MOJ NAIN PELARENJA

Autor:
Josip Beli

Drugo izdanje
(izdano povodom 100-godinjice autorova roenja,
po odobrenju Zlatka Belia, vlasnika autorskih imovinskih prava)

Nakladnik:
Pelarstvo MUDRINJAK,
vi. urica Mudrinjak,
Zagreb

Izvornik djela:
Josip Beli: Moj nain pelarenja, Zagreb, 1973.
(nakladnik: Pelarski savez SR Hrvatske, Zagreb)

Grafiko oblikovanje i priprema za tisak:

Marko Zmai
Tisak:
STUBLI IMPEX d.o.o., Zagreb
Naklada:
500 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 638.1(035)

BELI, Josip
Moj nain pelarenja / Josip Beli. -
Zagreb : Pelarstvo Mudrinjak, 2006.

ISBN 953-95544-1-1

I. Pelarstvo Prirunik

301107026
 MOJ NAIN
PELARENJA

Drugo izdanje
(izdano povodom 100-godinjice autorova roenja)

Pelarstvo MUDRINJAK
Zagreb, 2006.
 Rije nakladnika
Prije vie od tri desetljea objavljen je pelarski prirunik iz pera
iskusnog pelarskog znalca - Josipa Belia. U brojnoj se pelarskoj
literaturi jo uvijek redovito spominje ime autora i tehnoloki postupak
koji je silnom upornou marljivo istraivao i primjenjivao na svojim
pelinjacima, moda i ne slutei da e mnoge generacije pelara
ispei zanat zahvaljujui upravo njemu.
Zato je toliko spominjan i citiran svih ovih godina procijenite
sami itajui prirunik koji je pred Vama. Objavljujemo ga povodom
100-godinjice autorova roenja.
Zahvaljujem gospodinu Zlatku Beliu koji je velikom Ijubaznou i
s radou odobrio izdavanje drugog izdanja knjige njegova oca, kako
bi zaljubljenici u knjigu dopunili svoju pelarsku biblioteku a pelari
poetnici i oni napredni, hobisti i profesionalci, dobili dragocjen
praktini prirunik kojega ve desetljeima nije bilo u prodaji.
Takoer se zahvaljujem gospodinu Marku Zmaiu koji je uloio
truda i grafikoga znanja da ovo izdanje izgleda u skladu s dananjim
vremenom a da ipak podsjea na ona vremena kad je djelo velikog
majstora nastalo.
Pojedini izrazi i jezine konstrukcije, koji vie ne postoje u hrvatskom
knjievnom jeziku, promijenjeni su. Nismo se uputali u lektoriranje
teksta da bismo sauvali izvornost djela kako sluajno ne bi dolo do
neeljenih pogreaka prilikom opisa pojedinih tehnolokih postupaka.
Iz tog razloga molimo itatelje za razumijevanje.
Na kraju svim itateljima elim puno uspjeha u najljepem poslu na
svijetu - pelarenju.
urica Mudrinjak
 NEKOLIKO RIJEI PELARIMA

Ve su vie od 70 godina pele u naem vonjaku zimovale,

svakog se proljea ponovo budile na novi ivot, unosile nektar i pelud
u konice i rojile se. Poeo ih je uzgajati moj otac, a kad se u prvom
svjetskom ratu nit njegova ivota prekinula, ja sam preuzeo pele u
svojoj trinaestoj godini.
Ve u tim godinama bio sam sklon knjizi, a moj je djed imao naina
da kod mene probudi volju i smisao za pele, te da me s uspjehom
uvede u itanje pelarskih knjiga i asopisa - oeve ostavtine. Tako
sam od rane mladosti poeo teoretsko i praktino pelarenje.
Mnoge slobodne dane u ivotu proveo sam meu pelama, ne
mogavi se nikad dovoljno nauiti divnog mirisa pelinjaka, ni
dovoljno nasluati tihog zujanja pela, odjek njihova neprekidnog
rada. Meu pelama bio sam najsretniji, jer sam meu njima nalazio
mir i odmor.
Mnoge sam noi proveo nad pelarskim knjigama. Zimi u toploj
sobi, nagnut nad knjigom, doarao sam si kako iz nje izvire ugodan
miris pelinjaka. Tako su prolazile godine, i to dalje, ja sam se sve
vie saivljavao sa pelama, dok one nisu postale sastavni dio mog
ivota.
Nakon vie decenija pridruio mi se bistar i tih djeak, koji je
pokazivao smisao i volju za pele - moj sin. To je mene obradovalo,
ali se u meni rodila i obaveza da jo intenzivnije radim, kako bih sina
uputio u sve dokuene tajne pelinjeg ivota i svestrani praktini rad
sa pelama. Tako je pelarenje u naoj kui postala obiteljska tradicija.
Uvjeren sam d a je i moj sin do danas u pelarstvo dobro zagrizao, te
da e se i na njega, kao i na mene, moi protegnuti ona: Koga pele
jedanput prihvate, ne putaju ga nikad vie.
Od mog prvog susreta sa pelama do danas, prole su 53 godine. Za
vrijeme svih tih godina mnogo sam o pelama i pelarstvu proitao i
sve proitano u praksi prokuao. Stajalo me je mnogo truda, vremena
i novaca, ali nikad nisam poalio. Tako je nastalo veliko praktino
iskustvo na podlozi kojeg sam i mnogo toga napisao. Pisao sam daleko
od tenje da se istaknem, ve zato to sam u pisanju o pelarstvu nalazio
zadovoljstvo i to sam smatrao d a je ovjek, kao drutveno bie, duan
svoja iskustva predati drugim ljudima da se njima koriste.
I takvom pobudom, uz veliki trud i odricanje, a jedino za ljubav
pela i pelarstva, nastala je i ova knjiga. U ovoj knjizi opisano je
viematino pelarenje, kao tekovina suvremene pelarske prakse i
rezultat mojih viegodinjih ispitivanja. Kako u kontinentalnom dijelu
nae zemlje svi pelari polau veliku nadu u bagremovu pau, koja je
kratkotrajna ali zato vrlo bogata, to sam u ovoj knjizi teite bacio na
nju. Samo se po sebi razumije da se vrlo jakim pelcima, stvorenim
za puno iskoritenje bagremove pae, mogu uspjeno iskoristiti i sve
ostale pae jedne sezone. Napokon, danas, kad je pelinja paa kod nas
uvelike smanjena, samo jaki pelci mogu se odrati i samo takvi bit
e pelaru od koristi. I cijena meda, koja je danas, u odnosu na druge
prehrambene proizvode, ispod njegove realne vrijednosti, upuuje
nas na viematino produktivnije pelarenje kao jedino mogue
ekonomsko opravdanje.
Ovaj nain pelarenja nije vezan za odreeni sistem konica. On
se jednako dobro moe primijeniti u pelarenju bilo kojim sistemom
konica neograniene zapremnine. Prednost viematinog pelarenja u
odnosu na stari klasian nain moe se saeti ovako: najmanje dvostruko
vei prinos meda, bez posebnih priprema dobivanje najvrednijih
matica, vee koliine matine mlijei i iskljuenje rojenja.
Pri sastavljanju ove knjige nisam se sluio pelarskom literaturom.
Meutim, sve ono to znam o pelama i pelarenju postalo je moja
duevna svojina, izrasla na postojeem znanju iz pelarstva i vlastitoj
praksi.
Ilustracije su u ovoj knjizi originalne, snimljene na mojim
pelinjacima. One su svjedoanstvo da je sve ono to je napisano u
ovoj knjizi nastalo praksom na tim pelinjacima, a pokazalo se kao
sigurno i dobro.
Na kraju, svoja iskustva ipak ne mogu dati samo svojem sinu
pelaru, ve ga, evo, u obliku ove knjige i nesebino, dajem svim
sinovima nae domovine koji se bave pelarenjem.

Peteranec, ujesen godine 1972.

Pisac
 NAE PELARSTVO DANAS

Ne mogu zapoeti ovaj tekst lijepim, optimistikim rijeima,

ni obeavati naem pelarstvu ruiastu perspektivu, jer
tekoe koje su zahvatile nae pelarstvo brojne su i teke.
Danas ne raspolaemo ni statistikim podacima o
brojnom stanju konica sa pelama u naoj zemlji, jer zbog
nerazumijevanja odgovornih prema pelarstvu pele nisu ni
obuhvaene u posljednjem popisu stanovnitva. To je vrlo
alosna injenica i jedan dokaz vie da odgovorni ne smatraju
da je pelarstvo potrebna grana poljoprivrede, diu ruke od
njega, uskrauju mu svaku moralnu i materijalnu pomo,
i sve preputaju privatnoj inicijativi. Unato tome ne mogu
biti pesimist u tolikoj mjeri da ne povjerujem kako e uskoro
nastati vrijeme kad e doi do rijei ljudi koji e za pelarstvo
imati razumijevanja i dati mu ono mjesto u narodnoj privredi
koje su mu dale sve zemlje, na zapadu i istoku.
Kad sam spomenuo da ne raspolaemo podacima o brojnom
stanju konica u naoj zemlji, onda na osnovi poznavanja
situacije tvrdim da danas imamo manje konica pela nego
smo ih imali prije drugog svjetskog rata. To je za pelarstvo,
a jo vie za poljoprivredu, porazna injenica.
itavog svog ivota pratio sam izlaganja svjetskih poznatih
biologa, entomologa, botaniara, kako je daleko vea korist
od pela u opraivanju poljoprivrednih kultura, voa i povra,
nego korist pelarima koju imaju od meda i voska.
Na upravo frapantan podatak o tome naiao sam u knjizi
Tihomira R. Jeftia: Rad sa velikim brojem konica. U
uvodu tog djela pisac citira direktora Poljoprivrednog odjela
drave Michigan (SAD) Maclntirea, koji je izvrsno ocijenio
vrijednost pela za opraivanje kad je rekao: Vrijednost
pela ne predstavljaju 1-2 milijuna dolara, koliko se na
godinu dobije od proizvedenog meda i voska, ve to ine onih
150 milijuna dolara koji se dobiju poveanjem proizvodnje,
kao rezultat opraivake djelatnosti ovog insekta prilikom
sakupljanja nektara i peluda.
O vrijednosti pela za opraivanje najrjeitije nam govori
stanje u naim vonjacima ove godine. Zbog dugotrajne kie
u travnju i svibnju, koja je upravo za vrijeme cvatnje voaka
trajala 6 tjedana, pele nisu mogle opraivati voe, pa ga ove
godine nemamo. Meutim, ira javnost ne zna zato nema
voa.
Kako su samo pelari upueni u opraivaku djelatnost
pela, ovdje bi bilo uzalud pisati o tome, ve bi pisati trebala
pelarska drutva i pojedini upueni pelari u dnevnoj tisku,
kako bi se ira javnost upoznala s vrlo korisnom opraivakom
djelatnou pela i znala je vie cijeniti.
Nedavno mi je priao prijatelj, koji se upravo vratio s
poslovnog puta iz Dalmacije, kako su tamonji pelari zabrinuti
za opstanak pelarstva. Pelari su uglavnom vremeni ljudi,
na izmaku ivota, a mladi ljudi, zaneseni dananjim tempom
ivota i iivljavanja, ne mare za pelarstvo. Prema ocjeni
dalmatinskih pelara, pelarstvo e u Dalmaciji izumrijeti.
U tom pogledu nije mnogo bolje ni u drugim dijelovima
nae domovine. Mlaih i mladih pelara vrlo je malo i na njima
e danas-sutra nae pelarstvo ostati. Pelarstvo e uskoro
biti koncentrirano u sve manje ruku. Zbog toga bi ovi mladi
pelari morali svim silama nastojati valjano izuiti pelarstvo,
kako bi ga odrali na korist buduih generacija.
Posebno opasna prijetnja dolazi danas naem pelarstvu
od sve vee upotrebe pesticida za zatitu bilja. Posljedice
upotrebe tih otrova u poljoprivrednoj proizvodnji, voarstvu
i povrarstvu, ne mogu se sagledati, ali se mogu nasluivati.
Do sada su s tim pesticidima mnogi pelari, pa i sam pisac,
imali gorko iskustvo i veliku materijalnu tetu. Pomo
nadlenih izostala je. Intervencije ostale bez odgovora. Ipak,
negdje na izvoru, u tvornicama pesticida, ima netko razuman
i upuen, jer na svakom omotu pie. Otrovan za pele, ali
dalje na putu od prodavaa do korisnika, poljoprivrednika,
nema ni kontrole, ni upozorenja ni savjesti. Poljoprivrednici
koriste obilno pesticide, pile granu na kojoj sjede, a da sami
zbog neupuenosti to ne znaju. I tako, gledajui povremeno
otrovane mrtve pele, pelarimo dalje.
Najvei je neprijatelj razvoju i napretku pelarstva neznanje,
koje sapinje velik broj naih pelara i dralaca pela. Samo
mali dio ita pelarsku literaturu i tako proiruje svoje znanje
o pelarstvu, dok drugi velik dio pelara, jednako kao i oni
draoci pela na selu, koji dre pele samo zato da i te stoke
ima na gospodarstvu, ne ita nita i o pelarstvu ne zna nita.
Kad ovjek vidi kako se pele dre, dok o uzgajanju nema ni
govora, bude mu ao tih pela i uzaludnog rasipanja pelinje
energije.
Upravo mi je teko iznijeti alostan podatak, ali, istini
za volju, primoran sam to uiniti. Naime, od desetak tisua
pelara u Hrvatskoj, na asopis Pela pretplaeno je 3000
pelara. Oni rijetki pojedinci kod nas, koji ivom i pisanom
rijeju nastoje iriti pelarsko znanje, jedini su luonoe
pelarske prosvjete, a oni kojima to treba ne mare za nju, to
vie, opiru se, da alost bude jo vea.
Ima i u svijetij i kod nas pelara koji pelare za zabavu ili
radi toga to su im pele drage. Takvih je malo. Velika veina
pelari zato da dohotkom od pela pobolja materijalno
stanje. Jednima to i polazi za rukom, no veina pelari slabo, s
nedovoljno znanja, zbog kojih se po prinosima meda nalazimo
meu posljednjima na evropskoj ljestvici.
Kod nas ima manji broj dobrih pelara koji su uspjeno
svladali i teoriju i praksu i pelarstvo smatraju zanatom koji
se moe jedino s velikom voljom, ljubavlju i strpljenjem
valjano nauiti nakon dugog niza godina. Kad ovjek to zna,
kako onda da primi izjavu nekog naivnog i dobronamjernog
ovjeka koji izjavljuje: Kad budem u penziji, bavit u se
pelarenjem. ovjek ne moe a da ne pomisli: Prekasno,
premalo ti vremena preostaje da dobro naui pelarenje.
Pelarima se esto preporuuju izvjesni radovi oko pela
koji su pogreni, jer nisu dovoljno ispitani, a ve sama
ispitivanja ne mogu dati pouzdane rezultate ako su vrena
tek na pojedinim pelcima. Rezultati ispitivanja pouzdani su
samo onda ako su vreni na veim skupinama.
Neznanje i zablude pogubne su za nae pelarstvo. Neznanje
se lako otkrije, zablude se tee prozru. Neke zablude iz kojih
potjeu loe preporuke proizvod su neosnovane tvrdnje dobrog
teoretiara. One nisu iskuane u praksi, ali zato vrlo uvjerljivo
djeluju; tko nije dovoljno nauio pelarstvo, lako ga odvedu
na krivi put. Zbog takvih zabluda nae se pelarstvo vrti u
zaaranom krugu.
Nemojmo ipak pomisliti kako smo mi posljednji pelari na
svijetu. Bilo je kod nas, ima i sad i bit e i ubudue sposobnih
pelara koji se mogu staviti uz bok najboljim praktiarima
svijeta. Zato moramo izjaviti da su mnoge loe preporuke
prevedene iz stranih pelarskih asopisa i objavljene u
naim pelarskim asopisima. Predaleko bi me dovelo da ih
spominjem, ali mogao bih ih spomenuti mnogo.
 Ipak, ovaj prikaz ne bi bio potpun kad se ne bih osvrnuo na
neke zablude i s nae strane. Spomenut u neke tee prirode.
Izjednaenje pelaca uoi glavne pae, stara je preivjela
preporuka, koju je praksa i vrijeme pregazilo. Oduzimanje
pela i legla najjaim pelcima uoi glavne pae bila bi
neoprostiva pogreka, zato to ni jedan pravi pelar nee nikad
uiniti niti drugima preporuiti. Slabiti treba najslabije pelce
i njihovim pelama i leglom pojaati srednje jake pelce koji
e, tako pojaani, dostii u razvoju najjae. Od preostalih
pela, legla i matice stvara se pomoni pelac.
U naoj pelarskoj literaturi nai ete preporuku za
osnivanje nukleusa prije bagremove pae. D aje to neozbiljna
stvar, reeno je malo prije. Stvaranje nukleusa prije bagremove
pae ima opravdanje samo onda kad iz neke konice u kojoj se
nalaze dva pelca uklanjamo jednu maticu i pelca spajamo.
U prijevodu iz inozemne literature nai emo preporuku kako
stare matice nije potrebno mijenjati. Takva naivna, amaterska
preporuka prua medvjeu uslugu naem pelarstvu, koje
ionako trpi goleme tete zbog starih istroenih matica, matica
trutua i lanih matica. Ako elimo povisiti produktivnost
pelaca, onda je to mogue samo s mladim maticama.
Staro miljenje o tome koliko pelinja zajednica potroi
meda na izgradnju 1 kg saa ne bi se smjelo vie pojavljivati u
naoj pelarskoj literaturi. Ne samo da na proizvodnju saa ne
potroi nita meda ve vosak jednostavno propada ako pelar
ne zna na koji e nain povisiti proizvodnju voska.
Zabluda je vjerovati da najvee prinose daju srednje jaki
pelci. To se naoko ini tako, iako nije tako. Ako potraimo
korijen toj pojavi i ako ga znalaki ispitamo, onda emo doi
do zakljuka da najvei prinos daju najjai pelci koji bi, kad
bismo ih na vrijeme pomogli da postignu maksimalni razvoj,
dali jo vie.
 Najvea konica razvoju naeg pelarstva, jesu bez sumnje
premale zimske zalihe, zbog kojih preko zime ih u rano
proljee ugine velik broj pelaca ih na oskudnoj zalihi vegetira
sve do unosa svjeeg nektara i peluda izvana.
Zabluda je vjerovati da su neke konice prevelike. Istina
je da se u naoj domovini nalazi najvei broj premalih
konica, ograniene zapremnine u kojima se ne mogu razviti
maksimalno jaki pelci, pa prema tome ni dobiti najvei
prinos.
Predaleko bi me odvelo nabrajanje pogrenih vjerovanja,
neloginih zakljuaka, arenilo pogleda na pelarsku
proizvodnju. Navest u jo samo jedan sluaj neloginosti iz
sovjetske pelarske literature. Ne pamtim vie u kojem su kraju
pelari naputah poloke jer su nastavljae davale daleko vee
prinose. Navedeni su u brojkama prinosi i jednog i drugog
sistema konica. Na kakve nas misli navodi ovakav neosnovan
zakljuak sovjetskih pelara? Nije ni logino ni mogue da
dva, po svemu jednaka pelca, s istim brojem okvira i istom
povrinom legla s jednako plodnim mladim maticama i na
jednakoj pai, smjeteni svaki u drugi sistem konice, daju
razliiti prinos meda. To vie to se ne govori o pojedinim
pelcima koji bi se mogli razlikovati po produktivnosti, ve o
velikom broju konica. Razlika je u tome to su poloke razvile
vie legla nego nastavljae, jer su imale na raspolaganju vie
plodinog prostora. Vie legla trai i vie meda, otuda i manji
prinosi poloke. Kad bi u poloki leglo bilo ogranieno na
isti broj okvira kao i u nastavljai, viak prinosa morao bi, po
zakljuku zdravog razuma, biti isti. Ne daje prinos konica,
ve pele i sposoban pelar koji njima rukovodi.
To su, eto, neke od najteih rana naeg pelarstva koje
moramo nastojati preboljeti. Nadam se da e u doglednoj
budunosti to i biti.
Pripreme
 PELINJA PAA

O medovitosti bilja vlada kod naroda i dobrog dijela

neupuenih pelara nepravilno miljenje. Misli se, naime, da
iz svega cvijea koje ljudsko oko vidi oko sebe kaplje med, a
pele ga trebaju samo prenijeti u konice. Ili, jo pogrenije, da
svaki grm ili pojedinano drvo predstavlja za pele neiscrpnu
pau. Meutim, stvari stoje drugaije.
Od sveukupnog bilja koje cvate rauna se da samo oko
200 vrsta prua pelama pau. Ali i to su jalove nade. Mnoge
vrste toga bilja ne predstavljaju neku vrijednu pau za pele.
Zato? Jednostavno zbog toga to tog bilja ima u neznatnim
koliinama ili ga pele uope ne posjeuju, jer u to vrijeme
kad ono cvate, pele nalaze izdaniju pau na nekom drugom
medovitijem bilju. Za svaku medonosnu biljku zna se koliko
postotka eera ima nektar to ga izluuju lijezde nektarije.
Ali i tu istraivai imaju neusklaena miljenja. Miljenja
istraivaa nisu usklaena ni u pogledu izdanosti nektara u
pojedinih medonosnih biljaka. Dok na primjer za faceliju, koja
se svagdje u svijetu naziva kraljicom medonosnog bilja, jedni
kau da hektar daje 1000 kg meda, drugi njezinu medovitost
procjenjuju samo na 300 kg po hektaru. Slina razliita
miljenja odnose se i na druge medonoe.
Sve bilje, vano za pelarstvo, dijelimo na tri skupine.
Prva skupina prua pelama samo nektar koji pele tek
prerauju u med, druga samo pelud, a trea skupina i jedno
i drugo.
U naim nizinskim krajevima imamo ove izrazito jae ili
glavne pae; vona, bagremova, kestenova i jesenska livadna.
Sve ostalo medonosno i peludno bilje ove pae dopunjuje.
 Od velike su vanosti za poticaj pelaca u proljetnom
razvoju najranije i rane proljetne pae, ako vrijeme omogui
da ih pele iskoriste. Najranije su: visibaba, drijen, vrba iva,
afran, lijeska, vrba bijela i mijakinja, koja vrlo dugo cvate.
Spomenute biljke cvatu ve u veljai, ako vrijeme dopusti.
Hladno vrijeme njihovu cvatnju odgodi, pa tada cvatu kasnije.
Moemo ih nazvati prethodnicama proljetne pae.
Jau proljetnu pau sainjavaju sve vrste voaka. Najranije
poinju cvasti kajsije, zatim ljive i trenje i napokon jabuke
i kruke. Najvei postotak eera u nektaru imaju trenje
i jabuke, oko 24 posto, pa ih zbog toga pele i najbolje
posjeuju.
U isto vrijeme s vokama cvatu i neke druge medonoe,
meu kojima su u veim koliinama zastupljene i najvrednije:
crvena i pjegava mrtva kopriva, maslaak i smiljka.
Prinosom spomenutih medonoa, a napose paom na
vokama, mogu se za povoljnog vremena napuniti medita. U
to doba godine cvatu jo i mnoge druge biljke koje dopunjuju
pelinju pau. Neke od njih nalazimo u veim koliinama a
neke u malim. To su: gladu jari, plunjak ljekoviti, kozja krv,
jaglac, umarica sasa, dobriica obina, gorocvijet proljetni,
likovac obini, guarka, estoslavica, podbjel, crni trn,
kukurijek, joha ili jala, smrekua, topola bijela, brijest, javor,
tisa, ljubiica, mauhica, tulipan vrtni i druge.
Izmeu vone i bagremove pae, u mjesecima travnju i
svibnju, javlja se vei broj medonosnog i peludnog bilja, od
kojeg je neko vrlo medonosno, a vei dio dopunjuje pelinju
pau. Nabrojit u i neke vrednije: grahorica, alfija livadna,
ribiz, divlji kesten, mak, glog, kalina itd.
Po izdanosti najvrednija je bagremova paa, ako bagrem
nalazimo u to veoj koliini na to manjem kompleksu
zemljita. Na brdovitim terenima daje dulju pau nego u nizini.
I sastav zemljita odluuje o izdanosti medenja bagrema.
Pisac je imao najvei prinos uz maarsku granicu, na starim
drvoredima bagrema, koji se nalaze uz eljezniku prugu,
zapadno od ekenjea.
Poslije bagremove pae pele nalaze neku pau na ovom
bilju: majina duica, kineski bagrem, zanovijet, kupina,
striak, osjak, krastavci, pajasen, katalpa, seradela ili ptija
stopa, rezeda, luk, bob, sljez, goruica poljska, razliak
modri, facelija itd. U to vrijeme poinju cvjetati lipe, od kojih
dobivamo obilno peluda, ali meda gotovo nikad. Lipov cvijet
ima plitke aice, pa ako lipa i izlui neto nektara, to sunce i
vjetar sasue prije nego ga pele uspiju pokupiti.
Za itavo vrijeme svog pelarenja, mogu ipak rei, jednom
sam vrcao lipov med u manjoj koliini. Bilo je to godine 1924,
kad je za vrijeme cvatnje lipe bilo teko, oblano i mirno
vrijeme. Med je imao osobito fin okus, a bio je utozelenkaste
boje.
U narodu postoji od nekada vjerovanje da je lipov med
najljekovitiji. Kako narod, a i mnogi pelari, ne znaju da lipa
kod nas ne medi, potroai e pod lipov med preuzeti sav
onaj med koji pele sakupe za vrijeme cvatnje lipe, jer uistinu
mirie na lipu, zbog lipovog peluda u konici od kojeg med
dobije lipov miris.
U polovici lipnja poinje paa pitomog kestena koji dugo
cvate, gotovo 4 tjedna, jer kestena ima ranog, srednjeg i
kasnog. Pojedinana, po vinogradima razbacana stabla, ne
daju izrazito kestenov med, ni u veoj koliini, ali medita
mogu u to vrijeme biti dopunjena prinosom s grahorice,
seradele, bijele djeteline i tikava ili bua, kojih se jo nalazi u
manjim koliinama.
 Kad se pelinjak smjesti blizu kestenove ume, prinos
moe biti vrlo dobar, a pelar moe dobiti izrazito gorak ali
zato vrlo ljekovit kestenov med, koji se posljednjih godina
sve vie trai. Toplo suho vrijeme pogoduje medenju kestena.
Uz med, kesten daje i vrlo mnogo peluda, vie nego bilo koja
druga paa.
Poslije kestena, dobru pau za pele moe dati zlatoipka
koja dobro medi za suhog i toplog vremena. Zlatoipka raste
na neobradivim povrinama zemlje, uz rijeke i potoke. Poslije
kestena u srpnju cvate i draljika ili kokotac, koji nalazimo
na neobraenim povrinama i suhim terenima. Dobro medi
i za sue. U ovo vrijeme cvate jo pajasen, pelinja ljubica,
krastavci i bijela djetelina, koja cvate preko cijele pane
sezone i uvijek medi, pa i za vrijeme sue. Istovremeno cvate
crvena djetelina i lucerna drugog otkosa, koje pele mogu
bolje iskoristiti, jer zbog sue imaju plie cvjetne aice. U
srpnju dopunsku pau sainjavaju jo sljez ljekoviti, ubar
vrtni, metvica poljska, suncokret, divizma i druge biljke.
Glavnu jesensku pau predstavljaju livade drugog otkosa.
U otavama su zastupljene brojne medonosne i peludne biljke,
ali ipak glavni prinos daju: bijela djetelina, uta djetelina ili
smiljka te tikve, koje se danas siju na malim povrinama.
U povoljnim vremenskim uvjetima, ova posljednja paa
moe osigurati dovoljnu zimnicu pelama, a i pelaru dati
neki viak.
Od nektara sveukupnog bilja, pele prerauju med koji
zovemo cvjetni; odnosno prema porijeklu: voni, bagremov,
kestenov, livadni itd.
Osim ovih vrsta meda, pele sakupljaju i druge vrste slatkih
tvari, koje zovemo medljika ili medun, a pele ih nalaze u
hrastovim umama i, najvie, u jelovim umama Gorskog
kotara. Medljiku proizvode uenci koji siu slatki sok drveta
pa ga zatim isputaju na zadak. Slatka tekuina kaplje po liu
i pele je sakupljaju. To je med ivotinjskog porijekla, vrlo
pogibeljan za zimovanje pela jer je teko probavljiv, ali ga
cijene inozemni kupci jer se, zbog tamne boje, ne da patvoriti
i jer sadri u sebi eljeza.
Osim spomenutog medonosnog i peludnog bilja, koje
nalazimo u nizinskim krajevima nae zemlje, imamo na
jugu drugu medonosnu floru od koje se dobivaju vrlo dobre
aromatine vrste meda. To su: rumarin, kadulja, lavanda i
vrijesak. Kad zamede, daju bogate prinose.
Na kraju ovog ogranienog prikaza pelinje pae kod nas,
moram spomenuti da smo iz popisa najmedonosnijeg bilja
morali brisati nekoliko glavnih medonoa zbog toga to
ih poljoprivrednici radi nerentabilnosti nee uzgajati. To su:
inkarnatka, uljana repica, suncokret, heljda i bue ili tikve.
Ove posljednje ne siju se zbog pomanjkanja radne snage na
selu. Nestao je i bijeli bosiljak, jer se strnita odmah iza etve
zaoravaju.

