i
245
 iznesoe dobri ljudi iz ku e etiri mrtvaca za ma-
nje od etiri godine, i etiri puta unesoe dobru ve-
eru, zbog starog obi aja da se donese ru ak ili ve-
era u kuu gdje mrtvac lei ili je istom iz nje izne-
sen, da eljad koja se zabave oko mrtvaca pa im
nije do spremanja ru ka, togod zaloe, jer se sva-
kakav moe razgovoriti osim gladnoga. Ali i ta e-
tiri puta kad se moglo dobro najesti s izobilne sof-
re, Rabija nije nita okusila, jer je svaki put nesta-
jalo iz ku e po jedne drage osobe, a u srcu ostajala
bol, koja nije davala teka izgladnjelom elucu. I
tako su ostale njih dvije same: ona i majka joj, a
od svega negdanjeg imanja ku a u kojoj su stano-
vali i kravica koju su muzli.
Imale su krov nad glavom. Iako se nekad broji-
lo u toj kui etiri-pet soba, one su imale samo jed-
nu kola je imala namjetaj, a mogla se zimi dobro
zagrijati. Na ostalima se nije nita diralo. Ako se
staklo razbilo, tako je i ostavljeno, jer zato da se i
popravlja kad se u toj sobi ne stanuje. Ponekad,
kada zastudi, a u ku i nema drva, odvali se koja
daska od poda ili stropa iz takve sobe, i njih se
dvije mogu zagrijati.
Preko uzanog dvorita nalazi se stajica, a nad
njom sijenica, ali bez sijena. To je njihova najve a
briga. Jer ljeti dobre susjede daju spirine, a pone-
to se moe i trave u upati kravi, kraj Neretve po
peinama, gdje se izlijevaju kanali, ili kraj eljez-
nike pruge, kraj plotova, pa se kiipi i li e od pla-
tana to izotpada sprva jeseni, ali je zima muna, a
sijeno skupo.
Dogodi se katkada da Rabija dobro proda ka-
kav vez ili plet i onda se kupi sijeno, ali to rijetko
biva. Covjek mole nekako sebe i utjeiti kad je gla-
dan, razgovoriti se, da de se najesti za sat, pola da-
na ili za dan, ali kako e Rabija kravi dokazati da
246
nema sijena ni spirina iz susjedstva, pa neka se
strpi. Nema toga. A onda, i kad bi mogla krava
predaniti ili dva dana biti bez hrane, kakva je ko-
rist od nje, kad joj je, ako danas ne jede, sutra
prazno vime. A to njezino vime jedino je njihovo
uzdanje, jer de Rabija iz njega iscijediti etiri-pet
litara mlijeka, pa neto prodati kao vareniku (ob-
ravi prethodno s nje kajmak), neto kao kiselinu
ml enicu, i eto njoj i materi joj svega od soli
do bibera.
Rabija je svaki dan izmiljala gdje da napase
kravu. Gradskom cestom nita ne raste. Nie gra-
da, u Biu, ipak ima neto trave, iako je praljiva
od velikog kolskog prometa, ali tamo seljaci ne da-
ju. Iako su prije tamo gradske krave tjerane na pa-
u, sada to seljaci ne doputaju. Gradani su tuili
seljake sudu, jer je to davnanje njihovo pravo, i
sud im je dao pravo da ondje napasaju svoju sto-
ku, ali gdje su ti gradski obani koji bi mogli iz-
drati kad navali grd od seoskih obuljaka. Zvali
su i andare u pomo , pa dok su oni s obanima,
dotle i mogu krave pasti, ali dim se udalje, nastane
zvizga i fijuk kamenica iz pra aka iza plotova, pa
najprije nagnu krave u bijeg, a za njima i obani.
Pokuala je jednom Rabija da sama pri uva svoju
kravicu u Biu, odmah nie malte, ali ni njoj jed-
noj ne dadoe da napase svoju hraniteljku.
Sad je, eto, i umar Osman tjera s Huma. ta joj
preostaje, misli ona u svojoj djetinjoj glavici. I sto-
ji dre i kravu za priuzu. Kraj eljezni ke pruge
puti uzan, a odijeljeni jedno od drugoga ogradom
od starih tra nica. Izme u kamenia nasutih po
pruzi, po nasipu izmedu pragova ima nekakve tra-
ve. Nije onako zelena i ista kao u Humu, ali opet
je trava. Najvie je stoklase i slatkovine, a toga ba
njezina Rumava najvoli. Osobito slatkovine, koja
247
je puna mlijeera, pa kad je se Rumava najede,
ujutro joj vime puca od mlijeka. Po nasipu je
mnotvo mrlja, neke smole kaplju s vlakova, pe-
peo se prosipa, koji put i iva vatra, koja zahvati i
osuenu travu, pa naini i teke tete, ali e valjda s jednom jedinom enskom glavom u ku i, s dje-
njezina Rumava, koja nije izbirljiva, htjeti i ovakve
trave. Priveza je za eljeznu ogradu, ispod koje se
provue i poe upati slatkovinu. Baci jednu aku
pred Rumavu. Krava je vlanom njukom najprije
onjui, a onda pojede. Ne osta ni jedan list.
0 Boe, zahvalno pomisli Rabija i dade se
brzo na upanje. uvar pruge u ovom dijelu nije
bag najmarljiviji ovjek i rijetko kada trijebi nasip
od trave. Zaas naupa itav naramak slatkovine i
stoklase, a i Rumava je valjano vakala. Bokovi joj
zabreknue.
Prode jedan vlak. Zaas prode i drugi u drugom
smjeru. Ona opet prijede preko ograde i poe u-
pati travu. Ukaza se pred njom lijepa budu nost.
Evo, za as se Rumava najede, jo joj mogu itavu
vre u za noas naupati, a ako Bog dadne, mogla
bi se svaki dan jedna vre a trave nasuiti, pa eto zi-
mus i sijena. Napunila je vre u i sjela na nju, pa
uzela ru ni rad. Rumava je mirno legla i poela
preivati.
Smokva iz Temimove ba e prevjesila se preko
zida na put kraj pruge, a ona sjedi u hladu i veze.
U etrnaestoj je godini. Njezine vrnjakinje idu u
kolu i ue, a ona mora raditi i uzdravati i sebe i
majku. Jer njena je mati stara, pedeset joj je godi-
na i slabo ta moe raditi. Tka za druge prosto
platno, ali ni tome vie nije vjeta kao to je djevoj-
kom bila. Isplakala je oi za muem i kerima. I
sad esto, kad joj je bez ili erea na stnu, ona tka
248
jedno vrijeme, a onda stane kao okamenjena. Po-
makne brdo, napravi zijev i zamahne unjkom, pa
se ukoi i zagleda u daljinu. Vidi sebe u mladosti,
vidi se udatu, mua, djecu; a sada je gotovo sama,
vojicom kojoj djetinjstvo prode u tegobi, a valja
da e joj tako biti i djevojatvo.
I ruka joj polako klone i zijev se na tkalu skla-
pa, a glava joj na bodilo pada. Rabija je esto zate-
e tako zanesenu i na tkalu pretrgane mnoge pa-
mune ice.
Da, Rabijine mnoge vrnjakinje idu u kolu,
imaju u kui svega, i ptiijeg mlijeka ako ushti-
ju, a ona je sretna sa suhim kruhom i sa saznanjem
da u kotlu ima mlijeka koje e joj donijeti i sutra
ruak.
Hoe li se kadgod mo i udati? Njezine vrnjaki-
nje i o tome misle pa izranije skupljaju ruho, a ona
mora say svoj ru ni rad prodati. Ponekad neto i
po narudbi napravi, ali se njezin rad ne cijeni
mnogo, jer ne umije osobito lijepo vesti. Ona to i
sama osje a, jer su joj prsti grubi od upanja trave,
od ueta kojim vee kravu za rogove, pa kad se
Rumava trza, njoj dlani ispucaju i sve je bridi, a
kad iza toga uzme iglu u ruke, i ne primjeuje je
odebljala koa na njezinim prstima. Ona mora i is-
pod krave okidati, i mlijeko izmesti, i drva nacije-
pati, pa uveer od umora jedva do eka ono siro-
mane ve erice i jaciju. Ni s majkom nema kad da
progovori. I nema ta. Majka samo vidi je li krava
sita, pogleda u divu i primijeti je li prst vie
manje jomue; prera una je najprije u dinare, pa
onda u brano, so, pirina, drva ili eer, i othuk-
ne.
Ali ipak majka primjeuje da joj dijete raste.
Cetrnaesta je godina Rabiji nabila pod kou vrsto
249
 meso, a juno joj sunce darovalo rano djevojatvo.
Majka bi je skrila, zatvorila u kuu, ali ko de onda
kravu hraniteljku uvati? Zar da izgube i to po-
sljednje ivo bide koje im hranu nami e? Ona bi to
osjetila kao i gubitak jednoga ku nog lana. Da je
prodaju, da dva-tri mjeseca od njezine smrti prei-
ve, ali onda od ega dalje da ive? Da se Rabija
uda za kakva vrijedna mladi a koga bi u kudu do-
vela, pa da i ona s njima proivi dokle se bude Bo-
gu svidjelo da je grenu podri na grenoj zemlji!
A ko bi htio Rabiju? Niti je kakva ljepotica niti ta
ima. Zar e se ko obazreti na ovo kuerine kao mi-
raz?
Sunce se popelo blizu p neba, i ona se die. I
Rumava. Najprije treba si i k Neretvi da je napoji,
a onda ku i. Mati je sigurno ukiseljenu ve erinu i
jutrinu prodala, i bit e ruak. Moda i togod ku-
hano.
Smota ru ni rad i natovari na rame vre u. Vez
uze pod pazuho, a Rumava pode sama za njom.
Vlak je maloprije proao i ne treba je voditi na pri-
uzi, jer se nema od ega prestraiti. Ali mora dale-
ko zaobi i na ekrk, da moe si i k rijeci, pa onda
ku i. Na ekrku je i tranga, a pred uvarskom ku-
icom Pero trangar. Ko bi pamtio kako se zove.
Po zanimanju mu se nadije i prezime. Sjedi on tu
danima i ustaje na pet minuta pred svaki vlak i
sputa trangu. Kasno u no i ode kui i rano ujut-
ro dode. Danju, kad je razmak izmedu vlakova ve-
i, malko prilegne pod smokvom i zadrijema.
Ona prode preko pruge i uputi se k vodi.
Spusti, curo, tu travu! to deg je nositi dolje
pa opet iznositi ovamo?
Mogu. Ne smeta kao da sebi kae Rabija,
pa je spusti kraj Perine uvarske ku ice.
250
Side k rijeci i zagazi u vodu. Po e se umivati, a
Rumava piti vodu to je tu u kraju preko pijeska
uborila a dalje se modrila u dubinama kraj veli-
kih peina.
Pero je obje promatrao. On ima dvije krave, ali
obje ne vrijede koliko Rumava. I nao ita je i mli-
jena. Dlaka se na njoj prelijeva. A tek djevojka!
Eheee. Istom je nadola. Jo je, to ono reknu,
greno dijete, ali bi mogla dati ruku. Ima on
kod ku e enu, ali kao da je i nema, kad logom le-
i, pa je ivi mu enik. I ona i on. Pet godina bolu-
je, a ne moe da umre. Da bar ho e jednom umri-
jeti, pa da se on drugom eni, ali ona niti mre niti
de ozdraviti. Niti mu moe ru ka napraviti niti mu
moe enom biti. Za ru ak bi on jo nekako i pro-
vidio, ali mu ena treba.
I on je tu uza trangu vezan kao pas i nikud se
ne moe maknuti. Pa ni ova ku ica nije mnogo ve-
a od pasje. Jedva kvadratni metar povrine da se
u nju skloni od nevremena. ivot kraj njega bu i i
tee, a on se nikud ni maknuti ne smije. Prolaze
vlakovi, a on stoji. Vidi on u njima svijet, mueve i
ene, ljubavnike i nasmijana im lica, esto i za-
grljaj, a on nema oko ega ruke oviti.
Prolaze seljanke. Idu bose ili u opancima, pa se
tu nie trange spuste k Neretvi da operu noge i
obuku tanke arape i cipele. Zagrnu suknju visoko
i peru rumene listove i obla koljena, a on ih odoz-
go eljno promatra i say se kida od uzrujanosti.
One ostavljaju kod njega opanke i vunene arape,
pa kad naidu iz grada, sjednu kraj njegove ku ice,
izuvaju cipele i obuvaju opanke ili idu do sela bo-
se, a on samo pljuva ku prodire i ne smije nikad
251
 da otpo ne, jer nikad ne dode jedna ili dvije, nego
po itava hrpa.
Ispod ku ice rijekom prema izvoru njezinu pu-
tuju ribe sprva prolje a na mrijest, i on ih vidi ka-
ko jatomice jure uz vodu i utrkuju se, kako se na
skakalima prebacuju preko slapi a kako se nekad
na mjese ini zasrebri voda od njihovih sljubljenih
ljusaka, a bjelkasti im se trbusi savijaju u ljubav-
nom gru.
Sve kraj njega ivi, sve uiva u ljubavi, a on je
samac uza ivu enu.
to ne bih sad? misli Pero. Prometa nema ni
cestom, a ni vlak ne e pro i za sat. Ku e su dale-
ko. Sve spava. Podne je.
Rabija je ila uz peine. Dola je do vre e. Sag-
nula se.
A to ti je to u vre i?
Trava.
Gdje si je naupala?
Tamo, malo dalje, po nasipu.
Ah, vidi...
.. Slabo se isti nasip, pa sam za as ovo na u-
pala govorila je kao mu se htjela pohvaliti.
A ko ti je dopustio?
Niko. to mi ima ko dopustiti!
Ehe, curo moja, ne moe to tako. Ono je moje.
Pa ta smeta to sam ja malo o istila nasip!
Ne traim da mi se za to ita plati.
Oho, vidi ti nje! Cud() ne trai da ti jog i or-
den pripnu.
Ona se sagnula da uzme vre u.
Ostavi! To je moje. Imam i ja kravu.
Ali ja sam ovo u upala.
Jesi, samo si moje upala.
Nemoj se aliti pogledala ga je blago i s os-
mijehom, ali je u dubini o iju bilo malo straha.
252
Moda on ipak ozbiljno misli oduzeti joj travu? Ili
se samo ali, makar i ozbiljna lica?
Nemam kad da se alim. Istresaj travu, ili u ti
i vreu oduzeti!
Ona ga je bojaljivo gledala. Zar toliki njen trud
da bude uzaludan? Moda de i kravi trbuh raspori-
ti i povaditi svu onu travu to ju je danas s nasipa
za nju na upala? I ta bi od one lijepe zamisli od
maloprije, kako e imati cijeloga ljeta kravi trave,
a moda i za zimu sijena!
...Uostalom... zapo eo je on mekanim gla-
som ti moe imati koliko god ho e kravi trave,
ali treba da me neto poslua.
ta?
E... ne moe se to tako odjednom re i. Pusti
tu travu sada, a kravu pomakni preko pruge pod
smokvu, pa u ti neto re i.
Posluala ga je. Krava se smjestila pod smokvu i
nastavila preivanje. Polako su joj se bale cijedile
kao svileni konci, a oko njih se motale sitne mui-
ce.
Rabija je pristupila Peri.
Kai mi kako du ja doi do te trave.
Sjedi ovdje kraj mene.
Mogu ja i stajati.
Nemoj. Evo ovdje na klupu u ku ici. Ja u biti
na pragu.
Bojaljivo je ula. Moda e biti neke bolje tra-
ve nego to je ona s pruge, mislila je.
Sva ova trava to raste po nasipu, moja je. Ali
ja du ti dopustiti da je upa koliko god ho e, sa-
mo deg i ti meni...
... ta?
Uskoio je u kuicu i zalupio vrata.
253
 Podne. Sun ana tegoba pritisla kraj i sve miruje,
samo dolje voda ide, jer mora, k moru, i vlakovi,
jer ih red vonje sili, iz mjesta u mjesto. Iz tranga-
reve se kuice vrisak ne uje daleko i nema ko da
ga uje.
Rumava uje dragi glas i nadigla ui. Ne vidi
Rabije, ali je uje negdje. Dola je na prugu i okre-
e se. Potri uz prugu.
S druge strane dolazi vlak. Strojovoda se say ok-
ree k rijeci da ga s nje umije daak vjetra. Ruma-
va osje a da za njom juri gvozdena neman, a ne
umije se skloniti. Okre e se u kovitlac i juri sad na
nju. Strojovoda je opaa i koi kad je ve kasno.
Vlak se zaustavlja, a ispod lokomotive izvlae
krvavu kau. Iz poderanog vimena mlijeko kvasi
crnu prainu.
Zato nisi spustio trangu? dere se vlakovo-
a na Peru, koji je kao bez due dotrao. ta bi
da se ta gore dogodilo? Iskliznu e ili prevrtanje
vagona?
Pa... pa... ranije je vlak doao.
Nije istina. Na sekundu je taan. Nego si ti u
straari spavao.
Prozori su na ikani prestraenim glavama. Li-
ca su blijedjela gledaju i krv i prosuta crijeva i vra-
ala se s prozora.
Pero je kao izgubljen gledao preda se.
Rabija se izvukla iz ku ice. Trala je i posrtala.
Ugledala je rastrganu kravu i zastala. Uhvatila je
omaglica. ula je samo:
Zna li barem, nesre o, ija je krava? Imat de
plati.
Pomislila je: ... Sigurno globu. Rumave nema,
i jo globa...! ta je od mene bilo!
Opustjeli su prozori vlaka. uo se glas: Kreni-
te jednom! Ona se okrenula da bjei. Na kraju
254
vlaka zastala. Komu da bjeim? Ku i? S dime?
Bez krave. Sama? Da sam barem onakva kakva
sam bila jutros!
Prola je iza vlaka do brda, a onda se uvukla
pod vagon. Glavu je naslonila na tranicu a noge
potkupila. Jo troji kotai imaju da prijedu.
Vlakovo a je rekao: Polazak!
Pero je predavao drugome uvaru dunost.
Istraga de brzo biti pa e se moda i skoro doka-
zati njegova nedunost. S novim je uvarem posje-
dio do kasne veeri. A onda je poao k Neretvi.
Sjeo je na peinu.
Glavatice se vraaju s mrijesta i smirene putuju
niz vodu. Na mjeseini se pokoja zasko i i mlatne
repom po vodi.
Ribari dijele lovinu.
Danas i on ostavlja mjesto.
Velika teta!
A vele da je lijenika komisija nala da je
ona... vjetar raznosi rije i pa Pero sve ne uje.
Ih, jest?
Sigurno.
... Barem etiri godine Zenice.
Ja bih mu ue oko vrata!
Peru stee jka pa ne moe da die.
Da ide ku i, da se ispava, odmori.
Ne moe mu san na oi. Samo vidi krv, krv i
krv. Najprije njezina, pa kravlja, pa opet njezina.
I kakvo je smirenje ku a? I ena bez ene.
Poao je uz rijeku.
Sjeo je na peinu. Voda je tekla brzo i dubina
joj je bila mrka. Ili je moda voda mirovala, a pe-
ina je sjekla kao kijun broda. 0, kako se to brzo
putuje. I daleko. Negdje gdje nema progona. To
255
on putuje sam i ostavlja za sobom prolost. Kad bi - to ga ne izvue?
barem mogao na i zaborav i smiriti se u njemu. - Neka davo nosi svoje. Sad barem znam na e-
Dosad je kraj njega sve ilo, a on kraj trange mu sam. U tebe jedna glavatica vie, a u mene je-
sam stajao kao u zemlju zaboden kolac. Sad sve dan povraz manje. Vrijeme je kui.
kraj njega stoji, a on ide, juri.
Koga on to vidi da kraj njega ide? Ona je. Rabi-
ja. I blago mu se smijei, kao da kae: Pa ta je
ovo malo trave s nasipa? I dodaje mu je i nimalo
je ne ali. ak je vesela i vide joj se svi zubi. Dri
je, meni vie ne treba. On se say prua niz maho-
vinom obraslu pe inu.

- Tebi je jedna vie. Hajdemo zabaciti jog po

jednom, pa da i ja imadnem pet!
- Ba je dosta i umoran sam.
- Ja du jo jednom baciti ribi a.
- Neemo moi ponijeti...
Zrakom je ve zazvidao povraz, i ribi, natak-
nut na golemu udicu, prevrtao se vodom i ljeskao
se prema mjese ini.
- Ja odoh...
- ekaj! Uhvatilo je.
- Zar od prve?
Mlat se savijao.
- Pomozi mi! Ovo jo nisam vidio.
- Da nije kit?
Navijao je povraz na kota i privlaio lovinu
kraju.
- Cudo, ne drma, kao da je drvo.
Privukli su ga do kraja. Kukom su ga primakli
obali.
- ovjek! Utopnik!
- U uniformi.
- Pero trangar, na moju duu!
Uzeo je no i presjekao povraz.

