Feral 22 05 2008 1181

NAVIGACIJA
Home
Sadraj
Informbiro
Osoba tjedna
Kolumne
Teme
Interviewi
Picakandal
International
Feral Tromblon
Greatest Shits
Kultivator
Glazba
Knjige
Film
Virtual Tribune
Pisma
Arhiva
Tribute
O Feralu
Stranica obnovljena:
22. svibnja, 2008
01 / Kolumne
HRVATSTVO
Tvrdi taj ovjek, vrijedan svakog potovanja, kako je Stjepan Mesi ratne 1993. pronevjerio neku gomilu para, a pri
tome je, to je najgore, Mesi utajio itavih 5500 njemakih maraka, svotu "namijenjenu ratnoj siroadi, koja taj
novac nikada nije vidjela"...
BIJESNI PATRIOTIZAM
Sreom, komemoracija na Bleiburgu nije se pretvorila u osvetniki odgovor na onu u Jasenovcu, ali sada je ak i
produbljena jedna izrazito starinska verzija patriotizma. Zajedno s nekim usputnim dogaajima (naputak Domagoja
Buria, reagiranje na srbijanske izbore) ona alje poruku...
NOGA U FUTUR
Boki Taki hoe da nam kae da smo sa tekim reima i prolou zavrili: jebe tko je ubio Slavka uruviju, tko mari
za atentat na inia, koga jo interesuju ratni zloini, ba nas briga za ubistvo Ivana Stambolia, ta nas, bre,
interesuje Srebrenica, ko jo pita da li je Sarajevo...
HRAST NA PLEHANU
Dok je nosorog mrnje ruio romanike plehanske portale, Ugljen je u snatrenjima sa svojim zagrebakim drugom
Ljubom Ivaniem u jednoj izbjeglikoj sobici stvarao novi lik crkve. Danas je ve izgraena njena glavna laa, koja
svojom ljepotom svjedoi o trijumfu duha nad barbarstvom...
ZEMUNICA
Nijemci ne vole metafore. Koliko puta primetio sam kada nekome od njih treba neto objasniti slikom, aluzijom,
alegorijom, to ne ide. Gledaju te kao u udu i kao da ti nisu sve ovce na broju. Tako i ono to je najsloenije,
najskrivenije u ovog umnog naroda, do tog istog naroda teko dopire...
________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.
01 / Teme
PRIZNANJE HEDLU
Central European Initiative (CEI), meunarodni forum sa sjeditem u Trstu, i South East Europe Media Organisation
(SEEMO) ovogodinju su nagradu CEI "za izuzetne zasluge u istraivakom novinarstvu" dodijelile Feralovom
uredniku - Dragi Hedlu...
USTROJ ZA PRANJE MOZGA

Najvaniji zadatak prisavskog mastodonta jest proizvodnja programa u funkciji zatite i promocije hrvatskih
nacionalnih interesa. Rije je o nakaradnom vienju uloge javne televizije autor ega je direktor HTV-ovog
programa Domagoj Buri. to podrazumijeva pod nacionalnim interesima Buri je...
NE MIRIE NA DOBRO
urei se da ispuni godinju kvotu sanacije azbesta po meunarodnim obavezama, hrvatska je vlada samo
prouzroila dodatnu emisiju zloglasnih mineralnih vlakana izmeu vranjikog "Salonita" i Mravinake kave
pokraj Splita. No, pitanje azbesta ne iscrpljuje se u sanaciji zaputenih ostataka...
PLAN I PROGRAM SIROMATVA

Porezni odbitak predugo je bio nedirnut s obzirom na rast inflacije, i to je, kao i podizanje iznosa minimalne
plae, za pozdraviti. No ono to u ovom trenutku naem gospodarstvu treba nije porezna reforma, ve
strukturne reforme, tumai analitiar zagrebakog Ekonomskog instituta Danijel Nesti...
500 MILIJUNA RAZLOGA

Nakon izbora i usvajanja ovogodinjeg dravnog prorauna ustanovljeno je da e cjelokupni dio autoceste
od Dugopolja do Ploa ipak malo kasniti, odnosno da e biti zavren dvije godine kasnije to e rei
"najvjerojatnije tijekom 2010. godine". Problem je u dionici Rava Ploe...
LJUBAS I ZLOBA
lan Nadzornog odbora i predsjednik Udruge malih dioniara "Elektroprometa" Zdenko Steinbauer
optuuje aktualnu upravu "Elektroprometa" predvoenu Michaelom Ljubasom da je prodala varadinsko i
pulsko predstavnitvo tvrtke za ukupno 16 milijuna i 200 tisua kuna bez znanja Nadzornog odbora...
NI VETO NI SVETO
Sklapanje uobiajenih ugovora izmeu drave i vjerskih zajednica kasni u Bosni kao to kasni i sve ostalo
to se tie normaliziranja drutvenoga ivota. Do sada je potpisan samo odgovarajui ugovor s Katolikom
crkvom, odnosno s Vatikanom, a i to je dugo lealo u raznim sarajevskim ladicama...
HAJKA NA MENADERE
Menaderima se poklanjaju enormne otpremnine u gotovini, dionicama i drugim bonusima, na koje
kompanije ne plaaju porez, a nizozemskoj vladi i ministru financija Wouteru Bosu zasmetalo je i to se te
isplate ne uvjetuju dobrim poslovnim rezultatima, ve se esto dogaa da menaderi...
BETON
Kulturno propagandni komplet br. VIII
ASTERIX I DUGOPOLJIX
Ne zna se vie tko nije politiar, pa ete se lako uvjerit da su to postali i igrai (Kalini i Rukavina izabrali
pravi trenutak da se oslobode Hajduka jer se kao i oni zgraaju nad onim to se tamo dogaa pa im nitko
nee zamjerit ta e oti, a sve naravno radi lipe svote novaca); i poduzetnici...
ANATOMIJA PROFITA
Iza beke izlobe, kao i serije drugih koje potpisuje amerika tvrtka Premier Exibitons, stoji dr. Sui Hongjin,
nekadanji tienik, a sada ljuti rival kontroverznog dr. Gunthera von Hagensa, njemakog patologa i anatoma iz
hobija. No, obje serije edukativnih bodies-izlobi imaju problem...
ZENIT NA SUNCE!
Motiv za tiskarsko-kulturoloki poduhvat sasvim je strastvene naravi, rije je o izdavaevoj ljubavi za
vlastiti udio u kulturi izdavatva: "Presudan motiv bio je da jednu tako vrijednu stvar treba uiniti
dostupnom", objanjenje je Ranka Horetzkyja...
JUGO KONTRA FRANJE JOSIPA

Svjetionik Porer nekoliko je kilometara udaljen od istonog ruba rta Kamenjak, parka prirode na obali sjevernog
Jadrana, na najisturenijem dijelu istarskog poluotoka. Naziv "Istarski svjetionici" obuhvaa svjetionike i druge objekte
koji se nalaze na podruju od Koromana do Savudrije...
________________________________
01 / Interview
IVOT JE POSTAO HEREZA
Boidar Mandi, avangardni umjetnik i osniva prve srpske ekoloko-umjetnike komune "Porodica bistrih
potoka" u blizini Gornjeg Milanovca...
PROTIV MRAKA I JARANA

Kazalini redatelj Dino Mustafi, jedan od osnivaa Nae stranke u Sarajevu, govori o razlozima formiranja te
stranke, bosanskom politikom mraku...
________________________________
01 / Informbiro
INFORMBIRO
Predrag LUCI
21. svibnja, 2008.
OTKRIE
Novi broj asopisa Nature objavljuje, a svjetske agencije prenose vijest o velikom znanstvenom otkriu meunarodne skupine
istraivaa s Medicinskog fakulteta Sveuilita u Frankfurtu pod vodstvom naega, u svijetu cijenjenog a doma kako to ve
domai zavidljivci i smutljivci nalau - omalovaavanog, molekularnog biologa Ivana ikia i uz sudjelovanje jo jedne hrvatske
znanstarbeiterice - Koraljke Husak. Oni su otkrili protein Rpn13 koji ima vanu ulogu u razvoju tumora i
bolesti nervnoga sustava, to ujedno predstavlja i vaan korak dalje u traenju lijeka protiv raka i drugih,
zasad neizljeivih bolesti, poput one Alzheimerove i Parkinsonove.
I tumori i Alzheimerova i Parkinsonova bolest imaju neto zajedniko: u stanicama se nagomilavaju tvari
koje se s vremenom pretvaraju u tzv. stanini otpad i bivaju pogodna podloga za razmnoavanje
zloudnih stanica. ikiev tim je otkrio upravo ono za im brojni znanstvenici tragaju ve dvadesetak
godina tvar koja funkcionira kao detektorski sustav za otkrivanje tog staninog smea.
LIJEK
Ivan iki veli da e farmaceutima trebati nekoliko godina da iskoriste ovo otkrie za stvaranje konkretnog lijeka i najavljuje da
emo "kombinacijom znanja, novih tehnologija i klinikih istraivanja moi kontrolirati tumore kao kronine bolesti", te da e "u
tom konceptu neki tumori biti izlijeeni brzo, a preivljavanje e svakako biti produljeno". Dok svjetski farmaceuti budu traili
lijek, jedan e hrvatski lumen za obrazovanje raznih stupnjeva, znanost sviju fela i svakovrsno portovlje traiti svaku prigodu da
pokua obezvrijediti ikieva postignua. Ali - tko ne vjeruje ikiu, eno mu Walter Reed, pa neka njemu vjeruje!
FRANKENSTEIN
Hrvatski su katoliki moralisti graknuli i na britanske parlamentarce, jer su oni mimo Boga i Partije usvojili zakon koji doputa
stvaranje hibridnih ljudsko-ivotinjskih zametaka za medicinska istraivanja. Znanstvenicima koji tvrde da ta istraivanja mogu
pomoi u borbi protiv bolesti neuromotorikog sustava, gorespomenutih Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, povjerovalo je 336
lanova Donjeg doma, dok ih je 176 glasalo protiv. Istom prigodom i istim rezultatom je odbaen amandman konzervativca
Edwarda Leigha koji je traio da se zabrane takva istraivanja jerbo ih vrli i struni on smatra Frankensteinovom znanou.
Britanski znanstvenici u travnju su stvorili hibridni zametak stavljajui jezgru ljudske stanice u jajnu stanicu krave. Rezultat je
nastanak embrija od 99,9 posto ljudske komponente. Mudraci u zemlji Hrvatskoj se pitaju: kako li e se ova britanska
kravoljudorija odraziti na provedbu najavljenoga etnikog ienja bikovskih borbi u Katelanskoj zagori?
UVANJE
A evo zato Britanci tragaju za pametnijim embrijem... Britanska vlada planira stvaranje goleme datoteke u kojoj bi se najmanje 12
mjeseci uvali svi telefonski pozivi, e-mailovi i podaci o vremenu provedenom na internetu za svakoga podanika Ujedinjenoga
Kraljevstva. To znai da e sve internetske i telekomunikacijske tvrtke svoje podatke predavati Home Officeu iliti Ministarstvu
unutarnjih poslova, e kako bi policija i obavjetajne slube imale stalan pristup tim podacima, naravno, bez da trae odobrenje
suda. A kog e to vraga britanskoj vladi? - pitate se. I nasluujete odgovor: borba protiv planetarnog terorizma, organiziranog
kriminala i tra-la-la-la. E sad se javlja potreba za onim inteligentnim embrijem, jer je britanska vlada do sada pokazala da ne zna
uvati ni dvije nacrtane diskete, a kamoli e svu silesiju podataka za kojima se ovako pohlepno pomamila. Da vas podsjetimo:
posijane su datoteke s podacima o svakom britanskom djetetu, vozau, vojniku, bolesniku...
DOHA
Kada je izgledalo da Libanon bespovratno tone u novu rundu graanskog rata, dogodio se summit u Dohi, gdje su se i vlast i
opozicija sloile oko sazivanja parlamentarne sjednice u roku od 24 sata. Dogovoreno je da se na toj sjednici upranjeno mjesto
predsjednika drave povjeri generalu Michelu Suleimanu, dok e se oko podjele fotelja u vladi nacionalnog jedinstva jo svaati i
nacionalno jedinstvena vladajua koalicija i nacionalno jedinstveni Hezbollah. Postignut je sporazum da se ni to pitanje raspodjele
ministarskih kabineta kao ni ostala politika pitanja ne rjeavaju orujem, a vijest o sporazumu slubeno je obnarodovao katarski
premijer, drug eik Hamad ben Jassem al-Thani.
SMEE
Prije e se, izgleda, rijeit problem staninoga smea negoli onih tisua tona otpada kojim su zakrene
napuljske ulice. Na svu tu viemjesenu napolitansku muku s otpadom navalila se jo i cijela talijanska
vlada koja se, na elu s premijerom Silvekom Berlusconijem, okupila u gradu pretvorenom u deponij.
Drug Silvio je obeao hitno rjeenje, pa su ga prosvjednici doekali s posprdnim plakatima na kojima je
pisalo "Berlusconi santo subito!" Takozvana rjeenja su: smanjivanje poreza (na radost bogatih),
otvaranje novih deponija (na radost mafije), imenovanje podtajnika za otpad (na radost kako podtajnika
tako i samih kovaca), te - uklanjanje divljih romskih naselja (na radost faista).
MILOSRDNICA
Za rjeavanje problema samoga Berlusconija obeala se pobrinuti panjolska ministrica za ravnopravnost Bibiana Aid. Ona je,
naime, izrazila spremnost da nesretnome Silveku plati psihijatrijsko lijeenje iz vlastitoga depa, iako je duboko svjesna da e do
eventualnoga izljeenja trebati puno, puno seansi. Blago kauu!
BANKA
Milostiv je bio i predsjednik Svjetske banke Juan Jose Daboub koji je, voen poslovnjakim humanizmom, izjavio da njegova
firma "nije u poziciji pruiti pomo teko postradalom Myanmaru za saniranje katastrofalnih posljedica ciklona Nargis jer vlada te
zemlje ve dugo akumulira dugove". I tako e, eto, svjetski bankari pomoi svome komitentu generalu Than Shweu da ne
posustane u svojoj plemenitoj misiji iivljavanja nad Burmancima. Jer, eto, nije problem to je hunta zloinaka nego to nije
solventna. Kao to nije problem ni to to su ljudi ostali bez hrane, vode i krovova nad glavom, nego to to nemaju ni novaca koje bi
hunta mogla pobrati pa vratiti dugove Svjetskoj banci.
UDAR
Izraelski vojni radio se pozvao na visoke dunosnike u Jeruzalemu i objavio da e ameriki predsjednik
George W. Bush svakako napasti Iran prije isteka mandata. Navodno je jedan lan Bushove pratnje za
vrijeme posjeta Izraelu na nekom zatvorenom sastanku lanuo da se i Bush i Dick Cheney svim srcem za
vojnu akciju protiv Irana i da jedva ekaju radosni asak udara na Teheran. Ne znamo je li se
neimenovani lan predsjednike delegacije pozvao na jednu opskurnu rubriku iz jednog hrvatskog
bulevarskog tjednika gdje je to to je on nedavno ekskluzivno otkrio brai Izraelcima bilo napisano jo
davnih, davnih brojeva. Dragi itatelji, pravite se da vam nita nismo rekli! Hvala i laku no!
________________________________
01 / Osoba tjedna
Osoba tjedna: JOSIP LEKO
21. svibnja, 2008.
Izborom za predsjednika Glavnog odbora SDP-a Josipa Leke, mirnog ovjeka s licem potanskog inovnika, simboliki je
okonano burno razdoblje kadrovskog konsolidiranja ove stranke. Bilo je i krajnje vrijeme, jer dulje od godine dana najvea
opozicijska stranka nikako da se smiri, budui je jedna grupa iz ireg vodstva uporno eljela odlazak Zorana Milanovia.
Paradoksalno, to se imalo dogoditi po novim, za nae prilike iznimno demokratskim pravilima igre, za koja je on najzasluniji, a to
su delegati izborne konvencije bolje vidjeli od srditih, ali ne osobito darovitih puntara. I, naravno, odluili su on ostaje
predsjednik, oni otpadaju. Ipak, nisu mu dali sasvim odrijeene ruke, nego su u predsjednitvo stranke izabrali otprilike isto
njegovih oponenata koliko i pristaa, da bi on zatim jeziak na vagi ipak vratio na svoju stranu.
Izlobirao je da na elo Glavnog odbora doe lojalni Leko, a ne Ljubo Juri, teka amaterina
koja bi se moda i mogla politiki razvijati, ali se pokazao preambicioznim i samog je sebe
prekriio postavi namigua Milanovievih protivnika. I, eto, to je najkrai epilog dugih
komeanja i svaa u SDP-u, u kojima je i Milanovi pokazao neke felere, prvenstveno to da
njegova mrzovolja prema oponentima, koju sreom sve bolje kontrolira, ugroava i ono to sam
gradi.
Jer, kakvog smisla ima graditi demokratske institucije u stranci s vie kandidata, a u bliskoj
budunosti i s neposrednim izborima, ako e svi u SDP-u misliti kao jedan, pa na kraju opet
nema izmeu ega birati?! Ali, u cjelini uzevi, zavretak jednogodinje kadrovske vridbe,
nakon koje je potvrena Milanovieva liderska pozicija, najbolji je ishod za stranku, jer on
pokazuje vie dinamizma i opozicijske kreativnosti od svih svojih konkurenata zajedno.
Uostalom, to je pokazala i ova duga izborna kampanja u SDP-u, na poetku koje su Milanovievi protivnici bili u svai
meusobno isto koliko i s njim, ali nisu mu mogli nita ni nakon to su se pomirili i zajednikim snagama krenuli na njega. Sada je
stvar elementarne politike pameti da iz toga izvuku pouku.
Ako se njihovo udruivanje jo nekako i moglo razumjeti prije izborne konvencije SDP-a, sada to objektivno destabilizira stranku
jer je za njom preburno razdoblje da bi se to smjelo bez velikih rizika produavati. A ako ipak i dalje nastave vjerovati da delegati
konvencije nisu izabrali najboljeg, neka malo munu glavom i zapitaju se kako to da Ivo Sanader vidi bolje od njih i dolazi do
sasvim drukijeg zakljuka.
Njegova promidbena trubljica Vjesnik toliko je uasnuta Milanovievim izborom za predsjednika da je viemjesenu kampanju
protiv njega digla na jo viu razinu. Sada ga se napada tako estoko kao da je u Zagreb doao glavom, boemiprosti, Radovan
Karadi i ovdje registrirao stranku.
________________________________
Kolumne (1/5)
Heni ERCEG
GLEDE & UNATO
HRVATSTVO
21. svibnja, 2008.
Tvrdi taj ovjek, vrijedan svakog potovanja, kako je Stjepan Mesi ratne 1993. pronevjerio neku gomilu para, a pri tome je, to je
najgore, Mesi utajio itavih 5500 njemakih maraka, svotu "namijenjenu ratnoj siroadi, koja taj novac nikada nije vidjela".
Nije da tu snanu optubu predsjednik Mesi ne bi trebao uzeti zaozbiljno, moda se ak i povui s mjesta predsjednika drave, ako
ve ne zbog samog iznosa, kojega da je utajio ratnoj siroadi, onda svakako zbog osobe, ponavljamo, svakog potovanja vrijedne,
koja je tu teku optubu izrekla. Jer rije je o uglednom, pae, asnom dojueranjem sucu Ustavnog suda RH, osobi koja je tu
funkciju obnaala punih osam godina, to je skroz u redu i slui na ast Republici Hrvatskoj i njenom pravosuu, budui da se radi o
ovjeku, em neprikosnovenom strunjaku ba za ustavno pravo, em osobi iji je moralni profil naprosto savreno odgovarao toj
visokoj funkciji na koju je bio rasporeen jo u Tumanovo doba, ali, ba zbog takvog svog profila, i reizabran u vrijeme koalicijske
vlasti.
Vice Vukojevi ta je osoba, sudac i general-bojnik, koji danas najavljuje tubu protiv predsjednika Mesia, mada se ta tobonja utaja
o kojoj asni sudac Vukojevi govori zbila jo 1993., pa je dakle odavno nastupila zastara, ali, zna on, svako je vrijeme dobro za
difamaciju, naroito ako se njom, kao dimnom zavjesom, ima prikriti neki razorni politiki cilj ili prekriti tamne mrlje vlastite
biografije. Oigledno strepi on danas, nezatien togom suca Ustavnog suda - mada je nejasno zato, s obzirom na stanje u
hrvatskom pravosuu u kojemu je ba on sluio kao krunski dokaz neasti i politike korupcije - ipak mora da strepi od stare
optube za silovanje mlade Bonjakinje u logoru Vojno, u BiH, u kojega je stizao u uniformi Hrvatskog vijea obrane, nelegalne
ukove vojne hunte, kako bi u tom logoru u kojemu su hrvatske mukarine drale zatoene ene i djevojke muslimanske
vjeroispovijesti, traio za sebe trenutke naslade, pa ako treba i nasiljem nad mladom zatoenicom iz Stolca, koja e ga kasnije,
nakon odlaska u vedsku, daleko od ovih barbarskih krajeva, optuiti za silovanje, to e ostati zabiljeeno u zborniku zajednikih
sjeanja silovanih ena potresnoga naslova: "Molila sam ih da me ubiju".
Pisao je Feral esto i puno o sluaju Vice Vukojevia, donosio potresne izvatke sjeanja mlade Bonjakinje, upozoravao na njegovu
Komisiju za rtve rata i poraa, pomou koje je, klasinim metodama Udbe i svakovrsnim prokazivanjima, kao tadanji jaki ovjek
vlasti, optuivao mnoge, bez milosti i naravno bez dokaza, za tobonje zloine nad nevinim pripadnicima ustakog pokreta. Pisali
smo, kaem, mnogo i esto. Uzalud! Nikada, naime, sluaj silovanja, unato lakoi kojom se moglo i trebalo prikupiti dokaze, nije
stigao na red, tovie njegov je glavni akter, paralelno s optubama za ratni zloin silovanja, brodio stazama sudakog i politikog
uspjeha.
Zatien imunitetom struke i naklonou tadanje hadezeovske politike elite sklone minoriziranju svakog, pa zato ne i tog,
zloina, one iste koja u jeku Tumanova nasrtaja na Bosnu i Hercegovinu nije ni primijetila, a kamoli se pobunila, to u saborskoj
klupi sjedi i jedna uniforma: Vukojevi je, naime, na sjednice Sabora dolazio u uniformi jedne paravojske, u vrijeme dok su Tuman
i njegovi javno negirali svaku upletenost Hrvatske u agresiju na susjednu dravu.
Iz te se je drskosti, obogaene prezirom prema istini, dokumentima i svjedoenjima zatoenih Bonjakinja iz logora Vojno, te
zatienom pozicijom unutar najvie pravosudne institucije, isilio i ovaj novi Vukojeviev pokuaj grube difamacije predsjednika
Republike. Zna on dobro kako se sluiti podmetanjima, obmanama i prokazivanjem svojih "neprijatelja", laima koje sve ostaju u
svijesti ljudi, mada dokaza za njih nema, ali oni se i tako ne pretpostavljaju. Znajui da sluaj ratnog zloina silovanja ne moe otii
u zastaru, veliki se pravni strunjak posluio optubom protiv Mesia, koji je meu rijetkima podsjeao na neugodne epizode
Vukojevieve biografije, kao bijednom zatitom za sitnu, skoro nikakvu, mogunost da konano on sam dospije pred lice pravde.
Tako je javnost opet u prilici gledati na novinskim stranicama lice ovjeka kojega je jedna mlada djevojka optuila za teak ratni
zloin, ovjeka ija je biografija izvrsna metafora jednoga vremena i jedne partije, ali koji se pri tome ne mora bojati sankcija, kao
to se nije trebao bojati ni toliko poeljne lustracije, barem nekakvog, povrinskog odstranjenja kancerogenog tkiva u vanim
dravnim ustanovama, to je, meutim, odbijala uiniti svaka vlast. Da nije, ne bismo se godinama pitali zar je mogue da
Vukojevi sjedi u Ustavnom sudu, ili, ne bismo se pitali kako je mogue da na mjesto direktora programa dravne televizije bude
izabran stanoviti Domagoj Buri, iji e idiotski naputak TV-urednicima okirati pristojne ljude ove jadne zemlje koja, usporedo s
novom pojavom Vukojevia, svjedoi opet crnim ustakim kapama i zastavama jednog zloinakog reima tamo na Bleiburkom
polju, naputak, dakle, kojim on zahtijeva od urednika nekih bezveznih ljetnih emisija da njihov finale bude istodobno emitiran iz
Vukovara i Dubrovnika, uz grandiozni vatromet kojim emo, kae taj Buri, pokazati "onima preko Dunava da nismo zaboravili to
su napravili". A zato "njih tamo" ne podsjetiti tenkovima i topovima?
Gospodin Buri, meutim, samo se zaigrao svojom skandaloznom idejom koja s profesijom ima veze upravo koliko i Vice
Vukojevi s ustavnim pravom. Uvjeren u imunitet svoje pozicije na koju je odabran istom onom politikom selekcijom kojom se
stalno na vana mjesta u dravnim institucijama imenuju podobni kadrovi, ljudi neasni, koji 15 godina nakon rata ele ratnim
trubama dokazivati svoje kretensko hrvatstvo, ili koji e stranim cinizmom spominjati "ratnu siroad" koju da je otetio Stjepan
Mesi. A zar je neto drugo nego ratno siroe bila ona mlada djevojka koju je Vukojevi u logoru Vojno prisilio da se skine, da bude
tiha, pa "joj se nita nee dogoditi", osim to e on plaziti po njoj, opravdavajui manjak svoje potentnosti rijeima: "Smrdi
Muslimanko na Islam, pa me je tvoja smrad blokirala..."
Krajem marta 1994. mlada e Bonjakinja napustiti Vojno i otii u vedsku, u petom mjesecu trudnoe. Nama e pak do danas ostati
smrad neprovjetrenog hrvatstva iji e nam zapusi svako malo opasno blokirati osjetila. Svakim novim ukazanjem raznih
vukojevia, buria, bleiburkih crnih uniformi...
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.
Kolumne (2/5)
Marinko ULI
ARITMETIKA POLITIKE
BIJESNI PATRIOTIZAM
21. svibnja, 2008.
Ajde da je i to jednom prolo. Svakog svibnja Hrvatska komemorira rtve Jasenovca i Bleiburga, to bi po naravi stvari trebale biti
tihe suutne manifestacije, ali u pravilu konkuriraju za najzapaljivije politike skupove i mitinge godine. Posebno je napeto, a to i
jest najei sluaj, kada se sudionici dviju komemoracija, govorei u ime rtava, pohvataju meusobno za gue, pa onda ovjek ima
dojam da mrtvi drugi put umiru, ovaj put od sramote.
Jer, veina njih nije stradala za nikakvu ideologiju, a sada ih se pretvara u nadrilanu pjeadiju koja svake godine iznova mora
marirati za voe koje nije birala ni ovlastila da ih bilo kuda vode. Ove godine opet se sve prailo pod nogama tih mrtvih pukovnija,
a prijetilo je jo i mnogo gore nakon to je Ivan Fumi u Jasenovcu odrao slovo koje je bilo u osnovi istinito, ali toliko nesretno
sroeno da se i govornik morao ograditi od sebe.
Kada se zatim na nj sruila i lavina optubi, ak zahtjeva da bude kanjeno gonjen, bilo je za oekivati da e na blajburkoj
komemoraciji to samo kulminirati, tj. da slijedi dostojan revan. Sreom, to se nije dogodilo. Istina, spodoba u ustakim uniformama
bilo je ove godine jo dobru nijansu vie nego prijanjih, ali to je ipak ostalo u okviru vienog, a isto vrijedi i za ono to je
izgovoreno za slubenom govornicom.
tovie, bila je to lajt verzija onog to se s tog mjesta naprialo i nalupetalo proteklih godina, a najzasluniji je onaj tko je odluio da
se ondje ovaj put poalje Josipa Friia. Taj ovjek naprosto nema u sebi pirita da se poupa oko ovako krupnih stvari i, gotovo
pa s pristupom "ne bi se tel meati", izveo je hvalevrijedno razvodnjavanje stare blajburke ognjice. Jedini oprezni prigovor uputio
je Mesiu (ali ne spominjui ga), rekavi da nije dobro jedne rtve opravdavati drugima, tako da je Sabor, slubeni pokrovitelj
komemoracije, ove godine ostavio moda i najmanje obraza na bujnoj blajburkoj livadi.
Neto slino moglo bi se rei i za biskupa Slobodana tambuka, koji je u izbalansiranom govoru naao rijei ala za rtvama i
Bleiburga i Jasenovca, a prvi put se iz njegovih usta ulo i upozorenje publici da se ne ponaa kao na mitingu (sada ostaje jo jedino
da se prijekor proiri i na manekene u ustakim uniformama). Istinabog, poslije je i sam pomalo mitingovao, posebno kada je,
takoer polemizirajui s neimenovanim Mesiem, rekao da rtve Jasenovca i Bleiburga zbilja nisu iste, prve su dobile svoj
spomeniki cvijet, druge su bile zabranjene.
Ali, dobro, ako se smije pretpostaviti da se vulkansko grotlo blajburkih komemoracija polako hladi, ovih nekoliko zaostalih iskri
nee puno smetati. Neto drugo vie je zasmetalo u tambukovom govoru i to nas ovdje zapravo vie zanima od ve oglodane teme
Bleiburga i Jasenovca. Rije je o biskupovoj definiciji patriotizma, koja e vjerojatno proi sasvim nezapaeno, ali je nama krajnje
zanimljiva kao pouzdano svjedoanstvo koliko je hrvatska Crkva, i ne samo ona, jo cijepljena od elementarnog moderniteta.
Dakle, tambuk je s blajburke govornice izjavio, ne skrivajui prkos, da on u Hrvatskoj priznaje samo dvije "stranke", to su Crkva
i hrvatski narod, jedino njih on dri na svome srcu, a svi ostali za njega ne postoje. Valjda se nije moglo jasnije i iskrenije izrei ono
to Crkvu u Hrvatskoj definira kao tako beznadno zastarjelu instituciju. Ona potpuno nezainteresirano promatra vrevu politikog
ivota oko sebe, koju sutinski ne razumije jer je smatra uzaludnim troenjem vremena kada se god bavi bilo im drugim osim
nacijom, a to u krajnjoj liniji odreuje i njeno opsesivno bavljenje blajburkim rtvama.
Po prilici to izgleda ovako. Hrvatska, kako je doivljava tambuk, neto je kao jednostanini organizam, koji je monolitan iznutra
kao glavica luka, ali koji je okruen vjenim nepomirljivim neprijateljima koje stalno treba drati na oku eli li se izbjei nove
pogibelji. Nije Crkva jedina, da ne budemo nepravedni, koja zagovara ovakav patriotizam, patriotizam tvrave pod opsadom,
kojemu su sto puta miliji neprijatelji od prijatelja. Ona to samo radi otvorenije i napasnije od drugih, a patriotizam razvijenih barjaka
i isukanih sablji zapravo je sveprisutan, iako sada bolje zaahuren nego devedesetih.
To se lijepo vidi na dva frika primjera, koji ovih dana pune stranice novina bruki koja je pukla oko internog uputstva direktora
programa HRT-a Domagoja Buria i nainu na koji se u Hrvatskoj eka ishod srbijanskih parlamentarnih izbora. Naredba Buria
da se vatrometom u Vukovaru i na Prevlaci obiljei zavretak jedne serije putopisnih emisija (kako bi oni tamo vidjeli da nas jo ima
i da im nismo zaboravili to su nam napravili), osupnula je sve, jer, eto, nikome nije jasno kako se jedno tako imbecilno uputstvo
moglo pojaviti.
Ali, nemojmo se praviti ludi. Pa, nije Buri skupljao te svoje patriotske muice na uu Nila ili Amazone, nego su one iz domaeg,
savskog legla, a da su stvarno smetale onima koje se pita ne bi deko ni bio izabran na ovo mjesto. Nije valjda obolio od povienog
patriotizma tek dolaskom na direktorsku funkciju. Ako emo pravo, jedina njegova krivica je to oito nije puno bistriji od
traktorske prikolice, pa jo nije uspio shvatiti da se ovaj kretenski patriotizam vie ne nosi, sada su u trendu priguenije i diskretnije
forme. Puno vie putra imaju na glavi oni kojima je sasvim normalno to se na jedno od kljunih mjesta na Prisavlju dovelo ovjeka
kvalificiranijeg za svadbarskog barjaktara, jer bi njima i takav bio sasvim dobar samo da je malo bolje kontrolirao jezik.
Motiv jezika za zubima ponavlja se i u prii o tome kako se u Hrvatskoj prati srbijanske izbore. Nitko vie nee, pa ni Anto api,
javno navijati da vlast u Srbiji sastave najradikalnije nacionalistike opcije, ali se o tome apue ispod glasa (sluaj vamo, Buriu!),
i to toliko da je Milorad Pupovac o tome dvaput progovorio i pred televizijskim kamerama. Dodue, razlozi to bi se u nas vie
voljelo na vlasti Nikolieve radikale nego Tadieve demokrate dosta su evoluirali i nisu vie isti kao devedesetih.
Tada se navijalo za ekstremne srbijanske opcije jer su one bile najbolja hrana istim takvim opcijama ovdje u Hrvatskoj, a one
Sanaderu vie ne trebaju, osim u ogranienim koliinama koje e samo on dozirati i usmjeravati. Sada su se ciljevi malo
promijenili. Procjenjuje se da ako u Srbiji pobijede nereformirani nacionalisti, vie e se u Bruxellesu, pa u krajnjoj liniji i ovdje u
zemlji, cijeniti nae reformirane nacionaliste. Zato medijski trbuhozborci HDZ-a burgijaju koliko mogu protiv Tadieve stranke, a
posebno su se okomili na njen pokuaj koaliranja s "miloevievcima"(SPS), iako jasno da je preokret u Srbiji mogu samo ako
zahvati i nacionalistiki blok. Takav je, uostalom, bio sluaj i u Hrvatskoj.
Ali, ima u ovom tihom simpatiziranju radikalnih srbijanskih stranaka i jedan dublji razlog i tek s njim postaje jasnije i ovo uporno,
gotovo dvadesetogodinje mitologiziranje blajburkih rtava, najotvorenije od strane Crkve, iako ni politika puno ne zaostaje. To je
kljukanje Hrvata i Hrvatica da nije pravi patriot onaj meu njima tko unapreuje ekonomiju, politiku, znanost, kulturu i sline
bakrae, nego onaj, brao i sestre, tko bolje utuvi da nam iz istonog susjedstva uvijek prijeti, i pod jugoslavenskom i pod
srbijanskom zastavom, opasnost novih smrtnih pogibelji. Amen.
________________________________
Kolumne (3/5)
Petar LUKOVI
PERO S ONOGA SVETA
NOGA U FUTUR
21. svibnja, 2008.
"A je l neto bilo u Srebrenici?
(Dr. Mira Markovi, u razgovoru s novinarima, april 2002.)
01. KAKO SAM ALL NIGHT IMAO MIRJANU MARKOVI U KREVETU
USPEVAJUI DA NE ZADAVIM SAMOG SEBE: Ne umem da objasnim zato sam neku no,
vilenei u krevetu, gledajui u razarajue svetlei mesec koji me je ubitano fiksirao, razmiljao o
doktorici Mirjani Markovi: u stvari, znam, otvoreno laem vijest da je Ivica Dai, Master of
Serbia, otputovao u Moskvu, verovatno je bila onaj mentalni trigger za linu predstavu o filmu u
kojem mali Ivica i velika Mira sklapaju pakt pomirenja, celivajui sporazum dugim, sonim
poljupcem, uz vatrene jezike koji se ispituju, ruke koje ne miruju ili cvetove koji se polno
otvaraju im se pomene nova, budua Vlada Srbija u kojoj e Slobodan Miloevi biti ona vrsta
kohezivnog duha koja e spojiti sve to je za ivota razdvojio.
Opet, mogue je da sam nehotice a vrlo seksualno na doktoricu pomislio onog asa kad je u socijalistikom transu predsednik
drave i predsednik Demokratske stranke Boris Tadi oigledno u poslednjem stadijumu oaja ne bi li Ivicu SPS Gljivicu
privukao na svoju oralnu stranu izjavio sledee:
"Moj posao je da napravimo nacionalno pomirenje u Srbiji, da se politike snage devedesetih i politike snage koje su vodile Srbiju
nakon 2000. godine objedine oko zajednikih ciljeva, da umirimo stanovnitvo, tenzije i nesporazume, da teke rei padnu u zaborav
i da pokuamo da u sledeu deceniju uemo kao stabilna i prosperitetna zemlja."
Ako sam u noi punog meseca s Mirom Markovi u krevetu dobro razumeo, Boki Taki hoe da nam kae da smo sa tekim reima
i prolou zavrili: jebe tko je ubio Slavka uruviju, tko mari za atentat na inia, koga jo interesuju ratni zloini, ba nas
briga za ubistvo Ivana Stambolia, ta nas, bre, interesuje Srebrenica, ko jo pita da li je Sarajevo uope bombardirano nekoliko
godina, fuck logore, fuck nereena ubistva novinara po Srbiji, je l stvarno mislite da je Legija neto loe uradio, zaboravimo kolja-
ke weekend jedinice koje su prelazile Drinu i sa trofejima u obliku muslimanskih skalpova se vraale u majku Srbiju trenutak je,
drugovi, da "teke rei padnu u zaborav" kako bih ja, Boki Taki, bez frke uao u koaliciju sa mrtvim Miloeviem i time izbio svaki
adut da me neka budala (itaj: Lukovi) maltretira po medijima optuujui me da sam abolirao SPS i njihovu politiku.
Nema ta da se abolira; ko je koga ubio - ubio ga je; ko je koga zaklao i silovao zaklao i silovao; neemo valjda, drugovi, da
godinama progonimo krivce ili tzv. zloince kad je potrebno da "umirimo stanovnitvo, tenzije i nesporazume", kao da je re o
prirodnoj nepogodi, bila poplava, bio zemljotres, ajde da zaboravimo ta je bilo, vano je pristupimo moralnoj obnovi i mozak
oistimo od prolosti.
02. KAKO PREGOVORI O BUDUOJ VLADI SRBIJE IZGLEDAJU KAO PREGLED KOD PROKTOLOGA: TO
VEI HEMOROID, TO MANJE ANSE ZA KOALICIONI SPORAZUM: im sam Mirjanu Markovi sveano izbacio iz
kreveta, u krilo su mi se, iznenada, smestili Pregovarai budue Srpske Vlade. Tobo dva neprijateljska tabora (jedan okupljen oko
Tadia, drugi oko Kotunice i Nikolia) zajedniki su se alili na Ivicu Daia, efa Soc.Par.Srb. koji jo nije odluio kojem e se
carstvu prikloniti; Tadi mu je charming jer dele istu ljubav ka socijalnoj pravdi, socijaldemokratiji i ostalim socijalnim
pizdarijama; Kotunica & Nikoli su mu dragi jer brane Kosovo, imaju gvozdenu nacionalnu politiku... a setio se Ivica Gljivica da
pomene da ba nije lako ii u koaliciju sa onima koji su njihovog efa, legendu, gospodara, robovlasnika Slobodana Miloevia
izruili Hagu gde je pomenuti umro, to socijalisti smatraju ubistvom iz niskih i podmuklih pobuda.
Kad ove opte fekalije za jo optiju upotrebu prevedemo na jezik srpske politike, Ivica Dai zahteva maksimalnu vlast uz
minimum matematike; hteo bi Ivica da bude makar vice-premijer, da njegova stranka ima ministarstvo policije, ministarstvo za
kapitalne investicije, ministarstvo za socijalni rad i politiku, uzgred: bar pedesetak mesta u Upravnim odborima i svega tisuu novih
slubenika u institucijama Vlade, valja nahraniti SPS aktiviste koji na ovu priliku ekaju osam godina!
U potpunoj nedoumici gde, ta i kako jer smo svaki dan bombardovani vestima da su ili Tadi ili Kotunica ve sve dogovorili sa
moskovskim Daiem ostaje uranijumski utisak da e se zlehudi Dai, od kojeg zavisi sudbina Srbije, ipak odluiti za svoje
miloevievsko naslee; ono to mu nesreni Boki Taki danas nudi nije dovoljno, jebe mesto u Socijalistikoj internacionali od
ega nema para, jebe aboliciju od devedesetih godina kad je SPS ve legalizovan i postavljen na pijedestal srpske normale, jebe
par ministarstava kad Dai hoe jo, ne zato to mu se ba hoe ve to mu se moe: ponude pljute svakog sata!
03. KAKO E FAMILIJA KRKOBABI MODA ODLUITI O SUDBINI SBIJE ILI DA STE IKAD ULI DA OTAC I
SIN ZAJEDNO IMAJU ETIRISTO DVADESET GODINA OD KOJIH SU TRI I PO VEKA U INVALIDSKOJ PENZIJI:
Kad govorimo o odluujuoj ulozi Ivice Daia (SPS) koji je ef koalicije u kojoj su njegova partija, Jedinstvena Srbija (sa
Draganom Markoviem zvanim Palma iz Jagodine) i Partija Ujedinjenih Penzionera Srbije (PUPS), valja pomenuti da je nita
manje nije znaajan Jovan Krkobabi ef PUPS-a, sa svojih pet dragocenih mandata, o kojima, slinei, u dugim noima razmiljaju
Tadi, Nikoli, Kotunica a bogami i Dai. Krkobabi Sr. koji sa svojih 78 godina (hrvatski: 278) izgleda tako kao da e umreti
svakog asa, a umire stalno; bizarna slika da je uz njega sve vreme njegov sin koji je takoe penzioner (142), inae partijski aktivista
zaduen za Beograd, stvara ispravnu sliku o Familiji Krkobabi koja sve vii lii na zombie verziju Maratonaca koji tre poslednji
krug.
Biografija Krkobabia Sr. je zlatno tivo: roen je 27. februara 1930. na reci Cetini, u dalmatinskom selu Koljane kod
srednjovekovnog manastira Dragovia. Za sebe kae da je Srbin po nacionalnosti, a da prezime duguje popisu. "Nekad smo iveli
kod Skradina, na reci Krki. Tamo su iveli neki Babii, pa kad je vren popis, napravljena je simbioza dve rei", objanjava
Krkobabi. Kao deak uestvovao je u Drugom svetskom ratu, ali radije pria o dogodovtinama iz svog detinjstva. Bio je obane
kad ga je otac poslao u varo da proda ovce. Kada se u njegovim rukama nala gomila novca, nije mogao da odoli - zaputio se u
radnju i kupio svoje prvo odelo. Krkobabi priznaje da od tada datira njegova ljubav prema lepim odelima. "Neko troi na kafane,
neko na valerke, ja, eto, na odela." Naravno, niko mu ne spori da je uvek lepo odeven... Ljubitelj SAO odela, Srbin iz Hrvatske
jedna je od odluujuih poluga u stvaranju nove srpske Vlade.
Uz podrku Omladine PUPS-a (svi mlai od 200 godina) moda je trenutak za preokret: robijaki prugasto ili mrtvaki sivo
dilema je itave Srbije. Tko uz sebe bude imao Krkobabi Family imae itavu Srbiju! Zar ovo nije jedna divna, jednostavna,
nekomplikovana zemlja?
Serbia do Cetine! Krkobabii Rule!
________________________________
Kolumne (4/5)
Mile STOJI
CAF NOSTALGIJA
HRAST NA PLEHANU
21. svibnja, 2008.
Na Plehan se vozim sa sveenikom fra Markom Karamatiem i arhitektom Zlatkom Ugljenom.
Skrenuvi s glavne prometnice Sarajevo-Bosanski Brod, odmah nailazimo na spaljene kue, neke ve
obrasle u zelenilo. Pitoma pokrajina u rasteru etnikog ienja. Ugarak grede pored ceste jo dri
preostale krpice crijepa, iz ruevina neijeg dnevnog boravka iznikao je orah, koji ve nosi prve plodove.
Na masnim oranicama dungla busenja, jer u oskudnim vremenima korov buja, a rue venu. Karamati je
roen u ovom kraju, pa nam sa sjetom pria o ivopisnim mjestima kroz koja prolazimo, a u koje se vratio
tek poneki starac. Asfaltni put do mjesta ve je dobro izlokan, pa na golf tone i izranja, poput ljuske na
valovima. Fra Marko, kao kakav andrievski lik, govori tiho i mudro, sa stankama u govoru, koje ini
unutarnji gr. Nakon to ju je nezatienu izruio u ralje rata, Tuman je Posavinu prodao, a stanovnitvo je otilo u surgun. Narod
je ispjevao: "Posavino, prodana i pusta, prodala te jedna kriva usta."
Iz pamenja izranjaju toponimi Foe, Bukovca, Kunare, Johovca, eravca. U upnom uredu Korae proveli smo Ivan Lovrenovi i
ja besanu no u praskozorje katastrofe, vjerujui da emo socijalizam reformirati naom dobrom vjerom. Plameni vjetar otpuhnuo je
sve nae iluzije. Na rubu obzora, gdje se zavravaju bosanska brda a poinje panonski krajobraz nalazi se selo Sijekovac; onamo je
roen Duko Trifunovi, pjesnik, mag to je sjetnom erotskom aforistikom kropio nae dane. Umro je kao izbjeglica u Novom
Sadu i pokopan na Strailovu, srpskom Pere Lachaiseu, ali je svoje posljednje dane proveo u alu za Sarajevom. estinu nacija
nismo mogli ublaiti naim alostivim stihovima. Zeleni list breze podrhtava u pustoj bai zemlje koju su njezini itelji oboavali,
voljeli s tri snane, kako bi Andri rekao, meusobno suprotstavljene i iskljuive ljubavi. Tko e nas razumjeti? Posavina, pusta
zelena oaza u sveopoj pustinji svijeta.
Dok se pribliavamo Plehanu, itam u jednoj franjevakoj publikaciji: franjevaka provincija Bosna Srebrena odluila je da na
Plehanu izgradi novi samostan 1853., ali se, zbog politikih neprilika, ta zamisao ostvarila tek dva desetljea kasnije. Tu se do 1882.
godine nalazila nia gimnazija, a 1888.-95. filozofsko uilite za franjevake pripravnike. Novo zdanje samostana, u koji je
uklopljen dio staroga, sagraeno je 1932. godine po nacrtu arhitekta Karla Paika. Zajedno s crkvom samostan je, poput dvorca na
brijegu, dominirao irokim prostorom. Samostan je u zadnjem ratu (2.VII.1992.) s dvije tone eksploziva miniran i potpuno sruen.
Nakon rata, u ljeto 1998., prvi povratnik na Plehan bio je tadanji gvardijan fra Ivan uri koji se privremeno smjestio u kontejner i
zapoeo s raiavanjem ruevina. Uskoro je bivu dvorinu zgradu preuredio u kapelicu i privremeni franjevaki samostan. Prema
popisu iz 1991. godine upa je imala est i pol tisua dua, a sad ih se vratilo svega par stotina. Prisjeam se pjesnikinje Jozefine
Dautbegovi koja pjeva o ljubiastim razvalinama.
U pitomom i pustom zelenom krajoliku, najednom, nekoliko kilometara ispred nas izranja bijeli profil nove crkve. Izlazimo iz kola,
Zlatko fotografira. Kamen temeljac nove crkve poloen je 23. lipnja 2001. godine. Projekt je, pripovijeda Ugljen, osmislio u egzilu,
davne 1995. godine. Bosanski Gaudi bio je prije rata est gost samostana, sa svojim prijateljem sveenikom i kolekcionarom
Vjekom Boom Jarkom, koji je u samostanskim odajama bio oformio svojevrsnu galeriju suvremene umjetnosti, sa djelima
Metrovia, Frange-Mihanovia, Gecana, Rakog, ulentia, Hegeduia, Dulia, Augustinia, Krinia, ohaja, Murtia,
Vulasa, Mujadia, Jordana, Grgia, Sedera, Laha, Selmanovia, Jurkia..., da nabrojimo samo neka.
Zbirka je u ratu opljakana, a to se nije moglo odnijeti spaljeno je i uniteno. Dok je nosorog mrnje ruio romanike plehanske
portale, Ugljen je u snatrenjima sa svojim zagrebakim drugom Ljubom Ivaniem u jednoj izbjeglikoj sobici stvarao novi lik
crkve. Danas je ve izgraena njena glavna laa, koja svojom ljepotom svjedoi o trijumfu duha nad barbarstvom, ali i poziva na
povratak. Njezin umjetniki i duhovni signum dopire sve tamo do Save i dalje u slavonsku ravnicu. Do kraja svijeta.
Pred novom plehanskom crkvom doekuje nas fra Mirko Filipovi, gvardijan. Ulazimo odmah u novi crkveni prostor, u kojemu nas
sa stropova obasipaju slapovi svjetla. itava jedna nijagara sjaja. Ugljenovska bjelina i imaginacija stvaraju dojam duhovne
elevacije, a sklad linija budi u nama najdublje estetsko ulo, ono po kome smo sliniji bogovima nego majmunima. Dok Karamati
i ja stojimo zapanjeni tom jedinstvenom harmonijom, arhitekt daje instrukcije graevinarima, kako ukomponirati veliki kri u
prostor oltarski. Taj kri - mozaik radio je u posljednjim danima svog ivota slikar Ljubo Ivani, specijalno za novu plehansku
crkvu. U ugljenovskoj velianstvenoj viziji kri e u sakralnom prostoru biti neto iskoen, kao kurzivni slog svemirske ode ljudskoj
rtvi, temelju naega opstanka i postojanja. Taj kri svjedoit e generacijama i o plehanskoj Kalvariji, u kojoj je cijelu jednu
pitoresknu pokrajinu samozvani dravni poglavar prodao za "judine kude".
Glavna vrata crkve oslikao je Edo Murti svojim jarkim koloritom, ali ona se tek izrauju, pa smo ih mogli samo zamiljati. Trio
Ugljen-Ivani-Murti darovat e opustoenom kraju jednu od najljepih modernih crkava u Europi.
"Naalost, gradnja tee sporo zbog nedostatka novca", jada nam se upnik i pria kako jedan mjetanin, danas bogati zagrebaki
tajkun, najavljenu pomo uvjetuje izgradnjom dva zvonika, jer je nekadanja crkva imala dva, a prema Ugljenovu projektu gradit e
se samo jedan. Pomiljam kako su naim njurieljeima vani samo tornjevi, kao znak dominacije. Uostalom, dotini vjerojatno zna
da Zlatko Ugljen nee mijenjati projekt, pa tako vjeto i lukavo izbjegava da se mai za kesu. Jedan od veih grijeha suvremene
Crkve je u tome to je dopustila da joj donatori budu i trgovci orujem, ratni "junaci" i "vitezovi" to su se munjevito obogatili na
krvi sirotinje. Pa su njeni najvei milodari krvarina.
Takva je sudbina genijalnog neimara u pustoj zemlji. Pomiljam i na druga Ugljenova remek-djela, prije
svega na mostarski hotel "Rua", iju su ljepotu barbari devastirali, pa potom jo vei barbari "obnovili".
U Plehanu je obnovljena i stara austrougarska osnovna kola, ali u njoj se jo ne uje djeji smijeh ni
kolsko zvono. Sve je ovdje "na ekanju" - nekog boljeg vremena, ivota, koji, ini se, jo zadugo nee
doi.
Iz Plehana vozimo u mjesto eravac, gdje se sreemo sa fra Andrijom Zirdumom, jo jednim velikim
kolekcionarom umjetnina. Zirduma sam upoznao kao student za mojih posjeta Franjevakoj teologiji na Nedariima. Nakon
viegodinjeg boravka u egzilu, on se vratio u rodnu Posavinu i veli da je spokojan. Svjedoi o prvom povratku fratara i vjernika na
Plehan, 31. oujka 1998. godine: "Autobusna kolona zaustavljena je u mjestu Jake od strane srpske policije, puteni su biskup,
sedmorica franjevaca i samo deset vjernika, od kojih su dvije osobe kod modranskog groblja povrijedili policajci. Pa ipak, odrali
smo misu."
Fra Andrija potom pria kako je poetkom rata evakuirao svoje slike u Slavonski Brod, a ovih dana ih sve ponovno vratio, kao
zadubinu svome rodnom selu, svojoj Posavini. "Nikamo ja vie neu ii, ovdje je moj dom i moj grob." U povratku zaustavljamo se
na raskru, pored divovskog hrasta, pod ijom se kronjom nalazi ruevina osnovne kole. Nitko ne pamti koliko je stoljea star
ovaj dub, ali je izmjereno da je njegov opseg gotovo sedam metara. Preivio je mnoga stoljea, poasti, ratove i oluje, ali jo uvijek
uspravno stoji, umorei svojom kronjom teku i nerazmrsivu povijest ubavoga plehanskog kraja i njegovih nesretnih ljudi.
verzija za tisak
________________________________
Kolumne (5/5)
Bora OSI
BERLIN APATRIDA
ZEMUNICA
21. svibnja, 2008.
< > | cijeli lanak | verzija za tisak
Nijemci ne vole metafore. Koliko puta primetio sam kada nekome od njih treba neto objasniti slikom, aluzijom, alegorijom, to ne
ide. Gledaju te kao u udu i kao da ti nisu sve ovce na broju. Tako i ono to je najsloenije, najskrivenije u ovog umnog naroda, do
tog istog naroda teko dopire, to je ionako est sluaj; ni kod nas, na jugu, ne zna se ba tano ta imamo u svojoj osnovi, u svojoj
dubini. Zbog toga ovde tee prolazi i Heidegger, katkad i Grass. Jer njihovi opisi, filosofskih pojava, pa ak i onih drugih, svuda
vidnih u ivotu, razumljivo odskau od svog predmeta. Zato to je opis neto najrazliitije od toga to treba opisati; popularna
literatura (danas i u Nemaca najitanija), trudei se da bude super opisna, ubitano je doslovna.
Tako se dogaaj u tom austrijskom podrumu, koji uzbudio je ceo evropski svet, uzima onako kako na prvi pogled otkriveno je:
nekakav udak drao je u podzemnoj tajnosti svoju er, napravio joj je tokom dvadeset etiri incestuozne godine sedmoro dece,
onda je odjednom sve eksplodiralo, oko javnosti prodrlo je u tu vuju jamu jedne porodine drame. U njoj postoji posebno pitanje:
kako je oblaporni i kooperni otac uspeo da snubi svoje lepo devoje, da li se u toj zazornoj pripovesti odigrala nekakva nasilna
epizoda, ili se i u te mlade due javio onaj plamen, izazovan i privlaan koji u svakome od nas postoji? Zar nije ovejani zlikovac u
Shakespearea, grbav i krvavih ruku do lakata, svakovrsna ljudska nakaza, ali vetak na reima, inteligentan i skoro pesniki nadaren,
kako je samo taj Richard Trei uspeo da zavede predivnu, izuzetnu u svemu, udovicu ubijenog kralja!
Sada, meutim, teko se ko odvai da u ceo sluaj ue mimo ustaljenog policijskog izvetaja; ovek je poinio incest, unitio je
ivot roenog deteta, pa se njegovo lice multiplicira na sve strane kao fotos obiteljskog monstruma. oveka koji je inenjerski
smiljeno, isplanirao ne samo mesto svoga roditeljskog prestupa nego i itavu logistiku ove drame, namerenu da sve skupa potraje.
ini se ipak, da u sebi, i mimo oite strasti, imao je taj stvor onu hladnou kojom je Himmler namislio stotine pojedinosti u
konstruisanju jedne globalne logorske drave. Otud se, tu i tamo, pojavljuje po koja sumnja; kako je mogue da se jedna ovakva,
komplikovana podrumska operacija izvodi u sred pristojne varoice, u sredini koja ima svoje susede, svoje potare, odaare i
dostavljae, svoje poreske, policijske i druge organe, jednom reju ispostavilo se da ova dogodovtina, i pored takve bornirane
doslovnosti moe biti znak kojeega drugog. A to je ono do ega profani duh svakog naroda teko dolazi: svaka stvar moe znaiti i
neku drugu stvar.
Moda nije po sredi samo opasna zakopanost ljudske vrste, ta se nas tie ta se dogaa u tuoj kui, posebno u njenom podrumu!
Tako se susedska diskretnost lako izvre u neto drugo, u tupu beutnost. Pa se onda cela graevina naeg graanstva ljulja jer
upravo u njenim podrumima mogue da se priprema neto opako po itavo to ponosno zdanje. A ba to izaziva mnotvo asocijacija,
na prolo i budue. Jedan je isti ovakav manijak, samo planetarnih razmera, uspeo drati itav veliki nemaki narod u podzemlju
istorije svih onih dvanaest godina nacizma; moda je to mnogo gore no lei u krevet sa vlastitom erkom, to to je Hitler poinio
sopstvenom narodu. Nije ni donedavni vo Srbije bio imun prema ovoj vrsti incestuoznosti. Jer kako se on ponaao prema
sopstvenim graanima prematalo je mnogo ta iz sfere psihopatoloke, ak pornografske. A samo naoko, obavljao je on ovo na
vidnom, pred licem celog sveta. Vrpoljio se na tom divanu, uzapenom od princa Pavla, u ije dvore se naselio, nalivao se on
ognjenom vodom kotskom i dimio svoje kubanske cigarilose, zamajavao je taj neurastenik svoje inostrane sagovorenike, a zapravo
je tajno, rodoskvrno i sadistiki optio sa svojom domovinom, sateranom u podzemlje. Pa je, i nakon to je sam skonao, neto od
ovog domaeg, kunog kupleraja ostalo na snazi i posle njega. Razvraena djevica moga naroda ostala je i dalje u tom
promiskuitetnom umezu, samo su se korisnici menjali.
A eto, svejedno, kao i u austrijskom sluaju, mogue dolazi dan kada lagano pui e ova afera, moda se je poslednjim srpskim
izborima ipak dogodio nekakav obrt, osramoena devojka time bi izala iz svog podruma. Pa kako je ona osloboena osoba u
Austriji najpre otpremljena na intenzivnu negu jedne klinike, tako i djevica Servija morae da proe kroz neki period
rekonvalescencije; kasnije dolazi jo jedna etapa, da se rei tekih uspomena na svoje sumanuto zatoenje. Koje moda, kao i u
Shakespearea nije se dogodilo samo nasilnou jednog zlog vladara, mogue da se i u duhu te nae devojke domovine dogodio onaj
trenutni zanos prema gnusnom zavodniku, a potom sve je bilo kasno.
BERLIN APATRIDA: ZEMUNICA
________________________________
Teme (1/13)
FERALOV UREDNIK DOBITNIK OVOGODINJE MEUNARODNE NAGRADE CEI ZA ISTRAIVAKO