KOJA JE KONICA NAJBOLJA

Izmeu dva svjetska rata u naoj pelarskoj tampi vodile

su se une rasprave o tome koja je konica najbolja. Jedni su
zagovarali nastavljau jednakih okvira u ploditu i meditu
Zanderove mjere okvira od 40 x 20 cm, kakvu je konicu i
okvir propagirao pokojni Antonioli, drugi su se ivo zalagali
za kongresovke s jednakim okvirima u ploditu i meditu od
40 x 25 cm, trei su proglaavali za najbolju Dadant-Blattovu
nastavljau s okvirima od 42 x 27 cm i poluokvirima u meditu,
etvrti Boconadijevu poloku sa 20 okvira 40 x 34 cm, a peti
Mruljinu zadrugarku sa 20 okvira 40 x 40 cm, da joj malo
kasnije okrenu lea.
Tada se vjerovalo, a to se vjerovanje i uno branilo, da od
sistema ili tipa konica ovisi uspjeh u pelarenju. No ne samo
da se branio odreeni sistem ili tip konice, ve se polagala
velika vanost tome, hoe li okviri biti nekoliko centimetara
ui ili iri, vii ili nii.
Trebalo je da proe vie decenija dok su pelari doli do
spoznaje da uspjeh u pelarenju ne zavisi o konici, ve o
nainu rada, odnosno, o vjetini samog pelara. Vjet e pelar
konicom bilo kojeg sistema postii praktino jednaki prinos
meda. Razlike moe biti samo u lakoj ili teoj manipulaciji,
ili neto manjem ili neto veem utroku vremena.
Meutim, priblino jednak prinos meda moe se postii
samo konicama koje se dadu neogranieno proirivati. U
takvim se konicama moe primijeniti dvomatini nain
pelarenja i postii maksimalni prinosi meda.
Svaki sistem konica ima svoje dobre i loe strane. Koji god
pelar nije radio svim sistemima konica, ne moe donijeti
objektivan sud o praktinosti ili nepraktinosti pojedinog
sistema. Nakon toga moemo rei da idealne konice nema,
niti e je ikada biti. Moramo se zadovoljiti onom konicom
koju imamo, i prilagoditi je novim oblicima proizvodnje.
 PROLJETNI RADOVI NA PELINJAKU

Poetak razvoja pelca

Prvo razdoblje zimovanja pela zovemo razdoblje potpunog
mirovanja. Ovamo ukljuujemo listopad, studeni, prosinac i
polovicu sijenja.
U drugoj polovici ili pod kraj sijenja poinje matica nesti
bez obzira na prilike vani. U poetku nese tek po nekoliko
jajaaca na dan, a kad joj dozore jajaca zbog hrane koju dobiva
od mladih pela, sve vie i vie. Od toga doba poinje drugi
dio zimovanja pela koji zovemo buenje na novi ivot.
Rekli smo ranije, da je pelama potreban pelud koji je
jednako vana materija u ivotu i razvoju pelca kao i med.
Meutim, prva generacija pela izvali se u svakoj konici
zahvaljujui masnom tijelu. Ono je nastalo u zatku zimskih
pela od uivanja peluda prole jeseni. Kad ovo masno tijelo
bude istroeno na ishranu legla, pele posiu za peludom koji
su prolog ljeta sakupile i konzervirale s medom u stanice saa.
Kad i ova zaliha bude utroena, razvoj legla prestane i ne ob
navlja se sve dotle dok pele ne ponu iz prirode unositi svje
pelud. To biva onda kad je pelac uao u zimu s oskudnim
zalihama peluda.
Da se pelac moe ve od mjeseca sijenja nesmetano
razvijati, potrebna mu je vea koliina peluda, tri do etiri
puna okvira. Toliku koliinu peluda mogu sakupiti samo jaki
pelci.
 Na razvoj legla pelac troi i vie hrane; u sijenju dvostruko
vie nego u prolom mjesecu. Pelinje leglo treba za svoj
razvoj toplinu od 35 C, a to se postie troenjem hrane. Sto
se leglo vie iri, to pele moraju grijati i vei prostor i tako
troiti sve vie hrane. Koliko god je velik obujam zimskog
klupka pelca, pele moraju stvoriti jednaku toplinu. Iz tog
saznanja izlazi da e slabiji pelac, s manjim opsegom zimskog
klupka, potroiti preko zime razmjerno vie hrane od pelca
s mnogo pela. Jer svaka pojedina pela slabijeg pelca mora
proizvesti vie topline, pa prema tome potroiti i vie hrane.
Ako na primjer jedan pelac koji zimi ima 1 kg ili oko 10.000
pela potroi u odreenom roku 1 kg hrane, onda jai pelac
sa 2 kg ili 20.000 pela ne potroi 2 kg hrane, ve samo 1,5
kg. Eto, tako se mora shvatiti ona rije razmjerno vie.
Budui da u slabijem pelcu svaka pojedina pela troi vie
hrane nego svaka pojedina pela u jakom pelcu, to e slabiji
pelac osjeati potrebu za proistom prije negoli jak pelac.
Ne dopusti li vrijeme da pele izau na proisni izlet, dolazi
opasnost od proljeva, koji za svakog pelca zimi znai smrt.
Eto, i ta injenica govori u prilog tvrdnji da su samo jaki
pelci sposobni da odolijevaju svakojakim nedaama.
Pele ne troe svake zime jednaku koliinu hrane. Potroak
hrane nije jednak ni svakog mjeseca. Potronja hrane zavisi
o vremenskim prilikama. to temperatura pada nie, to je i
potroak hrane vei, jer pele moraju vie loiti, tj. troiti
vie meda koji pelama slui kao gorivo za odravanje topline.
Za umjerene zime potroak hrane je manji. Za blage zime pele
troe mnogo hrane, jer esto izlijeu iz konice i rano ponu
 razvoj legla. Za sve vrijeme razvoja legla nije svejedno koliki
je prostor u konici koji pele moraju grijati, a nije svejedno
ni to kako je graena konica i od kakvog materijala.
Jak pelac mora imati u zimi oko 3 kg pela, srednji oko 2
kg, a slab pelac ili onaj u zvonolikoj pletari oko 1 kg.
Zimska potronja hrane, rekli smo, varira prema
vremenskim prilikama. Ipak, evo priblinog rauna
koliko potroi hrane preko zimskog razdoblja jak pelac
u nepovoljnim uvjetima.
U mjesecu listopadu, koji je, to se tie mirovanja pela,
najlabilniji, jak pelac potroi oko 2 kg. U studenom oko 1 kg,
u prosincu oko 1 kg, u sijenju oko 1,5 kg, u veljai dvostruko
vie, oko 3 kg, u oujku oko 4 kg, a u travnju oko 5 kg. Ukupno
oko 17 kg. Najvei potroak hrane otpada na mjesec svibanj,
jer je u tom mjesecu najjai razvoj pelca. Ako je svibanj
kiovit i hladan, onda je za prehranu pela i razvoj legla
potrebno daljnjih 10 kg meda. Ako je pak povoljno vrijeme i
dobra paa, pele e tu potrebu namiriti prinosom izvana.
Ima zima kad su uvjeti zimovanja tako povoljni da pele
potroe neznatne koliine hrane. No kako pelar nikad ne moe
predvidjeti kakva e biti zima, potrebno je da se pelama ostavi
toliko hrane koliko one troe u najnepovoljnijim uvjetima. Sav
preostali med nai e se pelaru u prvom proljetnom vrcanju.
Iz prednjeg izlaganja pelar saznaje da ni preotre zime,
jednako kao ni blage, nisu povoljne za zimovanje pela, s
obzirom na potroak hrane. Potrebno je onda znati kakve su
zimske temperature na sjeveru nae zemlje najpovoljnije za
zimovanje pela. To su temperature od 0 do 5 C.
A sad da itaoce upoznam kako su se pele ponaale na
temperaturi od -32 C, kakva je bila zima godine 1928./29.
Kad sam stupio u pelinjak (paviljon), um pela bio je jak
kao usred ljeta. Pele su jako loile. Te zime poginulo je na
tisue pelaca.

Proisni izlet pela

Svaki pelar prieljkuje da u zimskom razdoblju budu
2-3 dana toliko topla da se pele mogu proistiti. Ako se to
ostvari, onda su i izgledi za dobro prezimljenje pela osigu
rani. Poneke zime pele ne mogu iz konice ni po 3-4 mjeseca,
ali takve zime, iako su rjee, ostavljaju i svoje tragove na
pelinjaku. Dosta pelaca dobije proljev, redovito oni slabiji.
Pele uprljaju izmetinama proelja konica, poletaljke, sae
i okvire u konici, a i gubici su neminovni.
U prosjenim zimama proisni izleti pela teku normalno.
Ako lijepog sunanog dana toplomjer pokae u hladu vie od
12 C, pele e izlijetati napolje da se proiste, ako za to nisu
imale zgode ranije. Ako neki pelci ne izlaze na proisni izlet,
oni nemaju za to potrebe. Takvi pelci obino su i brojano
jai, a i zimuju na zdravom i dobro probavljivom medu, a
potroe i razmjerno manje hrane. Ako je za vrijeme proisnog
izleta pela vani snijeg, potrebno je na to vei prostor ispred
pelinjaka prostrijeti slamu, piljevinu ili slian materijal, ako
je to mogue, kako pele ne bi sjedale na hladan snijeg. Koja
god sjedne na snijeg, ukoi se i ugine. Pelar e ovom prilikom
samo promatrati izlijetanje i vladanje pela na poletaljci. Opazi
li da na nekoj poletaljci pele nemirno puu kao da neto trae
i tuno bruje, znak je da u konici neto nije u redu. Najee
je u takvom pelcu uginula matica, ali kako jo nije dovoljno
toplo da se otvara konica, to e pelar svaku ovakvu ili slinu
pojavu pribiljeiti, kako bi na prvom toplijem danu pregledao
pelca i ukazao mu pomo.
Prvi proljetni pregled
im u proljee prvi put dopusti vrijeme, a to e biti kad
se iva u toplomjeru digne iznad 15 C u hladu, obavit emo
prvi pregled pelaca. Pregled pelaca obavljat emo mirno i
brzo, kako se ne bi prehladilo leglo, koje je vrlo osjetljivo
na hladnou. Prije otvaranja konice pelar mora imati pri
ruci sav potreban alat: okvirnjau, pelarski no za otvaranje
konica, pelarski eir, guje pero i dimilicu, koju e pri
prvom pregledu samo u nudi upotrebljavati. Kad pregledava
pelce, pelar treba da provjeri: ima li pelac maticu i kakva
je, ima li meda i koliko, i kakva je brojana snaga pelca. Da se
uvjerimo da pelac ima maticu, pogledat emo leglo. Ako ima
legla, znak je da ima i maticu, a ako je ono zbijeno i pravilno
poklopljeno, znak je daje matica dobra. Jak pelac zaposjeda
na kraju oujka 120-150 dnP saa. Srednje jak pelac oko 80-
100, a manje od toga otpada na slabe ili pomone pelce.
Pri pregledu pelaca oistit emo podnjau konica, ako je
toliko toplo da se to moe uiniti. Iz konice trebamo ukloniti
staro i pljesnivo sae, a ako se pelac nalazi u konici vee
zapremine, kao to je poloka, trebamo mu pregradnom
daskom stegnuti prostor na onoliko okvira koliko ih gusto
zaposjeda pelama. Sad pelac mora, radi dosta razvijenog
legla, grijati i vei prostor nego za vrijeme zimskog mirovanja,
kad grije samo svoje zimsko klupko.
Da bi nam se pelac u proljee bre razvio, stegnut emo
ga pregradom (ispod koje mogu prolaziti pele) na onoliko
okvira koliko ima legla. Ostali okviri s medom dolaze iza
pregrade i postepeno se dodaju leglu. To je stari i prokuani
nain.
Ako se prilikom pregleda u nekom pelcu opazi sae
uprljano pelinjim izmetinama, znak je da pelac ima loiju
hranu, da je trebao izii na proisni izlet, ali radi zime nije
mogao, ve je ienje obavio u samoj konici. Jednom rijei,
dobio je proljev. Pelcu koji je pokazao znakove proljeva,
bez obzira koliko ima hrane u konici, dodamo pred veer,
ako je toliko toplo da pele mogu izlijetati, po jednu litru
razrijeenog meda ili sirupa u mlakom stanju, kako bi pele
proistile crijeva.
Sve to smo prilikom prvog pregleda pojedinog pelca
pronali, valja unijeti u biljeke koje vodimo za svakog
pelca. Nakon toga treba razmisliti kako u pojedinom sluaju
moemo pomoi. Najea pelareva pomo sastoji se u
dodavanju rezervnih matica pelcima koji su preko zime os
tali bez matice, koji imaju staru, istroenu maticu ili lane
matice. Osvrnut emo se na takve posebne sluajeve redom.

Bezmatak
Ako pri prvom proljetnom pregledu pelca ne naemo
u konici ni maticu ni leglo, a pele obilaze po poletaljci i
elu konice kao da neto trae, tuno brujei, pelac je bez
matice.
Bezmaci su esta pojava na pelinjacima gdje pelar ne
vodi dovoljno rauna o starosti matica i uzimljuje pelce sa
starim maticama. Zbog njih i poetnika koji jo nisu upueni
u pelarenje, potrebno je i pisati o bezmacima i drugim nezgo
dama u vezi s maticama. Za one pelare poetnike koji e se
pridravati naina pelarenja iznesenog u ovoj knjizi, takve e
brige ubudue otpasti.
Vrlo se rijetko dogaa da i neka mlada matica preko zime
ugine. Moda ju je prilikom uzimljenja pelca i sam pelar
negdje okvirom prignjeio, a da to nije ni znao.
 Ako je bezmatak brojano jak i s dovoljno meda, a osim
toga ako raspolaemo rezervnim maticama, dodamo mu
maticu. Ako matica u rezervi nemamo, to se u pravilu ne
bi smjelo dogoditi ni na jednom pelinjaku, ili ako je pelac
slabiji, pripojimo ga drugom pelcu.

Matica trutovnjaa
Naemo li u nekom pelcu po sau razbacano leglo s
ispupenim stanicama, a u konici pronaemo maticu, onda
je to matica trutovnjaa. Ona je istroila iz sjemenske kesice
(spermateke) trutovsko sjeme (spermatozoide) koje je primila
od trutova prilikom sparivanja, pa sada nese neoploena jajaca
iz kojih se razvijaju samo trutovi. Kako matica nese jajaca u
radilike stanice, to se u njima razvijaju sitni trutovi. Pelac
s takvom maticom osuen je na propast, jer se ne obnavlja
pelama radilicama. Takvu emo maticu ukloniti iz konice, a
pelcu dodati rezervnu maticu, ukoliko ve pelac nije previe
oslabio. Pelar nikad nema rauna spaavati slabog pelca,
ve je najprobitanije pripojiti ga susjednom jaem pelcu.

Lane matice
Lane matice ili nadrimatice, nazovimatice, kako ih pelari
u naoj zemlji u raznim krajevima nazivaju razliitim imenima,
obine su pele radilice. One se javljaju kad je pelac dulje
vremena bez matice i legla i kad ima obilne zalihe peluda
i mladih pela, radilica, koje su pune hrane, a nemaju to
othranjivati. U takvim se prilikama, radi fizioloke potrebe
otereenja tijela, razvijaju u jednog dijela mlaih pela jaj
nici, koji su inae, do stanovite mjere, pelama radilicama
zakrljali. One ponu nesti jajaca iz kojih se razviju, naravno,
28
samo trutovi. Djelovanje lanih matica lako se raspoznaje i po
tome to nesu jajaca nepravilno, po vie u jednu stanicu i uz
postranu stijenku stanice, a rijetko na dnu. Broj lanih matica
je neodreen, a moe ih biti mnogo.
Ako je pelac s lanim maticama jo dovoljno jak, to
je rjei sluaj, te ako je opskrbljen i medom, pa ga je teta
spojiti, a imamo i rezervnu maticu, spasit emo ga na ovaj
nain: iz konice izvadimo sve okvire sa pelama i leglom
lanih matica i odnesemo ih to dalje od pelinjaka. Zatim na
kakvu oveu plahtu ili karton otresemo pele sa svih okvira.
Prazne okvire i one s medom vratimo u konicu, dok zanesene
okvire s ispupenim leglom lanih matica irokom viljukom
za otklapanje meda prijeemo s obje strane i odreemo
trutovskim kukuljicama glave. Zatim jo otresemo okvire
i izbacimo iz saa leglo koje smo otetili, pa takve okvire
damo po jedan ostalim pelcima da ih poiste. Na taj smo
nain spasili sae koje su nam lane matice svojim nesenjem
unakazile. Sve pele iz pelca s lanim maticama istresli smo
na plahtu ili karton zbog toga to se pretpostavlja da one mlae
pele koje poinju nesenje neoploenih jajaaca ne izlaze iz
konice, pak se u nju ne znaju vratiti. ini se da ta pretpo
stavka i nije samo pretpostavka, jer na taj nain uspijevamo
normalizirati pelca s lanim maticama. No moda vei efekt
u normalizaciji pelca pridonosi ova druga mjera, koju sad
trebamo provesti. To je dodavanje najmanje dva okvira legla
koje izlazi, a koje smo uzeli od nekog drugog pelca i dodali
u sredinu konice saniranog pelca. Tek nakon 8 dana, kad se
prilian broj mladih pela izvalio, dodajemo pelcu rezervnu
maticu u obinom kavezu.
Ako su lane matice u pelcu zauzele velikog maha, a mi
to nismo na vrijeme opazili, saniranje je takvog pelca tee.
Postupak je isti kao to je naprijed spomenuto, ali takvom
pelcu trebamo dodati vie okvira poklopljenog legla koje
izlazi.
Na kraju se namee pitanje ima li spaavanje pelaca sa
starim istroenim maticama trutovnjaama i lanim maticama
uope ekonomskog opravdanja. Iskusan pelar to i nee
pokuati. On e takve pelce likvidirati, to vie to e u
bliskom vremenu lako doi do novih pelaca razrojavanjem,
o emu na drugom mjestu.
Poetnik pelar, koji ima samo nekoliko konica pela i koji
za ivot svakog pelca strepi, te koji bi likvidacijom jednog
pelca doivio preteak gubitak, moe opisanim nainom
spasiti takve pelce.

Dodavanje matice bezmatku

Dodavanje matice bezmatku u proljee, kad u konici nema
nikakva legla, uspjeno se vri pomou obinih kaveza. To
emo raditi onda kad je matica nedavno nestala, a u konici
ima dosta mladih pela. Ako je pelac, meutim, bio due
vremena bez matice, te su u pelcu samo stare pele, uspjeh
dodavanja nije siguran. Stare pele teko primaju dodanu mati
cu, jer nemaju potrebu ni za maticom ni za podmlatkom, koji
vie ne mogu uzgojiti. Stare pele vie ne proizvode mlije
kojom bi hranile maticu i othranjivale podmladak, jer su im
lijezde za izluivanje mlijei prestale djelovati. Maticu i
podmladak ele i trae mlade pele, prema svojim prirodnim
potrebama.
Da takav pelac primi dodanu maticu, potrebno mu
je prethodno dodati od drugih pelaca nekoliko okvira
poklopljenog legla, a kad dio mladih pela iz dodanog
poklopljenog legla izae, dodamo maticu u kavezu. Maticu
30
prilikom hvatanja ne valja uhvatiti za zadak, jer se mogu
povrijediti unutarnji njeni organi, nego za krila i oprezno
pustiti u kavez.
Kad pelcu dodajemo maticu, izvadimo iz sredita konice
okvir u kojem ispod satonoe noem izreemo toliki komadi
saa da u nastali otvor tijesno pristaje kavez. Otvor na kavezu,
umjesto epom, zatvorimo komadiem satne osnove ili pa
pira, koji e pele progristi i maticu osloboditi.

Spajanje pelaca
Budui da se pele svake konice po neemu raspoznavaju,
potrebno je prije svakog spajanja pelaca poduzeti izvjesne
mjere kako ne bi dolo do meusobne borbe izmeu pela
dvaju spojenih pelaca, kod ega se mnogo pela borbom
uniti.
U praksi se odavna pelcima koje namjeravamo spajati
daje dan prije spajanja jednak miris. Do nedavna se, naime,
vjerovalo da svaki pelac ima svoj poseban miris po kojem
se pele meusobno poznaju. Pelari praktiari to vjeruju i
danas, ali znanstvenici kau da nije tako.
Zbog tog posebnog mirisa svake konice ima vie naina
koje u spajanju pelaca moemo uspjeno primijeniti.
Prvi nain: oba pelca dobe neki novi miris, radi ega se
dan prije spajanja stavlja na podnicu obiju konica po grudica
naftalina, ili u svaku konicu pola glavice crvenog luka.
Drugi, bri nain za neposredno spajanje: jednog i drugog
pelca dobro poprskamo ekstraktom koji priredimo od 96%
pirita (alkohola), u kojem smo prethodno nekoliko dana
kvasili lie pelinje ljubice i pele odmah spojimo.
Trei nain posrednog spajanja: izmeu dva pelca
umetnemo gustu ianu mreu ili novinski papir. Jedno i
drugo slui tome da se pele zblie. Obadva su naina dobra.
Kroz ianu mreu pele dou u dodir i osjeaju se kao jedan
pelac, a novinski papir pele progrizu i same se spoje.
Prije spajanja uvijek emo ukloniti loiju maticu, ako
naime spajamo dva pelca s maticama, a pripojit emo uvijek
slabijeg pelca jaemu. Pri spajanju pelaca obavezno je
prihranjivanje, jer su i pele miroljubivije kad su site. Spajanje
pelaca treba uvijek obaviti pred no.

Hranjenje pelaca u rano proljee

Ima pelara amatera, nedoraslih ovom pozivu, koji u jesen
izvrcaju previe meda, a onda preko zime i ranog proljea
prihranjuju pelce. Kako se s takvom praksom ne slaem, niti
bih je mogao nekom preporuiti, to ni ovi reci ne bi osvanuli
u ovoj knjizi da nisam imao na umu poetnika pelara koji je
moda doao do pelaca s oskudnim zalihama hrane, a zbog
neupuenosti ne zna kako bi ih preko zime odrao u ivotu.
Zbog takvih i piem ove retke.
Kad pelci preko zime ostanu bez hrane, mogu se odrati
u ivotu jedino hranom prireenom od meda i eera u prahu;
to su tzv. mednoeerne pogae. One se prireuju ovako: u
usitnjen ili mljeveni eer ulijeva se ugrijani med i mijesi u
tijesto koje ne smije biti previe mekano, da se raspuzi. eer
se dodaje dok tijesto ne bude dovoljno tvrdo. Takvo tijesto
valja dobro mijesiti i razvaljati u pogae debele 1 cm, koje
mogu teiti pola kilograma do kilogram hrane, ve prema
veliini prostora u konici iznad okvira.
eernomedne pogae dodaju se pelama tako da se
iznad satonoe okvira prostre gaza, a na ovu pogaa. Gaza
ili neto slino, propusno, stavlja se zato da dijelovi pogae
ne propadaju meu ulice saa i ne padaju na podnicu, gdje
32
bi ostali neiskoriteni. Pogaa od kilograma moe potrajati ja
kom pelcu zimi 3 tjedna, zatim valja na vrijeme dodati drugu
pogau.
Pelci se mogu na taj nain odravati preko zime i ranog
proljea na ivotu, sve dotle dok ne nastane toplije vrijeme, da
pele mogu uzimati tekuu hranu.
Pele dodanu im hranu, vodom razrijeen med ili sirup,
moraju preraivati i suvinu vodu isparavanjem izluiti iz
hrane. Za hladnih dana, kad pele radi niske temperature ne
izlijeu, ne mogu uzimati tekuu hranu. Pele hranimo medom
ili eerom. Med razrjeujemo s neto tople vode, dok eer
otopimo u vreloj vodi. Na 1 kg eera uzima se u proljee 1
litra vode. Hrana se daje pelcima uvijek u toplom stanju i
uvijek naveer.
Za dodavanje hrane pelama u tekuem stanju slue nam
hranilice kojih ima raznih vrsta. Jedne koje se nalaze uvijek u
konici ili na njoj, te one koje se uvlae na leto u nastavljae
ili otraga u lisnjae. U konici se uvijek nalazi lesonitna
hranilica koja zauzima treinu ili polovicu okvira, a ostali
prostor okvira ispunjenje satinom.
Za poloke je vrlo praktina hranilica koja istovremeno ima
tri namjene: pregradna daska, hranilica i okvir graevnjak.
Za sve tipove konica nastavljaa, dobro slui hranilica
pod poklopcem.
Za hranjenje pelaca odozdo, na podnici konice, slui
obina hranilica s bocom. Ta se hranilica mora svakog jutra
uklanjati iz konice, to vrijedi za rano proljetno i jesensko
prihranjivanje kad nema pae, te kad bi se neopreznim
prihranjivanjem mogla izazvati tuica. Ova hranilica obino
slui za prihranjivanje pelaca odreenih za rojenje, kao to
su pletare.
 Pregrada, hranilica i okvir graevnjak
u jednom komadu za poloke

Hranilica pod poklopcem za nastavljae

Proljetno podraajno prihranjivanje

Podraajno prihranjivanje pela ima svrhu da se pelci do
proljetne glavne pae pelama toliko ojaaju da je mogu to
bolje iskoristiti, odnosno da nam se pelci odreeni za rojenje
to prije roje.
34
 Podraajno prihranjivanje ima smisla i uspjeha jedino ako
nam pelci koje prihranjujemo imaju dovoljno hrane, mladu
i plodnu maticu i ako su pelama brojano jaki. Ako pelci
spomenute prednosti nemaju, ako su na kraju s hranom, sa
starim maticama i brojano slabi, svaki pokuaj podraajnog
prihranjivanja bit e uzaludan i promaen. Podraajnim
prihranjivanjem pelac dobiva svakog dana izvjesnu koliinu
tekue hrane. Ta hrana utjee na neprekidno i pojaano nesenje
matice i onda kad priliv hrane izvana popusti ili i sasvim
prestane. Kad priliv hrane izvana sasvim prestane, a to biva za
hladnih i kiovitih dana u proljee, onda obrok podraajnog
prihranjivanja trebamo udvostruiti.
Podraajnim prihranjivanjem trebamo poeti u pravo
vrijeme ako njime elimo postii svrhu. Ako proljetnu glavnu
pau oekujemo na primjer 20. svibnja, onda sa Podraajnim
prihranjivanjem treba poeti 20. oujka, tj. dva mjeseca ranije.
Tako emo na vrijeme dobiti pele koje e na glavnoj pai biti
sabiraice. Podraajno prihranjivanje ima najvie uspjeha ako
pelce prihranjujemo medom, peludom i razblaenim toplim
svjeim mlijekom. Pelca prihranjujemo svakog dana pred
veer, toplim obrocima od 3 dcl. Za bezizletnih dana taj se
obrok podvostrui. Pelce prihranjujemo tako mjesec dana, a
one odreene za rojenje sve do izlaska prvog roja.

Napajalite za pele
Ve za prvih toplih dana mjeseca oujka potrebno je na
10-15 metara od pelinjaka postaviti pojilo za pele, kako
se pele ne bi topile na koritima za ivad. No ne samo to,
ve su pele i nepoeljne u tuim dvoritima. Ako, naime,
mlada patka ili guska proguta pelu koja e je u jednjaku
ubosti, ona e se uguiti. To izaziva pritube susjeda, koje
su i opravdane. Zato e svaki uviavan pelar nastojati da
pele privue na pojilo na svom pelinjaku. Pele se za ranog
proljea namame na pojilo medom kojim premaemo dasku
na koju pele sjedaju. Ima raznih oblika napajalita. U tu
svrhu dobro slui neka neupotrebljiva bavica, postavljena
na kakvu klupu. Iz bavice voda treba stalno kapati na koso
poloenu i ljebovima iaranu dasku. Zatim mogu posluiti
obini kopanji izdubljeni od jednog komada mekog drveta ili
sastavljeni od dasaka. Da se pele ne utapaju, na vodi pliva
drvena reetka na koju pele sjedaju.
Ima napajalita ureenih i na drukiji nain da se pele ne
utapaju u vodi, a to je onaj nain na principu zraka. Boca ili
kantica s vodom preokrene se i grljkom zaroni u plitku posudu
punu vode, te koliko vode pele odnesu, toliko iz boce ili
kantice dotee. Jasno je da se takva napajalita s ogranienom
koliinom vode moraju imati na brizi, kako voda pelama
nikad ne bi pomanjkala. U napajalitima gdje voda dulje vre
mena stoji, potrebno je vodu mijenjati. A da se ne kvari, vodi
emo dodavati i neto kuhinjske soli.
Pelar mora voditi rauna na kojem e mjestu postaviti
napajalite za pele. Ne mora pritom paziti na ljepi izgled
pelinjaka, to pelari esto ine, ve ga treba postavti na onu
stranu pelinjaka na kojoj je izlet pela najjai.

Za poetnike i amatere
Sve to je o proljetnom razvoju pelaca do sada napisano,
svi radovi i pomaganja pelara, napisano je za poetnike pe
lare i pelare amatere koji pelare s manjim brojem konica,
koji imaju dovoljno slobodnog vremena i pele su im pri
ruci. Jo i radi toga, to takvi pelari amateri nalaze u radu sa
pelama posebno zadovoljstvo i uitak.
 Ako se pelari veim brojem konica, jo ako se pelinjak
ili vie njih, kao to to redovito i jest, nalazi na strani, pelar
je prinuen da mnoge poslove napusti, jednostavno zbog toga
to ne dospije da ih obavlja. Korisno je da se malo osvrnemo
na to.
Ako smo prole jeseni uzimili brojano jake pelce s
mladim maticama, s dovoljno zdrave hrane i peluda, onda
proljetni pregled pelaca otpada. Vjet e pelar letiminim
pregledom leta odmah ocijeniti kakvo je stanje na pelinjaku.
Koji god pelci unose pelud i rade marljivo, sigurno imaju
matice. Gubitak po koje matice preko zime na svakom je
pelinjaku normalna pojava. Pelca bez matice potrebno
je odmah likvidirati. Pele spojiti, a sae spremiti. Ako je
lijepo i toplo vrijeme, pa ako samo jedan dan zakasnimo na
pelinjak, takvog bezmatinog pelca druge pele sa pelinjaka
odmah pronau i opljakaju. Ni ienje podnica nije potrebno.
Jaki pelci iste se sami. Ono malo trunja to se nae na podnici
oisti se kasnije usput. Jakim pelcima ne prijeti nikad
opasnost od voskovog moljca. On moe svoje razorno
djelovanje razviti samo u slabim pelcima. Podraajno
prihranjivanje na dobro voenom pelinjaku takoer nije
potrebno. Podraajno prihranjivanje iziskuje mnogo vremena,
a jaki pelci mogu sabrati dovoljne koliine peluda i bez
obzira na vremenske uvjete normalno se razvijati.