256 17 A. Nametak: Trava zaboravka 257

 POLA KONJSKE SILE
Meho Voloder izaao jutros rano da pregleda
kakvo je nebo. Bilo je vedro, a sitne zvijezde
drhturile. Mraz se caklio po lokvama, ali je bilo u
njima i vode. Pretrao je preko dvorita u pojatu i
iz jasala ispred krava sabrao pregrt-dvije ogrizina
pa ih stavio pred magare da ih otue zubima. to
iza drugih domaih ivotinja ostane, strpljivo ma-
gare, ne izabiraju i, dokraj i. Pretra opet preko
dvorita i lee u log. Povrati mu se malo toplina pa
zaspa, a kad se nakon sat-dva trznu iza sna, u jed-
nom kraju ognjita vatra plamsala, a na sredini se
pod saksijom pekla kukuruza.
- Da nisam zakasnio, sijeda?
- Nisi, ne! Dok se ispee kukurtiiza, zaloi malo,
pa hajd' onda s pomo i bojom.
Ispravio se Meho u postelji, prekrstio nogu pre-
ko noge, dohvatio ibuk i napunio lulu, pa navalio
ugljen erave. Dim je bjeao prema otvorenom og-
njitu i odku. On se pogladi po prosijedoj bradi,
prodrpa se po njedrima i ispusti jedno jah.
- ta ti je, ta jahe?
- Nita, sijeda! Eto, na um mi pade dananji
ovaj put, a Bog zna, bit de vjetra i studeni. I daj ti
sada da ja idem etiri sahata hoda. Sve ti daba,
ali de mi vjetar isuiti duhan. Glavu bih dao da de
258
ga na vagi nai pet kila manje nego ga ima sada
ovdje.
- Zamotani su denjci dobro, a bilo je i jugovine
preko glave, pa je navukao dosta.
- Svejedno de ga isuiti dok dodem do Otkup-
nog ureda.
Bili su gotovo sami. Jedan im sin, djearac, spa-
vao, nevjesta otila da pomuze kravu, a stariji sin
otiao jo sprva jeseni u grad, ako i ne da zaradi
togod, a ono da su barem jedna usta man je kod
kue. Ljeto je bilo suno, pa je sve izdalo. Zita da
Bog d da dotee do Jurjeva, a duhana su imali
jedva ezdeset kila. Gro e je bilo dobro rodilo,
ali je zato nipodato, pa su jedan tovar svarili u
pekmez.
Ispuivi jednu lulu prislonio je ibuk uza zid
kraj odaka, pa ustao i u dnu sobe na kamenoj
ploi, koja se drukije zove banjica i slui da se na
njoj kupaju po potrebi, oprao se savjesno i obrisao
maramom, i zatim pobono po eo molitvu, da is-
tovremeno zapo ne premiljati koliko de se duhan
isuiti do grada, u koji de razred oti i, koliko de
mu se za porez odbiti a koliko za onaj tovar kuku-
ruza to ga je proljetos kao predujam dobio, pa
onda, ako dobije ita novaca to se nema ni za to
obustaviti, hoe li moi podmiriti ono najpotrebni-
je. ena hoe botane za ga e i koulju, njemu tre-
baju opanci, i nevjesti de trebati togod za porodaj,
a trebalo bi malo kahve, e era i pirina. Sve se to
s molitvom mijealo, a na kraju vidio da nee dote-
di novaca, pa, i ne znajui kako, zavri molitvu i
othuknu:
- Boe, ti oblakaj!
Nevjesta je ve donijela u kotlu jomuu, spusti-
la verige da se to prije mlijeko uzvari i otpretala
kukuruzu. Odvalila je komad i izdrobila ga u su,
17 259
 otresaju i prstima kad bi za njih prionula vrela
mrva.
Meho je jednako otpuhivao.
- Ni pod starost mi ne daju dahnuti, nego da po
ovom vremenu ja idem s duhanom!
- Kakva starost? A to pristaje za mnom!
- Hajde, ne drobeljaj, nego mi zalij tu kukuruzu
varenikom, da srknem pa da idem. A ti, nevjesta,
osamari magare i svei mrvu slame da mu imam
to poloiti.
Valjano je izjeo drobu i po eo oblaiti suknene
alvare i demadan. Preko vunenog pasa stegao i-
roki silah, a na noge u vunenim arapama i nazuv-
cima isprijeane opanke.
- Bogme e , bbo, biti danas studeni - javila
mu se bojaljivo nevjesta. - Da ponese struku?
- A znam, dijete, da bi danas bilo ljepe sjediti
uz ognjite, ali reda je ii.
- Ba kao da ti se ne ide - veli mu ena. - A zar
je bilo u slast Ibrahimu jesenas oti i od nevjeste,
pa je morao, da bi zaradio koju paru?
- Lako je tebi, sijeda, govoriti. Toplo je ognjite,
pa e ubrzo proi dan, kunjajui kraj vatre.
- Nikad yam nije pravo. ensko se iskida od
posla, i vi ne vidite. Kad bi koraao za mnom da-
nas, dalje bi doao nego e doi idui za magare-
torn.
Zautjeli su. Polako je ustao, uprtio torbu, pre-
bacio struku preko sebe i zakora io u dvorite. Ne-
vjesta je iznijela denjkove duhana, izvela magare
iz pojate i pomogla mu natovariti.
- E, pa sa sreom ti bilo - ispratila ga iz dvori-
ta, ogradena suhozidom, otvorivi letve njemu i
magaretu, koje je drhturilo.
- Da Bog da!
260
Rano jutro stezalo mrzlim zagrljajem. Struja
zraka koja je prebirala prstima po zategnutim te-
Iegrafskim icama zujila je sitno i jednolino. Iz
seoskih mahala izbijali na put skupovi seljaka
pojedinci s natovarenim konjima i magaradima.
Danas je vga, i svi oni nose duhan, a u srcu zeb-
nju i nadanje da e procjenitelj biti dobar ovjek i
da de znati ocijeniti devet mjeseci rada i truda dok
se dobije ovaj miriljavi dukat koji puta plavias -
te dimove i razgoni brige i nevolje. Svaki od njih
godine i godine razmilja idu i na vagu kako je
duhan kao i dijete i kako se vodi o njemu ve a bri-
ga nego o djetetu. Zaklija se sjeme i dri se u vla-
noj krpi u silahu kraj tijela da od tjelesne topline
pusti klice. Pa se posije u rasadnik, gdje su zemlja
i dubre na reeto prosijani. Pokrije se slamnim po-
krovicem, da se zemlja ne smrzne. Kad poodraste,
presaduje se u bake ili njive, sve u redove, po od-
redenom razmaku, pa se, ako je suno, zalijeva, a
onda plijevi i okopava dok poodraste. Podabire se
lie, nie se na kanafe, sui i uva da se ne omrvi,
da list ostane itav. To je sve jog u redu, ako se pri-
je ne navrati tu a ili mu cry ne podgrize korijen. A
kad je ve suh, ekaju se jesenje jugovine, da ome-
i list, da se demeti po sedam-osam listova u ru i-
cu, a ove onda u denjkove spremne za vaganje.
Svakom od njih u mislima brzo prole say posao
oko njega, ali je dugih devet mjeseci kao i eni ko-
ja od prvog dana trudno e strahuje kakav e biti
porodaj.
Stizali su seljaci Mehu i njegovo magare, pola
konja, koje je sitno prebiralo nogama, pod tovari-
kom, koji je zapravo samo jedna konjska strana.
Stizali su ga, progovarali pokoju rije s njim i pre-
stizali ga, jer njegova kenjica nije mogla brie ii.
Meho se ve prilino navikao na zimu, koja je po-
261
malo i poputala, kako je slabano, prozeblo sunce
obasjavalo golo grmlje kraj ceste to se malo dalje
svijala u otre vijuge, a grad se ukazao tamo uvrh
polja, daleko dva sata p3ea enja. On nije bio ni-
kada velik sanjar - zaelio bi nekad malo vie para
da zaodije eljad i da kupi malo kahve i eera -
ali sad mu se mata razigrala, da mu je da ima kri-
la pa da s one prve okuke preleti do grada i do Ot-
kupnog ureda, da ne mora ovaj dugi put prevaliti i
izmuiti sebe i ovo sitno ztuknb ivine koje on
cijeni i voli kao i koje kuno eljade. Ta kenjica
okotila se ima petnaest godina i do nazad dvije go-
dine zimi ju je uvodio u kuu, gdje je kraj vatre
imala svoje mjesto, a u drugom kutu do nje krava i
pred njima jasle, dok se kod ognjita smjetavao
on sa enom i djecom, koja su se radala tu gdje su
i ivotinje tavorile i umirala da se od desetero njih
othrani petero, dva sina i tri keri, koje su se ve
udomile. I tek sad, kad se stariji sin oenio, pre-
mjetene su krave i kenja u pojatu, za sina dozida-
na sobica uz ovu glavnu prostoriju, jasle poruene,
a u kutu postavljena kamena plo a, koju su pro-
zvali banjicom.
Ta sitna ivotinjica koja neumorno bacaka noge
i ostavlja za sobom dalek put, prenosi esto terete
za nj i njegovu kuu, i on je voli kao i svako dobro
eljade od kojega moe vidjeti neku korist. On ne
bi ni rodeno dijete volio koje nije od posla i koje
za kuu neto ne privreduje! Za ovih dvanaestak
godina kako joj je napravio samar, on ne moe
proraunati koliko je ona prevalila puta, koliko li
robe prenijela. Ako treba i i u drva, povede se ona
i ponese sjekira i jake ruke, pa toplina zagrijava
kuu i pee miriljavi jari ni hljeb. Kad se vre ito
na guvnu, za to se uzmu u naru konji, ona ga
prenese svega u hambar. Ona ga u mlinicu nosi, iz
262
mlinice donosi; s njom se na vodu ide. Hiljade i
hitjade dana on s njom ide, tovari je i rastovara,
samari je i rasamaruje. A say je troak pregrt naj-
gore peni ne slame ili ogrizina koje preostanu od
krave. Sve on to misli i nee je, m kad mu se ne
znam kako uri, udariti tapom ili ipkom da bi je
potaknuo na ivlji hod. Ona pametno ide, samo
kad o uti huku automobila, prestrai se, glavu sa-
vije medu prednje noge, a zadnjima se bacaka, kao
da bi odbila tu napast koju pokre e velik broj pa-
rova plahovitih konja.
A ova mala magarica jednom mu je velik novac
zaradila. Bila mu se okotila, a on s njom i njezinim
puletom od petnaest dana otiao na Bunu u mlini-
cu. Malo je sjeo pred Debinu kafanu, da se od-
mori u hladovini kraj hu ne Bune i velikog mosta
preko nje. Upravo je smotavao cigaretu obziru i se
da odakle ne izbije koji financ, kad se kraj njega
zaustavi auto. Niti ga je duo kako ide niti kako sta-
de. Vidje samo pramen praine putem. Za vola-
nom je sjedio debeljko. Na mu seljak odmah kae
gospodin, jer ne nosi suknene hlae i opanke, a
na glavi mu je eir. Iz auta je iskoila curica, kao
pritka tanka, a na njoj haljine zategle. Pritr ala je
prema njegovu puletu i uzela ga u naruje. On je
nije razumio ta govori, samo je osje ao da se ona
oduevljava tom sitnom ivotinjicom velikih uiju
vie nego svima za stolom koji su taj dan radili od
zvijezda i sad se tu sklonili u hladnjak pred kafa-
nom od sunca.
- Meho, hoe gospodica da kupi pule od tebe -
kae mu uitelj, koji je tu doao da prieka potu.
- Ne bih ga dao ni za hiljadu dinara.
Uitelj je preveo njegove rije i.
- Evo, dat de ti hiljadu dinara.
263
 - Kako u, po Bogu si brat, rastaviti ga od mate-
re? Istom mu je petnaest dana. Grijeh je to do po-
p.
Uitelj se opet sporazumijevao sa strancima.
- Nabavit de oni njemu bocu i gumenu sisu, pa
de ga othraniti mlijekom. Nemaj ti brige!
U njemu se borila neimatina i ljubav za blinje-
ga, a on je svoju kenju smatrao svojim blinjim, jer
je povazdan njegov nerazdvojan drug, a za hlad-
nih noi i noiva s njom pod jednim krovom. A
onda hiljadu dinara! Ih, koliko je to! To se ne mo-
e odmah ni sra unati. Koliko je to botane, koliko
je pari opanaka, koliko kukuruza!
- Hou li pristati u tvoje ime? Ne budi budala,
kad su ovako vru e muterije!
- Rekao sam da ga ne bih dao ni za hiljadu di-
nara, pa ne u slagati ni po koje pare, a sram me
zaiskati vie i dinar.
Dobio je hiljadarku u komadu i aku sitnia.
Ona curica zagrlila pule, sjela s njim u auto, gos-
podin za volan, i auta je nestalo. Samo je zareva-
la kenja, drutvo se ismijavalo gospodskoj bespos-
lici i zadovoljno naru ili svi po crnu kahvu zbog
dobra pazara. Neko je dobacio: Eh, gdje ne bi
ovdje moja kenja s puletom! Oboje bih dao za tre-
i dio tih para, a Meho samo utio. U kenje je
razbreklo vime, pa ju je morao koji put i pomusti,
a bre je zaboravila svoje mlado nego je Meho us-
pio potroiti novac.
I jutros mu je na um palo to pule, kad je svrh
Gubavice ugledao Bunu i most preko nje. Priblia-
vao se prvoj okuci, a cesta je ve bila strma. O u-
tio je prestraenu trubu automobila koji je jurnuo
prema njemu niza strminu. Gospodin sijedih zalis-
taka i elava tjemena, s kojega je pao eir, sjedio
je za volanom, a kraj njega je bila usplahirena dje-
264
vojka. Vidio je jo izdaleka etiri usplahirena oka i
ona dva staklena na autu koja su ljeskala prema
njemu. Svom je snagom teglio prema sebi magare,
koje je uporno stajalo na cesti i zadnjim trupom
omahivalo iz sve snage i udaralo kopitima. Djevoj-
ka je vritala i vitlala rukama, a gospodin je na-
mjerno okrenuo na magare. Oborio ga je i povu-
kao niz cestu. Ular pu e i Meho se izvrati udarivi
zatiokom o kolobran. Auto je jog vukao okrvavlje-
no magare, koje mu je usporilo vonju i zaustavilo
ga pred hrpom tucanika za nasipanje ceste.
Bol za gubitkom drage ivotinjice i strah za up-
ropateni duhan, koji je morao danas predati na
vagu, pridonijeli su da je na as zaboravio svoj za-
tiljak, iz kojega je pomalo curila stara ka krv. Os-
jetio je da ima batinu u ruci, i samo od sebe neto
je navrlo u srcu da tu batinu mora otreskati onome
elavcu u glavu. Mogao je skrenuti u kraj, a on je
naro ito, vidio je to Meho, navio auto prema ma-
garetu i zahvatio ga po trbusima i tovaru duhana,
njegove neiskazane devetomjese ne muke i truda.
Magare je izdisalo izmedu dvojih kota a, elavac
je izaao iz auta i pritrao s druge strane onoj eni.
Ona je u nesvijesti leala zavaljena na sjedalu. Me-
ho je ve podigao tap nad glavu, ali ga je odmah i
odbacio, kad je vidio strah u starevim oima i za-
brinutost i smetenost nad onesvijetenom enom.
elavac je krio ruke u nemo i :
- Doktora, lije nika!
- Samo kad se navru ospice, dode, a ima do
njega dva sata hoda. Odmi i se! - viknuo je grubo
i otkinuo vrata auta. Izvukao ju je i povalio na ra-
van.
- Prehladit de se...
265
 Meho ga je pogledao prezirno, nagnuo se nad
onesvijetenu, raskop ao joj ogrta pod vratom i
cipele izuo.
- Ako si joj otac iii djed, odrijei joj svitnjak i
puceta to joj dah sapinju.
Dok se elavac brinuo oko toga, Meho je iz-
mrvio list duhana u sitnu prainu i stavio joj jedan
prstovet pod nos. Ona je pri udahu povukla u se i
kihnula. Rastvorila je oi.
- Dokica dragi, ta je ovo od mene bilo?
- Nita, duo, sve je sad dobro. - Pomagao joj
je ustati, a ona se sama sredivala sklonivi se za
auto.
Doko se nagnuo preko kolobrana na okuci. Bila
je strmina i kr.
- No, lijepo bismo se proveli da nas ne zaustavi
ono magare.
Meho, koji je onako razdraen poao s batinom
put ovjeka to mu je unitio duhan i magare, i ko-
ji se stiao vidjevi ensko u nevolji, sad se sasvim
izgubio. Prola ga je i ona prva srdba, i nije mo-
;ao nastupiti onako muki kako je bio poao. Vi-
dio je napokon da u autu nije nikakva sirotinja,
nego neki gospodin, valjda moan i ugledan, a se-
Ijakovo nije da se s gospodom svada. Vazda de iz-
vui tanji kraj. Sve troje su sad bili pred kolobra-
nom i gledali dolje u hune rijeke i na sjeveru u
grad, sklijeten medu suro kamenje. Okukastom
cestom silazili su seljaci, s konjima i magaradima,
natovarenim duhanom. Vjetar se s Velei stiao, ali
se jo uvijek osje ao na licu.
Prekinuo je utnju Doko.
- Kako se zove ovo mjesto?
- Gubavica, gospodine, Gubavica. Ovo je pod
nama Hodbina, ono Buna, ono dolje Blagaj, a s
ovu stranu Malo polje.
266
- Malo polje? - zaudio se Doko. A onda u
mislima nastavio: To li je ono slavno mjesto gdje
je ugledao, kako se ono obino rekne, svjetlo dana
Doko Balaban, valjda negdje u staji medu krava-
ma. I onda osnovna kola u Blagaju; svaki dan po
dva sata pjea enja; ako potucanje po Sarajevu,
Beogradu, studiranje, Monopolska uprava, enid-
ba s vezom, rat, Francuska i opet Glavna mono-
polska uprava. Koliko je puta za Slubeni ki list
morao napisati Doko Balaban, Jovanov, mjesto
rodenja Malo polje, opina Blagaj, kotar Mostar,
okruje Mostar... a da nikad nije ni pomislio
gdje li je to Malo polje i ko ima od Balabana u nje-
mu, kako li ive. I sad su mu stavili u dunost da
izvidi poslovanje procjenitelja duhana s obzirom
na albe seljaka zbog prejeftino odmjerenih cijena
duhanu iz ovih buntovnih sela, koja su zato bun-
tovna to trae makar priblino pravo. Osjetio je
da je prebrzo zaboravio svoje porijeklo, a njegov
sin ve je gospodi i kao iz prve francuske ku e. I
sad Se njemu nije svidjela kuhinja ve tre i dan
kontrole u Otkupnom uredu, pa je sino otiao na
more da veera svjee morske ribe, a da mu ne bi
bilo neobi no na konaku, poveo je ovu sluajnu
po2napicu, koja se umije vladati sasvim pristojno
u primorskim mondenim mjestima kao i u svom
malom, kamenjem uokvireriom gradu.
- Kako bismo mogli dobiti kakav auto? Zna,
meni se uri, jer de ve poeti vaga, a ja sam tamo
doao od Monopola.
Meho se najprije iznenadio, a onda i obradovao
to je pomogao tako velikom gospodinu, koji mu
je makar i tetu napravio, ali de mu barem sada u
Otkupnom uredu vjerovati kad kae da mu je na-
stradao duhan putem i da je, eto, sam gospodin od
Monopola bio prisutan.
267
 - Bogme ne znam. Evo ide jo nekih seljaka, pa
moemo po njima poru iti da poalju auto. Moe
se koji sluajno na i i na Buni, a ako ne bude, ne-
ka dode koji iz Mostara. Do i de on hitro kao ita.
- Znam, doi de auto hitro, ali ne e nikakav pje-
ak sti i u Mostar prije dva sata.
- A ta mu moe? Sti i de kad stigne.
- Imamo li se bar gdje skloniti da to popijemo?
- Evo dolje, podno okuka, ima kafana, pa vi
hajte tamo, a ja du ostati; moram ovaj va auto i
ovo moje sirotinje uvati.
- Neu ni ja. Olgice, unidi u auto i zamotaj se,
duice; sva dr e.
Naila je skupina seljaka. Zaustavila se i upusti-
la s Mehom u razgovor. alili su njegovu neda u i
s podsmijehom govorili o gospodskoj nesredi. Me-
ho im je pristupio blie i doapnuo da je ono gos-
podin od Monopola. Njihova su se lica ukrutila i
pribliili su se jedan uz drugog kao pili i uz kvo -
ku kad se jastreb uzmota nad ba om i ku om.
- Hajd, junaci, ko de pohitjeti do Otkupnog ure-
da, da mi se poalje jedan auto i jedan mehani ar.
- Ja du - javi se jedno okoto visoko mom e. -
Pripazite mi vi konja - obratio se seljacima koji su
s njim dotle doli.
Pratili su ga kako pre acima skrauje put, a se-
ljaci su s konjima krenuli cestom.
- A ta du ja, gospodine, sa svojim duhanom?
Danas sam ga i ja morao predati na vagu, a sad ne-
mam ta.
- Ne brigaj se! Ja du ve u Otkupnom uredu re-
di da sam ti ja upropastio duhan. Ja du za te i po-
rez platiti, a evo tebi i za duhan koliko je pravo. -
Otvorio je lisnicu i izvadio iz r}je banknote. Meho
je sa strahopotovanjem gledao u one lijepe slike
na novanicama koje su bile glatke i neprevijene,
268
kao da su sad ispod ekida. Dao mu je dvadeset
stotinjarki.
- Je li dosta?
- Jest, gospodine, Bog ti platio! Da hode, Bog
do, procijeniti, da se plati i drugim seljacima du-
han ovako.
- A ovo ti je za magare. - I ododao mu dvije hi-
ljadarke. - Ho e li moi ovakvo kupiti?
- Mogao bih kupiti i konja za ovolike pare. Pu-
no je ovo para za jedno magare, ali ja bih volio da
nije ovako zaglavilo nego ove dvije hiljadarke. Nu,
ta demo? Sudeno mu, zar, da od toga pogine.
Covjek se pomiri i kad mu jedinac umre. Svakakav
se moe razgovoriti osim gladan. Nego, iv bio,
gospodine, zapii ti gdjegod, radi Otkupnog ureda,
da mene ne bi poslije potezali po sudovima: Ja
sam Meho Voloder, Osmanov, iz Pijesaka.
- Dobro, dobro; dodi ti koji dan u Otkupni
ured, pa e dobiti potvrdu da je plaen porez. Jesi
li uzimao to predujma?
- Tovar kukuruza.
- I to e biti plaeno.
Sunce je obasjalo svom zimskom toplinom kr i
sitni goli grm me tr kamenjem. Meho je unuo i
uvezivao u rogalj od rupca iroke nov anice, poto
ih je pobono isprevijao, a Doko je s nestrpljenjem
pogledao ho e li se pomoliti kakav auto, iako je vi-
dio da je vrlo rano da bi mu se mogao nadati. Izva-
dio je iz rune torbe okolade s ljenicima.
- Duice, poslui se! Sad de do i auto, pa emo
brzo krenuti s ovoga mjesta.
Da bi ubio vrijeme, upustio se u razgovor s Me-
horn.
- Kako se moe ivjeti u ovom kru?
- Pa nekako i moe, kad se mora. Nije ova zem-
lja rdava da nema rdavih ljudi. Ima se oko ega i
269
raditi, samo kad bi se rad platio. ivimo malo ulju-
enije od stoke. Eto, ovo jadno magare to je pod
autom, hranilo se ljeti koprivom i po okrajcima
travom, a zimi akom ouljina i ogrizina, dignutih
ispred krave. A i mi tako. Zadovoljni smo kad ima
kukuruza. Ako jo ima mlijeka ili koja kap pekme-
za, to je onda bajram. Peni no i jemeno jedemo
dva-tri mjeseca u godini, a mesom se omrsimo sa-
mo kad je trganje gro a. To nam je sve to proi-
vimo. A istinu valja re i, onda nam i car moe za-
vidjeti. Groa izobilja, pa. jo hljeba i mesa, eh...
A, ovaj, s oprotenjem, je li ti ta gospojica u autu
unuka iii nevjesta?
- Prijateijica.
- Jaaah. Prijateijica. Lijepo je imati i u nevolji
prijatelja i prijateljica, a i u dobru, da se s nama
vesele... Eto, na moju duu, nekakva auta od Mos-
tara. Ne moe biti da je onaj mladi ovako brzo
prispio.
Uprli su paljiv pogled i pratili auto do pod
okuke. Za nekoliko asaka zaustavio se pod oku-
kom. Iskoio je iz njega krupan ovjek u konom
kaputu, a za njim lije nik s torbom, mehani ar, o-
fer i onaj seoski mladi to je poao po auto.
- Nita, malenkost, malo straha, ali druk ije ni-
kakve tete. Niste se vi trebali uriti, gospodine di-
rektore. A to je i gospodin doktor. 0, hvala na pa-
nji. Nije bilo potrebno.
Mehaniar je pristupio automobilu, a Meho je
priao seljan etu:
- Kud prije ode, po Bogu si brat? I rata li se
vrati?
- Ih, moj brate, da zna koja je to ljepota; evo,
kao strijela... - i razmahuje rukom da pokae brzi-
nu i ushienje.
- Pa morat deg opet pjeke i i.
270
- Teto! Nek sam se jednom u ivotu i u autu
provozikao.
- Pa i nije u autu bilo kakva kvara. Nestalo ben-
zina i zatajila konica.
Napunili su rezervoar, izvukli magare ispod to&
kova, zaokrenuli pomo ni auto i sjeli.
- E, zbogom, Meho! Hvala ti! Ti si mi jutros
spasio ivot.
- Zbogom, gospodine, hvala i tebi! Nemoj me
zaboraviti! Ja sam Meho Voloder, Osmanov, iz Pi-
jesaka.
- Neu, Meho, evo i tebi ovo papira, pa kad do-
e u Otkupni ured, pokai ovo, a oni e ti dati po-
tvrdu da ti je plaen porez i kukuruz od predujma.
- Hvala ti. Sretan ti put!
I Olgica je stidno provirila iz auta.
- Hvala ti, Meho! A kako je tvoja rana na zatio-
ku? Mogao ju je vspodin doktor poviti.
- Mogao je, ali ne treba. Ne mrijem, gospoice,
da mi se zove doktor. Pro i de ovo. Zbogom.
Auta pooe. Meho ih je pratio pogledom do
iza okuka.
- Bilo je jo mjesta u njima. Mogae i ti s njima
sjesti.
- Mogoh, ali me ne pozvae - re e mladi Me-
hi.
- Nego, deder da spasimo to se spasiti moe.
Skinuli su samar i denjkove duhana.
- Nije sve upropateno, a moi de se i u luli pu-
iti.
- ta demo s magaretom?
- Uklonit demo ga s puta.
- D ga bacimo pod okuku?
Meho poutje, a onda ga uze za prednje noge i
podie. Prebacie ga preko kolobrana. Goleme o i
staklenih zjenica pogledae Mehu.
271
 Samar du skloniti u stranu, pa kad se vrati iz SASVIM ROMANTI NA PRI A
grada, natovari i ponesi mi ga ku i. A ja du ponije-
ti duhan. teta je da propane.
Pazi, da te financi ...

Nee! Imam ja ovo od financa nad financima.

Zametnuo se tovarom i poao kui. Svrh ceste
obazreo se na kolobran preko kojega je maloprije
prebacio pola konjske sile. I nastavio put sa onoli-
ko novaca koliko ih nikada nije imao, a ipak s te-
gobom u srcu.
Posavina i kraj devetnaestoga stolje a. Uitelj,
nazovimo ga Hasanom, sluio je u provinciji prvu
godinu.
S visokim fesom vinjeve boje na glavi, visoka
ukruenog ovratnika koji mu je podupirao vilicu, s
crnom kravatom i zlatnom iglom u njoj, tamna
odijela sa otro izraenim prugama hla a, uvijek
istih i usjajenih cipela, iako je mjesto slubovanja
bilo blizu Save, zafitiljenih brkova u znak muke
ijepote, on je ulijevao potovanje ariji, osobito
muslimanima, jer je bio prvi musliman uitelj u
Prnjavoru otkako je austrijska vlast tu otvorila os-
novnu kolu.
Pokrajinsko gnijezdo sa nekoliko uli nih fenje-
ra na raskr ima, potonulo u gustu tamu, zimi oba-
vijeno maglama da se sunce tek pred podne uspije-
valo probiti, ako se dan zvao vedrim, a ako je bilo
oblano, onda su kie zakuhale blato na onome to
se nazivalo ulicama. Tek kad bi snijeg pao i mraz
stegao, bilo je neto istije i veselije.
Roditelji su enili sinove i udavali k eri odabi-
rui im prilike. All su mldi i aikovali i odabirali
sami sebi bra ne drugove, nekad i nakon dugog
aikovanja, ali bez ikakvih sastanaka, osim na ri-