NOVINARSTVO
PRIZNANJE HEDLU
21. svibnja, 2008.

Central European Initiative (CEI), meunarodni forum sa sjeditem u Trstu, i South East Europe Media Organisation (SEEMO)
ovogodinju su nagradu CEI "za izuzetne zasluge u istraivakom novinarstvu" dodijelile Feralovom uredniku - Dragi Hedlu.
Meunarodni iri u sastavu: Norbert Mappes Niediek (Austrija), Zlatko Dizdarevi (Bosna i Hercegovina), Carlo Muscatello
(Italija), Jacek Pawlicki (Poljska) i Paul Radu (Rumunjska) zajedno s Harijem tajnerom (Srbija), bivim predsjednikom radne
grupe CEI za informiranje i medije, kao savjetnikom, i s Oliverom Vujoviem (SEEMO) "prouio" je 23 nominirana kandidata iz
deset zemalja lanica CEI, te na sastanku ocjenjivakog suda, odranom u sjeditu CEI-a u Trstu, jednoglasno odluio da se nagrada
dodijeli Dragi Hedlu, a u najuem izboru je bila i novinarka iz Srbije Brankica Stankovi.
Nagrada e se Hedlu uruiti na "CEI Forumu za novinare", koji e se od 2. do 3. lipnja odrati u

Wroclawu, u Poljskoj.
Odluka irija temelji se na Hedlovom potenju i osobnoj hrabrosti koje je iskazao

istraujui ratne zloine poinjene 1991. na civilima u Osijeku. Ili kako veli sam iri, "pisati
o ratnim zloinima nee novinaru donijeti popularnost. Ljudi se nerado suoavaju s
tamnom stranom rata i one koji o tome piu esto odbacuju kao izdajice. Drago Hedl mora s
tom nepopularnom slikom nastaviti ivot u Hrvatskoj".
iri napominje da je Hedl, osim angamana u Feralu, suraivao i s Institutom za ratno i

mirnodopsko izvjetavanje u Londonu, da su mnogi njegovi lanci objavljeni u vodeim tiskanim
medijima u Velikoj Britaniji, Njemakoj, vicarskoj, SAD-u, i Republici ekoj, te da je takoer i
scenarist filma "Vukovar: zadnji rez", u reiji Janka Baljka i u produkciji beogradske televizije B92, kao zajednikog hrvatsko-
srpskog projekta o ratu u Vukovaru 1991.
Inae, Drago Hedl je 2006. primio i nagradu Knight International Journalism Award, a iste je godine za film "Vukovar: zadnji
rez" na 12. Filmskom festivalu u Sarajevu dobio nagradu Human Rights Award. Iste je godine bio nominiran za novinara godine
Hrvatskog novinarskog drutva, 2004. je dobio nagradu Zlatni mikrofon Hrvatskog drutva radija i novina, a 2001., zajedno
sa suprugom Ivanom, takoer novinarkom, primio je priznanje Hrvatskog novinarskog drutva za najbolji intervju u
prethodnoj godini.
Unato svim priznanjima, Hedl je proteklih godina ipak vie navikao braniti sebe na sudu - zbog svog je rada primio brojne
prijetnje smru, a najnovija je stigla u veljai ove godine.
PRIZNANJE HEDLU
________________________________
Teme (2/13)
KAKO SE HRVATSKA TELEVIZIJA POD VANJOM SUTLIEM PRETVORILA U NAJVEEG DOMAEG

PROIZVOAA MEDIJSKIH SKANDALA
Ivica IKI
21. svibnja, 2008.
Najvaniji zadatak prisavskog mastodonta jest proizvodnja programa u funkciji zatite i promocije hrvatskih nacionalnih interesa.
Rije je o nakaradnom vienju uloge javne televizije autor ega je direktor HTV-ovog programa Domagoj Buri. to podrazumijeva
pod nacionalnim interesima Buri je prilino nedvosmisleno pokazao u odrjeito-infantilnom naputku koji je poslao urednicima
zabavne ljetne emisije "30 u hladu"
verzija za tisak
Na Hrvatskoj radio-televiziji stvari funkcioniraju perfektno, a skandali koji se niu jedan za drugim proizvod su zavjerenikog
djelovanja zavidne konkurencije: to je, ukratko, obrambena strategija HRT-ova generalnog direktora Vanje Sutlia u suoenju s
injenicama koje nedvojbeno kazuju o razmjerima prisavskog kaosa, neprofesionalizma, diletantskog shvaanja novinarstva i
realiziranja privatnih financijsko-poslovnih interesa pod firmom rada za HTV.
Tome valja dodati i nakaradno vienje uloge javne televizije, vienje koje je inaugurirao Domagoj Buri, direktor HTV-ova
programa: najvaniji zadatak prisavskog mastodonta jest taj da proizvodi program to e biti u funkciji zatite i promocije hrvatskih
nacionalnih interesa. to podrazumijeva pod nacionalnim interesima Buri je prilino nedvosmisleno pokazao u odrjeito-
infantilnom naputku koji je poslao urednicima zabavne ljetne emisije "30 u hladu".
Nacionalni vatromet
Zatraio je forsiranje nacionalne simbolike u vidu zavrenog vatrometa u Vukovaru i na Prevlaci, da bi oni s druge strane granice
vidjeli i uli pirotehniku prisutnost Hrvata u blizini, a sugerirao je i pohrvaivanje naziva emisije, jer je valjda nejasno da se
prenoenje lokalnih priredbi iz Mua ili iz Gospia odnosi na Hrvatsku.
"Ovdje nije posrijedi krenje zakona, ali budui da sadraj naputka nije sasvim odmjeren i odgovoran,
zatraio sam oitovanja", izjavio je Vanja Sutli, previajui injenicu da Buria nitko nije ni optuivao
za krenje zakona i da protuzakonite aktivnosti ne bi smjele biti jedinim povodom za smjenjivanje efova
u javnoj medijskoj ustanovi. Traenje oitovanja ifra je za kupovanje vremena i za zaborav, ali i zgodna
uvertira za konstruiranje kamuflane teorije o konkurentskoj ujdurmi i o hajci kojoj cilj nije Domagoj
Buri, nego sveta Hrvatska televizija.
Istim motivima Sutli je objasnio i razglaavanje prie o tome kako je HTV drsko pokrao dizajnersko rjeenje BBC-jeva portala, te
je plagiranje neuvjerljivo pokuao objasniti BBC-jevim usmenim doputenjem, a sad se, neka vjeruju naivci, eka i pismeno
odobrenje ugledne britanske radio-televizijske kue za besplatno kopiranje njihove web-stranice ija je izrada nesumnjivo skupo
plaena.
to je Vanja Sutli napravio s HRT-om u nepunih godinu dana direktorskog mandata koji su mu dogovorno poklonili Stipe Mesi i
Ivo Sanader, a uz preutnu suglasnost glavne opozicijske partije? Tri su osnovna podruja njegova djelovanja. Prvo je ono kojemu
poklanja najvie vremena i energije: rije je o viednevnim putovanjima u inozemstvo, odlascima na krstarenja, obilascima i
organizaciji masovnih estradnih i politikih derneka... "Donedavni ravnatelj HTV-a Robert veb, koji je prisiljen na ostavku zbog
toga to nismo dobili prava za Svjetsko rukometno prvenstvo, htio je sa Sutliem razgovarati o toj temi uoi zakljuenja ponuda, no
generalni je ravnatelj razgovor prolongirao, jer je s predsjednikom Mesiem putovao u Japan i Vijetnam. Kad se vratio, prava su ve
pripala RTL-u, a jedini krivac pronaen je u vebu", kae na sugovornik s Prisavlja i dodaje da Sutli ne proputa doslovno
nijednu priliku da bi na raun kue ili poslovnih partnera izmjestio vlastitu personu iz prisavske kancelarije, i to po mogunosti
izvan Zagreba i Hrvatske.
Drugo polje njegovih aktivnosti jest udovoljavanje medijskom reketu kojim se uspjeno bavi jedan dio
lanova Programskog vijea HRT-a: Sutli mora dobro paziti da podilazi interesima ljudi koji su ga
izabrali, a to znai da mora skrbiti o njihovoj zastupljenosti na ekranu, o njihovu angamanu u
televizijskim projektima i o promociji interesa drutvene grupacije koju odreeni vijenik predstavlja.
Upravo stoga nije mudro vjerovati da e Domagoj Buri biti degairan iz fotelje koju popunjava:
predstavnik Crkve u Programskom vijeu to sigurno ne bi primio s odobravanjem, a isti je sluaj i s jo
nekolicinom lanova tog tijela, koji su proeti patriotskim uvstvima. Buri je i postavljen kako bi se Sutli revanirao za glasove
koje su mu, u izboru za glavnog ravnatelja, dali pojedini konzervativni vijenici. Blago Markota, koji je u utorak izabran za
ravnatelja HTV-a umjesto Roberta veba, raspolae pravom da direktora programa Buria i eficu Informativnog programa
Hloverku Novak-Srzi zamijeni ljudima koji se vie uklapaju u njegova razmiljanja, no sva je prilika da reeno pravo nee
konzumirati, kao to ga nije konzumirao ni njegov prethodnik.
O tome e odluivati Sutli, jer Markota dobro zna, kao to je znao i veb, da se nikad ne bi domogao mone fotelje da onome koji
ga je predloio nije obeao pune ovlasti u kadroviranju ljudi koji su kljuni za kreiranje televizijskog programa. Dakle, ak i ako
Buri ili gospoa Novak-Srzi jednom budu smijenjeni a pria se da potonja urednica posljednjih dana u tom smislu pokazuje
znakove nervoze nee biti rije o odluci HTV-ova ravnatelja Markote, ve o taktikim manevrima u reiji glavnog ravnatelja
HRT-a Sutlia.
Direktive odozgo
Sutliu je prisvajanje spomenute ovlasti od vitalne vanosti zbog treeg podruja kojemu posveuje naroitu pozornost. (Nadzor
financijskih tokova, pogotovo onih koji se tiu nabave, podrazumijeva se i nije ga potrebno posebno isticati.) Radi se, naravno, o
politikoj kontroli javne televizije, a u sluaju HTV-a to ve osam godina znai uspostavu balansa izmeu tzv. ljevice i tzv.
desnice, odnosno nastojanje da se nezamjeranje vlasti i opoziciji naroito vlasti proda pod firmom objektivnog novinarstva:
odsustvo novinarstva pokuava se, dakle, promovirati u dostizanje urnalistikih vrhunaca i ideala.
Naprosto, Sutli nije u stanju da se otrgne prisavskom nainu razmiljanja po kojemu se ljudi dijele na lijeve i desne. On sebe i svog
najvanijeg pomonika Bou Sueca smatra ljeviarima, pa je radi uspostave ravnotee imenovao Buria i Hloverku Novak-Srzi,
a njih su dvoje Buri uz obilno asistiranje supruge Jasne Ulage-Buri zatim nie urednike u svojim programima instalirali
vodei se, uglavnom, privatnom i interesnom povezanou, te usputnom bliskou politikih stavova. Pritom se nisu previe
obazirali na HRT-ove propise koji reguliraju okolnosti uslijed kojih moe biti smijenjen neki urednik.
Gospoa Novak-Srzi operativne je poslove prepustila svojim najpouzdanijim suradnicima, a to su Dijana uljak-elebaj i
Draen Maji. Ovaj potonji zaduen je za prosljeivanje direktiva koje mu dospiju s viih razina, te za praenje realizacije naloga:
u posljednje se vrijeme proslavio fanatinim nastojanjima da zatiti lik i djelo Ive Pukania u HTV-ovim informativnim emisijama.
inio je to i zbog vlastite povezanosti s Pukaniem, i zbog naputaka svoje efice. Dijana uljak-elebaj, pak, trenutano je glavna
ideologinja televizijskog politikog programa, to ukljuuje i odabir kadrova koje valja forsirati ili ih obdarivati urednikim plaama
i pripadajuim moima: ova urednica i voditeljica "Otvorenog", te suurednica centralnog "Dnevnika", najzaslunija je, recimo, za
dovoenje Vedrana Kukavice, donedavnog glasnogovornika Privatizacijskog fonda, na poloaj efa Gospodarske redakcije.
Da je na Prisavlju i malo morala, hercegovaka ratna hukaica u najsretnijem bi sluaju objavljivala