Njega i proirenje pelaca u proljee

Za mjesec travanj odavna se vjeruje daje nestalan, a takav
i jest zbog atmosferskih prilika koje vladaju u to doba godine.
Upravo ta nestabilnost upozorava pelara kako je potrebno
iskoristiti svaki topliji dan i srediti pelce, da ne oskudijevaju
u hrani. Upravo na kraju oujka i poetku travnja mnogo
pelaca se nalazi na rubu gladi i mnogo ih od gladi ugine. To
je posljedica stare prakse mnogih naih pelara koji uzimljuju
pele s oskudnim zalihama hrane. Mala koliina hrane dotraje
pelama do kraja oujka ili poetka travnja i kad se pelac ve
lijepo razvije, ponestane mu hrane i on od gladi ugiba, a nade
pelaru propadaju. Ako se takav pelac na vrijeme primijeti i
spasi dodavanjem hrane, od njega itave pane sezone pelar
nee imati nikakve koristi.
Neka se nitko od poetnika ne zavarava da je unosom
prvog peluda ivot pelca osiguran, ili daje prvim pregledom
pelaca, iako smo ih zatekli na ivotu, kritino zimsko
razdoblje prebroeno. U travnju treba pelcu normalno tri
puta vie hrane nego u oujku. Ako u oujku, zbog niske
temperature, nije izvren potpun pregled pelaca, nuno je to
uiniti sada. Svim pelcima s nedovoljno hrane treba se hrana
odmah osigurati, dodajui im vee obroke od 1-2 litre na dan
pred veer. U travnju jak pelac potroi i preko 5 kg hrane.
Za normalan razvoj pelca, osim dovoljno hrane, potrebna
je i toplina. Ako se pelac u ovo doba ostavi na vie okvira
nego ih zaposjeda, troi radi odravanja topline vie hrane, ali
se zato i sporije razvija. Osim toga, treba pripaziti da i sama
konica ne proputa toplinu. Sav onaj utopljavajui materijal
koji smo prilikom uzimljenja pelaca upotrijebili, mora i sada
ostati, jer je toplina pelcu upravo sad vie potrebna nego
zimi.
Nekih godina travanj zna biti lijep i topao, pa pele mogu
sakupiti lijepe koliine meda vokovca. No u veini je travanj
vrlo neugodan za pele i pelare. Kad su vonjaci u punom
cvatu, hladno i kiovito vrijeme upropasti vonu pau, a
pelci zaostanu u razvoju. Kad je hrana i pelud na izmaku,
matice obustave nesenje. Pele radi vode izlijeu i po hladnom
vremenu i mnogo ih propadne. Pelar ne moe pelama sad
pomoi ako to nije prije uinio. Pametni i sposobni ljudi cijene
onu staru izreku: to god moe uiniti danas, ne odlai za
sutra.
Bude li u travnju lijepo i toplo vrijeme, pele unose nektar
koji potie pelca na daljnje poveanje legla. Zabijeli li se
vosak po rubovima saa, potrebno je pelce proiriti. Samo
proirenje pelaca u konicama raznih sistema osjetljiva je
stvar. Razlike izmeu dnevne i none temperature mogu biti
vrlo velike. U takvim prilikama prijelaz na vei prostor esto
nepovoljno utjee na razvoj pelaca.
Najlake je proiriti pelce u polokama dodajui sa
strane po jedan, najvie dva okvira. U Langstroth-Rootovim
konicama i Dadant-Blattovim pelci se proiruju zamjenom
nastavaka, u lisnjaama prevjeavanjem legla, jo bolje doda
vanjem legla u pelac iz pomonih konica. Dodavanjem
polunastavaka inimo manji rizik nego dodavanjem cijelih
nastavaka. Pelaru koji ima uvedene pomone konice taj rizik
otpada jer proiruje leglom i pelama iz pomonih konica.
Ipak, valja paziti kada se pelac proiruje. To se ne smije
uiniti ni prerano ni prekasno. Preranim proirenjem moe
pelac zaostati u razvoju, a prekasnim moe dobiti nagon za
rojenjem. Ako za vrijeme vone pae bude povoljno vrijeme,
postavljeni nastavci mogu vrlo korisno posluiti. Pele e
stavljati med u nastavke, pa e matici ostati u ploditu vie
prostora za nesenje i obrnuto. Ako nastavke ne postavimo,
pele e unositi med u plodite i suavati matici prostor za
nesenje.
Ako nemamo rezervnog izgraenog saa, ne smijemo
u nastavljena medita ni u kojem sluaju stavljati poetke
satnih osnova, jer bi se moglo dogoditi da nam se pelci prije
roje nego to ponu izgradnju satnih osnova. Isto tako ne
valja davati poetke ni u plodita osnovnim pelcima, jer e
izgraditi polovicu trutovskog saa. tednja satnih osnova u
pelarstvu uope je nerazumna.

ROJENJE

Priprema konica za rojenje

Dobar pelar, kao razuman ovjek, priredit e konice za
rojeve prije samog poetka rojenja, a nee ih pripremati kad
roj visi na grani, kako to rade mnogi pelari.
U pelarstvu je vrlo vano imati pravilno izgraeno radiliko
sae, jer se na takvom sau pelci bre razvijaju. Nije isto, ako
nam matica zanese svaku pojedinu stanicu saa u ploditu,
izuzevi stanice s medom i peludom, ili ako zbog nepravilnog
saa s rupama, krivom gradnjom, trutovskim i prijelaznim
stanicama, zanese tek polovicu saa. Takvo nepravilno i loe
sae dobije se upravo onda kad pelar privruje i lijepi tek
izraene satne osnove na brzinu, onda kada roj ve visi na
grani.
ianju okvira i lijepljenju satnih osnova moramo obratiti
punu panju. To emo uraditi solidno i na vrijeme. Pazit emo
da je ica nategnuta tono po polovici irine letvice okvira,
pa da i satna osnova bude zalijepljena po polovici okvira. Sat
ne osnove nabavit emo ranije nego nam trebaju. Najbolje je
da one, skrojene i naslagane jedna na drugu, odlee nekoliko
mjeseci, to dulje to bolje. Odleane satne osnove malo se
oteu. Krojei satne osnove vodit emo rauna o tome da
se one u toplini neto oteu, zbog ega ih treba krojiti pola
centimetra krae i ue od unutarnje mjere okvira.
 Za buenje okvira slui nam posebna sprava, a koja se
moe dobiti u svakoj trgovini pelarskim priborom. Okviri
se bue prema obliku i veliini, na 4-5 mjesta, okomito ili
vodoravno. Kroz vrlo velike okvire provue se 5 ica okomito
i po 3 vodoravno, kako bi sae bilo jae i kako se u vrcanju
ne bi lomilo. ice neemo zatezati toliko da se savinu letvice
okvira i okvir izgubi pravilan oblik.
Za utapanje ice u satnu osnovu danas imamo elektrine
transformatore, koji icu utope u satnu osnovu ravnomjerno i
tako dobro daje odvajanje ice od satne osnove iskljueno. Za
ovaj rad treba nam daska oko 2 cm debela, dugaka i iroka
koliko su unutarnje mjere okvira; neka bude samo toliko
manja da lako pristaje u okvir. Na ovakvu dasku poloimo
satnu osnovu, a na nju okvir s uvuenom icom. Pomou
transformatora ugrijemo icu i utopimo je u satnu osnovu. Jo
je potrebno da se satna osnova zalije rastopljenim voskom na
dvije letvice okvira, kojima smo satnu osnovu priljubili. Za
zalijevanje satnih osnova voskom ima raznih sprava, no moe
posluiti i obina lica.
Konice odreene za rojeve drat emo na zranom i suhom
mjestu. Rojevi obino naputaju neiste konice, a najvie
one koje su zagadili mievi. Okvire sa zalijepljenim saem
ne valja drati na vrlo toplom mjestu, jer bi se satne osnove
otegnule i deformirale te, unato svoj dosadanjoj panji, ne
bismo dobili pravilno izgraeno sae. Takve emo okvire
drati sve do upotrebe na hladnom mjestu.
Prirodno rojenje pela
Mjeseca svibnja, neto ranije ili kasnije, ve prema
vremenskim i panim prilikama, javlja se u pela nagon za
rojenjem.
U to je vrijeme pelac pun meda, legla i pela, i matica
nema vie praznih stanica u koje bi nesla jajaca. Pele
radilice, kojima su se razvile lijezde za izluivanje voska,
nemaju u staroj konici to graditi. Mlade pele radilice,
koje u to vrijeme pomou drijelnih lijezda izluuju mlije
za ishranu podmlatka, nemaju koga othranjivati, a konano i
pele sabiraice nemaju kamo stavljati med i pelud. U takvim
prilikama izgrade pele po strani i pri dnu saa matinjake,
esto i do 30 njih, koje matica za nekoliko dana zanese. Broj
matinjaka zavisi o soju pela. Pele sklone rojenju grade vie,
a pele nesklone rojenju grade manje matinjaka. Osim toga,
matica biva slabije hranjena, kako bi lake mogla poletjeti s
rojem.
Sve pele, jednako kao i matica, osjeaju potrebu da se
rijee tvari sakupljenih u tijelu. Kako se pele ne mogu toga
rijeiti u staroj konici, prisiljene su je ostaviti i potraiti
novi dom. I tako jednog lijepog dana izlazi roj iz konice. U
grozniavoj urbi i kao po dogovoru, iskotrlja se iz konice
nekoliko desetaka tisua pela sa starom maticom i trutovima,
ne moda svojom voljom i svjesno, ve nesvjesno i nagonski,
zbog potrebe da se rijee preobilja sakupljenih materija.
Odlaze da osnuju novi dom u kojem e sakupljenu materiju
moi upotrijebiti. U svakom prirodnom roju pela nalazimo
pele svake dobi. Rojenje pela ne nastaje samo radi potrebe
da se pele rijee materije koja se sakupila u njihovom tijelu,
ve i zato to je rojenje pela nasljedna osobina za odravanje
vrste.
 S prvim rojem pela, koji zovemo prvenac, izlazi stara
matica, pele radilice razne dobi i trutovi. U starcu su ostale
mlade pele koje jo nisu izlijetale na pau i one pele
sabiraice koje su se u doba rojenja nalazile na pai, zatim
trutovi i neodreen broj jo neizalih matica u matinjacima.
Kad roj izae iz konice, trai mjesto gdje e se prihvatiti.
Ako se smjesti negdje u hladu, moe pelara doekati i do
drugog dana. No ako se prihvati na takvo mjesto na kojem
ga za neko vrijeme pone grijati sunce, on e se podii i
odletjeti.
Koji se pelac sprema za rojenje, taj ve nekoliko dana prije
rojenja alje izvidnice da potrae neko uplje deblo u koje
bi se roj smjestio. Izvidnice mogu pronai i prazne konice.
U svom ivotu naiao sam vie puta na izvidnice kako iste
neko uplje deblo i pripremaju ga za svoj dom. Isto tako znam
brojne sluajeve kad su rojevi dolazili u prazne konice i
naseljavah ih.
Pet do est dana nakon izlaska roja prvenca poinju u
starcu izlaziti iz matinjaka prve mlade matice. Izlaze redom,
kako je stara matica zanesla matinjake. Budui da u svakom
pelcu moe biti samo jedna matica, to mlade matice, kada
izau iz matinjaka i ojaaju, nastoje jedna drugu ubiti. Zbog
toga nastaje u pelcu izmeu mladih matica borba na ivot
i smrt. Ako je vani nepovoljno, kiovito ih hladno vrijeme,
ih ako je prestala paa, prestaje nagon za rojenjem, pa pele
dopuste maticama da se meusobno potuku. Dogodi se da se
matice u meusobnoj borbi izbodu dok sve ne poginu. Pelac u
takvom sluaju ostaje bezmatian, pa mu treba dodati sparenu
maticu ih matinjak. Ako se to dogodi u pletari ih nekoj
drugoj konici nepokretnog saa, obino je ve prekasno kad
to pelar primijeti. Takav je pelac osuen na propast.
 Ako je vani povoljno vrijeme i paa, pele e se, tjerane
nagonom rojenja, umijeati u borbu matica i zaklanjati jednu
maticu od druge, a jednako e uvati i one jo neizale matice
u matinjacima. Jaa matica, nastojei da doe do svojih
suparnica, puta u srditosti od sebe glas: tiitititi, to se uje
prilino daleko od konice, osobito za veernje tiine. Matice
u matinjacima odazivaju se istim glasom, no on se zbog
votanog poklopca na matinjaku uje kao kvakvakva. Poslije
deset dana izlazi opet roj iz starog pelca. To stari roj puta roj
drugenac, koji se redovito hvata u vie grozdova, jer ima vie
matica. Kad se roj drugenac spremi u konicu, nastaje opet
borba izmeu mladih matica. Najjaa poubija ostale matice,
ali i ovdje postoji mogunost da se sve matice meusobno
unite. U tom sluaju roj se sam vrati u staru konicu. Poslije
tri-etiri dana izlaze iz matinjaka i preostale matice u starom
pelcu, te on moe dati i roj treak, pa jo i vie rojeva.
Dogodi se da pelcu spremnom za rojenje ugine stara
matica ili da se, to se najee zbiva, prilikom rojenja
izgubi, pa se roj vrati na staro mjesto. Nakon 9-14 dana izlazi
ponovo roj prvenac, ali sad s vie mladih neoploenih matica.
Takav roj zovemo pjevajui roj prvenac. Roj prvenac, ako
se jo iste godine roji, daje parojak. Takvi se rojevi javljaju
u prostokoniara na poetku kolovoza. Ako bude vrijeme
povoljno i paa dobra, mogu si osigurati zimnicu.
Stare pelarske knjige spominju jo i roj od parojka iste
godine. Takav se roj zvao "bijele pele. To je bilo u davna,
za pelarstvo osobito povoljna vremena. Ja u svojoj praksi to
nisam doivio.

Spremanje rojeva
Kad roj izae iz konice, treba ga pustiti na miru, da se
sam prihvati za koje oblinje drvo. No ako roj navija na neko
nepoeljno visoko drvo, moe se ipak od toga odvratiti. To
emo postii dobrom trcaljkom, kakva se dobije u trgovini
pelarskim priborom. Mlaz vode ne valja upravljati neposredno
na roj, ve prskati sa strane pa emo roj natjerati na povoljnije
mjesto. Neki pelari postiu fantastine uspjehe u hvatanju
rojeva pomou medonosne i ljekovite biljke, pelinje ljubice
ili matinjaka. Jedni natrljaju iznutra pletaru liem te biljke
i objese je blizu pelinjaka. Roj sam ulazi u pletaru, jer ga
divan miris biljke privlai. Drugi natrljaju dobro ruke i kroz
njih puu u pravcu roja. Oni tvrde da e roj sjesti na njih same.
Iako sam sklon povjerovati u te tvrdnje, sam ih nisam iskuao,
premda ovu biljku dugo godina imam na pelinjaku, a nisam
je iskuao zbog toga to ve dugo godina nemam prirodnih
rojeva niti ih elim.
Roj se ponekad uhvati na tako nezgodno mjesto, na primjer
na neki stup u ogradi s kojeg gaje nemogue stresti ili na neko
visoko drvo, pa se do roja ne moe ni najduljim ljestvama.
Ponekad bi pelar bez uboda omeo perukom sa stupa roj u
pletaru, kad bi vrijeme bilo osobito povoljno i jaka paa. U
nepovoljnim vremenskim i panim prilikama takvo bi skidanje
roja stajalo bezbroj arkih uboda. Ipak, da se i tome doskoiti.
Iznad roja postavimo pletaru koju iznutra natrljamo liem
pelinje ljubice ili, ako je nema, medom. Roj e se za kratko
vrijeme uvui u pletaru.
Ako nam se roj uhvati na neko visoko drvo ili sa strane
kronje drveta, pomoi emo sebi ovako: iz okvirne konice
izvadimo okvir s leglom, zaveemo ga konopcem na kraj
dugake motke da slobodno visi, a zatim ga podignemo do
roja. Za kratko vrijeme prijei e sav roj na podmetnuti okvir;
tada motku oprezno sputamo i roj spremimo u pripravljenu
konicu. Nepoklopljeno leglo najbolji je mamac za pele.
Ako nemamo okvirne konice, pomoi emo sebi dugakom
motkom na koju emo objesiti pletaru, iznutra natrljanu liem
pelinje ljubice ili medom.
No vratimo se na poetak. Kad nam se sav roj uhvati na
neko drvo u grozd, stresemo ga u rojnicu (obinu pletaru),
poklopimo oveom daskom i ostavimo ispod drveta gdje se
uhvatio u hladu dok se sve pele ne sakupe u konicu. Ne
moramo itav roj odjednom stresti u pletaru. Glavno je da u
pletaru dobijemo maticu i neto pela. Ako nam to uspije, sve
e pele prijei same u konicu k matici. Kad se sve pele
sakupe u konici, prenesemo je s rojem na odreeno mjesto u
pelinjaku.
elimo li roj smjestiti u okvirnu konicu, tada ga iz pletare
odmah stresemo u nju. itavu okvirnu konicu popunimo
okvirima u koje smo stavili satne osnove. Sutradan, kad se roj
ugnijezdi i pone izgradnju saa, sve nepotrebne okvire koje
roj nije zaposjeo izvadimo iz konice i stavimo pregradnu
dasku.
Ima rojeva koji rado naputaju konice u koje smo ih stavili.
Obino je kriva neista konica. Roj e se sigurno zadrati u
konici ako mu dodamo okvir-dva s nepoklopljenim leglom i
medom. I pele, kao i sva iva bia na zemlji, nerado naputaju
podmladak.

Spajanje ili vraanje nepoeljnih rojeva

Ne moe se dovoljno istaknuti vrijednost jakih rojeva, ni
dovoljno preporuiti spajanje slabih rojeva. Koji su to jaki
rojevi? Poetnik pelar, im odigne pletaru s rojem, uskliknut
e kako je ovo jak roj! i odmah e se prevariti. Roj se naime,
toliko razvue po pletari da sie gotovo do dna, a kad bismo
ga stresli pletari u glavu, vidjeli bismo da ga nema ni treina
46
pletare. Neupuen pelar mora se posluiti vagom. Jaki rojevi
tei su od 3 kg. Oni mogu na dobroj pai izgraditi vrlo mnogo
saa i sakupiti znatne koliine meda. Slabiji rojevi, jo ako
padnu u vrijeme kad paa popusti, ne obeavaju pelaru nita.
Njih trebamo spojiti po vie zajedno, pa i prihranjivati, ako
elimo doi do dobrih i jakih pelaca.
Treba uvijek paziti na to da oba roja koja spajamo imaju
jednake matice: sparenu ili nesparenu. Nikad ne valja spajati
npr. roj prvenac sa sparenom maticom s rojem drugencem
koji ima nesparenu maticu. U takvom spajanju stradaju obje
matice, a i borba meu pelama nije iskljuena. Rojeve
spajamo pomou istog mirisa koji dajemo rojevima dan ranije,
ili pomou mree ili novinskog papira, kako je to ve ranije
spomenuto.
Ako stari pelac dade vie rojeva, on oslabi a i rojevi su
slabiji. Razuman pelar nee dopustiti pelcu vie od jednog-
dva roja. Sve daljnje rojeve treba vratiti starcu. Roj vraamo
tako da ga stresemo u pletaru i okrenemo na glavu ili vrh,
kako bi se pele razile po svoj pletari iznutra. Tom prilikom
pohvatamo matice. Roj stresemo ispred izrojenog pelca, a on
e se u njega sam vratiti.

Njega rojeva
Nije dovoljno dobiti rojeve, pospremiti ih i dalje prepustiti
njihovoj sudbini, kako to rade prostokoniari i nerazumni
pelari, zbog svoje neupuenosti ili krtosti. Ako bude ne
povoljno vrijeme za izluivanje nektara, sudbina takvih rojeva
preputenih samima sebi bit e zapeaena. Kad god je slaba
paa, roju se mora pomoi prihranjivanjem. Kad roj stavimo u
praznu konicu, on ulae sve svoje sile da za razvoj i opstanak
ostvari tri prijeko potrebna cilja: izgradnju saa, razvoj legla i
 osiguranje hrane za zimu. U nepovoljnim prilikama roj to ne
moe ostvariti bez pelareve pomoi.
Njemaki majstor pelar Ehrenfels je rekao: Ni jedan
med se ne isplati toliko koliko onaj potroen na prihranjivanje
rojeva. I to je istina. Dajemo li roju prvih desetak dana pola
do jedne litre razrijeenog meda ili eernog sirupa, on e
izgraditi deset plodinih okvira i imati tanje vijence meda.
Time je roj ispunio glavni zadatak, jer je izgradio sae. Kad
roj ima izgraeno sae, a nadou nepovoljne pane prilike,
njega je mogue dohraniti, jer ima dodanu hranu kamo smje
stiti.
Dobijemo li prirodne rojeve ih sami razrojimo pele,
pravei umjetne rojeve uoi bagremove pae, onda s jakim
rojevima, tekim 3-4 kilograma preporuujemo poseban
postupak. Konicu pregradimo matinom reetkom po sredini
leta, kako bi pele izvana mogle ulaziti u oba dijela konice.
Na jednu stranu Hannemanove reetke stavimo tri okvira sa
pelama i maticom, a na drugu stranu sve preostale okvire sa
pelama i okvirima sa satnim osnovama. Takvom operacijom
ograniili smo matici nesenje, pa je roju uteen golem posao
oko ishrane legla. Pele osloboene tog posla izgradit e na
bagremovoj pai za 8 dana mnogo saa i napuniti ga medom,
koji je dovoljan za prezimljenje, bez obzira na kasnije pae.
Nakon 8 dana bagremove pae Hannemanova reetka se
ukloni, a dodavanjem novog saa matici se omogui slobodan
razvoj legla.
U ovom je sluaju ogranienje legla za kratko razdoblje od
8 dana osobito korisno, ali ne i dulje od 8 dana, jer bi inae roj
do pojave prve generacije legla i suvie oslabio. Ovaj nain
osiguranja roja hranom za neke izdane i jake pae preporuio
je davno poznati ruski pelar Starobogatov, i ja sam ga u svojoj
praksi esto sa zadovoljstvom primjenjivao.
Provjera sparivanja matica
esto puta se dogodi da nam stari pelac nakon rojenja
ostane bezmatian. Razloga moe biti vie. Moe se dogoditi
da iz starog pelca s posljednjim rojem izlete sve mlade matice.
No ee se dogodi da matica prilikom parenja strada od koje
ptice ili se na povratku zaleti u drugu konicu. To se isto moe
dogoditi i svim rojevima drugencima, a isto tako i svim onim
umjetnim rojevima kojima smo dodavali matinjake. Zbog
toga je potrebno pregledavati i stare prirodno izrojene pelce
drugence i sve umjetne rojeve, da se vidi je li sparivanje matica
uspjelo. Ako nije, pomoi emo pelcu ili dodavanjem drugih
zrelih matinjaka, koje valja osigurati, ili dodavanjem mladih
sparenih matica, koje takoer moramo imati u rezervi.
Za veim prinosima
 PUT
DO VIEMATINOG PELARENJA
Slabi pelci, mali prinosi
Pelari iz godine u godinu doekuju bagremovu pau s
nedovoljno razvijenim pelcima koji se tek na bagremovoj
pai pelama ojaaju, a pelaru dadu malo ili nita. Takav
posao nema ekonomskog opravdanja, to vie ako pelar i seli
na pau, stvarajui sebi nepotreban trud i troak.
No kako emo doi do jakih pelaca u relativno kratkom
proljetnom razvoju, da bismo mogli u punoj mjeri iskoristiti
bagremovu pau? To pitanje odavno je muilo pelare, rekao
bih od onog doba kad je pelarenje kod nas polo ozbiljnim
koracima naprijed, a to je bilo nekoliko godina iza prvog
svjetskog rata.
Radi to breg razvoja pelaca u proljee, poeli smo
primjenjivati podraajno prihranjivanje i utopljavanje gnijezda.
O jednom i o drugom mnogo je pisano u naem pelarskom
tisku. Bilo je ozbiljnih i dobrih preporuka, ali zato i mnogo
neosnovanih. Neke preporuke kasnije su oborene kao
nekorisne. Praksa je pokazala daje podraajno prihranjivanje
najkorisnije muljanim medom, kako su ve odavno
preporuivali nai stari pelari, ili vrcanim medom, peludom i
mlijekom, koje sadri vei postotak bjelanevina.
Spominjalo se suzivanje i utopljavanje gnijezda, to je
preporuivao neki ruski pelar kao neto novo, dok se ili
zaboravilo ili se nije znalo da su to isto preporuivali neki
nai iskusni stari pelari prije vie od 40 godina.
Ne poriem da naprijed navedene radnje nisu pelcima
koristile, ali se nisu ispunile nade i oekivanja pelara da
e samo pomou tih mjera dobiti do proljetne glavne pae
dovoljno razvijene pelce.
U pelarskom svijetu pronalazili su se novi naini jaanja
pelaca za koritenje glavne pae. Pojaavanje medovnjaka
sabiraicama iz susjedne konice, koje su se u toku pae, a i
prije pae, premjetale s jedne strane medovnjaka na drugu
stranu po nainu talijanskog pelara Asprea, nadmaen je
amerikim nainom pelarenja dvojnom konicom. To je bio
poetak onoga to mi danas zovemo dvomatino i viematino
pelarenje.
Potaknut pisanjem francuskih pelara Audiberta i Beldama,
objavljenim u prijevodu u Jugoslovenskom pelarstvu,
izgradio sam godine 1935. Lawrenceove dvojne konice. Te su
konice imale i dobrih i loih strana. Dobra je strana bila vei
prinos pojedine konice zbog vee koncentracije sabiraica, ali
su loe strane prevagnule, tako da su je Amerikanci napustili,
a mi je nismo prihvatili. Imala je premalo okvira i premaleno
plodite, tako daje zahtijevala mnogo posla preko cijele pane
sezone. Zbog smjetaja pela iz oba pelca u zajednikom
meditu, po prestanku pae matice su redovito nestajale.
Ipak, neki elementi pelarenja tom konicom bili su mi
kasnije u viematinom pelarenju od dragocjene koristi, na
to u se na odreenom mjestu osvrnuti.

Poloke
U to vrijeme matanja pelara, pa tako i moja, prenijela su
se na nov sistem konica koji je poeo prodirati u nae krajeve.
Bila je to poloka koju je preporuivao Krsto Pelarevi
Mrulja. Imala je 20 okvira 40 x 40 cm i 320 dnT saa, pa
je predstavljala najveu konicu kod nas. Mnogi pelari
prelazili su iz jedne krajnosti u drugu, s malih okvira 40 x 20
na dvostruko vee, 40 x 40, da ih kasnije napuste.
Konstruktor zadrugarke, Krsto Pelarevi Mrulja, bio
je veliki protivnik Hannemanove reetke. On je u svojem
djelu Vod praktinog pelara iznio mnogo vrlo uvjerljivih
argumenata protiv upotrebe Hannemanove reetke, pozivajui
se na njemakog pelara Bekera i amerikog velepelara
Hofmana. Ah vremena se mijenjaju i nastaju novi naini
pelarenja za vee prinose, koji Mrulji nikad nisu bih poznati.
Zbog toga mu se mora oprostiti zabluda koja se odnosi na
upotrebu Hannemanove reetke.
Primjenom Mruljinog naina pelarenja, koji iskljuuje
Hannemanovu reetku, pele donesu korist samo u vrlo
povoljnim medonosnim godinama. U spomenutom djelu
on ak navodi nekoliko takvih medonosnih godina. Prema
njegovoj logici pelar moe oekivati od pela prinos u medu
u dvije-tri od deset godina, a u preostalim godinama moe
oekivati od pela malo ih nita.
S takvim vjerovanjem ne moe se dananji pelar pomiriti.
Sto bi bilo da se takvo stanovite zauzme i u poljoprivrednoj
proizvodnji? Hranili bismo se samo u rodnim godinama, a u
slabijim gladovah. Zato ovjek ni u poljoprivredi ni u pelar
stvu ne miruje, ve trai nove putove i naine da proizvodnju
povea. U pelarstvu proizvodnju poveavamo jakim pelcima
koji se mogu razviti jedino u prostranim konicama. Takve
prostrane konice upravo je pelarima nudio Mrulja, za to
mu svi razumni pelari moraju biti zahvalni. Vrlo jaki pelci
u takvim prostranim konicama mogu samo za nekoliko dana
dobre pae sakupiti nesluene koliine meda za sebe i pelara,
dok pelci u malim konicama i istim panim uvjetima sakupe
malo.
 Jo bih htio dokazati Mruljinu zabludu u pogledu
Hannemanove reetke samo ovim jednim primjerom. Pelari
koji pelare A konicama slabo bi vrcali kad medita ne bi
bila odijeljena od plodita Hannemanovom reetkom. Matice
bi zanesle i medite, a pelaru bi ostala za vrcanje dva krajnja
okvira.
A sad da se posluim vlastitim primjerom. Kad se u nae
krajeve poela iriti polokama sam ve imao vie od 20 godina
pelarske prakse. Iskuao sam razne tipove i sisteme konica,
u pogrenom uvjerenju, kao i svi pelari onoga vremena, da
od konice zavisi uspjeh u pelarenju. Poloku sam usvojio s
oduevljenjem, jer sam teio za jaim pelcima kojih bi me
prinosi uvijek nanovo iznenadili, a poloka je upravo bila
podesna za razvoj jakih pelaca.
O veliini i obliku okvira mnogo sam razmiljao. Mnogo
me je privlaila Mruljina zadrugarka, ali sam zazirao od
teine njezina okvira.
Uskovisokim okvirom pelario je poznati majstor - pelar
Jiri Dathe i to me je potaklo da se odluim za taj okvir. Na tu
moju odluku jo vie je utjecao utemeljitelj nove pelarske
kole dr F. Gerstung, koji je takoer odabrao uskovisoki okvir.
Takav okvir ne bez razloga usvojio sam za svoju poloku. No
u irini okvira poao sam dalje, jer sam znao da su Berlepsch,
Gerstung i drugi doli do irine okvira na pogrenoj osnovi,
mjerei klupko pelca u malim a ne u prostranim konicama,
gdje bi im pele ukazale drugi put. Smatrajui d aje okvir od
12 dm2 saa dovoljan za podizanje, jer pun ima oko 4 kg a za
razvoj pela i zimovanje je izvrstan, usvojio sam okvir od 30
x 40 cm i poloku od 20 takvih okvira, kojom preko 30 godina
sa zadovoljstvom pelarim.
 Gradei ve prve poloke, osim glavnog leta u sredini
konice, otvorio sam jo jedno leto sa strane, pri dnu konice.
Osim toga, odmah sam gradio i pomine pregrade, tako daje
poloka odmah mogla primiti dva pelca, osnovnog i pomo
nog, to se kasnije pokazalo praktino. Tako sam, i nehotice,
opet zapoeo dvomatino pelarenje.

Poloke s usko-visokim okvirom kojima

pelari pisac ove knjige

Poloke s nastavkom
u usporedbi s obinima na pelinjaku pisca knjige
 Poslije, kad sam stekao vie iskustva s dvomatinim
pelarenjem, poao sam dalje, sastavljajui orijake pelce.
Na poloku nastavljao sam jo jedan nastavak sa 20 okvira
iste mjere, to zajedno ini 40 okvira 30 x 40 cm, ili 480 dm2
saa.

