JEDAN KRALJ, JEDAN NAROD, JEDNA DRAVA U

JUGLSAVENSKOJ RADIKALNOJ ZAJEDNICI

JRZ i vlada Milana Stojadinovia

Mehmed Spaho je bio upuen u zakulisne radnje o obaranju Jevtieve vlade te je odmah
nakon izbora prekinuo dodire s Udruenom opozicijom iekujui da Namjesnitbo odobri
sastavljanje nove vlade u koju bi uli i predtsavnici JMO-a. Zbog toga nije potpisao
zajedniku rezoluciju opozicionih stranaka. Iako je ovim nepotpisivanjem vodstvo JMO-a se i
formalno odvojilo od Udruene opozicije ipak su neki stranaki zastupnici se pojavili u
Narodnoj skuptini da preuzmu mandate kao Abdulah Ibrahimpai te je zbog toga iskljuen
iz stranke. Spaho i efkija Behmen su boravili u Beogradu i pratili politika kretanja i eljeli
su kompromis s reimom. Na koncu je to uoblieno u memorandum koj ije 18. juna 1935.
upueno knezu Pavlu. Memorandum je lino sastavio Milan Stojadinovi, a odobrili su ga
Mehmed Spaho, efkija Behmen i Anton Koroec. U njemu se istie suglasnost radikala,
SLS-a i JMO-a te se u pet taaka oblikuje prijedlog o nainu izlaska iz politike krize i
predlau sastavljanje nove vlade koja bi imala jai oslonac u narodu. Nova vlade e imati za
dunost formiranje nove stranke koja e se zvati Juglovenska radikalna zajednica i u
Izvrnom odborou e biti Aca Stanojevi, Milan Stojadinovi, Anton Koroec, Mehmed
Spaho. Namjesnitvo je nakon ostavke Jevtieve vlade mandat za sastavljanje nove vlade
povjerilo Milanu Stojadinoviu. Ukaz o imenovanju nove vlade je objavljen 24. Juna 1935., a
Stojadinovi je imenovan i za ministra vanjskih poslova., Mehmed Spaho je postavljen za
ministra saobraaja, a Koroec za ministra unutranjih poslova. Nova vlada je oznaila
politiki uspon Milana Stojadinovia koji do tada bio bez vodee uloge u politikom ivotu. U
Namjesnitvu je prihvaena ideja o JRZ jer se podudarala s pogledima kneza Pavla koji je
teio obnovi stranakog ivota i postupnom naputanju diktature. To se trebalo ostvariti putem
dolaska na vlast politikih skupina koje nisu pristupile diktaturi, ali koje nisu ni dovodile u
pitanje ustav iz 1931. To je potvrdio i Stojadinovi u Narodnoj skuptini kada je rekao da e
ustav iz 1931. Biti glavna vodilja u unutranjoj politici. Nova vlada je imala lo poloaj u
Skuptini i Senatu jer su lanovi uglavnom bili pobornici diktature. Poloaj Vlade u Senatu je
popravljan vremenom jer su za senatore imenovani Halid Hrasnica, Mehmed Spaho, a kasnije
Husein ii i Uzeir Hadihasanovi. Konano, nakon sastavljanja stranakog programa i
statuta, JRZ je 19. Avgusta 1935. prijavljena Ministarstvu unutranjih poslova ime je
zavreno njeno formiranje. Statutom je propisano ustrojstvo koje je predvialo potpuno
stapanje svih stranakih sastavnica koje su ule u JRZ ime su formalno otklonjeni prigovori
da je rije o obinoj koaliciji starih vjerskih i plemenskih organizacija. Stranaka tijela
predviena statutom su bili zemaljska skuptina, glavni odbor, banovinski odbori, banovinske
skuptine, kotarski i mjesni odbori.

