UNIVERZITET CRNE GORE, FILOZOFSKI FAKULTET - NIKI

SEMINARSKI RAD
EGZISTENCIJALNO PITANJE OVJEKA KROZ PRIZMU
UENJA SVETOG GRIGORIJA NISKOG

12/17/2017

Student: Danilo Vujai Profesor: Neboja Banovi

 EGZISTENCIJALNO PITANJE OVJEKA KROZ PRIZMU UENJA
SVETOG GRIGORIJA NISKOG

Tema o jedinstvu Trojinog Boga i razlikovanju linosti u njegovom postojanju od

sutinskog je znaaja za pojam linosti. U hrianstvu, jo od vremena Kapadokijskih Otaca,
ovaj pojam igra centralnu ulogu. Njegov sadraj see duboku u ontologiju: on je ontoloki
konstituent postojanja Trojinog Boga. Meutim, znaaj jednog takvog pojma nije vidljiv samo u
teologiji, ve je on duboko egzistencijalne prirode.

Rasprave na temu jedinstva Trojinog Boga, koje su bile od presudnog znaaja za

shvatanje pojma linosti u hrianstvu, dovele su do poistovjeenja pojmova (ipostas)
i (prosopon). Prvi je u jelinskom svijetu bio ekvivealent pojmu (usija), dok je
drugi predstavljao masku koju su glumci u grkoj tragediji nosili na sceni i za koju bi teko bilo
rei da ima neke veze sa usijom (sutinom). No, ipak, do poistovjeenja je dolo, jer, za razliku
od Zapadne misli, gdje je Tertulijan ve pokuao da postojanje Trojinog Boga objasni kao una
substantia, tres perosae1, Oci Istoka tragali su za pojmom koji e svakoj linosti Svete Trojice
dati puni ontoloki sadraj kakav im je i primjeran, pojam sa ontoloki utemeljenim znaenjem
koji predstavlja neto stvarno i postojee. Zato je dolo do poistovjeenja. Pojam ipostas
oznaavao je, istovremeno, i neto stvarno i neto postojee.

Meutim, ovo poistovjeenje vodi brojnim problemima. Mijeanje sutine i ipostasi,

odnosno shvatanje ipostasi kao sutine, vodi triteizmu: shvatanju Boga kao tri sutine. Na Istoku
ovakvo shvatanje bilo je neprihvatljivo, a pobornici ovog stava smatrani su jereticima. Spis Sv.
Grigorija Niskog, jednog od kapadokijaca, nazvan O razlici izmeu sutine i ipostasi, pokuaj
je da se razgranie ova dva pojma i da se odagnaju sve nedae prouzrokovane pogrenim
shvatanjem ipostasi.

Prije svega, Sv.Grigorije Niski ukazuje na razliku izmeu rijei koje oznaavaju neto
konkretno i onih koje onzaavaju opte, pa u kontekstu modela ljudske prirode za primjer rijei
koje pokazuju neto opte navodi rije ovjek. Ova rije ukazuje na zajedniku prirodu
konkretnih ljudi, a ne na neto konkretno. Rijei sa konkretnim znaenjem imenuju konkretne
stvari. Primjeri takvih rijei su imena ljudi kao to su Petar, Andrej i Jakov. Njihova imena ne
odnose se na zajedniku prirodu, ve na ono to svaki od njih predstavlja ponaosob. Rijei sa
konkretnim znaenjem su one rijei koje, unutar zajednike prirode, razdvajaju konkretne stvari
ukazujui na posebne karakteristike. Jer, ljudska sutina je ista i za Petra i za Andreja i za
Jakova. Govorei o ljudskoj sutini u odnosu na Petra mi govorimo o njoj i u odnosu na sve duge
ljude. Meutim kada govorimo u Petru, mi govorimo o posebnim karakteristikama jednog
ovjeka, a koje ga odvajaju od drugih ljudi, pritom ne prestajui da ima istu, ljudsku, sutinu kao

1
persona je latinski ekvivalent za grki prosopon

1
i svi drugi. Ova imena dijele optost unutar sebe, stavljajui naglasak na ono to je unutar
optosti konkretno.