Poloke i nade pelara

Pod utjecajem Mruljinog stanovita protiv upotrebe
Hannemanove reetke, poetak pelarenja polokom ispao je
ovako. Mislilo se i vjerovalo: velike konice, mnogo pela,
mnogo meda. Ali je praksa to vjerovanje demantirala i svela
ga na drugi raun. Ako je u vrijeme cvatnje bagrema bilo toplo
i mirno vrijeme, pele su velikim prinosom nektara blokirale
maticu u nesenju, i prinos meda bio je zadovoljavajui. Ako je
bagremova paa bila prekidana kiovitim i hladnim vremenom,
onda na kraju pae nalazimo u konici leglo na 18 okvira, u
sredini s manjim a na krajevima s veim mednim vijencima.
Na krajevima nalazi se samo po jedan pun okvir meda bez
legla. U takvim vremenskim prilikama pelar dobije malo, a
ostaje mu jedino nada da e mu moda na godinu vrijeme biti
vie naklonjeno.
Takvim se jalovim nadama pelari trajno tjee. Odmah u
poetku pelarenja polokom pokazalo se da pelarenje njom
bez upotrebe Hannemanove reetke, odnosno bez ogranienja
legla, nema smisla. Hannemanovom reetkom mogao se ne
samo odvojiti med od legla ve postii i vei prinos, kako e
se dalje vidjeti.
Tako se, eto, zaboravilo na davna iskustva profesora
ivanovia, koji je upotrebom Hannemanove reetke postizao
vee prinose, ve je trebalo iznova poinjati i nakon neuspjeha
ponovo se vratiti na stari put koji nam je utro profesor ivanovi
i drugi domai i strani iskusni pelari.
 Hannemanova je reetka danas jedno od glavnih pomagala
koje omoguuje poveanje prinosa. Ali, dok je ona u
odreenom razdoblju prijeko potreban instrument pelaru,
u drugom razdoblju postaje tetna, jer se njenom upotrebom
javlja nagon za rojenjem, sa svim neeljenim posljedicama.
Evo ivog primjera. Osam dana prije poetka bagremove
pae ograniio sam matice Hannemanovim reetkama. U
polokama su matice bile ograniene na onaj dio konice gdje
je bilo leto pri dnu, ali sam sva takva leta zatvorio, kako bih
onemoguio eventualni izlazak matica i roja. Jednog dana u
jeku pae poruie mi sa pelinjaka da doem pokupiti rojeve.
Moram rei da sam bio iznenaen. Otkud rojevi - pomislim?
Kad sam doao na pelinjak da utvrdim kako je dolo do
rojenja, zaudio sam se kako su me pele nadmudrile. Pele su
u prostoru iza Hannemanove reetke, preko koje su bile u vezi
s maticom, blokirale medom maticu u nesenju. Pripremajui
se za rojenje, izgradile su matinjake, a matica ih postepeno
zanesla. Vjerojatno je stara matica pokuala da se provue kroz
Hannemanovu reetku i povede napolje roj , ali nije uspjela.
Tek kad su izale iz matinjaka i ojaale prve mlade matice,
one su se, budui tanje, jer jo nisu okrupnjale, provukle kroz
Hannemanovu reetku i otile s rojem. Iza reetke naao sam
staru maticu i jo neizale matinjake. No to nije bio jedini
sluaj, ve je na taj nain izalo u par dana desetak rojeva,
kako iz poloki, tako i iz Langstroth-Rootovih nastavljaa, u
kojima su matice bile ograniene Hannemanovom reetkom u
najgornjem nastavku, bez leta.
Neki pisci preporuuju da se za vrijeme kontroliranog
parenja matica s odabranim trutovima leta oplodnjaka zatvore
Hannemanovom reetkom, kako bi se mladim maticama
onemoguio izlet u neeljeno doba dana. Ovaj moj sluaj
izlaenja vie rojeva s mladim maticama, koje su se provukle
kroz Hannemanovu reetku, demantira takvu preporuku kao
nepouzdanu.

Pomone konice
Ve prilikom prvog uzimljenja u novim polokama pelci
su bili stegnuti pregradom na 11-12 okvira, a u konici je
jo ostao prazan prostor sa 7-8 okvira, koji itave zime ne
bi bio iskoriten. U takve manje odjele poloke poeo sam
uzimljavati pomone pelce.
Pelci u obadva dijela poloke stvarali su povoljnu toplinu
i izvrsno zimovali.
Pred bagremovu pau trebalo je iz svake konice u kojoj su
zimovale dvije matice jednu ukloniti sa dva okvira legla i pela
na njima i stvoriti novog malog pelca, koji zovemo jezgro ili
nukleus. S tim u vezi nametala se potreba izgradnje pomonih
konica. Pomone konice mogu se graditi raznih veliina, ali
iste mjere okvira kojom pelarimo. Pisac upotrebljava konice
sa 6 i 7 okvira, koje ujedno slue za prenaanje u podrum
prilikom kontrolnog parenja matica, zatim sa 12 okvira, te na
kraju normalne konice, koje se mogu pregraditi jednom ili
dvije pregrade, tako da u normalnoj poloki dobijemo dva ili
tri pomona pelca sa po 6, odnosno 10 okvira.
Kod Langstroth-Rootovih nastavljaa sluio mi je za
smjetaj pomonog pelca cijeli nastavak, postavljen iznad
osnovnog pelca. Ako se u pregradi izree rupa od 10 x 10 cm
i prekrije ianom mreom, i slabiji pelac dobro prezimi, jer
dobiva dio topline iz osnovnog pelca.
U konicama veih okvira, kao to je Dadant-Blattova
nastavljaa modificirane mjere okvira od 40 x 30 cm, mogu
se uzimiti i dva pomona pelca na po 5 okvira, odijeljeni
 Pomone konice sa est okvira

Pomone konice sa 12 okvira

pregradom. Pomoni pelci mogu se uzimiti i drati preko

pane sezone u osnovnim konicama nastavljaama, gdje
prostor reguliramo pregradom.
Ne treba posebno naglaavati kako je dranje pomonih
pelaca nuno, jer emo iz daljnjeg izlaganja vidjeti da se
osnovni pelci pred glavnu pau pojaavaju leglom i pelama
iz pomonih, kao i to da tako stvoreni orijaki pelci daju
najvee mogue prinose. Pomone su konice danas, u
suvremenim uvjetima proizvodnje, obavezni sastavni dio
svakog pelinjaka.
 U POTRAZI ZA VEIM PRINOSIMA

Pritvaranje matica
Sa starim nainom pelarenja, po kojem plodite kao
neka svetinja pripada pelama, medite pelaru, a rojenje
preputamo zakonima prirode, nisam se mogao pomiriti. Pre
ma toj staroj koli pelarenje mi se inilo neka lutrija. Kako
medonosne godine osjetljivo variraju, tako da imamo poneku
vrlo dobru, nekoliko srednjih, a poneku vrlo slabu, ini nam
se da je i rentabilnost pelarenja dovedena u pitanje. To vie
kad uzmemo u obzir dvije nepovoljne injenice s kojima se
suoavamo. To je s jedne strane osjetljivo smanjena pelinja
paa, a s druge strane preivjeli nain pelarenja. Za slab
uspjeh pelari su dugi niz godina krivili nepodesne konice i
mijenjali od reda sve postojee sisteme i tipove konica, ali je
svejedno rezultat ispadao uvijek isti.
Prevoenje pela na bolje pae poveavalo je prinose, ali
jo nije zadovoljilo tenje pelara, pa tako ni moje. Osjeao se
nedostatak boljeg naina po kojem bi pelar mogao od pela
istisnuti vee prinose, ali kako, na koji nain? Saznanje da
je otac evropskog pelarstva Dzierzon jo prije 120 godina
pronaao nain za postizavanje veih prinosa ubijanjem matica
za vrijeme glavne pae, i to nazvao dijamantnim pravilom,
dugo je vremena zaokupljalo moje misli. Ali ve sama pomi
sao da se takvim nainom dobiva matica iz prisilnog uzgoja,
dakle drugorazredne kvalitete, odbijala me je od tog naina.
Ipak me je kopkalo neto o emu je bilo vrijedno razmiljati.
To neto svakako je vei prinos, jer to je za vrijeme glavne
pae manje legla u konici ili ga uope nema, prinos meda
se poveava. U to su me uvjerile same pele. Kad bi, naime,
pelac uoi glavne pae pristupio izmjeni matice, taj bi pelac
nakon pae bio krcat medom. Dakle, mogunost je bila tu,
ali gdje poeti i kako? Kad sam pomislio na postupke pela
u glavnoj pai, kad one velikom koliinom unesenog nektara
posve blokiraju maticu u nesenju, otvorio mi se novi vidik.
Znai, ako priroda doputa da pele blokiraju maticu u nesenju
bez tetnih posljedica za njezinu plodnost, zato da to ne uini
i pelar pritvarajui je za vrijeme cvatnje bagrema u kavez i
ostavljajui je u konici. Ali mi se nametnula i jedna druga
misao. Na izvjesno vrijeme prije cvatnje bagrema ukloniti iz
pelca maticu i sutradan dodati dva zrela matinjaka. Ni ta
ideja nije za odbacivanje. Znai, trebalo je ispitati i jednu i
drugu mogunost. To je bio poetak itave serije ispitivanja,
s kojima namjeravam upoznati itaoca. Misao vodilja jest:
smanjiti leglo za vrijeme glavne pae i time osloboditi veliki
broj pela othranjivanja legla, da postanu sabiraice. Naina
da se to postigne bilo je vie, samo ih je trebalo sve ispitati i
onda usvojiti najbolji.
Nekadanje pelarenje Lavvrenceovom dvojnom konicom
omoguilo mi je da nazrem vee prinose. Ohrabren tim
saznanjem, u potrazi za veim prinosima, poeo sam
pritvarati matice u kaveze, svaku u svojoj konici. Pritvarao
sam ih 8 dana prije poetka bagremove pae, kako je to u sva
kom ograniavanju legla bilo uobiajeno. Rezultati prinosa
obradovali su me, iako me nisu iznenadili, jer sam to sa
sigurnou i oekivao.
Nakon vrcanja meda matice sam pustio iz kaveza da
neogranieno nesu, kako bi pelci do slijedee pae ojaali.
I sve je bilo u redu! Uvidio sam da takvim nainom dobivam
prinose i u onim godinama u kojima drugi pelari nisu dobivali,
jer im je neogranieno leglo, ako je paa bila nepovoljnim
vremenom prekidana, potroilo gotovo sav prinos, ili vei dio
s bagremove pae.
Idue godine poao sam korak dalje, jer sam otkrio da je
neto valjalo drukije rijeiti. Pokazalo se, naime, da su svi
oni dijelovi saa u kojima se nalazilo leglo ostali prazni. Leglo
se kasno izvalilo, tek onda kad je paa prestala. Pele nisu
imale kamo istovarivati nektar, pa je i prinos morao biti manji.
Pokazalo se da je ono ustaljeno miljenje svih autora, kako
leglo valja ograniiti osam dana prije poetka bagremove pae,
neprihvatljivo i za vee prinose tetno. To me je navelo na
odluku da matice pritvorim 14 dana prije poetka pae, kako
bi se i posljednje leglo izvalilo jo u toku pae i pele imale
dovoljno praznog saa za odlaganje nektara. To pomicanje
vremena za 8 dana bilo je neto novo, a mnogi bi pelari rekli
i nedopustivo. Ali rezultat nije izostao. Boljeg prinosa ne bih
mogao poeljeti. Nakon vie od mjesec dana primijetio sam
da se po neki pelac odluio na tihu izmjenu matice, iako su
matice bile tek jednogodinje. To me nije nimalo uzbudilo, jer
sam se ve odavno tihoj izmjeni matica veselio. Obradovan
prinosom, mislio sam daje upravo to ono pravo.
Idue godine pomakao sam vrijeme za daljnjih 8 dana.
Matice sam pritvorio 3 tjedna prije bagremove pae, kako bi se
i posljednje radiliko leglo izvalilo do same cvatnje bagrema.
I bilo je tako, i prinos meda bio je odlian. Bio sam oduevljen
ali ne zadugo. Uskoro sam primijetio da s maticama neto nije
u redu. Dugi zatvor matica u kavezima negativno se odrazio
na njihovu nesivost. Vie od polovice matica pokazalo je
malaksalost u nesenju. Neke od njih pele su same izmijenile,
a dobar dio morao sam ja izmijeniti. Kad ovjek zbroji 21 dan
prije pae, 10 dana same pae i daljnjih 8 dana potrebnih za
sazrijevanje meda, onda je to zaista previe.
 Pokazalo se da je ovaj nain pelarenja na vee prinose
dvosjekli ma. On donosi vee prinose, ali vodi k slabljenju
pelca. Valjalo je traiti dalje.

Koritenje bagremove pae bez matice

elja me je neodoljivo vukla da ispitam i onaj drugi, rekao
bih dobro zamiljen nain, da se uoi bagremove pae danas
uklone iz konice stare matice, a sutradan dadu svakoj po dva
zrela matinjaka. Namee se pitanje, zato treba dodati po
dva matinjaka, zar nije dovoljno dodati po jedan? Evo zato.
Praksom sam doao do toga da jedan matinjak nije pouzdan,
jer kukuljica moe uginuti, a da to pelar ne zna. Ako, opet,
dodajem po drugi put uzgojen matinjak, gubi se dragocjeno
vrijeme, ionako kratke pane sezone.
Uzgoj dobrih matica svladao sam ve davno, jer je upravo
to najvie privlailo moju panju i interes. No tee je bilo
poeti uzgoj matica prije bagremove pae. Rijetka su, naime,
proljea kad su vremenske prilike za pretpau prije bagrema
dobre, to je uvjet za uzgoj dobrih matica. Ako sam se elio
koristiti postignutim iskustvom s vremenskim ogranienjem
legla, onda sam morao izabrati, odnosno doekati povoljno
proljee za nastavak ispitivanja. Kad se takva zgoda pruila,
nastavio sam.
Tri dana prije izlaska matice iz umjetnih matinjaka
uklonio sam osnovnim pelcima matice i svakome dodao po
dva zrela matinjaka. Moram rei, da sam prinosom bio vie
nego zadovoljan, ali sparivanje matica oteglo se u nedogled.
I to nije bila pojedinana, ve openita pojava. Zbog toga su
pelci oslabili, te je pomo s leglom i pelama iz pomonih
konica, bila i te kako potrebna.
Misao o tolikom roku sparivanja matica muila me. U
pomonim konicama to je ispadalo drugaije. Ako bih
 partiji pomonih konica elio zamijeniti matice, onda bih
danas uklonio iz konice sve starije matice, a sutradan dodao
svakoj po dva zrela matinjaka. Nakon 8 dana u cijeloj par
tiji pomonih pelaca, osim po kojeg rjeeg izuzetka, naao
bih da mlade matice ve nesu. Tako je nastalo saznanje da
je sparivanje matica u velikim konicama, odnosno u jakim
pelcima sporije. Vjerojatno sam ovu pojavu i ranije primijetio,
ali se nisam tada i toliko na to obazirao. U ovakvom ispitivanju
to se moralo imati u vidu.
Ponavljajui ovaj nain, osnovne pelce razdijelio sam
pregradom na dva dijela i u svaki odjel dodao po dva zrela
matinjaka. Istiem da je pregrada imala jednostruku ianu
mreu jer je dvostruka mrea nepotrebna. Sparivanje matica
poelo je u relativno kratkom vremenu, a postotak sparivanja
iznad svakog oekivanja. Na to je utjecalo vie momenata:
pelci srednje jaine, poloaj leta na konicama, jedno u
sredini a drugo na kraju i pri dnu, razmaknute konice i vie
raznih boja kojima su ela konica bila oliena radi lake
orijentacije pela, a osobito matica, kad se vraaju s parenja.
Na kraju ono to je trebalo istaknuti najprije - prinos. On je
i u ovom sluaju bio jednak ranije postignutom prinosu i tako
su stare moje tenje bile zadovoljene.
Za koritenje iduih paa trebalo je da se pelci ponovo
spoje. S mladom maticom formira se nukleus. Prilikom
spajanja izvue se pregrada sa ianom mreom i primaknu
okviri. Tu nikad i nikakvih komplikacija nema, jer se dva
pelca u istoj konici mogu uvijek spojiti, ako nisu bili
odijeljeni ianom mreom, ve punom pregradom. Negativna
strana ovog naina bila je osjetno slabljenje pelaca i valjalo
je traiti druge, bolje naine, takav nain kojim e pomou
odreene koliine legla pelci sauvati snagu za koritenje
slijedeih paa.
Ograniavanje legla vremenski i prostorno
Prijanjim nainom pritvaranja matica u kaveze, a i drugim
nainom koritenja bagremove pae bez matice, stekao sam
iskustvo u ograniavanju legla vremenski, to se, moram
spomenuti, ne podudara s naelom o nepovredivosti plodita,
ali je davalo sigurno vee prinose. Trebalo je jo ispitati
kako na prinos meda utjee ograniavanje legla prostorno,
odnosno, pronai granicu do koje se dobiva najvei prinos a
da se brojana jakost pelca osjetno ne smanji.
Poeo sam ograniavati leglo na 8 okvira, vremenski tri
tjedna prije poetka bagremove pae. Kako sam osnovnom
pelcu pripojio susjednog pomonog pelca, svi okviri bili su
gusto nabijeni pelama. Na poetku bagremove pae izvalilo
se i posljednje leglo, te je pelac imao na raspolaganju za
unos nektara 11 okvira, a u ploditu za razvoj legla 8 okvira.
U nepovoljnim vremenskim prilikama, kad bi kia i hladno
vrijeme prekinuli unos, u plodinom dijelu nalazio sam vrlo
tanke medne vijence, a u medinom dijelu konice okvire
do polovice napunjene medom. Pelci su dali daleko manji
prinos nego kod prije spomenutih naina, pritvaranjem matica
ili podravanjem pelca zrelim matinjacima. Leglo razvijeno
na 8 okvira potroilo je isto toliko okvira meda. Rezultat me
nije zadovoljavao.
Za povoljnog vremena, kad su pele mogle bagremovu
pau dobro iskoristiti, prinos je bio vrlo dobar. Sad je plodini
i medini dio bio krcat medom i nesenje matica svedeno na
minimum, ali su se ve u polovici pae u plodinom dijelu
pojavili matinjaci. Na dobroj pai dobar prinos, ali i rojenje,
koje prinos smanjuje. Poznata je stvar da radna sposobnost
pela opada ako se za vrijeme pae javi nagon za rojenjem.
 Kako je u vrijeme cvatnje bagrema moda vie nepovoljnih
vremenskih prilika nego povoljnih, valjalo je panju i
ispitivanje usmjeriti na takve uvjete. Idue godine ograniio
sam matice na 7, zatim na 6 i napokon na 5 okvira. Koliko se
broj okvira s leglom smanjivao, prinos se poveavao. Sve do
ograniavanja legla na 5 okvira pelci su nakon bagremove
pae bili u dovoljnoj snazi. Nakon vrcanja uklonjena je
pregrada, pa je matica mogla neogranieno razvijati leglo, i
pelci su slijedeu pau doekali u punoj snazi.
Na manje od 5 okvira ne valja leglo ograniavati. Vjerujem
da je to krajnja granica do koje smijemo ii, s obzirom na
sposobnost pelca za koritenje slijedeih paa.
Ono to sam do sada postigao bilo je za moj pojam mnogo,
ali ne i sve. Ostalo mi je da rijeim najtei zadatak: kako da
svedeni rojenje na najmanju mjeru.

Nerijeeni problem rojenja

Nikom i nigdje nije do danas uspjelo problem rojenja
rijeiti na zadovoljavajui nain, koji bi veina pelara mogla
prihvatiti. Svi do sada poznati naini za spreavanje rojenja
prihvatljivi su samo za vjete pelare, i to uz pretpostavku da
imaju dovoljno slobodnog vremena na raspolaganju. Ako se
rojenje javlja u veoj mjeri, moe prinos pelinjaka ozbiljno
ugroziti.
Kad pomiljamo kako bi bilo dobro da rojenje sprijeimo
pa da postiemo vee prinose, moramo se sjetiti daje rojenje
pelinja nasljedna osobina za odravanje i produenje vrste.
Daje priroda pelama to uskratila, one se ne bi mogle odravati
na ivotu. Zbog loih godina, kad je priliv hrane izvana oskudan
a zima otra i duga, propadali su vjekovima bezbrojni pelci.
No priroda se opet postarala za povoljne uvjete, kad je rojenje
nadoknaivalo gubitke. Tako priroda odrava ravnoteu i kod
pela, kao kod svih ivih bia na zemlji. Kad pelar to shvati,
postaje mu jasno da e se s rojenjem suoavati uvijek, a samo
o njegovoj sposobnosti ovisi hoe li znati, kako i u kojoj mjeri,
rojenje pela suzbiti da postigne vei prinos.

Kako sam ipak uspio sprijeiti rojenje

Nijedan poznati nain za spreavanje rojenja nije me
zadovoljio, jer iziskuje mnogo vremena, kojeg danas nitko
dovoljno nema, pa se i vei dio tih poznatih naina u praksi ne
primjenjuje. Kako nekog jednostavnog naina nije bilo, rojenje
je i dalje muilo sve pelare, pa i mene. No sva razmiljanja,
sva nastojanja da se problem rojenja na zadovoljavajui nain
rijei ostala su bezuspjena. A onda, kad sam se ve pomirio
s tim da je sve uzaludno, jednog sam dana ipak uskliknuo:
Naao sam! to sam naao? Naao sam ono to mi je bilo
blizu i davno poznato, a ipak daleko, pa mi se inilo upravo
nevjerojatno kako se toga ranije nisam sjetio. Sjetio sam se,
naime, kako su se ponaale pele u Lavvrenceovoj dvojnoj

Pregrada s Hannemanovom i ianom mreom za poloke

konici kad bi u jednom pelcu nestala matica. Taj bezmatian
pelac radio je i dalje s nesmanjenim poletom, jer je osjeao
maticu u susjednom pelcu, od kojeg je bio odijeljen ianom
mreom. Dakle, na poetku cvatnje bagrema trebalo je
Hannmanovu reetku zamijeniti ianom mreom. Za to slui
pregrada koja ima s jedne strane Hannemanovu reetku, a s
druge strane umee se, prema potrebi, iana mrea u okviru
od lesonita. Tim postupkom pelac u medinom dijelu poloke
osjeat e prisutnost matice preko iane mree u manjem
dijelu, te e raditi i dalje nesmanjenim poletom. To je bio
samo poetak rjeavanja problema, a to dalje? to e biti s
pelcem u manjem odjelu na 5 okvira s maticom, u koju se
preko Hannemanove reetke i leta sabilo mnogo sabiraica,
uz veliki broj mladih pela? Trebalo bi sabiraice nekako
ukloniti od matice, da sabiru med i da se k matici vie ne
vraaju, ve da unose nektar u medini dio konice. Zatim
je trebalo od matice ukloniti jedan dio legla i mladih pela,
kako se ne bi pojavio nagon za rojenjem. To je bio put da se
postigne i vei prinos i sprijei nagon za rojenjem. Problem
je bio naet, samo g aje trebalo rijeiti do kraja. I uspjelo mi
ga je rijeiti, iako ne tako lako i odjednom, kako ga ovdje
iznosim pred itaoca. Bilo je tu raznih peripetija i promaaja,
s kojima bi bilo suvino zamarati itaoce, jer od toga ne bi
imali korist.
Konano rjeenje bilo je ovo. U malom odjelu nalazi se
sada pomoni mali pelac, kojem je zatvoreno njegovo leto
i otvoreno drugo leto na bonoj strani konice. Kroz to novo
leto izlazile su na pau sve sabiraice, te kad na povratku nisu
nale otvoreno svoje leto, ulazile su u medini dio konice kroz
veliko leto u sredini konice. Pomonom pelcu s maticom
oduzeo sam dva okvira legla s mladim pelama na njima i
dodao ih u medini dio konice sa strane. Time je pojaana sa
birna snaga medita, dok je pomoni pelac dobio u zamjenu
dva okvira s izgraenim saem. Takav pelac na 5 okvira
zapravo i nije mali; 5 okvira ima 60 dm2 saa, to predstavlja
gotovo 8 okvira Langstroth-Rootove mjere od 40 x 20 cm.
Za vrijeme bagremove pae pelac u malom odjelu razvija
leglo i njegove nove sabiraice sabiru med, ali za sve vrijeme
bagremove pae i poslije nje iskljuena je svaka pojava nagona
za rojenjem.
Sada treba itaocu skrenuti panju na ova dva okvira s
leglom i pelama koje smo oduzeli odjelu s maticom i stavili
u medini dio konice sa strane. Petog dana treba takve okvire
u svim konicama pregledati. S njih emo otresti pele i palji
vo razoriti sve izvuene matinjake. Pele e se, naime, u
medinom dijelu konice, iako osjeaju maticu u susjednom
odjelu kroz ianu mreu, odmah dati na izgradnju matinjaka,
a pelar im je pruio tu mogunost ako se na dodanim okvirima
s leglom nalazilo makar malo mladih liinki. Ako pelar ne
bi razorio matinjake sve do jednog, moglo bi se desiti da
se pelac roji ili da nakon bagremove pae, prilikom vrcanja
meda, naemo u medinom dijelu konice sparenu maticu i
njezino leglo. To ne bi bilo ni loe kad ne bi za uzgoj boljih
matica imali drugi jednostavan i lak nain, o emu na drugom
mjestu ove knjige.
Nakon bagremove pae i oduzimanja meda nalazimo u
odjelu s maticom 5 okvira legla i tanke vijence meda, znak
da je, zahvaljujui otvaranju leta na bonoj strani konice,
skrenuto slijevanje sabiraica u medini dio konice. Zatim
pomou oduzimanja dva okvira legla sa pelama na njima,
mali je odjel kao samostalan pelac mogao samo ivjeti i
polako se razvijati, te u njemu nije moglo doi do blokiranja
legla i javljanja nagona za rojenjem.
Nakon uklanjanja pregrade, poslije prestanka pae i
vrcanja meda, uz toliko legla i mladih pela, spojeni pelac
u kojem matica ima sada priliku neogranieno razviti leglo,
moe naskoro ne samo nadoknaditi gubitak sabiraica na
bagremovoj pai ve tu koliinu pela i poveati. Takav je pe
lac u povoljnim panim prilikama sposoban da za slijedeu
pau postupak ponovimo.
 PRIPREMA ZA BAGREMOVU PAU

Spajanje dvomatinih pelaca

Drala se dva pelca, osnovni i pomoni, u poloki ili u
bilo kojem tipu nastavljae, pri spajanju nikad ne dolazi do
nesnoljivosti meu pelama, jer se obadva pelca u konici
osjeaju kao jedno. Ali pelar pri svakom spajanju mora paziti
na neto drugo, kako ne bi doivio iznenaenje.
Kad u poloki spajamo osnovnog i pomonog pelca,
jednom od njih oduzmemo dva okvira poklopljenog legla
sa pelama i maticom i od toga napravimo nukleus. Zatim
izvuemo pregradnu dasku i spajanje je, mislimo, gotovo.
Evo to se ponekad moe dogoditi. Onaj pelac kojem smo
oduzeli dva okvira legla i maticu, iako smo preostale njegove
okvire primaknuli susjednom pelcu, moe se osjeati nekom
samostalnom cjelinom, barem prvih dana nakon spajanja moe
izvui prisilne matinjake, a kad mlade matice izau iz ma
tinjaka, eto roja. Takav bi roj pao ba u jeku bagremove pae
i on je brojano vrlo jak, a osnovni pelac bio bi za pelara
izgubljen kao medovnjak.
Isto se dogaa i s nastavljaama, ako se izmeu oba pelca
nalazi jo jedan nastavak, kao to je to bio sluaj s Langstroth-
Rootovim nastavljaama, u kojima osnovnog pelca
uzimljujemo na dva reda okvira ili dva nastavka, a pomonog
pelca u treem najgornjem nastavku. Kad pomonog pelca
pripajamo donjem, osnovnom pelcu, nije dovoljno samo
ukloniti tanku pregradu koja ih dijeli ve je vano to emo
uiniti s leglom. Ako leglo u pomonom pelcu ostavimo
netaknuto, poto smo oduzeli dva okvira s leglom, pelama i
maticom, a matica se u osnovnom pelcu nalazi u nastavku,
onda je sigurno da e mlade pele u gornjem, obezmatienom
pelcu izvui prisilne matinjake, a kad mlade matice izau iz
matinjaka, pelac se roji. Zbog togaje potrebno nepoklopljeno
leglo smjestiti u donji nastavak k matici, a sve poklopljeno
leglo u drugi i trei nastavak u sredinu svakog nastavka. Ostali
prostor sa strane legla ispuni se izgraenim saem ili satnim
osnovama.
Takav raspored legla u sva tri nastavka ne ostaje za vrijeme
bagremove pae, ve se donji nastavak s nepoklopljenim
leglom i maticom premjeta na vrh, iznad dva nastavka
s poklopljenim leglom, preko kojih dolazi pregrada s
Hannemanovom reetkom, a na to plodite.
Ovdje je spomenuto kako se iz pomonog pelca oduzima
matica sa dva okvira pela i legla, i to iz razloga to se po
pravilu uvijek pripaja slabiji pelac jaemu.
I poloka se prilikom spajanja legla sreuje tako da se
nepoklopljeno leglo stavlja u sredinu, a poklopljeno lijevo i
desno od njega. Okviri s medom i peludom, kao posljednji,
s jedne i druge strane. U modificiranim Dadant-Blattovim
nastavljaama i slinim konicama s jednakim okvirima
u ploditu i meditu, u kojem se nalazi pomoni pelac,
rasporeuje se leglo prilikom spajanja jednako kao
to je spomenuto i za Langstroth-Rootove nastavljae.
Nepoklopljeno leglo osnovnog i pomonog pelca stavlja se u
donji nastavak k matici, a poklopljeno leglo u gornji nastavak,
dok se jedna matica sa dva okvira legla i pela izdvoji i
time formira nukleus. I u Dadant-Blattovim nastavljaama s
poluokvirima u meditu, ako je ispod polumedita zimovao
pomoni pelac, prilikom spajanja i sastavljanja legla
postupak je isti. Isti je postupak i u Farrarovim nastavljaama
s plitkim nastavcima kao i u svim moguim ostalim tipovima
nastavljaa.
Vremensko i prostorno ograniavanje legla
Nakon spajanja dvomatinih pelaca najvaniji je posao
ograniavanje legla. Ja sam ovdje spajanje i ograniavanje
legla, radi lakeg razumijevanja, opisao odvojeno, iako taj
posao obavljam u isto vrijeme.
Ograniavanje legla obavlja se tri tjedna prije cvatnje
bagrema, i taj posao ne trpi odlaganja.
Svaki pelar koji iz godine u godinu prati poetak cvatnje
proljetnih medonoa, moe odrediti i poetak cvatnje bagrema
i moe pogrijeiti samo par dana, to je i normalno.
1. O g r a n i a v a n j e l e g l a u p o l o k i
Nakon spajanja osnovnog i pomonog pelca u konici je
preostala jedna matica, koju valja pronai i staviti u onaj dio
konice gdje se nalazi bono leto i ograniiti je na 5 okvira.
Od toga 1-2 okvira s nepoklopljenim leglom treba staviti tik
uz pregradu sa Hannemanovom reetkom, a do stijene konice
tri izgraena prazna okvira. Leto na tom dijelu konice mora
biti zatvoreno, kako bi se sve pele sabiraice orijentirale
na glavno leto, a s maticom dolazile u dodir samo preko
Hannemanove reetke. S druge strane Hannemanove reetke
trebaju se prvo poredati okviri s nepoklopljenim leglom, iza
njih s poklopljenim i na kraju okvir s medom.
2. O g r a n i a v a n j e l e g l a u n a s t a v l j a i
U svim tipovima konica nastavljaa, matica se ograniava
pregradom s Hannemanovom reetkom u najgornjem nastavku,
kako bi pele u donjim nastavcima lake i bre ulazile i
izlazile za vrijeme bagremove pae. Matici se u najgornjem
nastavku oduzme nekoliko okvira poklopljenog legla, koje
se smjesti u sredini nastavka, a ispod Hannemanove reetke.
Umjesto oduzetih okvira s leglom doda se jednak broj okvira
izgraenog saa, kako bi se matici omoguilo razvijanje
legla.
Za ta tri tjedna, sve do poetka cvatnje bagrema, pelci se
normalno razvijaju u takvom poretku. Do tada e i posljednje
leglo ispod Hannemanove reetke izai i pelama je osigurano
dovoljno praznog saa za unos bagremovca.