izvjetaje s trnice, no kako tumanizam najsnanije ivi upravo na HRT-u, tako je gospoa uljak-
elebaj danas monija nego ikad. Nije jedina: Hloverka Novak-Srzi, Jozo Barii, Ruica Reni,
Sinia Kovai, Goran Mili, Petar Vlahov, Branka eparovi, Tomislav Marinko...
uljkovoj je doputeno apsolutno sve i nitko se na HTV-u ne usuuje da istrai kuloarsku priu o njezinu
tajnom poslovnom ortakluku koji je nesumnjivo smjeta u sferu eklatantnog interesnog konflikta. Nitko se
ne bavi obuzdavanjem nedodirljivog Gorana Milia koji se vie i trudi skrivati svoje poimanje
novinarstva kao privatnog poduzetnitva ija je okosnica objavljivanje plaenih oglasa u formi televizijskih priloga. Nitko da se
pozabavi analiziranjem Milieva tjednog "Brisanog prostora" koji nije nita doli poligon za prikriveno reklamiranje. Zato nitko
nema interesa da se bavi pouzdanim informacijama koje kau da Petar Vlahov slubena putovanja zna iskoristiti za ugovaranje
poslova koji su nespojivi sa urnalizmom? Zato to je moral odavno ieznuo s Prisavlja, a i u ostatku hrvatskog drutva biljei se
njegova kronina nestaica: sasvim je legitimirana metoda ignoriranja argumentirane javne kritike; sriu se nauene lai i
objanjenja u vidu urotnikih teorija i ide se dalje, ususret relativizaciji svih kriterija i normi.
Istovremeno se, na tjednoj bazi, raspravlja o politikim zastranjenjima u one dvije-tri emisije koje se, ne bez napora, moe nazvati
ozbiljnima. "etiri godine zaredom utvruje se da Latinica kri programska naela i sad je to da je se ranije skida glazba za moje
ui. Ja joj elim trajni odlazak s ekrana. to se uope eka?! Zato ona uope vie i postoji?!", govorio je u utorak friki lan
Programskog vijea HRT-a Sinia Grgi koji je u to tijelo postavljen da bi titio interese HDZ-a i da bi lake realizirao svoje
poslovne akrobacije.
Otkud Grgiu hrabrost da ocjenjuje to bi trebalo ukloniti iz programa? Otkud mu smjelost da bahato sudi o neemu za to ni na
koji nain nije kvalificiran? Otud to je Sutlieva maksimalna servilnost i njegova ovisnost o politici utjecala na pojaano luenje
osionosti u nekih vijenika. Ne treba oekivati zaustavljanje ovoga trenda, jer programsko drutvance dobro zna da e im generalni
ravnatelj ispuniti svaku elju samo da ne bi problematizirali njegov rad i njegovo ponaanje.
Politiki trabanti
Gledanost HTV-ovih programa u kontinuiranom je padu, s tim da se ozbiljniji strmoglav vremenski
poklapa s dolaskom Sutlia, pa veba, Buria, Hloverke Novak-Srzi... O padu kvalitete i
vjerodostojnosti nije potrebno ni govoriti. No, na Prisavlju je odnedavno deurna mantra a najustrije ju
promovira Domagoj Buri da za javnu televiziju gledanost i nije najvanija. To je, naravno, tono, ali u
HTV-ovu sluaju ne funkcionira: kad tamonjim efovima odgovara da se die popularnou pojedinih
emisija i formata koji su, vie-manje, nastali poodavno ili su otkupljeni u mandatu prethodne televizijske
vladajue garniture onda je gledanost valjan argument, a kad se ispostavi da druge dvije nacionalne
televizije proizvode sadraj koji po gledanosti ugroava HTV, e tada se s Prisavlja uje da je vana
serioznost i da oni ne namjeravaju podilaziti niskim strastima gledateljskih masa.
Istodobno, donosi se o odluka o ukidanju realnosti za vrijeme trajanja Evropskog nogometnog prvenstva, emitiraju se i otkupljuju
sapunice, upriliuju se i prenose lokalna narodna slavlja... Ni ozbiljna ni gledana: to je budunost u koju Hrvatsku televiziju vodi
Vanja Sutli sa svojim politiki podobnim trabantima.
A gledanost je itekako bitna i HTV-u, jer znaajno utjee na marketinke prihode koji ovoj kui zabrinjavajue opadaju. Na
godinjoj razini radi se o prihodu od otprilike 350 milijuna kuna, a svaki milijun kuna manje ugroava poslovanje javne televizije.
To je priznao i Sutli, kad su efovi Nove TV i RTL-a predloili da se HTV-u, po uzoru na eki model i s obzirom da ubire vie od
sto milijuna eura obavezne pretplate godinje, zabrani prikazivanje komercijalnih oglasa: "U tom sluaju bilo bi potrebno poveati
pretplatu."
Mo i krstarenja
Nije mu palo na pamet da bi tada valjalo pristupiti restrukturiranju i racionalizaciji medijskog giganta koji zapoljava najmanje tri i
pol tisue radnika i koji ima najmanje pet tisua vanjskih suradnika: lake je zatraiti poveanje pretplate i nastaviti uivati u
krstarenjima, putovanjima i konzumiranju moi. Lake je izmiljati urote nego se pozabaviti sadrajem i osmisliti programsku
shemu koja e potrajati due od dva mjeseca. Lake se baviti politikantskim spletkama i patriotskim igrama nego biti kreativan i
odgovoran prema struci. Lake je zboriti o netransparentnosti prethodne uprave nego poteno provesti dobru ideju o javnom
natjeaju kao modelu nabavke televizijskih uradaka iz vanjske produkcije: natjeaj je, naime, proveden, a na rezultate se, vie-
manje, nije alio samo onaj tko je dobio posao.
verzija za tisak
________________________________
Teme (3/13)
SLUAJ OTPAD: KAKO JE HRVATSKA SPREMNA DA SE PRETVORI U MEGAODLAGALITE VLASTITIH

FEKALIJA, SVE GALAMEI DA NEE PRIHVATITI TUE
NE MIRIE NA DOBRO
Igor LASI
21. svibnja, 2008.
urei se da ispuni godinju kvotu sanacije azbesta po meunarodnim obavezama, hrvatska je vlada samo prouzroila dodatnu
emisiju zloglasnih mineralnih vlakana izmeu vranjikog "Salonita" i Mravinake kave pokraj Splita. No, pitanje azbesta ne
iscrpljuje se u sanaciji zaputenih ostataka po tvornikim dvoritima, jer su to samo tragovi nekadanje intenzivne proizvodnje
azbestnih graevinskih artikala. Ugraeni u mnoge objekte po Hrvatskoj i ire, oni jo uvijek otputaju otrovne estice. Takvo to u
Europskoj Uniji paljivo razgrauju i saniraju, a ovdje se preuuje ak i to koje su tono zgrade posrijedi
verzija za tisak
Godinama nakon to je ve bio predmetom javnih rasprava, problem azbesta iz tvornice "Salonit" u Vranjicu pokraj Splita odjeknuo
je u medijima kao ultimativna ekskluziva na koju su se odazvale sve neposredno ukljuene dravne i strune adrese. Toliko puta
smo kroz to vrijeme sluali i itali o preko 200 umrlih i preko 400 oboljelih od azbestoze, da je pravo udo kako se nije u
meuvremenu poput mikroskopskih estica opasnog minerala rasprila i sva, evo, nanovo
mobilizirana energija za reviziju sluaja... I ponovno je ministrica zatite i okolia Marina
Matulovi-Dropuli demantirala zamjerke, ali ne vie s ranije iskazivanom lakoom.
Ovom prilikom na kup su se naslagali svi kljuni momenti katastrofe to se nadvila preko
Vranjica i, kako emo vidjeti, jo puno ire. Ekoudruga "Barbarinac" iz Splita prozvala je
ministricu da je prije tri godine dopustila proizvodnju u "Salonitu" - punih 20 mjeseci nakon
zakonske zabrane iste, a znajui za oboljele i umrle. Objavili su potom izvjetaj Meunarodne
organizacije rada, napisan poslije njihova lanjskog obilaska "Salonita", u tonu krajnje kritikom spram hrvatske vlade i programa
sanacije tvornikog arita.
Ekspertni nalaz
Uslijedilo je objavljivanje dokumenta Agencije za zatitu okolia, prema kojem splitsko poduzee "Cian",
angairano za sanaciju azbestnog otpada, uope nije bilo ovlateno za rad s tom tvari, osim to je azbest i
neadekvatno prevozilo u Mravinaku kavu, a koja uope nije predviena za odlaganje opasnog otpada...
Aktualiziran je i ekspertni nalaz tvrtke "ANT" koja je 2007. izmjerila i vladi prijavila triput veu
koncentraciju azbesta u Vranjicu, u odnosu na standarde to ih nalae Svjetska zdravstvena organizacija;
tamonje ljude nitko potom nije upozorio na otrovan zrak koji udiu.
Tek lokalno olakanje donijela je uto vijest o primjerenom zbrinjavanju azbestnog otpada iz "Novog Plobesta" u Ploama, no
tamonji ekoloki problem ionako sabire vei broj otrovnih materija davno odloenih u lukim prostorima ili dandanas neprikladno
pretovaranima i provoenima kroz njih. Jednako se tako ni pitanje azbesta ne iscrpljuje u sanaciji zaputenih ostataka po tvornikim
dvoritima, jer su to samo tragovi nekadanje intenzivne proizvodnje azbestnih graevinskih artikala. Ugraeni u mnoge objekte po
Hrvatskoj i ire, oni jo uvijek otputaju otrovne estice. Takvo to u Europskoj Uniji paljivo razgrauju i saniraju, a ovdje se
preuuje ak i to koje su tono zgrade posrijedi.
urei se da ispuni godinju kvotu sanacije azbesta po meunarodnim obavezama, hrvatska je vlada uobiajenom traljavou
prouzroila dodatnu emisiju zloglasnih mineralnih vlakana izmeu "Salonita" i Mravinake kave. Ali, ba kao u ploanskom
primjeru, ovdje nije rije o izdvojenom problemu, nego o izostanku dravne strategije ukupnog odnosa prema odlagalitima
nereciklirajueg smea i opasnog otpada u Hrvatskoj, pa otud i novo naglo buenje medijskog i tzv. drutvenog interesa za niz
slinih kritinih toaka u isto vrijeme. A i lake nam je tako kampanjski uvezivati javnu panju...
Sanaderovo obeanje
Proteklih tjedana moglo se tako ponovno uti zanimljivih novosti o drugim spornim ekolokim toposima u blizini Splita, prije svega
o Leevici. Ne znajui kako da izae na kraj s graanskim protivljenjem otvaranju te deponije u kru nadomak izvora Jadra i Krke,
Splitsko-dalmatinska upanija predloila je susjednoj ibensko-kninskoj upaniji da potonja na svom teritoriju otvori zajedniki,
regionalni centar za odlaganje otpada. Ukratko, itelji ibensko-kninske upanije nisu bili jako oduevljeni prijedlogom, no spasio
ih je tek vladin zakljuak da bi u sluaju objedinjavanja centra Hrvatska izgubila 16 milijuna namjenske donacije od Europske Unije
koja preferira odvojena upanijska odlagalita.
Gravitaciju trenda iskoristila je poetkom svibnja i grupacija petnaestak politikih stranaka i udruga graana "Istarski grozd" iz Pule
i Medulina. Okupili su se zbog gradnje upanijskog centra za zbrinjavanje otpada na Katijunu, dva kilometra od naselja i mora, o
turizmu da ne govorimo... Zaprijetili su izlaskom graana na ulice ako se taj projekt ne zaustavi, a kao
glavni krivac prozvan je istarski upan Ivan Jakovi. Nisu propustili nabiti mu na nos i "Rockwool",
uveni sluaj danske tvornice-zagaivaa kod Pina.
U dubini kontinenta, kao najuvjerljiviji lokalitet svakovrsne ekoloke ugroenosti izdvaja se Sisak s
okolicom. Najnovija afera izazvana je odlukom o gradnji odlagalita otpada u starim rudokopima kaolina
kod Blatue, najveeg eko-sela u Hrvatskoj. Spomenuti su i nacionalni motivi toga izbora, s obzirom na
lokalno veinsko srpsko stanovnitvo. Odlagalite bi potencijalno ugrozilo i park-umu Petrova gora, a
ivalj Banije tek to je odahnuo nakon dugotrajne neizvjesnosti oko Trgovske gore: prole godine vlada je odustala od nakane da
tamo utemelji odlagalite radioaktivnog otpada. To je ipak bilo malo previe, te je Ivo Sanader obeao da e problem rijeiti
izvozom, ne spominjui Blatuu zauzvrat.
Naputene buotine
Slavonija, pak, uope nema regionalno odlagalite otpada, no Zeleni Hrvatske i HNS upozorili su ve ranije kako sam koncept
odlaganja nije u skladu s dravnom Strategijom gospodarenja otpadom, dakle, selektiranja i reciklae, proizvodnje energije i tome
slino. Tamo je najburnije bilo povodom skandala s proteiranjem austrijskih poduzea-graditelja odlagalita. A strategijsko-
koncepcijsko nesnalaenje obiljeilo je i zagrebake dubioze oko bive spalionice "Puto" i gradnje novog centra u naselju Resnik
iji stanovnici svako malo demonstriraju s imenom Milana Bandia na transparentima.
Bilo je posljednjih tjedana jo nekoliko manjih primjera ekologistikog uivljavanja u kampanju:
pronaeno je divlje odlagalite strvina u Nacionalnom parku "Krka", a ministar Boidar Kalmeta
izjavio je povodom ruenja bive tvornice glinice u Obrovcu da e tamo otvoriti novo odlagalite
otpada... Negdje se na HTV-u pojavila i reportaa sa smetlita Jakuevac u Zagrebu, gdje je
opetovano promovirana krajnje sumnjiva inicijativa odreenih interesnih krugova bliskih INA-i,
da se naputene naftne buotine iskoriste za dubinsko utiskivanje otpada, to je toboe i vrlo
moderno.
A za vrijeme tiskanja ovog teksta, u nedalekoj nam Italiji oekuje se da Silvio Berlusconi uini neto za otkopavanje Napulja iz
tisua tona smea zaglavljenog na delikatno ustrojenoj relaciji vlast-mafija. Smee ili otpad, uostalom, objekt je stalne meunarodne
burze, crne ili bar mrko prljave, gdje se manje sretne zemlje angairaju kod preuzimanja otrova za naknadu koju e potroiti u istog
poiljatelja-proizvoaa... Hrvatska je pozicionirana ba izmeu, spremna da se pretvori u megaodlagalite vlastitih govana, sve
galamei da nee prihvatiti tua koja navodno vie smrde. Jednostavno, tako je politikoj eliti najlake i najjeftinije: da nam ih
servira kao produkt ekoloki, ne socijalni.
NIKOLA VISKOVI, PROFESOR NA PRAVNOM FAKULTETU U SPLITU
DUGORONO PROPADANJE
Nije to tako u drutvenoj i prirodnoj ekologiji (jer ja ipak inzistiram na tome da je jedno ono to se tie samo ovjeka, a drugo i ne
manje vano je ono to se tie drugih ivih bia) samo s otpadima, nego i sa svim drugim vidovima kvarenja ljudske i prirodne
okoline. Tako je, naime, i s unitavanjem bilja i ivotinjstva, i sa zagaivanjem vode i zraka, i takoer s kemizacijom hrane, ili s
upotrebama i zloupotrebama energenata, pa i sa svim onim, konano, to onda odjekuje kao klimatske promjene: mi smo uvijek
obuzeti uglavnom samo dnevnim dogaajima, povremenim aferama, a bez uvida u beskrajno iroku cjelinu nevolja nae okoline.
U posljednje vrijeme u krizu su ak upali i ekoloki, zeleni pokreti i stranke, gotovo pregaeni ekonomskim hitnostima i
obuzetostima i graanstva i radnitva i najbjednijeg stanovnitva svijeta, kojima promiljanje i troenje u zatiti nae prirodne
batine izgleda odjednom, pod strahovitim pritiskom neoliberalnog ekonomicizma, kao jedan nepodnoljivi troak. Zato i nema vie
pravog ekolokog planiranja u politici i u dravi. Pa onda, kao da to najednom s neba pada, ljudi u jednom malom prostoru ponu
umirati od plunih bolesti. Meutim, oko nas postoje izvori trovanja azbestom, ima ih posvuda, no mi o tome nita ne znamo.
Poznato mi je da se u Parizu ve nekoliko godina paljivo radi na vrlo skupom ienju itavog jednog univerziteta u koji je bio
ugraen azbest. Da li kod nas nadleno Ministarstvo okolia, ili ak zainteresirane graanske udruge, znaju to smo mi sve gradili u
posljednjih pola stoljea, a da je pritom koriten azbest? Isto tako, moe li nam netko, i da po mogunosti nije potplaen ili ucijenjen
od velike industrije ili slinih centara moi, konano rei koje su sve tetne kemijske supstance prisutne u naoj hrani, od one
poljske do one industrijske, preraene? I tako dalje, ima toga koliko hoemo, s istim uzrocima i posljedicama.
Ulaganja u zatitu prirode su uasno skupa, pritom su dugorona i ne daju brze efekte, one kakvi se mogu realizirati odmah poslije
primjene. S druge strane, ljudi glasaju za stranke zbog neposrednih, demagokih obeanja politiara, koja se obino odnose na
odmah, premda se obino ne ispune nikad. Kratkorona ulaganja uvijek su u interesu kapitala, a sad je nametnuto i da su u interesu
radnika. Ali, dugorono propadanje zbog zaputanja ekolokih vidova ivota bit e mnogo tee od ovoga kakvog sad biljeimo.
Ulaganja koja bi se morala sad dati u alternativnu energiju su zaista preskupa, no treba jednom s njima poeti, inae ubrzo
propadamo.
NE MIRIE NA DOBRO
verzija za tisak
________________________________
Teme (4/13)
FERAL ISTRAUJE: ZATO E VELIKA IZLOENOST HRVATSKOGA GOSPODARSTVA UVOZU ROBA I NOVCA
PONITITI SVAKI POKUAJ OBUZDAVANJA GALOPIRAJUE INFLACIJE
Vedran MARJANOVI / Igor LASI
21. svibnja, 2008.
Porezni odbitak predugo je bio nedirnut s obzirom na rast inflacije, i to je, kao i podizanje iznosa minimalne plae, za pozdraviti.
No ono to u ovom trenutku naem gospodarstvu treba nije porezna reforma, ve strukturne reforme, tumai analitiar zagrebakog
Ekonomskog instituta Danijel Nesti. No za strukturne reforme u sektorima brodogradnje, agrara ili javne administracije sada vie
ne samo da nema volje, nego ni vremena. Promjena teaja je takoer mjera s dugoronim uincima, neprilina trenutku koji trai
rjeenja s trenutnim povratom politike i druge koristi
verzija za tisak
Neki promatrai tekue socijalno-ekonomske zbilje u Hrvatskoj skloni su je prispodobiti slici koju je ova drava nudila 1998.
godine, kada se takoer uvelike izlazilo na ulice, a tadanju Vladu sa svih strana pozivalo da izvri radikalnu promjenu svojih
politika. Zna se to je uslijedilo 1999. godine nikad slabiji gospodarski rast, recesija, kriza neplaanja u privredi i, konano,
odlazak jedne politike strukture i mentaliteta s vlasti.
Skoro deset godina poslije razlika se ne uoava samo u tome to su izbori netom zavrili, pa se zloslutni
scenariji ne mogu izbjei pukom promjenom vlasti, ve i u tome to je drava u meuvremenu dospjela u
duniku krizu i to je dio problema s kojim se njezina ekonomija suoila uvezen, pa su i rjeenja negdje
izvan odaja Banskih dvora i kabineta guvernera Hrvatske narodne banke eljka Rohatinskog. To kao da
shvaaju hrvatski sindikati, ponovno najvaniji Vladini partneri u dranju "stvari pod kontrolom",
pristajui i na minimalne ustupke i mjere dravne administracije, koje za cilj imaju odranje ivotnog
standarda na kakvom-takvom nivou.
Vladine mjere
Dosad najopipljivije pokrie koje je Vlada spremna pruiti graanima za obranu od inflacije - koja je u
oujku, prema Hrvatskoj narodnoj banci, iznosila 5,7 posto, to je duplo vie od stope u istom razdoblju
lani stiglo je ovog tjedna u vidu poveanja neoporezivog osobnog odbitka s 1600 na 1800 kuna. Na
prosjenoj plai u dravi to je nekih sedamdesetak kuna mjeseno vie u korist radnika, a na tetu dravnog prorauna, pod uvjetom
da poslodavci na taj nain, od srpnja ove godine, kada e mjera biti uvedena, obraunaju osobni dohodak. Postoji, naime, mogunost
da poduzea (u sluaju javne administracije i plaa koje ona namiruje makinacije su valjda iskljuene) opisanu razliku zadre na
svom raunu.
Kako bilo, Vladino utravanje s poreznim olakicama uslijedilo je, kako za Feral primjeuje analitiar zagrebakog Ekonomskog
instituta Danijel Nesti, uporedo sa slanjem u saborsku proceduru zakonskog prijedloga o minimalnoj plai.
"Oba Vladina poteza u funkciji su poboljanja radnikog standarda i ne bi trebala nikome biti iznenaenje. ak bi se moglo govoriti
o tome da je osobni porezni odbitak predugo bio nedirnut s obzirom na rast inflacije. U svakom sluaju, to je, kao i podizanje iznosa
minimalne, a to znai i neoporezive plae, za pozdraviti", ocjenjuje Nesti, koji, iako suglasan s opim dojmom da se Vlada zasad
odluila na antiinflacijske mjere u poreznoj politici, nije sklon zakljuku da se blagotvorna borba protiv rasta cijena nalazi u
podruju poreznih izmjena.
"Ono to u ovom trenutku naem gospodarstvu treba nije porezna reforma. Ta reforma, konano, u domeni je pristupnih pregovora s
Europskom Unijom i ona e se vie ticati nekih tehnikih izmjena oko troarina i PDV-a, a nikako znaajnih promjena", tumai
Danijel Nesti, poruujui da su potrebnije strukturne reforme u sektorima koji su, kako kae, ve svima poznati.
Sad je kasno
Za reforme brodogradnje, agrara ili javne administracije, na koje cilja Feralov sugovornik s Ekonomskog instituta, sada vie ne
samo da nema volje, nego ni vremena. Potrebni su hitni, po mogunosti populistiki potezi, koje u podruju ekonomske politike
osim Vlade jednostrano i bez opoziva mogu povui jo samo Hrvatska narodna banka, kojoj emo se vratiti kasnije, i uprave
poduzea.
Ekonomski savjetnik Nezavisnih hrvatskih sindikata Goran Bakula nema dvojbi oko toga da bi rast inflacije trebalo odmah ugraditi
u cijenu rada, odnosno u kolektivne ugovore koji tu cijenu razrauju.
"Ako se oekuje da e inflacija ove godine premaiti pet posto, plae bi trebale rasti barem za isti postotak. Pritom moramo znati da
se pokrivenost kolektivnim ugovorima ne odnosi toliko na male i srednje tvrtke, pa bi jedan znaajan dio plaa, ako bi se
usredotoili samo na kolektivne ugovore, ostao nedirnut", kae Bakula za Feral, prognozirajui da e rast cijena u najiroj potronji
potrajati.
Sindikati su prili osnovnom naglasku Vladinih reakcija na rast cijena u dravi, prema kojem na taj rast ne bi trebala utjecati
dogaanja na svjetskim tritima, no s ime se poslovna zajednica uope ne slae. Ishitrena i isfabricirana poskupljenja, prema
miljenju Vladine i sindikalne strane, posebno se odnose na cijene hrane u dravi.
Nepotrebna poskupljenja
"Prole se godine puno govorilo o velikim suama i poplavama u svijetu, to je, izmeu ostalog, povlailo rast cijena itarica. etva
je u Hrvatskoj, meutim, lani bila bolja nego prethodnih godina. Naravno, mi ne moemo biti izolirani otok, ali drava jednostavno
mora poduzeti neke mjere, ako ve prostor za njih postoji. Nije u redu to su neki veletrgovci pokuali zaraditi kroz rast cijene
penice na svjetskim burzama, a kad su vidjeli da to ne ide, podigli su cijene brana i kruha u Hrvatskoj", tumai savjetnik
Nezavisnih hrvatskih sindikata, zakljuujui da su u Hrvatskoj kroz neto vie od posljednjih est mjeseci prireena dva nepotrebna
poskupljenja.
Dio tih, kako kae Bakula, nepotrebnih poskupljenja, amortiziralo je u veljai ove godine Povjerenstvo za praenje cijena to ga
ine Vlada, poslodavci i sindikati, postignuvi dogovor s proizvoaima i distributerima (meu kojima su i najvei trgovaki lanci)
brana, mlijeka i jestivog ulja o sitnom pojeftinjenju. Dodue, od toga su kasnije odstupili proizvoai i dobavljai kruha, no i povrh
toga ostaje injenica da mjeovito povjerenstvo za cijene daljnjih uinaka nije imalo.
Izmeu prvih i zadnjih antiinflacijskih pokuaja Vlade umetnulo se od strane Predsjednika Republike, za potrebe iste te borbe protiv
divljanja cijena, oivljavanje teme o devalvaciji kune kao potpore izvoznicima, s pripadajuim blagotvornim uincima, od
smanjenja trgovinskog deficita, do poveane zaposlenosti i priliva deviza. Promjena teaja je takoer mjera s dugoronim uincima,
neprilina trenutku koji trai rjeenja s trenutnim povratom politike i druge koristi. Uz to, kako se pokazalo, kritika sadanje teajne
politike s Pantovaka bila je uglavnom usmjerena prema Hrvatskoj narodnoj banci, iako sama promjena vrijednosti kune ne znai
nita bez niza promjena u gospodarskoj politici Vlade. Oekivano, cijeli pokuaj promjene vrstog teaja jo jednom je propao, a
kao najznaajnija prepreka opet je servirana opasnost koju slabljenje kune donosi milijunima korisnicima bankarskih kredita.
Dodatnom otegotnom okolnou pokazao se "tajming" zahtjeva za devalvacijom prema HNB-u.
MMF u slubi Vlade

Od HNB-a mjesecima se trai i promjena zauzetog kursa stanjivanja kreditnih izvora poduzeima
i graanima, ali prolotjedna novost se sastoji u tome da je takav prijedlog doao iz samog
Meunarodnog monetarnog fonda, koji je do juer odgovorno ponaanje HNB-a mogao samo
poticati. Vrijeme je, poruio je MMF, za povlaenje restriktivnih mjera na kreditne plasmane
banaka, ne precizirajui to se to, u vanjskom dugu drave i nabujaloj javnoj potronji - protiv
ega se HNB bori ograniavanjem kredita promijenilo da bi Narodna banka otpustila "konice".
Prema svemu sudei, nita se oko spomenutih pokazatelja nije promijenilo nabolje (inozemni dug
dosegao je 33 milijarde eura, a robni deficit biljei u prvoj treini godine daljnji rast), ve je
MMF pruio ruku Banskim dvorima u njihovim nastojanjima da HNB prisili na promjenu putanje u monetarnoj politici.
Guverner Narodne banke eljko Rohatinski, nekoliko dana prije MMF-ove preporuke, poruio je s opatijskog skupa bankara kako
e "HNB nastaviti s dosadanjim tipom monetarne politike dokle god to bude potrebno i mogue". Pri tome se, pojasnio je
Rohatinski, potonje "mogue" ne odnosi na neizdrivost razliitih pritisaka kojima je sredinja banka izvrgnuta, ve na hrvatski
proces pridruivanja Europskoj Uniji, u kojoj e se HNB jednim dijelom morati odrei svojih ovlasti, a drugim dijelom povinuti
njenim monetarnim ciljevima.
Prebacivanje odgovornosti
Guvernerova tvrdoa posljedica je i njegovih pogoenih prognoza o razvoju situacije u domaem gospodarstvu, to je na opatijskom
skupu Rohatinski saeo ovako:
"Ve godinama istiem visoke rizike kojima je hrvatska ekonomija izloena u globaliziranom financijskom sustavu. Rizike kako
izravnog prenoenja moguih okova izvana u hrvatsku ekonomiju, tako i unutarnjih okova izazvanih procesima koje je potaknuo
ili koje podrava priljev stranog kapitala u uvjetima relativno niskog raspoloivog domaeg dohotka i visoke sklonosti potronji u
zemlji."
Kada se gornja retorika HNB-a malo pojednostavni, dolazi se do toga da vanjski okovi donose, izmeu ostaloga, naftne inflatorne
udare, poskupljenje otplate inozemnih kredita (ove godine na otplatu inozemnog duga iz dravnog prorauna ide preko 8,4 milijarde
eura) i rast trokova financiranja u poduzeima. Unutarnji okovi poticani priljevom stranog kapitala, o kojima govori Rohatinski,
odnose se na kreditnu politiku ovdanjih banaka u vlasnitvu velikih europskih banaka koje novac ulijevaju tamo gdje su visoki
prinosi, to je daleko od bilo kakve veze s makroekonomskim ciljevima Vlade i HNB-a. No, na opisane okove ne moe se
primijeniti ista takva terapija, ili je barem ne mogu primijeniti tuzemna izvrna i monetarna vlast, koje ionako jedva ekaju da ono
malo svog suvereniteta prenesu na Bruxelles. Kao da e tada galopirajua inflacija postati briga nekog drugog.
SABORSKI ZASTUPNIK SDP-a I PREDAVA NA SPLITSKOM EKONOMSKOM FAKULTETU BRANKO GRI
NISMO PRIPREMLJENI ZA OKOVE
- Imaju li dobavljai energije i proizvoai hrane razloga toliko podizati cijene?
- Ta dva segmenta kritina su ovih mjeseci iz vie razloga. Vanjski utjecaji su objektivni u smislu cijena energenata, koje na
meunarodnom tritu doslovce divljaju, isto kao to je globalni problem s cijenom temeljnih prehrambenih proizvoda velikim
dijelom uzrokovan prenamjenom poljoprivrednih povrina na uzgoj itarica za biogoriva, to je u svjetskim razmjerima nedovoljno
percipirano. Za nas je svakako vanije kako smo i koliko bili pripremljeni za takve okove, i to se tie energetike i to se tie hrane.
- Iako je priprema na inflatorne udare izostala, neto se jo uvijek moe poduzeti?
- Jo uvijek nisu iscrpljeni svi mehanizmi za usporavanje intenzivnog rasta cijena naftnih derivata, pa se tako
spominju plivajue troarine, ali i drukiji obraun PDV-a na derivate. Po mini-kalkulaciji, 50 posto od ukupne
cijene goriva odnosi se na operativni prihod INA-e, a druga polovica su ostala davanja, troarine, naknade za
ceste i autoceste te PDV. Drava bi stoga oito mogla nai prostor da dio od onoga to ubire vrati graanima i
donekle ih rastereti, ali moram priznati da jo nisam uo za prave, strukturne mjere u tom smislu.
- Prisustvujemo pokuajima Vlade da neke svoje poteze, poput poveanja minimalne plae, oznai
velikim socijalnim gestama.
- Da, posrijedi je, osim poveanja minimalnog dohotka, i poveanje neoporezivog dijela plae. Opravdanost tih mjera nije sporna,
bez obzira to same po sebi nisu dovoljne za ublaavanje kriznog stanja. Zastupnici SDP-a zalagali su se za to, a ba ovih dana
traili smo da se uz prvu mjeru implementira odmah i to drugo poveanje. Indikativno je pritom da je ono bilo predvieno tek za
poetak idue godine, to znai da Vlada nije sasvim precizno procijenila stanje. Minimalna plaa odnosi se na oko 115 tisua
zaposlenih graana Hrvatske, a tek poveanje osobnog odbitka tie se svih graana i praktiki omoguava djelominu kompenzaciju
dijela naraslih trokova koji su uvjetovani inflacijom.
- Koliko je (ne)stabilan posebno na elektroenergetski sektor uslijed vanjskih utjecaja, i to se ini u tom smjeru?
- HEP ne moe odravati cijenu i poetkom ljeta moemo oekivati novo poskupljenje struje za 20 posto. Uz to se automatski vezuje
problem strategije razvoja energetskog sektora u Hrvatskoj. Kroz aktualni uvoz oko 40 posto naih elektroenergetskih potreba,
ujedno uvozimo i energetsku inflaciju. Zbog toga moramo to prije pristupiti izgradnji novih elektroenergijskih postrojenja, a uvjete
za to imamo. Bilo da e odluka pasti na hidroelektrane ili termoelektrane na plin, kvalitetnije emo gospodariti sektorom i smanjit
emo ovisnost o skupljoj struji iz uvoza. A ovako, imamo problem neizbjene korekcije cijena zbog poskupljenja energenata.
Ako se ne podignu cijene, produbili bi se daljnji gubici, posebno u HEP-u. Praktiki i nema proizvoda i usluge u koje kao input ne
ulaze gorivo i struja. Ono protiv ega se Vlada i udruge za zatitu potroaa mogu i moraju boriti, jest da se u cijene ne ukljuuje i
tzv. oekivana inflacija.
- Govorili ste i o problemu gospodarenja robnim rezervama?
- To je izravno povezano s promjenama cijena hrane. Naime, ne raunajui s krizom na tritu hrane, propustili smo utjecati na
kreiranje cijena. Robne rezerve su nam relativno kratke i nije bilo mogunosti da se takvim instrumentom u pravom trenutku
intervenira. Potrebno je na vrijeme voditi rauna da se vikovi otkupljuju po relativno povoljnim cijenama i tek tada bi se
intervencijom u kriznom razdoblju moglo djelotvorno ublaiti negativne efekte na samom tritu.
URO POPIJA, GLAVNI DIREKTOR HRVATSKE UDRUGE POSLODAVACA
STISAK GLOMAZNE DRAVE
- Pored trenda rasta cijena energenata u svijetu, kojeg emo osjetiti i na kunom budetu, na sposobnost odravanja konkurentnih
cijena proizvoda i usluga poslovnog sektora utjeu i druga, jo problematinija davanja. Energenti rastu u cijelom svijetu, no
domaim cijenama doprinosi rast domaih inputa, prije svega javne potronje i optereenja koja se stavljaju na plae.
Energetska situacija pogaa jednako domae gospodarstvo i meunarodnu konkurenciju, dok rast domaih inputa, koji se ne mogu
prenijeti na izvoz, pogorava konkurentsku sposobnost domaih poduzea. Tada ona gube vanjsko trite i vraaju se na domae ili
propadaju. Dolazimo i do pitanja teaja, ako se za istu koliinu eura uprihodovanih izvozom pokriva sve manje domaih inputa.
Meutim, stanje moemo popraviti jedino smanjenjem javne potronje. Davanja gospodarstva i graana za dravni i lokalne
proraune teko se prenose u cijenu proizvoda za vanjsko trite, a dravne intervencije u cijenu energije ne mogu doprinijeti
ozbiljnijem gospodarskom rastu. Rast cijena energenata je globalni problem, pa ako to i nije dobra vijest, bar znamo da dijelimo taj
problem sa svim ekonomijama. Ali, nama je 75 posto prorauna u plaama i penzijama, pa milijun i pol ljudi veoma teko hrani
ostala tri milijuna.
Rast trokova ivota moe se kompenzirati samo veim dohotkom, koji je dostian samo uz veu aktivnost i vei izvoz u privatnom
sektoru. Zbog svega toga od Vlade oekujemo to skoriju racionalizaciju javne uprave, to znai njezino znatno smanjivanje i
ujedno znatno podizanje njezine efikasnosti. Potrebna nam je reforma toga sektora, u protivnom emo zapadati u sve vee probleme.
SINIA ZRINAK, SOCIOLOG S PRAVNOG FAKULTETA U ZAGREBU
LINIJA BIJEDE
- Mi smo zadnjih sedam godina imali stalni gospodarski rast i smanjivanje nezaposlenosti, ali veliki dio socijalnih problema nismo
rijeili jer se socijalna slika drutva ne popravlja pukim rastom BDP-a i iskorjenjivanjem nezaposlenosti. No, svakako moraju
zabrinjavati i najave o recesiji, i rast inflacije i smanjenje stopa rasta BDP-a. Posebno u odnosu na proraun, odnosno na njegove
prihode, koji su izvor tzv. socijalnih transfera. Ti transferi nisu visoki kako se kod nas obino misli.
Svi govore o visokim izdacima za mirovine i zdravstvo, koji zaista ine 80 posto proraunskih socijalnih davanja. S druge strane,
primjerice, iznos socijalne pomoi od 400 kuna nije se mijenjao od 2001. godine. Uostalom, izdvajanja za mirovine nee se
smanjivati, to je realnost, a javna izdvajanja za one slojeve stanovnitva koje prema slubenim statistikama svrstavamo u siromane,
mizerna su. Linija siromatva odreena je kao 60 posto prosjeka nacionalnog dohotka, pri emu se pokazateljem siromatva smatra
samo novani dohodak, pa je stopa siromatva za Hrvatsku 2001. godine bila 21 posto i od tada stagnira. To takoer zabrinjava jer
podrazumijeva da postoje skupine drutva iji se materijalni status ne poboljava u duljem razdoblju. To se, meu ostalima, odnosi
na dugotrajno nezaposlene, mlade koji ekaju na prvo zaposlenje i zaposlene s neredovitim primanjima.
verzija za tisak
________________________________
Teme (5/13)
ZATO JE AUTOPUT POSLIJE ASFALTIRANIH IZBORA ZAPEO U ESTANOVCU I NE PRIMIE SE NI ZA