Ulazak u JRZ. Muslimanska organizacija protiv JMO

Nakon ulaska Spae i Behmena u vladu Milana Stojadinovia pojavile su se glasine o

rascjepu u JMO. Kao glavni protivnik Spahinog ulaska u vladu navodio se Halid Hrasnica oko
kojeg su se navodno okupljali ostali nezadovoljnici. Spaho je uporno nastavi oda demantuje
da nema govora o nikakvom rascjepu. Dojam o trzavicama je ostao i nakon prvog Spahinog
dolaska u Sarajevo nakon preuzmanja min istarske dunosti. Meutim, podrka Spahi je
stizala od srane pristaa JMO-a koje su se okupljale oko Islamskog svijeta, glasila pokrenutog
u diktaturi. Munir ahinovi Ekremov je smatrao da je Spahin ulazak u vladu samo taktiki
korak koji je zemlji donio slobodu i da je Spahin lini autoritet apsolutan pa bi svaka akcija
usmjerena protiv njega bila osuena na propast. Spaho se vremenom ogradio od pisanja
Islamskog svijeta koj ije ve u avgustu 1935. trajno zabranjen i time je uklonjena opasnost da
se glasilo pretvori u muslimansko opoziciono glasilo. Spaho je u istom mjesecu sazvao
okupjanje pristaa JMO-a u Sarajevu. Rasprava se ograniila na pristupanje JRZ-u i
iskazivanje stranakog jedinstva oko potpore Spahinoj politici. Veina je prihvatila stapanje s
Radikalima, a i oni koji su bilki protiv toga su sotali odani. Iapk dio nezadovoljnmika nije ni
bio pozvan na sastanak kao Dafer Kulenovi i Ismet Gavrankapetanovi. Jedini sudionik
sastanka koji se usprotivio odluci ulaska u JRZ je bio Hilmija Belagi, stranaki prvak iz
Banja Luke. Nakon ovoga je istupio iz JMO i povukao se iz politikog ivota. Spaho je
nastojao da zadri najodanije pristae JMO-a okupljene oko Belagia, ali i izbjei sukob s
Hamdijom Afganom koji je bio u dodiru sa Stojadinoviem. Kako bi se izbjegao rascjep
prihvaen je kompromis nametnut iz Sarajeva da se za kandidata na Maekovoj listi u Banja
Luci postavi Fehim Spaho. Nedugo nakon toga su se poeli iriti anonimni letci koji su
govorili protiv pristupanja JRZ-u. Tu politiku akciju su poveli Hakija Hadi i Ademaga
Mei s ciljem utemljenja nove stranke koja bi pod imenom Muslimanska organizacija
priznala maekovo vodstvo i zastupala izvorni autonomistiki program JMO-a. Krajem
decembra 1935. Objavljen je Bajramski zakljuak muslimanske organizacije iz kojeg je bilo
vidljivo ko su njeni utemeljitelji.Kritikuju nedosljednu politiku JMO-a i ako primjere navode
glasanja za Vidovdanski ustav i ostanak u vladi nakon atentata na Stjepana Radia. U
zakljuku navode da MO ne priznaje ukidanje muslimanske organizacije niti njeno stapanje s
radikalima. To je stajalite odobrio i svoju hair-dovu dao Demaludin ef. auevi. Hadiu
su odgovorili da JMO ne vodi oportunistiku politiku, a stranako vodstvo mogu kritizirati
samo lanovi stranke. U polemiku s Hadiem se ukljuio i prvak JMO-a iz Tenja Beir
onlagi. Spaho je ostao indiferentan na Haievu akciju i rekao je da Hadi nikada nije ni
bio lan JMO i uvijek je radio protiv nje i da je za itavo ovo vrijeme nije uspio da sakupi niti
30 potpisa. MO je od samih poetaka isticala Maekovo politiko vodstvo, a njeni
predtsavnici su na stranakoj skuptini u Zagrebu odluili o stupanju u najtjenju suradnju s
HSS-om. Ova je odluka nazvana Ramazanska odlukaMO i predtsavljala je glavni stranaki
programski i utemeljiteljski spis. U Temeljnim tenjama MO je naglaen glavni stranaki
zahtjev, a to je autonomija BiH.