Pregrada s Hanemanovom reetkom

i umetkom od lesonita sa ianom mreom
za nastavljae

Moramo spomenuti da ovi poslovi trae prilino vremena.

Tu je spajanje pelaca, osnivanje nukleusa i ograniavanje
legla, koje trai da u svakom pelcu pronaemo maticu. To
u veini sluajeva ide glatko i brzo. Podigne dva-tri okvira
i matica je tu. No dogaa se da u nekom pelcu ovjek tri
puta pregleda sve okvire s leglom, izgubi itav sat vremena i
tek je nekad pronae uvuenu izmeu letvica okvira i satine,
skrivenu meu pelama.
Ima pelara, koji su i osijedjeli uz pele a da nikad nisu
u konici traili maticu. Jedan moj stari znanac, koji pelari
Dadant-Blattovim nastavljaama i polunastavcima u meditu,
jednom zgodom zapitao me je kakvim se nainom dobiju
vei prinosi. Objasnio sam mu da bez ograniavanja legla za
vrijeme glavne pae nema veih prinosa. Objasnio bih mu bio
itav postupak da me on svojom upadicom sam nije odvratio
od toga. Kad sam mu poeo priati kako valja potraiti maticu
u konici, on me je prekinuo rijeima: Nikad u ivotu nisam
traio maticu u konici. Ta kako bih je i naao meu tolikim
pelama? I s time smo razgovor zavrili.
Ova sjeanja potakla su me da iznesem jo neke misli.
Neupuen pelar moda e pomisliti kako ovaj nain pelarenja
namee neke poslove koji iziskuju vremena, nove poslove,
koji za stari nain pelarenja nisu bili potrebni. Istina je da
spajanje pelaca i traenje matice iziskuje prilino vremena,
ali to je znatno manje od onog vremena koje izgubimo ako
pelarimo na stari nain kad muno i u veini sluajeva
neuspjelo spreavamo rojenje, penjemo se po drveu za
rojevima, skidamo i spremamo rojeve, spajamo ih i radimo
mnogo drugih poslova, koji ne uveavaju nego umanjuju
prinos pelinjaka.

Sastavljanje izvanredno jakih pelaca

1. U polokam a: Dok u dvomatinim polokama, odu
zimanjem jedne matice i spajanjem pelca dobivamo pelca na
20 okvira i maticu ograniavamo na jednu etvrtinu konice,
za sastavljanje izvanredno jakih pelaca maticu ograniavamo
na 10 okvira. Konicu pregradimo Hannemanovom reetkom
po polovici. S one strane gdje se nalazi bono leto, koje sada
mora biti zatvoreno, smjestimo maticu, nekoliko okvira s
najmlaim nepoklopljenim leglom i praznim izgraenim
saem, a s druge strane pregrade okvire sa starijim nepo
klopljenim leglom. Odjel s maticom pokriva se lesonitom.
Cijela konica dobiva nastavak iste veliine, sa 20 okvira 30
x 40 cm. U sredini nastavka stavi se oko 5 okvira s mladim
pelama i leglom, dobivenim iz pomone konice, dok se
ostali prostor popuni izgraenim saem, a na krajevima sat
nim osnovama. I ovo sastavljanje izvrit emo, naravno, tri
tjedna prije bagremove pae.

Poloka s nastavkom

Tako sastavljen izvanredno jak pelac zaprema sada 40

okvira ili 480 dnV saa. Poloka se pretvara u nastavljau, ali
svaka rasprava oko toga je li to poloka ili nastavljaa postaje
besmislena. Vano je prije svega postii vei prinos. Prigovore
onih koji kolo progresa ele zaustaviti, razuman e pelar uti
i preuti.
2. U n a s t a v l j a a m a : Sastavljanje izvanredno jakih
pelaca u svim tipovima konica nastavljaa mogue je na
dva naina. Na prvi nain spajamo dva osnovna pelca, a na
drugi svakog pojedinog osnovnog pelca u dovoljnoj mjeri po
jaamo leglom i pelama iz pomonih konica.
Kad spajamo dva osnovna pelca, postupat emo ovako.
Prvom osnovnom pelcu oduzmemo ujutro maticu sa dva
okvira legla i pela i dodavanjem jo dva prazna izgraena
okvira osnivamo nukleus. Istog dana naveer skinemo
lesonitnu pokrovnu dasku sa drugog osnovnog pelca i mjesto
nje stavimo ianu mreu za ventilaciju a na nju obezmatienog
pelca. To inimo zbog starih pela da se preko noi kroz
mreu zblie. Sutradan pelca spojimo u jednu cjelinu.
Spajanje obavljamo tri tjedna prije poetka cvatnje
bagrema, kad ve svaki dobar pelac ima nastavak. Tako od
dva nastavka svakog osnovnog pelca, spajanjem dobijemo 4
nastavka kojima trebamo dodati jo dva nastavka, jer se za 3
tjedna pelac toliko razvije da mu je taj prostor potreban.
Napominjem da se u najgornji nastavak stavi matica sa 5
okvira najmlaeg nepoklopljenog legla i 5 praznih okvira, a
ispod njega nalazi se pregrada sa Hannemanovom reetkom.
U svim ostalim nastavcima sve do podnice, rasporedi se leglo
po sredini nastavka, s tim da ostatak nepoklopljenog legla
dolazi u prvi nastavak ispod Hannemanove reetke, a sa svake
strane dijelom izgraeno sae, a dijelom satne osnove. Leto
na pregradi sa Hannemanovom reetkom koje dijeli najgornji
nastavak s maticom, treba biti zatvoreno, a pele imaju dodir
s maticom jedino kroz Hannemanovu reetku.
Izvanredno jakog pelca moemo napraviti i od jednog
osnovnog pelca ako imamo pomonih pelaca od kojih bi se
u ovu svrhu moglo oduzeti dovoljno legla i pela. Raspored
legla isti je kao i kod spajanja dva osnovna pelca. Ovaj nain
pelarenja zahtijeva dovoljan broj pomonih konica, a to
 Nastavljaa s okvrima 40x30 cm
i maticom u gornjem nastavku
za vrijeme bagremove pae

znai stanovita novana ulaganja koja bi se kod ovog naina

pelarenja, s obzirom na prinos meda, isplatila jo vie i zato
to se ovim nainom sigurno izbjegava nuna pojava koja
pelarstvo prati od nekada pa sve do dananjih dana, a to je
rojenje pelaca medovnjaka, sa svim njegovim neeljenim
posljedicama.
Do sada smo vidjeli kako emo spajanjem osnovnih pelaca
ili pomaganjem leglom i pelama od pomonih pelaca u
veem broju sastaviti izvanredno jake pelce u svim tipovima
konica neograniene zapremnine. Sada emo se osvrnuti na
naela, koja se kod tog naina moraju potovati i na prednosti
takvog naina pelarenja.
 1. Kakve god dimenzije zauzimala konica, postavljanjem
veeg broja nastavaka, u njoj djeluje samo jedna matica.
2. U obinoj poloci ograniavamo maticu na 5 okvira
pregradom s Hannemanovom reetkom; u pregradu se stavlja
na lesonit pribijena iana mrea, koja se po potrebi stavlja
i skida. Kad sastavljamo izvanredno jake pelce, maticu
ograniavamo na 10 okvira isto takvom pregradom, i taj odjel
sa 10 okvira s maticom pokrivamo lesonitom.
3. Svaka poloka za obinog pelca, jednako kao i za
izvanredno jakog pelca, mora imati pored glavnog leta u
sredini konice i drugo leto sa strane i pri dnu konice i tree,
bono leto.
4. U konicama nastavljaama ograniavamo maticu u
najgornji nastavak. Za ovakvo ograniavanje slui pregrada
s Hannemanovom reetkom i umetkom sa ianom mreom,
koja se po potrebi ulae i skida. Pregrada ima i svoje leto,
koje se takoer po potrebi otvara i zatvara. U nastavljaama
s poluokvirima u meditu maticu je mogue ograniiti na
samo 10 poluokvira, koji predstavljaju samo 5 cijelih okvira,
i takvo je ograniavanje preporuljivo za obine pelce. Za
izvanredno jake pelce maticu treba ograniiti na 10 cijelih
okvira.
5. Iskustva pisca u vremenskom i prostornom ograniavanju
legla realna su i pouzdana, zato treba maticu ograniiti na
odreen broj okvira tri tjedna prije poetka bagremove pae
na 5 okvira u obinim, ih na 10 okvira u izvanredno jakim
pelcima. Odstupanje od ovih naela u pogledu vremenskog i
prostornog ograniavanja legla posve sigurno smanjuje prinos
meda.
6. Prednosti ovog naina pelarenja mogu se saeti u
nekoliko rijei. Najvei prinos meda, bez osobitih priprema
pelaca, usputno dobivanje prvorazrednih matinjaka ili
primjerne koliine matine mlijei i sigurnost da se pelci za
vrijeme bagremove pae nee rojiti. Najprije da se osvrnem
na prinos meda koji se postie pravodobnim ograniavanjem
legla i koncentracijom velikog broja pela sabiraica. Da bi
me obian pelar mogao razumjeti, moram se osvrnuti na
primjer u svakodnevnom ivotu. Dva domainstva trebaju za
prireivanje hrane dva tednjaka i potrebno gorivo a i domaice
koje hranu pripremaju. Spajanjem dvaju domainstava otpada
jedan tednjak, gorivo za tednjak, i to je najvanije, otpada
i jedna domaica koja sada moe obavljati vanjske poslove,
drugim rijeima, oslobaa se 50% radne snage. Spajanjem
dvaju pelaca dogaa se isto. Velik broj pela oslobaa se u
spojenom pelcu othranjivanja i grijanja legla i one postaju
sabiraice. Ako obian pelac sakupi na bagremovoj pai 25
kg meda, to bi dva obina pelca dala 50 kg. Dva spojena
pelca dat e ne 50 kg meda, nego dvostruko vie. I to je
pelac jai, to se razlika u prinosu razmjerno poveava. To
je znanstvenim pokusima utvreno, a to je i pelarska praksa
pokazala.

Izjednaavnje pelaca
Prije nego prijeemo na izjednaavnje pelaca, moramo
se osvrnuti na neke preporuke zastarjele pelarske prakse.
Pogreno je vjerovati da je korisno izjednaiti pelce uoi
glavne proljetne pae, oduzimajui leglo i pele najjaim
pelcima i time pojaavati najslabije.
Pravi pelar nikada nee slabiti najjae pelce, jer upravo
najjai pelci daju najvee prinose, ako ih pelar za to na
vrijeme priredi. Razumno je i korisno najslabije pelce
likvidirati, a njihovim pelama i leglom pojaati sradnje jake
 pelce koji e se do nastupa bagremove pae toliko ojaati da
e dostii u razvoju najjae pelce. Od matice i dva okvira
legla i pela likvidiranih pelaca napravit emo nukleuse
koji u toku sezone, ako ih prihranjujemo, izgrade do desetak
okvira pravilnog i lijepog saa i razviju se u jake pomone
pelce.
Meutim, naslov ovog poglavlja nije istaknut radi
prednjeg objanjenja, iako je ono potrebno, ve radi stvarnog iz
jednaenja pelaca za koritenje bagremove pae koja dolazi,
ah na drugi nain. Nakon spajanja i sastavljanja i obinih i
izvanredno jakih pelaca potrebno je odmah procijeniti koji
nam pelci nisu dovoljno jaki, odnosno koji ne ispunjavaju
sav prostor odreene konice. Takve pelce treba odmah
dopuniti leglom i pelama iz pomonih pelaca. Svi pelci na
pelinjaku trebaju do bagremove pae - tono se kae - kipjeti
od pela. Takav e nam onda pelinjak donijeti na bagremovoj
pai vie meda negoli se nadamo.
Moram pelare upozoriti kakva su sva iznenaenja
mogua ako se pojaavanje medovnjaka leglom ne radi
znalaki. Ako pelcu dodajemo leglo na veu udaljenost od
jezgre pelca, tj. od matice koja u pelcu djeluje, pele u
mnogo sluajeva izvuku prisilne matinjake, a da to pelar
ne vidi i ne zna. Osobito se takva pojava moe dogoditi u
nastavku poloke. Kad mlade matice tijekom bagremove pae,
ih jo ranije, izau iz matinjaka, pelac nas moe iznenaditi
rojenjem, a onda je izgubljen kao medovnjak. Postoji i druga
mogunost. Mlada se matica moe spariti, te kad vrcamo med,
moemo nai u nastavku 3-4 okvira legla, na raun toliko
meda. Prinos meda je smanjen, a osim toga imamo u konici
mladu maticu nepoeljne kvalitete, maticu prisilnog uzgoja.
 I tu je praksa pronala siguran nain, kako da se to
sprijei. Svaki okvir nepoklopljenog legla kojim pojaavamo
pelce medovnjake mora se prethodno nalaziti 8 dana iza
Hannemanove reetke u pomonom pelcu, kako ne bi vie
bilo mladih liinki i, prema tome, ni mogunosti da pele
izvuku prisilne matinjake.

POETAK BAGREMOVE PAE

Na poetku cvatnje bagrema valja obaviti u svim pelcima,

obinim i izvanredno jakim, jo jednu presudnu operaciju
o kojoj zavisi i vei prinos i spreavanje rojenja. U svim
konicama valja u pregradama postaviti iane mree i otvoriti
leta na novom mjestu. Tim postupkom sve se pele sabiraice,
koje su se do sada zadravale uz maticu, vrate u medini dio
konice kroz glavno leto. U odjelu s maticom ostalo je jo
mnogo mladih pela i previe legla, koje sada moramo smanjiti
kako bi, s jedne strane matica imala prostor za nesenje, a s
druge strane, da se pelac osjea kao samostalna cjelina u
razvoju, bez obzira na postojanje njegovih pela u medinom
dijelu konice. U zamjenu za nekoliko okvira legla, dodajemo
sada odjelu s maticom nekoliko pravilno izgraenih praznih
okvira.
Pomou otvaranja novog leta na novom mjestu, uklonili
smo iz odjela s maticom sve pele sabiraice, a oduzimanjem
neto legla i dodavanjem praznog saa, omoguili smo pelcu
da se polako i normalno razvija. Odjel s maticom, doveden
u ovakvo stanje, moe nekoliko tjedana ivjeti i raditi bez
bojazni da e se pojaviti nagon za rojenjem. U tome mu proe
daleko vie vremena negoli je potrebno za unos bagremovca,
njegovog sazrijevanja i vrcanja.
 Poslije bagremove pae nai emo u odjelu s maticom vrlo
mnogo legla i tanke vijence meda. Ovdje do blokiranja matice
u nesenju nije moglo doi. kao u drugih obinih pelaca, jer su
odmah u poetku cvatnje bagrema sve pele sabiraice prele
u medini dio konice kroz svoj uobiajeni put, kroz glavno
leto. Sve oduzete okvire uglavnom s poklopljenim leglom
stavimo u medite iste konice na isto mjesto kako bismo ih
lako pronali, jer ih za 8 dana moramo vrlo paljivo pregledati
i razoriti sve eventualno izvuene prisilne matinjake. Odjel s
maticom koristi se toplinom koja dolazi kroz ianu mreu, a
koju stvaraju pele u medinom dijelu konice, dok ove kroz
ianu mreu osjeaju maticu u svojoj neposrednoj blizini i
rade s nesmanjenim poletom.
Osim gubitka vremena, ima i drugih nevolja. Dogodi se, da
ba tih dana, kad se Hannemanove reetke moraju zamijeniti
ianim mreama, bude nepovoljno vrijeme i pelar se koleba,
bi li poeo raditi ili bi priekao bolje vrijeme. Ali kako taj
posao ne trpi odlaganja, pelar mora stisnuti zube i ne brojiti
ubode.
Do ovdje su svi radovi oko sastavljanja izvanredno
jakih pelaca i punog koritenja bagremove pae dovoljno
razraeni i objanjeni. Jo se treba objasniti kako emo u
toku bagremove pae, usput, bez nekih posebnih priprema,
najlake doi do najboljih i najvrednijih matinjaka. Osim
toga, u tako pripremljenim pelcima mogu se u to vrijeme
dobiti i primjerne koliine matine mlijei, takoer bez nekih
posebnih priprema, jer su ovako sastavljeni izvanredno jaki
pelci upravo pripremljeni da dadu najvrednije matinjake i
matinu mlije. O jednom i drugom bit e rijei u slijedeem
poglavlju.
Nakon bagremove pae izvanredno jaki pelci mogu dati i
prilinu koliinu pela za umjetne rojeve.
 DOBIVANJE MATINJAKA
I MATINE MLIJEI
Poloke s nastavcima upravo su idealne za dobivanje
prvorazrednih matinjaka ili priline koliine matine mlijei.
Jedni se pelci odrede za dobivanje matinjaka, a drugi za
dobivanje matine mlijei. Jedno i drugo ne smije se raditi u
istoj konici.
Za dobivanje matinjaka odaberu se pelci koji su se vie
godina zaredom pokazali u svakom pogledu najbolji. Matinu
mlije moe proizvoditi svaki pelac. Materijal za matinjake
treba ipak znalaki prirediti. Ima dva naina pripremanja
materijala za matinjake. Jedan je vrlo jednostavan, prihvatljiv
za svakog pelara, dok je drugi prihvatljiv samo za iskusnije
pelare, to e biti temeljito izloeno u poglavlju Uzgoj
matica.
Zbog toga da se ne ponavljam, iznijet u ovdje samo jedan
nain, najjednostavniji, po kojem se mogu dobiti najbolji
matinjaci.
U poetku sam rekao da je poloka s nastavkom upravo
idealna za dobivanje najboljih matinjaka i matine mlijei.
Ali to ne znai da se ne moe dobiti u svakoj nastavljai,
u izvanredno jakom pelcu. Prednost poloke sastoji se u
tome to se matinjaci i matina mlije dobivaju u nastavku
poloke, pelaru pri ruci, dok se u nastavljaama dobivaju
ispod matine reetke, pa se kod svake radnje mora gornji
nastavak s maticom uklanjati.
Prije nego prijeemo na samo pripremanje materijala za
matinjake moramo se upoznati sa stanjem pelca poslije
stavljanja iane mree, na poetku bagremove pae. U
to doba u konici ima vrlo malo legla, dok konica vrvi od
mnotva mladih pela s razvijenim lijezdama za izluivanje
mlijei, a u medinom dijelu konice nema ni jedne liinke
za othranjivanje. U takvoj prilici bit e svako leglo koje treba
hraniti primljeno od mladih pela sa udnjom i olakanjem.
Ako takvom pelcu dodajemo materijal za matinjake i obra
timo panju na ponaanje pela, bit emo iznenaeni. Kad
okvir s materijalom za matinjake drimo jedan pedalj iznad
konice, pele e, privuene mirisom matine mlijei, podii
tijela uvis. Kad spustimo okvir u konicu, masa e pela kao
lavina pojuriti za njim.
Ako se prihvatimo i najlakeg naina za dobivanje
matinjaka, ipak takvom pelcu neemo dati makar kakvo leglo
razne starosti, ve emo se pobrinuti da mu dodamo okvir s
jajacima koji je zanesla najbolja matica u jednom danu, kako
bi nam matinjaci bili istovremeno svi zreli. To emo postii

Mali kavez izolator

postavljen na mlado izgraeno sae
ako od tankih letvica, debelih oko 1 cm i irokih 2-3 cm,
sastavimo okvir irok koliko je vanjska mjera okvira, a visok
oko 10 cm. Na takav okvir pribijemo Hannemanovu reetku.
Na mladu izgraenu satinu pustimo maticu od najvrednijeg
pelca i pokrijemo je uokvirenom Hannemanovom reetkom,
koju pomou dvije limene spojnice privrstimo pri dnu okvira.
Takav okvir s maticom vratimo na mjesto odakle smo maticu
uzeli. Matici e trebati samo jedan dan da ova 3 dm2 saa s
jedne strane zanese. Poslije toga je pustimo na slobodu, jer
e je inae pele same osloboditi, tako da izgrizu satinu oko
okvira s Hannemanovom reetkom. Zanesena satina ostaje u
odjelu s maticom tri dana. etvrtog dana jajaca e puknuti
i izmilit e mlade liinke, kojima e mlade pele odmah
dodavati matinu mlije. Sad je vrijemeda da okvir prenesemo
u medini dio konice, u nastavak poloke, gdje e ga mlade
pele odmah prihvatiti.
Da pele mogu izgraditi matinjake u povoljnom rasporedu
za pelara, da ih moe lake izrezati kad budu zreli, potrebno
je da zanesenu satinu s donje strane otrim noem izreemo
u cikcaku, tako da dobijemo tri-etiri visea trokuta, po ijim
e rubovima pele izvui krasne velike matinjake. Nakon tri
ili etiri dana potrebno je taj okvir iz konice izvaditi i otrim
noem sve nepotrebne i sratene matinjake unititi.
U nastavku izvanredno jakog pelca pele mogu uzgajati
do 30 vrijednih matinjaka. Vei broj matinjaka nije dobro
ostavljati, jer i broj matinjaka moe utjecati na kvalitetu
mladih matica.
Vrlo je korisno da se uzgajanje matinjaka povjeri pelama
iz najboljih pelaca u pelinjaku.
Pored opisanog naina za dobivanje matinjaka, vjetiji
pelari mogu pripremiti i osnove matinjaka i u njih presaditi
 najmlae liinke jednake dobi dobivene pomou kaveza
izolatora od najproduktivnijeg pelca na pelinjaku. Tehnika
itavog postupka opisana je pod naslovom Dva naina
dobivanja najboljih matinjaka.
Spomenuo sam ve ranije da se kod ovakvog naina
pelarenja mogu na bagremovoj pai usput dobiti i lijepe
koliine matine mlijei. No vee koliine i iste matine
mlijei mogue je dobiti jedino pomou osnova matinjaka.
Matina mlije moe se dobiti od onog dana kada smo maticu
od medinog dijela konice odvojili ianom mreom, a to
je dan poetka bagremove pae. Za itavo vrijeme trajanja
bagremove pae do oduzimanja i vrcanja meda, svaki trei
dan dobivamo matinu mlije iz 50-60 osnova matinjaka
priljepljenih voskom na tri letvice koje privrstimo u jedan
okvir.
Svaki put prilikom oduzimanja matine mlijei, napunjene
matinjake skraujemo otrim tankim noem na polovicu,
izbacujemo pincetom liinku i pokupimo mlije. U ispranjene
matinjake svaki put dodajemo kapljicu, toplom vodom
razblaene mlijei, a na ovu najmlau liinku od bilo kojeg
pelca na pelinjaku. Dobivenu mlije spremamo u boice od
10-15 grama od tamnog stakla i pohranjujemo u hladnjak do
upotrebe ili prodaje.
Kao i kod pripremanja materijala za uzgoj matica, opisan
na daljnjim stranicama knjige, tako i ovdje moramo obratiti
punu panju njenim liinkama i presaivati ih u toploj i
vlanoj prostoriji te prenositi ih do konice ovijene toplom
vunenom krpom.
 PROIZVODNJA MEDA U SAU

Ima kod nas tu i tamo po koji stariji pelar koji je u svojoj

pelarskoj praksi pokuao dobiti med u sau. Bilo je tu
pokuaja s lijepim na zupce sastavljenim i ukusno izraenim
okviriima, a bilo je i raznih neukusnih, kako je ve koji
pelar znao i mogao. I pisac je to davno pokuao. Meutim,
nitko i nigdje nije dao prokuan recept kako bi se to danas,
u suvremenim uvjetima proizvodnje, moglo sigurno i jeftino
izvesti. Sve ono to danas o proizvodnji meda u sau moemo
proitati pokazuje nedostatak praktinog iskustva, to neki
pisci lojalno i priznaju.
Ako proizvodnju meda u sau elimo pojednostavniti,
pojeftiniti, kako bi se proizveden med mogao prodati, onda
moraju otpasti preskupi bokseski okvirii i specijalni nastavci
za izgradnju boksesa a i miljenje o tome, koliko visok mora
biti okvir plodita, da pele u meditu privolimo na izgradnju
boksesa.
Na osnovi svoje prakse tvrdim da med u sau, bez i truna
peluda, moemo dobiti u svakoj konici, u svakom ploditu bez
matice, izmeu okvira s leglom, u svakom meditu za vrijeme
bagremove pae, ako je vrijeme povoljno i paa izdana. A za
nepovoljnog vremena, kad je gradnja saa slaba, proizvodnja
meda u sau ne treba ni poeti.
Najjeftinije proizveden med u sau dobit emo na ovaj
nain. Okvire pregradimo letvicama da dobijemo etvorine
10 x 10 cm ili paetvorine 10 x 15 cm ili sline mjere, kako
ve doputa oblik i veliina okvira kojima se pelari. U
takve okvire, vodoravno i okomito pregraene, zalijepimo
 Pregraeni okviri za proizvodnju meda u sau
Pri dnu slobodan prostor za proizvodnju voska

to tanje osnove saa. U svaku konicu stavimo 3-4 okvira

meu izgraene okvire, kako bi med u sau ispao normalne
debljine i lijepa izgleda. Nikakvi okviri graevnjaci nemaju
u to vrijeme mjesta u konici. Sva graevna mo pela mora
biti usredotoena na izgradnju okvira za proizvodnju meda u
sau. Ako je vrijeme vrlo povoljno za cvatnje bagrema, pele
izgrade i napune medom i poklope voskom i dvostruki broj
takvih okvira.
im bagremova paa prestane, a med je poklopljen u sau,
vadimo okvire i zagrijanim otrim noem obrezujemo svaki
izrezani komad, pa ga polaemo na list celofana i umotamo.
Tako umotane kocke meda u sau poslau se u kutije od
kartona odgovarajue veliine, koje smo dali izraditi u nekoj
kartonai. Kutije imaju na poklopcu izrez u obliku etvorine
ili paetvorine, to zavisi o obliku satia s medom koji se
vidi kroz otvor na poklopcu. I na taj otvor na poklopcu kutije
nalijepljen je celofan. Na kutije emo otisnuti ime proizvoaa,
naziv artikla (med u sau), od koje biljke potjee, godinu
proizvodnje i teinu.
 Pri prodaji meda u sau pelar nailazi na nerazumijevanje
trinih inspekcija. Nijedno, naime, poduzee nee kupiti neki
prehrambeni artikl ako njegova oprema i svaka pojedinost nije
u skladu s propisom. Trina inspekcija trai da med u sau

Kartonske kutije za pakovanje meda u sau

bude dan na analizu i da prema propisu ne sadri vie od 20%

vode. Meutim, trokovi analize prilino su visoki, pa pelar
dolazi u nedoumicu to bi uinio. Ako med dade na analizu,
moe ga prodati svakom trgovakom poduzeu koje prodaje
prehrambene artikle. Ako med ne da na analizu, onda ga moe
prodati ispod ruke ili pelarskim trgovakim poduzeima,
koja ga mogu plasirati na trite bez analize, jer one drukije
tumae propise nego trina inspekcija. Pelarski strunjaci
kau da nijedan med koji pele poklope votanim poklopcima
ne sadri nikad vie od 20% vode, jer ga pele ni ne pokla
paju voskom dok se suvina voda ne ispari iz meda. Oni koji
u trinoj inspekciji tumae propise to ne znaju pa tvrdoglavo
inzistiraju na analizi meda.
 Za prodaju meda u sau moraju se izdvojiti samo one kocke
meda na kojima je med poklopljen s obje strane, ukratko, daje
sae mlado, a sve stanice napunjene i poklopljene, te lijepog
izgleda. Samo prvorazrednim proizvodom moemo osvojiti
trite, na kojem se takav med nije do sada mogao vidjeti.
Med u sau bio bi nov proizvod koji bi se mogao vrlo lako
plasirati u svim naim ljetovalitima. Istini za volju moram
spomenuti da za dobivanje meda u sau moramo odvojiti
prilinu svotu, ako je u pitanju vea koliina. Satne osnove,
celofan i kartonske kutije prilino stoje. Taj se posao ipak
isplati, jer se med u sau plaa najmanje dvostruko vie nego
izvrcani med. Sve one kocke meda u sau koje nisu dovoljno
napunjene i poklopljene treba da izvrcamo a sae spremimo
za iduu sezonu. Ne isplati se da se ovakvo nedovoljno puno i
nedovoljno poklopljeno sae da pelama da ga dovre.

Okviri prireeni za dobivanje meda u sau

 ODUZIMANJE I VRCANJE MEDA

S oduzimanjem i vrcanjem bagremova meda trebamo

priekati desetak dana po zavretku pae, jer emo tada
dobiti potpuno zreo med i vie voska od mednih poklopaca.
Prilikom oduzimanja meda trebamo voditi rauna i o tome
da nakon bagremove pae moe nadoi nepovoljno vrijeme
i slaba paa, zbog ega je pelama potrebno ostaviti izvjesnu
koliinu meda, da se mogu i dalje razvijati. Svaki pelar mora
znati pravilno protumaiti ovu izreku: Pele su med, a med
su pele.
Ako je prilikom oduzimanja meda povoljno vrijeme i dobra
paa, onda se med s lakoom oduzima i prenosi u prostoriju
za vrcanje. Pele tada kao da ne mare to radimo s njihovim
medom. U takvim prilikama moemo i izvrcano sae odmah
vratiti pelama. No ako je vrijeme takvo da paa oslabi ili
potpuno zataji, potreban je najvei oprez. Svaki okvir meda
trebamo od pela paljivo kriti, a izvrcano sae vraamo
pelama jedino pred mrak.
Pri oduzimanju i vrcanju meda, pelar treba imati nekoliko
pomagaa. Pelar sam oduzima okvire s medom i isti ih
od pela, pomagai odnose okvire s medom, netko otklapa
vilicom, a netko okree vrcaljku. Okvire s medom najlake je
oduzimati ako pele otresemo preko velikog limenog lijevka
u neku posudu u kojoj drimo pele sve dotle dok nismo
med izvrcali i vratili okvire. Tada pele iz posude stresemo
u konicu i nastavimo oduzimati med od slijedeeg pelca.
Oduzete i oiene okvire s medom stavljamo u zatvorenu
okvirnjau, s kojom ih pomonici odnose u prostoriju za
vrcanje.
 Votane poklopce s meda skidamo pomou iroke vilice
ili pomou irokog tankog noa. Danas ve ima i elektrinih
sprava za ovu svrhu. Za skidanje poklopaca sluimo se
naslonom za okvire koji je postavljen nad posudom u koju
kaplje otklopljen med dok ne zavrimo otklapanje.