272 I 8 A. Nametak: Trava zaboravka 273

jetkim svadbama ili jo rjedim teferi ima, a i tada
pod strogom straom matera, strina i tetaka.
I Hasan, uitelj, jedva se uspio pribliiti Esmi.
Dvorita su bila ogra ena tarabama, vrata zaklju-
ana, pa je i on, kao i drugi momci, stajao na ulici
a djevojka u dvoritu. I razgovarali su. Bio je to od
Adama i Eve neprekinuti razgovor, koji se nee ni-
kada dovriti, koji se nikad strogo ne pamti, pun
sitnih svakodnevnih ogovaranja i velikih planova
za budunost.
Razgovaralo se obino jedom u sedmici, u petak
poslijepodne, dok bi oevi u to vrijeme bili u kafa-
nama, ba ama ili na njivama, jer je Prnjavor bio
ni selo ni grad, kakva su u ono vrijeme najve im
dijelom bila kotarska mjesta. A kad bi se utvrdilo
da je momak ozbiljan muterija djevojci, kad je
jedno drugome prilika, doputalo se da dode i u
druge dane, pa i uveer, ali uvijek jednako, i da ga
djevojin otac, kad se vraa iz damije ili krme,
ne zate e na vratima.
Aikujui s Esmom vie od godine dana, uspio
ju je i nauiti itanju i pisanju. Nakon ste enog
povjerenja u nj dopustila mu je da joj petak za pet-
kom prebacuje preko taraba slovo po slovo na pa-
piru, pa je prije isteka godine ve itala njegova
ljubavna pisma, koja joj je slao po jednom kol-
skom djetetu, a onda se osmjelila te ona njemu ot-
pisala. Iako su slova bila raznih veli ina, rijei ve-
zane i cijepane, on je i u torn pismu vidio njezin
savrenstvo. U njemu je sazrijevala odluka da se
oeni Esmom, da na jesen poalje prijatelja, kadiju
u toj kasabi, da je zaprosi za nj od oca joj, a stigli
su mu i prije glasovi da prosac ne e biti odbijen.
Hasan je ve gledao svoj budui uspon: od po-
monog u itelja po poloenom ispitu postaje defi-
nitivni, pa kroz jedan decenij, a ako bude sree i
274
prije, upravitelj kole, pa onda dolazi ve e mjesto
slubovanja, postaje moda i kolski nadzornik i
s mirovinom se uspon zavrava.
Bilo je u Hasanu krajike krvi, pa koliko god bi
htio da bude ugladen, da ne dadne povoda kakvim
bilo primjedbama starjeina, ponekad bi ona bun-
tovnika krajinika krv, koja se esto opirala i sul-
tanu da je morao slati kojekakve Omer -pae Lata-
se da je upokori, proklju ala u njemu i pokvarila
sve to je dotad sagradio.
kolski upravitelj Nikola Anti, porijeklorn se-
ljak kao i Hasan, koji to nije htio priznati, nego se
nazivao gradaninom iako je njegov rodni grad bio
samo jedno gnijezdo na litici, ali ipak grad s tra-
dicijom od pet-est stolje a taj upravitelj slagao
se u koli s uiteljem, i nije bilo prilika da Hasan
osjeti da je Nikola upravitelj. A red bijae strog.
Uitelj je morao prvi pozdraviti upravitelja, kol-
ski upravitelj suca i kotarskog predstojnika, svi za-
jedno okrunika, ako je kad zabasao u njihovo
gnijezdo. Na to se pazilo, jer druk ije ne bi smjelo
biti. A da bi kad doao poglavar zemlje, tomu se
nisu smjeli nadati.
I upravo onoga petka koji je Hasan bio odredio
da najavi Esmi pronju, Nikola je bio mrzovoljan
kad je prolaze i sokakom, u kojemu su avlinska
vrata s jedne strane procvala momcima a s druge
djevojkama, vidio Hasana kako raspoloen razgo-
vara s Esmom. Nije u itelj primijetio upravitelja,
koji je ekao da ga on prvi pozdravi. Nikola ga je
pozdravio ali nije mogao otrpjeti da ga ne pozove
na red:
Kolega, vaa je dunost da vi mene prvi po-
zdravite.
U Hasanu je uzavrela krajini ka krv, zacrvenje-
le mu se ui i protiv volje, progutao je pljuvaku, i
18 275
ne podiui glas, ali s oitom proraunatou, da
bi ga i Esma ula, odvrati:
- Kolega, ja u doekati da ete vi mene prvi
pozdravljati.
Nikola se osupnuo, nije ga shvatio, proao je
mimo njega, a u Hasana je drhtao zafitiljeni brk.
- to si mu ono rekao? - pitala je Esma.
- On je u slubi stariji od mene deset godina, i
ja ne mogu kao uitelj doivjeti da on mene prvi
pozdravi. Ali, kad jednog dana postanem profesor,
on e morati prvi mene pozdravljati.
- Pa zar ima jog neto vie da se ui? Zar nisi
sve nauio?
- Ne, nisam. Uit u uiteljsku akademiju u Be-
u i bit u profesor.
- U Beu? - presenetila se ona. Bee, to je zvua-
lo kao neto strano daleko, emu nema kraja,
odakle nema povratka.
- Da. U Beu.
- Nemoj, dragi. Zato da bude profesor kad
moe lijepo ivjeti kao u itelj. U naem mjestu ni-
kakav aga ne ivi kao ti, a malo koji beg da ima
tvoje prihode.
On se osmjehnuo. Dakle, raspitivali su se o
mojim prihodima.
- Ne radi se o prihodima. 0 asti se radi. A ti,
Esma, ti se ne boj! Ja te neu zaboraviti u dalekom
mjestu. Pisat demo jedno drugom, i bit e nam kao
da se razgovaramo ovako na vratima.
Ona se snudila i uzdisala. Tjeio ju je:
- Ne boj se, draga! Ne smije se ovjek zadovo-
ljiti sitnim poloajem. Ja sam moda i mislio ostati
dovijeka uitelj, ali mi je onaj seljak probudio za-
pretanu ambiciju iz da kih dana, i neka zna da u
odrati rije.
276
Ona ga nije ba sasvim razumijevala, samo je
znala da e je ostaviti, a na koliko vremena, to nije
smjela pitati.
- Tebi e u tudem mjestu biti lijepo, osobito
kad se nade medu vabicama. Zaboravit e svo-
ju Esmu, kojoj si obe avao... - stid je bilo spome-
nuti : svadbu .. .
- Dajem ti rije da u misliti na te i na nauku,
da ispite to prije svrim i svratim se po te, pa da
idemo u vee mjesto, u veu kolu, jer ja onda ne-
u sluiti po manjim mjestima. Moje mjesto slu-
bovanja bit e Sarajevo, Mostar, Banja Luka ili
Tuzla. Ti nee biti onda uiteljeva ena nego pro-
fesorova.
Napunilo ju je to nekim ponosom, ali bi ona vi-
e voljela da bude u iteljeva ena jesenas nego do-
godine profesorova.
- Da, lijepo je to, ali to znai biti bez tebe mo-
da i itavu godinu... - bojazan joj je zatreperila u
glasu.
- Ne e biti bez mene. Moja e i tvoja pisma
tkati izmedu Be a i Prnjavora. A svakog Eu ljeta
doi na dva mjeseca.
- Kako svakog ijeta? Zar e to trajati vie od
jedne godine?
Bojao se razbiti joj iluziju o brzom braku. Pro-
aptao je:
- Draga moja! To uenje traje, na alost, tri go-
dine. Ali - nastojao joj je uguiti zaprepatenje -
poloaj u drutvu i plaa nadoknadit e moj trud i
tvoje ekanje.
Zatujeli su oboje.
- Dobro, ja ti vjerujem. Ja u te ekati da du si-
jede plesti. A ti? Ho e li zaista do i po me kad
svri kole? Da te ne primami kakva tudinka?
277
 Nema potrebe da te uvjeravam. Ti i sama vje-
ruje u moju odlu nost i zadanu rije . Hoe li da da joj dode od njega pismo. Ona je njemu ve na-
ti dam amanet, biljeg?
Ne, meni je najve i amanet tvoja rije , dragi.
ui, ja u te ekati.
Dosad sam te samo volio, a sad te volim i cije-
nim zbog tvoje vjere u me i zbog tvoje odlu nosti.
Idem kui i odmah u napisati molbu na vladu, da
me uputi na dalje studije.
I molba je otila i bila povoljnb rijeena. Prole
su ferije, prolo je jo desetak petaka, a plima rije-
i o snovima budu eg ivota, kako je to uvijek bi-
valo kod svih zaljubljenika svijeta, pljutala je
kroz zatvorena dvorina vrata.
Doao je i dan rastanka, i fijaker je ekao da od-
veze mladi a ufitiljenih brkova, oko koga su se
okupili svi mjetanski fesovi, goli i sa arenim i bi-
jelim turbanima. I dok su mu ispred itaonice koju
je on osnovao mahali rukama, iza muebaka gle-
dala su ga dva oka koja su se silom suzdravala da
ne puste suze, a ruka je klonjivala mau i rupcem
kao zastavom kojom se pozdravlja vojskovoda na
polasku na bojno polje. A kadija mu drao po-
zdravni govor, u kojem je veli ao njegove zasluge
za budenje ovog u malog mjestanca u kojemu je
ova itaonica zublja to ju je on zapalio da rastjera
tamu i... kako se ve govorilo u slinim zgoda-
ma.
Vrati nam se, Hasan-efendija, sa jo ve im
svjedobama iz carskog Be a, a mi demo te raskri-
ljenih ruku do ekati.
Zamaknuo je fijaker cestom koju je prva jesenja
kia zamijesila u kau.
Prolazili su dani, pusti, sumorni. Bivalo je i do-
sad da ga nije vidjela sedmicu, pa iako jo nije
278
prolo ni pet dana, ona je ve mislila da je vrijeme
pisala pun arak i samo eka od njega adresu da
mu gotovo pismo poalje.
Petak je doao i tjeskoba joj je obuzela srce. Po
avlinskim se vratima kao zreli grozdovi okitili
momci, a ona ih gledala s ardaka i zavidjela onim
djevojkama to sad u vlanoj jesenjskoj izmaglici
zebui sluaju one prie, vje no prepri avane,
vjeno uzbu ujue a nikad do kraja ispriane.
Pismo nije dolazilo, a ona je svejednako dopisi-
vala i novi veliki arak punila pismenima, koja su
sad bila i lijepa i ujedna ena a sadraj tuan.
to te pustih, dragi, da sad eznem za tobom,
da ldim? Jesi li zdrav? Zacijelo nisi, jer da si
zdrav, ti bi meni pisao. Ne bi dopustio da za ovoli-
ko vremena ne znam za te...
I on zaista nije dopustio. im je naao stan, od-
mah joj je pisao kartu sa nekoliko rije i, kratkih
dojmova o Be u i putovanju, i s adresom. I s vru-
^
om eljom da mu odmah pie.
Ali pismo nije dolo do nje. Da moda ona nije
bila lijepa, da joj moda otac nije bio za malo
mjesto i njegove pojmove bogat ovjek, pokucao
bi listonoa na njezina vrata i predao kartu. Otac
je znao da ona aikuje s u iteljem i smatrao je da
je to dobra partija, bolja nego ikakva posjedm ka
u mjestu, pa je preko ene dao i pristanak k eri.
Volio bi da se Hasan-efendija i oenio njegovom
k erkom, prema onom starom pravilu da smjesti
svoju brigu pod tudi krov, ali kad ve mora i i na
dalje kolovanje, a i Esma je zapravo jo dijete, ni-
je prezrela djevojka, Hasan-efendija e za tri godi-
ne biti jo bolja partija, kakvoj bi se teko moglo
nadati.
279
 I listonoa je, po dogovoru, pronio pismo mimo
Esmina vrata i odnio ga kadiji, a kadija mu je dao
srebrnu forintu.
I Be je ekao njezino pismo. Bar tako se inilo
uitelju Hasanu, sada Hasanu - studentu matema-
tike i fizike, koji je mislio da je njezino pismo naj-
vanije od svih pisama koja u Be dovezu vlakovi
sa svih strana svijeta.
A pisma nije bilo. Napisao joj je opirno pismo,
o cijelom putu, ta je gdje vidio i doivio, o Beu,
koji je velik, strano velik, i za sve, osim za njega,
veseo, jer on jog nije od nje pismo dobio.
I opet je listonoa odnio pismo kadiji, i opet je
sja na srebrna forinta osvijetlila njegov dep.
Cekala je Esma listonou koji joj nikad u ivotu
nije pisma donio, ali ga nije do ekala. Ona bi pre-
la preko toga to nema od njega pisma, kad bi mu
znala adresu. Ali adrese nema.
I pisala je nove arke i izlijevala na njih bojazan,
i strah, i sumnje, i brige, i svoj jad djevojaki.
I zima je dola, a njoj nema pisma. Ona je zani-
jemjela od bola, a kadija se u svojoj sam koj sobi
cereka nad pismima koja mu stiu, punim straha
da joj se nije ta dogodilo, da joj ne prijei otac da
se s njim dopisuje, da nije bolesna, da se nije... ali
se nije usudio dopisati... udala.
Za dugih zimskih noi poe se pri ati u itaoni-
ci pri a kako se Hasan-efendija, na u itelj, od-
mentuo od nas. Nikom ne pie, potpuno nas zabo-
ravio.
Moda nee vie ni do i u Prnjavor?
Moda se ne e vie ni vra ati u Bosnu?
On se, vjerojatno, zaljubio u kakvu vabicu.
On se oenio vabicom.
280
Oenio se nekom bogatom vabicom, k erkom
nekog tvorni ara.
Pa za njega niko i nije bio privla an osim ko je
bogat.
Nije on gledao ni estitost ni ljepotu, nego bo-
gatstvo.
I ljudi su donosili iz itaonice svojim ku ama
prie o uitelju koji nije ni otiao da dolje ui, ne-
go da se oeni u tudem svijetu. Takav ti je na svi-
jet. Nita mu svoje nije dobro, nego trai tuck, pa
makar i stoput gore.
I pride se prepri avale, rasle, bujale, ene ih pre-
nosile kerima, a ove Esmi, koja im odmah nije
htjela vjerovati, ali i prije nego to je mogla i po-
misliti da im treba povjerovati, sumnja zbog njego-
ve utnje pretvorila se u vrsto uvjerenje da je to
istina i u jog vru odluku da de se i ona udati i
dokazati mu da on nije jedini momak na svijetu.
I kadija ju je zaprosio od oca. Otac rekao eni, a
ova oprezno k eri. Esma se malo stresla pri pomis-
li na kadijinu rijetku bradicu, ali nije dugo oklije-
vala. Dala je pristanak, i svadba je obavljena.
Pisma koja mu je pisala i koja mu nije mogla
poslati palila je s tugom i na asove sa sladostra-
u, kao da mu se sveti to ju je tako brzo zaboravio
i bacio se u zagrljaj neke vabi etine. Pa i nije za
njega estita Bosanka.
Brzo iza svadbe doao je i premjetaj. Esma je iz
ravnice dola u gradi kroz koji je tekla velika i
buna rijeka, stijenjena brdima i ogoljenim plani-
nama. U cijelom njezinu biu carevala tjeskoba,
pa koliko god je eljela da zaboravi onog nevjer-
nika, on se pojavljivao i gdje ga nije oekivala.
Pa i kad je osjetila prve pokrete djeteta kojemu de
postati majka, ona je pomislila na nj, a nije na ka-
diju kao oca.
281
 I molila se Bogu da joj oprosti zbog grenih
misli, sluila odano mua, ali pravog veselja nije
nikad pokazivala. Tuga joj se odraavala uvijek na
licu i nekakva zanesenost, neprisebnost.
Malo vie veselja odrazilo se na njezinu licu kad
je sina rodila.
Kadijinu ocu bilo ime Hasan, a kako je ve dav-
no umro, htio je sinu nadjenuti oevo ime. No Es-
ma se protivila. Ona krotka Esma koja ga je u sve-
mu posluno slijedila, sad se oduprla da ga je za-
udilo, pa je, sjetivi se zato joj je to ime mrsko,
pristao da ona izabere ime.
Dola joj je mati s oblaajem i darovima, voze i
se dva cijela dana od ku e do keri i zeta. Bila je s
njom i najmlada joj ki Ifeta.
Iz daleka kraja, u novoj sredini, bez esta dopi-
sivanja u minuloj godini, sjedile bi i priale nadu-
go i nairoko o svemu.
Ifeta, kojoj je bilo istom dvanaest godina pa se
nije pokrivala ni zarom ni feredom, ispri a jed-
nom, ostavi sama s Esmom, da se vratio u itelj
Hasan-efendija, da se strano iznenadio to se ona
udala, da ui i ispite polae, i da se nije oenio.
Esma se zanijela da pane, zavrtoglavilo joj se,
oslonila se na zid, zaplakala i, kad je outjela da
joj majka ide, zanijemjela.
Majka je odmah vidjela promjenu na njoj. Po-
gledala je Ifetu. Pitala ju je oima. Ifeta je oborila
oi.
Mati je pogladila Esmu:
Keri, nae je podnositi. Kad nekom ni ah
prijede preko glave, u ku dam a to ostane tako do
smrti, makar se ne znam ta dogodilo. U hojrat se
i putaju ene, a u ku dam a to nikad ne biva. Tebi
je Bog dao sina, ima i ovjeka komu si duna bi-
282
ti pokorna, i ivi! Sudeno je tako, i ne moe biti
drukije.
Ispriala joj je i za listonoinu izdaju i da tu nje-
zin efendija nije bio ba kako treba, ali...
A kad su nakon mjesec dana otile mati i Ifeta,
uvjerene da se Esma primirila i shvatila da se treba
pokoriti ivotu, jedne no i kad je kadija nagovijes-
tio novo milovanje, krotka enica pretvorila se u
bijesnu vuicu koja mu je o itovala svu njegovu
podlost i svu svoju neizmjernu mrnju, i kao avet,
raspletenih kosa, u dugoj bijeloj koulji, poletjela
iz sobe, kroz dvorite i ba u, ispod koje je huala
nadola rijeka, i bacila se u nju.
Glas je brzo dopro i u Prnjavor, a odatle je odle-
tio u Be.
Bure i oluje potresle su jedno srce, koje je volje-
lo ni vie ni manje nego to su i drugi smrtnici vo-
ljeli, i koje je po elo malo-pomalo opratati dje-
vojci koja se lakoumno udala i svojom smr u oka-
jala svoju lakoumnost. Sad, kad vie nije imao ko-
me pisati, a njezina pisma dok je bio u Beu nije
nikad ni itao, samo su mu knjige i fizi ke sprave
bile drutvo. Profesori mu se udili i divili. Govori-
li su: Bonjak je obino lijen. Voli piti i druk ije
uivati. A kad se oda nauci, a takvi su sasvim rijet-
ki, onda nema ni u tome mjere. Vie u i i eksperi-
mentira nego kakav German. Od ovog de Turina
neto biti.
Nizale se godine, ispiti i uspjesi. Dolo je do
diplome i profesorske titule. Vladin stipendist nije
morao moliti slubu. Bilo mu je odredeno mjesto
profesora na erijatskoj suda koj koli.
283

Kad ga je naelnik o tome izvijestio, on nije
umio ni rijei progovoriti.
Samo je jednom drugu iz mla ih dana rekao:
Postavie me u kolu gdje se kadije leg. I ba
mene, kojemu je jedan kadija otrovao ivot!
Volio je nauku, oduevljeno je i s uspjehom
predavao, a mrzio je dake zbog onoga to e biti
kad zavre kolovanje.
U zbornicu je ulazio samo kad je morao. Odmor
izmedu sati nastave provodio je u hodnicima
dvoritu kole.
Doivio je da ga prvi pozdravi Nikola Anti, ali
se nije obradovao njegovu pozdravu. OdzdraVio
je, slegnuo ramenima i s muklim uzdahom sjetio
se svoje nagle odluke koja mu je, istina, donijela
profesorski naslov i poloaj u drutvu, ali mu je
stvorila pusto u nabujalom srcu.
Ni kolege izvan hodinskih krugova nije volio:
Onaj mu je bio neuredno odjeven, drugi tvrdica,
trei zaguljeni trezvenjak koji je bjeao i od ae
piva, i svaki je imao svoju sudbinu koju je vukao
kao spu ku u, a sve su te sudbine bile takve da
mu nisu mogle ulijevati potovanje.
On je iao uvijek izbrijan, ufitiljenih brkova, ug-
laan, s cvijetom u zapu ku, s nakalufljenini fe-
som, s naoarima od kojih se s desne strane ptote-
zao zlatan lan i do za uho. S tamnim politiranim
tapom, pozlaena drka; koji mu nije trebao jer je
imao zdrave noge, on je odmjereno hodao od ku e
do kole, od kole do restorana, od restorana
pa opet, zimi ranije a ljeti kasnije, u kafan% gdje
bi sjeo kraj prozora i naruio vri crnog vina, koje
bi pijuckao dva-tri sata, ne progovorivi ni s kim ni
rijei.
Kad bi se mrak spustio, skinuo bi fes s glave i
postavio ga na stol, spustio naoari i mirkao bez
284
njih, pa kad bi odsjedio dio noi, opet se spremio i
krenuo na veeru, pa kui, gdje bi sjedio u nenalo-
enoj sobi i zaspao pri otvorenu prozoru.
Godine prolazile, a navike ostajale iste: etnja,
tap, nao ari sa zlatnim lan iem, vino u vru na
stolu kraj prozora, ne bi li ga vidio koji hoda i
prokleo. Navike su bile iste, samo se s godinama
poneto izmijenile: etnje bile kra e, tap ve i i ni-
je bio znak elegancije nego pomalo i potreba, stak-
lo na naoarima malo deblje, a stakleni bokal ii
od tri dece smjenjivali jedan drugi, dok im ne bi
zaboravio broj.
Ako bi ko sjeo za njegov sto, po eo bi mu priu
o nesavjesnom kadiji koji mu je oteo djevojku, pa
bi pri torn i otplakao.
Pa ako i ne bi niko sjeo za sto, on bi i opet pri-
ao svoje jade zamiljenom subesjedniku. Bile su
to pri e nekad opirne, iski ene, s pojedinostima
od prvog susreta njegova s Esmom, a nekad je po-
injao iz sredine, nekad s kraja, kad je uo vijest
da je skonala skokom u nabujalu rijeku. Pri ao je
nekad bez izgovorenih rije i, nekad bi podigao
glas da su se osvrtali oni koji su sjedili za susjed-
nim stolovima.
A kad je dola duboka starost, samac u namje-
tenoj sobi, u zimi koja je zubato grizla, ne mijenja-
jui navike, zaspao bi kraj otvorena prozora.
I sanjao bi o Esmi, ali ne o onoj raspjevanoj dje-
vojci s kojom je on aikovao u posavskom gradi u,
punom zelenila i behara, nego o onoj koja je vie
voljela smrt u hladnoj vodi nego udoban ivot uz
ovjeka koji joj je tako teko slagao i razruio sre-
u.
285
 Te noi opet ga je zvala sebi, i on se podigao. LAOKOON
Obuhvatio ju je kao nikad prije i poao s njom.
Dovela ga je do svoje bra ne postelje u koju su za-
jedno legli.
Ujutro ga je gazdarica zatekla smrznuta za sob-
nim vratima.

Svrio se rat. Prole su teke godine gladi, bole-

tina i svih vrsta oskudice. Makar bili i djeca, osje-
ali smo tegobu starijih koji nam nisu mogli nita
priskrbiti to bi nam za budunost ostavilo sliku
djetinjstva ljepeg od onoga koje smo proivotari-
li. Iako nikad nismo sjeli za sofru za kojom ne bis-
mo dobili kruha, pa bio to komadi koliko cigar-
-papir, ipak smo znali da ima mnogo, mnogo naih
vrnjaka koji ga dane i tjedne nisu oksili. I danas,
nakon gotovo trideset godina, lebdi mi pred o ima
slika jedne seljan ice zelena lica, nabuhla trbuha,
a nogu tankih kao makaroni. A onda panjol-
ska, od koje se umiralo hrpimice! U naem gradu
sa osamnaest tisu a stanovnika jednoga su dana
bila trideset i etiri pogreba. Vie je pokosila rat-
nim nedaama iznureno gradanstvo naega grada
nego to je poginulo na svim bojitima naih gra-
dana, na daleko poznatih vjetaka u izvlaenju iz
mar-kumpanija.
Ali i to bilo pa prolo. Ljudi govorili: Spome-
nulo se, ne povratilo se! ali se povratilo malo na-
kon dvadeset godina, jer se mnogo spominjalo. A
kako se i ne bi spominjalo, kad je malo koja kua
ostala potedena od smrti kojega lana bilo negdje
na bojitu, bilo u bolnici, bilo kod kue od iznure-
nosti i briga.
286 287
 Grad je leprao u zastavama, a ljudi nosili ko-
karde. Gotovo da je svako imao i puku, pa je pra-
sak odlijegao o sive kreve Huma, Planinice i Pod-
velei. Narodna garda krstarila gradom, a sainja-
vali je uglavnom mladi i koji su se izvlaili od voj-
ske dok je rat trajao, i poneki koji su izlazili iz za-
tvora u kojima su kao sumnjivi gradani tavorili da-
ne.
Osveta je carevala, i za razbijene du ane sada su
razbijane glave, a za oplja kana imanja pojedina-
ca obespravljen je itav jedan narod. Psovka i raki-
ja vladale obezumljenom mladei, pa se stariji lju-
di ustru avali iza mraka izlaziti iz ku a.
Opstjee damije. U Jahja-esfel damiji moj je
otac bio imam, a ja mujezin. Ne znam je li stari
Muhamedaga Krpo, mujezin te damije prije me-
ne, bio jo na ivotu, ali znam da tada nije dolazio,
makar da mu se prije nije moglo oteti da ne klanja
u damiji kojoj je rat odvukao demtlije na razne
fronte. I on je poslao svojih pet sinova caru, da mu
se samo tri vrate nakon rata, i to jedan kao teki
invalid.
Bio sam tada u drugom razredu gimnazije i u
povijesti u io trojanski rat i sveenika Laokoona
koji je odvra ao Trojance da ne uvuku u grad
drvenoga konja, jer da se u tome krije neka podva-
la Grka, ali je bila volja bogova da Troja i Trojanci
nastradaju, pa su poslali iz mora dvije ogromne
zmijurine, koje su zadavile Laokoona i njegova
dva sina kada su bogu Apolonu prinosili rtve u
njegovu hramu.
Koliko tekst legende jo me vie zanosila slika
onog veli anstvenog kipa koji su iskopali u Rimu
iz zemlje za velikog Preporoda. Ona bol o eva -
kad ne moe da spasi djecu koju su splele zmije
kao i njeg - koja se izraava u licu okrenutu nebu,
288
odakle vapi za pomo bogova, toliko je djelovala
na me, djeaka, da mi je i na san izlazila.
Dolazili smo pred damiju otac i ja s bratom,
dok su se drugi ljudi urili ku ama da ih mrak ne
zatee na ulici. A kad bi sumrak poeo gutati bjeli-
nu dana, ja bih se popeo na munaricu, jer naa
damija nije imala zidane munare, pa bih sa toga
ozidanog podija, do kojega se penjalo uz desetak
stepenica, zvao kao Preradovi ev mujezin prolaz-
nike, ali mi se niko ne odazivae. Otac bi jo prije
otkljuao damiju i sjeo pred mihrab, do njega
brat mi, a ja bih slabanim glasiem zvao ljude na
molitvu, na spas, vikao im da je Allah najvei i da
nema drugog Boga osim njega, ali su mi slabo vje-
rovali, jer se starijima koji su donijeli s fronte ita-
ve kosti u mjeini nije izlazilo iz ku a koje su tako
dugo eljkovali, a mladi su bili u gostionicama i
pili prismaui u psovke, ili su se kao gardijci voz-
ali u onim starim vojni kim Puchovim automobili-
ma po okolnim selima, toboe da stavljaju red, a
kamo su dolazili, tamo je nered nicao.
I tako sam jedne ve eri pozivao eznom ljude
na molitvu, kad ulicom ispod munarice protutnja
kamion pun gardijaca. Znam da je medu njima bi-
lo i muslimana, ali su oni koji bi trebali uutjeti
kad uju ezan, najvie pjevali i derali se, da i ja sa-
mog sebe nisam mogao uti, a kamoli da me uju
oni susjedi damije kojima sam slao poziv. Tride-
setak koraka nanie, upravo kod ku e Luke Kula-
a, vrisnu puka iz kamiona, pa mi prereza na as
glas. Voza zaustavi kamion, a iz kabine izade neki
im starjeina i izrui ih za pucanje po gradu, pa
nastavie odmah vonju, a i ja dovrih poziv.
Udoh u damiju i poe se molitva. Otac je bio u
mihrabu, a nas dva brata za njim. Dvije petrolejke
slabano su drhturile sa zida kraj mihraba, a kroz
19 - A. Nametak: Trava zaboravka 289
 dva prozora osvajao je brzi mrak rne zimske no i. Prolo je dvanaest godina kako nisam vidio rod-
Neretva je ispod damijskog harema bijesno umi- nu ku u ni Jahja-esfel damiju. A kad sam doao
la. Gledaju i oca pred sobom a ute i brata kraj ku i, otac je ve godinu dana bio pod zemljom.
sebe, sjetih se sve enika Laokoona i njegovih sino- Nestalo je onih koji su traili utjehe u damiji.
va. I mimo volju da pratim tekst molitve koliko Mlado, veselo pokoljenje prevorilo je Jahja-esfel
sam ga razumijevao, odvukoe me misli u Troju do damiju u plesnu dvoranu.
Laokoona i njegovih sinova, do mora iz kojega se Kad sam jednog nedjeljnog popodneva naiao
izvla e dvije gadne zmijurine koje dave starca sa kraj nje, orio se iz nje radostan smijeh. Provirio
sinovima, i ja se nehote obazreh na prozore da sam kroz otvorena vrata. Mali orkestar smjeten
nee iz njih isplaziti zmije koje e ns, oca, mene i pred mihrabom udarao je taktove vrlo iva plesa u
brata, zadaviti sada kad kao posljednji vjernici u kojemu su stranjice dole do vidnog izraaja, a
Bojem hramu obavljamo molitvu. Jer moda je plesa i se gurali u prepunoj dvorani. Nikad nije
njegova volja da i nas nestane, kad sve prione za bila tako puna dok je bila damija, pa ni onda kad
druk iji ivot, za pohlepno srkanje slasti i strasti, je Hafiz Vejsel-efendija, neprispodobivi tenor iz-
za provodenje i uitak. vrsna sluha, uz Ramazan klanjao teraviju zamje-
Sagnuli smo se, ispravili i onda licem pali zem- njuju i moga oca.
lji. Stisnuo sam o i i bojao se progledati, jer sam
bio uvjeren da sad one zmije polaze iz mihraba i
da nas obvijaju i sklup avaju. Osjetio sam jezu po
svem tijelu kao da mi je neto hladno i ljigavo do-
taklo kou.
Ali nije bilo nita. Samo su se dva slapa mraka
to ila kroz damijske prozore i mijeala se s plam-
sanjem dviju svjetiljaka, osvajaju i uglove i onaj
prostor do vrata.
I na kraju sam molio djetinjski, iskreno i vru e
Boga da ne dopusti da mi budemo posljednji vjer-
nici, da nas ne udave zmije bezvjerstva novoga
vremena, nego neka gane ljudska srca, pa da se
opet damije okite svojim najljepim ukrasom, lju-
dima, vjernicima, koji de na tren ostaviti ovosvjet-
ske poslove i as-dva posvetiti Bogu.
A kad smo doli ku i i sjeli za skromnu ve eru,
otac ispri a kako je upravo u onom asu dok sam
ja okuisao i kad je pukla puka pomislio da je za-
lutalo zrno pogodilo mene.