JRZ u Bosni i Hercegovini. Porblem stranake organizacije i unutarnjih odnosa

Nakon sarajevskog sastanka poelo se pripremati dolazak Stojadinovia u Sarajevo ime bi i

simbolino oznaeno da je zamisao o novoj stranci prihvaena meu pristaama JMO-a kao i
meu radikalima u BiH. Stojadinovi je stigao u Srajevo 29.9. 1935.u pratnji Mehmeda Spahe
i Branka Kalueria koji je bio istaknuti radikalski prvak.Stojadinovi i Spaho su izlo9ili
smjer vladine politike. Spaho je u svom govoru rekao da se en trai suradnja s onima koji su
do juer pomagali jedan od najstranijih reima u ovoj zemlji pri tome mislei na mjesne
prvake Radikalne stranke koji su bili glavni oslonac JNS-a i diktature u BiH. Radikali su
slijedili Milana Srkia koji je osudio stvaranje JRZ-a nazvavi je vjetakom partijskom
tvorevinom bez prave idejne homogenosti. Radikalski glavni odbor je u decembru 1935.
napustio JRZ i kao razlog je naveo Stojadinovieva nastojanja za preuzimanjem iskljuivog
nadzora nad srpskim dijelom stranke. Ovo je usporilo stvaranje stranake organizacije u BiH.
Sonivanje mjesnih i kotarskih odbora JRZ-a trebalo se provoditi prema Uputsvima za
obrazovanje organizacija JRZ. U sluaju podvojenosti je reeno da rad treba prekinuti dok
vodstvo ne donese konanu odluku. Utemljenje odbora se treba vriti u najljepoj harmoniji.
Meutim, daleko od toga obnovljena je ranija stranaka suprotstavljenost pa je dolo do
pojave odvojenih stranakih odbora sastavljenih od JMO-a ili radikala. Ta podvojenost je bila
vidljiva u Bosanskoj Gradici, Bugojnu, Gornjem Vakufu, Kupresu, Jajcu. Racjep u ovom
dijelu je potvrdio i ban Primorske banovine Josip Jablanovi. Slino je bilo u Travniku i
Bosanskoj krajini jer su Srbi uglavnom ostajali uz Radikalski glavni odbor koji je bio vjeran
6.-to januarskoj ideologiji to se vidi iz izvjetaja bana Vrbaske banovine Bogoljuba
Kujundia. Srpsko nezadovoljstvo je biolo naroito vidljivo kada je iz apljine premjeten
Nikoal Princip, Gavrilov brat, koji je u diktaturi ario i palio. Podvojenost je bila vidljiva i u
Stocu. Sklanjanje dikatorskih naelnika je bio ustupak Stojadinovia JMO-u, ali je ujedno
stvarao i srpko nezadovoljstvo. S druge strane slaba zastupljenost muslimana u vlasti je
stvarala nezadovoljstvo meu njima posebno u Vrbaskoj banovini to je dodatno jaalo
hrvatsku muslimansku autonomistiku opoziciju Spahinoj poltici. Ban Kujundi je pobio
muslimanske navode uz obrazloenje da je od 1935. Uposleno najvie muslimana iako ih je
najmanje sa srednjokolskom i fakultetskom spremom te je iznio primjer brata Hamdije
Afgana koji od kole ima kafeijski kurs. Veliko nezadovoljstvo Srba prema JRZ-u je najvie
bilo izraeno u istonoj Bosn kao npr. u Srebrenici, Zvorniku, Vlasenici, ajniu, Rogatici,
Trebinju itd. Neto drukiji odnosi su bili u Mostaru koj ise od 1929. nalazio u skolpu
Primorske banovine sa sjeditem u Splitu. Ova banovina je imala izrazitu hrvatsku katoliku
veinu okupljenu oko HSS-a pa su mjesne pristae JMO-a, zbog podvojenosti meu Srbima i
njihove malobrojnosti postale jedino pouzdano uporite JRZ-a i vladine politike. Glavni
stranaki prvak u Mostaru je bio Husein ii. Bilo je pokuaja da se uspostavi stranaki
odbor u Mostaru, ali bezuspjeno i sve je kulminiralo ostavkama srpskih vijenika to je
zadalo veliki udarac vladinoj politici. Stojadinovi je o loem stanju u Mostaru primao
izvjea i od bana Jablania koji je javljao da se u Mostaru prilike ne mogu srediti i da izmeu
muslimana i pravoslavnih nema sloge i razumijevanja i da je opina u rukama muslimana jer
srpski odbornici ne uestvuju u radu. ii je imenovan u Senat 1938.i tako se pokuavala
rijeiti kriza jer senator nije mogao biti i gradonaelnik. Meutim, ii je odbijao da dadne
ostavku to je produbilo krizu koja je rijeena tek 1939. Godine kada su iz JRZ-a iskljuene
Stojadinovieve pristae i kada je nova Cvetkovieva vlada pronala skupinu mostarskih Srba
koji su prihvatili imenovanje u opinsko vijee. to se tie Sarajeva, za greadonaelnika je
imenovan Edhem Biaki. U sarajevski opinsko vijee je ulo 14 muslimana ristaa JMO-a
i 7 ravoslavnih Srbauglavnom bivih radikala.Predvienno je bilo da u vijee ue i 8
katolikih vijenika, ali su oni to odbili. U Sarajevu je krajem novembra 1935. Odrana
utemeljiteljska sjednica mjesnog odbora JRZ-a. U ime jMO-a je govorio Halid Hrasnica, a u
ime radikala Milan Jojki. Meutim krajem godine radiklaski glavni odbor je napustio
opinsko vijee ime je nastala kriza komunalne vlati. Ostavke su ubrzo predali i ostali srpski
vijenici uz obrazloenje da se ne slaus politikom gradonaelnika Biakia. Da bi se
pridopbili Srbi u BiH pokrenuto je stranako glasilo Samouprava. Spaho je odobrio
pokretanje Samouprave pod uslvoom da se obnovi i staro glasilo JMO-a Pravda. Pojava
stranakih glasila kao nobog sredtsva politike agitacije, oznaila je poetak intenzivne
stranake obnove koja je trebala biti okonana sazivanjem banovisnkih skuptina JRZ-a i na
kraju odravanjem prve Zemaljske skuptine JRZ-a za cijelu Kraljevinu Jugoslaviju. U
proljee 1936. su odrane banovinske konferencije, a u junu iste godine i Zemaljska skuptina
u Beogradu. Bile su i prve i posljednje i time je potvrena nedovrenost i unutranja slabost
JRZ-a kao tvorevine ija je stranaka povezanost poivala iskljuivo na poloaju vladine
stranke.