KILOMETAR DUBROVNIKU
Luko BRAILO
21. svibnja, 2008.
Nakon izbora i usvajanja ovogodinjeg dravnog prorauna ustanovljeno je da e cjelokupni dio autoceste od Dugopolja do Ploa
ipak malo kasniti, odnosno da e biti zavren dvije godine kasnije to e rei "najvjerojatnije tijekom 2010. godine". Problem je u
dionici Rava Ploe koja prolazi kroz dvije upanije: Splitsko-dalmatinsku i Dubrovako-neretvansku, a prema navodima iz HAC-
a u Splitsko-dalmatinskoj upaniji kasnilo se s izradom prostorno-planske dokumentacije to je na neodreeno vrijeme odgodilo
suvremeno prometno povezivanje juga Hrvatske
verzija za tisak
Do lanjskih parlamentarnih izbora HDZ-ovo vodstvo i Uprava Hrvatskih autocesta (HAC) najavljivali su i vrsto obeavali kako e
autobahn do kraja 2008. godine stii do Ploa. No nakon izbora i usvajanja ovogodinjeg dravnog prorauna ustanovljeno je da e
cjelokupni dio autoceste od Dugopolja do Ploa ipak malo kasniti, odnosno da e biti zavren dvije godine kasnije to e rei
"najvjerojatnije tijekom 2010. godine". Problem je u dionici Rava Ploe koja prolazi kroz dvije upanije: Splitsko-dalmatinsku i
Dubrovako-neretvansku, a prema navodima iz HAC-a u Splitsko-dalmatinskoj upaniji kasnilo se s izradom prostorno-planske
dokumentacije to je na neodreeno vrijeme odgodilo suvremeno prometno povezivanje juga Hrvatske.
Sjever ili jug
OK, ne bi bilo prvi put u Hrvatskoj da se malo, je li, prolongiraju vrsto obeani rokovi gradnje
kapitalnih objekata. Meutim, ono to se ve stanovito vrijeme dogaa s dionicom Rava Ploe
upuuje na zakljuak o moguem novom probijanju rokova, dok je financijska strana tog zahvata
obavijena mnotvom udnih nepoznanica koje e, uobiajilo se, u konanici izfinancirati hrvatski
porezni obveznici. Jer, prije dvije godine se iz HAC-a obeavalo i javno publiciralo putem
plaenih oglasa u dnevnim novinama da e dionica Rava Ploe kotati oko 1,7 dok je (za)sada
izvjesno kako e isti taj podsektor autoceste Zagreb Split Ploe Dubrovnik (gdje e stii
jednoga lijepoga dana) stajati najmanje 2,2 milijardi kuna, i to bez PDV-a od 22 posto.
Petsto milijuna kuna tamo ili 'vamo bio bi problem i za mnogo razvijenije zemlje od Hrvatske, a time bi se vjerojatno bavila i
posebna istrana parlamentarna povjerenstva. No, budui da je hrvatska praksa ipak poneto drugaija od zemalja EU-a s kojima se
volimo usporeivati, najprije valja podsjetiti kako su se stvari odvijale sa spomenutom dionicom.
Projektiranje trase Rava Ploe je obavio zagrebaki poslovni centar Instituta graevinarstva Hrvatske (IGH), da bi poetkom
travnja 2006. godine HAC u dnevnim novinama objavio tzv. usporedbu varijanata razmatranih trasa.
U tom se plaenom oglasu detaljno obrazlae zato je odabrana tzv. sjeverna trasa i koje su
njezine prednosti u odnosu na junu, od koje je dulja nekih 5,6 kilometara. Unato tome
strunjaci iz IGH i HAC-a su se za sjevernu trasu odluili, meu ostalim zbog povoljnijih
klimatskih uvjeta, lakeg povezivanja Vrgorca i Metkovia s autocestom, ukupnom duinom
potrebnih tunela koja je manja za 5,5 kilometara... Usto, sjeverna trasa ima znatne tehnoloke
(graevinske) prednosti u odnosu na junu i omoguuje pristup gradilitu na vie mjesta, mogua
je etapna realizacija trase po funkcionalnim prometnim cjelinama, odnosno dionicama, a za
"priblino ista financijska sredstva" odabranom se varijantom dolazi do Jadranske turistike ceste
(JTC) i Luke Ploe, dok se junom trasom ostaje u Staevici (oko 9 kilometara prije JTC-a) i ne
rjeava se pristup ploanskoj luci.
Evo i tree trase
To je "prometno neprihvatljivo", zakljuuju u HAC-u, istiui kako bi gradnja june varijante stajala 2,029 a
sjeverne 1,659 milijardi kuna. Razlika u cijeni, vidljivo je, nije zanemarljiva, pa HAC odabire jeftiniju sjevernu
trasu. Budui posao, jer radovi jo nisu poeli, na tom podsektoru autoceste dobio je domai konzorcij u ijem
su sastavu splitski "Konstruktor inenjering", zagrebake tvrtke "Viadukt", INGRA, "Hidroelektra", zatim
"Cesta Varadin", "Strabag", "Zagorje Tehnobeton" i "Osijek Koteks".
Oekuje se, dakako, poetak radova koji jo ne kreu, a kad e ne zna se, da bi utnju s tim u vezi proteklih
dana prekinuli dubrovako-neretvanski doupani Ivo Karamati i Mie Galjuf iznosei prijedlog tree varijante gradnje dionice
Rava Ploe. Oni tvrde kako jo ima vremena za razmatranje nove trase s obzirom na to da na ishodinoj toki gradnje cijele
dionice (rije je o vijaduktu "Kotezi", duljine oko 1400 metara) jo nisu zapoeli radovi za koje e, prema strunim procjenama,
trebati oko dvije godine.
Zauzimanje za treu varijantu Karamati i Galjuf temelje na prijedlogu trase koje im je uputila skupina graevinskih inenjera iz
Splitsko-dalmatinske i Dubrovako-neretvanske upanije. Ti inenjeri, od kojih mnogi imaju viegodinje iskustvo u gradnji
autocesta, doli su do prometno-financijskih rjeenja, koja odabranu sjevernu trasu Rava Ploe, najblae reeno ine upitnom.
Primjerice, odabrana varijanta duga je 25,1 kilometara, dok najnovije rjeenje nudi etiri kilometra krau dionicu budue autoceste
prema sreditu doline Neretve.
Nadalje, sjeverna trasa ima tunele u duljini od 10,760 metara, dok bi nova varijanta povezivanja Rava i Ploa koja je smjetena
blie granici susjedne BiH ukupnu duljinu tunela skratila za 7,110 metara. Ukratko, inenjeri koji su predloili razmatranje tree
varijante spomenute dionice autoceste smatraju da se njezinim izborom moe utedjeti vie od 700 milijuna kuna u odnosu na
odabrano rjeenje. Oni jo uvijek ne ele izlaziti u javnost jer im, kako kae doupan Karamati za Feral, nije do paradiranja po
medijima: No, stalo im je da se za njihov prijedlog dozna i da se vidi kako se moe i jeftinije graditi nego je to planirano.
Pritom navode kako za dionicu Rava Ploe tek valja ishodovati lokacijsku dozvolu, a upravo u proceduru izmjena i dopuna ide i
Prostorni plan Dubrovako-neretvanske upanije. To je povoljan trenutak za provedbu dodatnih analiza i odabir najpovoljnije i
najjeftinije varijante reenog podsektora budui da njegova gradnja nee omesti ve dogovorene radove za izvedbu spojnih cesta
prema Luci Ploe.
S tim u vezi vrijedi napomenuti da je istovrsni prijedlog upuen i resornom Ministarstvu prometa, ali ga je njegov elnik Boidar
Kalmeta odbio. Zato, nije objanjeno ni predlagaima, ali ni vodstvu Dubrovako-neretvanske upanije. Doupan Galjuf
napominje da "upanijska vlast kao ni lokalni strunjaci u posljednje dvije godine nisu konzultirani prilikom odreivanja trase
budue autoceste".
to je razlog takvom ponaanju resornog ministarstva teko je dokuiti budui da se, kako praksa pokazuje,
informacije s tim u vezi uglavnom "dijele" u krugu posveenih vladinih dunosnika i direktora Hrvatskih
autocesta, te nezaobilaznog IGH-a koji je za izradu projektne dokumentacije za sjevernu trasu dionice Rava
Ploe, procjenjuje doupan Karamati utrio oko 50 milijuna kuna.
Vjerojatno je da ti poslovi i kotaju toliko (oko pet posto vrijednost ugovorenih radova) ali uz navedeno valja
dodati jo jedna intrigantan podatak vezan za odabranu sjevernu trasu podsektora Rava Ploe.
Podsjeamo kako ta varijanta slubeno kota 1,659 milijarda kuna. Meutim, prema Karamatievim rijeima
od dana odabira te varijante i utvrene cijene HAC je s domaim konzorcijem koji bi trebao graditi tu dionicu
zakljuio aneks ugovora kojim je njezina cijena poveana na 2,2 milijarde kuna. Ili, kako to kau u HAC-u nakon slubenog
novinarskog upita: "Slijedom Vaeg upita moemo Vam rei da je dovren pregovaraki postupak nabave sukladno Zakonu o javnoj
nabavi i da smo ugovorili radove za dionicu Rava Ploe (25,1 km) za iznos 2,182.964,505,19 kuna bez PDV-a. Pojanjenja u
ugovorenoj vrijednosti radova za predmetnu dionicu dostavit emo Vam kasnije. S potovanjem Hrvatske autoceste."
Jeftino ne privlai
Priznajem da ne razumijem tu logiku, najprije se neto dogovori za 1,659 milijardi kuna, onda se ta cijena aneksom povea na 2,2
milijardi kuna, uz poruku da je sve u okviru zakona. Istovremeno, struni ljudi nude jeftiniju varijantu za oko 700 milijuna kuna, a u
resornom ministarstvu i HAC-u ute. Kao da je Hrvatska naftaka, a ne mala i prezaduena zemlja kojoj se stvaraju nove ogromne
obveze koje e vraati generacije poslije nas, istie Ivo Karamati.
verzija za tisak
________________________________
Teme (6/13)
FERAL ISTRAUJE: KAKO SE ZAGREBAKO PODUZEE "ELEKTROPROMET" NALO NA NIANU

INTERESNIH SKUPINA KOJE SE ELE DOMOI NJEGOVIH VRIJEDNIH NEKRETNINA DILJEM HRVATSKE
LJUBAS I ZLOBA
Vedran MARJANOVI
21. svibnja, 2008.
lan Nadzornog odbora i predsjednik Udruge malih dioniara "Elektroprometa" Zdenko Steinbauer optuuje aktualnu upravu
"Elektroprometa" predvoenu Michaelom Ljubasom da je prodala varadinsko i pulsko predstavnitvo tvrtke za ukupno 16 milijuna
i 200 tisua kuna bez znanja Nadzornog odbora. Ljubas, kae Steinbauer za Feral, ide korak dalje od svojih prethodnika na elu
tvrtke jer je bezobzirniji i zapravo ne krije da ga zanimaju samo nekretnine poduzea
verzija za tisak
Sindikalnom povjereniku u neko uglednoj zagrebakoj tvrtki "Elektroprometu" Zlatku atvaru uruen je krajem travnja ove
godine otkaz, to predstavlja najbrutalniji oblik krenja Zakona o radu. Na otkazu atvaru inzistirao je i priredio ga zamjenik lana
Uprave i najznaajniji dioniar "Elektroprometa" Michael Ljubas, koji je tek nekoliko godina stariji od duljine atvarova radnog
staa u poduzeu. No, Ljubas se nije okomio na atvara zbog generacijske nesolidarnosti, ve zbog toga to nije dobio potporu
sindikata i radnikog vijea za otputanje ak etvrtine od 212 zaposlenih u poduzeu. Masovno otputanje i protjerivanje
sindikalnog povjerenika novi je zaplet u nastojanjima razliitih interesnih grupa da unove i prenamjene vrijedne
"Elektroprometove" nekretnine razastrte po cijeloj dravi, pri emu im i zaposlenici, redovito poslovanje i tradicija tvrtke
predstavljaju utege koje valja to prije otkaiti.
Agonija "Elektroprometa", kako je Feralu ispripovijedao Zlatko atvar, poela je u proljee 2005., to se poklapa sa odlukom
tadanjeg predsjednika Uprave Dragutina Kosa da za lana Uprave u "Elektropromet" doe Juro Baji, poznatiji iroj javnosti kao
ef Ureda za javnu nabavu pri Ministarstvu financija u Raanovoj Vladi.
Obraun s Kosom
Baji e ve nakon sedam mjeseci u "Elektroprometu" dobiti otkaz, nakon ega kree njegova javna razmjena optubi sa Kosom;
jedan na drugoga prebacuju odgovornost za poslovne promaaje teke 50 milijuna, te za zaduivanje kod Zagrebake banke od 65
milijuna kuna.
"to god mislili o nainu na koji je Dragutin Kos upravljao tvrtkom, injenica je da je u njegovo vrijeme 'Elektropromet' poslovao
bez veih potekoa i plae su bile redovite, a dolaskom tvrtke pod kontrolu Michaela Ljubasa gubici doseu vrtoglave iznose i
plae poinju kasniti i po vie mjeseci", govori Zlatko atvar.
Ljubasa je u "Elektropromet" doveo Juro Baji, koji se nije pomirio sa otkazom, odnosno sa
porazom u sukobu sa Kosom. Baji e poetkom prole godine organizirati smjenu Kosove
Uprave na Skuptini dioniara "Elektroprometa" i postaviti novu Upravu i Nadzorni odbor.
Upravu ine Baji, Ivan Sundji i Mladen Gajski, a u Nadzorni odbor, meu ostalim novim
ljudima, ulazi Michael Ljubas. Kos je isprva odbijao predati vlast u poduzeu, takoer je
organizirao "svoju" Skuptinu dioniara. No, iza Bajia su stali moniji dioniari poput brokerske
kue FIMA i Hrvatskog fonda za privatizaciju, pa je Kos morao odstupiti. Fond za privatizaciju i
danas ima u vlasnitvu neto preko tri posto dionica tvrtke, no za prodaju je, kako se navodi u
slubenoj statistici Fonda bez daljnjih obrazloenja, raspoloiv tek manji dio. Dugo godina u
Nadzornom odboru "Elektropromet" interese HFP-a zastupao je Robert Pea, bivi
potpredsjednik Fonda i jedan od osumnjienika i utamnienika u aferi "Maestro".
Odbacivanje Bajia
U rujnu prole godine Baji e, nakon to je obznanio kako je "Elektropromet" zaslugom Kosa i njegovih ljudi u tako loem stanju
da su mu dugovi vei od pola visine temeljnog kapitala, potpisati ugovor sa tvrtkama koje kontrolira Ljubas o zajednikoj gradnji
stambenog naselja u zagrebakom naselju Vukomerac. Prema rijeima Zlatka atvara, "Elektropromet" se u gornjem ugovoru
obvezao na ulaganje od 29 milijuna kuna u keu, a Ljubasove tvrtke trebale su pribaviti zemljite.
"Zanimljivo je da se nakon ulaganja 'Elektroprometa' od 29 milijuna kuna na Vukomercu, poveava vlasniki udio Michaela
Ljubasa u 'Elektroprometu', pa je on ubrzo postao vlasnik blizu 25 posto kapitala tvrtke. Sumnjamo na isisavanje novca iz poduzea
u korist Ljubasova vlasnikog preuzimanja, no niti na sjednicama Nadzornog odbora, niti na Skuptini drutva, nismo mogli
provjeriti svoje sumnje", otkriva bivi sindikalni povjerenik "Elektroprometa".
Kao to je Baji otpilio Kosa nakon to ga je ovaj doveo u "Elektropromet", tako je i Ljubas odbacio Bajia kad su se za to, u
listopadu prole godine, stekli uvjeti. Baji je podnio ostavku poruivi kako se njegova i Ljubasova vizija razvoja tvrtke razilaze, a
Ljubas se iz Nadzornog odbora katapultirao u Upravu i to u neobinom svojstvu zamjenika lana uprave. Odmah nakon
ovladavanja poduzeem, Ljubas je "Elektropromet" ukljuio u vlasnike borbe u RIZ Odailjaima, koji su postali naglo zanimljivi
poduzetnicima poput Ljubasa zbog oekivanog priliva 88 milijuna kuna iz sukcesije Vojnog servisa Narodne banke bive
Jugoslavije.
"U RIZ-u je Ljubas naiao na daleko vri otpor nego u 'Elektroprometu', pa mislim da od preuzimanja nee biti nita", prognozira
za Feral lan Nadzornog odbora i predsjednik Udruge malih dioniara "Elektroprometa" Zdenko Steinbauer, saimajui
viegodinje rastakanje tvrtke kojoj je, kao i Zlatko atvar, posvetio cijeli radni vijek ovako:
"Mene je otpustio Dragutin Kos jer sam poeo postavljati pitanja o isisavanju novca iz poduzea i pogodovanja pojedinim
poslovnim partnerima. Michael Ljubas ide korak dalje od svojih prethodnika na elu tvrtke jer je bezobzirniji i zapravo ne krije da
ga zanimaju samo nekretnine poduzea. Pokuati emo zaustaviti propadanje tvrtke na Skuptini dioniara u lipnju ili srpnju ove
godine, a ako u tome ne uspijemo, bojim se da 'Elektroprometu' nema spasa."
Ljubasova raunica
Osim financijskih gubitaka i smanjivanja broja radnika (sa preko 400 radnika devedesetih, dolo
se na 212 u proloj godini, s planom ukidanja daljnjih pedeset radnih mjesta) konstanta i Kosove,
i Bajieve i Ljubasove Uprave je prodaja nekretnina u vlasnitvu ili pod kontrolom
"Elektroprometa". Prema Feralovim informacijama, zadnjih godina prodani su duani i
predstavnitva "Elektroprometa" u Zadru, Splitu, Varadinu i Puli. Zdenko Steinbauer tvrdi da je
Ljubasova uprava prodala varadinsko i pulsko predstavnitvo za ukupno 16 milijuna i 200
tisua kuna bez znanja Nadzornog odbora, to smo, kao i ostale iznesene navode Feralovih
sugovornika pokuali provjeriti u Upravi "Elektroprometa", no Michael Ljubas i njegovi
suradnici bili su nam nedostupni.
Dok atvar i Steinbauer kao najvaniju nekretninu poduzea procjenjuje zgradu uprave smjetenu nasuprot Zagrebakog
velesajma koja prema vaeim urbanistikim planovima zloslutno moe biti i hotel i stambena graevina, ne treba zanemariti da je u
vlasnitvu "Elektroprometa" i dio robne kue u Dubrovniku koji je "Elektroprometu" trgovaka kua "Dubrovkinja" ustupila na ime
duga od deset milijuna kuna prije est godina, to znai da taj prostor sada vrijedi barem nekoliko puta vie.
Budui da se "Elektropromet", prema tvrdnjama biveg sindikalnog povjerenika atvara, upisao ili se pokuava upisati na velika
zemljita u Zagrebu (Radnika cesta), Dugopolju kod Splita i na otoku Pagu, nakon to ta imovina godinama nije uvrtavana u
temeljni kapital, tko zna to je sve potencijalni plijen u tom poduzeu, ijoj su nesrei dosta kumovale dravne institucije. Osim
opisane uloge HFP-a, sindikati i mali dioniari "Elektroprometa", terete i Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga da je
propustila zatiti prava malih dioniara u njihovom poduzeu. U svakom sluaju, teko je prihvatiti da bi ovakav niz afera u
"Elektroprometu" mogao proi nekanjeno bez obilate pripomoi nekoga dovoljno monog u vrhovima politikog nadzemlja i(li)
podzemlja.
LJUBAS I ZLOBA
verzija za tisak
________________________________
Teme (7/13)
KAKO JE PROPAO VETO HARISA SILAJDIA I OSPORAVANJE RATIFIKACIJE UGOVORA BOSNE I

HERCEGOVINE SA SRPSKOM PRAVOSLAVNOM CRKVOM
NI VETO NI SVETO
Ivan LOVRENOVI
21. svibnja, 2008.
Sklapanje uobiajenih ugovora izmeu drave i vjerskih zajednica kasni u Bosni kao to kasni i sve ostalo to se tie normaliziranja
drutvenoga ivota. Do sada je potpisan samo odgovarajui ugovor s Katolikom crkvom, odnosno s Vatikanom, a i to je dugo
lealo u raznim sarajevskim ladicama zbog tihe i uporne opstrukcije. Na redu su ugovori s Islamskom i Jevrejskom zajednicom
Bosne i Hercegovine, te sa Srpskom pravoslavnom crkvom
verzija za tisak
Najnovija javna svaa izmeu Stranke za BiH Harisa Silajdia i Stranke demokratske akcije Sulejmana Tihia u vezi s
ratifikacijom ugovora izmeu Bosne i Hercegovine i Srpske pravoslavne crkve jo jedanput iznosi na vidjelo dubinsku
nepomirljivost izmeu dviju najjaih bonjakih stranaka, koja meu njima vlada neovisno o
mnogostrukoj koalicijskoj povezanosti na raznim razinama vlasti, kao i o opeprihvaenoj
predodbi da se radi o "prirodnim saveznicima".
Vrlo je teko precizno razluivati koliko je ta nepomirljivost stvar konceptualne politike naravi,
koliko potjee iz jo nezalijeenih osjeaja Silajdieva "izdajstva" (kada je 1995. godine
okrenuo lea Izetbegoviu, napustio SDA i osnovao svoju stranku, kao "graansku" i
"vieetniku", a zapravo jo jednu bonjaku u kojoj e on biti "Alija"), koliko se radi o
normalnoj konkurencijskoj borbi za glasove biraa (osobito pred izbore, a opinski su raspisani za
5. listopada ove godine), a koliko u svemu tomu igra ulogu sasvim osobna ali izuzetno estoka netrpeljivost izmeu Silajdia i
Tihia. Takoer, nije tajna da Tihi, koji proivljuje i ozbiljnu zdravstvenu krizu, u samomu vrhu vlastite stranke ima utjecajnih
protivnika, koji su po mnogim interesnim apetitima i politikim preferencijama blii Silajdiu nego njemu.
Patriotski ultimatum
Napokon, i neformalno najjai politiki ovjek meu Bonjacima poslije Izetbegovia, vjerski poglavar Mustafa Ceri, jo
donedavno je izrazito i izriito podravao Silajdia, pa ako je to u posljednje vrijeme i prestao initi javno, osobito otkad je
Silajdi dobio nekoliko uzastopnih ozbiljnih kritikih packi od amerike administracije, sasvim je jasno da to ne znai nikakvu
milost za Tihia, ija je sklonost sekularnom politikom djelovanju i etniki nenaglaenom profiliranju stranke za Ceria ideoloka
crvena krpa.
Sklapanje uobiajenih ugovora izmeu drave i vjerskih zajednica kasni u Bosni kao to kasni i sve ostalo to se tie normaliziranja
drutvenoga ivota. Do sada je potpisan samo odgovarajui ugovor s Katolikom crkvom, odnosno s Vatikanom, a i to je dugo
lealo u raznim sarajevskim ladicama zbog tihe i uporne opstrukcije. Na redu su ugovori s Islamskom i Jevrejskom zajednicom
Bosne i Hercegovine, te sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Ovaj potonji do prije nekoliko dana ve je bio proao svu propisanu
administrativnu proceduru, glatko i bezbolno, da bi ga u zadnji as, pred sami in ratificiranja, osporio predsjedavajui
Predsjednitva Bosne i Hercegovine Haris Silajdi.
Nemajui nikakav drugi formalni mehanizam na raspolaganju (poto je propustio sve mogunosti
koje su postojale u prethodnim fazama izrade ovoga sporazuma), Silajdi je posegnuo za
najnepopularnijim i najpogrenijim: udario je veto na odluku dvojice ostalih lanova
Predsjednitva, hrvatskoga Komia i srpskog Radmanovia, da se sporazum ratificira, proglasio
sporazum destruktivnim po vitalne interese Federacije Bosne i Hercegovine i pozvao Dom naroda
Parlamenta Federacije BiH da ga odbaci, nadajui se da se klub Bonjaka u tom parlamentarnom
tijelu nee moi ogluiti o zahtjev sroen u ovako ultimativnom patriotskom i implicite
nacionalnom kljuu.
Zaas se sve to, naravno, pretvorilo u predmet jetkih polemikih nadbijanja u medijima. Srpski
politiari, Dodik meu prvima i najglasnijima a i njegov stranaki drug i Silajdiev kolega u Predsjednitvu drave Neboja
Radmanovi, u tome su odmah vidjeli potvrdu Silajdievoga antisrpstva i antipravoslavlja. Mitropolit dabrobosanski Nikolaj
Mra bio je jo izriitiji, osudivi Silajdiev stav kao "lou poruku srpskom narodu, kojom se ugroava suivot i mir u BiH", i
dodao: "Silajdi radi protiv srpskog naroda, hou to otvoreno da kaem. Radi protiv srpskog naroda i protiv mira i dobre volje u
Federaciji BiH".
Entitet nad dravom
Lekciju mu je oitao ak i Dnevni avaz, list u kojemu je do sada imao bezrezervnu podrku, ali ju je izgubio nakon to je odluio
vie ne igrati po notama Avazova vlasnika Fahrudina Radonia, koji osim poslovnih ima i velike ambicije da bude neformalni
politiki faktor. Komentator Radonievoga lista obara se na postupak kojim je Silajdi kao predsjedavajui najviega dravnog
organa jedno pitanje iz dravne ingerencije sveo na entitetski nivo, priznavajui tako nadmonost entiteta nad dravom. "Pogubniji
autogol od ovog Silajdievog odavno na politikoj sceni u Bosni i Hercegovini niko nije dao" zakljuuje Avaz.
Ovakvi momenti dobro dou SDP-u i njegovu lideru Zlatku Lagumdiji, u njegovoj stalnoj igri izmeu zadravanja opozicijske
uloge i aikovanja oko vlasti, te u mefistofelskom oblijetanju oko Sulejmana Tihia u neproglaenom ratu izmeu njega i
Silajdia. U ovoj situaciji Silajdi se Lagumdiji sam namjestio te ovome nije bilo teko poentirati. Silajdiev postupak
Lagumdija je ocijenio neodgovornim. "Iskreno sam razoaran to je dolo do tako neodgovornog poteza, odnosno do slanja
odluke Domu naroda. Za tim mehanizmom se posee samo kad je vie nego oigledno da se radi o vitalnom interesu", rekao je, a
injenicu da se dvije bonjake stranke, SDA i SBiH, ne slau ak ni u pitanju vitalnih nacionalnih interesa prokomentirao je kao
znakovit odraz politikoga stanja u zemlji.
U takvoj podgrijanoj atmosferi iekivala se sjednica Kluba bonjakog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije, na kojoj je
Silajdiev veto trebao dobiti dvotreinsku podrku da bi stupio na snagu, ime bi bila ponitena odluka Predsjednitva BiH o
ratifikaciji sporazuma sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Dogodilo se neto to nije esto ni uobiajeno kad se u
bosanskohercegovakim politikim forumima odluuje o pitanjima koja su ovako snano nacionalno atribuirana: Silajdiev
zahtjev nije proao!
Rasprava je bila burna, ovjek iz Silajdieva kabineta i lanovi njegove stranke objanjavali su da oni nisu protiv samoga
sporazuma nego protiv preambule koja se poziva na ustavnu osnovu, a prema njoj ispada da se Srpska pravoslavna crkva tretira kao
drava ili meunarodna organizacija, te da iz toga mogu proizai grdne posljedice po Bosnu i Hercegovinu itd, itsl... lanovi Kluba
iz SDA nisu bili toga miljenja, i prilikom glasanja ostali su uzdrani, te Silajdiev veto nije dobio potrebnu veinu. Oni su
predloili zakljuak da se Silajdiu savjetuje neka se obrati Ustavnom sudu BiH i zatrai ocjenu ustavnosti odluke Predsjednitva,
ali taj prijedlog nije mogao biti izglasan jer su lanovi Silajdieve stranke napustili sjednicu.
teta za povratnike
Za odnose izmeu ovih dviju stranaka karakteristian je ogoreni komentar kojim je, kako izvjetavaju novine, njihov izlazak
popratila jedna lanica Kluba iz SDA: "Idite, odlazite kao i va predsjednik koji odlazi uvijek kada mu se kae ne", a ista gospoa
rekla je tokom rasprave za silajdievce "da ne glasaju prema savjesti nego kako im ef kae". Jedan, pak, od lanova Kluba
bonjakoga naroda koji nije ni iz SDA ni iz SBiH cijelu je stvar prokomentirao kratko i jednostavno: ovdje se ne radi o vitalnom
nacionalnom interesu Bonjaka nego o sukobu SDA i Stranke za BiH.
Koliko u ovoj tvrdnji ima osnovanosti, najbolje je pokazao nastavak polemike izmeu dviju stranaka nakon Silajdieva neuspjeha
na sjednici parlamentarnoga Kluba Bonjaka. Silajdi je osuo drvlje i kamenje na SDA, ni manje ni vie, nego za ugroavanje
drave Bosne i Hercegovine, te za "otvoreno ustajanje protiv interesa povratnika". Tko poznaje dananje neuralgine toke
bonjake politike osjetljivosti, jasno mu je da tea optuba od ove ne postoji, i da je njezina ubitanost objanjiva samo vujom
borbom za glasove na predstojeim izborima. Zato je i odgovor bio adekvatno uan.
Iz SDA poruuju Silajdiu da su itekako dobro odmjerili da je potpisivanje ovoga sporazuma u

interesu Bosne i Hercegovine a da bi tetne politike implikacije nastupile tek da je podran
njegov veto, te da Silajdi i njegova stranka ovime samo jo jedanput pokazuju kako su im
"vaniji lini interesi od Bosne i Hercegovine". Oni su, kau iz SDA za svoje koalicijske partnere,
"oigledno odluili da jo jedno pitanje ispolitiziraju kako bi pred lokalne izbore stekli bolju
poziciju, a takvo ponaanje je ve vieno".
Za Silajdievo manipuliranje interesom povratnika (uz pozivanje na sluaj bespravno podignute crkve u dvoritu Fate Orlovi i na
dugogodinju bitku stanovnika Kotorskoga kod Doboja da im se vrati uzurpirana i oteta zemlja), SDA kae da je "neobjanjivo", jer
je upravo SDA davno angairala advokate koji se pravnim nainima bore za interese tih ljudi, a "to je nain kako se u civiliziranim
dravama brane prava graana". Da je prihvaen veto na sporazum sa Srpskom pravoslavnom crkvom, tvrdi SDA, upravo bi
povratnici imali najvie tete.
Vlast iznad svae
Meutim, za odnose izmeu dviju velikih bonjakih stranaka, koji su ve dugo na granici svojevrsne politike izofrenije,
indikativno je ono to izjavljuju dunosnici obiju stranaka kada ih novinari pitaju znai li ovo razilaenje i ugroavanje koalicije
meu njima. "Ne", odgovara efik Daferovi, jedan od lanova najuega rukovodstva SDA, "bilo je i drugih pitanja o kojima smo
zauzimali razliite stavove i oni nisu ugrozili koaliciju. Ne vidim razlog zbog kojeg bi se to sada dogodilo." Vlast je iznad svih
neslaganja!
NI VETO NI SVETO
verzija za tisak
________________________________
Teme (8/13)
NAJAVE EUROPSKIH VLADA DA E SE OBRAUNATI S OTPREMNINAMA TOP MENADERA RAZBJESNILE