290 291
19
 S PUTA
Prelazimo iz vlaka u vlak na Humu: ja i sedam
ena. Nisam nikakav poligam, ali toliko ih se na-
no uza me: jedna, ivotna mi suputnica, dvije, po-
tomstvo njezino i moje, dvije moje rodice i dvije
starije ene: majka i sestra moga zemljaka i prija-
telja Hamze u Podgorici. S robom koju nosimo sa
sobom u daleki kraj zauzeli smo itav jedan odje-
ljak. Hamzima mati raspremila se i sjela skrtenih
nogu na sjedalo kao kod ku e. Kako joj je sedam-
deset godina, strpljivo podnosi daske tre ega raz-
reda od Mostara do Trebinja. Udovica je, ima se-
dam sinova i dvije k eri, a jedno srce koje za sve
jednako kuca, pa bi htjela da su svi dobri, da su svi
uz nju, a to ne moe biti. Tri rade na djedovini o
zemiji, jedan se uz Aneksiju odselio u Tursku, a
trojica su inovnici - moderni ergai. Razapnu
sad ovdje ergu, pa i ne zgriju se na jednom mjes-
tu, a ve je moraju prenijeti drugamo. Sluba ih
zove, pa su ostavili o evinu koja jedva trojicu hra-
ni. Ne moe majka da ih okupi oko sebe, pa ide k
njima, od jednoga do drugog, i tako je ovaj put
moja suputnica, ,ler ja i Hamza sluimo u jednom
mjestu.
Vlak se kree i tutnji kroz kr sa sitnom ikarom.
Promi emo kraj torova iz kojih su isputene koze
292
na pau, kraj maljunih vrtlova iz kojih je iznesena
skromna ljetina pa su kao prazne zdjele. Na jednoj
gomili stoji lovac s dvocijevkom preko ramena i
zecom u ruci. Na stanicama tiska se svijet oko et-
vrtog razreda, u nedjeljnom ruhu, radi crkve.
U na je odjeljak jog na Humu uniao sredovje-
an ovjek. S fesom na glavi. Plavih oiju. Odmah
smo se upoznali i za zdravlje upitali. On putuje iz
Zelenike preko Huma u Trebinje, kui. Bio je na
manevrima, sluio rezervu u Boki Kotorskoj pet-
naest dana pa se vra a.
- A dva sina imam u vojsci - kae nam. - Ali,
eto, red je taki.
- Sigurno si od artiljerije? - pitam ga.
- Jesam. Pokazivali nam nove sisteme topova. -
Pa onda s nekom superiornou nad nama civili-
ma doda: - Kao da mi stari vojnici to ne znamo
sami od sebe. Moj brate, to sam ti ja u svjetskom
ratu bio tobdija!
Srem, unide i andar u odjeljak. Pogleda mo-
ju legitimaciju, a zapodjenu razgovor s mojim slu-
ajnim susretnikom, rezervistom, s kojim se pozna-
je dobro, jer obojica ive u Trebinju.
- Pa kako bi na manevrima?
- Izvrsno! Ali to smo mi stari trebali i i kad mi
ionako znamo? - s ponosom se kuca po prsima. -
Ti zna Omanovi a jo za vrijeme Austrije. Nije te
mete bilo koju on ne bi pogodio. To je udo jedno.
- A kako si ti gadao?
- Ko? Je li ja? Hm. - Kao s negodovanjem pita,
hotei ve tonom svoga upita pokazati da ni on ne
zaostaje nita u gadanju za Omanovi em, i da je
pitanje bilo suvino.
- Pita gos'n pukovnik narednika koji stoji pred
nama rezervistima: Kai ti meni ovo: Neprijatelj-
ska vojska udaljena je od nas trista metara. Kamo
293
 bi ti gadao? Pravo u nju, gos'n pukovni e! A
ne! veli on. Kako bi ti gadao? pita mene. Ja
bih gadao, gos'n pukovni e, na pola razmaka iz-
medu neprijatelja i nae baterije. Bravo, veli
on meni i potapa me po ramenima.
- Pa i jest tako - priznaje i andar. T i on bi ta-
ko odgovorio da mu je stavljeno to pitanje.
- A to smo bili oduevljeni! I onda, pukovnik
je izvrstan ovjek, sila jedna. Kae Omanovi , kad
su manevri zavreni, gos'n pukovniku: Samo da
nam je rat, vidjeli bi oni to smo mi. Dao Bog,
gos'n pukovni e, da kroz petnaest dana zarati! A
gos'n pukovnik smije se i klepe ga po ple ima.
- Ne d Bog, sine - ape stara Hasanaginica,
Hamzina majka, to kraj mene sjedi i pui cigare-
tu. Ne d Bog dragi. Kakav rat! Nije lijepo o nje-
mu ni govoriti.
A ja sam sjedio i mislio. On ima dva sina u voj-
sci i sam oduevljeno pri a o ratu, i znao bi kako
je najbolje topom pucati da to vie neprijatelja ra-
ni. I ubije. A ko su ti njegovi neprijatelji? Seljaci
koji siju riu, mue se i u tegobi provode ivot, za-
natlije i sitni trgovci koji jedva zarade koliko je do-
voljno da voze ivot. A ko je on i njegovi koji de se
boriti rame uz rame? ime de postati neprijatelji
njegovih neprijatelja? Samo kad su jedni prema
drugima s pukom, mitraljezom, bombom ili bajo-
netom u ruci? On je cipelar, onaj to bi do njega
stajao stolar, pa zemijoradnik, pa brija i bakal. A
ta su jedni drugima u mini? Bra a u radu, u po-
slovanju, u mud da se ovaj ivot u ini snoljivim.
Staje vlak i silazimo. Prelazimi u automobil. I
sad demo u brda. Nekad granica dviju drava, u
ratu dvaju naroda, dvaju neprijatelja. Kr, goli kr,
bez ikare i bez ita. Na dnu jedne podine skro-
man mauzolej. Prolazio sam ovuda ve nekoliko
294
puta i znam ta je gdje bivalo, pa priam sluaima
u automobilu, da bih im odvratio panju od elu-
anih bolesti.
- Niz ovu su livadu jedne zore navalili Crnogor-
ci, a ovdje se bili sakrili Austrijanci, pa ih iz main-
skih puaka sve pobili. Nije ostalo nijednog, ni da
odnese glas. Bilo ih je vie od dvjesta.
- Jadne im njihove majke - ap e sa puno su u-
ti Hasanaginica - koje su to doekale od svoje dje-
ce!
- Pa, Crnogorke su - kae ofer - nisu turki-
nje.
- Ah, sinko, ne grijei due! Majke su i one.
I peli smo se sve vie i vie, a meni se misli vrzle
oko ove dvije opreke: oko oca koji ima dva sina u
vojsci, sam slui rezervu i ubijao bi ljude koji mu
nikakva zla ne dine, i oko majke koja strahuje za
ivote svojih sedam sinova, da ih kakvo zlo ne bi
snalo, i koja ali majke dvjesta poginulih ljudi,
rodenih u narodu koji je bio s onu stranu nae gra-
nice, jer je tako bila povijesna neminovnost doni-
jela. Oni su nam, eto, bili neprijatelji u ratu, dok
smo i jedni i drugi u miru provodili mukotrpan i-
vot u ovome tako krtom kru. I nije taj problem:
odnos oca i majke prema ratu. To su razne due sa
vie ili manje duevnosti.
ivotinja i ovjek.
295
 S ONU STRANU
Imam nekoliko poznanika koji su preivjeli stri-
jeljanje i vratili se u ivot da ni sami ne znaju ka-
ko. Pri ali su mi o okolnostima pod kojima su bili
sudeni, a to je uvijek bivala smrt skupljene go-
mile koju je druga gomila sudila i osudila. I svi su
pored njih bili mrtvi, odjednom ili nakon patnja, a
oni su udnim sluajem ostali ivi.
Tako mi je i ona kazivala, vie od dvadeset godi-
na nakon onog dana kad je nad njom izvrena kaz-
na - bacanja u jamu. Nesretni kr i jedna od nje-
govih geofizi kih karakteristika, duboke i jo dub-
Ije jame, gdje se i prije dogadalo da se kogod,
obino obanin, iz neopreznosti otisne i usmrti, bi-
jahu grobnice mnogih nesretnika.
I ona, koja je imala umrijeti 15. lipnja 1942. jo
hoda po zemlji, tijela zdrava i due zdrave, ali o i-
ju pomu enih. Sjedili smo i ona mi sve kazivala, ni
datum nije zaboravila, ni sate kad se to zbilo i ka-
ko se zbilo. Kazivala je oiju suhih, ne putajui
suza, a vjerujem da su joj uspomene srce razdirale.
Sve to mi je pripovijedala uo sam i od drugih
nekih mjetana koje je sudbina potedjela od
skupne smrti, ali me zanimalo kako ona to kazuje.
Oni koji su dalje bili i po uvenju prenosili, kitili
su to pri anje i dodavali njenim rije ima svoje, pa
296
je to bilo nekako literarnije. Po ponekom uzda-
hu dok je kazivala svoj jad osjetio sam da je boli i
da sve opet proivljava, i bijah odustao od biljee-
nja. Molio sam je da mi ne kazuje, to sam, rekoh,
ve uo i od drugih kojima je kazivala, ali se ona
nije nimalo sustezala da i meni ponovi.
Govorila sam ja to ta i ta puta. I za rata i iza
rata, dok su se jo zlo inci etali na slobodi. I niko
im nita. Tek kad jedan od njih politi ki postrada,
onda ih pozvae na sudenje i zatvorie, ali ne odu-
zee ivot ni jednome koji je drugima oduzimao i-
vote. A i zar bi ta pomoglo onima kojih vie ne-
ma? Pomoglo bi samo ivima kad bi i oni i svi dru-
gi promijenili due i u ljudski lik nastanili ljudsku
duu. Eto, samo kad bi ljudski likovi izgubili vuje
due, kad bi se u svim ljudima ponovo rodila ljud-
ska dua, onda bi im se moglo rei da su ljudi.
Ljubinje je bilo sa svih strana utvrdeno. Svugdje
talijanske strae. Ni ptica nije mogla uletjeti da je
ne opaze.
Bilo je to drugo prolje e otkako je rat nastao.
Mjesec juni. Nismo se ni gladu napatili, jer je bilo
ita; a mi smo imali i mlin. Ktitpili ga u Zagrebu.
Jednog dana dode Talijan, vojnik, na vrata:
- Sinjora! I i. Bambini i sinjore u auto. Muki i
mladi na nogama u Stolac. Do i etnici.
- Bjei, nos' te davo! - kaem ja, a on se smije.
Bogme, ode dosta svijeta. Mnogi su muki i pri-
je otili u Stolac, a sad ode sve listom. Pode i
Asim ali se odmah vrati.
- ^ to si se vraao? - pitam ga ja. - I ja bih od-
mah ili najkasnije veeras.
Sulejman i Enver kau:
- Nee nam nita. Nikakvo im zlo nismo inili,
nego samo dobro. Krili smo ih od ustaa, davali
im zarove.
297
 Malo se kao primirismo, ali nam dode haber ka-
ko su etnici uhvatili Murata Bbra na putu u
Stolac, u Badrlja ama, iva ga ra eprljili i sto oka
kamena na nj naslagali. Eto u kakvim je mukama
umro, a bio je momak kao grad.
H su Talijani otili, po ee nas etnici pljaka-
ti. Digoe nam kazan. Mlin nam digoe.
Pitam Asima: ta uradi, kukav e?
Vidi i on da je pogrijeio, pa de samo: Trebali
smo ii.
Vidjesmo ta de s nama biti.
im veer, a mi zatvorimo kapke na prozorima.
Jednu ve er sluamo kako se pod prozorom
zdogovaraju. Ilija Peri ui ih kako de nas pobiti.
Povedite ih i recite im da ih vodite da ih ne bi
partizani pobili. A kad bude sve gotovo, ispalite tri
puke !
Tako osvanu 15. juna 1942. Oko devet sati prije
podne odvedoe Asima, Sulejmana i Envera.
Pred podne poslah po erima ruak u zatvor.
Nisu htjeli primiti ni hrane ni duhana da im preda-
ju. Cak su mi er Izetu bili. Idu one kudi, a sve
vrite.
Ja podne klanjam, a ne znam ta u im.
Cetnici zali od ku e do kue, pa kiipe sve ene
i djecu da idu. Kau da demo u Stolac.
Prizajmie nas.
to se ne nakitite? vikali su nam.
Ostavie samu hadinicu Serdaruu, i Emu, i
Musemu i Husaginicu.
Potjerali su nas dva kilometra cestom prema
Stocu. Gonili su nas Miroslav paravalo, Vlado
Turanjanin, Cetko Toholj, Dugan Kosti , Pero To-
holj, Miroslav Kosti i Mio orovi . Te sam za-
pamtila.
298
Kad smo dotle doli rekoe nam: Posjedajte tu
dok vam nademo mjesto! a neki od njih odoe u
desno od ceste.
Stade vriska dece. Deca su znala da su tu jame,
kad s gonila krave na pau.
Vratie se i oni i potjerae nas tamo s ceste. De-
ca vrite: Moja mmo, kud demo 'vmo? Ovuda
se ne ide u Stolac. Ovuda se ide jamama.
Kaem deci: U ite od Jasina do prvog Mubi-
na, ali decu ne moe nita utjeiti. Ja uim i po-
srem po kamenju i kroza umu. Bile nas trideset i
dvije, to ene, to cure, to enska deca.
Dovedoe nas do jame. Na jednoj strani moglo
se i sii u jamu, a onde de su oni bacali bilo je kao
odsjeeno. Nekako u onoj guvi mene i ne opazie
kad sam se odvojila od njih i s druge strane spuzla
u jamu. Nada mnom je bio natkriljen golem ka-
men, a i nekakvo je drvo raslo iz raspukline u ka-
menu. Cure su i same skakale u jamu, bojedi se da
im oni ne udare na obraz. Na kamenu sjedim ska-
menjena, suze mi se skamenile na lieu, i gledam
kako kraj mene propadaju ene i deca, kako tupo
udaraju o kamenje, a odozdo, iz dubine, uje se
vrisak i stenjanje, jauk i urlik, a iznad svega uje se
jasno uenje Kur'ana koje duu potresa.
Opazim prema sebi, u jednom kraju, kako se
duurila Hadira Ztiistro, a u isti as poznadoh
Fatimu Jusufage Baki a kako propada u jamu, a
za njom pada i moja der. Pogledah gore nad ja-
mu, kad se neki Peut nadviruje nad jamom. Ugle-
da mene kako sam se sklonila. Eno one Asimove
kako se sakrila.
Pukoe tri puke i ne ue ga ta re e. Nestade
ih. Mi se ne miemo, a ni njih gore nad jamom ne
ujemo. utimo nas dvije, ja i Hadira, a ozdo se
izvije poneki uzdah, pa hropac, a iznad svega
299
 Kur'an, iz kojega u i neka ena na say glas i tjei i
hrabri i sebe i one oko sebe koji su ostali ivi.
One su dolje u mrklom mraku, a i nad otvor ja-
me poe se sputati tama... Govorim s Hadirom,
koja se pripila uza me: Kuda emo? Dijete je
skamenjeno i kao izbezumljeno, a u to se pomoli
Fatima Baki a iz jame. Ona nije pala na kamen
nego na ljudska tijela, pa se nije izubijala. Uspuza-
la je uz liticu, ko zna kolika je dubina, moda kao
najveda munara, izgrebla je lice i ruke, a haljine je
sve izderala.
Nad jamom se ve davno nije niko duo.
Kad smo izili, mrak je bio. Bile smo bose i
poderane. Krenule smo umom. Posrtale smo po
kru i ranjavale noge, ali nismo nita osjedale. U
daljini bi se ponekad ukazala cesta prema nama,
ali mi nismo smjele izbiti na nju.
Nod je bila gluha i stravi na, a mi kao izbezum-
ljene. Povratile smo se s drugoga svijeta, iz groba,
a bile smo ive.
Na egulji smo izile na cestu. Krenule smo
niza stranu, prema Stocu. Sad smo ved bile prevali-
le preko pola puta.
Na Bokulji prele smo preko ba . Dobro se
sjedam, iscvali krumpiri.
Doekala nas talijanska straa. Htjeli su i puca-
ti, jer smo bile kao aveti.
Glas, koji je bio zanijemio u meni, najednom mi
se otvorio. Pm.em, crkoh pomau i.
Bilo je tu s Talijanima i etnika.
Kemo da smo izile iz jame u koju smo bile
baene.
Ko vas je bacao? pitaju etnici.
etnici.
Pa de je bio Ilija Peri?
On ih je sve i uio kako de raditi.
300
Oni se pokunjili.
S prozora ku e gledaju nas ojk i ena. Musli-
mansko je ime na njima. Ali da nas upitae treba li
nam ta, da nam vode ponudie, da nam dadoe
da ta obujemo na noge ama ba nita. Pisv
nema nad naijem.
Pustie nas da idemo u Stolac.
Sa zrm smo dole u grad. I odmah su nas vi-
djeli.
Eno Asimaginice Baki a ujem jednu enu
s prozora.
Zaas se okupi svijet oko nas. Mi samo pla e-
mo, ne umijemo se ni sakriti. Uvedoe nas u jednu
kuu.
Uzdigoe se Sto ani. Prijavie Talijanima ta se
dogodilo u Ljubinju.
Kasnije izbie Enver i Sulejman. U samim ga i-
cama.
Njih su naveer poveli na drugu stranu Ljubi-
nja, kad se pode prema Trebinju. Doveli su ih do
jame Dedue. Bio je s njima i moj Asim.
I njih su vodili oni isti koji su nas prije toga po-
bacali u jamu. Pitali su moga Asima:
Kome de dati haljine sa sebe?
Dau ih alvarici. Dao sam mu i proljetos to-
var ita da mu ne samru eljad od gladi.
Kad su ih poveli iz zatvora, ponijeli su bocu pi-
rita.
ojka su mi mu ili. Rezali su s njega iva meso,
a onda ga polili piritom, zapalili i u jamu bacili.
Envera i Sulejmana nisu palili nego ih samo
gurnuli gole u jamu. Ta jama nije, kazivali su nam,
duboka previe, a kad su bili na dnu ugledali su na
drugoj strani da se neto svjetluca. Ili su tamo, a
ono se ugledalo nebo. Bio je to drugi izlaz iz jame,
301
ali zatrpan zemljom. Kopali su golim akama dok Odmah prvi dan Sulejmana uzeli u vojsku. I ni-
nisu prorovali rupu i izvukli se.. kad se vie ne u za nj. Meni se sve ini da je
Krenuli su i njih dvojica odmah prema Stocu, a mrtav. Tako mi se ini, ako je nekom sudeno da
na sebi su imali samo kratke ga ice. neto ne preivi, on mora i umrijeti u onom vreme-
Sutradan nas pokupie Talijani na kamione da nu. Njemu je, zar, sudeno bilo da pogine u ratu, pa
idemo opet u Ljubinje. Bilo je jo nekakva svijeta, kad nije poginuo kad je baen u jamu, morala se
ponijeli su i konopa, a nama je bilo kao da nas po- izvriti sudbina da pogine negdje na fronti, da iv
novo ho e baciti u jamu. ne doeka kraj rata.
Dovele smo ih do jame. Tu su sputali na ko- A mi smo svi bili osudeni da izginemo. Zar sam
nopcima i ljude, a izvlaili su ozdo leine. Izvuko- ja iva ako hodam po ovoj zemlji, a bila sam ve
e ivu samo Mtiintu tiistro. Sve ostale bile su jednom s onu stranu ivota?
mrtve, izlomijene, izobli ene.
Vadili su ih iz Golubinke i slagali jednu na dru-
gu kao cjepanice, a kad je svih dvadeset i osam iz- I odsutna pogleda ponovo je poela pri ati iz
vueno, pokrie ih granjem. sredine zbivanja, pa se vratila na poetak, a na
Nas odvedoe u Ljubinje, a bilo je s nama i Lju- kraju je nastavila:
binjaca i Stoana. A moda je i iv? Moda je napravo iv, a
Dovukoe na kamionima mrtvace u grad, zako- moda ovako kao i ja? Misli da je iv, a on otiao
pae ih u jednu jamu, bez denaze i bez ita, nas na drugu stranu.
vratie u Stolac, a s nama podoe hadinica Serda-
rua, Erna i Musema i Husaginica.
Ostale smo jedno vrijeme u Stocu, a onda do-
dosmo u Sarajevo.
Enver i Sulejman po ee u iti. Niko ih nije di-
zao ni u kakvu vojsku. Ja ivjela, evo kako me vi-
di, kao izbezumljena. Kad neko jednom umre pa
oivi, a mi smo zaista, kad smo ba ene u jamu, bile
ve kao umrtvljene, ostane ovako bez pameti. I
Enver i Sulejman tako su isto bili kao da sjena gazi
po zemlji, niti su vie imali kakva radovanja ni za-
bave kao to se drugi mladi i zabavljaju. Nekad
bismo sate i sate zajedno sjedili, utjeli i duhom bi-
li odsutni.
Odnese davo Talijane. Dode etrdeset i peta,
odnese i vabe. Prolje e, behar i partizani dodoe
zajedno u Sarajevo.