JRZ u BiH na opinskim izborima 1936.

Stojadinovi je na Zemaljskoj skuptini JRZ-a u Beogradu nagoviijestio da e se do kraja

godine sprovesti optinski izboriu cijeloj zemlji, na kojima e prema njegovu uvjerenju
stranka potvrditi svoju snagu meu Slovencima, Srbima i muslimanima. Raspisivanje je
potvreno u julu 1936. godine. Izbori nisu raspisani istog dana u cijeloj zemlji ve su se
odravali pojedinano po banovinama od septembra do decembra, najprije u Vrbaskj, pa u
Drinskoj, Zetskoj i Primorskoj. Za Spahu i Koroca ovi izbori su predstavljali prvu priliku za
potvrdu prevlasti meu muslimanima odnosno Slovencima, ime bi se pobili
stranakinezadovoljnici koji nisu odobravali naptanje autonomistikog programa i zamisao o
rasputanhju stranaka i uemeljenju JRZ-a. Za Stojadinovia u izbori imali vanostjer se
nastojao potvrditi jedini legitimni srpski politiki predsavnik nasuprot hrvatskom pokretu
okupljenom oko HSS-a. Trebalo je pokazati da je JRZ iostinski nastavak Radikalne stranke, a
da su prvaci Glavnog odbora obni otpadnici bez uporia meu biraima. Spaho se lino
ukljuio u kampoanju i odrao je vie politikih skupova u krajini. Njegov dolazak u Vrbasku
banovinu nije bio sluajan jer se na tom podruju oekivala najvea muslimanska apstinencija
ili glasanje za kandidate na listama HSS-a. Obi izbori su dodatno potvrdili da je glavni
problem JRZ-a u BIH podvojenost izmeu pristaa JMO-a i radikala to se iskazivalo
isticanjem dvojnih i meusobno suprotstavljenih srpskih i muslimanskih stranakih lista.
Stojadinovi je nastojao pridobiti srpska mjesta gdje je JNS prevladavao. Sarajevski sukob je
postao glavno sredtsvo protuvladine agitacije pa je objavljen bilten nNacionalnog fronta grada
i sela gdje se poziva Srbe na punu patriotsku odlunost i sloguj i djelovanje protiv anacionalne
trojke. Ovo je odredilo rezultate izbora u Sarajevu. Od ukupno 7 optina uz sarajevskom
kotaru lista JRZ-a pobijedila samo u veinski muslimanskim opinama Trnovo, Ozren i
Bjelanica, dok su u optinama Pale, Ilida, Rajlovac i Koevo pobijedile liste povezane s
JNS-om. Slino je bilo i u Rogatici, ajniu i Viegradu gdje je JRZ dobio iskljuivo
muslimanske glasove.U Vrbaskoj banovini liste JRZ-a su pobijedile u 64 % optina, u
Drinskoj u 73 %, u Primorskoj u 10 % i u Zetskoj u 77 %. Nakon izbora jwe naglaeno da je
podrka Srba JRZ-u zadovoljavajua s obzirom na bezobzirnu agitaciju opozicije. Spaho je
rezultate protumaio kao glavni dokaz ispravnosti svoje politike te da ogromna veina naroda
odobrava politiku JRZ-a, gdje posebno naglaava muslimane.