Na ovu razliku Sv. Grigorije nam ukazuje iz jednog bitnog razloga. Naime, razliku
izmedju opteg i konkretnog uoavamo u poreenju usije i ipostasi. Usija je ono to je opte. Ona
zbog svoje optosti nema oblik. Ipostas, s druge strane, ukazuje na posebna svojsva onih
odreenih stvari koje su opte i neopisive2. Govorei o zajednikoj prirodi, o sutini sve tri
ipostasi Trojinog Boga, o njihovoj nestvorenosti ili nepojmljivosti, mi neemo rei nita o
razlici izmeu te tri ipostasi. Nije Duh ni manje ni vie nepojmljiv i nestvoren od Oca ili Sina.
Govorei o biu Boijem, ne moemo nita rei no o jednoj od te tri ipostasi. Kao to, kada
govorimo o Petru, nikad neemo priati o ovjeku kao takvom, jer bismo tako priali o onome
to je zajednio Petru i svim drugim ljudima. Potrebno je, meutim, da u Trojici utvrdimo
nesmjeivu razliku triju lica prema njihovim posebnim svojstvima3, dakle, baviti se svojstvima
svake od linosti, odnosno onim svojstvima svakog od Trojice koje e svaku razgraniiti od
druge dvije ipostasi i dati mu posebnu, jedinstvenu i neponovljivu, karakteristiku, to sam pojam
ipostasi i podrazumijeva.

Bog je jednorodan, bezgranian, sveobuhvatan, nepojmljiv i svaka ipostas Trojice ima

uee u ovim svojstvima, ali to nije ono to ih ini ipostasima. Osvrnuvi se na konkretne
karakteristike svake od ipostasi Svete Trojice, Sv. Grigorije Niski pokazuje ta svaka svaku od
njih ini jedinstvenom i razliitom od drugih. Oslanjajui se samo na Sveto Pismo, on pokazuje
karakteristike svakog od Trojice. Sva dobra Boanska sila, sva energija koja u svijtu djeluje je
dejstvo Duha Svetoga koji ishodi od Oca i kao prepoznatljiv znak svoje ipostasne posebnosti,
ima to da je poznat nakon Sina i sa njim i da ima Svoju ipostas od Oca4. Sin, koji je roen
vjeno od Vjenog, koji po svojim ipostasnim karakteristikama nema nita sa Ocem ili Sinom,
ima lino svojstvo da je roen od Oca i da Duha ini poznatim kroz Sebe. A Otac, neroeni, ima
tu karatkeristiku da svoju ipostas nije poprimio ni od koga i da je uzrok Sina i Duha

Ovim razgraniavanjem Svete Trojice po njihovim osobinama, Sv. Grigorije razotkriva

razliku izmeu sutine i ipostasi, govorei da ipostasne karakteristike ine svakog od Trojice
jedinstvenim i meusobno drugaijim, dok su one sutinske Boije osobine, kao to su
beskrajnost, neshvatljivost i nestvorenost, osobine pomou kojih uoavamo povezanost meu
linostima Svete Trojice.

Ovo razlikovanje ipostasi Svete Trojice ne ini da Bog prestane da bude jedan, jer ne
postoji nikakav dio boanske sutine koji nije ipostaziran. Sama sutina Boija ostvaruje se u
zajedinici linosti Oca, Sina i Duha Svetoga, izmeu kojih ne postoji nikakva praznina u koju
neto od spolja moe da upliva i da narui harmoniju boanske sutine. Oni su povezani
neraskidivom vezom. Ne moe se misliti o Ocu, a da se pritom ne misli o Duhu i Sinu. Onaj koji

2
Sveti Grigorje Niski, Bogoslovski spisi o Svetoj Trojici, ISTINA, Beograd ibenik, str 76
3
Sveti Grigorje Niski, Bogoslovski spisi o Svetoj Trojici, ISTINA, Beograd ibenik, str 77
4
Sveti Grigorje Niski, Bogoslovski spisi o Svetoj Trojici, ISTINA, Beograd ibenik tr79

2
u sebe primi Duha Svetoga, taj preko njega prima i Sina i Oca, jer Duh je Hristov i Boiji. Meu
njima je neshvatljiva i neizreciva veza koja ne moe biti prekinuta bilo kakvim razlikovanjem
ipostasi. Nikakvo razjedinjavanje nije mogue, ta vie neprihvatljivo je, u sluaju Trojinog
postojanja Boga. Niti razlikovanje ipostasi unitava neprekidnost njihove prirode, niti
zajedniarenje potire lina svojstva.5

Ovo razlikovanje sutine od ipostase, od sutinskog je znaaja za ovjekovu egzistenciju.