302 303
 CJEPAR
Stari Ibri nije prosio, a bio je ve prosjak. Kao
da jo moe pilati i cijepati bukove ili grabove
cjeplje, nosio je svakodnevno u lijevoj ruci pilu, a
na desnom ramenu preko sjekire kozu, ali je ve
nekoliko godina kako nema snage da prestrue go-
tovo ni slabovinu, a kamoli jedro drvo. Ali je on
imao ponosa i nije htio pruiti ruku i iskati milosti-
nju, nego bi unuo kraj Careve uprije, naslonio
se na kozu i strpljivo ekao zimsko sunce da mu
tkrvi zamrzle i1e. ekao je on i koga da ga po-
zove da mu iscijepa kola bukovine, ali kad bi se i
pogodio s kupcem i pokuao da se nasadi na utr-
nule noge, svaki kupac kola drva ostavljao ga je i
odmah traio drugoga, jer niko nije imao povjere-
nja u njegove mrave ruke, kljocave noge i ko a-
tu giavu, na kojoj je bila zategnuta u kasta koa s
prorijetkom sijedom bradom.
Poznavao sam ga jo dok mu nije bila iezla
svaka snaga. Ktiipio sam kola bukovine i obazirao
se za kakvim bilo cjeparom, ali ga nije bilo kao za
inat. Dok je seljak istovarao kola, on se polako
sputao niza strmu ulicu s altom na ramenu. Po-
pri ekao je dok je seljak ubacio i posljednju cjep-
lju u dvorite.
- Ho emo li ovo pretrati, efendija? - upitao je
polako, nenametljivo.
304
- Trebalo bi. Koliko e traiti?
- Lahko demo. Ne emo se uti.
- To je najgora pogodba. Kai ti meni ta trai,
pa da vidim...
Pogodili smo se, a on se prihvatio posla. Rezao
je vjeto, ali i posustavao brzo. Ve su tu bile gomi-
le godina. Kad mu je iznesen ruak, a potom kah-
va, pa kad je jo i zapalio, razmahao se i nastavio
cijepati, ali svojski i prijateljski, bez prijevare, kao
da sebi radi. Potom je iscijepana drva sloio s veli-
kom panjom, kao da je to kakva skupocjena roba
u dudanskim policama.
Kad sam mu platio, zadovoljan njegovim ra-
dom, rekoh mu da se navrati kad misli da de mi
nestati drva i da je red nova kupovati.
I tako je on tri li, etiri li godine cijepao u mene
drva, a onda ga jednom ne bi na vrijeme. Nestalo
u drvarnici, ama ni za otpale.
Nadem kola drva i potjeram ku i. Ibria nema
niotkud. Nije druge, uzmem dvojicu cjepara koji
zaas izrezae i iscijepae. Dodem u drvarnicu da
vidim kako rade, a oni samo nadvoje-natroje rasci-
jepe pa bacaju, toboe slau.
- Krupno je. Ne valja tako.
- Ne moe sitnije. Ne u ja cijepati svoje nokte -
osijeca se jedan, a drugi prihvada:
- Sitno bre gori, pa nije dureno kao kad se
ovako cijepa.
Odmahnem rukom, jer znam da me ni onako ne
bi posluali.
Do nekoliko dana dode stari Ibri, ali jo mra-
viji i bljei nego to je bio.
- ta je s tobom, Ibrie, po Bogu brate!
- Ne pitaj me, ei'endija, slab sam bio, a k be a-
rina, pa niko posluiti. Ali opet, fala Bogu, kad
20 A. Nametak: Trava zaboravka 305
 sam ja na noge ustao, pa de se neto i zaraditi. Ne
daj mi, Boe, ruku pruiti!
Pogleda drva i zavrtje glavom.
- Kakvi su ovo hel i radili? Ovo je k ni sebi
ni drugome. Kako e im Bog dobro dati, kad ga
oni drugom ne e1e. A naplatili su, bezbeli?
- Sigurno!
- Cm im obraz! Kako bi bilo da ja opet ovo is-
cijepam? Svako se ovo drvo moe na troje j na
etvero razbiti. Pa kako su sloili!
- Ako nema drugog posla, a ti cijepaj.
Najprije je oborio kamaru pa onda po eo cije-
pati po svom tabijtu, kao da pravi taslake za na-
nule. Ali, opazio sam za ono kratko vrijeme to
sam ga gledao da nema vie snage zamahivati sje-
kirom koliko je trebalo. Jednom mu se sjekira is-
krenu i zamalo ne posijee sve prste na lijevoj ruci.
Kad sam doao na podne ku i, on jo nije ni po-
la posla svrio.
- Ibrie, ako ne moe, hajde ti ku i, pa dodi
drugi put!
- Mogu ja, efendija, k mladi mladi . Samo
sam se neto zamislio bio, pa me to prevari i za-
dangubih.
- A o emu si to mislio, Ibrie?
- A nita, bresposlice.
- Deder da ujem.
- A eto... ama nita...
- Pa kai mi, majka mu stara - i potkuih mu
kutiju.
Kvrgavim prstima savi podebelu cigaretu, pa
kad odbi dim i dva, otpo e kao da sam sebi kazu-
je:
- Ja sam ti, efendija, od Ljubukog, ako deg pra-
vo, iz Studenaca. Ako si kad uo, tu moe i pirina
biti, tako je tamo zemija dobra, samo je klete nema
306
dosta. U mog oca bila dva dunuma, a bilo nas pe-
tero: tri sestre, brat i ja. Otac i mati pomrli, sestre
se poudale i odnijele neto prtenine i rubenine, a
nas dvoje na dva dunuma. A u komije nam prvo-
ga, Mate Paina, Bog dao isto tako i u zemlji i u
eljadi. Ostala dva brata na dva dunuma, pa Cvi-
tan odmah u Ameriku, a Jure ostani na starini. Ne-
ki dan, dok sam shodio u ariju, govorio jedan
Ljubuak u kahvi kako se Cvitan nakon trideset i
vie godina vratio ku i iz Amerike, pa sad kupuje
zemlju. Pa to kazuje kako hoe i bratovo da kupi,
a brat bi i prodao, ali u gruntovnici zapisan i ja.
Sad, to kazuje onaj Ljubuak - a i ne zna da o me-
ni govori - ho e brat da ga (to, biv, mene) progla-
si mrtvim, pa da proda. Ja se uutio, ne prokazu-
jem se. A i nisam se nikad ni kazao ko sam ni ok-
len sam. I rat doo i proo, a ja radio svoj posao.
Nisam s policijom nikakva posla imao. Nemam ni-
kakve isprave ni ageta, a sva arija zna Ibria.
Bratu se nikad nisam javljao.
- A to, ako Boga zna?
- Pisati ne znam, a i da znam, ta bih mu pisao?
Ako je dobro, hvala Bogu, a ako i nije, i tako mu
hvala; a ja mu nemam oklen pomo i. Ali ovo me
od neki dan pobrka, pa ne znam kud udaram. Ho-
de me, eto, iva zakopati. Ho e da reknu da me ne-
ma, da sam ve zemija i da se moje proda. A ja to
ne dam. Ali ta du! Da se sad kaem ko sam, niko
mi ne e vjerovati. Vie je od trideset godina kako
sam otiao od ku e kao golobrad mom uljak. A
sad sam grumen zemlje. Da odem ku i, niko me
poznati ne e, ni brat rodeni.
- Pa vjerovat de ti. Zna ta si ostavio i gdje si
ostavio. Kad ode u svoje selo i kae koga sve
zna, ko je onda bio iv, koja je ija bila njiva, svi
de ti vjerovati. To i sud priznaje.
zo 307
 - A moe li se onda onaj moj dunum prodati?
- Ne mole, ako ti ne e.
- Ja neu nikad. Ja bih da se ono nikad ne mog-
ne prodati, nego da vazda bude u naoj kui, pa
neka sad bere to Bog dadne, a iza njega njegova
djeca i unu ad.
- I to se mote urediti.
Uputio sam ga kako e to uvakufiti i pomogao
mu da ode nakon vie od trideset godina ku i.
Kad se vratio u najljepem to je imao, iskrplje-
nu i istu, say preporo en kazivao mi kako je onaj
dunum uvakufio, kako e brat to zemlje raditi i da-
vati svakog Ramazana dvije oke zejtina za kandilje
na ljubukoj damiji. Brat se zaudio kad ga je vi-
dio, a drago mu bilo to je iv, i odustao da proda
onaj svoj dunum.
- A ja u, ako Bog da, odraditi za ono to si mi
dao da dodem do kue.
- Lako demo za to, Ibrie. Ne prekidaj se ti!
Iza toga jo je dva-tri puta dolazio i cjepukao
kao mrav, da mi ga je ao bilo iz dna due, ali mi-
lostinje nije htio. Htio je da zaradi svoj kruh.
Ne mogoh ga vie gledati kako se nemoan pati,
pa pozvah dva snana cjepara, a njemu dadoh fun-
kciju da ih nadzire, da im pokazuje kako ja hou
da bude iscijepano, sloeno i uredeno.
Kod Careve uprije sjedio je obino i ekao da
ko kupi kola drva i da se ponudi da iscijepa. Upo-
zorio sam nekoliko prijatelja na njega, i oni su mu
svaki put dali poneto, ali ne da on cijepa, nego da
e on to novca to od njih dobije odraditi dok se
malo oporavi, osnai.
Ponekad bih ga vidio kako o i hrani toplim so-
munima to ih pekar prodaje na drugom kraju
mosta i kupio bih mu jedan, a on bi se nekako za-
sramio:
308
- Nemoj, efendija, nisam ja mht sadci.
Imam ja svoje ruke i svoj ilk; ja u, ako Bog da,
zaraditi.
- Ja ti to i ne dajem kao sadaku. Gdje bih ja to
tebi? Ti si vkif jedan. Samo k mislim, lijepi so-
muni, topli, a i ko zuba nema, ne e se s njima na-
muiti. A ti e ovo, ako Bog da, odraditi kad se
malo oporavi.
I tako je on primao milostinju ne pruaju i ruke
i ne ciganei kao drugi, ali je zato esto ostao i
gladan i kao stijena leden.
Posljednji put vidio sam ga prologa Ramazana.
Iza iftara poao sam u ari,lu. Na uglu kod Careve
uprije sjedio je na kozi, ali nekakav spadnut,
kao prazna vre a. Svjetlo kandilja s Careve dami-
je umivalo mu je blijedo lice i srebrnu bradu.
- Ibrie, kako si? Jesi li mogao iftariti?
Nije odgovarao.
- Bi li ta mogao pojesti? Hoe li kahvu jednu?
Hoe li zadimiti?
Nema glasa. Sagnuh se. Ibria nije bilo medu i-
vima. Ljudi su sigurno prolazili kraj njega ure i
se svojim ku ama ili pri,lateljima na iftar, a on se,
nijem od danjeg posta i no nog gladovanja, os-
vrtao za njima ne dajui glasa. Ljudi su prolazili
kraj njega, urili se i ne osvrtali se na nj. Ulice su
zaas zanijemjele, sumra ak se spustio na zemlju, s
tabije se oglasio top, kad su i kandilji planuli, a on
ostao sam sa svojom gladi. Ali mu je dua bila pu-
na, to sada, dok sjaj stotina arulja obasjava nje-
govo lice, u njegovu malom mjestu mirkaju tri
kandilja na munari, tri kandilja s njegovim zejti-
nom, i itavo mjestance s Bojim imenom pristupa
skromnoj veeri, dok e ovdje sada jedni podrigi-
vati od preobilne sofre, a on prazne utrobe i ista
srca, ohladen, a itava je ivota radio da bude dru-
309
gima toplo, poi u prosekturu bolnice, pa onda u PRAVDA ZA SVE
ilovau na Bakijama, bez pratnje, bez suza i govo-
ra, bez nadgrobnog biljega, da u predsoblju vje -
nosti eka da stupi pred Vje no Svjetlo.

Proljetno jutro bilo i Muhsinzade Abdulah-paa

sjedio na oku kraj prozora, u vezirskom dvoru u
Travniku, i napajao o i milinom krajolika: blagim
breuljcima, obraslim grmljem i vokama u beha-
ru, kroz koje se promaljali otri drveni krovovi si-
romanih kuica i bogatakih dvorova, nad ijim
je stanovnicima predata njemu vlast, koju on sa
mnogo dobre volje, sluaju i glas srca i razuma,
provodi evo ve sedam godina. I gleda jo strmine
Vlaia, koje de se uskoro ozelenjeti i po njima se
razi i stada i pastiri. I slua rijeku kako burno te-
e, studena i mutna od snijega koji je poeo u pri-
sojama kopnjeti, i gleda kako okre e vitlove mli-
nova koji ne prestaju kloparati, jer se neprestano
sipa iz koa ito, a brano grne u hambar. I slua
kako vrijedne zanatlije ve ranim jutrom diu e-
penke, otvaraju du ane, namjetaju izra enu robu
i sjedaju da novu izraduju. Slua on kako eki
kucka, slua ranu vrevu u ariji, i drago mu silno i
neobi no, jer je sve bilo drukije kad je on godine
1720. doao u ovaj daleki kraj, iz divnih pala a s
Bospora, odakle je za nekakav silni grijeh kanjen
bosanskim vezirstvom, a gdje se on, eto, snaao i
zavolio ovaj narod, u kojemu se on dodue i rodio,
a1i iji je jezik zaboravio s duga izbivanja iz zem-

310 311
 lje, da ga je poeo nanovo u iti kad je nakon vie
od etrdeset godina doao u ovu zemlju. Tudim je
jezikom govorio, tudinski mislio, te mu je i sada
trebao tuma ako je htio da mu bude sve potpuno
jasno. U ovoj je zemlji napravio red nakon cijelog
niza vezira koji su se godinje ovamo slali i koje je
ovaj kraj gonio, jer se nisu mogli sprijateljiti ni s
ljudima ni s krajem.
Dobar je ovaj narod, misli vezir, dobar da
ne moe boljega nadaleko na i. Dobar je i dobro-
duan, samo treba prema njemu biti dobar, a ne
kao Uzun, Ibrahim i Mustafa, koji, sva trojica za-
jedno, ne upravljahu ni godinu dana. Pa ni Nu-
man, ni Osman, ni Topal nisu vie nego po godinu
upravljali. Bili su sigurno nasilnici, a ovaj e svijet
sve prije otrpjeti nego nasilje. Bilo je i nasilnika
koji su i po nekoliko godina vladali, ali bi i njih
jednoga dana nestalo. Jednoga ubie u po bijela
dana nasred arije, a ja se mogu etati koliko ho-
u ne samo kroz grad nego i kroz najzabaenije se-
lo i bez svite i bez ikakva oruja.
I vezir, razdragan probudenom krajinom i misli-
ma, veselo trlja prosijedu bradu, a onda mu se na-
jednom elo namriti i srce ustrepi. Njegov sin
Dafer, komu je bilo dvanaest godina kada je ova-
mo doao, udomaio se toliko da je neprestano u
drutvu mlade bek adi, s kojom se daje na hoda-
nje po sokacima, u aikovanje i akamlu enje.
Opazio je on to ima godina, ali, eto, makar da je
uredio cijelu jednu zemlju, udobrovoljio jedan na-
rod, ne moe u svojoj kui sve u red da dovede.
Kaznio bi on sina da mu nije jedinac, koji se rodi
poto on pokopa troje djece u Carigradu. Ovdje
Dafer, blijedo i tanano dvanaestogodinje dijete,
protee se i rairi da je bio, kako ovi njegovi zem-
ljaci reknu, kao od brijega odvaljen, pametna lica i
312
vitekog dranja da oi s njega ne skine kad jae
na velikom jagrzu koji se pod njim mmi i jrd-
mi.
Pa opametit e se i on. Doi e godine, do i e
i pamet, misli vezir i udara dlanom o dlan, a slu-
ga ulazi i priprema sve to je potrebno da vezir izi-
de u ariju dolje, do arijske damije, pa e tu
malo porazgovarati s nekim te nekim, prohodat de
kroz ulice sa svojom svitom, a moda se i uvratiti
kojem begu u konak, pa onda malo kroz pazar, jer
seljaci sidu i dotjeraju svoje proizvode petkom, a
onda usput klanjaju i dumu u damiji, a kr ani
svakako nemaju tu svojih bogomolja pa samo pa-
zaruju. A kad bude podne, oti i e u damiju, kla-
njati, Bogu se moliti i zahvaliti to mu je dao moi
i znanja da napravi u ovom lijepom kraju mir i
red.
Kad je vezir sa svitom prolazio preko arije, iz
jedne ulice istra preda nj ena, mlada i lijepa, ot-
krita lira, s djetecetom od malo dana u naru ju.
Zaustavi vezira i zaplaka, a kroz pla joj navalie
rijei :
- Aman, pao, evo ti dijete. Moje je, ja sam mu
mati, all je od tvoga srca...
Abdulah-paa obrati se jednom pratiocu, koji
mu prevede rijei zaplakane ene.
- Zeno, smiri se, ne grijei due - odgovori joj
paa preko tuma a - ja nisam od takva posla.
- Ja i ne velim da je tvoje, ali jest tvoga sina.
Daferovo je, pa je i tvoje.
- Zeno, pokrij lice, a onda pridi i kazuj redom.
Ono ega se bojao, i suvie bolno izbi, pa se pod
njim posijekoe noge, zadrhta, a pratnja mu pri-
tra i pomoe mu da sjedne pod lipu na stolicu.
313
Svijet koji mu je i dosad, u drukijim zgodama,
prilazio pride mu i sada i zamalo se skupi cijela
gomila. Pogleda paa blago enu, a ona mu po e
pri ati, ne susteu i se nimalo, da se ona prologa
ljeta, kad se vra ala nave er s esme s punim du-
gumima vode, srela s njegovim sinom koji se vra-
ao sam s jednoga akamluka, pokraj ljivika, gdje
je ograda bila najslabija, pa kako je on bio jai, a
ona nije smjela dati od sebe glasa zbog sramote a i
da o uva dobar glas sinu naega vezira, koji je na-
rodu i otac i majka, uza sve otimanje postala je
majka. Koji je bio strah od sirotice starice - majke,
kojoj ipak nije mogla sakriti sramotu, koja je bila
bojazan od komiluka, od svijeta, da je morala i i
na selo, daleko od grada osam sahata, da ondje ro-
di dijete! I sad, kad se ve nita sakriti ne da, daje
dijete djedu i moli ga za uto ite, trai za se pray-
du.
Paa je oborene glave sluao rije i mlade uspla-
hirene ene i iz naglasaka i preduivanja razumije-
vao ih prije nego mu ih je tuma prevodio.
- Dozovite Dafera! Ti mi, Selime, odgovara
svojim ivotom ako mu dopusti da izmakne. - Pa-
a upro prstom u visoka, kotunjava kavza.
Svijet koji je uo ispovijed eninu, i onaj koji je
svaki as pridolazio, zaustavio je dah i gleda sta-
rog pau koji oborene glave sjedi i sijedi. Mirno je
sve, samo dijete u naruju mlade ene pusti piskut-
]jiv glas, na to se poblijedjelo paino lice trzne.
- Mehmedbee - obrati se paa mladom junaku
s dubokom usjeklinom od sablje na visokom elu
- hajde, dijete, do kadije i zamoli ga da i on dode
ovamo, ako moe, odmah.
Doao je Dafer. Vidio je enu s djetetom u na-
ruju, kao munja zablijetio mu je pred duhom as
pijanstva i uitka za koji je bio i zaboravio do, evo,
31 4
sada. Iznenadio se, izgubio, da naas opet dobije
prisebnost i poljubi o evu desnicu.
- Ahmedbee - nareduje paa jednom pratiocu
- pojai konja pa hajde u Varoluk. Reci popu Lu-
ki, neka odmah iza podneva dode s narodom ova-
mo pred damiju, a onda podi u Gu iju Goru fra
Marijanu, neka sakupi puka to vie moe, pa ne-
ka s njim pohiti ovamo.
- Danas je ionako sve ivo dolo na pazar. Mo-
da ne bi ni trebalo i i po narod? - bojaljivo pri-
mijeti jedan arilija, ali ga presije e prijekoran
pain pogled. A kako ga paa pogleda, doma i ga
po ee ruiti: - Budalau jedan, ta upada u rije
kad paa govori. Da si to za vrijeme kojeg drugog
pae zucnuo, bio bi barem u falake vezan i potko-
van.
- Bujrunuz, hakim-efendi - sko i paa prema
kadiji, koji se za udio ovolikom skupu, da je zabo-
ravio i pozdraviti pau.
Kad je kadija sjeo pored vezira i zapitao ga za
uzrok ovoga skupljanja svijeta, re e mu Abdulah-
-paa:
- Sad deg sve uti, pa onda sudi!
- Eh, Dafere, jedini moj sine, je li istina da si ti
otac onome djetetu?
- Da, o e dragi, ali ja se kajem za svoje djelo.
- Lijepo je to da priznaje, a Bogu se moli da
primi tvoje pokajanje. Dakle, kadi-efendi, presudi
po Bojem zakonu!
- Paa hazretleri - ap e kadija veziru, on je
tvoj sin...
- Jest - kae paa mrgode i se - ali je ovjek
kao i drugi ljudi, a zakon je za sve jednak.
- Onda se po erijatu mora pogubiti, ako je oe-
njen, a ako je momak, mora mu se udariti stotinu
batina...
315
 - Huuu... - odlijee gomilom potmuo apat.
- Dobro, on je momak. Dakle, udrit de mu se
javno, ovdje nasred arije, stotinu batina, i to jo
danas, odmah iza dume, dok se iskupe seljaci i iz
okolnih sela, neka vide i uvjere se da paa ne tedi
ni rodenog sina jedinca ako pogazi zakon. Ni ovi
to su u gradu, neka se ne razilaze. Ako nisu poni-
jeli ruak, dat de im se da ne gladuju dok to sve
bude. A ti - okrene se Daferu - prohodaj do pod-
ne po gradu, a na podne da se nademo ovdje u
damiji.
Mladoga je paia oblio znoj kad je na odlasku
poljubio oevu ruku i sam, praen samo znatielj-
nim oima mnotva, uputio se kroz mahale. Gle-
dao je pitome ba e i surovi kr Vlai a, zahuktalu
rijeku i zaustavljeno vrijeme na bedemima grada.
Upijao je u duu svaki divni izgled sa zebnjom pri
pomisli da on to moda ne e nikad vie ivim o i-
ma gledati i vidjeti, jer izdrati stotinu udaraca, bi-
em ispletenim od volovske ile moe samo ka-
men, a on je ovjek, bjeloputan i njean koliko
god golem i zdrav. Pa i kad bi podnio te grozne
udarce, zar bi mu bilo vie mjesta u ovom kraju,
medu ovim svijetom.
Pobje i! sunu mu u glavu misao. Ne! Zar
jo jednu sramotu ocu naprtiti?
Naiao je kraj esme i napio se vode.
Divna je i nema je pod nebom ovakve. A mo-
da du brzo zauvijek ugasiti e u? Ona je ovdje na-
lila vode u dugume, ovuda je ila, a ja odonud, ov-
dje, kraj ovih smo se taraba sreli. Da, sad su nove,
popravljene.
ta de biti od djeteta? Boe moj, kakva njega
sudbina eka! Vje ni progoni, pogrde, kao da je
ono emu krivo!
316
S visine, preko ljivika, zagledao se u grad, koji
se umiven vedrim danom i toplim suncem smije-
io, dok su mujezini s munara dozivali pobone.
Na dvije munare dva su mujezina u jedan mah za-
uila, i on se stresao sjetivi se da ovdje svijet vje-
ruje da de skoro biti u mjestu mrtvac, ako istovre-
meno dva mujezina zau e. Smirio se i poao pre-
ma damiji, gdje je na adrvanu uzeo abdest, a on-
da uniao unutra.
Bio je miran i molio Boga, ne da mu oprosti, ne
ni za oca svoga ni za majku, ni za dijete svoje ni
njegovu majku, nego da mu dade snage da podne-
se te beskrajne udarce hrabro, da ne pisne i ne ja-
ukne, da se zadive gledaoci kad bude krv curila iz
raspukle koe, a on stisnutih zuba brojio udarce.
Hoda je u molitvi glasno, jasno i razgovijetno
recitirao Kur'an:
- Hvala Allahu, Gospodaru svjetova...
I on, koji je morao i uiti a ne samo pustahijati
se s vrnjacima, razumijevao je arapski tekst i za
sebe ga prevodio, i misli mu se rojile i natjecale se
koja de bre proletjeti kroza svijest i minuti ispred
duhovnog oka. Gdje su ti svjetovi i dokle oni do-
piru? Zar ima neto vie osim ove nae zemlje, na-
ega svijeta, na kojemu se moe zadovoljno ivje-
ti? A sad ti tvoj rodeni otac prekida radost i alje
te kroz krvnikove ruke u podzemlje ili, ako ipak
ostane ivot, u vje nu sramotu. 0 da je nekako ne-
vidljivo izbjei iz ovoga svijeta u neki drugi, gdje
su blai zakoni za prijestupe, gdje moda ovako
neto i nije prijestup i grijeh!
A to bi on uradio s nekim, ko bi obeastio nje-
govu sestricu Mislidihanu? Bi li njemu dopustio
da se izvu e ispod odgovornosti ili bi ga, kao raz-
jaren ris, unitio prije suda? Da, taj drugi, zami-
ljeni mukarac koji se ni na koji nain nije mogao
317
 uvui u vezirski konak, bio bi posjeen, a on misli
da su i ibe teka, grozna kazna, ispod kojih se
moda ipak moe iv izvu i.
A hoda je nastavio:
- Sveop em dobro initelju, milostivom...
0, smiluj mi se, Allahu, daj da sad, ovaj as
umrem, da ovdje u damiji, pri molitvi izdahnem,
samo da ne bude te sramotne kazne!
A zar si ti tako dobar, tako plemenit ovjek, da
kod Boga stekne takav stupanj savrenstva, da te
sebi uzme izravno s molitve kad si mu se pokaja-
njem pribliio? Samo se oni najbolji, izuzetni, ne
diu ivi s molitve, nego, kad panu licem k zemlji,
i ostanu tako.
0 oe moj! A ti koji si vladarev namjesnik u
ovoj pokrajini, ho e li ti biti milostivi dobro ini-
telj u ljudskoj veli ini? Milostiv si narodu, dobro-
initelj si i znanu i neznanu, a ho e li danas biti
milostiv svome sinu i izmijeniti odluku?
- Gospodaru Sudnjega dana...
Danas je meni Sudnji dan. Pred svim narodom
koji dolazi i koji e do i, a i ovoga to je u gradu
ima previe, moj de otac suditi meni, a izvrit de se
javno ponienje njegova sina jedinog da bi se za-
dovoljila pravda.
A zar sam ja kriv? ta ja znam ta sam bez svi-
jesti, pijan, uradio? Zar je ovjek odgovoran za
ono to ini kad ga mahnitost svlada?
I zato je otac pitao kadiju kakva je kazna za
bludnika? Zar me nije mogao odmah posje i, od-
jednom, da se ne patim, ni ja, ni on gledaju i me?
Svoga jedinca! On ne e nita da sudi na svoju ru-
ku, jer nije sudac nego vezir. Kadijino je da izrek-
ne presudu, a vezirov de je ovjek izvriti.
Da mi je sad onu iz pri e kapu koja ovjeka ini
nevidljivim, pa da se izvuem iz ovoga svijeta i od-
318
lutam nekamo u praumu, mech.' medvjede da me
rastrgaju, a da me ovaj svijet ne gleda kako de me
bievi rastrgati.
Da, taj bi ! Nainjen od bikovskog spolovila ci-
jepat e moju kou, kao to... I pravo de biti, ali,
Gospode moj, opet ti se molirn, daj mi smrt prije
kazne, daj mi smrt prije sramote!
- Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe po-
mo traimo. Naputi nas na pravi put...
Samo to, samo to! Pravi put! Ovaj jog kratki
as ivota daj da budem na pravom putu, pa u
imati nade da bar tamo ne u previe ispatati.
Misao mu zastade. Pratio je samo rije i iz
Kur'ana i nije im dodavao nita svoje. Otvorio mu
se pred duhovnim o ima nepregledan prostor, ne-
omeden, bez poetka i bez kraja, sjajan i bljetav, i
mir se razli po njegovoj nutrini.
I duga se molitva jedva jednom svri. Svijet iz-
grnu pred damiju, gdje nade mnotvo, izilo iz
drugih damija, silo sa sela, da vidi udo nevie-
no, gdje se pravda vri nad gospodinom, i to vezi-
rovim sinom, sinom onoga koji ovom zemljom up-
ravlja, pa i neograni eno vlada, jer je car daleko, u
Stambolu. Iz konaka Teftereminovi a, su elice
damiji, uje se pla. To je Daferova mati dola,
mimo znanja svoga mua, da vidi sina, koji moe
tu i duu ispustiti a da ga kukavna majka i ne vidi.
Za muepcima o i en, na tarabama djeca pilje u
gomilu mirnu i sve anu, usred koje, oborene glave,
stoji Dafer.
Pod lipom sjedio Abdulah-paa, pokraj njega
kadija, a do njih odli nici, i svi sa zebnjom o eku-
ju poetak. Predloili bi oni pai da se naini prije-
vara, da se uzme stotinu raenih slamki i njima od-
jednom udari krivac, ali znaju da on to ne bi do-
pustio. Nagovorili su jedino Arnauta koji de uda-
319
 rati batine, da ne udara silovito, jer je za prijanjih
vezira gotovo izgubio ljudski lik skra ujui za gla-
vu nepokorne ljude ili im bacaju i gajtan preko
vrata, a za vrijeme Abdulah-paino gotovo je zabo
ravio svoj zanat, pa de se iskaliti za sve to mu je
izmaklo.
Nasred arije razmakoe kavazi svijet, a Dafer
stupi na osloboden prostor. Arnaut mu stre dola-
mu, fermen i koulju. On pokorno kleknu. Na top-
lom suncu ukazae se bjeloputa jedra leda. U ui-
ma mu brujilo, ali nije znao je li to od krvi koja je
navalila u glavu ili je svijet aputao neto, moda
ale i ovu bijelu kou koja de sada ispucati i po-
prskati se krvlju.
Kadija dade znak i poee padati udarci, ali Ab-
dulah-paa mahne rukom da se obustave.
- ta ga tedi? Neka su udarci jednaki kao i
svakom drugom zlo incu !
Nastavi se udaranje. e e i okrutnije. Do etr-
desetog udarca Dafer ne odade niim da je od bi-
a velik bol, a tada prvi put posrnu i doeka se na
lakat.
- Aman, aman - vriti mu s prozora majka koja
je ve sebi dopustila da joj tudin uje glas - aman!
On uti kao mramor, a volovska ila pada po bi-
jeloj koi, po kojoj skau poilice kao pritke na
muepcima i s pedesetim udarcem pu e koa i krv
procuri. Tada Dafer i drugi put posrnu i oduprije
se na oba lakta.
Dotra fra Marijan sa nekoliko otresitijih Dola-
ana i Guegoraca:
- Molim ti se, carev namjesni e, pomiluj ga!
- Srce ga moje miluje, ali ga zakon jo bije, i ja
sam ovdje da pazim radi li se po zakonu.
Pade jog pet udaraca, a pop Luka dode do page:
320
- Aman, pao, careva ti hljeba, ne daj ga; ubit
de ga krvnik!
- Srce mi ga ne da, a zakon ga trai ...
Palo je jo deset udaraca uz ve i amor, koji je
pomalo rastao do glasnog negodovanja, kad pri-
trae plemi i, age i begovi, painu skutu:
- Aman, pao, i otac i majka, reci neka se odgo-
di ostatak neko vrijeme!
- Ni on nije uitak polovio ni odgadao.
Pade jo petnaest udaraca, Dafer istom jeknu:
- Vode...
Prinesoe mu ibrik i podigoe ga, a krv iz ras-
cvalih leda sali se niz akire. Cu maj in pla, koji
prepozna u rasplakanoj hiljadi, i ne moe zadrati
suzu koja se otite niz obraz i zadra u otroj bori
usta. Silna e palila mu utrobu, a on popi samo
nekoliko kapi. Ostalo mu se proli po prsima i on
kleknu, ali ne moe ostati na samim koijenima, ne-
go pade i na lakte obih ruku. Okrenu se prema
ocu:
- Ode, oprosti ...
- Bbg neka ti oprosti, dijete mole.
ZaCedali su jo preostali udarci, a njegov je po-
gled bludio preko gomile, koja je plakala i urlika-
Ia, na prozor i muepke, iza kojih se uo majin ja-
uk.
- Majko...
Dotr ala je bosonoga ena s djetetom u naru ju.
- Aman, pao, daj mi ga iva djetetu njegovu!
On je okrenuo glavu, vidio svoje dijete, podigao
se prema njemu i majci mu i proaptao:
- Dijete moje jedino...
Posljednji udarci pali su po mrtvu tijelu.
21 - A. Nametak: Trava zaboravka 321
 - Dugo demo mi, fra Marijane, ekati svoju slo-
bodu, dok Turin ovako potuje pravo i dok je
pravica svakome jednaka - kae potiho pop Luka
na kraju varoi oprataju i se sa fra Marijanom.
A on, gledajui u taku pred sobom, zadubljen
u misli koje ga spopanu kad doivljava neto iz-
vanredno, ponavlja samo:
- Dugo, dugo . . .
- I ja u valjda opet do i da prije smrti vidim si-
nov grob.
I gledali su jo dugo u dijete, koje je istom mir-
kalo u svijet, izneseno ispod rodnoga krova mnogo
prije nego to je obi aj...