Odnosi u JRZ-u u BiH i konkordatska kriza

Zavretak optinskih izbora podudario se s desetogodinjicom smrti Nikole Paia

obiljeavanje koje je Stojadinoviu posluilo da istakne JRZ kao jedinog zakonitog
nasljednika Narodne radikalne stranke te da je politika njegove vlade utemeljena na Paievoj
dravnikoj i politikoj batini. Iako je JMO uvijek stajao u opoziciji prema Paiu, Spaho je
prihvatio Stojadinoviev poziv da muslimanski dio JRZ-a u BiH sudjeluje u obiljeavanju
godinjice, a ime se trebalo pridonijeti obnovi na optinskim izborima naruenih
unutarstranakih odnosa. Nakon izbora Stojadinovi je zakljuio da je doao pogodan
trenutak da se ratifikuje konkordat koji je jo ranije zakljuen izmeu Kraljevine Jugoslavije i
Vatikana s ciljem trajnog ureenja odnosa izmeu katolike crkve i drave. Meutim, umjesto
sreivanja vjersko-politikih odnosa, ratifikacija konkordata je posluila kao sredstvo nove
srpske politiko-crkvene antivladine akcije koja je dvoela do konkordatske krize, a koja je
posebice snano potresla vladu i JRZ. Kriza je ujedno predstavljala i prvi Stojadinoviev
poraz i stvarni poetak kraja njegove uloge u politikom ivotu. Konkordta se naao u
Narodnoj skuptini poslije optinskih izbora i time je slubeno zapoela konkordatska kriza.
Arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve je sastavio predstavku koju je Stojadinoviu
redala skupina episkopa. Tu je stajalo da konkordat kri boanski zakon i da je protivrjean
dravnom zakonu i SPCga nee priznati i boprit e se protiv njega. Vlada je cenzuriala sve
antikonkordatke broure ukljuujui i novogodinji govor patrijarha Varnave koji je optuio
vladu da je izgubila pamet i potenje i da su im udarili na poslednji bedem srpski na svetu
srpsku crkvu. Zakon o konkordatu je uao u zavrni skuptinski postupak u julu 1937. godine
kada je i ratificiran u Narodnoj skuptini. To se podudarilo sa smru patrijarha Varnave pa se
proirila glasina da su mu vlasti otrovale hranu. Uslijedila je tzv. Krvava litija koja je bila
molitvena povorka beogradskim ulicama. Ona je odrana iako su je vlasti zabranile, pa je
dolo do sukoba izmeu andarmerije i demonstranata. Ova krvava litija je oznaila vrhunac
antikonkordatske borbe. Nakon ratifikacije SPC je oduzela crkeven poasti ministrima i
zastupnicima pravoslavcima koji su glasali za prihvaanje zakona o konkordatu. Crkva je
zabranila Stojadinoviu dolazak na sahranu patrijarha Varnave. Stojadinovi nije elio
popustit jer je smatrao da bi to znailo potinjavanje civilne vlasti crkvenoj. Antikonkordatska
borba se prenijela i u BIH gdje je srpska opozicija dodatno pojaala akciju protiv JRZ-a. Ona
se do jula 1937. odvijala u pozadini politikog ivota. Krvava litija i smrt patrijarha su
oznaili poetak otvorene antivladine akcije koja je kulminirala demonstracijama u Sarajevu,
praenim oruanim sukobima s vlastima. Pored Sarajeva demonstracije su odrane i u Tuzli,
Graanici, Bosanskom Grahovu, Zenici. U Sarajevu je bilo najee gdje su demonstranti
pokuali napasti rezidenciju nadbiskupa vrhbosanskog Ivana aria. Spaho je izbjegavao
rasprave o konkordatu preputajui to Stojadinoviu i Kalueriu. Odjeci krize su doveli do
proidubljivanja ve postojeih rascjepa u mjesnim odborima JRZ-a tak oda je u Zenici JRZ
raktino prestala postojati. Stojadinovi je zbog svega ovoga popustio crkenom diktatu i rekao
da se nee astaviti postupak ratifikacije u Snatu. SPC je povukla sankcije i time je rijeena
konkordatska kriza.
 JRZ U BIH od konkordatske krize do skuptinskih izbora 1938.