Naslon za okvire s posudom u koju kaplje med

Za vrcanje meda slui nam vrcaljka. Njih ima vie vrsta,

oblika i veliina. Kod nas se moe kupiti jedan tip vrcaljke,
dok ih u svijetu ima svakojakih. Poboljana je ona vrcaljka
iz koje se okviri ne moraju vaditi i okretati na drugu stranu,
ve se sami okreu i priljubljuju koari. Dovoljno je vrcaljku
okretati na jednu ili drugu stranu. Za velika pelarstva grade
se radijalne vrcaljke koje mogu odjednom izvrcati i vie od 20
okvira s obje strane. Kod nas se ne mogu kupiti, ali se mogu
dati izraditi.
Kod nas ima u upotrebi mnogo vrcaljki koje su sebi pelari
sami izradili ili uz pomo nekog zanatlije. Ima ih vrlo dobrih
i vrlo loih, u kojima se upropatava mlado sae napunjeno
medom. Krivnja lei u neznalaki izraenoj koari.
 Za poetnike pelare potrebno je spomenuti jo i ovo: Okviri
s medom vrcaju se s jedne strane i pri tome vrcaljka lagano
okree, kako se sae ne bi polomilo, osobito ako je mlado.
Izvrca se samo jedan dio meda, a onda se okviri okrenu na
drugu stranu. Vrcaljka se treba i dalje lagano okretati dok ne
izleti vei dio meda. Nakon toga vrcaljka se okree bre, da se
izvrca sav med s obje strane saa.

UZGOJ MATICA

Kada pele same grade matinjake

1. P r i r o d n i m a t i n j a c i
Kad je u pelcu priliv hrane izvana obilan, kad je sve sae
zaneseno i napunjeno medom, kad je u konici vie mladih
pela nego nepoklopljenog legla i konica nabujala pelama,
pelac se sprema na rojenje. Oitije znak za to izvjestan broj
matinjaka koje pele izgrade po stranama i pri dnu saa. Broj
je matinjaka razliit. Pelci skloni rojenju grade vie mati
njaka, a neskloni manje. Ta osobina zavisi o soju pela.
Prema gornjim navodima ini se da je rojenje pela
posljedica fizioloke nude. Ima meutim jo jedan moment
koji odluuje o rojenju pela. To je nagon za odranje vrste,
nasljedna osobina pela.
Od rojevnih matinjaka moemo oekivati matice koje
e biti sklone rojenju, to je u suvremenoj pelarskoj praksi
nepoeljna osobina. Umjesto meda pelar dobiva rojeve
za kojima se mora penjati po drveu, a prinos meda bit e
smanjen. Ali uvijek nije tako. Rojevni matinjaci mogu
 nastati i pod drugim okolnostima. A da nije bilo upravo tih
okolnosti, matinjaci se ne bi ni pojavili. To je u prvom redu
kriva premalena konica u kojoj djeluje vrlo plodna matica.
Prirast mladih pela daleko je vei od broja liinki koje valja
othranjivati. Stanje je u konici zbog gusto zbijenih pela
nepodnoljivo, a posljedica je izgradnja matinjaka i rojenje.
Rojenje moe nastati i onda kad je konica izloena jakom
suncu. U prvom sluaju moda ne bi dolo do rojenja da je
pelac s plodnom maticom smjeten u prostranu konicu, a
u drugom sluaju, kad bi konica bila od podneva u hladu. U
oba sluaja u konicama nastaje za pele nepodnoljivo stanje,
to mi pelarskim jezikom nazivamo tjeskoba". Posljedica
tjeskobe je rojenje.
Prirodni matinjaci dobiveni pod takvim okolnostima mogu
dati matice koje u normalnim uvjetima ne pokazuju sklonost
rojenju. No takve matice valja znati izluiti. Tko ima toliko
pronicljivosti da u izboru ne pogrijei, volje i vremena, neka
ih izlui. Dobit e dobre matice.
2. P r i s i l n i m a t i n j a c i
Ako pelar u toku sezone ostane bez matice, bilo da je
pelar nehotice prignjei okvirom, ili da na bilo koji drugi
nain strada ili nestane, pele e pribjei izgradnji prisilnih
matinjaka. Takvi e matinjaci biti izgraeni na liinkama
razne starosti, ali opet u okviru onih prirodnih mogunosti do
koje su starosti radilike liinke sposobne da pele uzgoje od
njih matice, tj. tri i pol dana.
Ima pelara koji vjeruju da pele nikad ne pogrijee i
da e uvijek i u svakoj prilici uzgojiti dobre matice. Praksa
je pokazala da nije tako. Priroda esto doputa raanje na
svijet i malovrijedne individue. Matice dobivene iz prisilnih
matinjaka openito zaostaju u plodnosti iza matica dobivenih
iz rojevnih i umjetnih matinjaka, te matinjaka iz tihe izmjene,
ali i tu moe biti izuzetaka. Uglavnom na taj nain dobivene
matice po plodnosti svrstavamo na posljednje mjesto.
3. M a t i n j a c i iz tih e i z m je n e
Kad m atica u nekom pelcu poputa u nesenju, to
pele nagonski osjeaju, one sagrade 2-3 m atinjaka
koji su obino bogato hranjeni zbog male koliine
nepoklopljenog legla u konici, te se redovito odlikuju
svojom veliinom. M atinjake iz tihe izmjene gradi
soj pela koji nem a sklonosti rojenju. To je u osnovi
pravilo, od kojeg u izvjesnim okolnostim a m oe biti
odstupanja.
Do m atinjaka iz tihe izm jene teko se dolazi pa
se pelar u rijetkim prilikam a m oe njim a koristiti na
pelinjaku. Prvo, zbog toga to ih pele grade u m alom
broju, a drugo, zbog toga to ne znamo kad ih m oemo
nai i u kojoj konici.
M atinjake iz tihe izm jene nai em o u prostranim
konicam a gdje kapacitet nesenja m atice m oe biti
m aksim alan, tako da se m atice istroe nesenjem. Takvi
pelci pribjegavaju tihoj izmjeni. M atinjaci iz tihe
izm jene osobito su vrijedni.
4. U m je tn i m a ti n ja c i
D obar pelar-praktiar ne smije biti zavisan o hirovim a
prirode i o prirodnim m atinjacim a, ve ih treba sam
znalaki priprem iti pelam a na uzgajanje. Umjetni
m atinjaci dani na uzgoj znalaki priprem ljenom pelcu
mogu dati najbolje i najplodnije matice. O kojim iniocima
to zavisi bit e objanjeno u daljnjem tekstu, a sad, ako
elimo ii nekim redom, potrebno je spomenuti kad emo
poeti uzgoj matica, odnosno pripremanje materijala
za matinjake, te od kakvih pelaca treba materijal za
matinjake uzimati.
 Ako pogledamo u kakvim uvjetima pelac s maticom
poinje izgradnju matinjaka, vidimo da je to u dobroj
pai. Ako paa zbog bilo kojeg razloga prestane, pele u
mnogo sluajeva razore gotove matinjake.
Pele nam same ukazuju na put kojim moramo ii.
Materijal za matinjake treba se pripremiti onda kad
je dobra paa, a ako paa prestane, da pele ne bi zbog
bilo kojeg razloga matinjake razorile, valja pelca koji
ih uzgaja prihranjivati. Matice je najbolje uzgajati kad
bagremova paa prestaje, a to je konac mjeseca svibnja.
Ni u jedno drugo doba godine ne mogu se dobiti tako
vrijedne matice. Matice uzgojene u ovo doba najplodnije
su i svoju plodnost najdue zadre.
Materijal za matinjake valja uzimati od pelca koji
se odlikuje ovim osobinama: najvei prinos vie godina
zaredom, dobro zimovanje, zdravlje, mirnoa, sklonost gradnji
pravilnog saa, nesklonost krai i druge pozitivne osobine.
Nabrojene osobine pelca moe pelar pouzdano znati jedino
ako vodi savjesno biljeke o svakom pelcu na pelinjaku.
Zbog toga svaka konica mora imati svoj broj pod kojim se
vodi u biljenici.

to je jo potrebno znati o matici

Na svakom pelinjaku nai emo pelaca koji su dobri
medovnjaci, ali nikad ne pokazuju sklonosti rojenju.
Zatim pelaca koji su takoer dobri medovnjaci, ali koji
se za vrijeme bagremove pae roje i time pokvare pelareve
raune i nadanja. Ima jo i takvih pelaca koji se kao za inat
roje, a meda sakupe tek za sebe, a nekad ni to.
Ako pelar tu ne intervenira uzgojem boljih matica kojima
bi zamijenio sve loije na pelinjaku, onda mu je pelinjak
preputen prirodnom razvoju i sluajnostima. Ako prevladavaju
sojevi nepoeljnih osobina, produktivnost itavog pelinjaka
bit e niska.
Iako o veim prinosima odluuje vie imbenika, soj pela
je najvaniji i o njemu se mora voditi najvie rauna. Drugim
rijeima, dobra plodna matica kruna je svega. Pozitivne ili
negativne osobine pelca dolaze od matice i truta, nositelja
svih nasljednih osobina. Da pelar moe doi do dobrih,
plodnih matica, mora poznavati inioce koji najvie utjeu na
kvalitetu matice. Evo najvanijih: 1. Za uzgoj matica moraju
se upotrijebiti tek izleene, najmlae liinke. 2. Liinke u
matinjacima moraju othranjivati mlade pele. 3. Jakom
obinom pelcu dati izgraditi 10-12 matinjaka, a izvanredno
jakom pelcu s vrlo mnogo mladih pela, dvostruki broj.
4. Svaki pelac moe uzgojiti samo jednu partiju najboljih
matica. 5. Najbolje matice moe uzgajati pelac koji nema
nepoklopljenog legla.
Manje plodne i manje vrijedne matice dobit emo: ako
upotrijebimo starije liinke, ako ih uzgajaju starije pele, ako
dodamo na uzgoj velik broj matinjaka, ako pojedini pelac
uzgaja vie partija matinjaka te, napokon, presudnu ulogu
ima i koliina nepoklopljenog legla u konici.
Na kvalitetu matice utjee i godinje doba, to je ve
naprijed spomenuto.

Prosjean pelar i uzgoj matica

Veina pelara bjei od uzgoja matica, vjerujui da je to
za njih odvie komplicirano, zapleteno i neostvarivo. Tako
neupuen pelar daje sam sebi lou svjedodbu. Namee se
pitanje zato je to tako. Poznavajui tu slabu stranu mnogih
pelara, mislim da bih na to mogao dati odgovor, koji bi neke
od njih moda i opravdao. Vjerujem, naime, da je pogreka
u tome to se u svim naim pelarskim djelima i asopisima
uzgoj matica prikazuje na vie naina, s mnogo raznih sprava i
pomagala, konica, nastavaka i raznih oplodnjaka, tako da sve
to ve na prvi pogled odbija prosjenog pelara. Uzgoj matica
po raznim suvremenim metodama oduevit e onaj mali broj
pelara koji pelarstvo shvaaju kao zanat, pa se prema tome
odnose sa ivom panjom i razumijevanjem. Veini pelara
ne moemo dati pouke o uzgoju matica na dosadanji nain.
Oni mogu prihvatiti vrlo jednostavan nain, ali zato pouzdano
dobar.

Kakav e nam pelac

sigurno uzgojiti najbolje matinjake
Za vrijeme izdane bagremove pae svaki e nam pelac,
bez nekih osobitih priprema, odgojiti odreen broj dobrih
matinjaka. Pod svakim pelcom razumijevamo samo
najbolje pelce medovnjake, koji jedino dolaze u obzir za
uzgoj matinjaka.
Nije svejedno ima li pelac kojem dajemo na uzgoj materijal
za matinjake vei broj mladih liinki za othranjivanje ili ih
ima vrlo malo, ili ih uope nema. Najbolje matinjake, od
kojih emo dobiti najplodnije matice, uzgojit e jak pelac
bez nepoklopljenog legla, gdje e sva panja mladih pela biti
usredotoena na njih.
Kad se u pelcu pojavi nagon za rojenjem, nesenje matice
svede se na najmanju mjeru; matica je slabije hranjena kako
bi mogla poletjeti s rojem. Kad tom prilikom pele izgrauju
rojevne matinjake, mladih je liinki za othranjivanje u konici
mali broj. Vidimo, dakle, da su liinke u prirodnim rojevnim
matinjacima dobro hranjene.
 I s tihom izmjenom matice isti je sluaj. Pelac, kao
cjelina, ne bi ni poeo gradnju 2-3 matinjaka odreenih za
tihu izmjenu matice kad ne bi osjeao malaksalost matice
u nesenju. Kako malaksala matica malo nese, u konici je
vrlo mali broj liinki, pa mlade pele sruuju obilje mlijei u
prisutne matinjake. Otuda i vrijednost takvih matinjaka.
Ako pelar pelari onako kako je opisano u ovom dijelu,
on e u medinom dijelu konice, koji obiluje mladim
pelama, uzgojiti najbolje matinjake. Pri tome otpadaju sve
pripreme, a kako se to obavlja usput, na dobroj bagremovoj
pai, otpada i prihranjivanje.
U drugim prilikama postupat emo drukije. I ovdje
moemo dobiti najbolje matice po skraenom postupku. Za
vrijeme tihe pae, pelca odreenog za izgradnju i uzgoj
matinjaka moramo prihranjivati. Za prihranjivanje najbolji
je med, ali se moe upotrijebiti i sirup. Dodatak peluda
je obavezan. Pelud moemo dobiti pomou skidaa ili ga
vadimo iz starog saa. U toploj otopini meda ili sirupa dobro
razmukamo pelud i tu smjesu dajemo odreenom pelcu 8
dana po jednu litru na dan pred veer. Nakon toga imat e
mlade pele drijelne lijezde za izluivanje mlijei u najjaoj
funkciji. Sad je vrijeme da pelcu dodamo materijal za
izgradnju matinjaka.
Pelcu oduzmemo maticu sa dva okvira legla i pela, te od
toga sastavimo nukleus. Zatim pelca temeljito pregledamo i
oduzmemo mu sve okvire s nepoklopljenim leglom, s kojih
otresemo u konicu sve mlade pele hraniteljice koje su se za
tekle na tim okvirima gdje su hranile mlade liinke. Oduzete
okvire podijelimo ostalim pelcima, svakom po jedan uz
njegovo nepoklopljeno leglo.
 U obezmatienom pelcu preostale okvire sloimo jedan do
drugog s tim da u njihovoj sredini ostavimo prazno mjesto za
jedan okvir. Pregradom okvire odijelimo od ostalog praznog
dijela konice. Mlade pele s razvijenim drijelnim lijezdama,
koje smo jo potakli na jae djelovanje prihranjivanjem uz
dodatak peluda, nemaju mladih liinki za othranjivanje. Do
sada su one svaka dva sata dodavale mlije u radilike stanice
mladim liinkama, a sad im je to uskraeno. to ih dulje drimo
u takvoj situaciji, to kod njih nastaje vea potreba da se rijee
mlijei. I kad im sutradan dodamo materijal za izgradnju
matinjaka, mlade pele primit e ga s velikom udnjom i
olakanjem. Ako im dademo najmlae, tek izleene liinke,
presaene u umjetne matinjake, bit e sve odreda primljene,
izuzevi one koje bismo u prijenosu nehotice povrijedili.
Prihranjivanje je nuno daljnjih 6 dana, ali dajemo samo dva-
tri decilitra na dan.

Dobivanje najboljih matinjaka

Na str. 86-88 opisan je jednostavan nain dobivanja
matinjaka, prihvatljiv za svakog pelara. Njime se u samoj
konici, bez presaivanja liinki i bez nekog naroitog ureaja
dobivaju dobri matinjaci.
Drugi je nain kompliciran i preporuio bih ga jedino
pelarima koji dobro poznaju ivot pela i koji su po svojoj
prirodi vrlo paljivi i toni.
Jedino ljudi takvih osobina mogu ovu operaciju dobro
izvesti. Tko se takvim ne osjea, bolje da se takvog posla ni ne
laa, ve se treba zadovoljiti prirodnim matinjacima. Radi se,
naime, o umjetnim matinjacima i prijenosu liinki najmlae
dobi u njih. Za ovaj posao potrebna su ova pomagala: veliki
kavez izolator, pomou kojeg dobivamo liinke za prijenos
tono odreene i jednake dobi. Zatim treba vei broj osnova
matinjaka te letvica na koje se lijepe te osnove. Za prije
nos mlijei iz matinih osnova potrebna nam je mala drvena
liica, a za prijenos liinki pinceta od ice ili guijeg pera.
Veliki kavez izolator napravljen je na jednaki nain kao
i mali kavez izolator (vidi str. 87), samo to mu je veliina
jednaka vanjskoj veliini okvira. Njegovom primjenom
izabrana matica zatvori se s jedne strane mladog izgraenog
saa, a s druge strane izgraeno sae potrebno je zatvoriti
lesonitom vanjske veliine okvira. Sve se to spoji sa dvije
limene spojnice.

Veliki kavez izlolator

itavom poslu oko dobivanja najboljih matinjaka pristupit

emo ovako: najprije emo od voska prirediti potreban broj
osnova matinjaka. Za tu svrhu slui nam kalup debeo kao
olovka, zaobljen na donjem kraju promjera 8-9 mm. Da se
pravljenje osnova matinjaka ubrza, uzet emo kalup pomou
 Kalup za pravljenje osnova matinjaka

Letvice s privrenim osnovama matinjaka

ugraene u okvir
kojeg se odjednom dobiva 5 ili vie osnova matinjaka. Prije
pravljenja osnova matinjaka drveni kalup dobro nakvasimo u
vodi, kako bi se osnove matinjaka mogle skidati. U rastopljeni
vosak, koji ne smije biti previe ugrijan, uroni se kalup 1 cm
duboko. Zatim se kalup uroni u vosak jo 2-3 puta, ali svaki
put plie, tako da osnove matinjaka budu pri dnu deblje i
jae. Tako dobivene osnove matinjaka zalijepe se voskom
na 2,5 cm kvadratne drvene ploice, a ove na letvice, nosioce
matinjaka. Na svaku letvicu stane 9-10 matinih osnova. U
okvir koji ima na postranim letvicama ljebove stave se dvije
takve letvice. To je vei broj matinjaka nego je preporuljivo
davati, ali pelar mora uvijek imati na umu da svi nee biti
primljeni. Ukoliko ipak svi budu primljeni, njihov se broj lako
smanji.
Time smo izvrili tek jedan dio posla. Sad nam treba
matina mlije. Ako je pelar nema pri ruci, neka jednom
pelcu oduzme maticu sa dva okvira poklopljenog legla i
pela i od toga sastavi nukleus. Obezmatieni pelac imat e
za 3-4 dana vei broj prisilnih matinjaka i dovoljno matine
mlijei.
Za to vrijeme morali smo na mladu izgraenu satinu
pritvoriti najbolju maticu pomou kaveza izolatora, da nam
je zanese, kako bismo etvrtog dana imali na njoj tek mlade
izleene liinke. etvrtog dana izvadimo zanesenu satinu iz
kaveza izolatora, pokrijemo je vunenom krpom i prenesemo u
zagrijanu prostoriju. U toj prostoriji moramo stvoriti i potrebnu
vlagu; na tednjak ili pe postavimo lonac s vodom da se voda
isparava. Toplina i vlaga potrebne su da mlade, njene liinke
ne stradaju. Osim toga, potrebno je da u prostoriji gdje emo
prenositi liinke u osnove matinjaka bude dovoljno svjetla,
da vrlo sitnu liinku moemo na dnu stanice dobro vidjeti i
prenijeti.
 Matinu mlije razrijedimo s malo tople vode, te u svaku
osnovu matinjaka pustimo po kapljicu. Tanku icu, debelu
oko 1 mm, koju smo na kraju malo spljotili i savili uvis,
podvuemo pod liinku i paljivo je prenesemo u osnovu
matinjaka na mlije. Kad smo liinke prenijeli u ove osnove
matinjaka, letvice s osnovama namjestimo u okvir, umotamo
u vunenu krpu i prenesemo u pelca prireenog za izgradnju
i uzgoj matinjaka. Ve emo sutradan vidjeti koliko je mati
njaka primljeno. Ako su svi matinjaci primljeni, prekobrojne
unitimo.
To je, eto, u kratkim potezima cijeli postupak. Valja istai
jo jedno. Pelac za uzgoj matinjaka mora biti vrlo jak, s
mnogo mladih pela. Ako nam se ini da to nije, valja ga 14
dana ranije pojaati leglom koje izlazi, a koje emo uzeti od
pelaca najboljih osobina.

Upotreba zrelih matinjaka

esnaestog dana, raunajui od dana kad su snesena
jajaca, izlaze iz matinjaka mlade matice. Pelar mora o
tome voditi rauna i zrele matinjake dan-dva prije
upotrijebiti. Zreli matinjaci mogu se upotrijebiti za izmjenu
starih matica u osnovnim i pomonim pelcima. Pomou
zrelih matinjaka mogu se formirati oplodnjaci za vlastiti
pelinjak ili radi prodaje matica.
U obinim i pomonim pelcima postupak oko izmjene
starih matica dodavanjem zrelih matinjaka vrlo je jednostavan.
Danas uklonimo iz konice staru maticu, a sutradan dodamo
dva zrela matinjaka. Za desetak dana najvei dio sparenih
matica, ve nese jajaca.
U izvanredno jakim pelcima, sastavljenim za potpunije
koritenje bagremove pae, mogu se na drugi nain
upotrijebiti zreli matinjaci. Ako u nastavak poloke dodamo
dva zrela matinjaka, imat emo za desetak dana mladu
sparenu maticu, dok od stare matice, nakon prestanka bagre
move pae i vrcanja meda, i od dva okvira legla i pela
sastavimo nukleus. Na taj nain izvanredno jak pelac dobiva
mladu maticu do koje smo doli na vrlo lagan i jednostavan
nain, dok staru maticu u nukleusu moemo i kasnije
zamijeniti matinjacima, i to onda kad stara matica ojaa
nukleus. I u svim tipovima konica nastavljaa moemo
pomou zrelih matinjaka zamijeniti starije matice na dva
naina. Bilo da iz najgornjeg nastavka oduzmemo maticu sa
dva okvira poklopljenog
legla i pela, sastavljajui
nukleus i dodavajui dva
zrela matinjaka, bilo
da maticu u najgornjem
nastavku jo ostavimo da
nese, a dva zrela matinjaka
dodamo u medini
dio konice ispod
Hannemanove reetke.
Pomou zrelih mati
njaka moemo formirati
potreban broj oplodnjaka.
Njih ima vrlo malih, pa
veih i najveih, s
normalnim okvirima, ve
prema svrsi kojoj su
namijenjeni. Svaki tip
oplodnjaka ima svojih
Oplodnjaci sa 4 okviria . . .
za prenaanje pri kontroliranom parenju matica pretM O Stl 1 m a n a . J e d n i SU
 Gore: oplodnjaci sa 4 okviria
Dolje: pomone konice koje mogu posluiti za oplodnjake

skupi, drugi iziskuju vie praktinog znanja, a veina malih

oplodnjaka upotrebljava se za uzgoj matica na trgovakoj
osnovi. Ako uzgajamo vei broj matica, poeljni su manji
oplodnjaci, jer onda treba i manji broj pela. Takvi su
oplodnjaci podesniji za prijenos prilikom kontroliranog
sparivanja matica, ali iziskuju vie vremena i rada oko
prihranjivanja.
Pelarima koji ele uzgajati matice za svoje potrebe najbolji
su vei oplodnjaci s normalnim okvirima ili poluokvirima. Za
tu svrhu mogu posluiti i manje pomone konice. Inae, svaki
se nastavak ili polunastavak nastavljae dade prilagoditi za
oplodnjak ako ga pregradimo na dva ili tri dijela i sagradimo
podnicu koja ima leta na razne strane, a svaki odjel ima rupu
sa ianom mreom. Ovakvi oplodnjaci, pregraeni u svakom
nastavku ili polunastavku, mogu se smjestiti na osnovne
pelce iz kojih dobivaju preko mree toplinu. Osim toga, ne
treba im ni poseban krov, jer ih pokrivamo krovom osnovnog
pelca. Svaki odjel pokriva se posebnom daicom.
Ovakve oplodnjake moemo napuiti pelama uzetim iz po
jednog osnovnog pelca za svaki odjel, a da to osnovni pelac
ni ne osjeti. Za napuivanje uzimaju se mlade pele i okviri
s neto meda i poklopljenog legla. Sutradan se dodaju mati
njaci.
Kad u bilo kojem oplodnjaku matice budu sparene i njihovo
leglo poklopljeno, znak sigurnog i uspjenog sparivanja,
moemo ih upotrijebiti, a oplodnjacima dodati druge zrele
matinjake, koje dotle dademo uzgajati nekom najboljem
jakom pelcu. Ako u oplodnjaku, za koji nam slui cijeli
nastavak ili polunastavak, ostavimo sparenu maticu, moemo
je pripojiti osnovnom pelcu, uklonivi prije toga njegovu
staru maticu.

Pelac za uzgoj trutova

Trut je u uzgoju matica vrlo vaan imbenik jer on
sparivanjem prenosi na matice i radilice sva svojstva odabranog
najboljeg pelca. Zbog toga je odgajivau matica prva briga
da od najboljeg pelca na pelinjaku dobije u pravo vrijeme
obilje trutova.
Prema broju potrebnih matica ili opsegu pelarstva
ostavljamo jednog ili vie najboljih pelaca za uzgoj trutova.
Sto je sae starije, to iz njegovih stanica izlaze sve sitnije
pele ili trutovi, jer iza svake generacije legla ostaje u sau
110
tanka hitinska kouljica. Imajui to na umu, pobrinut emo
se da u pelcu odreenom za uzgoj trutova bude mladog
trutovskog saa. To emo postii ako ve na poetku travnja u
odreenom pelcu u 3-4 okvira izreemo donju polovicu saa
i okvire postavimo sa svake strane izmeu posljednjih okvira
s leglom. Da pele trutovsko sae to prije izgrade i matica
zanese, potrebno je takvog pelca obilno prihranjivati, jer e
samo u tom sluaju lijezde za izluivanje voska u mlaih
pela proraditi. Pelca prihranjujemo razrijeenim medom
ili sirupom, uz obavezan dodatak peluda. Hranu dajemo u
mlakom stanju svakog dana jednu litru, pred veer, dok god
trutovsko sae ne bude izgraeno i zaneseno, to moemo
ustanoviti pregledom pelca.
Pelca za uzgoj trutova, jednako i onog za uzgoj matica,
valja drati odvojeno od pelinjaka na drugom mjestu koje je
pelaru uvijek pri ruci, a takvo je mjesto u neposrednoj blizini
pelareve kue.
Na vanjskim pelinjacima, pasitima, nemogue je uzgajati
matice uz kontrolirano parenje s odabranim trutovima. Na
uzgajalitu i sparivalitu valja drati samo one pele koje su
za taj rad prijeko potrebne.

Parenje matica
Mlade matice sposobne su za parenje ve nakon tri dana
starosti, a trutovi nakon 12 dana. Matice se uvijek sparuju u
zraku, jer samo u letu trut moe maticu oploditi. Kad mlada
matica, obino oko podnevnih sati, izleti iz konice, trutovi je
osjete i polete za njom. Matica pravi u zraku iznad pelinjaka
vee krugove, praena esto cijelim rojem trutova. Najbri
trut uspije u letu dostii maticu i oploditi je. Taj in plati i
votom.
 Matica ne izlazi na parenje samo jedanput, i ne pari se
samo sa jednim trutom, ve ponekad i sa desetak trutova, sve
dotle, dok joj sjemenska kesica ne bude napunjena trutovskim
sjemenom. Matica se nakon sparivanja esto vraa u konicu
s tankim bijelim koniem u zatku, znakom parenja. Taj joj
koni pele izgrizu u konici. Nakon nekoliko dana mlada
matica poinje nesti prva oploena jajaca.
Mlade matice bre sazrijevaju pod utjecajem vremena i
pae. Sto je vrijeme povoljnije, a paa bolja, to pele obilnije
hrane maticu i ona prije sazori za sparivanje. U nepovoljnim
uvjetima sparivanje matica moe se otegnuti i do 20 dana.
Sparivanje mladih matica moe se u nepovoljnim uvjetima
prihranjivanjem pospjeiti. Ako se mlada matica ne spari s
trutom ni za 20 dana, onda je po srijedi njezina nesposobnost
za parenje. Takvu maticu valja zamijeniti drugom.
Daljina na koju se mlade matice prilikom sparivanja
udaljuju zavisi o broju trutova koji je prate. Stoje vie trutova,
to se matica spari i bre i na manjoj udaljenosti. Za odgajivae
matica to je od velike vanosti.