Zatraio je paa da se dovede njegova nevjen a-

na snaha i donese njezino i njegova sina dijete nje-
mu u konak. On je naredio da se sve poprtlja, po-
slao tatara u Stambol s molbom da ga premjeste u
kakav bilo dalek kraj, pokopao je sina sve ano,
podijelio sirotinji somune i naredio sinu baluke
za grob.
Dola je ena i donijela dijete. Bila je lijepa.
Zdrava i jedra. Paa ju je omjerio, a onda se zagle-
dao u dijete. Sve je na njemu bilo Daferovo, sve.
I onaj osmijeh, koji je proricao golemu strast, i oi
goleme i crne.
- A kako mu je ime?
- Jad... U sramoti noeno, u strahu rodeno,
sprva ivota ostalo siro e, kako drukije i da ga zo-
vem?
- Ono je Daferovo, pa neka se i zove Dafer,
kad mu je ve otac umro. Daj ga meni, da imam
nekoga od svoga srca, ili hajde i ti sa mnom, kud
mi pukne put...
- Ja imam ovdje majku, ali du je ostaviti da dije-
te iznesem odavde, iz ovoga mjesta.
- Ti si pratvi junak. Tako treba.
- Ali kad je se zaelim, ja du se opet morati vra-
titi u ovaj kraj da je vidim.

322 323
zi
 OTMJENI PROSJAK
Sjedio sam na terasi kafane Central. Ljetna je
sparina i rijetki prolaznici tiskali se uza zidove, da
ne pane na njih arka sun ana zraka. Oni su za-
kopani, kako se i pristoji ljudima koji se slue uli-
cama gradskog sredita, imaju tvrde ovratnike i za-
tegnute kravate, a cipele im uske i duge kao pti ji
kljunovi. Bilo ih je i s bijelim rukavicama, a one su
pekle kao cipele upaljene uljeve, ali ta da grada-
nin ne podnese da bi bio elegantniji, da bi na se
svratio panju, osobito ako je jo seljak porijek-
lom, prva generacija nove gradanske porodice to
zazire od opanka i od hla a od doma eg sukna.
Asfalt, koji su neumorno prali, za as se suio, sa-
mo s jednog kraja, u sjeni hotela Centrala, la-
tio se kao povrina rijeke u kojoj se ogledaj obal-
ske pe ine ili drve e. I tako sam se zanio u misli
kako bi sada bilo lijepo sjediti kraj Jasenice, dubo-
ke za dva ljudska skoka i iroke za dobar troskok,
na mekanoj travi, nad koju su se nagnule grane
smokava petrova a, kojima se kroz cvat pomalja
ukoena kap meda. Pa izuven spustiti noge u vo-
du, koja se mlako vu e kao i lijeni valovi kroz nju,
a samo joj ponekad daak vjetra uzbiba povrinu
njeno i treperavo kao kad se hvata kora na mlije-
ku u kojem je uvarena ria.
324
- Gore glavu! - probudi me iz sanjarenja kre-
pak glas pjesnikov.
- Da si mi zdrav, pjesnie!
- I ti da si mi veseo! Neto mi se ini snuden.
- Sjedi kod mene, ili prema meni, ako ti nee
udarati sunce u o i.
- Pjesnikom me zovu. A to znai, medu nama
reeno - spustio je glas - da ja ne mogu sjediti
gdje se plaa za jednu kafu koliko ja platim za pet
u periferijskim kafanicama, gdje mi je i mjesto.
- Pa kad ja zovem, onda si, makar i u kafani,
moj gost.
- Danas primam ast, iako ba po svojoj garde-
robi ne bih mogao tu sjediti. Ali, nismo se dugo vi-
djeli. Daj mi pri aj o emu si tako mislio, u to si
se bio onako udubio?
- Besposlica. Zamiljao sam se kraj jedne rijeke
u nas. ak sam gledao u njoj i ribe, a ovaj jadni
mun u pivskom buretu, koji zimi ami u takozva-
nom zimskom vrtu, zamjenjivao mi je golema stab-
la smokava nad vodom.
- Priznajem, bujna mata, kad ti asfalt mole
predstavljati rijeku. Bojim se, bit e mi konku-
rent.
- Nostalgija, prijatelju! U ovo doba, kad ne
odem u svoj rodni kraj, i u ranu jesen, kad bera i
udu u vinograde i kerovi u gajeve, a ja s pukom
ekam na kakvu prolazu ili raskr u, prazna mi je
itava zima i itavo prolje e. Kad odem dolje, do-
taknem se rodnog tla i udahnem onoga naega se-
oskog zraka, osjetim da mi se povrati snaga, koja
mi dostaje do slijede eg ljeta. I sjetim se onog u-
dovita iz mitologije koje je Herkul ubijao, kako je
dobivalo uvijek novu snagu kad bi dotaknulo zem-
Iju, pa ga najposlije Herkul morao izdi i da bi ga
rastavio od zemlje, i tako mu je uspjelo zadaviti
325
 ga. Uostalom, nisam ba siguran je li to bio Herkul
ko drugi i koga je ubijao. Nije li se ovaj ubijeni
zvao Antej, sin Zemljin? Samo mi lebdi pred o i-
ma slika toga bi a: nogama lepra po zraku, ne
mote dotaknuti zemlju iz koje mu je dolazila sna-
ga, i zbog toga je jadno...
Dole su kahve i srkali smo ih, mislei svaki
svoje misli. On je istom doao iz Br koga, sigurno
na dan-dva, moda de tiskati tanku zbir icu nje-
nih pjesama, koje de onda s tekom mukom i sa
mnogo ponienja prodavati ljudima koji ih nee,
ako ih i kupe, ni prorezati a kamoli proitati. A ho-
de li ko osjetiti onu ustreptalu duu, koja nekad
ape a nekad grmi rijeima to u ustima obi nih soba i kuhinja. A plaa njegova, zna se ve kakva
smrtnika imaju svagdanje, gradansko zna enje?
- Molim te, malo vatre!
- Oprosti, evo i cigareta. Ja se neto zanio, pa
zaboravih i da te ponudim.
- Tvoja ne bi davala onaj uitak kao ova mo-
ja...
- Jer je rdavija?
- Ne, jer je ovo posljednja.
- Za nju si mogao dobiti toliko dima da bi ti,
kad dvije sprig, ostala jo posljednja.
- Ovo je u mene jedan obi aj koji je imao jo
samo stari mujezin br anski, Dervi Polovina. Ka-
ko je on umro, taj obiaj samo ja odravam.
- Da ujemo.
- Kad sam u najgorem stanju, kad nemam nov-
ca za kutiju cigareta, takvih kakve eto i ti pui, ku-
pim najbolju cigaretu, ali samo jednu, jer mi ne os-
tane ni za pola druge, i onda je polako, na tenne,
kako Turin kae, ispijam. Ona mi intenzivnije za-
mrai vid nego p duzine drugih. A kad nemam ni
toliko, ja se strpim, nisam kao Dervi Polovina.
Uostalom, moja je manifestacija neimanja sitnija,
326
drukija, neuoljiva, a i moja funkcija u drutvu
nepotrebna, pa nema onda ni smisla da dajem zna-
ka da sam jo medu ljudima. - Prizvuk gor ine tre-
perio mu je u glasu.
- Ne, nemoj tako. Pjesnici su svjetlo u tami,
harmonija u ljudskoj vrevi... Nego, daj mi ispri aj
o tom udaku etvrtini.
- Polovina se zvao, a bio je ovjek i pol. Bio je
mujezin u damiji koja stoji na uu Brke u Savu,
lijepa i zvu na glasa, istan ana sluha da bi se i
drugi a ne samo muslimani zaustavljali kad bi on
okuisao. To je uostalom bilo sve to je imao, pored
neto ku ice s jednom prostorijom, u kojoj je bila i
je bila. Da je primao mjese no koliko mu je vakuf
pla ao godinje, mogao bi pristojno kao bear u
svojoj ku ici ivjeti. Da se rodio u drugom kojem
narodu, da je kolovao glas, moda ne bi bio drugi
Caruso, ali bi, za jedan stupanj nii, i opet bio
svjetski pjeva . Ovako je bio samo jednostavni
mujezin u provinciji, koji se pet puta na dan pe-
njao uz osamdeset i etiri stepenice munare i
skladno dozivao prolaznike, koji su onda jo vjero-
vali da ima Bog, i poneki se svraali na molitvu u
damiju.
All jednoga dana zadrhtao mu glas. Kao kad se
grlo osui, pa se vidi samo micanje usana a zvuka
nikako nema, dva-tri puta izilo mu usred ezna
nekakvo itanje, i on jedva dokraj io. U damiji
je bio nekako posramljen zbog ovoga to se njego-
vu zvonkom glasu :',Jgodilo. Kad je demat iziao
iz damije, on se jedva izvukao na sofe i s mukom
preklju ao vrata.
- Derviaga, ta ti ono bi? - pitao ga stari Edhe-
movi .
- Ne znam - jedva je aptao.
327
 - Da te ta ne boli?
On nije odgovarao. Edhemovi ga je pogledao
paljivije i, makar da je suton pao na zemlju, vidio
mu na licu da ovjek gladuje. Izvadio je kesu, raz-
vezao je i dao mu forint.
- ta je ovo? Ja nisam...
- Proui mi materi Jasin.
I ovjek otiao ku i na veeru. Te ve eri Dervi
Polovina opet onim svojim obi nim zvonkim gla-
som dozivao vjerne, da pred Allahom panu licem
k zemlji, a glas mu se razlijegao do na onu stranu
Save, do Gunje. Na izlasku iz damije, kad se suo-
io s Edhemoviem, inilo mu se da je prestao biti
onaj prijanji moralni ovjek koji ivi od paj-
skromnijeg redovnog prihoda to grani i s glau,
da je zapravo primio milostinju, da je prosjak. I ta
ga pomisao strano mu ila, iako on nije tek tako ni
za ta primio novac. On je Edhemovi evoj materi
prouio za duu Jasin, ipak je dakle zaradio no-
vac, makar da je dobio mnogo, mnogo vie nego se
za takav trud darivaju hode.
Kad se stari Edhemovi raspitao u Vakufskom
povjerenitvu kolika je pla a mujezinu, za udio se
i zaprepastio:
- Pa ja se ne bih za one pare onoliko puta po-
peo uz munaru i s nje siao i bez okuisanja.
- Vjerujemo ti - rekli su mu u vakufu - ali ova
damija nema imetka, i ovo je najvie .6 *o mu se
moe dati.
Dervi Polovina i dalje se penjao uz munaru,
okuisao, vrio revno svoju dunost, dok jednog d-
na ne dode revizija iz vakufske uprave iz Sarajeva.
Dozvae ga u vakuf.
- Dodi ti nama u Sarajevo! U nas se brli mu-
jezini, pa emo tebe postaviti u Carevu damiju. A
imat de plau pet puta ve u...
328
- Iiih! - uzdahnu on. - Kau da je Sarajevo lije-
po, da se svijet tamo nosi kao cvijet svaki dan, a ja
se samo na Bajram zaodijem kako treba i uvam
ono sirotinje.
- Preobu i demo mi tebe, pa e mo i u najljep-
e drutvo...
- Nemam ja tamo nikog poznata.
- Pa upoznat e se.
- Kau da je veliko Sarajevo.
- Koliko dvadeset ovih kasaba.
- Pa ne moe biti da nemate tamo boljih mujezi-
na?
- Ima ih dosta, ali ti bi doista bio prvi.
- Ne mogu ja, brao, ostaviti ovo mjesto. Fala
vama koji mene zovete, ali ja volim ovdje.
- De nam barem kai zato voli?
- Eto, ja volim, kad ba velite da mi glas valja,
da me i oni prijeko uju kad ovdje okuiem, i neka
vide kakvi su mujezini ovamo nakraj Bosne, pa
nek misle kakvi tek moraju biti u Sarajevu, koje je
kolik dvadeset Br kih.
Clanovi Vakufskog povjerenstva i revizori iz Sa-
rajeva zgledali se. Poslije, kad je on otiao, gledali
su da mu iz kakve bilo stavke prora una pove aju
plau, ali niodakle nita.
- Nema fajde, ljudi, pomo i mu se mora. Mora-
mo mu izmedu sebe redovno skupiti pa mu dati.
- Lijepo, koliko god reknete, ja pristajem - kae
stari Edhemovi - samo, ja sam vidio na njemu da
on ima ponosa, da on nije prosjak, a ovo je neka
vrsta milostinje.
- Neemo mu davati kao milostinju. On je u
dvadeset i etiri sahata zaposlen jedan sahat kao
mujezin. Neka nam ta bilo radi u onom ostalom
vremenu, pa da mu plaamo rad.
329
 - Nije on ni za kakva posla. Ne bi bio ni za to e ovim prolaznim svijetom, neka ostave za as svo-
da ui djecu u mektebu. Neka nam u dokolici u i je svagdanje poslove, neka umiju odredene dijelo-
mrtvima pred duu, a sebi da ouva duu, pa demo ve tijela, pa kad stanu u damiji jedan pored dru-
biti zadovoljni i mi i on. goga, pred Boga, oprat de duu i biti isti i nevini
I na torn ostalo. Svaki ga sutradan naponase po- kao istom rodena djeca...
zvao i rekao mu da mu togod prou i pred duu
neko ocu, neko materi, neko djedu ili nni, i da se
navrati kad bude gotov.
Tako je Dervi Polovina sjedio na sofama pred
damijom, s Kur'anom u rukama, i spominjao
mrtve, a onda bi zaredao ispred du ana Hadi-
mehmedagi a, Hadiselimovi a, Edhemovi a, Ku-
Ukalida i jo nekolicine drugih koji su ga darivali.
Jednoga je dana zaredao od du ana do duana i
svitna im rekao:
- Ne moe ovo ovako. Vi imate vazda posla u
du anu, pa kad ja dodem, esto me i ne opazite u
ovome mom izlizanom odijelu. Kad ve hoete da
mi pomognete, neka vas Allah nagradi iz svoje
bol--hazne, ja du vam, samo kad dodem u teko
stanje, do i u duan u svojoj bajramskoj opravi,
pa mi onda dajte to vam od srca pode. Neka zna-
te, kad vam dodem u najboljem to imam, onda
sam u najteem stanju, pa...
I tako je on, kad bi plau potroio, kad bi zadnji
ru ak pojeo i bez veere legao, pa kad bi sutra os-
jetio drhat i napuklost u grlu, doao ku i, umio se,
obukao koulju od beza sa svilenim rukavima, o-
hane alvare, dubu i svilenu utu ahmediju, pa se
proetao kroz ariju jednom i drugi put, a kad bi
se vra ao prema damiji, istr avali su iz du ana
preda nj njegovi zatitnici i kriom mu tutkali u
depove krune i forinte, i on bi se uputio pravo ku-
di, presvukao se opet u svagdanje ruho, penjao se
na munaru da javi ljudima neka se ne zanose suvi-

330 331
 ISPOD PLANINSKIH VRHOVA
Izila sudska komisija da izvidi dogadaj. Oru-
nici ve nali zlo inca i spu ena lancima doveli ga
do mjesta gdje je rtva leala uz potok, medu
mravim vrbama i polomljenim jablanovima. Ruke
mu bile pomodrile, a o i pokrvavile. Cijelo se selo
natislo da vidi udo nevideno. Napasnik je uhva-
tio na osami najljepu seosku djevojku, koja je
umrla u njegovim rukama. I sad je on u lancima, a
komisija razgleda mjesto i ispituje prisutne, kojih
je i previe tu a da ne bi smetali lakem poslova-
nju.
Mujo je gorostas tijelom, golemih uda, kao da je
skovan od bukovih balvana, malene glave na jaku
vratu, niska runjava ela, ra upane kose u koju
nikad nije ealj ulazio. O ima crnim ispod kutra-
vih golemih obrva sijevne pokatkad kao zvijer. Ri-
da brada i kosmata prsa i ruke prikazuju ga prije
urodenikom neprohodnih kreva i bukovih uma
nego uljudenih sela.
Selo je graknulo na nj da ga, onako vezana, raz-
nese na komade, jer on je unitio najljepu, naj-
krupniju i najzdraviju djevojku, Merku, koja ras-
krvavljena i izgriena lei sada pod jednom vrbom
kraj potoka. Le je po eo truhnuti jer nekoliko da-
na tu lei, dok se pronaao Mujo, na koga su sum-
332
njali svi seljaci, a po njima i orunici. Mujo je na-
pastovao i druge djevojke, koje su ga izbjegavale
zbog njegova porijekla, a kad je Merku uhvatio,
morala je nastradati.
Kako je to bilo Mujo? Kai nam i priznaj pa
e ti lake biti.
Mu... mu... mmm... dopiralo je iz njegovih
grudi mumljanje stanovnika dubokih umskih pro-
valija i neprolaznih jazbina.
Mladi sudac, na poetku prakse, zgrozio se i po-
gledao ga, pa osjetio jezu uz lea, kao da je na
umskoj istini ispao pred nj medvjed. A ovaj je
ovdje u odijelu koje je satkala ljudska ruka!
Hoe li nam ita priznati obratio mu se
opet, ne pogledavi ga.
Mu... mu... mmm... ulo se muklo mumlja-
nje kao i prije.
Dakle? obrati se sudac lije niku, koji je ve
obavio svoje i prao ruke.
Lijenik je kazivao u zapisnik mnotvo stru nih
izraza, koji su imali da reknu: Neko je nasilno ob-
ljubio Merku. Ali taj Neko nije bio sadist koji bi
uivao u muenju rtve, nego primitivac u kojemu
se vjekovna elementarna snaga nataloila i prova-
lila u torn asu, te je rtvi pregrizao grkljan i dojke.
Nokti su na vie mjesta ogrebli kou i zarili se u
meso. Smrt je nastupila nakon groznih muka, to
se vidi i po krvi koja je ostala na vie mjesta zgru-
ana medu vrbama.
Kako se smrkavalo, poli su svi u selo. rtvu su
ponijeli da je sutra sahrane. Komisija e noiti u
selu i rano po i u grad. Mujo u lancima izmedu
etvorice orunika iao naprijed.
Nakon ve ere nastao u skupu razgovor o doga-
daju. Sudac se zanimao da od seljaka sazna ko je
333
Mujo, kad ve od njega samoga nije mogao nita
saznati.
- On je oban bio svjetski - kae selo.
- Napastovao je djevojke.
- Nije nikad ni s kim govorio. Nijem je.
- Ne zna ta je novac. Nije napla ivao uvanje
stoke, osim to bi, kad bi ogladnio, posisao na pai
koju kravu i u seljaka ije je krave uvao pojeo ko-
mad prosenice ili anak kukuruzne kae.
- Mi smo ga od svoje sirotinje odijevali, a obu-
e nije nikad htio.
- Najvie puta i odijelo bi zbacio sa sebe, a mi
bismo ga gotovo silom natjerali, radi enske elja-
di, da pokrije sramotu.
- Kad smo jednom obrnili od njega jednu dje-
vojku, zagrlio je bukvu i drmao njome kao med-
vjed kad otresa kruke.
- On ne izbacuje nita iz usta. Bacite mu aku
ljiva u usta, on samelje jednako i kotice kao i
pljuhvu...
I redale se pri e o njemu, a sudac sve bojaljvije
pogledao je li dobro svezan.
- Ko je on? Je li ovdje roden?
- Odavno je u naem selu - kau mladi.
- Kad smo se vratili iz rata, zatekli smo ga ovdje
kao momka - vele stariji.
- A kako se zove?
- Mi ga zovemo Mujom, a Bog zna grijeimo li
to ga zovemo ovim imenom. Prije bi mu pristajalo
ime medo.
- Odakle je doao?
Mlai nisu znali. Najvie njih bilo je u ratu kad
se on okojasio u selu, a samo bi stari Ramo mogao
o njemu neto vie znati.
I dozvali su njega, a on se najprije ne kao, jer
nije htio da hoda po sudovima, da ga zaklinju na
334
iskaze, ali mu je ipak godilo sjediti s gospodom, pa
je mectu njih doao i u neko doba otpo eo pri u:
Tamo podalje, u petom, estom li selu, u Be a
Tanovi a nestalo djevojke. Nestalo je, pa je nema
te nema. Cuvala jednoga dana krave, pa krave do-
trkale u pola dana ku i, a Fate obanice nema.
Nadiglo se selo da je trai, pa nigdje ni traga. I sra-
unalo da je u Golubiju jamu pala ili je kakva zvi-
jer raskinula negdje u dubini ume, gdje ljudska
noga ne dolazi. Tri puna mjeseca tako prola i ve
svijet zaboravio Fatu. Jednoga dana Meho Fazla-
gi poao u lov, te zaao u neke haluge, pa u neke
peine, po kojima je mahovina zarasla, kad iz jed-
ne peine uje jeanje: Ah, h ... Momku se kosa
nadigla na glavi, nije ala, u takoj dubini umskoj,
gdje ljudska noga malokad do e, pa ljudski glas.
Uinilo mu se da mu se prikazuje. Nu , bio on vr'o
momak, pa se ne htjede vratiti sramotan u selo, ne-
go pode do pe ine iz koje je dopirao ljudski glas i
vidje ensko eljade gdje lei na mahovini. Pozna-
de Fatu i vidje da je u medvjedem brlogu, pa se
vrati u selo, a putem zasijecae noem bukve da bi
znao put. Nade jog trojicu drugova u selu, pa s nji-
ma do one iste pe ine. Fata ne mogae na noge.
Bijae gotovo i glas i pamet izgubila, ali im ipak is-
pria da ju je medvjed ugrabio kad je stoku pasla,
da ju je donio ovamo u pe inu i da je postala nje-
gova ena. Hrani je umskim krukama i donosi
joj ulita puna meda i pela. No, veli po Bogu
brao, spaavajte me! Iznesoe je oni medu so-
born i skrie se blizu peine da ekaju medvjeda. U
neko doba dode i on - nosi ulite. Utra u pe inu,
pa kad ne na e svoje ene, istra s onim ulitem na
peinu, obazre se na sve strane i riknu. Cetiri prija-
335
telja zapale na nj iz puaka, a on se srui kao kla-
da. Sadrijee mu kou, a u njoj, svrh njuke do u
dno repa, sedamnaest pedlji. Usijeku nosila, pro-
stru na njih svoje struke i medvjedu kou, poloe
Fatu na nju, pa hajd u selo.
Kasnije ona enskinju pri ala kako je ostala s
medvjedom samdruga, kako ju je milovao i tabane
joj lizao, pa joj na njima koa otanala i dugo vre-
mena nije mogla na noge ustati.
Dan po dan dok prihma vrijeme i da se porodi.
Radala je sedam el i ne bi se rastavila s edom
da ne donesoe veliki no bjelosapac Zuka bajrak-
tara, izvukoe ga iz korica i niza nj joj kanue ne-
koliko kapi vode, pa kad ih popi, Bog dade, otpa-
de od nje dijete, ali dijete od naramka, rutavo kao
medvjed.
Sakrie to udo od svijeta, a dijete odraste kao
divlje. Prozvae ga Mujo, a kad se opasa snagom,
odagnae ga iz svog sela. Mati mu se udade u trete
selo, a njega ne htjede niko primiti. ivio je sa sto-
kom, nijem i divlji, pa je takav doao u nae selo
za ovoga posljednjega rata - spomenuo se, ne po-
vratio se!
Cijeli se skup pretvori u jedno uho da upija rije-
i Ramine, a trnci prolaze kroza svako tijelo. Si-
uni prasak cerova ugljena na ognjitu, koji drug-
da ne bi ni primijetili, sad ih sve potrese, a nono
rzanje i stresanje konja u staji doara im dolazak
medvjeda koji hoe da spasi svoje dijete izmedu
Ijudi.
- Kakva Ii je to iegenda i kako svijet moe u nju
vjerovati? - pita se sudac. - Gdje bi to moglo bi-
ti?! Medvjed i ena. Njihovo dijete. Pa to je kraj
gdje nie i ivi bajka!
336
I nastavi se sijelo i prie:
U jezeru pod vrhom planine ivi zmaj, pa
kad no u izleti, kreu varnice iz njega, i gdje pane
na zemlju, sve oko sebe spri.
U bukovoj umi, vie seoskih ispaa, sastaju se
vile i kolo vode.
Na velikom guvnu vjetice vode dogovore ije
de srce pojesti, koga li de umoriti.
Kod raskr a podno sela pokopan je jpnak koji
se borio u jednoj bitki, i kad mu je dumanin glavu
posjekao, on nije dao da mu pane na zemlju, nego
ju je uzeo pod pazuho, i takav svezao dumanina,
doveo ga do seoskog raskr a i tu se svalio s konja.
Zakopali su tu i njega i dumanina mu, koga su
svezana zatekli i tu pogubili ...
I to je no vie rasla, nicale sve ivlje pri e o
vukodlacima i nakazama, a kad je vrijeme bilo raz-
lasku, nikud smo eljde nije smjelo.
Ostali su u jednoj kui sudac i lijenik, dva
orunika i Mujo. Svima je prostrta slama, a po njoj
novi gunjevi. Nasred sobe ognjite sa ivom vat-
rom, pa ni ona ne moe da spusti one dlake koje
su nasrhle od nepojamnog straha no nih planin-
skih pri a. Samo je Mujo udno sobe ulan en drije-
mao.
- ta vi mislite, kolega, o ovom Muji? iji je
on? - pitao je sudac lijenika, koji je ve legao i
namaknuo na se gunj. - Medvjedov?
- Bajka! On je nezakoniti sin Mehe Fazlagia i
Fate Tanovi a, koji su pri om o medvjedu uspje-
no zatakali svoje seksualno zastranjenje u ovom
patrijarhalnom kraju. Medvjedov? Bajka. - I ve
je zahrkao.
rj 22 - A. Nametak: Trava zaboravka
337
 Bajka, razgovarao se sam sa sobom sudac. nije kolut u nosu, nego su mu prednje ape vezane
Bajka. Sad je kraj kolovoza, a mi smo ovdje ukraj lancem.
vatre, dok bismo dolje rastvarali prozore i teko Izveli su ga i svezali u staji, a jedan je orunik
bismo zaspali u toplim krevetima. ostao pred vratima.
Orunici su zaspali, poto su lanac kojim su Kad su se ujutro probudili, opazili su u suca bi-
utegli Muju zavezali za jednu gredu na stropu. jele sljepoo ice i prvi snijeg na planinskim vrhovi-
Njih nije mogao da pita, a nije mu ni san mogao ma.
na oi.
Zaista je to sve izmiljotina. I taj medvjed i
njegovo dijete. To je nesretnik. Siro e neko, mo-
da od straha ili ega drugog zanijemjelo, tu eno
po glavi, ostalo i ludo, i dali ga da ide sa stokom,
ne da je uva, nego ne bi li ga koja umska zvijer
unitila. A i u njemu se budila mukaraka elja,
kako su godine dolazile; ene bjeale od njega, to
mu je jaalo strast, i on ovu nesretnicu ugrabio i is-
kidao. Sasvim razumljivo.
Je li, Mujo, kako si to ti? poveo sudac s njim
razgovor.
Mu... mu...mmm...
Jesi li ti zato nju gonio to su te sve ene izbje-
gavale?
Mu... muuu...
Uvidjevi da nee razumjeti nijedne rije i iz nje-
gova mumljanja, zapo e ga pitati to isto mimikom.
Mujo se podigao na koljena, rairio ih, a onda
uobluio svezane ruke, sagnuo se do nad samu
zemlju, dokle mu je lanac doputao, i stao stenjati,
gristi lanac i svoju ruku, iz koje briznu krv. Njego-
ve pokrete pratio je sudac s uasom, vjeruju i da
su oni ponavljanje samo onoga to se dogodilo
pred koji dan s Merkom. A kad iza stenjanja i
mumljanja izbi vrisak i urlik, sko ie iza sna oru-
nici, bunovno gledaju i as Muju as suca, koji je
bio uvjeren da gleda svezana medvjeda onakva
kakva cigani vode po vaarima, samo to u ovoga