Srpska Udruena opozicija je pokuala iskoristiti nepovoljne odjeke konkordatske borme

meu Srbima i zakljuiti politiki sporazum s Vladkom Maekom o nainu rjeavanja
hrvatskog pitanja, a zapravo o obaranju Stojadinovia i uklanjanju utjecaja JRZ-a za kojeg su
tvrdili da ne posjeduje politiko-nacionalni i stranaki legitimitet meu Srbima u Kraljevini
Jugoslaviji. Opozicioni sporazum su 8.10.1937. potpisali u odvojeno u Zagrebu i Beogradu
Vladko Maek i Adam Pribievi, a u ime srpske Udruene opozicije Ljuba Davidovi, Aca
Stanojevi i Jovan Jovanovi. Predstavnici stranaka se se sastali 21.10. u selu Farkai, pa je
ovaj dogovor oznaavan kao sporazum iz Farkaia. Potpisnici sporazuma su bili saglasni da
ej ustav iz 1921. donijet bez Hrvata, a ustav iz 1931. Bez Srba i protiv Srba. Knez Pavle je
ovaj sporazum osudio kao podmuklost prvaka udruene opozicije koji bi prodali duu avolu
da bi zadovoljili svoju udnju za vlau.Muslimanski dio JRZ-a se nije oglaavao protiv ovog
sporazuma, pa je senatoru Duan eri to protumaio injenicom da je kod njih i sada vrlo
iva elja za autonomijom Bosne. Jedina stvarna politika posljedica konkordatske krize i
odjekga sporazuma je bila ira rekonstrukcija Stojadinovieve vlade. U kabinetu je smijenjeno
6 ministara. Za odnose u BIH najvanija promjena je bila odlazak ministra Kalueria kojeg
se smatralo najodgvoronijim za neuspjeh u pridobijanju bh. Srba za vladinu politiku i JRZ.
Njega je zamijenio dotadanji ban Vrbaske banovine Bogoljub Kujundi. Stojadinoviev
zaokret u politici prema bh. Srbima je izazavalo prikriveno Spahino nezadovoljstvo, takoer
se poalio na Koroca za koga je rekao da ne pomae JMO nego uvijek u svemz odobrava
Srbima u Beogradu. Spaho je kao primjer loeg postupanja prema muslimanima naveo
krvoprolie u Omarskoj kod Prijedora kada je na mjesnom sajmu skupina pravoslavnih
napadaa usmrtila 6 muslimana. Kujundi je u maju 1938. odrao u Sarajevu politiku
skutinu koaj je potvrdila da JRZ u BIH ne postoji kao jedinstvena stranka. Unato slomu
stranke u BiH vodstvo JRZ-a u Beogradu je sjednici Glavnog odbora zakljuilo da je program
JRZ-a prihvaen od naroda u punoj mjeri i svim krajevima nae zemlje. To se trebalo potvrditi
na senatskim izborima u februaru 1938. godine. Stojadinovi je prihvati oSpahine kandidate
pa je Uzeir Hadihasanovi iz Sarajeva izabran za senatora iz Drinske banovine, a Husein
ii iz Mostara je ukazom Namjesnitva imenovan za senatora iz Primorske banovine.
Ukazom Namjesnitva za senatora je imenova i Duan Vasiljevi ime je Stoajdinovi
nastojao ojaati svoj poloaj meiu bh. Srbima.
 JRZ na skuptinskim izborima

