Ko su subjekti ekoloke bezbednosti? Da li su to drave, pojedinci, meunarodne
organizacije ili pak neko drugi? Kao to emo videti kasnije, sredinom devetnaestog i poetkom dvadesetog veka, u naunim zajednicama, poinje da se, prvi put, razvija svet o tome da ovek, svojim aktivnostima, ugroava ivotnu sredinu od koje zavisi. Dakle, na poetku procesa sekuritizacije, kao i danas, vane su bile transnacionalne mree naunika i strunjaka, epistemike zajednice koje dele iste vrednosti, a koje su se bavile pitanjem ivotne sredine. Pored sekuritizujuih aktera, postoje i akteri koji se protive sekuritizaciji, i to ignorisanjem svakog pokuaja da se pretnja stavi u prvi plan. Veto akteri, kako ih nazivaju Porter i Braun, nevladine organizacije, poput industrijskih i poljoprivrednih interesnih grupa, drave i kompanije, pokuavaju da ubede javnost u to kako ekoloka degradacija ne predstavlja pretnju. Njih ine i epistemike zajednice naunika i aktivista, koji poriu klimatske promene ili negiraju to da ovek ima presudan uticaj na njih. Neki od njih to rade iz uverenja, dok drugi deluju zbog interesa ili u ime finkcionalnih aktera, zagaivaa. Globalna klimatska koalicija, osnovana 1997. godine, a ugaena 2002. godine, okupljala je brojne kompanije meu kojima su bili Ford, Shell, Bio Petrol i Texaco. Njen cilj je bilo ograniavanje emisije tetnih gasova, dok je metod rada bilo negiranje klimatskih promena. Takoe, poznat je i Centar za unapreenje dobre nauke, koji je osnovan 1993. godine, a finansirale su ga duvanska i naftna industrija. Osnovan je sa ciljem da se diskredituju nauna istraivanja koja tete interesima njenih finansijera i da ih prikae kao lou nauku. Meunarodna akcija za zatitu ozonskog omotaa bila je blokirana od strane kompanija: Du Pont, Allied Chemical, Imperial Chemical Industries... Drave zauzimaju strateke pozicije: Japan je predvodnik veto koalicije u vezi sa lovom na kitove; Brazil, Indija i Kina mogu da blokiraju meunarodne dogovore koji se tiu smanjenja upotrebe fosilnih goriva. Sjedinjene Amerike drave, druga drava na svetu po emisiji tetnih gasova, tvrdi da je Pariski sporazum o klimi stavlja u neravnopravan poloaj. Ekoloki sektor okupiraju i funkcionalni akteri, svi oni subjekti koji svojim aktivnostima utiu na kvalitet ivotne sredine, dinamiku politizacije i sekuritizacije, ali ne uestvuju kao sekuritizujui faktori, a cilj profit. Njih velikim delom ine ekonomski akteri: transnacionalne i dravne kompanije, poljoprivredne, hemijske i nuklearne industrije, ribolov, rudarstvo; ali i vlade, sa aktivnostima poput nuklearnog testiranja, vojnih vebi, proizvodnjom nuklearnog, hemijskog i biolokog oruja, neodgovornim odlaganjem opasnog otpada. Ratovi su doneli upotrebu nuklearnog oruja u Japanu, defolijanata u Vijetnamu, oruja sa zasienim uranijumom u Kuvajtu i na Kosovu, paljenje naftnih buotina u Kuvajtu, unitavanje useva u Eritreji, isuivanje movara u jugoistonom Iraku. Desekuritizujui akteri esto su bolje finansirani nego sekuritizujui, ali i zbog same prirode klimatskih promena. One nastupaju postepeno, nemaju presedan u skorijoj istoriji, veoma ih je teko direktno opaziti. Uprkos ogromnom konsenzusu koji postoji u naunoj zajednici oko toga da su klimatske promene dramatine i da je uticaj ovekovih aktivnosti na njih neosporan, ove grupacije su uspele da ubede dobar deo svetske populacije da stvari treba pustiti da idu svojim tokom. Klasifikacija Japa de Vildea: 1) vulkanske erupcije, zemljotresi, tajfuni, udarci meteora; 2) zagaenje mora, iscrpljivanje vitalnih resursa; 3) globalno zagrevanje, podizanje nivoa mora, irenje rupe u ozonskom omotau. Klimatski problemi ne poznaju granice. Ekoloke pretnje su postepene, teko vidljive i bez istorijskog presedana, a prema reima Gvina Pirsa, dok ih ne vidimo, moemo da ih suzbijemo, ali nam to ne omoguavaju oni koji poriu da one postoje. Kada ih vidimo, vie ih niko ne porie, ali je tada ve suvie kasno da ih suzbijemo. I kao to pie Lotar Brok, iako je centralna ideja definisanja prirodne sredine terminima bezbednosti da se ona pomeri ka vrhu prioriteta politikih odluilaca, to je delimino onemogueno postojanjem velikog broja desekuritizujuih aktera, uglavnom lobistikih grupa, ijim kolektivnim interesima odgovara status quo.