Parenje matica s odabranim trutovima

Lako je drati pod kontrolom parenje domaih ivotinja, jer
nam je cilj jasan, a sam in vidljiv. No tee je to sa pelama, jer
se matica pari izvan naeg vidokruga i s nepoznatim trutom, a
samo parenje obavlja se izvan dosega, u zraku.
Novija saznanja o tome kako trutovi u doba parenja lete na
vrlo velike udaljenosti sruili su u prah lijepe iluzije pelara
strunjaka, a isto tako obezvrijedile su i trajne oplodne stanice
u koje je uloeno mnogo novaca i nada.
Ostao je, meutim, vrlo stari nain na koji se, mislim,
obraa premalo panje u naem i stranom pelarskom tisku, a
to je nain koji su davno, kao pouzdan, iskuali neki uzgajivai
matica. Jifi Dathe godinama je odravao istu talijansku lozu
meu domaim pelama, zahvaljujui nainu parenja pod
kontrolom s izabranim trutovima. Samo parenje kontrolira se
tako da se i matica i trutovi dre zatvoreni, te se poslije 5 sati
po podne prihranjuju i putaju na izlet. Takvim nainom sa
zadovoljstvom su se sluili i drugi uzgajivai matica.
Pisac je taj nain usvojio i primjenjuje ga ovako: konica
za uzgoj trutova pregraena je pominom pregradom s
Hannemanovom reetkom i ima dva leta na duoj strani. Ve
na poetku travnja izree se u etiri okvira donja polovica
saa i pelac svakog dana prihranjuje jednom litrom mednog
ili eernog sirupa uz dodatak peluda. Za par dana ovakvog
prihranjivanja mlade pele ponu izluivati vosak i graditi
trutovsko sae, koje matica uskoro zanese. Prije nego trutovi
ponu izlaziti iz stanica, o emu se treba voditi rauna,
trutovsko leglo premjeta se iza Hannemanove reetke u
onaj dio konice na kojem je zatvoreno leto. Ako se misli na
potrebu sparivanja jo jedne partije matica, onda se pelcu
izree donja polovica saa u jo 4 okvira, da mlade pele iz
grade trutovsko sae i matica ga zanese.
Mislim da ovdje ne moram ponavljati kakav treba biti pelac
za uzgoj trutova, jer je to ve ranije istaknuto, ali ipak moram
spomenuti da u ovakvom pelcu treba biti starija matica, kako
bi pele izgradile trutovsko sae.
Iz mladog trutovskog saa izai e lijepi, krupni trutovi
i kad oni nakon desetak dana starosti osjeaju potrebu za
izletom, mi ih ponemo dresirati na izlet u odreeno vrijeme.
Svakog dana poslije 5 sati po podne otvaramo leto na odjelu s
trutovima, a u isto doba na plodino leto namjestimo komadi
Hanemanove reetke kako se trutovi ne bi vraali i u plodite
konice. Naveer leto na odjelu s trutovima zatvaramo. Taj
se postupak ponavlja svakog dana toliko dugo dok nam sve
mlade matice ne budu sparene.
Oplodnjake sa pelama i mladim tek izalim maticama
drimo u hladnoj i tamnoj prostoriji (zamraeni podrum).
Svaki oplodnjak mora biti provien brojem i vani imati svoje
tono odreeno mjesto na koje emo ga postaviti.
Jo emo spomenuti obaveznu mjeru sigurnosti. Sve pele
koje upotrebljavamo u oplodnjaku moramo prosijati kroz
Hannemanovu reetku, za to nam slui poseban sanduk.
Sanduk ima vodoravno po polovici pominu Hanemanovu
reetku, a otvara se na gornjoj i donjoj strani. Na donjoj se
strani pomou lijevka sipaju pele koje prelaze Hannemanovu
reetku i hvataju se za poklopac, dok trutovi manje vrijednosti
ostaju u donjem dijelu sanduka, pa ih poslije unitimo. Ako bi
se na pelinjaku kod kue, gdje se uzgajaju i sparuju matice,
naao i koji novi soj pela, i njega treba prosijati da se rijeimo
i njegovih nepoeljnih trutova.
Budui da je mlada matica zrela za parenje ve nakon tri
dana starosti, to i mi nakon tog vremena poinjemo prenositi
oplodnjake iz podruma na njihova odreena mjesta.
Poslije 5 sati po podne, do kojeg su se vremena vratili s izleta
svi trutovi susjednih pelinjaka u svoje konice, iznesemo
sve oplodnjake iz podruma i stavimo ih na odreena mjesta.
Naveer oplodnjake vratimo u podrum. U isto vrijeme putamo
i trutove iz odabranog pelca, a naveer ih ponovo zatvaramo.
Kako oplodnjake, tako i pelca s odabranim trutovima, svakog
dana prihranjujemo prije putanja iz konice.
Nakon 8 dana pregledamo sve oplodnjake. Moda e ve
sve matice biti sparene i poeti nesti jajaca. Ukoliko jo neka
matica nije sparena, oplodnjake i dalje prenosimo.
 Uzgajiva matica mora voditi biljeke o svakom pelcu
na pelinjaku, u koje se unose sve dobre i loe osobine. Kad
raspolaemo takvim podacima, onda moemo izvriti pravilan
izbor pelaca, kako za uzgoj matica, tako i za izbor trutova.
Iz grupe u svemu najboljih pelaca izdvojimo svake godine
druge pelce za uzgoj matica i trutova, kako bismo dobili
rasplodni materijal u vie uzgojnih linija. To je, eto, strpljiv
i mukotrpan put, kojim se dolazi do pravih selekcioniranih
matica. Ako je pelar, kako kae narod, dobro ispekao zanat,
naoruan velikom voljom i strpljenjem, a osobito velikom
ljubavlju za pele, moe to, sigurno, dobro izvesti.

DODAVANJE MATICA

Za izmjenu, odnosno dodavanje matica u razno doba

godine, pod raznim uvjetima i na razne naine, treba dobro
poznavanje pelinje prirode i dugogodinja praksa.
Ima mnogo naina za dodavanje matica: posrednih,
pomou raznih kaveza, i neposrednih, pomou dima, vode i
meda, teih i lakih. Svaki nainje dobar ako ga primijenimo
kako treba i u pravo vrijeme. Ne pogodimo li to, neemo
uspjeti. Uspjeh u dodavanju matica zavisi o godinjem dobu,
vremenskim i panim prilikama, dobi pela u konici, dobi
legla, dobi dana, postupku pelara sa pelama i jo o mnogo
razliitih, poznatih i nepoznatih faktora. Posredni i neposredni
naini dodavanja matica temelje se na dva oprena postupka.
Posrednim nainom dodajemo maticu oprezno i tiho, gotovo
neprimjetno, bez ikakva uznemirivanja pela, a neposrednim
nainom stvaramo krajnju uznemirenost i dezorganiziranost
pelca.
Ovdje emo pred pelare iznijeti niz posrednih i neposrednih
naina za dodavanje matica, koji su se u praksi pokazali
najbolji, a svatko e, prema svojoj pelarskoj vjetini, izabrati
nain koji e mu najbolje odgovarati.

Posredni nain dodavanja matica

1. S proljea i jeseni, kad u konici nema nikakva legla,
a prema tome ni mogunosti da pelac sam uzgoji ma
ticu, matica se uspjeno dodaje obinim kavezom. Pelcu
oduzmemo staru maticu i za 6 sati dodamo drugu u kavez.
Kavez s maticom namjestimo u odgovarajuu rupu u satini,
koju smo prethodno noem napravili. Sutradan pred veer
podignemo okvir s kavezom, uklonimo ep da matica moe
izai na slobodu. Mjesto epa na otvoru kaveza moe se u
ovakvim uvjetima napuniti otvor eernomednim tijestom.
Kad pele tijesto potroe, same izvedu maticu iz kaveza.
2. Dodavanje matice s malim pelcem iz oplodnjaka s
normalnim okvirima najlaki je i najsigurniji nain. On se
moe poetnicima najtoplije preporuiti. Iz pelca uklonimo
staru maticu i za 6 sati, za koje se vrijeme pelac osjetio
bezmatinim, pokrijemo konicu gustom ianom mreom, a
na nju nastavimo oplodnjak od normalnog nastavka s maticom
i pelama. Drugog dana pred veer mreu uklonimo. Za to
vrijeme donji je pelac osjetio maticu u nastavku, a pele iz
oba pelca zdruile su se preko mree.
3. Za vrijeme jake pae stara se matica zatvori u kavez koji
se smjesti u sredinu plodita. Sutradan staru maticu uklonimo
iz kaveza, mladu pustimo u kavez koji vratimo na prijanje
mjesto. Drugog dana pred veer, kad se na pelinjaku sve
smiri, maticu pustimo iz kaveza.
 4. Za vrijeme srednje ili tihe pae izmijenit emo maticu
u nekom pelcu ovako: pelcu oduzmemo staru maticu i
sve nepoklopljeno leglo, koje privremeno porazmjestimo po
drugim konicama. To inimo prije podne. Pred veer, pelca
obilno prihranimo i u sredite gnijezda dodamo maticu u
kavezu. Drugog dana pred veer maticu oslobodimo.
5. Za vrijeme slabe ili nikakve pae maticu je najtee
izmijeniti. Tada je postupak tei. U takvoj je prilici potrebno
pelcu oduzeti sve okvire s leglom i medom. Drugim rijeima,
potrebno je pelca dovesti u stanje roja. Nakon 6 sati roj
prihranimo i dodamo mu maticu u kavezu, koji objesimo
u konici. Drugog dana pred veer roj prihranimo i maticu
oslobodimo. Za nekoliko dana vratimo roju sve njegovo sae
s leglom i medom, koje smo privremeno pohranili u drugim
konicama.
6. Ovaj nain dodavanja matica temelji se na injenici,
da stare pele mogu dodanu maticu uklupati i uguiti zbog
posebnog mirisa i vladanja. Da se starije pele mogu s maticom

Kavezi za dodavanje matica

zbliiti jo prije nego je oslobodimo iz kaveza, upotreijebiti
emo kavez koji na jednoj strani ima ianu mreu a na
drugoj limeni zatvara i Hannemanovu reetku. Drugog dana
poto smo maticu dodali izvuemo limeni zatvara, da pele
mogu kroz Hannemanovu reetku u kavez k matici. Sutradan
pred veer kavez otvorimo, da matica moe izai. Taj nain
dodavanja matica pronaao je davno poznati talijanski pelar
Asprea. Nain se u praksi pokazao sigurnim.

Neposredni nain dodavanja matica

1. Pomou duhanskog dima dodajemo maticu neposredno.
Staru maticu prije podne uklonimo iz konice. Pred veer, kad
su sve pele u konici, pustimo kroz leto 5-6 jakih mlazova
dima. Leto zatvorimo i priekamo nekoliko minuta dok se ne
umiri brujanje pela u konici. Zatim pustimo kroz leto maticu,
a za njom opet nekoliko dimova. Leto zatvorimo za nekoliko
minuta. Iza toga leto napola otvorimo i tako ostavimo, da se
konica kroz no prozrai. Taj nain neposrednog dodavanja
matice moemo uspjeno primijeniti samo za vrijeme jake
pae.
2. Pomou vode dodajemo maticu neposredno na ovaj
nain. Za lijepog dana i dobre pae uklonimo iz konice staru
maticu. Pomou prskalice poprskamo vodom dobro cijelog
pelca, potopimo u vodu mladu maticu i onakvu vlanu
pustimo je na isti onaj okvir s kojeg smo staru maticu uklonili.
Konicu zatvorimo i pustimo je u miru tjedan dana.
3. Kad dodajemo maticu pomou meda, postupak je isti
kao i kad dodajemo pomou vode. Razlika je u tome to
pele mjesto vodom prskamo razvodnjenim medom, a maticu
potapamo u med pa je zatim pustimo na onaj okvir s kojeg
smo uklonili staru maticu.
 4. Dodavanje matice sa pelama iz oplodnjaka jedan je
od naina neposrednog dodavanja koji sam u svojoj praksi
najvie volio primjenjivati. Prije podne ukloni se iz konice
stara matica. Pred veer razmaknemo okvire u sreditu
gnijezda da dobijemo prostor u koji stavimo 3-4 okvira s
leglom, maticom i pelama iz oplodnjaka. Zatim sve pele
poprskamo razvodnjenim medom ili sirupom.
Takav nain dodavanja vrijedi za vrijeme srednje i dobre
pae.
Prskati pele moemo i vodom u kojoj smo nekoliko dana
kvasili lie pelinje ljubice. Ta otopina osobito umiruje
pele, te se za svako spajanje, radi zbliavanja pela, ne moe
dovoljno preporuiti.
Za vrijeme slabe ili nikakve pae potrebno je pelca prije i
poslije dodavanja matice i pela obilno prihraniti.
Dodajemo li maticu na bilo koji od naprijed opisanih
naina, ne smijemo 6-7 dana nakon dodavanja matice nikako
otvarati konicu, jer bi to za dodanu maticu moglo biti pogubno.
Dodana se matica, naime, uplai kad otvaramo konicu i tri
po sau, a tad je starije pele lako uklupaju i ugue. Uspjeh
u dodavanju matica zavisi mnogo i o vladanju dodane matice.
Mlade matice kojima jo nisu u dovoljnoj mjeri nabrekli
jajnici, vitke su, brze i okretne, te zato tre po sau. Takve
se matice tee dodaju. Matice koje ve uvelike nesu i koje se
zbog toga lagano kreu po sau pele radije primaju.

Dodavanje osobito vrijednih matica

Za svaki neuspjeh u dodavanju matica jedan dio krivnje lei
na nevjetom pelaru, a drugi na starim pelama sabiraicama,
koje maticu teko primaju. Zato moramo stare pele ukloniti,
osobito ako dodajemo vrijedne matice. To emo uiniti na
jedan od ovih naina:
P r v i n a in
Pelca kojemu elimo dodati maticu premjestimo na novo
mjesto. Na njegovo mjesto primaknemo susjednog pelca, da
u njega uu starije pele sabiraice. Potom pelcu u kojem su
ostale samo mlade pele uklonimo maticu i odmah dodamo
kavezom drugu, a pelca prihranimo razvodnjenim medom.
Otvor na kavezu, u kojem smo dodali mladu vrijednu maticu,
napunimo eernomednim tijestom, a kad pele to tijesto
potroe, same e osloboditi maticu.
D r u g i n a in
Pelca u poloki kojem elimo dodati maticu osobite
vrijednosti pregradimo okvirom s gustom ianom mreom. U
tako pregraeni prostor premjestimo 3-4 okvira poklopljenog
legla koje ve izlazi, ali bez pela. Iza ovih okvira namjestimo
pregradu, da leglo bude dobro utopljeno. Za dan-dva, kad na
svim okvirima bude ve primjeran broj mladih tek izalih
pela, pustimo meu njih maticu, bez ikakvih mjera opreza.
Mlade pele primaju rado svaku dodanu maticu. Nakon par
dana staru maticu uklonimo, a sutradan uklonimo ianu
mreu.
Ovako se postupa u poloki, dok se u nastavljai i
poklopljeno leglo koje izlazi prenese u medite i sa svake
strane utopli. Potrebnu toplinu dobiva leglo iz plodita od
kojeg je odijeljeno ianom mreom.
Trei n a in
U nekoliko konica potraimo po jedan okvir s poklopljenim
leglom koje izlazi i s njih otresemo pele. Kad sakupimo 3-4
okvira, smjestimo ih u oplodnjak, a sa svake strane dodamo
po okvir s peludom i medom, Oplodnjak prenesemo u toplu
zagrijanu prostoriju, najbolje u kuhinju, gdje ga postavimo
120
na toplo mjesto, najbolje kraj tednjaka. Treba voditi rauna
0 tome da se u kuhinji dva dana dri toplina koja je potrebna
leglu, a to je oko 35 C. Kad nakon dva dana izae prilian
broj mladih pela, pustimo meu njih neku osobito vrijednu
mladu maticu, bez ikakvih mjera opreznosti. Za daljnjih
dan-dva, kad sve mlade pele izau, odnesemo oplodnjak na
neko novo mjesto na pelinjaku. Za nekoliko dana, kad je ve
mlada matica podosta zanesla, postavimo ovaj oplodnjak na
mjesto susjednog jakog pelca, kako bi dobio pele sabiraice.
Ovim nainom dobili smo i novog pelca, koji po potrebi
proirujemo.
Zamjenjivati konicu, radi pojaavanja nekog slabijeg
pelca pelama, ne smijemo za bespanog vremena, jer bi u
tom sluaju mogla stradati matica od pridolih starih pela.

Dodavanje nesparenih matica

Dodavanje nesparenih matica normalnim pelcima nee
ozbiljan pelar ni pokuati, jer je to uzaludan posao. Nor
malni pelac, ako mu oduzmemo njegovu maticu, poi e
svojim prirodnim putem, izgradnjom prisilnih matinjaka,
1 nesparenu maticu nee nikad primiti. Nesparene matice
dodajemo oplodnjacima jedino onda kad ih punimo pelama
iz raznih konica. Od punjenja oplodnjaka pelama do do
davanja nesparene matice treba proi 6 sati, jer e se nakon tog
vremena pele, zatvorene u oplodnjaku, osjetiti bezmatine i
nemone da same proizvedu maticu, pa e tada primiti i nespa
renu maticu.
Nesparene matice uvijek emo dodavati pred veer, kad se
sve pele sakupe i smire u oplodnjaku. Mlade matice rado
jure po konici, i kad bismo ih dodavali po danu, lako bi kroz
leto odlutale iz oplodnjaka.
 Mlade tek izale matice esto sam puta dodavao pelcima
kojima bi se mlada matica izgubila na parenju. Bile su dobro
primljene.

PRODAJA I OTPREMA MATICA

Savjestan uzgajiva matica prodat e maticu tek onda kad

izae prva generacija njenog legla, a to je po prilici 40 dana
poto je izala sama matica iz matinjaka. Tada se istom vidi
kakva je matica i kako nese. Za to vrijeme matica se i dobro
razvila; dok pravilno nesenje pokazuje uspjeno sparivanje,
koliina legla pokazuje kvalitetu. Tko sparivanje matica nema
pod kontrolom, ne moe ni prodavati selekcionirane matice.
Kako su takvi uzgajivai matica rijetki, to se i selekcionirane
matice mogu rijetko kad nabaviti.
Uzgojite li matice od najboljeg pelca na pelinjaku, ako
budu sparivane u slobodi s trutovima nepoznatih osobina, bit
e i one nepoznate vrijednosti, jer e njihovi potomci, matice
i pele radilice, biti nosioci osobina nepoznatog truta.
I pri najpaljivijem uzgoju uzgajiva matica ne smije
oekivati da e, recimo, od deset uzgojenih matica, sparenih
pod kontrolom, biti svih deset prvorazrednih. Poneka od njih
donijet e sa sobom na svijet osobine svojih bliih ili daljih
predaka, kao to je to u prirodi uvijek bilo i bit e.
Ako najvrednija matica nema za svoje djelovanje pelca
s dovoljno meda i peluda, nee njezina prava vrijednost doi
do izraaja. Zbog toga se vrijedne matice i dodaju jakim
pelcima.
Matice se prodaju najskuplje u svibnju, a to dalje, one se
prodaju po sve nioj cijeni, jer je i njihova realna vrijednost
 manja. Uvjeti prodaje gotovo svugdje u svijetu su isti. Matice
se prodaju za unaprijed poslan novac, a uzgajiva jami za
ivo prispjee. Ako neka matica putem strada, uzgajiva alje
besplatno drugu.
Danas se u naoj zemlji uzgojem i prodajom matica bavi
mali broj pelara, jer su i potrebe za maticama u naim
prilikama minimalne. Velik broj naih pelara trpi radije svake
godine zbog starih matica povee gubitke nego da nabavi
mlade matice. Sam ih, opet, ili ne zna uzgojiti ili, ako bi znao,
zbog redovite zaposlenosti nema za to vremena.
Neki nai uzgajivai nude danas matice po nerealno niskim
cijenama u odnosu na prijeratne cijene. Ima i takvih koji nude
matice upravo po mizernim cijenama, pa svaki ozbiljan pelar
mora s punim pravom posumnjati u njihovu vrijednost.
Doi do dobre mlade matice vlastitim uzgojem nije ni
jednostavno ni jeftino. 0 selekcioniranim maticama da i ne
govorimo. Ponekad bi ih bilo jeftinije kupiti nego uzgojiti.
Ipak, ova konstatacija ne treba obeshrabriti one pelare
koji su skloni tome da dobre matice za sebe sami uzgoje.

Kavezi za otpremu matica potom

Ja sam ve naprijed iskreno i poteno rekao daje uzgoj matica
sloen posao, koji povran ovjek ne moe dobro izvesti. Zato
sam takvima preporuio upotrebu prirodnih, odnosno rojevnih
matinjaka.
Kad se matica alje potom, upotrebljava se za to poseban
potanski kavez. Kavez ima dva odjeljka. Vei za maticu i
desetak mladih pela, njenih pratilica, i manji za hranu. Najprije
kroz manji odjeljak pustimo maticu s pratnjom u vei, a onda
manji napunimo tvrdim eernomednim tijestom i odjeljak za
hranu zatvorimo poklopcem. Preko svega privrstimo vijcima
poklopac kaveza, na kojem veim slovima napiemo: ive
pele - drati na zraku, ispod toga ime primatelja, a sa strane
ime poiljatelja.
Matica i pele dobivaju zrak kroz izreze koji se nalaze na
dvjema suprotnim stranama veeg odjeljka kaveza. Matica
se pakuje u kavez tik pred otpremu pote, kako bi to krae
vrijeme bila zatvorena. Pisac alje matice na vee udaljenosti
u veim grupnim kavezima, po 5 matica u svakom, s pregrti
pela, hranom i vodom.

UMJETNI ROJEVI

Razrojavanje pelaca ima u suvremenom pelarenju veliku

prednost nad prirodnim rojevima. Te prednosti razrojavanja,
koje ini sam pelar kad to nae za najshodnije, mogu se
saeti u nekoliko redaka.
Pelar e praviti umjetne rojeve iskljuivo od pelaca
najboljih osobina, tj. od pelaca koji nisu skloni rojenju, koji
 su miroljubivi i najbolji medovnjaci. Ako pravimo umjetne
rojeve, ne moramo dane i tjedne iekivati rojeve i verati se za
njima po drveu.
Ovdje emo iznijeti nekoliko naina kako da pele
razrojimo. Ima naina po kojima dolazimo do veeg broja
novih pelaca, ali smo zato i osnovne pelce prilino otetili,
a ima i naina pomou kojih dolazimo do manjeg broja novih
pelaca, a da osnovne pelce nismo nimalo otetili. Svaki
e pelar primijeniti onaj nain koji mu najvie odgovara,
prema eljama i potrebama. Ako netko eli razrojavanjem
udvostruiti pelinjak, zadovoljit e se samo prinosom
bagremove pae. Ako neki pelar eli osim bagremove pae
iskoristiti i sve ostale pae, on e se zadovoljiti manjim bro
jem novih pelaca.
Prije nego iznesem nekoliko vrlo dobrih i sigurnih naina,
moram upozoriti na dvoje. Razrojavat emo nakon koritenja
bagremove pae a za vrijeme te pae osigurat emo dovoljan
broj kvalitetnih matinjaka. Kako emo doi do kvalitetnih
matinjaka, opisano je ranije.
A sada evo naina kako emo udvostruiti broj pelaca:
Koliko imamo starih pelaca za razrojavanje, toliko emo
pripremiti praznih konica. Svaka konica mora imati sve
okvire sa satnim osnovama. Starog pelca uklonimo s njegova
mjesta i na to mjesto postavimo praznu konicu. U starom
pelcu pronaemo maticu te je zajedno s okvirom na kojem smo
je nali, prenesemo u novu konicu. Iz starog pelca otresemo
pele s polovice okvira k matici. Osim toga, pretresemo i sve
pele iz medita ili nastavaka, koje sada uklonimo. Starog
pelca odnesemo na novo mjesto i sutradan mu dodamo dva
zrela matinjaka koje imamo u pripremi.
Novoformirani roj, pored velikog broja pela koje smo
otresli iz starog pelca, dobit e i svoje pele sabiraice koje
 su se u to vrijeme nalazile na pai. Ako je vrijeme povoljno
i paa dobra, roj e za desetak dana posve izgraditi plodite.
Ako takvi uvjeti nisu, roj emo prihraniti.
U starom je pelcu ostala polovica mladih pela, hraniteljica
legla, ali koje jo nisu izlijetale na pau. Kako pelama za
ishranu legla treba i vode, starom pelcu potrebno je nekoliko
dana dodavati vode ili eernog sirupa. Ve za 4-5 dana mlade
e pele poeti izlijetati na pau, pa je dodavanje vode dalje
nepotrebno. Kako e u starom pelcu svakog dana izlaziti
mlade pele, to e on za 14 dana opet dovoljno ojaati. Za
to e vrijeme i mlada matica biti sparena i ve obilno nesti
jajaca.
Tko bi se zadovoljio prinosom od same bagremove pae i
odrekao prinosa od daljnjih paa, a elio investirati veu svotu
da povea pelinjak trostruko, mogao bi to sigurno izvesti na
ovaj nain: Vrlo jakog pelca razdijelimo na tri dijela. Ako se
radi o Langstroth-Rootovoj nastavljai, koja osim plodita ima
i dva nastavka, to ukupno predstavlja 30 okvira, onda e svaki
novoformirani pelac dobiti po 3 okvira legla i 7 izgraenih
okvira. Jedan e dobiti staru oploenu maticu, a preostala dva,
po dva zrela matinjaka. Od onog pelca koji ima maticu i
ostaje na starom mjestu, pa e mu se pele sabiraice vratiti,
moemo uzeti jo dva okvira legla i dodati po jedan ostalim
dvjema novoformiranim pelcima koje postavimo na nova
mjesta. I ovim je pelcima potrebno 4-5 dana dodavati vodu.
Ako imamo Dadant-Blattove nastavljae s jednakim
okvirima u ploditu i meditu i ako se radi o konicama sa 12
okvira, dijeljenjem pelca na tri dijela dobit emo nove pelce
na po 8 okvira.
 Ako se radi o nastavljaama s poluokvirima u nastavcima,
onda je postupak drukiji. Oba polunastavka postavimo na
novu podnicu i ostavimo na starom mjestu. U polunastavak
pustimo staru maticu te iz starog pelca otresemo barem sa
dva okvira mlade pele. Plodite starog pelca podijelimo
u dva dijela, postavimo na nova mjesta i sutradan dodamo
svakom po dva zrela matinjaka. Pojenje je vodom nekoliko
dana obavezno.
I s konicama polokama nain razrojavanja je isti.
Osvrnimo se sad na to kako e novoformirani pelci, koji
nemaju dovoljno saa, a rezervnog izgraenog saa nemamo,
doi do potrebnog saa da plodita budu popunjena.
Poznato je da pelci izgrauju sae samo na jakoj pai,
kao to je bagremova paa i paa pitomog kestena, ukoliko
je vrijeme za doba cvatnje pelama i pelaru naklonjeno. Za
vrijeme tihe pae pele sae ne grade. Da mlade pele privolimo
na gradnju saa, moramo ih prihranjivati dnevnim obrocima
od pola litre do jedne litre sirupa, kako bi mladim pelama
proradile lijezde voskovnice. Prihranjivanjem neemo poeti
odmah im smo pelce formirali, ve za 14 dana, kad izae
vei broj mladih pela.
Prihranjivanjem emo popuniti plodita pravilno
izgraenim mladim saem u svim novoformiranim
pelcima koji prilikom razrojavanja nisu mogli dobiti
dovoljan broj okvira.
Za one pelare koji ele poveati pelinjak da nadoknade
eventualne zimske gubitke ili da manje ulau u pelarstvo, pa
e se zadovoljiti i manjim brojem pelaca, evo naina kako da
to izvedu.
1. Za vrijeme dobre pae i lijepog vremena, kad je najvei
broj starijih pela na pai, a to e biti oko 10 sati, oduzmemo
jakim osnovnim pelcima po jedan okvir s poklopljenim
leglom i pelama na njemu i stavimo ga najprije na nekoliko
minuta u otvorenu okvirnjau, kako bi gdjekoja starija pela
odletjela. Kad tako sakupimo 8-10 okvira s poklopljenim
leglom i pelama, pri emu valja paziti da se ne prenese i
matica, smjestimo ih u novu konicu i postavimo na novo
mjesto u pelinjaku. Sutradan dodajemo novom pelcu dva
zrela matinjaka, te ga 3-4 dana prihranjujemo, kako bismo
mlade pele potakli na rad.
2. Prilikom oduzimanja i vrcanja meda sakupimo u rojni
sanduk od veeg broja pelaca poneto pela razne dobi, tako
da roj bude teak oko 3 kg. Odnesemo ga u podrum i pred
veer mu dodamo u kavezu mladu sparenu maticu. Sutradan
stresemo roj u prireenu novu konicu na satne osnove i maticu
pustimo iz kaveza. Ako jo traje jaka paa, prihranjivanje
otpada. U protivnom sluaju moramo prihranjivati ako elimo
od roja dobiti pravog pelca.

Prodaja i otprema rojeva

Cijene su rojeva nerealne gdje god se rojevi ne prodaju na
vagu. One su ili preniske ili previsoke. Nai prostokoniari
prodaju ih odoka, dok svi proizvoai rojeva u svijetu prodaju
rojeve na vagu, to je jedino poteno i solidno. Osim toga,
vrijednost roja varira prema vremenu u kojem je prodan. Rani
rojevi, dobiveni pred glavnu pau, vrijede mnogo vie od
rojeva dobivenih nakon glavne pae. Sto su rojevi kasniji, to
manje vrijede.
Od davnine roj je vrijedio 8-10 kg meda. No i to ne moemo
uzeti za mjerilo kraj nestalnih prodajnih cijena meda na tritu.
Tako prodaja rojeva ostaje stvar pogodbe izmeu prodavaoca
i kupca. Osim rojeva, nai prostokoniari prodaju u jesen i
iskucance, koji se alju u june krajeve.
Za otpremu rojeva i iskucanaca potrebne su transportne
kutije koje svaki prodava mora imati. Danas se one grade
od sigurnijeg materijala nego prije. Kutije od jelovih daica
rado se rasuuju pa putem, po arkom suncu, zna biti s roje
vima neprilika. Danas se kutije kombiniraju od jelovih dasaka
i lesonita, koje su za otpremu pela pouzdane. Dvodijelne
pa i trodijelne transportne kutije znatno su jeftinije od
pojedinanih. Za svaki roj potreban je prostor od oko 25
litara. Prema tome, kutija ne bi trebala biti ua, nia i kraa od
30 cm. Pod kutije privren je vijcima za drvo i nepomian
je, dok su poklopci na svakom odjelu privreni vijcima za
drvo, ali se skidaju. Na podu su ovee rupe, za svaki odjel po
jedna, proviene ianom mreom. Ispod poklopca pribijena
je vreevina na koju se pele uhvate u grozd. Pokraj krpe,
koja slobodno visi ispod poklopca, ugraen je manji okvir
sa starijim saem, u koji pele stavljaju hranu koju dobiju za
put. U unutranjosti kutije treba valovi od lesonita, u kojem
se nalazi spuva namoena u vodi, da pele imaju vodu na
putu. Na poklopcima kutije, uz adresu kupca i poiljatelja,
treba veim, upadljivim slovima itljivo napisati: ive pele
- drati na zraku.
Ako prirodne ili umjetne rojeve pela, jednako kao i
iskucance, aljemo na krae relacije, ne treba im nikakva
posebna hrana, jer se pele prilikom rojenja i iskucavanja
nasiu meda, te sobom ponesu hranu koja im slui i tri dana.
No drugo je kad se pele alju na vee udaljenosti. Tad je,
pored hrane, potrebna i voda. Tu moe posluiti okviri s
neto meda ili eernomedno tijesto, spuva ili mahovina
nakvaena vodom.
Zavrni radovi
 PAA PITOMOG KESTENA

Ako pelar ima mogunosti da doseli pele u neposrednu

blizinu kestenove ume i ako vrijeme bude toplo i suho, pele
e sabrati lijepe koliine kestenova meda. Taj se med danas
sve vie cijeni i trai za lijek.
Osim meda pele saberu i velike koliine peluda. Neki
pelari prigovaraju velikim koliinama peluda u konici, jer da
pele peludom blokiraju maticu u nesenju. Takvo je miljenje
pogreno, jer emo samo za par tjedana nakon kestenove pae
vidjeti u sreditu konice vrlo razvijeno leglo, koje je nastalo
upravo na velikim koliinama peluda. Na dobroj kestenovoj
pai pele rado grade sae.
Za vrijeme kestenove pae pele su svake godine vrlo ljute.
Ako je paa kiom ometena, onda su jo ljue. Ali se zato
u to vrijeme rojevi i slabiji pelci mogu pojaavati pelama
bez ikakvih mjera opreza. Jak miris meda i peluda zbliuje
pele svih konica. Na kestenovoj pai izvanredna je prilika
za pojaavanje rojeva leglom i pelama iz vrlo jakih pelaca
medovnjaka.
Osobito jaki pelci mogu na kestenovoj pai sakupiti
velike koliine meda, naravno ako je vrijeme suho i toplo.
Budui da je pelud kvasac rojenja, to e se i neki pelci
sa starijim maticama izrojiti, ukoliko im na bagremovoj pai
nismo matice zamijenili ovogodinjima. Ovogodinje se ma
tice u pravilu iste godine ne roje. No kako nigdje nema pravila
bez izuzetka, nema ga ni ovdje. Pisac je u toku duge prakse
samo jedne godine doivio prirodno rojenje dvaju pelaca
s mladim maticama svojom krivnjom. U tim je pelcima
obilnim prihranjivanjem bila poticana izgradnja saa, pa je
time natjerao pelce na rojenje.
Oduzimanje kestenova meda nije ba lako, jer su pele vrlo
ljute, na to utjee i velika ega koja vlada u to doba godine.
Kad nikakav dim ne pomae, onda e pomoi krpa nakvaena
u benzaldehidu.
Kestenov med nije dobar za zimovanje pela jer je teko
probavljiv. Zato ga treba izvrcati, izuzevi manje koliine koje
se izgube u medu sabranom na livadnoj pai. Pitomi kesten
prua pelama drugu glavnu pau u naim krajevima, gdje ga
ima na veim povrinama.