POSLOVNU ZAJEDNICU
HAJKA NA MENADERE
Tena ERCEG
21. svibnja, 2008.
Menaderima se poklanjaju enormne otpremnine u gotovini, dionicama i drugim bonusima, na koje kompanije ne plaaju porez, a
nizozemskoj vladi i ministru financija Wouteru Bosu zasmetalo je i to se te isplate ne uvjetuju dobrim poslovnim rezultatima, ve se
esto dogaa da menaderi bivaju nagraeni dok kompanija biljei gubitke, a radnici se otputaju. Iako su tvrtke odgovorile da e
najavljene mjere natetiti ugledu Nizozemske kao konkurentne zemlje i otjerati talentirane kadrove, i u drugim europskim zemljama
javljaju se visoki dunosnici koji smatraju da su se financijska trita pretvorila u monstrume koje pod hitno treba obuzdati
verzija za tisak
Zamjenik nizozemskog premijera i ministar financija Wouter Bos razbjesnio je poslovnu
zajednicu najavom da e se obraunati s obiajem da se top menaderima kompanija isplauju
milijunske otpremnine koje nisu podlone oporezivanju. U engleskom jeziku poznati kao "zlatna
rukovanja" (golden handshakes) ti dogovori izmeu uprava i menadera omoguuju da se ovima
drugima poklanjaju enormne naknade u formi gotovine, dionica i drugih bonusa, kada oni
naputaju svoje funkcije, bilo zbog otputanja, restrukturiranja tvrtke, pa ak i odlaska u
uobiajenu mirovinu. Osim prevelike vrijednosti tih bonusa i injenice da kompanije na takve isplate ne plaaju porez, nizozemskoj
vladi smeta i to to kompanije isplate ne uvjetuju dobrim poslovnim rezultatima menadera, ve se, dapae, esto dogaa da
menaderi bivaju nagraeni u trenutku dok kompanija pod njihovim vodstvom biljei gubitke, a radnici se otputaju.
Bura u kompanijama
Prole godine nizozemsku javnost zgrozila su dva sluaja u kojima su menader tamonje banke ABN Amro i menader proizvoaa
djeje hrane Numico prilikom prodaje tih tvrtki u vlastite depove stavili 22, odnosno 80 milijuna eura. Iako je u pitanju izrazito
trino orijentirana zemlja, te su svote ipak bile pregorak zalogaj za nizozemsko drutvo koje jo uvijek dri do socijalne jednakosti,
pa je ministar Bos, inae lan Laburistike stranke, pripremio zakon kojim e se takve pojave pokuati zauzdati. Plan je da se,
prilikom prekida radnog odnosa, na isplate iznad 500.000 eura plaa porez od 30 posto, a za korporativne mirovine u istoj visini,
porez od 15 posto. Bos je pritom izjavio da u Europi i svijetu ima mnogo zemalja koje ele ili pokuavaju neto uiniti po tom
pitanju, te dodao da se ono provlai i predsjednikim kampanjama amerikih demokratskih kandidata.
No, ak i ovako blage i opravdane mjere u nizozemskim su kompanijama izazvale pravu buru, pa su se na Bosa obruili predstavnici
tamonjih velikih tvrtki, poput Phillipsa, Shella i Unilevera, tvrdnjama da e te mjere natetiti meunarodnom ugledu Nizozemske
kao konkurentne zemlje, a talentirane kadrove otjerati u druge drave. Energetski div Royal Dutch Shell zaprijetio je selidbom
sjedita iz Den Haaga, a Ad Scheepbouwer iz telekomunikacijske kompanije KPN ak se poalio da se poslovna zajednica osjea
"diskriminiranom".
Ako je vjerovati obeanjima euro-birokrata, nizozemski ministar ne bi trebao ostati usamljen u ovim nastojanjima, s obzirom da su
se istih dana u Bruxellesu odrala dva sastanka na kojima su njegovi planovi s oduevljenjem pohvaljeni. Na sastancima 15 lanica
Eurogrupe i, sutradan, 27 ministara financija, raspravljalo se o mjerama za borbu protiv inflacije, u koje spadaju strukturne reforme i
izbjegavanje rasta plaa u javnom sektoru ukoliko on ne odraava rast produktivnosti, te moguoj reformi poljoprivredne politike.
Predsjednik Eurogrupe i premijer Luxembourga Jean-Claude Juncker izjavio je da su korporacijski bonusi postali "skandalozni" i
"neprihvatljivi" te da to nije samo pitanje "profesionalne etike, ve i posao za porezne vlasti". Najavio je namjere Komisije da
osmisli fiskalne instrumente za zaustavljanje te prakse i upozorio da e sve lanice eurozone Komisiju morati izvjetavati to u tome
poduzimaju.
"Bizarne plae"
Sumnje da se ovdje ipak radi o svojevrsnom blefu efa Eurogrupe pobudilo je, meutim, Junckerovo vezivanje kritike
korporativnih nagrada uz zahtjeve Unije prema svojim graanima u cilju smanjenja inflacije. On je vie puta ponovio da se od
"radnika ne moe oekivati da stegnu svoje pojaseve dok oni na vrhu dobivaju sve vee i vee bonuse koji nisu ni vezani uz njihove
profesionalne uspjehe". Tu su injenicu neki promatrai stoga doivjeli vie kao populistiki pokuaj europskog vrha da se smire
eventualne tenzije koje bi mogle proizai iz stagnacije rasta plaa i drugih mjera za zaustavljanje inflacije. Da se moda radi upravo
u tome sugerirao je kasnije i sam Juncker reenicom da bi to ipak moglo "naruiti imid Europe" u oima poslovne zajednice, te da
se takve mjere mogu provesti samo ukoliko se s njima sloe sve lanice Europske Unije, ali i drave izvan EU, kako ne bi dolo od
odljeva kompanija i kadrova. Naglasio je i da e Hillary Clinton ili Baracku Obami, ukoliko pobijede na izborima i budu to htjeli,
trebati godine da zauzdaju takvo ponaanje kompanija, koje je upravo u Americi najeklatantnije.
Iako je tono da mjere na razini Unije mogu donijeti samo sve lanice jednoglasno, a s poprilinom se sigurnou moe rei da e
najvie otpora pruati Velika Britanija, odnosno London kao financijsko sredite Europe, nizozemskog ministra to nije uznemirilo.
On je rekao da se plan moe realizirati i na nacionalnoj razini, te podsjetio da je Francuska prole godine ve donijela sline zakone,
a najavila ih je i njemaka vlada. ak je i njemaki predsjednik Horst Khler, koji je ranije obnaao dunost direktora
Meunarodnog monetarnog fonda, u magazinu Stern kritizirao "neodgovornost bankara" i njihove "bizarno visoke plae", dodavi
da su se "financijska trita pretvorila u monstrume koje pod hitno treba obuzdati". Podrku je pruio i talijanski ministar financija
Giulio Tremonti, a europski ministar za ekonomska i monetarna pitanja Joaquin Almunia korporativne bonuse ak je i vezao uz
probleme globalne ekonomije. Almunia je podsjetio i da je Europska komisija 2004. godine ve donijela jednu preporuku za plae
direktora, no da te mjere nisu provedene.
Rupe u zakonu
U toj preporuci stoji da su za nagraivanje menadera koji se nisu istakli na radu najodgovorniji nadzorni odbori kompanija, ija je
uloga upravo da kontroliraju menadment, te da su ti bonusi "jedno od temeljnih podruja sukoba interesa izvrnih direktora" i
"vana znaajka brojnih skandala koji ukljuuju korporativnu prevaru". Zbog svega toga predloen je niz mjera kojima se trebala
osigurati transparentnost i kontrola nad menaderskim plaama, no revizija provedena dvije godine kasnije pokazala je da se veina
drava na njih ogluila.
Time se sumnja u provedivost navedenih mjera ispostavlja jo vie utemeljenom, a naroito kada se u obzir uzme miljenje izraeno
u njemakom Financial Timesu, prema kojemu menaderske plae ne spadaju pod jurisdikciju ministara, ve su, "sasvim suprotno,
to privatni ugovori izmeu tvrtki i njezinih zaposlenika". Ista sudbina mogla bi, pak, zadesiti i jednu drugu inicijativu euro-
ministara, onu da se proiri direktiva kojom se regulira izbjegavanje plaanja poreza, odnosno spremanje novca na off shore raune,
a nju su motivirali skandali koji su se nedavno dogodili u Njemakoj i Lichtensteinu. Iako i u ovom pitanju ve postoje pravila,
"specijalne aranmane" s Komisijom imaju Belgija, Austrija, Lichtenstein, Luxembourg i vicarska, a kompanije u zemljama koje
ih nemaju, uvijek se mogu provui kroz neku od rupa u zakonu.
HAJKA NA MENADERE
verzija za tisak
________________________________
Teme (9/13)
KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. VIII

BETON
21. svibnja, 2008.

verzija za tisak
BETON
Kulturno propagandni komplet br. VIII

Redakcija: Milo ivanovi, Saa Ili, Tomislav Markovi, Saa iri
Autor fonta Mechanical: Marko Milankovi
Web: www.elektrobeton.net
E-mail: redakcija@elektrobeton.net
Ilustracije u broju: Hattori: Kosovski pijun
Sadraj
MIXER
Milica Jovanovi: Tela koja nita ne znae
CEMENT
Ljiljana uri: Kardioloka veza
TRAFTA/arhiv
Desimir Toi: Svet u promenama
ARMATURA
Bojan Toni: Pozivar je srce Srbije
VREME SMRTI I RAZONODE

Recycle Bin Laden: Ja opet biu vlast
BULEVAR ZVEZDA
KOVAEVI, Sinia
MIXER
Pie: Milica Jovanovi
TELA KOJA NITA NE ZNAE
Politike tela i ekologija
Godine 2007, ubrzo nakon prigodnog obeleavanja peto-

oktobarskog prevrata, u Beogradu je odrana panevrop-
ska ministarska konferencija "ivotna sredina za Evropu".
Kako su tekle pripreme? Iskustvo je, naime, nalagalo oprez.
KA DEPONIJI
"Sjeam se kada sam u jesen 1986. godine bio u Beogradu, pozvali su me na Oktobarske susrete",
priao je nedavno poznati zagrebaki profesor i knjievnik Zvonko Makovi, opisujui okolnosti
jedne od svojih poslednjih poseta antebellum Srbiji. "U pozivu je stajalo da je tema Susreta Apokalipsa danas, i ja se iskreno
obradujem jer sam tada i sam bio ponesen rastuim ekolokim problemima u svijetu. Proveo sam po Njemakoj neko vrijeme, rasla
je svijest o zagaenju, kisele kie su unitile dobar dio Njemake, Poljske, ubrzano je nestajala pijaa voda, ume se nisu obnavljale.
Bila su to bitna obiljeja apokalipse, i ja sam za Oktobarske susrete pripremio izlaganje o kiselim kiama. Meutim, doao sam u
Beograd i uglavnom sam danima sluao o muenju Srba na Kosovu i sataniziranju Albanaca. Bio sam potpuno okiran da je sukob
dvije nacije globalni problem. Ja sam potpuno promaio temu, Beograd se spremao na rat a ne na spasavanje prirode."
Ko se zapravo zbunio u ovoj komediji nesrenog ishoda, profesor Makovi ili organizatori Oktobarskih susreta pisaca? Sve su anse
na strani naivnog profesora, koji nije upoznat sa ovdanjim shvatanjima globalnih problema, no naknadno iskustvo upuuje na
sasvim drugaiji smisao peripetije. Naruavanje uobiajenog znaenja termina "apokalipsa", kroz lokalizaciju njegovog opsega,
ukazuje se kao nehotini lapsus socijalnog pakta, jezika parapraksa koja otkriva potisnutu elju.
Pad srpske zajednice u histerini diskurs, po ijem e se podzemlju u to vreme deliti i njegov prvi
tampani dokument, praen je konstituisanjem specifinog jezika metafora, razumljivog samo
unutar grupe. Ubrzo e postati sasvim svejedno da li se u javnom polju brblja o astrologiji,
turbofolku, svetskim zaverama i neprijateljima nacije, boanskoj pravdi i etnikom pravu - primat
nad porukom preuzima jezik i stil njenog prenosa. "U zajednicu je ukljuen samo onaj koji ih
moe shvatiti, ili moe doi do takvog shvatanja, dok je onaj, ko to ne shvata i ne moe shvatiti,
iskljuen".
Smislen dijalog o ivotnoj sredini otean je ne samo zbog jezikog okruenja, u kom su znaenja pomerena snagom politikog
konteksta, ve i zato to se tema o kojoj bi trebalo razgovarati nalazi s one strane granice razumevanja, s one strane mesta na kom se
zaustavlja miljenje. Re "ienje" u Srbiji jo dugo nee znaiti odravanje line ili ambijentalne higijene, uklanjanje posledica
zagaenja reka ili zemlje.
Ali, gde bi se, dakle, mogao desiti dogaaj prikriven u srpskoj metafori apokalipse? Zvonko Makovi bi se svakako iznenadio, jer
kontekst se ovog puta zapravo tie nauke o zatiti ivotne sredine. Metafora vodi na deponiju.
TRAGOVI POD UBRETOM

Dvadesetak godina kasnije, ratovi su okonani, heroji su osvanuli na meunarodnim poternicama, dok su se njihovi inspiratori
povukli u hlad institucija. U Srbiji zatrpanoj smeem, nove politike elite i dalje su nezainteresovane za zatitu prirodnih resursa,
promociju odrivog razvoja i zdrave ivotne sredine - podrane preutnim konsenzusom da je ubre bolje ostaviti tu gde jeste.
ubre, naime, krije zloin.
Srpski odredi za asanaciju terena usvojili su tokom ratova devedesetih specifinu strategiju zametanja tragova zloina, posebno kada
je re o masovnim ubistvima civila. Masovne grobnice - pre svega sekundarne i tercijarne, koje po prirodi stvari ukazuju na
organizovanu realizaciju planiranog zloina - zatrpavane su smeem i nad njima su stvarane deponije. Zloglasni logor Luka u
Brkom, na primer, gde je mueno, ubijano ili iz kog je na streljanje odvoeno muslimansko stanovnitvo - danas slui kao
smetlite. "Masovna grobnica zatrpana smeem" naslov je prologodinje vesti o poetku ekshumacije grobnice streljanih
bonjakih civila iz sela kod Prijedora. Prole godine na irem podruju Mostara poelo je i istraivanje prve od vie divljih
deponija, za koje se sumnja da kriju masovne grobnice.
"Masovna grobnica u Zvorniku pokrivena smeem", glasi jo jedna od slinih vesti: "Vlasti u
Zvorniku su nastavile odlagati smee iz cijele opine na privatno zemljite u dolini Sultanovi i u
blizini Zvornika. Na ovoj lokaciji se takoe nalaze etiri sekundarne grobnice iz srebrenikog
masakra, i vjeruje se da se u etiri odvojene grobnice ispod i oko smea nalazi oko 320 tijela.
Kamioni opinskog komunalnog preduzea dnevno odloe izmeu 30 i 35 tovara smea koje
polako tinja, potencijalno izazivajui nepopravljivu tetu tijelima koja se nalaze ispod njega, i time unitavajui dokaze koji se
trebaju koristiti u buduim suenjima za ratne zloine u vezi sa srebrenikim masakrom..."
Tela albanskih civila ubijenih tokom sukoba na Kosovu, ukoliko nisu spaljena, razvoena su po Srbiji u hladnjaama. Jedna od njih
gurnuta je u vetako jezero Peruac, koje je i samo pretvoreno u svojevrsnu deponiju - sredinom 2005. procenjeno je da se na oko
20 kilometara jezera u granicama Srbije, nalazi 60.000 kubnih metara raznog vrstog otpada.
Jama na policijskom poligonu u Petrovom Selu, nad kojom su streljana braa Bitii - iji su leevi kasnije otkriveni u masovnoj
grobnici - iskopana je pod izgovorom da e sluiti za odlaganje smea. U svojoj ispovesti, voza
kamiona kojim su prevoeni leevi albanskih civila sa Kosova u Bor, kao mogue krajnje
odredite leeva navodi topionicu i deponije jalovine.
STRAH OD IENJA
Brutalnost zloina efektno je upotpunjena planom integracije mesta zloina u ivotnu sredinu na
Balkanu, iji uobiajeni prizor ne nalikuje prigodnim razglednicama ve otkriva ivot zajednice u
kojoj jo nije savladana lekcija da odravanje line higijene prevazilazi granice fizikog tela. To je drutvo u ijim se
reprezentativnim gradovima deca, bez obzira na rasni, etniki ili socijalni status svojih porodica, igraju meu pikavcima, plastinim
kesama i sivim naslagama smoga, dok po unutranjosti prirune deponije niu u stabilnoj proporciji sa nestajanjem uma, pijae
vode i obradivih polja.
Nezahvaena verskom i politikom reformacijom, koja e za dominantnu predstavu politikog organizovanja zajednice uvesti
ugovor razumnih (starozavetni Bog sa Avramom, Hrist sa apostolima - konano, drava sa graanima), Srbija se i danas oslanja na
pagansko naslee hilozoistikih predstava, iz kog izvire analogija ljudskog tela sa politikim subjektom - dravom, nacijom - a koja
podrazumeva meusobnu organsku povezanost lanova zajednice. Poslovina nevanost pojedinanih tela u zajednici koja sebe
opaa kao organsko bie, u Srbiji se razvila u koncept uzajamne neodgovornosti.
Mada je neizvestan ishod besmislene diskusije o bitnim karakteristikama srpstva, bar jedna od njih ini se nespornom - zamiljeno
telo srpske zajednice danas je oznaeno smeem koje ga okruuje. Zazor od ienja i uklanjanja otpadaka, odgovara diskursu u
kom su zloini uvek tui, makar ih poinio i lan zajednice, u kom zajednica ne samo da nije kriva ve nije ni odgovorna za
ponaanje pojedinaca.
KUDA S "POKVARENIM" TELIMA
Naravno, lanovi zajednice nevani su samo ukoliko su upotrebljivi. Tua ili iz nekog razloga nefunkcionalna tela, jasno je,
naruavaju zdravlje celine, i ona postaju "virusi, bolesti, patogeni elementi, paraziti". Ni devedesetih ni danas, svakako, javni govor
ove vrste nema saznajnu vrednost ve snagu performativa. On ne moe da bude istinit ili laan, iako moe da implicira istinitost ili
lanost drugih iskaza, to je i presudan oslonac politikih performera. Uzgred, omiljeno sredstvo podrivanja znaenja u javnom
govoru je i "zbunjenost prevodioca" - posrbljavanje tehnikih termina, kakvo je recimo uvoenje pojma "svetovna" umesto
"sekularna drava" u novi Ustav, ili razgaljeno poigravanje terminima "hvatanje" i "hapenje".
Ipak, srpski diskurs frustracije nije razvijen do kraja, i mada oznaena u jeziku, mnoga naruiteljska tela nikada nisu formalno
oznaena prepoznatljivim vizuelnim kodovima koji omoguavaju identifikaciju socijalne prljavtine, ekskramenta. Organizovani,
sistematski progon pripadnika druge rase, vere ili nacije - poput eksplozivne, nezadrive reakcije bolesnog organizma, dijareje -
ogranien je na grupe ija ih svojstvena kultura odevanja i ponaanja dovoljno razlikuje. Sve rigidniji kriterijumi pripadanja
srpskom biu dozvoljavaju i povremena odstupanja, odabrana po naroitoj ekskluzivnosti, kao to je to sluaj sa "srpskim zetom" iz
Afrike, koji e zahvaljujui tenom psovanju na srpskom u javnosti biti predstavljen kao "na ovek".
Mada su organizovani ratni pohodi danas stvar mranog i zaboravljenog prolog veka, rtve nasuminog etniki motivisanog nasilja
ili osobe uskraene za ravnopravno uee u drutvu usled svog telesnog hendikepa, najee se ne bi sloile da je odsustvo drave u
sistematskom spreavanju diskriminacije i zloina mrnje (od verbalnog do fizikog), sasvim spontano.
No, gde i danas zavravaju neista ili "pokvarena" tela - u doslovnom, mehanikom smislu ili na nivou bioloke ili simbolike
oznake razlike, kao i ona koja su sama sebe ekskomunicirala iz celovitog organizma nacije ili rase, pokvarenim ponaanjem ili
miljenjem? Na smetlitu.
Broj "nehigijenskih naselja", eufemizmom prikrivene tragedije romske populacije u Srbiji, svedoi da su rasna geta u Srbiji preteno
organizovana oko deponija. Skrivena pod smeem, lee tela ubijenih neprijatelja srpstva. "Pokvarena" tela ili njihovi pokvareni
vlasnici upueni su na smetlite jezika.
Deo kontingenta tuih tela svojevremeno je dopremljen i do srbijanske prestonice, da u srednjovekovnom postupku svedoi o tome
ta pobednik radi sa neprijateljima. Umesto javne poruke protivniku, ovaj morbidni gest zapravo se ukazuje kao tajni podsetnik
sopstvenoj "vojsci", ije je rasulo i izdaja moda ve na vidiku. Jo jedno odstupanje od srednjovekovnih obiaja: leevi neprijatelja
pod gradskim zidinama govore o borbi - ravnopravnoj razmeni surovosti, bar do onog odluujueg, poslednjeg trenutka borbe prsa u
prsa - a njihovo oruje vraa se u upotrebu kao ratni plen. Leevi pokopani u sekundarne grobnice u Batajnici bili su naoruani
"grickalicama za nokte, duvanskim kesama, klikerima" i drugim linim predmetima, potpuno neupotrebljivim "pobednikoj" strani,
pa su zatrpani u jame zajedno sa telima.
Samo postojanje masovnih grobnica predstavlja krenje meunarodnog prava i obiaja ratovanja, budui da je dostojanstven odnos
prema mrtvima obezbeen odredbama Prve, Tree i etvrte enevske konvencije. Ali ono to bi srpsko drutvo restriktivnog
humanizma zaista trebalo da zabrine pre nego konvencije savremene civilizacije, jeste sve sueniji prostor akcije domaih
protivnika tela. Truizam je da na koncu nikakvo telo nee valjati ako nije deo onog zamiljenog srpskog bia, koje veto izmie bilo
kakvom razumnom zahvatu mada je i dalje vraki ubedljiv argument zastraivanja.
RATNIKE JEZIKE PRAKSE

Tela zatrpana smeem i sama su smee, ali to nisu postala inom dovitljivog prikrivanja tragova zloina, ve jo u vreme dok je u
njima bilo neponovljivog ivota, iju pojedinanu vrednost zloinac smera da poniti. Namera je artikulisana jezikom lienim
uobiajenog znaenja, birokratskom terminologijom organizovanog zloina, u kom ljudska bia postaju "paketi" a ubistva
"reavanje problema". U romanu Zima u osvit, danskog pisca Jensa Martina Eriksena, epski subjekt zloina otkrie da su stroga
pravila leksike i semantike deo ratnike obuke, i da po njenom okonanju nita vie nee biti mogue rei drugaije. Odmaknut od
stvarnosti koju smera da opie, jezik e takoe postati sredstvo zloina. Njime se vie nee moi razigravati duh, niti se obraati bilo
kome izvan serkla poznavaoca kda, jer se Drugi ne moe ni voleti ni razumeti. Drugi je paket. Smee.
Takav jezik trijumfuje i danas. Zloinci su i dalje nepoznati, skriveni u bezoblinoj naraciji posleratnog nacionalnog mita, pojmova
neodreenih ili ve razorenih znaenja. Biti subjekt, znai iskusiti svet kao smislenu celinu, a jezik u tome igra presudnu ulogu.
Meutim, vrsta jezika koji se koristi, anr diskursa, neposredno utie na istinu koju smo u stanju da proizvedemo. Nije li onda
vreme da pomislimo kako znatan deo naeg znanja izvire iz etikog delovanja, i da je nepristrasno opaanje fantazam, tavie
opasan u savremenoj Srbiji? Ili reima Branke Arsi, "Bilo bi dobro kad bismo mogli saznavati i zadobijati istinu, a da pri tome
budemo daleko od onoga to saznajemo, da ga ne podnosimo i ne trpimo, da ga ne iskuavamo, radosno ili ne, svojim vlastitim
telom. Tada bismo mogli saznavati nedodirnuti onim to saznajemo, tada bismo bili strano osigurani protiv svih susreta sa onim to
saznajemo". Ah, kako bi bilo dobro, ali nije mogue. Jedan susret, straniji od svega to moemo zamisliti, jo uvek nas oekuje.
Ernest Gellner, "Nations and Nationalism". (Inae, u frojdovskom reniku "jezik metafora" opisuje nain na koji funkcionie
nesvesno, gde su lapsusi, nesvesni gestovi i snovi struktuirani kao vrsta metafore /bertragung/ ije je pravo znaenje, zahvaljujui
"prenosu", izmaklo cenzuri svesnog. Svesna upotreba termina apokalipsa, kao literarne metafore kojom se eli opisati sukob dve
etnike grupe, sasvim je nezanimljiva za ovu priliku. Analogija s Frojdovom analizom u naknadnoj rekonstrukciji stare anegdote,
naravno, ne implicira da se psihopatologija grupe moe izjednaiti s analizom individualnog nesvesnog.)
Opisujui spremnost nacije na sauestvovanje u genocidu, ameriki filozof Bruce Wilshire koristi upravo dijareju kao metaforu
reakcije svedenu na instinkt bolesnog tela.
Branka Arsi, "ta sve telo moe da radi?", 1995.
CEMENT
Pie: Ljiljana uri
KARDIOLOKA VEZA
Goran Milainovi: Maske Sofije de Montenj, Stubovi kulture, 2007.
Dobar lekar obino nije pisac, niti mu pada na pamet da to bude. Dobar pisac je samo sluajno lekar. Biti dobar lekar i istovremeno
dobar pisac je izuzetak. U srpskoj knjievnosti postoji samo jedan takav: Laza Lazarevi. Paljiva anamneza lekara i pisca Gorana
Milainovia ukazuje na nekakvo medicinsko znanje iz oblasti kardiologije i veoma uoljivo odsustvo svakog spisateljskog dara.
Budui da se kardiolozi visoko kotiraju na listi potranje lekara, doktor Milainovi se vrtoglavom brzinom uspeo stepenicama tzv.
knjievnog uspeha: piscima, izdavaima, kritiarima i novinarima kad tad e zatrebati kardioloka veza, pa nije zgoreg imati jednog
takvog lekara u svojim redovima. Tako se Goran Milainovi, zajedno sa svojim knjievnim proizvodima, naao meu izabranim
srpskim piscima (preskoio je SKD i odmah postao lan PEN-a, uao u ui izbor za NIN-ovu nagradu, itd.), a da gotovo niko nije
stvarno proitao ono to je on napisao u svom slobodnom vremenu. Ako kao lekar prua dobre usluge svojim pacijentima, i ako je
jako zgodno imati ga u svojim redovima, to ne znai da od njegovih knjievnih usluga ne treba zatititi itaoce. Naprotiv! I u
knjievnosti je, ovako ili onako, najee re o srcu.
Maske Sofije de Montenj, poslednje delce nareenog lekara-pisca, kao i prethodno Apsint, predstavlja primer nadobudne, naduvane
skribomanije. Knjiga poseduje nepotrebno zapetljanu konstrukciju i potpuno nepodnoljivu fabulu. Pripoveda se iz lagodne pozicije
sveznajueg pripovedaa. Re je o nekakvoj erci nekog bogatog Srbina Avakumovia i, dabome, neke Francuskinje ije se poreklo
vezuje za - ni manje ni vie! - porodicu Miela de Montenja (plemstvo oarava pisca!), a koja e u ime slobodne ljubavi postati
profesionalna kurva. Svi junaci ove pripovesti utvare su koje se kreu kroz isto tako utvarne gradove Austro-Ugarske, a njihovi
postupci ne poseduju ni minimalno psiholoko opravdanje. Prvi deo romana je tugaljiva, meka ili bljak pornografija, a drugi
brzopleto razmotavanje klupka nategnute prie i davanje neuverljivih objanjenja o mistinoj povezanosti svih junaka romana. Re
je, naprosto, o porniu sa dodatim kriminalistikim zapletom i vetaki nakaenim traginim zavretkom. Osnovna ideja romana
trebalo bi da bude zalaganje za enine seksualne slobode, ali to je samo varka, skrivena enomrzaka pozicija, jer sasvim je jasno da
su kod Gorana Milainovia sve ene kurve od Eve do danas: "Trebalo ih je (ene!) samo stii okrenuti i saviti u kukovima. Potom
slobodno uzeti. U dva poteza. Kako rade primati." Veu bljuvotinu nisam skoro proitala! Dakle, sve ene treba da budu Sofije de
Montenj, da nemaju lica ve maske, da promoviu "odluno odbijanje ljubavi" i postanu "ista razgoliena strast". Svim slobodnim
enama mesto je u bordelu! Lano poigravanje sa feminizmom, onim s poetka dvadesetog veka kao i dananjim, toliko je providno
da ne zasluuje komentar. Neveti opisi lezbijske ljubavi vrhunac su ovog svojevrsnog mukog licemerja, jer posle svega ostaju
samo mukarci: "Eh, mukarci, kao hrastovi. I kada stare, ostaju u dobrom komadu." ene su, onda, samo drva za potpalu?
kolski nauen da dobro uoen detalj poseduje izvanrednu stilsku mo, Milainovi e ovu injenicu doslovno shvatiti i pretrpati
roman nazivima ulica, ustanova, kafana, napitaka, hrane i ostalih socijalnih i inih potreptina aktuelnih u doba Habzburke
monarhije. Meutim, itava ova zastarela reklamna i toponimska rekvizitarnica nedovoljna je da bi pisac doarao atmosferu mesta i
vremena o kojima pie. Ova prenatrpanost ne pomae itaocu da doivi dotino vreme niti mesta dogaanja, ve pre izaziva
podsmeh i dosadu jer podvlai pievu bazinu neukost i pretencioznost i u nameri i u ostvarenju: zaista, ko mari za to to se na
nemakom policija zove Kriminalpolizei, a Beka banka Wiener Bankveren? Mnotvo ovakvih, uglavnom nevanih podataka,
ispisanih na nemakom, koji treba da doprinesu uverljivosti pripovesti, samo su dodatno zaguili ovu ionako otunu i zaguljivu
prozu.
Slina nevolja nastaje u domenu leksike, i to s upotrebom prideva. U elji (opet pretencioznoj!) da ostvari sliku secesije koja je ki
poetkom dvadesetog veka uvela u umetnost, pisac uvodi u svoju prozu "braonkaste" (omiljen pridevi!), "ukaste", "rozikaste",
"beliaste" itd. tonove. Ova slikarska metoda morala bi vizuelno da doara otmenu atmosferu eksterijera i enterijera Habzburkih
gradova kojima se pisac neizmerno divi i klanja. No, Goranu Milainoviu to ne polazi za rukom i otkriva bazinu
iskompleksiranost jednog provincijalca u odnosu na veliajnu Evropu. "Ba-rok!" rei e oduevljeno jedna o njegovih junakinja,
zagledana u hotelsko zdanje "carskog Zemuna", oglaavajui tako "pobedu nad Beogradom i njegovim stanovnicima". I drugi
pokuaji nabeenog pisca Milainovia da bude stilski ekstravagantan zavravaju totalnim fijaskom. Namesto da bude
ekstravagantan, on je samo banalan: "Ispusti iz sebe deo tuge"; "Svilene pletenice tvojih ruku uzdisae na mojoj goloj koi"; "Ima li
leka za ranu na srcu?". A poesto je i smean: "Njegovo lice kao da je u tom trenutku tresnula besna kobila." Ili, jo smenije:
"Toliko gusta (magla) da od nje nisi u stanju da vidi ruenje sopstvenog dostojanstva." to bi piev alter ego rekao "kakav smean
apsurd".
Ko nije naviknut na lou literaturu mora da bude oprezan: moe da mu pozli. Od Apsinta do Maski Sofije de Montenj Goran
Milainovi je - kako to pokazuju njegovi portreti iz knjiga - promenio samo razdeljak na glavi. Konana dijagnoza: knjievna
nedarovitost, sklonost ka samoreklamerstvu, pretencioznost i precioznost dostojne Sterijine Feme. I neka mi objasni neko od onih
koji su uspeli da proitaju ovo bljutavo tivo, kako to "koka Aril de Montenj" alias Sofija de Montenj, moe da "kukurie", makar i
figurativno? A ako i moe, nije li to, kao i cela knjiga, odve glupavo?
TRAFTA
Napisao: Desimir Toi
SVET U PROMENAMA
EKSKLUZIVNO
Autor je ovaj tekst napisao na molbu redakcije nezavisnog leskovakog mesenika Prava oveka, decembra 1999. Tematski broj
ovog lista pod radnim naslovom "Srbija i novi milenijum" nije objavljen zbog upada Slube dravne bezbednosti i finansijske
policije u prostorije izdavaa Odbora za ljudska prava - Leskovac i beogradske tamparije "KG", koja je trebalo da tampa taj broj.
Tekst je sauvan u arhivi Odbora.
U oekivanju zalaska drugog milenijuma posle Hrista pojavljuju se mnogobrojni glasovi koji nam ukazuju na izvesne injenice u
oblasti radikalnih promena u naem svetu. Prikazi izgledaju skoro revolucionarni i odaju sliku sveta koji se tek u treem milenijumu
nalazi pred novim i tekim iskuenjima, ne vie za jednu ili nekoliko drava, ve za celu planetu. Odmah se mora postaviti pitanje
da li mi u stvarnosti, pod pritiskom tehnologije u medijima, vidimo danas vie, ili vidimo li danas vie u svakom kutu planete, nego
ranije? Da su i ranije bile velike promene, kao to su, recimo, bile Amerika i Francuska revolucija krajem XVIII veka?
S druge strane, stoji i jedna druga injenica koja se odnosi na nas Srbe, ne samo u Srbiji, takorei u svim oblastima u kojima Srbi
ive i rade. Naime, dok se celi svet menja, mi ostajemo okamenjeni ili idemo unatrag, postajemo retrogradni, ne uviamo da su neke
ustanove i neke ideje prevaziene. injenica da ne vidimo, ili da ne vidimo dovoljno i kako treba, da ne ujemo i da ne ujemo
dovoljno i kako treba - jedan je od glavnih uzroka naih nesrea. Nikako nije jasno danas irokom spektru naeg javnog mnjenja da
mi moemo braniti i unaprediti nae nacionalne interese samo ako "saraujemo sa istorijom", saraujemo sa naim okruenjem.
Saraivati ne znai predati se.
Protiv srpskog ustanka 1804. bili su ne samo Turci nego i Francuzi i Britanci, a Rusi i Austrija su se drali, sasvim prirodno, sasvim
dvolino. Ali, ondanji Srbi, i vojno i javno mnjenje, ako se o njima moe govoriti, nisu preko RTS vodili rat ni protiv Rusa ni protiv
Francuza, nego su stalno slali delegacije, ubeivali i molili. Nisu grdili i psovali, pljuvali i klevetali. I pobedili su. Srpski ustanak iz
1804. samo je tako postao najznaajniji dogaaj na Balkanu u toku XIX veka.
Naa uloga je bila "basnoslovna" pre 1990. godine, za vreme takozvanog Hladnog rata. Bilo je para, asti i masti, ugled zemlje bio
je na najviem nivou, standard takoe. Divno smo se bili udenuli posle 1948. Ali kako? Saraivali smo s velikim i malim silama,
nismo se svrstavali ni na levu ni na desnu stranu. Meutim, kada je pao Berlinski zid i nestao Sovjetski Savez, a takozvane
nesvrstane zemlje izgubile na znaaju, na poloaj se u potpunosti izmenio. I ta je trebalo initi? Trebalo je najpre da razmilja,
rasuuje, trai nove putove, i to ne samo vlast, nego i javno mnjenje.
Izbor za nas nije bio veliki. Sa nestankom SSSR i "realnog socijalizma", i na "samoupravljaki socijalizam" morao je da ode, ako
ne na ubrite istorije, onda bar u muzej. Valjalo je postepeno, demokratskom evolucijom, izlaziti iz krize, traiti novi put, nove
saveznike koji su nam najblii geopolitiki, ekonomski i kulturno. To nisu ni Libija ni Irak, ak ni Kina. Nije se mogla zaobii
zapadna Evropa u kojoj se udruilo 15 zemalja koje su postale zemlje bez granica: slobodna kretanja roba, ljudi i usluga. Rodio se
gigant od 370 miliona ljudi, jedan od tri trgovaka inioca na planeti (posle SAD i Japana). Rusija, koja je velika zemlja, s
mnogobrojnom elitom, sa velikim privrednim resursima, i sa opravdanim ambicijama u istonom delu Evrope, sarauje sa Evropom
skoro od prvih dana. Oko 40%njene privrede, i uvoza i izvoza, vezano je za evropsko trite. Da nije bilo lude, odnosno interesne
amerike politike u NATO, Rusi bi ve bili u nekakvom savezu i vojniki, odnosno odbrambeno, sa Evropom.
Meutim, moda su glavne promene bile potrebne na naem unutranjem planu. Na stanovnik treba da pone da se sam menja, da
postane graanin, a ne da ostane podanik kakav je morao biti skoro pola veka pod komunizmom. Mi smo se nauili na svevladajuu
dravu, na "jedinstvo vlasti", na proslave Kadinjae i Sutjeske, na "izgradnju". Ne samo da predstavnici vlasti ne izgovaraju esto
re demokratija i Evropa, ni eparsi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ne prevaljuju preko usta te rei, slogane, pojmove. Sve su susedne
zemlje promenile vlasti u toku poslednjih deset godina, i Grka, i Bugarska, i Rumunija, i Maarska. Samo mi i Hrvati u svojim
republikama uimo i gledamo, kao izgubljeni, ve ostarela lica naih generala ili, nekada mladih, partijskih aparatika koji nam ne
silaze s grbae ni u optinama, ni u republikama, ni u Saveznoj republici.
Umesto da progledamo, mi kukamo kako se "postupalo sa nama kao sa zamoriima". Mislimo na velike sile koje nisu nikada imale
mnogo milosti za male narode i male drave. Ali, moe se postaviti i sledee pitanje: kako smo mi postupali sa naim susedima, u
Vukovaru, u Sarajevu, u Pritini? Da li smo bili "milostivi" ili smo ih posmatrali kao "topovsko meso"? I kada smo poinjali svoj
nacionalni i dravni ivot, bili smo uvek izloeni i problemima i nesreama, ali smo se dovijali u saradnji i borbi za svoje interese.
Jo u XIII veku nesreni kralj Dragutin, koga ne moemo pohvaliti postignutim uspesima, odravao je diplomatsko-politike veze i
sa Vizantijom i sa Vatikanom, i s maarskim dvorom i sa hrvatskim velikaima u Bosni. Gde smo mi danas, posle sedam vekova?
Savremena Evropa nije nastala samo kao najoriginalniji oblik udruivanja naroda i drava koji su vodili meusobno krvave ratove
vekovima. Ona je dola kao neposredna posledica tekih gubitaka u Drugom svetskom ratu, ali pravi uzrok nalazio se u uvianju da
savremeni razvoj industrijalizacije, tehnologije uopte, i posebno ekologije, sve to ini da su pametni narodi uvideli da smo svi mi
meuzavisni, da suverenost nije vie ono to je bila u XIX i XX veku, da samo udruivanjem naroda i drava, udruivanjem kapitala
i ideja, moemo napred, da budemo slobodniji i imuniji, i u isti mah da se sauvamo optih kataklizmi.
ARMATURA
Pie: Bojan Toni
POZIVAR JE SRCE SRBIJE