338 339
zz
 PODNE

Okrenusmo gradu leda i nakon naporna hoda

dodosmo u na stari ardak na ljetnikovac. Os-
lobodismo se svih muka kad posjedasmo po se i-
jama, a Fata, ki naega sijedog susjeda, donese
nam crnu kahvu. Ne zbore i ni rijei, poslui nas
sve. I ono najmlade, to mlae bijae od nje. A
njoj bijae istom esnaest prolje a. Poslije dode
njen otac, stari Jusuf, i zapovre sa starijima razgo-
vor.
Sjeo sam na prozor. Dolje na podvornici kuku-
ruz iikao. Vjetar me miluje s Velei. Miluje i nje-
ga i otresa mu pelud s crvenkastih klasova i sije ga
po raznobojnoj svilici klipova. Kroz redove jabla-
nova mili voda. Sunce je pije i biva sve manja, dok
je nestane dolje u afrinu Naklu. Na bari pod ja-
senom lekari kosac i kuck eki em po kosi. O-
tri je. Polijegali ostali kosci po ledini. Svaki met-
nuo torbu pod glavu, rupcem pokrio lice da ga
muha ne smeta. Na gumnima se vre ito. Okre u
se konji, taru kopitama klasove, sagibaju glave s
asa na as da do h ate koji klas, ali ih odmah ljes-
kov prut vra a zbilji. Svako je zrno skupocjeno.
Gro e zri u vinogradu i sit kosovac pjeva.
Duhan razastro li e, sunce pije i zri. Zale dje-
vojke pa mu krope klasove. Pogdjekoji ostave za
sjemena. I pjevaju.

343
 U Humu jarebice ukaju sjeme od kadulje, a je-
dan se jareb ispeo na kamen i drai me: pit -tirit,
pit -tirit.
Hou da uzmem puku, da mu se pribliim do
plota i da ga pogledam niz pu anu cijev, ali se
predomiljam. Ne u nikog krvlju da pozdravljam.
Ljeto vlada krajinom, a sunce nad svim.
Fata; k i moga susjeda, prila i pita me:
- Kako ti se svida?
- Sve je dobfo, a ti najbolja, sve je lijepo, a ti
najljepa.
- Umijem ja i zloasta biti, i runa.
ene mogu biti zle, ali rune nikako.
Krv joj je podbila lice.
ta vi to tamo prl ate? - pitao njen otac.
- Nita. Pri am o bijelom zecu.
- Da ne bude crh. Pazi se! - rekao mi on. Kao
da me poznavao.
Lijepa je one bila. I bijela. Jo lani, kad smo
prvi put ljetovali ovdje, vidio sam je i nekako dje-
tinjski zavolio. Jednog jutra, kad se ona opratala
od djetinjstva i kupala na umskom izvoru, a ja je
skriven gledao, rodilo se u meni neko posebno
uvstvo. Htio Sam da poput srednjovjekovnog vite-
za kleim pred njom i ljubim joj ruku. I moj prvi
pokus potpuno je propao. Nisam kleknuo na ko-
]jena, nego sjeo kraj nje, nisam joj ruku poljubio,
nego usta i divljaki joj obuhvatio petnaest prolje-
a u vrsti zagrljaj. To je bilo mojih osamnaest go-
dina.
I nakon deset mjeseci opet se vidimo. Oha je jog
enskost joj svijetli iz oiju. Lice joj je ma-Ijepa.
lo blijedo. Tijelo puno krvi. I bez malja je. Ja to
volim, a ne mogu joj nita pred starijima. Zovem je
dolje, pod murvu, a ona se neka.
344
- Idite - tjera nas otac. - Ne upli ite se u
na razgovor i ne smetajte nas!
Sali smo i sjeli na sofu. To je gomila kamenja,
pokupljena s njive i iz bake, poravnana, pa se na
njoj uhvatio sloj zemlje i nikle dvije smokve, koje
su se ve razrasle, a iz susjedove avlije nadnijela se
golema murva murgulja.
- Kada ete nas opet ostaviti? - pita ona.
- Pa istom smo doli - velim ja. - Zar bi eljela
da nas se as prije rijei?
- Nije to, nego da znam koliko du biti sretna -
proaptala ona.
- 0, ako de ti sre a tako dugo trajati, mala mo-
ja, koliko demo mi biti ovdje, onda de s prvim
hladnim danima pasti studen na duu tvoju.
- Molit u Boga da grode polako zri, da ljeto
traje jog dugo, dugo, da ne odete vi.
- Pa kad oni i odu, ostat du ja, mala moja, a ja
znam da je tebi lako za sve. Ti mene eli. Reci.
- Da, tebe rekla ona.
I oborila pogled. ^ ^
I moj je pogled ostavio njene o i i iao nanize.
- Fato, pa ti goji ptice u kavezu.
- Gdje? - snebiva se ona.
- A ta rade dva goluba bijela?
Poloio sam ruke na njena prsa, kao to sve eni-
ci stavljaju ruke na svetu knjigu.
- Pusti me, vidjet de nas ko.
- Tue li se golubi na sudbinu svoju? Nije bilo
ruku koje bi ih gladile. Nije bilo daha koji bi ih
grijao kad im je trebalo topline. Nekad im je i pre-
vrue bilo od tvoga srca, a nije bilo na njima hlada
od moje kose.
- Pusti me - aptala je, a oi joj se sklapale od
sre e.
345
 Sunce nas grije i kroz granje. Izi imo iz hlada,
neka nas spali! Ostat e od nas aka pepela, iz nje-
ga emo se opet roditi kao feniks-ptica, mala mo-
ja.
Mi smo sretni! Ljeto vlada krajinom, sunce nad
svim.
Nije bila ona seljanka. Otac joj se ovamo dose-
lio iz grada na svoju djedovinu. I imao nju. Rodila
mu se kad je ve posijedio, a bez majke ostala kad
je prestala biti dijete. Lijepo su ivjeli, a ku a im
bila kraj nae. I to nam je jedino drutvo bilo na
selu.
A nas dvoje uvijek jedno s drugim. Nekako
vrnjaci ili bar bliih godina, a sve ono drugo
daleko pred nama ili iza nas i nije spadalo u nae
drutvo. Ako se ilo kpiti trije a u umi, nas smo podbila lice i zalila mi bijelo u o ima.
dvoje ili; ako se upala slatkovina u kukuruzu,
opet smo mi tamo bili. Ako se ilo po vodu, nato-
varili bismo burila na magare i potjerali ga pred
sobom do vrela. A vrelo je bilo nedaleko od ku e,
na polju, bez ikakva zaklona, i sve se dobro vidjelo
s naega ardaka. Ja sam najvolio i i u trije e i
vazda sam pitao je li ga nestalo. Kradomice sam
ga bacao bez potrebe na vatru, da ga as prije ne-
stane.
I onda u umi mi smo bili djeca. Ona bi brala
drenjine, a ja sam kupio treskotine od starih posje-
enih dubova. Sluaii bismo kako kosovac fi uka i
kako una kljuca koru na starom dubu. I jeli bis-
mo sone drenjine koje su nam opijale usta, pa
smo se morali mrgoditi.
Jednom zarnalo nisam uzeo zmiju i strpao u vre-
u u koju sam sakupljao trije e. Pod jednim drije-
nom leala ona savijena, i meni se uinilo da je to
346
komad debele dubove kore. Uzeo sam je u ruku,
ali kao da sam mraz dotakao. Zmija se pruila.
Vrisnuli smo oboje. Ja sam uzeo ipku da je ubi-
jem, a Fata mi je branila:
Nemoj je biti, nije ni ona tebe ujela.
Zmija, neka ogavna, kratka i debela, crnokrug
zvana, polako se valjala i primicala gomilici kame-
nja.
Ova je opasna kae ona. Kad lijena zmija
ujede, ne preblj se. Znam ja, kad jednom ujede
zmija Hatidu Besarinu, sva ote e. I po rukama i
po nogama iskoie joj crni koluti kao to su koluti
u crnokruga. I umrije jadnica.
Neko nam se pribliavao.
Otac kae ona.
ta vas stoji vriska? pita on i strogo nas gle-
da. Sumnjiv sam mu. Boji se moje krvi to mi je
Zmija, bbo, veliki crnokrug.
Pa gdje je?
Zavukla se u onu gomilu.
On uze debelu batinu i njome obarao kamenje.
Zmija leala nepokretna, troma. On uzeo tanku
drenovu ipku, oinuo je jednom po glavi, ona se
prevrnula i strano se motala. Jo dva-tri udarca
batinom i u zmije je samo kusasti rep podrhtavao.
Zadjelao je klin, probo zmijinu glavu i prikovao je
za zemlju.
Nee, Ije, vie nikoga kae starac zadovolj-
no. Idite ku i veli nama.
Nismo nakupili drva kaem ja.
Nemojte ni kupiti po ovoj vru ini! U umi je
vr e u ljetu nego izvan nje. Drvo se zagrije tu-
maio on. A i zmija ima sad mnogo. I najopasni-
je su medu Gospojinama.
Pokoravamo se i idemo pred njim.
347
 Izlazimo iz ume, a provijenca nas zapljuskuje
svjeinom.
Nas dvoje pjevamo. Starac zadovoljan i lice mu
vedro.
Vidim neku maglu iznad nas i ujem zuku. Ka-
em njemu.
- Pele se rojile - veli on.
Uzimam aku zemlje, bacam je visoko i pele se
sputaju na trenjevu granu u naem vinogradu.
- Sad demo ih uhvatiti - veli on. - Priekaj ti
mene dok donesem ulite, a ti, Fato, naberi ljubi-
ee.
Ostao sam i gledao kako su se pele objesile o
granu kao zrio grozd. Eio i njega, nosi staro ulite.
Trljamo ga iznutra li em od ljubice, a on ape:
- U kuu, majka, na domak, majka, u kuu,
majka...
I otre se od skupa uta, duga p ela 1 unide u
ulite, a sve navrvjee za njom.
Drim ulite na rukama, a pele se penjt# po me-
ni i kaklju me.
- Ujest de me.
- Nee, ne boj se, samo se nemoj braniti.
- kaklju me.
- Strpi se! Nek zna kako je kad se neko kak-
lje. - Smjeka se on. Starac.
Sve su unile, a on prihvatio ulite i ponio ga
naoj kui, stavio ga u zavjetrinu i pokrio tekom
ploom.
- Kasno se rojilo, izvan vremena, ali moe biti
lijepa jesen, pa de na vrijesku sakupiti hrane. A i ja
du ti dati jedno ulite, pa zametni uljanik. Malo se
kome dade u p elama. Samo sretne ljude vole pee-
le i mnoe se kod njih.
348
Donosi mi jog jedno ulite, i ja mu se zahvalju-
jem, a on me gladi po kosi kao dijete i miluje. On.
Starac.
Polijegali svi na podne. Sunce pritislo. Priroda
nekako umrtvljena pa ni makac.
Nas dvoje idemo da upamo slatkovinu u kuku-
ruzu. Ponijeli smo i no, jer u jednom kraju njive
ima bostanluk, a karpuze zrele i drob im kao krv.
Na susjed osobito ih njegovao. Kad nije bilo
kie, on dogonio vodu s vrela i zalijevao ih, a one
pruile vrijee s golemim plodovima. Kuckam
prstom po njima. Koja zazvoni jasno, zrela je. Be-
rem i kriam jednu, pa krie izlaem suncu.
- Ugrijat de se - kae ona.
- Nee. Ovako se rashladuju kad su vru e, a ne-
ma vode da se u njoj rashlade.
Griska ona dilumi e i udi se kako su se na sun-
cu rashladili.
Nagnula se prema meni, i duboki otvor na kou-
lji pao, a oni golubovi kao da klepu krilima, ho e
da polete i da panu meni na dlane. Uzimam dilum
karpuze i bacam im. Ona se sva stresa.
- ta to radi? - kao da me kori.
- Hranim pti e da mi ne ogladne.
Nju golica zalogaj i hoe da ga vadi, a ja lije-
vom rukom hvatam obje njene, a desnom idem
prema njedrima.
- E, pa kad voli da su gladni, ja u ga izvaditi.
- Nemoj ti, ja du - kao da moli ona.
Jaka je ona. Mogla bi istrgnuti ruke iz moje, ali
se pravi kao da ne moe i uvija se. Moja mala vra-
golanka.
349
 A dilum se topi u njedrima. Ja se topim uz nju i
ona uza me. A nas sve ee ono sunce, toplo i a-
rko. Podne.
Kia je padala i oprala sve. Sve umiveno. I gro-
e. Jagode na grozdovima kao ehrbr i bistre,
vide se pice u njima. uljamo se unutra da nas ko
ne vidi. Malo je sad loze. Pomire stara, a mlada jo
ne rada. tedi se. To je uz duhan sad jedini prihod.
Ali mi jo ne razumijemo brige starijih, koji cijene
svaki grozd, svaku jagodu. Ulazimo tajom na kla-
nac. Svako spava sad na podne, i ne bojimo se ni-
kog. Idemo i kuamo od svakog trsa pokoju jago-
du i, ako nam se svidi, beremo. Sve snosimo pod
veliku smokvu crnicu. I one poele zoriti. Kora im
se rumeni.
Gro e slatko, a mietin upravo Ora grlo od
preobilja slasti.
Mi sjedimo jedno prema drugome. Na vlanoj
smo zemlji i nita nema pod nama. Ali se mi ne
obaziremo. Najprije smo ubrali nekoliko smokvo-
vih listova i na njih poredali grozdove. ap emo
neto jedno drugome i sre a nas gui.
itav grozd bacam joj u njedra.
- Nek mi golubovi ukaju, nek nisu gladni.
Ona se ne brani, a zaareni joj pogled luta gore.
Najednom priguen cik, i ona se sa strahom za me
hvata.
- ta je? - pitarr. ja.
- Neto me ujelo za prsa.
Vadi grozd iz njedara, a pela se savija u
smrtnom gru. alac je zaboden nad bradavicu li-
jeve dojke koju jo niko nije podojio. Pela samo
jednom ubode aocem i umre.
350
Dr em pred golim njedrima i kuam izvaditi
alac. Ruke drhte i prsti se spliu. Napokon mi us-
pijeva.
Uzimam tri kami ka i svakim potarem ubodeno
mjesto i bacam joj ga preko glave.
Berem tri vrste trave i svakom potarem ubodeno
mjesto. Kau i vjeruju da to pomae.
A onda padam na njena prsa i isisavam p elin
otrov. Ona dre sva i mi ne znamo ta radimo.
Naveer doao njen otac na sijelo. Donio gro-
a u rupcu. U vinogradu mi nismo sve mogli po-
jesti, pa ga ostavili pod smokvom.
- Neko mi je danas pokrao vinograd - kae on
- ali se stope dobro poznaju i sutra demo gledati
ko je.
Ja se zaario i jagode mi staju u grlu.
Nou je kia padala i stope se izbrisale. Spaeni
smo.
Donekoliko se vraamo sa sela u grad. Lete da-
ni kao na vjetru li e.
- Jo demo malo zajedno biti, mala moja - ve-
lim joj ja.
Uzdie ona i boji se onih deset mjeseci to de ih
sama na selu provesti.
- Dok smo ovdje, da smo bar to vie zajedno.
Hajdemo na vodu!
Tovarimo burila na magare i tjeramo ga pred
sobom. Ne uri nam se. Vode ionako ima dosta
kod ku e, ali mi eto tako, samo da nismo starijima
na oima.
Zahvatamo drvenom posudom vodu i nalijeva-
mo u burila. Puna su, a nma se ne uri. Gledamo
kozli e kako su klekli na koljena i iz jrka nie vre-
la piju vodu. Diu glave i otresaju malim svilenim
351
 bradicama. Sunce stalo navrh neba i miruje kraji-
na.
- I ko zna kad demo vise ovako? - veli ona. - I
hoemo li vie ikada?
- Sretni smo bili, mala moja, i sebini. Davali
smo milovanje jedno drugom, a i drugi eznu za
naim milovanjima i tijelima. Ko zna ko de tebe
grliti, mala moja, a koje li du ja?
- Ne govori, ne daji mi pelin poslije ovo nekoli-
ko medenih sedmica! Kad ne bude tebe, sklopit du
i i u sanjama du te milovati.
Tovarimo burila i konopcima ih uteemo na sa-
maru. Moje se ruke zaple u i neprestano bjee u
svoj zakion, kao ptica kad je nevrijeme goni u gni-
jezdo.
- Hm, hm - usiljen kaalj iza nas. To je njen
otac. Mi oborenih glava idemo ku i.
- Pa dosta smo i bili sretni - veli ona ispra aju-
i me. - T , da je ovako uvijek, dosadilo bi nam, i
to vie ne bi bilo pravo zadovoljstvo.
- Deset du te mjeseci eljeti i onda u te jo vie
voljeti, mala moja.
Moji su odmakli preda mnom, a ja se pratam s
njom.
- Pa da mi njeguje golubove, mala moja. Neka
im je perje uvijek bijelo.
- Bojim se da ne umru od gladi.
o Ostavljam je sa samim jednim poljupcem u sa-
moi. Cuvat de moje pele i sjeat e se mene.
Odmiem i osvrem se. Naa ku a sa zatvore-
nim prozorskim kapcima gleda za nama i ali nas.
ini mi se, najvie mene.
Sunce poklopilo krajinu. Podne.

- Pa ti veli, nije jo vrijeme da se on eni - veli

starac ocu.
- Kakva enidba? Istom dijete progledalo o i-
ma.
- Eh - uzdahnu on.
Ja sm sluam iza zida kako se oni razgovaraju
pod ardakom. Istom malo sjene na ledini gdje oni
sjede.
Pue i odbijaju dimove, dr u im ruke s finda-
nima punim kahve. Teko je to.

I sve je ve u suho uneseno. I trganje gro a

prolo, i kukuruz obran i okomian. Mi se sprema-
mo u grad. Sve je natovareno na konje i otilo pri-
je u grad. Pratamo se sa susjedom i 'njegovom
kerkom. U njenim oima nekakvo svjetlo.