BESPANO RAZDOBLJE

Nakon cvatnje pitomog kestena nastaje u naim krajevima

dulje ili krae bespano razdoblje, to zavisi o vremenu s
manje ili vie oborina. To je obino suni dio godine, kad su
livade pokoene i opustjele. Ako sua dulje potraje, i ivot se
pela u konici mijenja. Matice svedu nesenje na najmanju
mjeru, a mogu ga i posve obustaviti, jer je priliv hrane izvana
toliko neznatan da pele samo vegetiraju. Takvo se stanje u
pelcima negativno odraava na brojanu jainu pelaca pa
ne mogu jesensku livadnu pau, koja je pred njima, dovolj
no iskoristiti. Ako pelar prepusti pele njihovom prirodnom
razvoju i pelari na sreu, onda od pela ni ne moe oekivati
onakav prinos ni onakve pelce kakvi bi mogli biti kad
bi pelar za vrlo nepovoljnih panih prilika i sue razvoj
pelca potaknuo prihranjivanjem. Prihranjivanje pelaca u
bespanom razdoblju iziskuje i vremena i troka ali to se onda
zove intenzivno pelarenje, koje s pravom pelaru, pored
zadovoljstva, donosi i veu korist.
Ako i rojeve u bespanom razdoblju prihranjujemo svakog
dana sa pola litre ili vie, ve prema jakosti roja, razvodnjenim
medom ili sirupom, oni e podjednako graditi sae i razvijati
se, kao da je paa dobra. Za bespanog vremena pazit emo
da se prihranjivanjem ne izazove tuica. Prihranjivat emo
kasno uveer, a rano ujutro ukloniti svaki trag prihranjivanja.
Za vrijeme prihranjivanja treba i leta na konicama suziti.

JESENSKA PAA

U naim nizinskim krajevima jesenska paa poinje u

normalnim vremenskim prilikama u polovici srpnja i traje
do polovice rujna. To, meutim, nije svake godine jednako.
Ako je tlo dovoljno vlano, paa moe poeti i na poetku
srpnja, no u veini godina ona nastupi neto kasnije. I trajanje
jesenske pae zavisi o vremenskim prilikama. Za sunih
godina paa se zavrava ve na kraju kolovoza, a uz povoljne
padavine vegetacija se produljuje, pa paa traje i do polovice
rujna. Poslije tog vremena, iako je vrijeme lijepo i toplo i
pele unose nektar i pelud, to vie nije paa, nego pabirenje.
Na pabirenje pelar ne smije raunati.
Jesenska paa predstavlja nau treu glavnu pau, a sastoji
se od cvatnje livada, suncokreta, bijele djeteline i tikava ili
bundeva. Tikve ili bundeve siju se kao meuusjev u kukuruzite.
Zbog sve manje radne snage na selu, poljoprivrednici
pribjegavaju prskanju kukuruza herbicidima koji uklanjaju sve
korove, pa i tikve, koje se zbog toga i ne siju. Poljoprivrednici
ipak ostavljaju dio oranica pod kukuruzom za okapanje, i
to ne prskaju herbicidima, ve tu siju tikve. Tako je u naim
najplodnijim krajevima uvelike smanjena proizvodnja tikava,
a samim tim takav rad smanjuje znatno pelinju pau.
Ima kod nas pasivnih krajeva gdje se tikve i sada siju.
U takvim krajevima dobivaju pelari primjerene koliine
zlatnoutog meda od tikava, ugodnog okusa.
Nae livade, ukoliko nisu nizinske, obiluju raznim
medonosnim biljem koje prua pelama i nektar i pelud. Od
svih medonoa najvrednija je bijela djetelina, koja medi i za
sue. I nove uvezene vrste dobro mede, ali ih kod nas nalazimo
u vrlo malim koliinama.
Razni medonosni korovi: striak, draljika ili kokotac,
zlatoipka i drugi, dopunjuju jesensku pau. A o vlanom,
toplom i mirnom vremenu koje je najvaniji imbenik medenja
zavisi koliina meda u konici.
Nastavci se moraju ukloniti iz konica daleko prije nego se
paa zavri, kako bi pele sabrani med uskladitile u plodite
u kojem e zimovati i gdje moraju imati dovoljno hrane za
prezimljenje i proljetni razvoj.
 ODUZIMANJE VIKA MEDA U JESEN

Kad prestane glavna jesenska paa na kraju kolovoza,

oduzet emo pelama sav onaj med koji, nakon oprezne ocjene,
smijemo oduzeti. Pri tome moramo voditi rauna imamo li
na pelinjaku pelaca s nedovoljnom koliinom hrane koju
bismo mogli dopuniti hranom vrlo jednostavno i lako ako
bismo mu dodali potreban med u okvirima izvaenim iz
pelaca vrlo bogatih medom. Razumljivo je da med, planiran
za dopunjavanje zaliha pelcima s nedovoljno meda, ne bismo
smjeli izvrcati.
Oduzimanje i vrcanje meda u jesen, kad je paa oslabila,
vrlo emo paljivo obaviti, kako ne bismo izazvali tuicu. Isto
tako i izvrcane okvire dodavat emo pelcima na ienje samo
kasno naveer. Izvrcani okviri moraju se dati pelama da sae
oiste, jer ako ga onakvog sa zaostalim medom spremimo, taj
e se med preko zime ukiseliti i upljesniviti, te je sae s takvim
medom nehigijenski davati pelama za proljetnu pau. Paljiv
pelar vodit e svakom prilikom brigu o istoi na pelinjaku
i oko svakog rada sa pelama.

JESENSKO
PODRAAJNO PRIHRANJIVANJE
Pelarima koji imaju dovoljno slobodnog vremena ili
onima s manjim brojem pelaca moe se preporuiti jesensko
podraajno prihranjivanje pela. Kad paa oslabi, prihranjivani
pelci s mladim maticama nesmetano e i dalje razvijati leg
lo, pa e pelac ui u zimu s vie mladih, radom neistroenih
pela, koje su u ranom proljetnom razvoju hraniteljice novog
legla. Ako pelac ue u zimu sa to vie mladih pela, on e se
u rano proljee to bre i jae razviti. A kako pelaru ne moe
biti svejedno s kakvim e pelcima doekati proljee, nee
aliti utroeno vrijeme i izdatke na prihranjivanje.
Podraajno prihranjujemo manjim koliinama hrane, 3
do 5 decilitara, ve prema jaini pelca 2 do 3 tjedna, ime
se, naravno, poveava i zaliha hrane u konici. 1 za vrijeme
podraajnog prihranjivanja potreban je najvei oprez, kako ne
bismo izazvali tuicu.

RADOVI NA KRAJU PANE SEZONE

Kad prestaje paa, pele moramo pripremati za zimovanje.

To je kod nas, u sjevernoj Hrvatskoj, a i u ostalim nizinskim
krajevima irom zemlje, kraj mjeseca kolovoza.
Ima vie radova koje pelar sada treba obaviti, a o tome
kako e ih obaviti zavisi i prezimljenje pela. Izvre li se ti
radovi savjesno i znalaki, prezimljenje pela bit e dobro i
sigurno. No ako se obave povrno i neznalaki, prezimljenje
pela dovodi se u pitanje.
Pripremajui pelce za uzimljenje, pelar treba savjesno
obaviti sve radove: spojiti sve slabe pelce, izmijeniti sve
stare matice, ostaviti dovoljno hrane za prezimljenje i proljetni
razvoj, primjerno utopliti konice i osigurati pelama potrebni
mir preko zime. Osvrnut emo se potanje na sve te radove,
onim redom kako smo ih nabrojali.
Spajanje slabih pelaca
Od slabih pelaca pelar nema nikakve koristi. Ako ih je iz
bilo kojeg razloga do sada trpio na pelinjaku, krajnje je vrijeme
da ih likvidira spajanjem. Koji god pelci ne zaposjedaju vie
od 80 dm2 saa, nisu korisni pelaru, pa ih treba spojiti. Ne
samo to slabi pelci ne sakupe dovoljno meda ve ne sakupe
ni dovoljno peluda koji je potreban za proljetni rani razvoj
pelaca. Slabi pelci, zbog oskudnih zaliha peluda, ne mogu
se u rano proljee ni razvijati sve dotle dok pele sabiraice
ne unesu svjei pelud izvana. Kako je u slabom pelcu mali
broj sabiraica, to je i razvoj slabog pelca spor. Ukratko,
od slabog pelca pelaru i slaba korist. Zato razuman pelar
nikad ne ali slabog pelca, nego ga likvidira spajanjem.
Spajanjem smanjujemo broj pelaca na pelinjaku, ali taj
broj moemo opet dostii i premaiti idue pane sezone, kad
lako sastavimo poeljan broj novih pelaca na vie naina
opisanih u ovoj knjizi. Kad spaja slabe pelce, pelar se ne
smije zavaravati milju da e spajanjem dvaju ili vie slabih
pelaca stvoriti jakog pelca. Stari su pelari davno doli do
spoznaje da od spajanja slabia nema nikakve koristi. Slabog
pelca treba uvijek pripajati susjednom jakom pelcu, jer e
samo na taj nain pele iz slabia korisno posluiti namijenjenoj
svrsi.
Spajat emo uvijek pomou iane mree ili novinskog
papira. Izravnim spajanjem pelar moe upropastiti maticu.
Prije spajanja mora se ukloniti jedna matica. Naravno, uvijek
se uklanja stara i loija matica, a ostavlja mlaa i bolja. Pelar
treba znati u kojem je pelcu mlaa i plodnija matica, a to e
znati ako vodi savjesne biljeke o svakom pelcu posebno.
Nije vano gdje se nalazi matica koja se treba ukloniti, da li u
slabom ili jakom pelcu.
 U poloki spajamo ovako: slabog pelca smjestimo iza
pregrade sa ianom mreom, a sutradan uklonimo pregradu
i okvire primaknemo. U nastavljaama svih tipova slabog
pelca smjestimo u prazan nastavak, odijeljen od osnovnog
pelca ianom mreom ili novinskim papirom. Sutradan
uklonimo nastavak i mreu, a pele otresemo donjem pelcu.
Kad god spajamo slabia, ispranjenu konicu uklonimo s
njenog mjesta, kako se pele ne bi onamo vraale.
Pelar se ne mora u svakom sluaju pridravati pravila
da spaja slabije pelce. Ima tu i izuzetaka. U viematinom
pelarenju slabiji pelci s vrlo vrijednim mladim maticama
uspjeno prezimljuju iako zaposjedaju samo 5 okvira mjere
40 x 30 cm ili samo 60 dm2 saa. Takvi mali pelci dobro
zimuju u poloki sa strane, odijeljeni pregradom od osnovnog
pelca, a u nastavljaama u najgornjem nastavku odijeljenom
podnicom od osnovnog pelca. U nastavljaama mogu i
dva mala pelca zimovati u jednom nastavku, iznad osnov
nog pelca, ako nastavak pregradimo tankom pregradom.
Razumljivo je da i podnica u tom sluaju mora imati dva
leta na suprotnim stranama. Ako se pregrada kojom se
rastavljaju takvi mali pelci providi ianom mreom, oni
se koriste toplinom osnovnog pelca, pa je i potronja hrane
ekonominija. Pisac ve godinama upotrebljava za ovu svrhu
jednostruku ianu mreu.

Izmjena starih matica

Uzimiti pelce s maticama problematine starosti, koliko
je nesigurno, toliko je i lakoumno. Nae pelarstvo trpi svake
zime velike gubitke zbog starih matica koje preko zime uginu,
zbog iscrpljenih matica trutovnjaa i zbog lanih matica.
Starije matice ranije prestanu nesti, u naim krajevima ve
u kolovozu. Kako stare pele preko zime ugibaju, pelac iz
zime izie slab. Stare matice poinju u proljee kasnije nesti.
Jai razvoj legla potakne tek proljetna rana paa, naravno, ako
vrijeme bude povoljno.
Nasuprot tome, pelci s mladim maticama ulaze u zimu s
mnogo mladih pela, jer mlade matice nesu do kasne jeseni.
Prisutnost velikog broja mladih pela u konici poticaj je za
rani i jaki razvoj pelca.
Dobar pelar mora i moe imati uvijek pri ruci dovoljan broj
mladih matica, pa mu izmjena starih matica preko cijele pane
sezone ne ini nikakvih tekoa. Viematino pelarenje, za
koje treba vei broj pomonih konica, rjeava samo po sebi
problem mladih matica. Ako se viematino pelarenje dobro
vodi, mladih matica ima u izobilju.
Ako neki pelar ne bi imao mladih matica, jo ima jednu
mogunost da do njih doe. Neka kupi od prostokoniara
potreban broj rojeva drugenaca, koje e prostokoniari zbog
nedovoljne zalihe meda ionako likvidirati. Prostokoniara
ima jo i danas u svim naim krajevima, a trud i ulaganja
uvijek e se isplatiti. Razumljivo je da ovakve matice nisu
ono to se danas u suvremenoj proizvodnji trai, ali su i takve
matice bolje od nepouzdanih starih matica, barem utoliko to
su sigurnije za prezimljenje i bolje za proljetni razvoj pelaca.
Idue sezone moe pelar takve matice zamijeniti boljima.
Dodavanje matica zajedno sa pelama iz rojeva drugenaca
zahtijeva iste mjere opreza kakve primjenjujemo openito kad
spajamo pelce pomou iane mree ili novinskog papira.
Ako dodajemo nekom pelcu samo maticu, a pele pripojimo
nekom drugom pelcu, ako u konici nema nikakvog legla,
maticu moemo sigurno dodati u obinom kavezu.
Osiguranje hrane pelama za prezimljenje
i proljetni razvoj
Dobra domaica ne sprema zimnicu samo za zimu nego
vodi rauna da dotee do novog povra na proljee. Tako i
dobar pelar ne osigurava pelama hranu samo za prezimljenje
ve i za proljetni razvoj i da hrane dotee do novog meda, tj.
do prve jae proljetne pae.
Pelar e zato, kad u jesen prestane paa, pregledati zalihe
meda u svim konicama. Kad iskusan pelar otvori konicu,
letiminim pogledom moi e ocijeniti koliinu meda u
konici, uzimajui u raun i izdanost pelinje pae te sezone.
Ako pelar nema jo takvog iskustva, bolje je i sigurnije
pregledati sve okvire u ploditu i zalihe meda prilino tono
ocijeniti. Satina 30 cm dugaka i 10 cm iroka, s obje strane
puna i poklopljena ima oko 1 kg meda. Kad se pregledaju i
zbroje svi okviri, dolazi se do ukupne koliine meda. Zalihe
meda mogu se ustanoviti i vaganjem konice, to neki pelari
i ine.
Prosjena koliina hrane potrebne za zimovanje i proljetni
razvoj iznosi oko 20 kg po pelcu. Negdje e trebati neto
manje, a negdje i neto vie. Sve to zavisi o snazi pelca. Kad
pelar odreuje potrebnu koliinu hrane, nikad se ne smije
zavaravati iluzijama o lijepom proljeu i izdanoj proljetnoj i
vonoj pai, ve zalihe osigurati za najgore pane uvjete. Ako
neto meda preostane, pelar e ga nai u konici.
Imaju li neki pelci vika meda, a drugi manjak, to lako
i brzo rjeavamo dopunjujui zalihe okvirima s medom. Za
povoljnog vremena pele mogu na jesenskoj pai sakupiti i
priline vikove za vrcanje. I u jednom i u drugom sluaju
otpada nam briga oko dohranjivanja pela.
 Kad za nepovoljnih panih uvjeta pele ne sakupe dovoljno
meda ni za sebe, moramo ih dohranjivati. Ne valja dohranjivati
pele onako kako to obiavaju neki pelari, davajui pelama
sirup sve do smrzavanja. To je vrlo loa praksa, koja se pelaru
moe teko osvetiti. Potrebnu hranu valja pelama dati na kraju
kolovoza, do polovice rujna, dok jo traje nekakva paa, kako
bi pele dodanu hranu mogle preraditi i poklopiti votanim
poklopcima. Kad je dodana hrana poklopljena, zrela je i ne
kvari se. Nepoklopljena, kasno dodana hrana navlai vlagu,
kvari se i ukiseli, pa je za prehranu pela opasna.
U ovo vrijeme treba jaa koncentracija eera, 1 kilogram
eera na 6-7 decilitara vode. Prihranjivat emo naveer u
veim koliinama, kako bi se nedostatak u hrani dao u to
kraem vremenu. Sto vrijeme vie odmie, to je i paa sve
slabija, dok potpuno ne prestane, a prihranjivanje je pela to
kasnije sve opasnije, jer su pele u takvim prilikama sve vie
spremne na krau, pa je nuna najvea opreznost. Pazit emo
da se hrana ni najmanje ne prosipa, a sutradan ujutro ukloniti
svaki trag hranjenja. S hranjenjem pela nikad ne valja petljati.
Sto pelama treba za prezimljenje i proljetni razvoj, dat emo
im sad u jesen, pa do proljea pelar moe mirno spavati.
Ne valja se oslanjati na hranjenje eernomednim pogaama
preko zime, ili na hranjenje na izmaku zime, jer se to nikad ne
zavri dobro.
Jo je potrebno naglasiti da se pele ne smiju nikad uzimiti
na medu medljikovcu, jer je takav med teko probavljiv i
kodljiv za pele. Ako pele sakupe medljike, taj med treba
sav izvrcati, a pelama emo dati na vrijeme zdrav med ili
sirup.
Ako pele sakupe obilje meda za sebe i ne moramo ih
hraniti, vrlo je dobro na kraju pae oduzeti svakom pelcu
3-4 kg meda, a dati mu toliku koliinu eera. Kako eer ima
manje otpadaka od meda, pele mogu na eeru izdrati dugu
zimu bez proisnog izleta. Zbog toga se namee pelaru jo
jedan posao koji ne treba potcijeniti, jer je on i za pele i za
pelara vrlo koristan.

Kako emo utopliti konice za zimu

Neupueni pelari strahuju da im se pele preko zime ne
smrznu, zato utopljavaju konice preko svake mjere, od ega
je u konici samo jo vie vlage i plijesni.
Pele se nikad ne smrznu od zime, ve jedino mogu uginuti
od gladi. Ako je konica graena od debljih dasaka i mekog
drveta i s debljom podnicom, onda je za utopljavanje dovoljan
jastuk od preane slame i preko njega krov.
Druga je stvar s konicama graenim od tankih dasaka i
tankom podnicom. Zimska hladnoa probija tanke daske i
tanku podnicu, osobito rashlauje konicu meu ulicama
okvira, to ima za posljedicu potrebu veeg loenja, odnosno
vei potroak hrane. Ispod tankih podnica potrebno je podvui
jo neku dasku ili lesonit, konice grupirati u blokove po
nekoliko i tijesno priljubiti jednu uz drugu, odozgo ih pokriti
jastucima od slame, zatim pokriti krovom i unaokolo ih oviti
krovnom ljepenkom koju emo spustiti nisko, sve do leta.
Tako upakirane i na taj nain utopljene konice potroit e
preko zime i manje hrane i dobro e prezimiti.
Najbolje prezime i najmanje hrane preko zime potroe pelci
smjeteni u konicama od preane raene slame. upljikasta
slama najbolji je izolacioni porozni materijal i najloiji vodi
topline. Takva konica ne proputa zimsku studen ni ljeti
vruinu, i nije joj potrebno nikakvo utopljavanje.
 Moramo, spomenuti jo jednog pratioca zimovanja pela,
a to je vlaga u konici zimi. Vlaga je zimi normalno prisutna
u svakoj konici, u jednoj vie, u drugoj manje. Jedan od
razloga za to lei i u poloaju leta na konici. U konicama
s letom u polovici visine konice manje je vlage nego u
konici s letom pri dnu. Ali, kao to rekoh, vlaga je zimi stalan
pratilac zimskog klupka. Pele, naime, izdiu topli zrak, i on
se u konici susree s hladnim zrakom koji kroz leto struji u
konicu i tako se kondenzira u kapi koje se cakle po stijenama
konice. Kad kasnije pritisne jaa zima, kapi se pretvaraju u
led. Kad bi pele znale govoriti, tko zna to bi nam one sve
mogle ispriati o vlazi u konici. Vjerojatno bi nam otkrile
da im je voda zimi, kad ne mogu iz konice, prijeko potrebna
za pripremu hrane za novo leglo i da priroda nije bez razloga
dovela vlagu u konicu. Zato su nepotrebna sva nastojanja
nekih dobronamjernih pelara da vlagu potpuno uklone iz
konice.
Leto u sredini konice s viim okvirima ili oduak na
poklopcu konice s niim okvirima i leto pri dnu, jedini je
mogui nain da se vlaga u konici svede na podnoljivu
mjeru. Ima, meutim, sluajeva kad vlaga prodire u konicu u
tolikoj mjeri da ona postaje upravo ubitana za pelca. Vlaga
prodire kad pelinjak postavimo na vlanom zemljitu ili na
takvo mjesto gdje se taloi magla i vlaga. Zato takva mjesta
trebamo izbjegavati kad postavljamo pelinjak.

Preko zime - mir na pelinjaku

Ve ranije spomenutim faktorima za povoljno i sigurno
prezimljenje pela, kao to su: jak pelac, mlada matica,
dovoljno zdrave hrane, treba pribrojiti jo jedan faktor koji
0 povoljnom prezimljenju takoer odluuje, a to je mir na
pelinjaku za vrijeme itavog zimovanja pela.
Pelar ne smije pasti u zabludu i povjerovati da svaki
zvuk i tropot uznemiruje pele. Mnogi pelinjaci pelara
eljezniara smjeteni su na eljeznikim stanicama, i u
njihovoj neposrednoj blizini cijele zime tutnje vlakovi i pite
sirene, pa ipak pele dobro prezimljuju. Imamo pelinjaka
smjetenih uz ceste, kojima zimi uvijek tandrkaju kola i razna
motorna vozila, pa ipak pele dobro prezimljuju. I prirodne
pojave, koje ponekad mogu biti bune i strane, pele mirno
podnose. Na pljuskove, tuu i grmljavinu pele ne reagiraju.
Ali one zimi reagiraju na svaki udarac po konici kad po njima
skau psi i domaa perad, a osobito reagiraju na udaranje po
konici kad se o nju eu domae ivotinje, goveda i svinje.
Kad pelar postavlja negdje pelinjak na zimovanje, mora o
tome i te kako voditi rauna. Zato emo pelinjak postaviti u
ograeni prostor ili ga naknadno ograditi.
Zimi moe uznemirivati pele i neka grana voke kojom
vjetar udara po konici. I na to mora pelar prilikom
postavljanja pelinjaka paziti. Na pelinjacima postavljenim
u blizini ume mogu se zimi pojaviti neugodni gosti, djetlii
1 une, zelene i crne. Upravo je nevjerojatno kako jak kljun
imaju une i kakve rupe na konici mogu iskljucati. Vrlo
su neugodne na pelinjaku i sjenice, koje zimi skakuu po
poletaljkama i uznemiruju pele. Postoji stari poznati nain,
kako da ih odvratimo od pelinjaka. Objesimo li u blizini
pelinjaka kost sa neto mesa na njoj, ili naniemo na konac
bundevske kotice i objesimo li ih u blizini pelinjaka, sjenice
e se trajno zabavljati postavljenim mamcima pa e konice
ostaviti na miru.
 Zimi mogu na pelinjaku priiniti veliku tetu mievi i
rovke. Ako se zavuku u konicu, prodiru pele i sae. Od njih
moemo pele obraniti ako na leta postavimo limene eljeve
ili komadie Hannemanove reetke.
Kad god se pele zimi uznemire, one uzimaju hranu, koju
inae ne bi uzimale. Stoje uznemirivanje ee, to pele troe
vie hrane. Samim tim poveava se i koliina neprobavljivih
tvari u debelom crijevu pela, pa je potreban ei proisni
izlet. Ako je vani zima pa se pele ne mogu proistiti, proiste
se u samoj konici. Pele zaprljaju vodenastim izmetinama
svu unutranjost konice pa i same sebe, i ovakve se mokre
smrznu.
Kad pele zimi miruju, mogu se konice premjestiti na
neko drugo, povoljnije mjesto u blizini, ali to moramo izvesti
vrlo tiho i paljivo.
Neke zime padne toliki snijeg da zatrpa itave konice. Ne
treba strahovati da e se pele radi nedostatka zraka uguiti,
jer je snijeg porozan. Ni najdeblje naslage snijega ne mogu
pelama nita nauditi. ta vie, snijeg titi pele od hladnoe.
No mi ipak istimo napadali snijeg, kako sa poletaljki, tako
i na to irem prostoru ispred konica, jer se uvijek nadamo
i prieljkujemo po neki topao dan zimi, da se pele mogu
proistiti. U takvoj prilici svaka pela koja sjedne na hladan
snijeg, ukoi se i ugine. Ne trebamo skidati snijeg koji napada
na krovove konica, jer on titi pele zimi od hladnoe. Valja
ga ukloniti istom onda kad se snijeg na krovovima konica
pone topiti.
Nekoliko rijei pelarima.........................................................................6
Nae pelarstvo danas..............................................................................9

Priprem e................................................................................................ 15
Pelinja paa........................................................................................... 16

Koja je konica najbolja.........................................................................20

Proljetni radovi na pelinjaku................................................................22
Poetak razvoja pelca........................................................................22

Proisini izlet pela.............................................................................25

Prvi proljetni pregled.......................................................................... 26
Bezmatak............................................................................................ 27
Matica trutovnjaa..............................................................................28
Lane matice.......................................................................................28

Dodavanje matice bezmatku...............................................................30

Spajanje pelaca................................................................................. 31

Hranjenje pelaca u rano proljee...................................................... 32

Proljetno podraajno prihranjivanje...................................................34
Napajalite za pele............................................................................ 35
Za poetnike i amatere....................................................................... 36
Njega i proirenje pelaca u proljee..................................................37
Rojenje...................................................................................................40
Priprema konica za rojenje................................................................40

Prirodno rojenje pela........................................................................42

Spremanje rojeva................................................................................44
Spajanje ili vraanje nepoeljnih rojeva.............................................46

Njega rojeva........................................................................................47
Provjera sparivanja matica................................................................49

Za veim prinosima..............................................................................51
Put do viematinog pelarenja..............................................................52
Slabi pelci, mali prinosi.....................................................................52
Poloke...............................................................................................53
Poloke i nade pelara........................................................................57

Pomone konice................................................................................59
U potrazi za veim prinosima.................................................................62
Pritvaranje matica...............................................................................62

Koritenje bagremove pae bez matice..............................................65

Ograniavanje legla vremenski i prostorno........................................67

Nerijeeni problem rojenja.................................................................68

Kako sam ipak uspio sprijeiti rojenje...............................................69

Priprema za bagremovu pau.................................................................73
Spajanje dvomatinih pelaca............................................................73
Vremensko i prostorno ograniavanje legla.......................................75
 Sastavljanje izvanredno jakih pelaca................................................77
Izjednaenje pelaca...........................................................................82
Poetak bagremove pae........................................................................84
Dobivanje matinjaka i matine mlijei.................................................86
Proizvodnja meda u sau........................................................................90
Oduzimanje i vrcanje meda....................................................................94
Uzgoj matica..........................................................................................96
Kad pele same grade matinjake......................................................96
Sto je jo potrebno znati o matici.......................................................99
Prosjeni pelar i uzgoj matica......................................................... 100
Kakav e nam pelac sigurno uzgojiti najbolje matinjake............. 101
Dobivanje najboljih matinjaka........................................................ 103
Upotreba zrelih matinjaka.............................................................. 107
Pelac za uzgoj trutova..................................................................... 110
Parenje matica.................................................................................. 111
Parenje matica s odabranim trutovima............................................. 112
Dodavanje matica................................................................................. 115
Posredni nain dodavanja matica..................................................... 116
Neposredni nain dodavanja matica................................................. 118
Dodavanje osobito vrijednih matica................................................. 119
Dodavanje nesparenih matica........................................................... 121
Prodaja i otprema matica...................................................................... 122
Umjetni rojevi...................................................................................... 124
Prodaja i otprema rojeva................................................................... 128
Zavrni radovi ..................................................................................... 131

Paa pitomog kestena........................................................................... 132

Bespano razdoblje.............................................................................. 133
Jesenska paa........................................................................................ 134
Oduzimanje vika meda u jesen........................................................... 136
Jesensko podraajno prihranjivanje...................................................... 136

Radovi na kraju pane sezone.............................................................. 137

Spajanje slabih pelaca..................................................................... 138

Izmjena starih matica....................................................................... 139

Osiguranje hrane pelama za prezimljenje i proljetni razvoj........... 141

Kako emo utopliti konice za zimu................................................ 143

Preko zime mir na pelinjaku........................................................... 144

 Izgled ovitka
prvog izdanja knjige
iz 1973. godine

S lik a n a p r v o j s tr a n i o v itk a

p r ik a z u j e p i s c a k n jig e s a s in o m

n a n jih o v o m p e lin ja k u
Josip Beli
% Biljeke
% Biljeke