ili mrtvaki mutuluk
Znali su gdje e me nai. Kurvini sinovi

Doni tuli
Evo nam ponovo profesionalnih rezervista na ulicama sa zahtevom da im se isplati jednokratna
pomo do datuma izbora, to bi valjda znailo da e to umeti da cene na biralitima. Dezerteri
kojima je na ovom mestu posveena duna panja nisu protestovali, recimo zbog toga to su
godinama bili nedostojni nasledstva, a dnevnice, preciznije nonice, za zalaganje, strah i odvojeni
ivot nisu zatraili ni pozivari, ta nezaobilazna karika balkanskih ratova devedesetih godina
prolog veka.
U to doba, kada nam je, osievski reeno, strepnja bila dublja od nade, pozivar-amater se udobno smestio u nae ivote i taj se soj
ljudi definitivno profilisao kao personifikacija nove realnosti, glasnik smrti koju je srbijanska ratna mainerija promovisala u
patriotizam.
Bio je on i ranije tu, pored nas, nekakav tihi sused, inovnik, mainbravar, nastavnik, obino ali ne i nuno osloboen vojske, reju
ovek od poverenja, sa dobrim vezama kojima se da isposlovati takav status. Obian ovek koji je
tek ponekad viknuo na enu ili decu; uvek se ljubazno javljao, niim se nije isticao. Znalo se,
meutim, da njega ne treba ljutiti, jer ko zna emu e valjati. Bolje je pozvati ga na kafu i
sasluati njegove nebuloze o tome da, eto, stvaramo etiri drave i da je situacija izuzetno
sloena, jer su ih jue zvali na razgovor i rekli im da budu spremni. Sve se to deava dok diljem
Srbije struji drhtaj "otkucali pozive", a sa ekrana Vuelieve televizije pljute zadivljujui
procenti odziva i podseanje na zakonske posledice za neodazivanje.
Pozivara, dakle, po liniji subordinacije, poziva nadpozivar i on se prihvata posla s punom ozbiljnou i odgovornou, ali i latentnim
strahom od loeg uinka i kerova; nije ga stid da, viestruko motivisan, usred noi budi poten svet i trenira strogou. Motivi su
jednostavni, a prvi je "bolje on nego ja". Tu je i nesputani poriv za demonstracijom male vlasti koja je, knjige kau, vazda bila
najopasnija. Te sree: "Nemoj kominice, kako nije tu, jue sam ga video na basketu"; "Bolje potpiite, nego da dolazi vojna
policija"; ali i mogunost da se nekom u vidu slubene beleke ("Nije na toj adresi") prui ansa, to ima svoju cenu. Ocenu
"naroito se istie" zavredeli su mnogi. U arhivi jedne organizacije za zatitu ljudskih prava naao se i sluaj A. , studenta
Fakulteta likovnih umetnosti, kome je presueno sedam i po godina zatvora, a jedini dokaz protiv njega bila je konstatacija pozivara
na poleini poziva "Ne otvara vrata, ali se iz stana uju glasovi". Epilog je bilo dvogodinje skrivanje po podrumima do amnestije.
Mnogi nisu bili te sree, u Srbiji je 1999. bilo dvostruko vie optuenih za izbegavanje vojne obaveze nego mesta u zatvorima.
Tako tihi sused postaje realizator volje suverena, ali i lokalni autoritarni gospodar ivota i smrti
koji ima mogunost da ispolji vlastitu frustriranost, mrnju, netrpeljivost prema kosijanerima,
pankerima, uglednim ljudima razliitih provenijencija, biciklistima ("Dae Bog da se ne vrate")
koje zapravo nije mogao da smisli, jer su lepi, pametniji, uspeniji, normalniji. injenica da su
neki netipini pripadnici ovog soja s predumiljajem imali slab uinak i na svoj nain, rekao bi
Peki, jeli smrt ("Gubi se, noas ne idem sam"), tek potvruje da je sraman postotak graana
Srbije koji su palili svee, razvlaili crni flor, zvonili i molili se protiv rata, istinski patili zbog
Vukovara, Sarajeva, Srebrenice i drugih toponima najstranijeg stradanja u Evropi posle Drugog svetskog rata.
Onima koji nisu pristajali na ubijanje preostali su snalaljivost i enski svet: "Re je o tanunom sloju ena koje su se u isto tako
tanunom srednjem sloju uspele formirati kao emancipovane i nezaslepljene individue, i koje su svoje potomstvo vaspitale tako da
se u novonastaloj situaciji ponaa po jasno utvrenom obrascu. Govorimo o majkama, tetkama, ujnama i tatama dezertera i
pacifista, o generaciji koja je neslobodu izbora svoje mladosti umela da investirau slobodni izbor naredne" (Ratni Kandid, Svetlana
Slapak, Radio B92, Beograd 1997). Posle pozivara dolazi pristajanje ili pobuna, na kakvu su se odluili mnogi koji su ve obukli
uniformu. Ali i dilema kakvu je tragino okonao Miroslav Milenkovi (1951) koji se 20. septembra 1991. ubio na stonoj pijaci u
idu, izmeu dva stroja rezervista, onih koji su bili reeni da krenu put Vukovara i onih koji su ostavili oruje. "Tamo gde moe da
se bira samo izmeu optube za kukaviku izdaju i pohvale za junako ubijanje, nema mesta za oveka. To je smisao Miroslavljeve
rtve", zapisao je pred Predsednitvom Srbije, pod sveama upaljenim za sve rtve rata Ivan olovi (Grobnica za Miroslava
Milenkovia, knjiga epitafa, grupa nevladinih organizacija, Beograd, 2002). Izmeu Milenkovia i smrti osmiljene negde daleko
iznad njih bio je pozivar. Iako samo spona, bio je i ostao vaan, jer ga se niko nije odrekao i nee. Pozivari nisu drutvena grupa,
neskloni su samoorganizovanju, ne trae dnevnice iako su delili pozive i u vreme vazdunih uzbuna. Smatraju valjda da su namireni
veitim statusom vanog oveka. Po logici Srbije danas, trebalo bi ipak da se i oni okoriste, za svojevrsni mrtvaki mutuluk, jer da
nije bilo njih, ne bi bilo ni dnevnica, te bi valjalo da se nekako ugrade, kao kad dobitnik na "bingu" asti prodavaicu kod koje je
kupio tiket.
Moda im nije pravo to vie nemaju onoliku vlast, jer ovaj prigovor savesti sreu kvari, ali oni su i dalje srbijanska konstanta, srce
Srbije, takoreku. Niko ne moe da tvrdi, naprotiv, da e njihova misija biti zauvek okonana. Ako i ne bude poziva za front, imamo
novu varijantu: paljenje baraka na carini. Uvek je tu neugasla potreba za oivljavanje sprege sa srodnim duama, a to su nastojnici,
predsednici kunih saveta, penzionisani referenti za ONO i DSZ koji valjda i danas due neupotrebljive gas-maske, njihovi ispisnici
iz haustora koji uvek imaju sravnjen ulaz i izlaz i, iako nagluvi, pedantno belee svaki orgazam u zgradi. Ili ga knjie kao takav,
pogotovu ako je re o nekakvoj vanbranoj vezi. Pa ako ih se sete za Dan bezbednosti...
BULEVAR ZVEZDA
Pie: Redakcija Betona
KOVAEVI, SINIA
KOVAEVI, Sinia (uljam, Srem, 1954). Dramski pisac, revizionista, budni Srbin i nacionalni pregalac. Redovni je profesor
Univerziteta BK na predmetu Dramaturgija i dekan na Akademiji umetnosti BK. Potpredsednik je Narodne stranke "Pravda".
Njegov razvojni put obeleen je radom na nacionalnom mitu kao glavnom pogonskom gorivu srpskog teatra u proteklim
decenijama. Tokom osamdesetih godina je otpoeo svoju karijeru kao pisac drama koje su pokuavale da rekonstruiu nacionalni
identitet preko istorijskih i mitskih figura (Novo je doba, 1981; eneral Milan Nedi, 1983; Kraljevi Marko 1985; Ravi, 1987;
Sveti Sava, 1988) kao i TV drama antikomunistikog talasa (Sveana obaveza, 1986; Portret Ilije Pevca, 1988). Kovaevi je pisac
velike ideoloke apmlitude, koja se kretala u rasponu od enerala do Svetog Save. Prekid predstave Sveti Sava u JDP-u, maja 1990.
(vidi: Bulevar zvezda, Beton br. 39) obeleio je prelomni trenutak izmeu komunistike i nacionalistike cenzure. Dramski pisac
Duan Kovaevi je ovaj akt uporedio sa prekidom predstave Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihailovia, ali u biti se radilo o
razliitom predznaku. Budui nacionalno angaovan, Sinia Kovaevi je ovaj sluaj doiveo prilino teko. Naprosto, njegova
drama Sveti Sava nije bila proitana (demonstranti je zapravo nikada nisu ni videli ni proitali!) u kljuu koji je on ponudio:
remitifikacija lika Svetog Save. Kovaevi se nadao u tom trenutku da e ova drama u budunosti doiveti nove izvedbe i
interpretacije. Do toga, meutim, nije dolo. Na sceni Zvezdara-teatra, glavnog punkta za reviziju prolosti, njegov eneral Milan
Nedi je doiveo sudbinu apsolutnog bestselera. Izveden je preko 250 puta, ukazujui dramskom piscu kojim putem bi trebalo ii, u
umetnikom i politikom smislu. Za ovu dramu (kao i za drame Novo je doba i Janez), Kovaevi je nagraen Sterijinom nagradom.
Sinia Kovaevi se nikada nije libio politikog angamana, ak je smatrao da je to obaveza umetnika. U svojim knjievnim
tekstovima kao i intervjuima, insistirao je na trajnim vrednostima kategorija kao to su: patriotizam i srpstvo. Tokom devedesetih je
govorio da mata o vremenu bez istorijskih voa, uporno nastavljajui sa svojim velikim nacionalnim reinterpretacijama. Danas je
oigledno da je Kovaeviev dramski opus umnogome oblikovao generacije politiara, osobito onih iz redova DSS-a, gde je
uspostavljen pravi kult Milana Nedia. Nedavno je Kovaevi na predlog ove partije postavljen za novog predsednika UO JDP. Ovaj
predlog je podrala Skuptine grada Beograda, to je gradski sekretar za kulturu Darjan Mihajlovi celomudreno obrazloio: "Vano
je da su novi lanovi ljudi iz pozorita, zato to teatar ine glumci, reditelji, umetnici." Tako se Sinia Kovaevi posle osamnaest
godina vratio u JDP, ali ne kao umetnik ija je predstava bila prekinuta, ve kao eksponent jedne politike koja bi se sa prekidom te
predstave apsolutno sloila. Pisac Sinia Kovaevi se okuao i kao filmski reditelj u Sinovcima, adaptirajui zapravo svoju Veliku
dramu. U vreme februarskog dogaanja naroda na beogradskim ulicama, RTS je umesto vesti prikazivao upravo ovaj film. Pre
zaposedanja JDP-a, Kovaevi je poslednji put vien u Knez Mihailovoj kako sa svojim istorijskim voom deli znake sa natpisom
"Kosovo je Srbija".
VREME SMRTI I RAZONODE

Pie: Recycle Bin Laden
JA OPET BIU VLAST
(Himna narodnjake koalicije)
U ime svih nas sa koncerta Cece

Na kosovski zavet ja dodo sam stih
Ne pominjem Slobu ni eelja Voju
Jer oni su i posle njih
A ustav pred nama jo gluposti skriva

I svetli u tmini ko kosovski mit
A Jevropa nam nije alternativa
Jer idemo ka Rusiji
(Ja opet biu vlast)
Sumnjaju neki da muljamo kroz Juni tok

Sve dobija Moskva, a Beograd jok
Al Kosovo moda sauvae nam
I kaem vam ta dobro znam
Ja opet biu vlast
U nama je sudbina buduih dana

I mnogi se s pravom i plae za nju
Kroz vene nam protie krv Nikolaja
Niko ne zna zato smo tu
(Ja opet biu vlast)
BETON
verzija za tisak
________________________________
Teme (10/13)
KVADRATURA GLAVUNA
KATEDRA NA EKS O NOVINARSTVU I BALUNU DA MOETE LAKE PRESELIT U LIPANJSKU
EURONOGOMETNU AUSTRIJU ILI MODA JO DALJE, U VICARSKU, SASVIM DOVOLJNO S KARTOM U
JEDNOM SMJERU
Mario GARBER
21. svibnja, 2008.
Ne zna se vie tko nije politiar, pa ete se lako uvjerit da su to postali i igrai (Kalini i Rukavina izabrali pravi trenutak da se
oslobode Hajduka jer se kao i oni zgraaju nad onim to se tamo dogaa pa im nitko nee zamjerit ta e oti, a sve naravno radi
lipe svote novaca); i poduzetnici (Juroslav Buljubai Sem naputa sve pa ak i politiku a taman nas je lipo nagovorija da ga svi
pratimo kroz Listu Veloga mista jer je za brumu bacija Smoju i sad ne razumin zato na njega viu novinari, a ovik je taman prizna
da je sve falija pa je zato i uteka); i novinari koji se bune tek sad radi Dugopolja
verzija za tisak
Nakon nekoliko mojih bezobrazno bahatih reenica u pretprolom broju Ferala da sam u taj list doao sad kad su mnogi pobjegli, i
to ba zato to je Feral, u odnosu na ostale novine, prava oaza smrti hrvatskih medija mnogi su mi estitali potvrujui dijagnozu
o Feralu kao posljednjoj oazi (ajmo re klasinog, iako se rodio u ozbiljnoj zajebanciji) novinarstva.
I sad, zato svi ti, koji se s Feralom slau, ne dou doprinijeti Feralu. Nego mu je u trenutku gaenja lani u ovo doba ruku pruio
jedino Sanader. Koji se uope ne slae s Feralom. A slae se, recimo, s jednim drugim novinama, koje ga stalno i podupiru. Ali ne
podupire on njih. Nego e svi morat u Dugopolje!
Iako je Sanader svojedobno pred tv-kamerama zamoljen od svojih novinara-prijatelja iz te novine da im obea (njima dvojici) da
(njih dvojica) nee u Dugopolje.
(Strpite se malo pa ete vidjeti da sve to spada u kvadraturu glavuna, da je sve to u balunu i u sportu do grla.)
Rukavina, Sem, Dugopolje
Ne zna se vie tko nije politiar, pa ete se lako uvjerit da su to postali i igrai (Kalini i Rukavina izabrali pravi trenutak da se
oslobode Hajduka jer se kao i oni zgraaju nad onim to se tamo dogaa pa im nitko nee zamjerit ta e oti, a sve naravno radi lipe
svote novaca); i poduzetnici (Juroslav Buljubai Sem naputa sve pa ak i politiku a taman nas je lipo nagovorija da ga svi
pratimo kroz Listu Veloga mista jer je za brumu bacija Smoju i sad ne razumin zato na njega viu novinari, a ovik je taman prizna
da je sve falija pa je zato i uteka); i novinari koji se bune tek sad radi Dugopolja. Di nee bit politiar kad vidi da je tako najlake
ostvarit cilj, a to je u najneuspjelijem sluaju barem penzija.
I novinari se ponaaju transparentno kao i politiari, sve javno, sve priznaju, jer kad pred javnou ispadne
pizda to je otprilike isto kao da si se u crkvi ispovidija i rijeene su sve moralne dileme, mo' krast i dalje. Ako
zna. Bogati! Pa nije da san ja poten. Nego nemam talenta za krast. Inae, di bi mi bija kraj Ne bi ni do
Dugopolja.
Ali. Pa di su se sad sitili da se ide u Dugopolje? Da se ide u Dugopolje - zna se ima dvi godine. Tono od 1.
rujna 2005. otkako je novina modernizirana i otkako ti prilagoeni i modernizirani novinari doivljavaju svoju
renesansu osvojivi mjesto koje im nikad nije pripadalo, a posebno ne u toj vrsti novinarstva, zbog ega su
valjda zanosno i podravali sve inovacije dosad, govorei da u povijesti te novine nije zabiljeen takav
napredak, te ponavljajui stalno sumnjiavcima "vei konja di ti gazda kae". Pa koji kurac ga sad ne veu lipo
tamo u Dugopolje?!
Za novine spremni!
ta se mene tie, a to sam ve ovdje i spominjao vezano za Dugopolje, ja bih radi novinarstva otia i u Vladivostok. Pa je time
zaokruen i odgovor na pitanje s poetka teksta zato sad u Feral kad svi iz njega odlaze. A osim toga nije tono ni to da svi
odlaze, nego u ovome najmasovnijem kup-natjecanju za medije svi malo-pomalo otpadaju i naravno da e do finala otpast svi osim
ona dva najbolja meu najboljima koji mogu izdrat za donit vijest jer imaju kondiciju ka maratonac Filipides.
Jedva san zna uinit skale kad san prvi put noni uteka u redakciju Slobodne Dalmacije jer smo stanovali kat iznad u kuu Ivanievi
(Stara Slobodna kod Biskupove palae) a u toj redakciji kat nie radili su mi i otac i mater. Pa san naresta i za do do nove Slobodne
mi je tribalo deset minuti pjeice. A sad e tribat toliko do Dugopolja ali autom. Ni dosad novina nije gubila identitet zato to je
mijenjala adresu. Nego radi toga ta su adresu mijenjali novinari. Da bi vezali konja di im politiar kae. E pa di e lipe konja
vezat nego u Dugopolje?
Znai, sve zavisi za kakvo se novinarstvo novinar opredijeli. Ako se opredijeli za vezat novinu di ti gazda kae, onda nema boljega
mista od Dugopolja. A ako ivi od putovanja i traganja za vijestima, onda jebe te se di e tekst mejlom stizat, u Dugopolje ili
Sanaderu u Dugobabe. Smoje je u cili ivot dva puta doa u Slobodnu, sve je sla mejlom iz Bellevuea a njegov Internet zva se
Lepa ili bilo tko na koga bi naletija po Rivi ili na Pjacu.
Buntovni lanjak
Do redakcije uvenoga El Paisa u Barceloni za vrime prve hrvatske olimpijade 1992. vozija san se skoro dvi
ure. Teko je procijenit kvalitetu novinara koji ve dugo vezuju novine gdje im politiari kau i javno potvruju
da je sve u tome O.K. a jedino to nije to je Dugopolje. Znai li to da je moderno demokratsko novinarstvo
svedeno na geslo pii kolektivno ta ti gazda kae i sauvaj svoju guzicu, jebe novinarstvo i novinara-
prijatelja, a pobuni se reda radi na dugopoljsku formu tako da svi vide kako si se pobunija i da na taj nain
itatelji ka pizde idu i dalje za tobom.
Da sam vlasnik, nagradio bih sve ove novinare kojima ne smeta nita nego Dugopolje jer su svojim javnim istupom izveli
nepogreivi salto-mortale-manevar i za sobom u Dugopolje odveli i sve itatelje, pa i neke intelektualce, te sportae. Ka ta je i
dosad zavedeno masu raje priko ideja o komunizmu, pa o hadezeizmu, pa crkvizmu, pa smojizmu, splitskom irizmu i listizmu
velizmu mistizma Koji buntovni lanjak!
Zebec ili Ivi
Ou re da nije stvar u formi (Dugopolje) nego u sadraju (Slobodna). Miljenko Smoje je 1979. proreka da emo sad ostat bez
Hajduka kad smo dobili stadion. Veliko je pitanje je li bija u pravu. Jer vika je on i na ACI-marinu. Ba na tome novome stadionu u
Poljudu odigrana je najvea utakmica u povijesti Hajduka protiv Hamburgera di su se tukla 1980. dva trenera portretirana iz pera
Miljenka Smoje: Branko Zebec i Tomislav Ivi, dva velika strunjaka, dva mitska nogometna stratega ka Napoleon i Kutuzov.
Altroke Bobetko i Kadijevi.
Nije Hajduk propa zato ta je otia na novi stadion nego zato ta novi jerkovii nisu Jerkovi, niti bi to mogli bit, pa ta in onda
drugo preostaje za sauvat svoju guzicu i dobro se prodat, nego vezat balun di im gazda kae. A gazda nema pojma o balunu. Di e
jedan pukovnik Mirko Klari, koarka Vinko Bajrovi Capo i zubar Ante Nosi govorit o balunu jednome Ivici urjaku? Ako
oni mogu njemu govorit o balunu, onda jebe ti taj balun di urjak mora sluat pukovnika, koarkaa i zubara di e vezat balun. A
slua ga jer mu ne odgovara selit iz Dugopoljuda i vezat e balun di gazda ree samo da ne ostane bez 30.000 kuna miseno. Pa ne
bi ni ja drukije, asti!
A kako sad razumit toga Klaria-Nosia-Capu koji su troglasno urjaku amenovali svaki po 10.000 kuna miseno i to jo odonda
otkako je u toj konstelaciji snaga u panjolsku odletio Sergije Krei.
A ni Krei nije sam sebe doveo! Kao to nije ni eljko Jerkov.
A ne razumin ni gazdu koji sve to gleda i jebe mu se iako je on podra Branka Grgia, podra Sergija Kreia, podra eljka
Jerkova
A pa A pa A Podra, pa podra, pa podra
I idak stenje
Malo ti je lake kad vidi da stenje i idak. Tomica, komentator Jutarnjeg lista iz svoje Maksimirske ume. Odnili su mu
Kranjara, odnili su mu Modria, ta e gledat, o emu e pisat i tko e to itat, ka da mu je laka. A nije reeno da se svi koliko nas
god ima neemo sutra na u Dugopoljixu.
Nostalgiari pravoga baluna kojega vie nema jer ne vrti lovu tako brzo kao ovaj danas munjeviti nogomet koji ti toliko brzo proleti
pred oima da si fasciniran iako ne zna zapravo ime ti nogometni oldtimeri pomalo postaju suvini i zaboravljeni ka olupine kraj
puta. Ba kad je Niko Kranjar doao u Poljud a bio sam urednik sporta u Slobodnoj pa sam to mogao pokrenuo sam rubriku
"Trofej Jerkovi".
Poslije svake utakmice trebalo je u izvjetaju proglasiti igraa koji je potezima barem podsjetio na Juricu Jerkovia. Trofej je
ukinut ve u prvom pokuaju. Dodijelio sam ga Jerkoviu na tribinama. Nitko nije podsjetio na Jerkovia i toga trofeja vie ne
moe biti.
S tim se valja pomiriti. Tako e ti bit jasnije zato Klari-Nosi-Capo znaju vie o nogometu od urjaka, Kreia itd. Zato se
idak gri od bola nabrajajui kako je Zdravko Mami dosad potjerao cijelu jednu ekipu od 11 trenera koji bjee iz Maksimira i
kad zarauju 20.000 eura mjeseno, zakljuuje sarkastino ile. ta je to prema urjaku koji bjei za samo 4000 eura mjeseno. A
Ilija Lonarevi nije htio do ni za ugovor od 300.000 eura. Za tu lovu ja bi i moj kai veza u Dugopolje.
I sad se ile nada da e Velimir Zajec vratit staro vrime i duu haklera u Maksimir ali vjerojatno ni Zajec nije vie onaj s kojim
smo do ujutro pili u Tkalievoj. Niti onaj koji je odravao duh Rudija Belina u Maksimiru i slalom Janice Kosteli to je arlija
(Mirka Brauna) i ekipu na tribinama dovodilo do ludila jer je tim probojima iz obrane kroz sredinu Zeko ba svaku muteriju u
Zagrebu ostavljao rasporenu raskreenih nogu.
Hamburger ili Tito
A od zadnjega Zajeca do danas nestali su s Liste Mamieva spiska Zlatko Kranjar, Miroslav iro Blaevi, Nikola Jurevi,
uro Bago, Nenad Graan, Zvjezdan Cvjetkovi, Josip Kue, Branko Ivankovi, Zvonimir Soldo, naroito oni koji su se
usudili osvojiti titulu ili ak i kup. Maksimir e propast kako ree iro Blaevi radi Mamieve pohlepe ali iji je Mami sin,
podsjetite se iz vremena dok je iro bio i vlasnik, i predsjednik i trener Croatije.
Nije lopta cilj kako zna re Stanko Poklepovi, nego sve ostalo. A termin i sustav "lopta je cilj" izrastao je ba iz radionice nekad
idealnog dvojca Ivi Poklepovi i utakmice Hajduk Hamburger prije skoro tri desetljea nakon ega se pamti jo samo jedna
velika utakmica koja se nikad nije ni odigrala do kraja jer je prekinuta ne zato to je lopta bila cilj nego da bi se odjednom najveem
uzorku naroda prenijelo vijest da je umro Tito. Sve se to odigralo u proljee 1980. I od tada do danas lopta nije vie cilj. Nego sve
drugo.
Nenadjebiva Aida
A koja je to razlika u odnosu na Hamburger. Ta nogometna "Aida" ostat e nenadjebiva po herojskim i tragiarskim rolama koje su
odigrali Ivan Buljan u Zebecovom Hamburgeru i Boro Primorac u Ivievom Hajduku te jo niz briljantnih uloga poput
Hrubeschove, Keeganove, orevieve, Kaltzove Ta reija se i danas smatra utemeljenjem novih pravaca u modernome balunu
u kojemu vie nema ni "zone" (kontrola prostora) ni "striktnog markiranja" (kontrole ovjek-ovjeka), nego kako bi to aforistino
rekao Stanko Poklepovi: LOPTA JE CILJ! (dakle, ne kontrolira se ni prostor, ni igraa, nego loptu koja te u biti ionako dovodi ili
do prostora u sluaju "zone" ili do igraa/ovjeka u sluaju "striktne markacije").
Nije mi obiaj ovako se struno pravit vaan iako sam odavno po novinama iskapio na eks tu nogometnu katedru prenosei jo
Luku Kaliternu, Biu Mladinia i almu Markovia. Barba Luka je uvik ponavlja da ne igra igra koji jema balun nego oni koji
ga nema (da bi utrao u neuvani prostor), pa ga je jedan njegov uenik pita dok su etali skupa po Rivi:
- Barba Luka, je li pia ovi pas ta pia ili pia oni ta ga sa strane gleda kako pia?
eki i alma
A ipak je najjai bija eki (Dragoslav ekularac) koji je reka da mu je najtee igrat protiv Grka i Maara jer Grk ne pada na
lanjak zato ta ne zna nita a Maar zato ta zna sve. Uglavnom ovo se "pravim vaan" na "eks katedra" jer nije loe podsjetit vas
ususret EP u balunu, sad e se na tu tematiku vodit beskrajne (i esto besmislene) rasprave o danas modernom lupetanju tipa 4 4
2 itd. Nekad su se rugali almi Markoviu jer je doma imao ogromne panoe sa svim sistemima od WM-a do danas, a ne
zaboravite da je alma taj koji je uoio talent i izbrusio Zlatka Kranjara.
Dakle, Poklepovievo "lopta je cilj" saimlje sve, on govori i o tome kako je igra glavni klupski proizvod pa zapravo razrauje iz
toga i ukupnu egzistenciju kluba, samofinanciranje i smisao nogometnoga teatra. Kvalitet svake momadi moe se prepoznati u
brzini kolektivne preformacije i adaptacije u odnosu na trenutno adresiranu loptu. Prola su evo ve tri desetljea da se igra takav
nogomet bjesomune trke jer se jedino tako kompletna momad moe u svakom trenu utakmice koncentrirati na loptu a ne - da bude
razasuta po terenu i time nedjelotvorna.
Zvezda kao Hajduk
Naravno da Ivi i Poklepovi pripremajui onaj veliki dvoboj s Hamburgerom nisu prvi i jedini na svijetu
izmislili novi nogomet ali su novim trendovima sigurno presudno doprinijeli jer su na jednom mjestu, u jednoj
momadi i u jednoj priredbi primijenili uoblieno sublimirano vienje svega najboljeg u ondanjem nogometu i
tome dali jedan artikulirani smisao kroz igru koja dovodi publiku, rezultat, novac i menadere za "proirenu
reprodukciju" igraa na transferu.
O kreiranju tog nogometnog komada i sustava igre koju je Hajduk tih sezona ponavljao kod Poklepovia se
ljupko raspitao i Osjeanin Ljupko Petrovi, tada trener Crvene zvezde (nekidan htio za trenera u Sesvete ali
naoruani gazda Zubak bio je protiv). Njegova Zvezda je primijenila Hajduka iz susreta s Hamburgerom i s
istim konceptom, precrtanim na papiru kao da se radi o arhitektonskom projektu, osvojila prvenstvo Europe u finalu Kupa prvaka
Europe u Bariju protiv Olympiquea iz Marseillea to ga je tada vodio glasoviti nogometni mag Bernard Tapie.
Samo naizgled ba nita za nogomet ne znai usputna injenica da smo Boo Suec i ja kao novinari koji prate nogometnu Europu
pa smo bili i u Bariju, izmeu dva novinska reporta saznali preko tv-teleteksta da je JNA krenula na Sloveniju. Zaboravili smo to
vrijeme. Centralna figura Petrovieve transplantacije Hajduka u Zvezdu bio je Robert Prosineki i da su Ivi i Poklepovi bili
pravi vizionari kao stratezi dokaz je i taj to je ta Zvezda postala prvakom Europe u Kupu prvaka.
Tuman ili Poklepovi
A jo jedna usputna injenica je da je sve to bilo nakon to se Jugoslavija mogla pod Ivicom Osimom plasirati i za prvenstvo
Europe, nakon to je dobro prola na prvenstvu Svijeta u Italiji 1990. i da su Boban i Prosineki bili nerazdvojni prijatelji, jedan iz
Dinama, drugi iz Zvezde, oba iz Maksimira, Prosineki od ire neprepoznat, pa je otiao u Beograd, ali e u istoj sobi beogradskog
Hyatta davati intervju ovom reporteru uz Osimovo odobrenje pred odlazak na SP u Italiju 90. u doba kad e Boban nasrnuti na
milicionera uoi duela Dinama i Zvezde, jer se ve moglo raspoznat da Jugoslavija nee ostat na okupu budui se ve stvarala i
selekcija Hrvatske koju e godinicu poslije na samom startu vodit ba Poklepovi, inae i trener Hajduka kod osvajanja prvog
naslova prvaka Hrvatske Toliko dogaaja dok trepne
Hajduk lipo na Gripe!
A nekidan evo preselio je i Hajduk, ne u Dugopolje nego na Gripe gdje sam prvi put poslije sto godina uspio odgledati koarkaku
utakmicu Jugoplastike a da ne mijenjam stalno programe. Mali Peri osvetija je Hajduka i satra Cibonu. Bez toga kontrapunkta
"Nita i svata kontra Zagreba i Splita" ne bi vridilo nita i zato je Smoje bija u pravu. Nemoj vezat konja tamo di ti gazda kae ak
ni onda kad vidi da je u pravu (ka u sluaju ACI-ja), jer mora bar neko reda radi bit u kontri. Inae bi sve bilo ka ta je Tuman
reka:
- Ti intelektualci uvik neto sumnjaju!
A to im je posal. Osim ako su intelek-TELci!
A ako nisu onda zdravi i veseli debili.
OSIM OPET U FERALU
Ivica Osim "vraa se u teren", i to ba u Feral Tribune za koji je ve komentirao SP prije dvije godine. Zvao
sam ga nekidan u Japan gdje ve godinama poslije perioda u Grazu radi kao trener, selektor, savjetnik. Prije
est mjeseci se razbolio, nakon izlijeva krvi u mozak jedva ostao iv, kako e sam re u zafrkanciji, ali jest
njegov oporavak potrajao i jo se mora pazit. Zadnjih dana svibnja dobit e definitivni lijeniki odgovor smije
li ovamo, na Europsko prvenstvo i naravno u svoj Graz. A kako je opet u formi i prati sve to se zbiva u
nogometu, Feral Tribune bi ga rado zamolio za ekskluzivni komentar dok bude trajalo EP u vicarskoj i
Austriji.
Stari trabakul
- Ovi moji u Japanu hoe da im budem kao nekakav savjetnik, a jadna mu majka koga ja savjetujem Oni bi da im javim ako
uoim ta novo, ali zbilja novo, a ne ta ja znam, novi dres
- Aha, zeza me zbog novih dresova Hajduka, prati, prati, sve prati.
- Stvarno ovjek s tobom ne smije ni a progovorit, odmah mi neto priije, ta tebi odgovara. Nema problema za Feral, onda me
nemoj ni zvat, pii ta voli.
- A nazvat u barem da vidim kako si.
- E to volim. Odam ti malo ko stari trabakul, al odam. Bilo bi lijepo da me puste ovi moji lijenici, pa da poslije Graza svratim malo
i u Vodice. Kod moga bade. Zovi, samo zovi, evo neka ti moja ena da sve brojeve, pa se ti s njom sporazumi ako moe ja ne
mogu evo 40 godina
Uvijek isto sa vabom, jednostavno nemam takve reflekse, slua ga i samo se kida od smijeha. Mogu mislit kako je bilo onima
koji bi se nali pred njim "jedan na jedan" dok je ko trabakul bordia raznim terenima. To mi pada na pamet jer se poslije ene opet
dohvatio slualice i nabrajao mi koga sve moram pozdravit, od Holcera i Nadoveze, Bukle Hlevnjaka pa dalje:
Ako je svejedno
- Samo ako ostanem ovdje onda moram neke utakmice gledat do etiri ujutro, pa sad ne vjerujem da e bit toliko dosadno da neu
izdrat.
Za kraj mi jo ispria da "u tim godinama i poslije takve bolesti nema ti vie klupe pa da zbog stative ode prije zadnjeg zviduka", a
da ipak ode za trenera u neki klub i da izbjegava stres, da se pravi da mu je svejedno, "ne valja ni to, jebe takav pos'o ako ti je
svejedno".
verzija za tisak
________________________________
Teme (11/13)
BODIES ILI KORPORACIJSKI-ART U GASOMETERU: KONTROVERZNA IZLOBA GUMENIZIRANIH