352 23 - A. Nametak: Trava zaboravka 353

 SUNCE
Prolomilo se sljeme na Dizdaria kui pod sil-
nim teretom plo e. Sasulo se neto krova u ku u,
ali nikom nije falila ni dlaka s glave. Potedjelo ih,
pa eto, stari Memiaga dijelio i kapom i akom za
sre u u nesre i, a dok se ku a ne pokrije crijepom,
odveo eljad na selo. Dao klju Salih-majstoru
Hujduru, pa eto njega, eto ku e, neka preda klju i
uredenu ku u, a na dlan de primiti koliko je pravo.
Salih omjerao, ra unao i prvoga dana popeo se
na krov da skida teku plo u.
Vidio je on sa sljemena ustalasano kameno mo-
re hiljadama takvih ku a kao to je i ova, s koje
on treba da skine kameni oklop i da joj natakne
crvenu kapu od crijepa, kakva je kod onih ku a
to se diu u pravac, tamo gdje su nekada bile nji-
ve. Vidio je stare raspukle zidove, iskrivijene i
sklone padu, a mjesto kojih se diu novi i usprav-
ni. Eto, Salih je mlad, istom je u tridesetoj, ali je
njemu ao toga starog to iz dana u dan gine i us-
tupa mjesto novome. On bi htio da ovo staro uvi-
jek ovako ostane, pa makar se nekako i krpilo.
Ove su mu stare ku e ugodnije, s malim prozorima
na ulicu a velikim na dvorite i ba u, sa visoko
ogradenim dvoritem svaka je bila kao osamljena,
kao mala drava, u kojoj je mu bio vladar, a osta-
354
li sluali i pokoravali se. Visok je zid svakog dijelio
od susjeda niko se nije htio mijeati u tude po-
slove malen je prozor gledao na ulicu, jer je e-
ljad okrenula svu panju na kuni red, a malo se
obraalo vanjskom, zajedni kom. ao je njemu to
to tako gine iz dana u dan, pa su crveni krovovi
ei (on obiava re i da su to crvene, otrovne glji-
ve), to se rue zidovi izmedu susjeda i to se na
starim ku ama probijaju iroki i visoki prozori na
ulicu.
Tako je eto i ova susjedova ku a pod plan,
jer inovnik koji je doao odnekle daleko iz vap-
ske zemlje, nije htio useliti to se nije preuredila.
Ostalo je ipak dvorite po starom. Po zidovima i
oko cijelog dvorita razapete odrine, pa se kroz li-
e smjehlj teki grozdovi, a sunce se eta preko
njihovih jagoda i gled se u njima. U dnu smokva
sa irokim liem i ipci s crvenim plodovima i ve-
lika murva, koja je prekrila pola bae. Stari Ham-
zi, kad je izdavao ku u strancu, nije htio poreme-
titi red u dvoritu. Neka stoji kako stoji, a ako im
se ne svida, uplje im ispod neba, pa neka trae. I
inovnik, s mladom enom, za kojom su se svi ok-
retali napasaju i na njoj oi da su im niz bradu ba-
le curile, saeo ramenima i uselio se.
Tako sad Salih ne zna zato se popeo na krov,
jer dolje u dvoritu susjedovu na stolici za suna-
nje lei gola ena. Ljubi joj sunce mladost na bije-
loj koi. Lei ona zaklopljenih o iju i s prebae-
nom nogom preko noge.
Kako je nije stid? zaletjelo se Salihu u mo-
zak i pritajeno legao po krovu, pa ni da bi dahnuo.
Moebit misli da je niko ne vidi, pa onako naslo-
bodno legla nasred dvorita medu odrine. A Bole,
zato li ona ono onako radi? Ta, pocrnjet e, grom
23' 355

je ubio, pa ne bi onda ovjek ni glavu okrenuo na
nju.
Rdi njena koa, jer sunce pakleno pe e. Salih
osjea kao da e mu sad mozak provreti, a ne mo-
e da se digne. Oi se izbuljile, kipti znoj iz njega.
Ona se okree na poivaljci, pa je sunce zapljusku-
je sa svake strane.
Ona sigurno nije nijednom rodila dok joj je
onakvo tijelo. Pa one dojke, malene i rumene. Za-
to joj, Boe, dade sve lijepo, da bude mimo druge
ene, pa e se uzoholiti? Je li ba ena ili je rajska
hurija? ena je ona, pa da, kakva hurija! Grenik
sam ja, teki grenik, to ovako gledam tudu enu.
A i ona bi se mogla sakriti. Kako je nije stid! A to
da je bude stid? Kad joj je Bog dao onakvo tijelo,
trebala bi gola da ide ulicom i da ljudi padaju na
zemlju kuda ona prolazi, kao to se pred Bogom
nice pada. Boe, oprosti mi, ja sam grenik. Ne, ni-
sam grenik. Zato bih bio? T, dao si mi o i da
njima gledam, a dao si nju da i nju gledam.
Ona se mazala nekakvom ma u, to je on dobro
vidio, sva se namazala i na suncu se prelijevala
kao zmija. Zabacila ruke za glavu, kosa joj se ras-
pustila i grudi iskoile, pa njegov pogled klizi s
jednoga rumenog vrha na drugi i veze nevidljive
antene.
Zato je meni nisi, Boe, dao? Zar ja znam
kakva je ona s kojom ja ve etiri godine ivim i
koja mi nosi tre e dijete ve sedmi mjesec? Nijed-
nom je nisam golu vidio. I svaku sam no kao i
prvu utrnuo svjetlo kad sam joj iao u duek, i sa-
mo sam znao da je ensko, a nikad je nisam vidio
kako sada vidim ovu tudu enu.
Kako sam ja svezan bio, Boe! A Ti si me sve-
zao. Ili, ne Ti, to su me drugi svezali. O i su mi
svezali da ne vidim kud prolazim. Ja nisam u svoje
356
ene nikada vidio nita osim lice i dojke, ali kad je
ve rodila i po ela hraniti djecu, pa i tada su ve
bile crne i objeene kao jalovi oblaci. A ova je e-
na ovdje moda i vidjela mene, ali se ne stidi svoje
golotinje. Pa i zato bi se stidjela?
On ve ne vidi nita. Neka prozirna magla tre-
peri nad itavim krajem. Dan je kao da je posuden
iz pakla. Sunce stalo da pjeva podnevnu pjesmu.
Tiho. Pjeva svakom ovjeku na uho, da je svako
uje na svoj nain. Salihu grmi u uima kao to ni-
je nikad u ivotu. Lomi se u njemu i kida sve.
Izmedu njega i ove ene koju on sada vidi prvi
put, dolazi mukarac. Pozdravlja enu. Ljubi se s
njom, a onda prilazi dolje smokvi u dnu dvorita i
bere irok list. Ona se smije i mirka, a on ga pola-
ko polae na nju.
Salih se sputa polako s krova kao ma ka. Vrti
mu se u glavi i povodi se u hodu. Ide ku i a da nije
ni jedne plo e skinuo s krova. Tetura kao nikad.
Prema njemu ide ena u feredi. Jedno se dijete
dri ferede, drugo je u naruju, a trete je na putu
da postane mu enik. Pa to je njegova ena.
- Pa gdje si bio, za mila Boga? Ja mislila da ti se
nije to, ne daj Boe, dogodilo.
- Dogodilo mi se, eno, dogodilo - dahnuo on
tek da neto rekne.
- A to, alosna mi majka? Da se nisi ugruhao?
ta ti je?
- Nita, ta bi mi bilo. Ovako ja... vidi... drago
mi se naaliti ...
Vidjela mu je u o ima nekakav plamen.
- Da ti nije...
- uti!
Unili u kuu. Stara, malena, naslonjena na dru-
ge, pa opet kao i sve druge osamljena. Tri klju a,
krov nad glavom, dvorite s odrinama i ipcima,
357
 smokva i murva, to je ova ku a, a takva je i svaka s
kraja na kraj grada. U svakoj ku i samo jedna po-
rodica i mir.
Prostrla ona da se jede. Uzeo on zalogaj, vakao
ga kao prebijenih vilica i blehnuo neodredeno.
- Zakljuaj dvorina vrata da ko ne bi doao!
Bez pogovora.
- Lezi djecu, neka spavaju.
I djeca kao da su razumjela, pa se umrtvila u so-
bi.
- Prostri duek na dvorite!
- Da ti ne bude vru e? - usudila se ona proap-
tati.
-.Zar u ti ja dvaput govoriti?
to se ovo s njim dogodilo, Bole umiljeni? Ni-
kad nije ovakav bio, a ve smo etiri godine zajed-
no. Kuku meni nesretnici! apnula ona prostiru i
duek i po njemu bijelu, svilom proaranu plahtu.
- Svuci se - rekao on oporo i ne gledaju i je.
ta mu je sad na um palo, Bog mu pomogao, u
po dana?
- Sramota je, ovje e, dan je...
- ta je tebi, eno, danas? Nikad mi nisi pogo-
varala nego danas. Svuci se(
Ni oklijevati nije smjela.
- I koulju?
- Da,
Okrenuo se prema njoj. Na dueku je leala nje-
gova ena.
Je li to ena ili je to nekada bila ena? zaletje-
lo se njemu u mozak. Poao mu pogled od bosih,
ispucalih peta, pa preko mravih nogu s oetom
koom na trbuhu u visokom stupnju trudno e. Pa
onda te dojke, crne, s pomodrelim ilama i duge
kao u koze. Pa lice puno irokih mrlja koje e ona
358
nositi sve dok se ne rijei bremena. I kosa crna, i
duga i kutrava.
- Zabaci ruke za glavu!
- Nogu preko noge!
Opljunuo je, zaletio se stisnutih aka na nju. Ne
miui se do ekala je udarac. Jedan pa drugi.
Kleknuo je kraj nje. Uzeo joj glavu medu ruke, za-
gledao se u o i, koje su bile pune straha i neizreci-
ve blagosti. Zagledao se svojim izbuljenim i za-
krvavljenim o ima u nju, primaknuo se njenim us-
tima, poljubio ih i zaplakao, a suze mu potekle po
njenu vratu i prsima kao nabujao potok.
Zato, zato? aptao je on grizui je i udara-
akama, a zatim je po eo mahnito ljubiti, kao
da je za godinu nije vidio. Ona je leala ne daju i
od sebe glasa.
- Zato ti nisi kao ona? - prostenjao on.
- Koja ona? - usudila se ona jednom.
- Ona, hurija. Tijelo je u nje kakvo ja nikad ni-
sam vidio. Ona je hurija. Onakve e biti u denetu
nagrada. Ono su vje ite djevice. A ti, kujo jedna.
Da si mi barem jednog sina rodila, nego ku rv e. I
to je sigurno, to ga nosi, roba za bordel.
Drhtala je. On je udarao, ljubio i plakao.
ta je on to vidio? Koga je on vidio? On je bo-
lestan. Mozak mu je progorio.
- Da nisi bolestan? Ho e li da ti prostrem da
legne, da se malo odmori? Moebit da si danas
mnogo radio, a sunce estoko, pa da ti nije to na-
udilo?
- Ah, pusti to! Zdrav sam ja, kuku meni nesret-
niku! Zdrav sam j:t. Zar misli da me bole o i? Ta
vidim ja da si ti gad mrcini. Ti se ne zna ni nama-
zati kao ona, pa joj je koa kao u djeteta pod pazu-
hom kad se istom rodi. I mirie, pa ovjeku zavije
mozgom, ti smrade najzadnji!
359
 - to sada cmizdri? Jog i to. Ionako mi je svega
preko glave, pa jo i tvoje suze. Ulazi unutra da te
sunce ne vidi!
Dan je gonio dan, no je gonila nod, a on je sate
i sate leao na krovu i gledao kako ena rdi na
suncu kao grozd.
Zato me ona izaziva? Ona zna sigurno da ja
danima leim ovdje na krovu, i mjesto da skidam
plou i pokrivam crijepom, leim i gledam njena
proljea na ovoj koi koja dobiva boju mladog me-
da. Ona me vidi i okre e se sva meni. Ona i kad i-
ta knjigu prokida listove i kroz rupu me gleda. Za-
to se ona sva meni okre e? Mogla bi se i skriti da
joj se hoe. Ali ona naro ito uiva to mene ovdje
sunce sui kao razlijepljenu smokvu na ljesi i to ja
ve i nisam ovjek nego grana suha i bez ivota.
Ona hoe mene da ubije. Pa ja sam ve i ubijen. Ja
sam leina. Zaboravio sam i kuu, i enu i djecu.
Zar je ono ena? Meso je ono staro i smrdljivo.
Ovo je ena to lei preda mnom kao to se lei i izvan svega. Jo sam sunce, ali ne u vie biti
pred svojim muem.
Zato ona prebacuje ovako lijevu nogu preko
desne i zabacuje ruke za glavu? Ona miri na me i
namiguje mi. Je li ona hurija ili vrag? Ili oboje?
Ona ho e da me nestane, da se rastopim na suncu,
pa da idem odmah u raj gdje du zate i ovakvu hu-
riju. Ne ovakvu. Ja hou ba ovu. Samo ovu koju
sam dobro vidio.
Sunce na zenitu, pa neujni slap rastaljena zlata
pada na krajinu i svaka se zraka razbija o kamen i
prska u bezbroj kapi. A on se ve sputa niz krov
prema eni plaze i kao guter, cm i suh. Glava mu
je nanie i ostaci krvi slili se u nju, pa mu umi i
grmi u uima. Pred o ima sama magla i ena.
360
Moda me ona zove dok sam jo na zemlji, da
ovdje uivamo kao u raju? Jer ko zna i ima li taj
raj. I za koga je on? Ovdje treba iskoristiti sve. Zo-
ve me ona. Mami me. Moda. Ali ona ima i onoga
to joj svaki dan dolazi o podne. Ona njega ne e,
jer svaki dan stavlja na nju lie i skriva mi krajeve
neba. Moje je nebo crno. Ona mene ho e makar
da sam ve sjena. I ona je sjena. Zemaljska sjena
rajske hurije. Ali ja i sjenu volim na zemlji nego
huriju u nepoznatom. To tamo je nepoznato. Ovo
ja mogu dohvatiti. Evo odavde s krova sam ve
kod nje. Samo pruiti ruku.
Sunce ja hou, ovo sunce to sam ga pun. Da li
sam ja sunce? Pa da. I ovaj se krov poda mnom za-
grijao od mene. I sunce se ono na nebu zagrijalo
od mene, jer ni u njemu nema toliko vatre koliko u
meni. Ona crni na meni ve dane i dane i postala
je kao zreo med, kad p ele padaju na vrijesak. Ja
nju grijem odavde s krova.
Ona de se rastopiti i bit de jedna kap. I ja u po-
stati jedna kap, pa demo se oboje di i negdje i oti-
sunce. Bit du ovjek. I ona je sada hurija, ali de biti
samo ena. I spojit demo se pa demo biti dvije ka-
pi. I jedna .de kap biti od mene, druga od nje. Bit
demo jedno. Sad k njoj. Jo se malo spusti, pa ko-
rak-dva, i ve smo jedno. Evo, ve mi je pod ru-
kom.... jedan... dva... je...
Ona je vrisnula i skoila prema njemu. Jo je
jednom otvorio o i:
ena... hurija... sunce... e...
Krv mu je zakrkljala u grlu.
361
BIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
LITERATURA
 BIOGRAFIJA

Alija Nametak je roden 6. III 1906. godine u Mostaru.

Mekteb, osnovnu kolu i klasi nu gimnaziju zavrio u Mosta-
ru, a studij knjievnosti i srpskohrvatskog jezika u Zagrebu.
Od 1929. godine ivi u Sarajevu i do 1945. godine radi kao
srednjokolski profesor na gimnaziji, uiteljskoj i srednjoj teh-
nikoj koli. 1934/35. predavao u Pogorici, a jedno vrijeme je
bio lektor i intendant u Narodnom pozoritu u Sarajevu (za
vrijeme rata Hrvatsko dravno kazalite).
Od 1954. godine radi kao saradnik u Institutu za prou ava-
nje folklora u Sarajevu, potom je bibliotekar u Muzi koj aka-
demiji u Sarajevu sve do odlaska u mirovinu 1973. godine.
Pripovjeda Alija Nametak bavio se intenzivno i folkloris-
ti kim istraivanjima.
Umro je u Sarajevu 8. VI 1987. godine.

BIBLIOGRAFIJA
a Izvorna
1. BAJRAM RTAVA. Crtice, pripovijesti, novele. Matica
hrvatska, Zagreb 1931.
2. DOBRI BONJANI. Novele. Matica hrvatska, Zagreb
1937.
3. RAMAZANSKE PRI E. Sarajevo, 1941; 2. izd. Saraje-
vo, 1944; 3. izd. Starjeinstvo Islamske vjerske
zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i
Sloveniju, 1967.
4. ZA OBRAZ. Novele. Matica hrvatska, Zagreb, 1942.
5. OMER ZA NACVAMA. Puki igrokaz iz seoskog ivota u
Bosni s pjevanjem u tri ina. Sarajevo, 1942; 2. izd.
1943; 3. izd. Sarajevo, 1969.

365
 6. MLADI U PRIRODI. Lova ke pride i druge omladinske
prie. Sarajevo, 1943.
7. DAN I SUNCIr. Novele. Vlastita naklada, Sarajevo
1944.
8. ABDULAH-PAA U KASABI. Komedija u tri ina. Sa-
rajevo 1945.
9. TRAVA ZABORAVKA. Z n a n j e, Zagreb, 1966.
10.IZABRANA DJELA, u: Ahmed Muradbegovi -Ante De-
an - Jaka Kuan - Alija Nametak. Z o r a ; M a t i c a
hrvatska, Zagreb 1969 (Pet stolje a hrvatske knjievno-
sti, knj. 108).
11.TUTURUZA I EH MECO. Matica hrvatska, Zagreb
1978.
b - Priredena
12. NASRUDIN-HODA. Njegove ale i dosjetke. Mostar,
1928; 1930, 1942.
13. MUSA AZIM ATI . Hrvatski muslimanski
kalendar, Mostar 1930.
14.SALIH EF. GAEVI : Mevlud. Sarajevo, 1935; 1936;
1944.
15. NARODNE JUNA KE MUSLIMANSKE PJESME. Sa-
rajevo, 1937; 1938; 1941; 1943.
16. MUSLIMANSKE PRIPOVIESTI IZ BOSNE. Tisak i na-
klada Hrvatske dravne tiskare Zagreb, podrunica
Sarajevo, Naklada knjiare Hadi Ahmed Kujundi ,
Sarajevo 1944.
17. MUSLIMANSKE E]`ISKE PJESME. Zbirka narodnih
ljubavnih pjesama. Hrvatska dravna tiskara Za-
greb, Podrunica Sarajevo, 1944.
18. BIBLIOGRAFIJA folklorne grade u deset godita BE-
HARA s indeksom motiva. Institut za prou avanje
folklora, Sarajevo 1957.
19. JUNACKE NARODNE PJESME BOSANSKO-HERCE-
GOVA KIH MUSLIMANA. Vlastita naklada, Sara-
jevo 1967.
20. OD BEIKE DO MOTIKE. Narodne Iirske i pripovijed-
ne pjesme bosansko-hercegova kih Muslimana. Vlastita
naklada, Sarajevo, 1970.
366
LITERATURA
1. BAJRAKTAREVI , Fehim: Bibliografija folklorne grade
u closet godita Behara (s indeksom motiva). Sarajevo
1957, str. 1-136. Prilozi za knjievnost, jezik, isto-
rijy i folklor, 1962, XXVIII/1-2, 112-114.
2. BALENTOVIf`., Ivan: Alija Nametak. Maruli [Zagreb],
XXI/1988, 2, 163-165.
3. BLI, Smail: Kultura Bonjaka - muslimanska kompo-
Apnta. Bee, 1973.
4. BEJTI, Alija: Muslimanske enske pjesme. Priredio Ali-
ja Nametak. Sarajevo 1944. Novi Behar, XVI/1944, 16,
259.
5. DELORKO, Olinko: Alija Nametak: Bajram rtava.
Knjievni ivot, I/1932, 3, 44.
6. FRNDI, Nasko: Ziva slika muslimanskog svijeta. [Alija
Nametak]. R e p u b l i k a [Zagreb], XXII I/ 1967, br. 7-8.
7. GLAVA, Radoslav Andrija: Bajram rtava [Alije Na-
metka]. Hrvatska prosvjeta, [Zagreb], XIX/1932, 6,
138-139.
8. - Dobri Bonjani [Alije Nametka]. Hrvatska prosvje-
ta, XXIV/1937, 9-10, 441-443.
9. HADIJAHI , Muhamed: Alija Nametak: Gaeviev
Mevlud. Novi Behar, IX/1935-36, 9-13, 164-165.
10. HUKOVI Muhamed: Alhamijado knjievnost i njeni
stvaraoci. Svjetlost, Sarajevo 1986.
11. ISAKOVI, Alija: Neminovnosti. Batina, kritike, jezik,
intervjui. Univerzal, Tuzla, 1987.
12.JELI , Dubravko: Ahja Nametak stvarnost i legenda.
Predgovor, u: Alija Nametak: Trava zaboravka. Znanje,
Zagreb, 1966.
13.- [Predgovor], u: Ahmed Muradbegovi - Ante Dean -
Jaka Kuan - Alija Nametak: Izabrana djela. Zora;
Matica hrvatska, Zagreb, 1969, str. 317-328.
14.JEI , Slavko: Hrvatska knjievnost od po etaka do da-
nas. 1100-1941. Zagreb 1941; - 2. izd. Zagreb 1944.
15.JUR I, Vladimir: Knjiga Nametkovih novela. Obzor,
LXXVII/1937, br. 264.
16.- Pripovjeda Alija Nametak. Narodna uzdanica, XI/
1943, str. 83-90.
367
17. KABALKI, Raida: Stilske karakteristike poslijeratnih
novela Alije Nametka. Filozofski fakultet, Zagreb,
1990 (magistarski rad).
18.KIKI, Hasan: Literarna fizionomija dananjeg Sarajevz.
Knjievnik, I 11 /1930, 10, 472-475.
19.LEOVAC, Slavko: Svetlo i tamno. (Pregled knjievnosti
Bosne i Hercegovine od 1918 - 1956). S v j e t l o s t, Sarajevo,
1957.
20. LEI , Josip: Meduratna bosanskohercegovaka drama.
Pozorite [Tuzla], XXX /1988, 5-6, str. 503-506.
21. MAJTIN, Zlatko: Alija Nametak: Dobri Bonjania. (Re-
dovno izdanje Matice hrvatske). Omladina, XXI/
1937 -38, 5-6, 217-218.
22. MAItAfCVI, Ljubomir: Pripovjedaki rad Alije Namet-
ka. Napredak [kalendar], 1944, str. 85-89.
23. MAI , Branko: Alija Nametak: Bajram rtava. Nove-
le, redovno izdanje Matice hrvatske, Zagreb za 1931. No-
vosti, XXVI /1932, 31, 11.
24. MEDENICA, Radoslav: Alija Nametak: Jedna narodna
pjesma o poetku bune na dahije godine 1804. P r i l o z i
prou avanju narodne poezije, - 1/1934, 2, 281 482.
25. - Studije o Atlagiima, Alija Nametak: Atlagi i u poviiQsti
i narodnoj tradiciji. Zbornik za narodni ivot i obi-
aje Junih Slavena, [Zagreb], VII/1968, knj. 25.
26. MENARI, Ivica: Jedna knjiga bosanskih novela (Alija
Nametak: Dobri Bonjani. Crtice, pripovijesti, novele.
dovito izdanje Matice hrvatAke, Zagreb 1937). Hrvatska
revija, XI/1938, 7, 378-379.
27. M. 0.: Dobri Bonjani Alije Nametka. P u t o k a z [Zagreb],
1I/1938, 6, 167-168.
28. MURGI , Boidar: Tri knjige o hrvatskoj zem/ji. (Alija
Nametak: Dobri Bonjani.J... L i k i H r v a t, 1/1937, 7-8,
7-8.
29. NAMETAK, Alija: Ispovijest jednog naeg pisca. Alija
Nametak o sebi i svojim knjigama. J u t a r n j i list,
XX /1931, 7152, 7.
30.- Dokle je poznat knjievnik. Novi Behar, X VI I / 1945,
3, 46-47.
31. PERO, Vilim: Alija Nametak: Dobri Bonjani. Redov-
no izdanje Matice hrvatske za 1937. [godinu]. Hrvatska
straa, X/1938, 60, 4-5.
368
32. RAMI , Rizo: Tri generacije knjievnika Muslimana. Pu-
tokaz [Zagreb] 1/1937, 1, 20-25; 2, 42-49; - B u d n a B o s -
na, Svjetlost, Sarajevo, 1966, str. 191-206; - Pivot [Te-
matski broj], XXVI /1977, 5, 511-519.
33. - Muslimani knjievnici u novom vremenu. Hrvatski
dnevnik, V/1940, 1369, 12; - Hrvatski list, 1940, br.
220.
34. SALKOVI, Omer: Svijet Nametkove proze. (Alija Na-
metak: Trava zaboravka, Zagreb, 1966). pivot, XVI/
1967, 11-12, 127-129.
35. SIMEON, Rikard: (Knjievni prikaziJ. Savremenik,
XXVII /1938, 5, 482-486.
36. SMAILOVI, Ismet: Nova leksikografska studija. (Alija
Nametak: Rukopisni tursko-hrvatsko-srpski rje nici). Je-
zik, XVII /1969-1970, 1, 23-28.
37. AHINOVI EKREMOV, Munir: Dananja generacija
pionira muslimanske knjievnosti. I s l a m s k i s v i j e t [Sa-
rajevo], 1933, 22, 15.
38. IM IK, Antun: Hrvatska narodna muslimanska poezija.
Narodne juna ke muslimanske pjesme. Sabrao i izdao Ali-
ja Nametak. Sarajevo, 1938. Hrvatska revija, XII/
1939, 2, 94-95.
39. UJEVI , Mate: Hrvatska knjievnost. Pregled hrvatskih
pisaca i knjiga. Zagreb, 1932.
40. - Nove edicije Hrvatske matice. Bajram rlava g. Alije Na-
metka. [...] Hrvatska straa, IV/1932, 12, 4.
41. VAUPOTI , Miroslav: Prikazivalci bosanske vasi. Hasan
Kiki , Novak Simi , Alija Nametak: Nepoznata Bosna.
Partizanska knjiga, Ljubljana, 1973.
42.ANKO, D[uan]: Alija Nametak: Dobri Bonjania. Re-
dovno izdanje Matice hrvatske za 1937.) Hrvatska
smotra, VI/1938, 7-8, 410-411.
43. UNI , Ismet: Alija Nametak: Dori Bonjani, Novele,
pride i crtice. Novi Behar, XI/1937 -38, 13-16, 253-254.
Priredio: x
Mustafa E1.iAN
24 - A. Nar. k: Tnva zaboravra 369
 NAPOMENA

Izbor novela Alije Nametka sainjen je prema knjizi TRA-

VA ZABORAVKA (Znanje, Zagreb, 1966.). Prirediva je u
ovom izdanju izostavio nekolike anegdotalno zasnovane fraze
koje ne dosiu vrijednost ostalih Nametkovih novela.
Knjiga je priredena prema runom primjerku autora i nje-
govoj uputi da se oblici tko i netko zamijene sa ko i neko, a
kavana sa kafana.
Prirediva

za 371
 SADRAJ

Muhsin Rizvi : Novele Alije Nametka ili poetika podno-

enja sudbine 5
TRAVA ZABORAVKA
Trava zaboravka 25
Njegova osuda 36
Koliko ovjeku treba? 52
Kia 59
Kmet 74
Ahmetov medvjed 82
Steak 89
I zasvirati i za pas zadjeti 95
DURANI I
Napast 03
Izvan okvira 12
Hamidova kafana 34
Otrgnut cvijet 42
Susret 54
Ljudi iz kra 64
Prooruka 75
I DOBRI I ZLI BONJANI
Dobri bonjanin 189
Dobri 194
ejh Jujo 199
San ovjeka bojega 208
Boji ka 217
Inoa 233
Poderano vime 245
Pola konjske sile 258
Sasvim romanti na pria 273
Laokoon 287
S puta 4 292
S onu stranu 296
Cjepar 304 Alija Nametak
Pravda za sve 311 TRAVA ZABORAVKA
Otmjeni prosjak 324
Ispod planinskih vrhova 332 Izdava
PODNE I SUNCE IZDAVACKO PREDUZE E SVJETLOST SARAJEVO
Podne . 343 Direktor
Sunce 354 SAVO ZIROJEVI
M. eman: Biografija, bibliografija, literatura 365 Za izdavaa
Napomena 371 GAVRILO GRAHOVAC
Tehniki urednik
MURIZ REDOVI
Korektor
TOMISLAV OBRADOVI
Slajdove za ovitak snimio
KEMAL HADI
tampa
PREDUZE E TAMPARIJA OSLOBODENJE SARAJEVO
Za tampariju
PETAR SKERT
tampano u 5000 primjeraka 1991.
ISBN 86-01-01979-X
86-01-01987-0

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Sarajevo
886.1/.2-32
NAMETAK, Alija
Trava zaboravka : izabrane pripovijetke / Alija Nametak. -
Sarajevo : Svjetlost, 1991. - 371 str. ; 21 cm. - (Muslimanska
knjievnost XX vijeka : (I -XXV) ; knj. 8)
Novele Alije Nametka ili poetika podnoenja sudbine / Muhsin
Rizvi : str. 5-21. - Bio-bibliografski podaci o autoru / priredio
Mustafa eman: str. 365-369.
ISBN 86-01-01979-X. - ISBN 86 -0 1-01987-0

Na osnovu miljenja Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i

fiziku kulturu SRBiH br. 02. 413. 45 a od 19. 3. 1991. godine na
ovaj proizvod obraunava se porez iz tarifnog br. 8 taka I alineja
I I. i 12. Ta ri fe osnovnog poreza na promet (SI. list SFRJ br. 4/51)
na koji se primjenjuje posebna povlatena poreska stopa.