Iako se u javnosti smatral oda e prijevremeni izbori biti raspisani odmah nakon imenovanja
Stoajdinovieve vlade to se nije desilo do 11.12.1938. godine kada su raspisani skuptinski
izbori. Jedan od glavnih razloga za raspisivanje izbora je bila elja kneza Pavla da provjeri
posjeduju li Stojadinovi i JRZ biraku potporu za nastavaka dotadanjeg smjera. Vjeroval
oser da e Stojadinovi dobiti apsolutnu veinu. Nasuprot Stoajdinovievoj listi se nala
opoziciona lista na elu s Vladkom Maekom, oko koje su se okupili i srpska Udruena
opozicija te nekoliko manjiuh politikih grupacija kao sociajlista ivka Topalovia i MO
Hakije Hadia. Opozicija nije imala zajedniki program i predstavljala je samo tehniki
izboirni savez. JRZ je vodila intenzivnu propagandu koja je oblikovana po faistikom
talijanskom i nacional-socijalistikom modelu Njemake. Sekciaj za propagandu je tampala
do tada n evienu koliinu raznovrsnog propagandnog materijala, oko 1.220.000 plakata i
7.200.000 letaka. Koristio se i tonski film koji se prikazivao u kinima irom zemlje.
Stojadinovi je u nastupima pozicao Srbe da ostanu vjerni idealima onih koji su stvarali
dravu i koji su od malog paaluka stvorili veliku Jugoslaviju od Timoka do Jadrana. Izborna
borba muslimanskog dijela je ostala u sjeni Stojadinovia. S obzireom da je veinu mjesnih
odbora JRZ-a u BIH obiljeavao srpsko-muslimanski razdor stranako vodstvo je izbjegavalo
isticanje zajednikih lista, pasu vie od polovine izbornih kotara meusobno suprotstavljeniu
srpski i muslimanski kandidati JRZ-a. Spaho je kampanju poeo na Vratniku 1.11.1938.,
tradicionalno najsnanijem uporitu JMO-a.U svom govoru je isticao uspjehe vlade kako u
unutranjoj tako i u vanjskoj politici i pobijao je navode opozicije da je izdoa program JMO-a.
Uoi izbora je odrano devet skupova na kojima je kao glavni govornik nastupio Milan
Stojadinovi. Odlueno je da se glavni skup za BIH odri u Bijeljini. Spaho je tu izbjegao
govor ve je samo pozdravio Stpojadinovia koji je u govoru izjavio da je rijeio bosansko
pitanje to je loe odjeknulo kod muslimana u Vrbaskoj banovini. Prema izvjetaju Glavnog b
irakog odbora odziv na izbore je bio visok i izlaznost je bila 74 %. Od toga je
Stojadinovieva lista dobila 54 %, Maekova 44.9, a Ljotieva 1 %. Kada se uporeuju ovi i
rezultati izbora iz 1935. Vidljiv je pad glasova za vladinu listu, a povean za opoziciju. Prema
upravno-politikoj podjeli zemlje Stojdainovi je dobio apsolutnu veinu u svim banovinama,
osim u Savskoj i Primorskoj. Iako je Stojadinovi dobio dovoljno glasova za veinu, u
stvarnosti je dobio manje glasova nego Jevti 1935. Treba naglasiti da je Stojadinovi imao
podrku SLS-a, JMO-a koji su vladi donijeli 300.000 glasova. Pobjedi JRZ-a su dopriniejli i
glasovi nacionalnih manjina . JRZ je poraen meu Srbima u BIH, jer je u svim kotarima u
kojima je pobijedio Stojadinovi veina glasova je bila muslimanska. U Bosni i Hercegovini
za Stojadinovievui listu je glasalo 47 % biraa od kojh su polovina bili muslimani. U
Vrbaskoj banovini je Spaho izgubio apsolutnu prevlast, a u nekim kotarima je ak i izgubio.,
kao u Sanskom Mostu, Kljuu, Jajcu.