KINESKIH LEEVA STIGLA I DO BIVE PLINARE U BEU
ANATOMIJA PROFITA
Darko VUKOREPA
21. svibnja, 2008.
Iza beke izlobe, kao i serije drugih koje potpisuje amerika tvrtka Premier Exibitons, stoji dr. Sui Hongjin, nekadanji tienik, a
sada ljuti rival kontroverznog dr. Gunthera von Hagensa, njemakog patologa i anatoma iz hobija. No, obje serije edukativnih
bodies-izlobi imaju problem upravo s ljudskim tijelima. Naime, pravi mrtvaci, koji ne lau o ljudskoj anatomiji veinom su
uglavnom proizvedeni u laboratoriju u Dalianu u Kini, mjestu poznatom po organima uzetim od ubijenih (politikih) zatvorenika,
a upueni vele da mnoga polimerizirana tijela pripadaju i kineskim beskunicima
verzija za tisak
Bodies The Exibition naziv je izlobe doslovce gumeniziranih/plastificiranih ljudskih tjelesa i organa, koja je na svojoj
svjetskoj puteestviji stigla i do Bea, do zdanja nekadanje plinske stanice, koje je danas pretvoreno u multimedijalni prostor
stanove, koncertnu dvoranu, oping centar, prostorije zdravstvenog osiguranja itd. Fascinantno iskustvo ljudskog tijela do sada je
irom svijeta, od New Yorka, Londona, Washingtona i Mexico Cityja do Amsterdama i Praga vidjelo preko 7
milijuna ljudi, dok je Be u prvih mjesec dana inkasirao oko 40 tisua posjetitelja. Cijena ulaznice od 20 eura
potukla je ak i Blago egipatskih faraona, a u ne ba adekvatnim prostorima Gasometera moe se u devet
galerija vidjeti oko 200 organa, te vie cijelih ljudskih tijela, u svoj njihovoj miinoj, nervnoj, krvoilnoj i
koanoj kompleksnosti. No tu sada nastaju problemi.
Pogrebno odijelo
Naime, izlobe ljudskih tijela - ouvanih i prireenih postupkom polimerizacije, koji na kraju rezultira time da
tijela poprimaju karakteristike suhe i bezmirisne ojaane silikonske gume odmah u glavu prizivaju njihova
najpoznatija tvorca, u najmanju ruku kontroverznog 63-godinjeg dr. Gunthera von Hagensa, patologa i
anatoma iz hobija, ekscentrika u crnom, pogrebnom odijelu, kako ga obino nazivaju mediji, koji je koncem
2006. u njemakom gradu Gubenu, u blizini njemako-poljske granice, otvorio i institut za plastifikaciju ljudskih tijela pod imenom
Plastinarium. "Moj je cilj anatomiju demokratizirati, a ljudske preparate ljudima prodati, mi ispitujemo preko odvjetnika da li je
takvo to pravno dopustivo", nedavno je za Spiegel Online izjavio Von Hagens, kojemu su se, u traganju za mirisom novca, vrlo
brzo i bez velikih etikih dvojbi pridruili i nita manje beutni farmaceutski divovi poput, primjerice, Bayera.
Inae, za revolucionarnu metodu gumenizacije malih organa potrebno je tjedan dana, za cijelo ljudsko
tijelo ponekad i vie od godine dana, a domiljatim plastifikantima, kako sami vele, najvie muka zadaje
polimerizacija mozga, odnosno njegov primarni sastav od lipida (masnoa) i vode.
No, beku izlobu i izlobe u ranije spomenutim gradovima ne potpisuje Von Hagens, ve konkurentska
mu kompanija Premier Exibitions iz Atlante (najpoznatija po putujuim izlobama artefakata s Titanika), a
Von Hagensovu ulogu supervizora, odnosno glavnog medicinskog savjetnika i glasnogovornika preuzeo je dr. Roy Glover,
ameriki profesor s University of Michigan, koji je od 2004. u mirovini pa mu dodatna suma dolara sigurno dobro doe. Odnosno,
da budemo posve precizni, iza ove serije izlobi stoji nekadanji Von Hagensov tienik - dr. Sui Hongjin, koji se raziao sa svojim
bivim uiteljem, postavi mu ljuti rival, kako u izlobenim dvoranama, tako i u sudnicama na mnogim procesima koje meusobno
vode jedan protiv drugoga.
Pomo studentima
Usput reeno, u press-materijalima, koji prate beku izlobu, navodi se da Polymer Preservation Laboratory dr. Glovera na
University of Michigan predstavlja jedini laboratorij na svijetu koji je u potpunosti sposoban za obavljanje kompletnog procesa
secirajue-polimerske zatite ljudskih tijela.
No, najvei i glavni problem kako Van Hagensovih tako i Hongjinovih izlobi jesu ljudi. Pravi ljudi, ije leeve dotini koriste
da napune vlastite depove. Nikakve prie o edukativnoj biti izlobi, o tome da pravi mrtvaci ne lau o ljudskoj anatomiji, i da
je neusporedivo bolje da studenti ue na njima negoli na idealiziranim modelima ljudskih tijela
jednostavno ne prolaze. Van Hagensove izlobe do sada su zaradile preko 2 milijarde dolara,
konkurentske, pak, oko 500 milijuna dolara. A dobro upueni u ovu cijelu vrlo profitabilnu i neetiku
prie vele da je velika veina tijela proizvedena u laboratoriju u Dalianu u Kini, mjestu poznatom po
nimalo edukativnom hororu: po krajnje sumnjivim organima uzetim od ubijenih zatvorenika!
Svi izlagai se zaklinju da su sva njihova tijela - donirana, no nitko od njih jo nije predoio ni jednu
jedinu valjanu smrtovnicu ili slian dokument, kazuje oponenti ovakovih izlobi, koji na svojim web-stranicama nude i potpisivanje
peticija protiv corps-arta.
Zatvaranje izlobe
Kritiari raznih bodies-izlobi takoer napominju da mnoga polimerizirana tijela pripadaju umrlim kineskim beskunicima ili
siromanim ljudima koji nisu imali novca za vlastite pokope i grobove, pa stoga ne udi to se mnogi svjetski muzeji klone ovakvih
izlobi. Institucije, poput Laogai Research Foundation, koja se bavi dokumentiranjem krenja ljudskih prava u Kini, otkrile su da
famozna kategorija netraenih tijela u Kini ukljuuje i ubijene politike zatvorenike.
Oni izjavljuju da nijedno izloeno tijelo ne dolazi iz zatvorskih institucija ili ustanova za mentalno bolesne
osobe, no sve ostaje na njihovim rijeima, nigdje nijednog valjanog dokumenta, kae dr. Lynn Romrell, koja
je povodom prologodinjeg gostovanja izlobe Bodies The Exibition u Tampi na Floridi, u ime gradskog
znanstvenog odbora, od njezinih organizatora zatraila odgovarajuu dokumentaciju.
Vidjevi o emu se tu radi, dr. Romrell se zaloila za zatvaranje izlobe, no vlasti Floride bile su drugaijeg
miljenja. Zanimljiviji su im, oito, bili argumenti dr. Glovera, koji nam edukativno poruuje da je nae
tijelo jedina stvar koju imamo sa sobom od trenutka roenja pa do zadnjeg daha, no da, unato tome, o sebi i
svome tijelu znamo iznenaujue malo. Pa bi on & ekipa mogli malo da nas poue. S netraenim tijelima
sirotih Kineza.
ANATOMIJA PROFITA
verzija za tisak
________________________________
Teme (12/13)
BIBLIOFILSKO REPRINT-IZDANJE ASOPISA "ZENIT" U NAKLADI "HORETZKY" IZ ZAGREBA

ZENIT NA SUNCE!
Marina BARIEVI
21. svibnja, 2008.
Motiv za tiskarsko-kulturoloki poduhvat sasvim je strastvene naravi, rije je o izdavaevoj ljubavi za vlastiti udio u kulturi
izdavatva: "Presudan motiv bio je da jednu tako vrijednu stvar treba uiniti dostupnom", objanjenje je Ranka Horetzkyja. Ali i
dodaje vrlo zanimljivu primjedbu kako "u ovoj sredini postoje ljudi koji su doslovce napravili karijeru na nedostupnosti
informacija"
verzija za tisak
S jedne strane relativno tiho, a s druge strane neutemeljeno sumnjiavo doekan je tiskarskokulturoloki projekt publiciranja
reprinta asopisa Zenit u nakladi Horetzky iz Zagreba. Prvima je bio oteavajui faktor neznanje, a drugima je ambiciozan projekt
posluio za politikantstvo.
Krenimo redom: Naklada Horetzky postoji jo od 1973. godine, djelatno specijalizirana za tiskanje naslova iz podruja arhitekture i
urbanizma, dizajna, likovne umjetnosti te izdavanje grafikih mapa. Teme za koje su zainteresirani ishode iz povijesti avangarde i
modernizma.
Mnoga teorijska izdanja, studije i kritiki prikazi od neprocjenjive vanosti proizali su iz elitistike misli te
naklade (Jerko Denegri: "Prilozi za drugu liniju, Kronika jednog kritiarskog zalaganja", 2003.; Jasna Galjer:
"Dizajn pedesetih u Hrvatskoj, Od utopije do stvarnosti", 2004.; Miko uvakovi: "Pojmovnik suvremene
umjetnosti", 2005. i drugo).
Povijesna potreba
To su knjini proizvodi, koje pokree povijesna potreba, nikako profit, jo manje povrni sjaj. Potvruje to i
recentno izdanje reprinta asopisa Zenit. Motiv za poduhvat sasvim je strastvene naravi, rije je o izdavaevoj
ljubavi za vlastiti udio u kulturi izdavatva: "Presudan motiv bio je da jednu tako vrijednu stvar treba uiniti
dostupnom", objanjenje je Ranka Horetzkyja. Ali i dodaje vrlo zanimljivu primjedbu kako "u ovoj sredini
postoje ljudi koji su doslovce napravili karijeru na nedostupnosti informacija". Sada je svima, dakle, omoguio
da o Zenitu i zenitizmu raspravljaju uz pomo spoznajnih injenica.
Ambiciozni projekt reprinta svih brojeva Zenita, ukupno 43 objavljena broja u vremenu od 1921. do 1926. godine u Zagrebu i
Beogradu, uz dodatni Svetokret, necenzurirani i cenzurirani Dada Tank, zatim Dada Jok i Dada Jazz te letak s kritikama iz
inozemnog tiska o Zenitu, postaje ivi znak nae povijesti kulture. Posebno za veinu, koja ga ni poslije vie od osamdeset godina
nije imala priliku itati; tek sretnici su ga prije vidjeli u inozemstvu nego kod nas. Naravno, jer je Zenit bio asopis meunarodnog
karaktera.
Zenitizam je internacionalni umjetniki pokret nastao 1921. godine u Zagrebu. Pjesnik Ljubomir Mici (1895.1971.) pokrenuo je
asopis Zenit, ije je trajanje bilo dugo est plodonosnih godina. Karakterizira ih pokuaj da ustanove autentini umjetniki pokret.
Djelovao je u Zagrebu, u ekspresionistikoj inscenaciji hrvatske umjetnosti, od 1921. do 1923. godine, a u Beogradu od 1924. do
1926. godine. U asopisu su pisali i suraivali zagrebaki avangardni umjetnici Jo Klek, Vilko Gecan, Vinko Foreti, Dragan
Aleksi, i beogradski - Mihailo Petrov, Rastko Petrovi, Stanislav Vinaver. Na meunarodnom polju zenitizam se hvali
suradnjom s Aleksandrom Arhipenkom, Robertom Delaunayjem, Vasilijem Kandinskim, El Lissizkyjem, Laszlom Moholy
Nagyjem
Mici i njegov brat Branko Ve Poljanski u razdoblju od 1921. do 1923. stvorili su zagrebaku avangardu.
Iz uvodnog podsjeanja na Zenit vidljivo je rano hrvatsko participiranje u svjetskoj avangardi, njezino propagiranje internacionalnih
avangardi u vlastitoj sredini. Od tada gotovo sve do pojave Novih tendencija, koje su osnovane kao meunarodni umjetniki pokret
u Zagrebu 1961. godine, Hrvatska nije svjedoila jaoj ulozi u avangardnim umjetnikim stremljenjima. Realno je, stoga, pitanje:
Koliko je milijuna godina danas naa zemlja udaljena od svakog avangardizma? tovie, zaslijepljena nekim retro folklorom i
preporodnim nacionalizmom s jeftinom politizacijom nastoji, preko uvijek istih pojedinaca, obezvrijediti svaki pokuaj etabliranja
nae umjetnosti u prirodno stanite, internacionalni kulturni krug.
Retro folklor
Pojavu reprinta Zenita, koja oivljava duh fenomena avangardnih asopisa kao angairanih i kritikih komunikatora, po starom
receptu lijepei joj etiketu zavjerenike rabote, doekao je vjerski list Glas koncila u svojoj kolumni "Zapaanje". I bilo bi dostojno
opeg prezira kada to nemuto tivo ne bi predstavljalo Crkvu, to u prijevodu znai rije "koncil" (kolektivni organ upravljanja
crkvom). Novinarka mudro postavlja tezu: "Zato se sada pojavljuje reprint Zenita, moda je nekome iza kulisa poznatije nego nama
koji povrno pratimo dogaaje. Moda je sve samo politika zapadnobalkanske orijentacije i udaljavanje od Europe, to bi studenti
koji namjeravaju izai na ulicu trebali znati." I zakljuuje, da je specijalnost asopisa "zagovaranje balkanskog barbarogenija".
Podvaljivanje neistine
Neistina unovena za takozvano senzacionalno otkrie ili la da se posije sjeme sumnje o nekom unutarnjem
neprijatelju oprobana su metoda na ovim naim prostorima. I priznavi sama kako "povrno prati dogaaje", ne
trepnuvi okom, nekad svjetovna novinarka, a danas posveena, podvaljuje itateljima neistinu o kulturnom
fenomenu Zenita. Jedan realitet nekadanje povijesti kulture, pisanu tribinu visokog intelektualnog naboja i
polemike slobode, ona pretvara u falsifikat neprijateljske opasnosti sve s ciljem podilaenja neukim masama i
podravanja vjenog rata na ovim prostorima. Ili, nadovezat u se na Ranka Horetzkyja, i napisati kako kod
nas postoje ljudi koji su doslovce napravili karijeru na iskrivljavanju injenica.
Zenit kojega se djelomino odriu Hrvati jer je i srpski, ne vole ga ba previe ni Srbi jer je i hrvatski u reprint-
izdanju vie je od same injenice pretiska - to je povijesno relevantno djelo. U nakladi od 320 primjeraka s
papirom svojevrsnim alkemijskim poduhvatom jer se pribliio svom originalu, asopis Zenit je svojevrsno bibliofilsko izdanje.
Vrijedan kulturni poduhvat, koji sabire injenice za mozaik civilizacijske istine, a to je najopasnije jer suava manevarski prostor za
epsko, proizvoljno dograivanje u politikantske svrhe.
ZENIT NA SUNCE!
verzija za tisak
________________________________
Teme (13/13)
FERALOVA REPORTERKA NA SVJETIONIKU PORER, SMJETENOM NEKOLIKO KILOMETARA OD

NAJISTURENIJEG DIJELA ISTARSKOG POLUOTOKA
Tatjana GROMAA
21. svibnja, 2008.
"Ovdje je dosta nizak otok. Ja kad to priam, ljudi ne vjeruju. Po buri nema problema, ali jugo, jugozapadnjak, on pravi nered. Ali
eto, ovaj svjetionik je izdrao sve. Jo uvijek je ko da je juer sagraen, pogledajte ga! ta je Franjo Josip gradio, to se ne rui tek
tako!", kazuje svjetioniar eljko Ivani, rodom iz Davora u Slavoniji. Kula svjetionika visoka je trideset metara, i do njenog vrha
uspinje se uskim, spiralnim kamenim stepenicama. Na vrhu se nalazi lampa jaine 1000 watti, okruuju je kristali koji reflektiraju
njeno svjetlo i do dvadeset kilometara udaljenosti na puinu - ako nema magle
verzija za tisak
Svjetionik Porer nekoliko je kilometara udaljen od istonog ruba rta Kamenjak, parka prirode na obali sjevernog Jadrana, na
najisturenijem dijelu istarskog poluotoka. Naziv "Istarski svjetionici" obuhvaa svjetionike i druge objekte koji se nalaze na
podruju od Koromana do Savudrije. Na ovom dijelu Jadrana postoje etiri svjetionika, od ega su tri uvana. Svjetionik u Poreru
je bitan, saznajemo od gospodina Borisa Dobria, efa plovnog podruja Pula, jer "uvijek kad se na moru neto dogaa, havarije,
topljenje, uvijek je, vie-manje, oko Porera".
Uz plovno podruje Pula, na Jadranu jo postoji plovno podruje Rijeka, od Raba je plovno podruje Zadar, zatim plovno podruje
ibenik, Split, Dubrovnik i ispostava Korula. Na cijelom Jadranu postoji oko stotinu objekata, ali to sve nisu svjetionici, nego i
drugi objekti u moru plutae, sa svjetlom ili bez svjetla, i svjetionici na kraju, u luicama ili marinama. Za rad i dobro
funkcioniranje svih tih objekata brine se firma Plovput iz Splita. Ona je nadlena i ovom svjetioniku, prema kojem upravo idemo.
Da bi se uope moglo doi na svjetionik, treba ekati dobro, stabilno vrijeme, bez jakog vjetra. Takoer, treba priekati datum kada
e sa svjetionika otii turisti. Naime, hrvatski je Jadran postao interesantan, uglavnom inozemnim turistima, zbog novog vida
turizma stari, i uglavnom arhitektonski vrlo lijepi i ouvani kameni svjetionici, danas, osim to slue signalizaciji u moru, poinju
svoje sobe apartmane iznajmljivati ljudima koji ele odmor u osami, daleko od civilizacije,
nasred morske puine.
Poludjeli Amerikanci
- Ove smo godine ve imali jedno pet, est grupa Amerikanaca u posjeti kae gospodin Dobri -
neto na Savudriji i neto na Poreru. Lani su nam bili sa BBC-ja snimati dokumentarac, pa neki
ameriki novinari koji su napravili veliku reportau za New York Times, tako da su Amerikanci
poludili za tim. Stvar je u tome to ovaj vid turizma ne postoji nigdje drugdje na svijetu nego kod
nas. Drugdje su svjetionici, ili pod upravom vojske, ili su neke firme tamo, a i stvar je u tome da mi imamo najljepe objekte, to je
sve kamen, nije eljezo, to je napravila Austro-Ugarska, i oni jako lijepo izgledaju
Dok na obali ekamo svjetioniara eljka Ivania, koji e na malom amiu stii po nas i odvesti nas na svoj svjetionik,
gospodin Dobri nam objanjava:
- Svjetioniar dok je mlad, dok su mu djeca mala, on bi bio na onim vanjskim svjetionicima, na moru, a kad bi djeca krenula u
kolu, onda bi ih prebacivali na one svjetionike koji su na kraju, na rubu kopna. Za svjetioniara nekada nije mogao ii onaj tko nije
oenjen, zato jer su na jednom svjetioniku ivjele i dvije ili tri obitelji, jer svjetionici nisu bili na elektroniku kao danas kada je sve
automatski, nego je bio plin pa se moralo pumpati, stalno se moralo deurati, i nou.
Saznajemo tako da su svjetioniari svi morali biti oenjeni jer je bilo sluajeva da jedan svjetioniar ima enu a drugi ne, pa su se
znali dogaati neobini ljubavni trokuti koji bi stvorili probleme na svjetionicima
Na nam "uvodniar u svjetionike" nastavlja priu o trenutno aktualnom, turizmu na svjetionicima
- Dolaze svakakvi gosti. Prije par godina navodno da je na Palagrui bio Sting. On kad doe, on
nee nikog, ni da vidi, ni da uje. A tu jedan Talijan kad nam doe, on zakupi sva tri apartmana
samo da on i ena budu sami. Bila je isto jedna ena pisac iz Italije na svjetioniku Porer. Jedan
dan na svjetioniku doe sto eura, pa vi sad vidite
U meuvremenu, stigao je i svjetioniar, i odbacio nas malom barkom do svoga svjetionika. Put
nije trajao dugo, manje od pola sata, i nali smo se na otvorenom moru, okrueni dupinima, u
pribliavanju svjetioniku iji se impozantni kamen bijelio usred morsko-nebeske modrine.
Sagraen na malom otoku Porer, davne 1833. godine, ovaj svjetionik uistinu fascinira svojom
ljepotom i postojanou, a bolji uvid u ovo zdanje prikazuje njegove tvorce kao ljude koji su paralelno vodili brigu o njegovoj
funkcionalnosti, ali i o estetici
"Ajmo na svjetionik!"
- Svi koji dou ovdje na par dana kau da im je tu prekrasno, ali meni je to posao, tako da... Ima, ima ljepote, ali, kako da vam
kaem, ve sam se naviko, tako da u tome vie i ne uivam, kao recimo prve godine kad sam doao na svjetionik, onda mi je super
bilo kae eljko Ivani, svjetioniar koji u ovoj slubi radi ve dvadeset godina. Na svjetioniku Porer radi petnaest godina, a
prije toga, radio je na svjetioniku Grujica, izmeu Silbe, Ilovika i Premude. Zbog svjetionika se oenio, na svjetioniku su mu odrasla
djeca, i prvih je godina skupa s obitelji ivio na svjetioniku. U meuvremenu, tehnologija je napredovala, tako da je danas sam na
otoku tijekom smjene koja mu traje petnaest dana, kada se vraa obitelji na kopno i odmara petnaest dana, dok je drugi kolega na
svjetioniku. Ali kako je, zapravo, uope postao svjetioniar, obzirom da je porijeklom s mora, ali s onog koje je davno presuilo?
- Ja sam iz Slavonije, iz Davora, jedno selo, veliko, etri tisue stanovnika ima. Roen sam uz rijeku Savu, otac mi je laario na
Savi, ja takoer, vezan sam uz tu vodu, eto, cijeli ivot. Jednog sam dana proitao neki lanak o svjetionicima, i kako se postaje
svjetioniar, to je bila jedna reportaa isto o jednom svjetioniaru, isto je bio Slavonac, uka se zvao. I meni se to jako svidjelo kad
sam proitao o tom ivotu na svjetioniku. Tad sam pokazo curi taj tekst i reko "Ajmo na svjetionik!" Ona to pogledala i rekla -
"Ajmo!", a ja reko "Ajmo odma sutra!" I tako je i bilo. Otili mi u Split, i onda kad smo doli
Uglavnom na je sugovornik poloio tromjeseni teaj za svjetioniara u Splitu, nakon ega je sa curom koja mu je u
meuvremenu postala supruga - otputovao na svoje prvo radno mjesto, to jest, svjetionik.
- I ja doo! Prvi utisak super! eni odlino. I eto tako, osto sam ve dvadeset godina. Ali ljudi su dolazili raditi na svjetionike, ali
su mnogi vrlo brzo i odlazili. Zato je vano probat, isprobat, vidjet da li to ovjeku odgovara, jer nije to ba lako, nije to za svakog
Svjetionik u Poreru okruen je kamenom i matarom koji raste iz njega. Ispred ulaza u svjetionik je velika terasa, koja se prua u
izboeni dio za eljeznu dizalicu kojom se, za velike oluje, moe podii amac iz mora, i tako si, eventualno, osigurati kasniji
povratak na kopno. Ispod je dio poput malog mostia koji se sputa u more, tu su i ribarske mree, "zanimacija" za svjetioniare.
Iako, ovdje nije uvijek mirno
- Zna se desiti, jedanaesti, dvanaesti mjesec, ne svake godine, ali svake tree, pete godine Najgori je jugozapadnjak, on kad
napravi kr, to sve tu pliva. Ova limena vrata je more bilo razbilo, i kure, i prozore, i tu u kancelariji je sve porazbijalo. Evo, tu je
razbilo prozor, unilo je u kancelariju, pokazat u vam di je poruilo sve, i ovde je bilo poplavilo sve
Stalno odravanje
udimo se, to je bilo moru da je toliko divljalo?
- Ovdje je dosta nizak otok. Ja kad to priam, ljudi ne vjeruju. Po buri nema problema, ali jugo, jugozapadnjak On pravi nered.
Ali eto, ovaj svjetionik je izdrao sve. Jo uvijek je ko da je juer sagraen, pogledajte ga! ta je
Franjo Josip gradio, to se ne rui tek tako!
Kula svjetionika visoka je trideset metara, i do njenog vrha uspinje se uskim, spiralnim kamenim
stepenicama. Na vrhu se nalazi lampa jaine 1000 watti, okruuju je kristali koji reflektiraju njeno
svjetlo i do dvadeset kilometara udaljenosti na puinu - ako nema magle. Ako je magla, ukljuuje
se sirena. Svjetlo u svjetioniku pali se i gasi automatski, pomou takozvanog "sunevog ventila".
U sluajevima nestanka struje pali se rezervno svjetlo pomou agregata koji se nalazi u
svjetioniku. Ako struja nestane tijekom noi, ukljuuje se alarm koji obavjetava svjetioniara da
mora pokrenuti agregat.
- Svjetionik se stalno mora odravati, inae bi propao, tu je voda, sol, vlaga, tako da stalno treba neto popravljati, farbati, odravati
elektroniku kae svjetioniar eljko.
Vrh kule ili tornja od svjetionika izvana je omeen icama koje ga okruuju sa svih strana, poput prskalica. To je gromobranska
instalacija.
Ovaj svjetionik, uz svjetioniarev stan, ima tri apartmana. Svaki apartman ima sobu, toalet i kupaonicu i opremljenu kuhinju i
blagovaonicu. Tako izgleda i svjetioniarev stan tu je i TV, vrea s krumpirima, kava, mlijeko, mineralna, a nae se i koje pivo.
Hranu si svjetioniari nabavljaju i plaaju sami, najvie donose u brodiu s kopna, a ulove i neto ribe, rakova.
ivot na svjetioniku Grujica u zadarskom podruju bio je drugaiji, prisjea se na svjetioniar. Ono je bio "robinzonski" ivot u
punom smislu te rijei.
- Grujica je veliki otok pria dok pijemo kavu na "balkonu" svjetionika tu smo imali i zemlju koju smo obraivali. Sve ivo smo
imali u bai, ak smo i lubenice sadili. I sve isto, nismo nita pricali, a sve je uspijevalo, krompir, luk, paprika, paradajz. Zemlja
je bila super. Ono, kako posadite, tako izae. Tamo smo bili kolega i ja sa porodicama. Bilo je i kunia puno na tom otoku, tako da
smo imali i meso i ribu. Kunii su ivjeli po rupama. Ja sam ih znao nabrojiti, ono kad bude zalazak sunca, pa kad ponu izlaziti iz
tih rupa, po petsto komada sam ih znao nabrojiti. To je jedan kolega prije jo donio i toga se nakotilo puno.
Zdrava samoa
- Kako ste ih ubijali?
- Lovili, rupu malo iskopali, izvuete i

- Kako ste, pucali u njih?
- Ne, uzmete u glavu, i cak! Pa nema, morate. To vam je meso, recimo. A kako drugaije? Ovaj kolega, on je dro i ovce. Tamo
nismo imali struju, friider smo imali plinski, tu vam jako malo toga stane. Tako da, prisiljeni ste bili, eto te zeeve i ovce, jer u
Zadar smo ili samo dva puta godinje objanjava nam svjetioniar eljko.
- A kako je bilo, to se tie ivota, samo dvije obitelji na otoku?
- Super, super je bilo. Godinji odmor smo imali mjesec dana, onda bi ili na kopno. Posjetili bi
rodbinu, malo popriali sa svakim, i nakon deset dana bi rekli ajmo mi nazad na svjetionik! Na
Grujici smo si morali sami i drva nabavljati. Znali smo ii ena i ja pilit, spremat po malo za
zimu. Kupit ovako ta more naplavi, neke daske i to sakupljat. Uivali smo, i ena i ja, i klinci, ta
samoa nije nam predstavljala nikakav problem, kao da smo bili na selu negdje. I djeca su bila
zdrava, nikad nita, nikad doktora. A kad su poeli ivjeti na kopnu, poele su i upale, infekcije
Nekada je firma koja je zapoljavala svjetioniare osiguravala za njih stanove koje su dobivali
prije penzije. Dijelili su se i krediti. Danas toga vie nema. Automatizacija rada svjetionika, koji
vie ne rade na plin, pa nisu potrebna dva svjetioniara koja bi ga konstantno nadzirala, promijenila je puno toga. Svjetioniari su,
ako ih ima, sami na svjetioniku, i nakon petnaest dana predaju smjenu drugom svjetioniaru. Ponekad ta smjena nije tona u dan
zimi se esto ne moe ii na obalu zbog vjetra, i moraju se ekati mirniji dani, tako da se smjena esto zna produiti i na preko
dvadeset dana.
- Zimi svjetioniar sam mijesi kruh, jer nema niti kratkih odlazaka na kopno, u duan. Vrijeme sporije prolazi, nije lako biti sam
puno vremena priznaje nam na domain svjetioniar. - Samoa ovjeka dosta zna stisnuti. Krpam mrie da mi proe vrijeme
kae. - Imam i knjiga nekih, petnaest komada, sigurno, ali nisam ljubitelj ba, da vam pravo kaem, za itanje, vie volim ovako
neto, konkretno radit.
Ostavljamo svjetionik, dok jo ima danjeg svjetla, i dok vjetar nije promijenio smjer. Sa zaviu u oima gledamo svjetioniara kako
se na malom amcu vraa u svoj visoki morski hram.
verzija za tisak
________________________________
Interview (1/2)
BOIDAR MANDI, AVANGARDNI UMJETNIK I OSNIVA PRVE SRPSKE EKOLOKO-UMJETNIKE KOMUNE