Za njegovo linosno postojanje. Jer svaki ovjek tei za ostvarenjem linost koja je mogua
jedino kroz apsolutnu slobodu, meutim sama datost ovjka pokazuje se kao prepreka ostvarenja
apsolutne slobodne (misli se na pojam slobode sa punim ontolokim sadrajem). Niko nije birao
da bude roen. Roenje je nunost ovjekove prirode, odnosno njegove sutine.

U svijetu u kojem postoje zakoni, u kojem postoji pravni poredak, ovjek je, shvatajui
slobodu kao slobodu izbora, suoen sa stalnim poricanjem sopstvene slobode. Zakoni koji u
svojoj osnovi uvijek pretpostavljaju ogranienje slobode, dovode do takvog poretka u kojem
nuno ivimo sa drugim ljudima. Drugi postaje direktna prijetnja za sopstvenu slobodu. Linost,
shvatajui poziciju u kojoj se nalazi, shvatajui sva ogranienja svoje slobode koja su
uzrokovana datou, dolazi do zakljuka da mora da bude nestvorena, da bi bila potpuno
slobodna. Takva je i priroda Boga. Bog je bespoetan i beskrajan.

No, razlog Boije slobode nije Njegova priroda, odnosno sutina. On je slobodan u svom
linosnom postojanju. Njegova ipostas je slobodna. Nain na koji on egzistira u slobodnoj
zajednici i iz ljubavi, ini ga da bude ono to jeste. Slobodnim Oevim stupanjem u zajednicu,
raanjem Sina i Ishoenjem duha, ukida se ontoloka nunost sutine, time linost Oeva postaje
uzrok sutine bia Boijeg, da se ostvaruje u Trojinom postojanju. Takav nain postojanja
Boijeg bia je ono to ovjeku daje nadu da se ostvari kao apsolutno slobodna linost. Dakle, ne
ini Boija priroda Boga slobodnim, ve sam nain njegovog linosnog postojanja. Tako Bog,
kao ljubav i kao sloboda, ovjeku daje mogunost pojave one linosti za kojom sam ovjek
ezne.

No da li je apsolutna, ista i savrena linost uopte mogua?. Da li je svo ovo

teoretisanje o savrenoj linost samo prazna rije bez referenta u stvarnosti? Odgovor na to
pitanje nalazimo upravo u hristologiji, a koja pokazuje da govor o apsolutnoj linosti nije prazno
teoretisanje nego istorijska stvarnost. Hristos ovjeanstvu pokazuje stvarnost jedne takve
linosti. Ona se poistovjeuje sa ipostasju Sina u svetoj Trojici. On je bogoovjek, to znai da u
sebi ima dvije prirode: boansku i ovjeansku. Dok je u Zapadnoj hristologiji mjesto poetnog
pojma zauzeo pojam prirode, kod Otaca Istoka ontoloku osnovu ini ipostas. Ovaj dio je jako
bitan jer nam tek shvatanje Hristosa kao savrene linosti ovjekovu linost uvodi u ontologiju,

5
Sveti Grigorje Niski, Bogoslovski spisi o Svetoj Trojici, ISTINA, Beograd ibenik, Str 81

3
Kao to je Bog samo kao linost ono to jeste u svojoj prirodi "savreni Bog", tako je i ovek
u Hristu jedino kao ipostas, kao linost, tj. kao sloboda i ljubav "savreni ovek".6

Hristos je svojim primjerom pokazao da i ovjekova linost moe da prevazie svoju

bioloku sudbinu i da se ostvari kao jedinstvena, trajna i neponovljiva, kao apsolutno ontoloki
slobodna linost, na osnovu odnosa sa Bogom iz ljubavi i slobodno, na osnovu graenja
zajednice, one prave zajednice u kojoj niko nita ne iekuje, na osnovu ostvarenja
najuzvienijeg oblika ljubavi prema drugaijosti drugog, prevazilaenjem ipostasi biolokog
postojanja i novim roenjem zapoeti jedan novi oblik sapostojanja u slobodnoj ljubavi prema
Bogu.

6
Jovan Zizjulas, Od maske do linosti

4
Reference:

[2] Sveti Grigorje Niski, Bogoslovski spisi o Svetoj Trojici, ISTINA, Beograd ibenik

[1] Jovan Zizjulas, Od maske do linosti