Spahin akreba medis

Meu muslimanskim protivnicima JMO-a, ali i nezadovoljnicima unutar stranke je skovana

pogrdna krilatica o Spahinom akreba medlisu kojom je oznaavana prevlast u voenju
stranakih poslova sarajevkse muslimanske poslovno-trgovake elite i ueg mjesnog
stranakog kruga snano povezanog rodbinskim vezama. Stojadinovi je od bana Drinske
banovine primio izvjetaj da je u Sarajevu dolo do sukoba izmeu Uzeira Hadihasanovia i
mahmuda Behmena Poraena Behmenova struja se povukla iz Sarajeva i nala uporite u
Zenici. Kao odjek ovog rascjepa pojavile su se iglasien da Spaho eli da ukloni iz vlade
efkiju Behmena koji optuena za nelojalnost. Njega bi u vladi zamijenio Dafer Kulenovi.
Povod za konani prekid izmeu Spahe i Behmena je nastupio krajem aprila 1938. Zog izbora
Fehima Spahe za reisa. Behmen se suprotstavljao izboru brata Mehemeda Spahe. Spaho je u
pismu Stojadinoviu najavio da e dati ostavku ako se ne udovolji njegovom zahtjevu i
konano u maju je smijenjen efkija Behmen, a za ministra je imenovan Dafer Kulenovi.
Behmen je i dalje izraavao lojalnost Spaji. Stranaki rascjep je i nakon Stojadinovievog
pada i dalje ostao u sjeni Spahinog neupitnog politiko-stranakog autoriteta.

Spahina Islamska vjerska zajednica

U diktaturi oktroiranu Islamsku vjersku zajednicu Kraljevine obiljeavale su viestruke diobe

unutar islamskih vjerskih i vakufsko-prosvjetnih ustanova. Konzervativna i diktaturi odana
visoka islamksa vjerska hijerarhija, osim s otporom modernistiki usmjerene svjetovne
muslimanske inteligencije okupljene oko Gajreta, neoekivano se suoila i sa snanim
pokretom nie uleme, uglavnom dematskih imama, muderisa i mualima. Njivoe zahtjeve je
trebala zadovoljiti Pragmatika slubenika Islam ske vjerske zajednice koju je u 1934. Usvojilo
Vakufsko-mearifsko vijee u Sarajevu, ali je ona izazvala jo vei otpor. Vodstvo JMO-a se
nije izjanjavalo o novom rascjepu, nastojei iskoristiti to nezadovoljstvo za svoje politiko-
stranake ciljeve. To im naposljetku i uspjelo pa je 28.2. 1936. Proglaena Uredba akonskom
snagomn izmjenama i dopunamaZakona o Islamskoj verskoj zajenici ukinuta je
ustanovmuftisjtava i muftija, zadrana postojea upravna podjela na sarajevski i skopski
Ulema medlis i Vakufsko-mearifski sabor, a sjedite reis-ul-uleme vraeno u Sarajevo.
Laicizacija vjerkse zajednice je konani sadraj dobila ovim Ustavom Islamske vjerske
zajednice kojim su potvrene glavne smjernice iz ranije vladine uredbe. Novina je bila
ustavnda odredba o zastavi koaj je zelena sa bijelim polumjesecom i petokrakom zvijezdom u
sredini. Odustajanjem Muslimanske organizacije od izborne borbe postalo je jasno da se
vakufski izbori nee ni odrati ve da e u sva vakufska tijela ui iskljuivo kandidati JRZ-a.
Utemeljiteljska sjednica novog sarajevskog Vakufsko-mearifskog sabora je odrana u
Sarajevu 5. jula 1937. godine. Mehmed Spaho je doao na utemeljiteljsku sjednicu sabora u
kojem je poloajeu veini odbora prepustio svojim zamjenicima na izbornim listama, Psaho je
predloio listu kandidata za sve saborske dunosti koaj je usvojena bez rasprave ime se
potvrdila potpuna stranaka prevlast. Postalo je izvjesno da Spaho eli imenovati brata za
reis-ul-ulmu. Protivncii su Fehima optuivali za nedostojno graansko ponaanje, navodnu
sklonost pretjeranom uivanju alkohola, a isticala se i njegova nedostatna erijatsko-pravno i
teoloko obrazovanje. Izbori za reisa su odrani u tajnosti 20.4 1938., gdje je Fehim Spaho
dobio 18 glasova, Ahmed ef. Burek 10 i Muhamed ef. Tufo 8.Namjesnitbo je 26.4. izdalo
ukaz o imenovaju Fehima Spahe za reis-ul-ulemu Islamske vjerske zajednice. Polaganjem
zakletve u Beogradu je preuzeo dunost i prije slubene dodjele menure to je prmea
miljenju protivnika bio kljuni dokaz nezakonitosti izbora.