"PORODICA BISTRIH POTOKA" U BLIZINI GORNJEG MILANOVCA
Tatjana GROMAA
21. svibnja, 2008.
Veliki sam protivnik tehnolokog progresa. Naa - ili moja - kua je gotovo prazna. Nije mi potrebno nita, sem smisla i budnosti.
Imam ak averziju prema kompjuteru, internetu, mobilnom telefonu. ine da oni printom oveku oduzimaju karakter. ovek se sve
vie zaljubljuje u predmete, ali zbog toga to sam sebe vara, on gubi volju. ivim primitivno. Putujem autostopom, od tehnike imam
samo staru pisau mainu, ivim sa ljudima i prazninom i ini mi se, sve postignem kao i ovi sa tehnolokim aparatima, moda i vie
jer u sebi imam energije koju mi daje priroda
verzija za tisak
Boidar Mandi avangardni je umjetnik knjievnik, kazalitarac, likovni umjetnik, koji je jo sedamdesetih godina uoen kao
jedan od rijetkih umjetnika sa jakim osjeajem za prirodu i ekoloku svijest. Jedan je od "aktera" novosadske konceptualne scene,
gdje je djelovao unutar avangardne skupine "Kod". Godine 1977. Boidar Mandi seli iz Novog
Sada i nastanjuje se u selu Brezovica, u opini Gornji Milanovac. Tako se, na jedan nain, odrie
javnog prostora u umjetnosti, i odluuje na djelovanje u intimi. Na svom imanju osniva prvu
svojevoljnu ekoloko-umetniku komunu, nazvanu "Porodica bistrih potoka".
Komunu ini irok krug prijatelja i ljudi slinog razmiljanja, a njena osnovna idejna toka je
ivot i rad sa prirodom i unutar prirode, sklad umjetnosti i ivota. U meuvremenu, "Porodica
bistrih potoka" svojim je ivotnim i umjetnikim djelovanjem, u ve punih trideset godina
upornosti, postala jedinstven sluaj i izvan granica svoje zemlje. Na njenom se prostoru
odigravaju susreti umjetnika, kazalini festivali, razni razgovori, uvijek, naravno, na jedan autonoman i autentian nain, posve
suprotan dominantnoj kulturi "mainstreama".
Boidar Mandi u beogradskom dnevniku Danas ispisuje zapaene, originalne kolumne filozofsko literarnog tona, u kojima
ukazuje na mnoge apsurdnosti modernog ivljenja. Ovih je dana u Beogradu objavljena jedna knjiga Mandievih kolumni, nazvana
"Novi krojai", a uruena mu je i nagrada povodom Dana planeta zemlje. Boidar Mandi objavio je 17 knjiga, realizirao 12-ak
samostalnih izlobi i kazalinih predstava. Suradnik je i Djeje redakcije Radio Beograda i Radio Televizije Srbije.
Kreativni ivot
- Sa svojom "prvom srpskom ekolokoumjetnikom" komunom koju ste nazvali "Porodica bistrih potoka" krenuli ste, kao
osniva, 1977. godine. Dotadanje bavljenje konceptualnom umjetnou "prebacili" ste u neku vrst prakse, "ivljenja
umjetnosti". Moete i malo pojasniti ideju ivljenja u vaoj "Porodici"?
- Porodica bistrih potoka ve poseduje istoriju. Ona postoji trideset i jednu godinu. Iz jedne vrste urbane komune koju sam iveo
nekoliko godina u Novom Sadu sa prijateljima umetnicima, preselio sam se u Brezovicu, malo selo pod planinom Rudnik. Tu sam
sa enom i troje dece i puno prijatelja zasnovao mali dom tople naracije i prisnog zagrljaja. iveli smo bez ikakve ideologije i
organizacionih imperativa, jedini orijent nam je bila sloboda i kreativni ivot. Ve kao mlad ovek shvatio sam da su nam svakom
date samo dve take: roenje i smrt i da taj put treba sa to vie tanosti proiveti. Biti svoj. Drati smisao u svojim rukama.
Tako smo obrazovali autentinu ekonomiju ije je pravilo bilo: Sve to imamo elimo da podelimo, sve to nam treba nekako emo
dobiti. I to je neverovatno bogata ekonomija. Tada smo imali sve, sem novca. Nauili smo da obraujemo batu i saraujemo sa
ivotinjama. Nae ideje bile su Ekologija, Umetnost i Gostoljublje. Ja, lino, itavu svoju filozofiju zasnivao sam na "bolu zemlje",
jer sam smatrao da udaljeni ovek asfalta od nje ve trpi posledice teke otuenosti od samog sebe i drugih. Znai, prethodne tri
decenije mi smo proiveli rastereenu idilu ivota u jednoj usamljenoj kui u umi gdje nas je posetilo oko trideset hiljada ljudi, to
je oit pokazatelj da ovek nije zadovoljan savremenom civilizacijom. Da postoje ostrva i alternativna mesta koja treba negovati i
odravati. Vremena su mog ivljenja u umi ve duga, mnoge stvari su se promenile.
U svakom sluaju, sada ivim sam sa mnogo ljudi, deca su otila svojim ivotnim putevima, menjale su se ene, kao i novi prijatelji,
i putnici namernici. U ovim godinama, a ja sam roen 1952. godine, elim se vie baviti kreacijom: pisanje, pozorite, likovnost jer
u meni nabujava iskustvo koje eli da se ispolji. Do skora sam kazivao da sam knjievnik koji brani ume, a sad sam izgleda postao
knjievnik koga uma brani.
Plinske komore
- ivotom u prirodi niste mogli "ponititi" svoje veze sa urbanitetom kako umjetnike, tako i egzistencijalne. Izjavljujete
da ivite po naelima beznovane ekonomije. Kako takav ivot izgleda u praksi?
- I sada volim da kaem da sam jedan od najbogatijih ljudi u Evropi, a nemam kinte u depu. Kada smo doli u umu prvi zavet nam
je bio da emo se odupreti zavodljivosti novca. To, kao i sve ostale ideje o skromnosti, deljenju i davanju, mislim, da sam proiveo
sa puno dostojanstva, ali ne kao neki guru ili uitelj, ve najbezazlenije sa verom da je radost najvea revolucija. Tako barem
mislim, puno ljudi je kod nas pronalo utoite i utehu jer sam ja veoma obian i jednostavan ovek. Kada me ljudi upoznaju,
razoaraju se. Oekuju da e pred njih izai neki sedobradi mudrac, a ono istri dete! U to jako verujem. Naime, moje su ideje da
posle doba matrijarhata i patrijarhata, bilo bi fer, sada, doe doba deteta. U drutvenom kontekstu slian razvoj desio se sa
ekonomijom i politikom, dete je znak umetnosti.
- Ima li uope, po vama, neeg pozitivnog u dananjem suvremenom ivotu kakvog ivimo u gradovima?
- Mislim da nam realnost savremenog sveta ne prua mnogo injenica da kaemo neto lepo u njegovu korist. Naalost, prevladao je
pesimizam, negativna energija, depresija i apatija, i to u svim segmentima, od najobinijih slojeva do bogatih i elite. Dananje
drutvo, ako misli da izae iz ove kapitalne krize, morati e da se lei. Gradovi, naroito, postaju pretesni, zagaeni, obeznaeni.
Oni su nove gasne komore bez indicija da e se ovek adaptirati u njima, nego uguiti. Seate se poetnih scena Fellinijevog "Osam
i pol" - Marcello Mastroiani se gui. Takva mora postala je simbol dvadeset i prvog veka koji se zove neizvesnost. esto citiram
Marlowa a to je radio i Ionesco: Dvadeset i prvi vek ili e bit duhovan ili ga nee biti! Moja vizija je da e ga biti, ali ako ovek
sagleda pesimistike injenice i pretvori ih u optimizam. To je nova solucija spasonosnosti.
- U svom ste "umskom domu" pokrenuli "Festival pozorine alternative". Pretpostavljam da je, tijekom dugih godina, kod
vas bilo i brojnih drugih umjetnikih dogaanja?
- U naem domu je mnogo igre i smeha. Oputeni smo i puno razgovaramo o raznim temama. Mi smo jedna mala umska
akademija. Tako je nastalo i nae pozorite. Jednostavno izaemo na scenu i prikazujemo svoj ivot. ivot komune prenosimo na
daske, ulini ambijent ili po livadama. Tako je nastao i na festival pod nazivom "UMES" - umski Susreti. Dolaze nam trupe i u
tri dana ivimo zajedno, igramo predstave, vodimo polemike, zajedniki klopamo i valjamo se po travi. Za mene umetnost i priroda
imaju jedan zajedniki imenitelj, a to je eros. Niemu ne pristupam ako u tome ne mogu sebe dati strasno. Radim iz ubeenja, zatim
i line satisfakcije, nagraenosti.
Ovde, kod nas dolaze razni gosti sa kojima razgovaramo, od Vladete Jerotia, Ljube Ruma, elimira ilnika, Jovana irilova,
Ruice Soki, Rade uriin, Koste Bogadanovia, Irine Suboti... Pokuavamo da zaustavimo vreme i odupremo se
nekomunikaciji. Znate, kae Sartre, tamo gde nema komunikacije, javlja se agresija. Naravno da nastojimo da budemo tolerantni i
suoljivi. U svemu je vano, nekako da kaem, prijateljstvo suprotnosti. Ovde, kod nas u umi, jedna tema je neizbena to su
muko-enski odnosi, nesporazumi ova dva pola i razmagnetisanost u kojoj pate i jedni i drugi.
Najbolji otac
- Odrali ste brojna predavanja o ivotu i radu vae komune vidite li kakvog efekta u tome? Tko su dananji lanovi
"Porodice bistrih potoka", vaa djeca danas ive u gradu?
- Nisam ovek od uticaja i uticajnosti. Ja sam samo jedna mala paradigma. Kazujem da se moe iveti pojedinano i planetarno i da
se to sme i moe i javno ilustrovati. Tako ja piem tekstove angaovanog karaktera. Zahvaljujui razumevanju Zdravka Huber,
urednika Danasa, pristiem u medije gde govorim o borbi za prirodu i oveka, drugaije miljenje i ivljenje, ali sve to radim samo
kao pesnik koji traga za smislom ivota. Moja deca su ve velika i samostalna. Volim da kaem da sam najbolji otac na svetu, jer me
deca nita ne sluaju. I to je istina. Ja sam sada u zadnjoj fazi roditeljstva, kada deca brinu o meni i vraaju mi onu idilinu emociju
koju sam ja ulio u njih bez kanjavanja, autoriteta i uenja.
- Kao umjetnik, izraavate se kroz vie medija objavili ste oko 17 knjiga, realizirali velik broj izlobi, alternativnih
kazalinih predstava. Ako je umjetniko izraavanje jedan vid pruanja otpora svijetu, koliko je taj otpor uspjean, jak
osjeate li zamor od borbe sa neim to brojni prije vas nisu uspjeli promijeniti?
- Da, piem, realizujem likovne izlobe i pozorine predstave. Moja umetnost ne lii ni na ta, ali ja verujem u nju. Ovde postoje
ljudi i institucije koje nas cene i potuju, ali i oni koji nas eliminiu, marginalizuju. Najee, i to mi je pomalo ao, to su najee
ljudi koje mi cenimo i koji bi nam trebali biti najblii. Svugde se moe prepoznati identifikacija sa agresorom, pa i u avangardnim
strukturama. Najvie, ini mi se, mnogima smeta naa komunitarnost, autentinost, personalitet, nepristajanje na institucionalno
miljenje, radikalna estetika koju mi nazivamo "divljizam" ili "elementarna kultura" za koju lino mislim da zamenjuje doba
establimentske vladavine postmoderne. Jo nisam izgubio samopouzdanje, a najvea nagrada mi je sopstveno uivanje u
stvaralatvu. Znate kako je govorio Blake: Napii dobru knjigu, baci je u pustinju i ne brini. Slino je kazivala i Gertrude Stein:
Piem za dva tri prijatelja. Smisao stvaralatva je da nadjaa egzistencijalno nesnalaenje i patnju.
- ivite bez mobilnog telefona, bez telefona, bez televizije, bez kompjutera. Gotovo svatko bi upitao kako je to mogue?
Oteava li vam to, u nekim praktinim pogledima, ivot?
- Veliki sam protivnik tehnolokog progresa. Naa - ili moja - kua je gotovo prazna. Nije mi potrebno nita, sem smisla i budnosti.
Imam ak averziju prema kompjuteru, internetu, mobilnom telefonu. ine da oni printom oveku oduzimaju karakter. ovek se sve
vie zaljubljuje u predmete, ali zbog toga to sam sebe vara, on gubi volju. ivim primitivno. Putujem autostopom, od tehnike imam
samo staru pisau mainu, ivim sa ljudima i prazninom i ini mi se, sve postignem kao i ovi sa tehnolokim aparatima, moda i vie
jer u sebi imam energije koju mi daje priroda.
Posljednja nada
- Srbija zacijelo nije primjer ekoloki osvjetene zemlje iako je njena priroda prekrasna...
- Srbija nije ula jo ni u predvorje ekoloke misli ili geste. Ovde to jo nije u povoju. Zbog toga smo mi ovdje jeretika pojava,
persone non grate. Posebno u naoj optini Gornji Milanovac politike strukture me ele proterati. Prema meni se, pored svog mog
umetnikog rada, ponaaju ksenofobski i sa ignorisanjem. Mada smo mi osnivai ekolokih pokreta u Srbiji, kada se nije ni znalo
ta ta re, koju je prvi izrekao Ernst Haeckel, znai. Ovde se sada, zbog dolaska ilegalnog kapitala rui i devastira na sve strane,
naravno, posledice e tek slediti. No, ja ne odustajem od svojih ideja da branim nevina bia prirode, potoke, planine, ume. Bez njih
samo emo nastaviti ve duboko zapoetu dezorijentisanost.
Ovde jo ima zelenih, zadivljujue divljih predela, ali oni drastino brzo nestaju. Moja borba i angaman, u tom smislu nikad nee
biti opstruirani. Ekologija je re koja oznaava poslednju nadu za ovo umorno oveanstvo. Zbog toga ja pripadam kulturi Planete i
Pojedinca. Moja vizija je da jedino "planetarizam" moe korigovati prethodne drutvene periode od faizma, komunizma do
kapitalizma.
- Prije nekoliko godina, susreli ste se sa uvenim sociologom Edgarom Morenom. O emu ste razgovarali?
- Edgar Moren je rekao: Mladi, beite od beznaa! Tome stremim, i zato, gde god se pojavim, spominjem Omladinsku revoluciju
68, kada je jo bilo entuzijazma i energije za jedan plemenitiji svet. Sada je zavladao apsurd sa velikim "A", slovom sa kojim
zapoinje i najstranija epoha vladavina Atomske energije.
- Postojali su odreeni problemi sa idejom gradnje kamenoloma, za koji je cesta trebala ii dijelom i preko vaeg imanja, na
kojem su tri bistra potoka. U protivljenju toj ideji dobili ste i veliku podrku srpske kulturne javnosti. to je trenutno sa
idejom kamenoloma, odnosno sa vaim imanjem?
- ivot je poesto straan. Kako Byron kae: Zapamti, sve ono to ti je dato jednog dana bie ti oteto. Tako sam i ja doiveo da
usred divljine posle tri decenije ivota u nevinosti pored nae same kue proe asfaltni put. Bilo je to veliko iskuenje za mene.
etiri godine nastojali smo da sauvamo oazu. Ali nismo uspeli. Ambijent je okrnjen, planina je ranjena, a potok povreen. Sa
austrijskim kapitalistom smo ovih dana napravili sporazum da sve to rehabilitujemo zajedniki i da "Porodica bistrih potoka" nastavi
da ivi, razvija radost i dalje okuplja ljude dobre volje i zanosa prema umetnosti i prirodi. Nadamo se da e tako i biti. Jedno malo
ostrvo koje pamti o postojanju i trajanju ivota.
verzija za tisak
________________________________
Interview (2/2)
KAZALINI REDATELJ DINO MUSTAFI, JEDAN OD OSNIVAA NAE STRANKE U SARAJEVU, GOVORI O
RAZLOZIMA FORMIRANJA TE STRANKE, BOSANSKOM POLITIKOM MRAKU
Bojan MUNJIN
21. svibnja, 2008.
U vlasti ve petnaestak godina sudjeluju stalno isti ljudi, politiki nepismeni diletanti, korumpirani i uvezani kriminalom, koji su
stvorili neraskidivu simbiozu neznanja, manipulacije i zla ije je pogonsko gorivo etnohistorija, a oblik vladanja etnokratija. Na
osnovni zahtjev glasi vraanje morala u politiku i on trai aktivnog pojedinca, prosvijeenog i racionalnog graanina, koji eli
otvoriti politiku alternativu ovom civilizacijskom bosanskom mraku u kojem se trenutno nalazimo. Mi elimo da prihvatimo
odgovornost za stanje u drutvu, jer e nam ve sutra naa djeca prebaciti da nita nismo ni pokuali da uinimo
verzija za tisak
Skoro desetljee i pol nakon zavretka rata i potpisivanja Daytonskog sporazuma, Bosna i Hercegovina, u kojoj su i politika i
svakodnevni ivot ukopani u nacionalne rovove, ivi u nekoj vrsti loe beskonanosti, u kojoj se teko moe predvidjeti horizont
normalnog drutva i drave. U atmosferi besperspektivnosti i ivota na kratke rate, umnoila se lokalna birokracija u kompliciranoj
etniko-kantonalnoj podjeli s dva entiteta i jednom dravom u dravi (Republika Srpska) pri emu cvjetaju korupcija i kriminal koji
ivot njenih stanovnika ini jedva podnoljivim. U takvoj situaciji stvorena je nova Naa stranka ne zato da bi zauzela ideoloki
prostor nego da bi zaepila otvorene moralne kaverne bosanske politike jer vlastitim politiarima Bosanci danas malo vjeruju. U
bosanskim klanovskim podjelama Naa stranka je formirana po tipino gubitnikom principu; predsjednik je Bojan Baji, turistiki
menader iz Republike Srpske (Rudo), potpredsjednici su Boris Divkovi, teolog, Maja Marjanovi, amerika doktorantica s
podruja meunarodnog prava, i Danis Tanovi, bosanski filmski oskarovac, a prati ih znaajan
broj ljudi iz kulture i civilnog sektora "neiste krvi" po bosanskim ideolokim i nacionalnim
obrascima. Svjesni da ulaze u politiku dunglu, ovih dvanaest igosanih vjeruju da ogromnu
socijalnu frustraciju graana mogu preokrenuti u energiju politikog optimizma. S jednim od
osnivaa Nae stranke, kazalinim i filmskim redateljem Dinom Mustafiem, razgovaramo o
perspektivama ove stranke i budunosti Bosne i Hercegovine.
- Koji su razlozi formiranja Nae stranke na prostoru Bosne i Hercegovine?
- Lake bih odgovorio na pitanje kako je mogue da jo prije nije formirana stranka poput Nae.
Radi se o tome da moja zemlja ne samo da ne prati regionalne tokove integracija u Evropsku
Uniju, ve na tom putu i nazaduje. Evo, prije nekoliko dana i Srbija je potpisala Sporazum o
stabilizaciji i pridruivanju sa Evropskom Unijom, tako da je Bosna i Hercegovina zvanino
jedina drava u jugoistonoj Evropi koja nema nikakav ugovorni odnos sa EU-om. Ta injenica
najbolje oslikava stanje u BiH: osjeaj potpune besperspektivnosti, jaanje nacionalizma i etnike netrpeljivosti, paraliza rada
dravnih institucija, cvjetanje korupcije i organiziranog kriminala, segregacijski sistem u obrazovanju, potpuna agonija u zdravstvu,
daljnja devastacija kulturnih institucija...
ivo blato
- Meu osnivaima Nae stranke ima puno mladih i ljudi iz svijeta umjetnosti. Kako to objanjavate?
- U uslovima paralize ivota u Bosni i Hercegovini mladi i pametni ljudi vjerovatno mogu da naprave jedan od dva racionalna
izbora: ili da potrae sretniju dravu za svoju budunost ili da pokuaju da promijene stanje u vlastitoj zemlji. Zajedno sa svojim
najboljim prijateljem Danisom Tanoviem, te nekoliko naih zajednikih prijatelja istomiljenika, zatim s velikim brojem aktivista
iz nevladinog sektora, odluili smo da neto uinimo, odnosno da direktno ugazimo u ivo blato - to politika u Bosni i Hercegovini
ve due od deceniju jeste. Na osnovni zahtjev je vraanje morala u politiku i on trai aktivnog pojedinca, prosvijeenog i
racionalnog graanina, koji eli otvoriti politiku alternativu ovom civilizacijskom bosanskom mraku u kojem se trenutno nalazimo.
Naa stranka postoji neto vie od mjesec dana, trenutno ima pet hiljada lanova, druga je po simpatijama javnog mnijenja, ali ono
to je vano jest da mi elimo da prihvatimo odgovornost za stanje u drutvu, jer e nam ve sutra naa djeca predbaciti da nita
nismo ni pokuali da uinimo.
- Koji su osnovni principi Nae stranke?
- Borit emo se za sve ono to danas u Bosni Hercegovini ne postoji, a zbog ega dvije treine mladih, prema relevantnim
istraivanjima, mata o odlasku iz domovine. Osnovni principi Nae stranke su neupitnost Bosne i Hercegovine kao drave, to
trenutno mnogima nije jasno, ukidanje nacionalne, religijske, spolne, generacijske, seksualne, regionalne i svake druge
diskriminacije graana koje su trenutno ogromne, borba protiv kriminala i korupcije koji predstavljaju rak-ranu
bosanskohercegovakog drutva, naravno vladavina prava i evropski standardi u svim sferama drutva to automatski znai
podizanje ivotnog standarda pojedinca. U vlasti ve petnaestak godina sudjeluju stalno isti ljudi, politiki nepismeni diletanti,
korumpirani i uvezani kriminalom, koji su stvorili neraskidivu simbiozu neznanja, manipulacije i zla ije je pogonsko gorivo
etnohistorija, a oblik vladanja etnokratija.
Od takve nomenklature mi smo ve dobili poruku da e nam oni "noge polomiti". Radi se o tome da smo mi uli u njihov
egzistencijalni prostor pri emu apsurd predstavlja injenica da njima ta vlast predstavlja sve jer bez nje oni su potpuni anonimusi, a
nama osim odreene rtve - ta vlast ne predstavlja nita jer smo dovoljno afirmirani u svojim strukama. Dakle, koliko god je vano
zemlju uiniti modernom i funkcionalnom, podjednako je vano promijeniti postojeu vlast jer uvjerenje da ta vlast moe postii
konsenzus o krucijalnim pitanjima ove zemlje pokazalo se kao potpuna zabluda.
Lana pitanja
- Kako je Naa stranka u ideolokom smislu pozicionirana meu "velikim" strankama Bosne i Hercegovine?
- Naa stranka je postideoloka stranka, koja svoje temeljne principe situira u svoj program, a ne u bilo kakav ideoloki obrazac. Sve
relevantne stranke u Bosni i Hercegovini referiraju se prema nacionalizmu kao apsolutno predominantnoj politikoj ideologiji u
posljednjih petnaest godina. One to ine na dva naina: ili su to nacionalistike stranke kao sto su SNSD Milorada Dodika, Stranka
za BiH Harisa Silajdia, Partija demokratskog progresa RS-a, SDS, SDA, HDZ i HDZ 1990. ili su to stranke koje pokuavaju biti
opozicija tom istom nacionalizmu kao SDP BiH Zlatka Lagumdije. Nacionaliziranje politike u BiH poetkom devedesetih bilo je
metod za otpoinjanje rata; nakon Daytona nacionalizam je postao izvor kriminala, korupcije i bogaenja uskog kruga politikih
oligarhija u svim dijelovima zemlje, ali i sredstvo odravanja odnosa stvorenih ratom.
- Na koji nain Naa stranka misli da je mogue uvjeriti, na primjer, dobar broj Srba iz Banja Luke ili Hrvate iz Mostara da
je Bosna i Hercegovina njihova drava?
- Naa stranka nije formirana sa namjerom da uvjerava bosanske Srbe i Hrvate da je Bosna i Hercegovina njihova drava: to su
autohtoni narodi koji su stoljeima prisutni na tom tlu. To bi onda impliciralo da su Bonjaci nekakav temeljni bosanski narod, ne
naprotiv, Hrvati i Srbi su jednakopravni narodi, sa istim ustavnim i svim drugim kolektivnim pravima. Nacionalno pitanje u Bosni i
Hercegovini je lano pitanje. Dokaz da narodi u BiH mogu ivjeti zajedno u miru i slozi jest da su tako ivjeli u najveem dijelu
svoje povijesti. Iskustvo ovjeka koji je ovdje roen govori mi da ti narodi danas mogu najnormalnije suraivati ukoliko obini ljudi
od svog rada mogu dostojno ivjeti.
Agresija ili graanski rat?
- Kakav je stav Nae stranke u pogledi na ono to zovemo suoavanje s prolou? Misli li, na primjer, Naa stranka da se u
BiH dogodila agresija ili graanski rat?
- Moda e vam to zvuati neprimjereno, ali ja ne znam ta je stav Nae stranke o tome da li je u Bosni na sceni bila agresija ili
graanski rat. Moda e nekome biti jo stranije to to ja smatram da Naa stranka uope ne mora imati stav po tom pitanju, stav
koji bi bio obavezan za sve njene lanove. Moda stvarno jesam politiki naivan, ali ne mislim da bi Naa stranka trebala da svojim
lanovima propisuje ta da misle o karakteru stravinog prolog rata. Meni je puno vaniji kriterij za lanstvo u stranci koji se nalazi
u programu Nae stranke, gdje izmeu ostalog stoji da pravdu treba ostaviti sudovima (Haagu), a injenice nauci (historiji). U
ocjenama mnogih perioda nae prolosti se razlikujemo i valjda je to normalno. Ako vas zanima to je moj stav, mogu ga rei: radilo
se o agresiji na BiH organiziranoj u Beogradu, i voenoj od Slobodana Miloevia, kojoj se kasnije pridruio reim Franje
Tumana jer jednostavno njih dvojica su htjela podijeliti Bosnu i Hercegovinu.
- to Naa stranka misli o Daytonskom sporazumu i za kakav tip konstituiranja Bosne i Hercegovine se zalae? to misli o
Republici Srpskoj ili o nezadovoljstvu dijela hrvatske politike elite zbog nepostojanja hrvatskog entiteta u BiH?
- Daytonsko ustavno ureenje BiH je nefunkcionalno, glomazno i skupo; i sa stanovita potreba graana BiH i sa stanovita
integracije drave u Evropsku Uniju. Politiari poput Harisa Silajdia koji obeavaju ukidanje Republike Srpske, i oni koji poput
Milorada Dodika prijete njenim otcjepljenjem od BiH, i oni poput lidera HDZ-a koji zagovaraju stvaranje treeg, hrvatskog
entiteta, u stvari samo betoniraju postojee stanje. Oni nastavljaju da vode verbalne ratove, kako bi sauvali stanje vladavine
kriminala, visoke korumpiranosti, disfunkcionalnosti institucija i dovretak lopovskih privatizacija... Njima to stanje idealno
odgovara, ni djeca ni bankovni rauni njima nisu u BiH, oni ne odgovaraju ni biraima, ni institucijama koje su zaduene za
sprovoenje zakona, niti organima svoje stranke, jer to nisu demokratske, ve liderokratske partije. Zato e Naa stranka politiki
djelovati u razbijanju ovakve viegodinje manipulacije i proizvodnje strahova meu nacionalnim zajednicama.
Nastupat emo jasnom politikom akcijom za etniku, graansku i socijalnu pravdu, za etiku zatite manjina i prema evropskim
integracionim procesima.
"tela" i jarani
- Kako objanjavate veliku popularnost Milorada Dodika u Republici Srpskoj i koncept

jedinstvene Bosne i Hercegovine Harisa Silajdia?
- To su nacionalistike partije presvuene kvazisocijaldemokratijom kao SNSD Milorada Dodika

ili kvazigraanskim konceptom kao Stranka za BiH Harisa Silajdia. One djeluju kao savreno
precizan mehanizam, jer kada zagusti sa socijalnim pritiscima i egzistencijalnim problemima,
vade se potroene teme o reformi policije, mada niko vie, nakon razvlaenja pameti graanima
BiH vie od pet godina, nema pojma o emu se tu zapravo radi. I naravno tu je bingo pria o
ustavnoj reformi, o ukidanju, otcjepljenju ili treem entitetu. U stvarnom ivotu to izgleda sasvim
drugaije. Milorad Dodik je svom jaranu namjestio posao izgradnje dionice autoputa od Banje
Luke do Bosanske Gradike: proitao sam da e to biti najskuplje plaeni kilometar autoputa na
svijetu. Bre je izgraeno 300 kilometara autoputa u Hrvatskoj nego to su sarajevske vlasti
renovirale 300 metara ulice Sagrdije u centru bosanske prestonice. Umjesto da se u
bosanskohercegovakoj javnosti govori o ovim primjerima, mi se meunacionalno trvemo o entitetima, nacionalnim interesima...
Kad bi Bosna umjesto najvie stope nezaposlenosti i najmanjeg dohotka po glavi stanovnika u Evropi imala 500 kilometara autoputa
i paso za koji mi ne treba "tela" u slovenakoj ambasadi, puno bi relaksiranije traili rjeenje problema nacionalnih entiteta u ovoj
dravi.
- Ipak, korupcija i nepotizam su i dio mentaliteta u itavoj regiji. Kakvim konkretnim koracima ih je mogue mijenjati u
Bosni i Hercegovini?
- Slaem se da su korupcija i nepotizam dio mentaliteta, ali ta da radimo, da li da sjedimo i plaemo nad tom injenicom ili da
pokuamo neto uiniti? Ako Naa stranka doe na vlast u Bosni i Hercegovini, mi emo sprovesti u djelo transparentnost rada svih
dravnih organa, zalagat emo se za depersonalizaciju sistema naplaivanja javnih prihoda i donijet emo Zakon o porijeklu
imovine. Hou da kaem da e Naa stranka sistemski raditi na setu zakona koji e predstavljati istinsku reformu u cilju brzog
integrisanja u Evropsku Uniju i poboljanja kvalitete ivota svakog ovjeka ponaosob u BiH. U tom smislu planiramo donijeti
Zakon o oslobaanju PDV-a za osnovne ivotne namirnice, lijekove, knjige i novine, invalidna pomagala, zatim Zakon o
oslobaanju dadbina na uvoz kompjuterske i softverske tehnologije, koji e omoguiti informatiko opismenjivanje stanovnitva.
Donijet emo i Zakon o zabrani noenja oruja koje trenutno predstavlja ogroman problem po sigurnost graana. Vrijeme je za
generalni remont, ekonomski, moralni i politiki, i to mogu uiniti samo oni koji nemaju teret politike prolosti, oni koji su struni
i spremni da preuzmu odgovornost. Takvi su u Naoj stranci! Moda zvui pretenciozno, ali ja vidim Bosnu i Hercegovinu za deset
godina kao normalnu i sretnu dravu u Evropskoj Uniji sa vladom koju e formirati Naa stranka.
verzija za tisak
________________________________
01 / Picaskandal
21. svibnja, 2008.
REZALITE
RASPRODAJA UGLEDA
VELIKE AMBICIJE BEZ IMALO STRASTI
Upornim pokuajima da iskorai u vode iste politike Ljubo Juri,

nogometnim argonom kazano, nastavlja rasprodavati ugled ovjeka ije je
ekonomsko znanje neosporno: prole subote oekivano je izgubio od Josipa
Leke u utrci za mjesto predsjednika SDP-ova Glavnog odbora. Zato je
Juri izuzmemo li najvei broj glasova koje je na konvenciji dobio meu
onima to su izabrani u Glavni odbor zato je, dakle, elio zasjesti na
funkciju predsjednika Glavnog odbora, funkciju koja je izrazito politika i
nema nikakva dodira s ekonomijom kao Jurievom specijalnou? Zato je
svojedobno prihvatio da bude premijerski kandidat? Zato je prole godine
srameljivo razmiljao da se kandidira za efa SDP-a? Zato je i ovoga
proljea, neto manje stidljivo, kalkulirao o kandidaturi za prvog meu
socijaldemokratima?
Odgovor je u Jurievoj tatini i u tome to neobino lako podlijee

laskavim nagovorima iskusnijih SDP-ovaca koji bi
preko (politiki naivnog) profesora ekonomije rado
vodili unutarpartijske bitke: tako je bilo neposredno
poslije smrti Ivice Raana, kada je Juri bio sredstvo
osujeivanja eljke Antunovi da se domogne
stranakog trona, a tako je i u posljednje vrijeme, kada
se Juri ispostavlja oruem u rukama onih koji bi
eljeli to vie ograniiti unutranju mo predsjednika
Zorana Milanovia. U svemu tome priznati se
ekonomist ponaa prilino nesuvislo, jer je njegov
poriv za politikom moi upravo proporcionalan
politikoj izgubljenosti koja ga dominantno
karakterizira. Htio sam pomoi svojim politikim angamanom, kazuje u
svojim istupima Ljubo Juri, ali kad me ve ne ele promovirati na mjesto
koje bih htio, povui u se u znanstvene vode u kojima ionako imam previe
posla.
to god se o njoj mislilo, politika ipak zahtijeva strast, elju i uporan rad
koji je poesto povezan s moralnim dilemama i neugodnostima. Juri bi,
meutim, da sve to umjesto njega obavi netko drugi, a ako se tako ne
dogodi, on uvijek ima sigurnu alternativu: to se naziva sjedenjem na dvije
stolice, koje podrazumijeva odsustvo hrabrosti i strasti, i koje se nikako ne
da sakriti.
I. IKI
NASANJKANA BJELOLASICA
DIREKTOR OD 100 MILIJUNA KUNA
Prije tono mjesec dana pisali smo u ovoj rubrici o

iznevjerenim Vladinim obeanjima Hrvatskom
olimpijskom centru "Bjelolasica" o ulaganju od
100 milijuna kuna, kako bi se tamonji hoteli,
skijalite i drugi tereni doveli u bolje stanje, a i
spasili od privatizacijske marapije. U
meuvremenu, za "Bjelolasicu" nadleno
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta hiperaktivnog ministra Dragana
Primorca nije posve sjedilo skrtenih ruku smijenilo je direktora
"Bjelolasice" Tomislava Pakvalina i na njegovo mjesto imenovalo u
sportskim i turistikim krugovima posve anonimnog Mara Miia. U stvari,
kako se na Skuptini "Bjelolasice" prireenoj 26. travnja u Primorevom
ministarstvu, taj centar podijelio na ustanovu i tvrtku, ispada da e
"Bjelolasica" umjesto jednog ubudue imati dva direktora.
Maro Mii e voditi tvrtku, a Tomislav Pakvalin ustanovu jedinog

ovdanjeg olimpijskog centra, a kako se arbitriranje Sanaderove Vlade u
sportu i gospodarstvu, naslonjenima na dravni proraun, ionako svodi na
imenovanja podobnih direktora i nadzornika, ne treba uditi da se i u ovom
sluaju sve svelo na kadroviranje. to se tie obeanih ulaganja na
Bjelolasici, o njima, u godini koja donosi Olimpijske igre u Pekingu i
neizbjeno instrumentaliziranje moebitnih medalja u svrhe politikog i
dravnog marketinga, do daljnjeg ni mukajet. Plan ulaganja iz veljae 2006.
godine predviao je utroak onih 100 milijuna kuna do kraja prole godine,
ali nije ostvaren ni u jednoj lipi. Ako se zanemari izostanak poetka gradnje
obeane vienamjenske sportske dvorane i natkrivenog bazena, od kojih bi
itekakve koristi imali ne samo namjernici na Bjelolasicu, nego i sportai
ogulinskog kraja, posebno je sporno zakoeno ulaganje u skijalite, kao
zamanjak zimskog turizma kojem tei taj lokalitet.
Nakon to su se oko projekta "Bjelolasice" vrzmali, osim Primorca, i

ministri Ivan uker i Branko Vukeli, knjiga je izgleda spala na jedno
hadezeovo slovo Ivana Vuia, saborskog zastupnika iz Ogulina i
predsjednika Nadzornog odbora HOC "Bjelolasica". To je jamstvo da e se,
umjesto zamanih poteza u tamonju infrastrukturu, sve svesti na uvlaenje
"Bjelolasice" u ofucane tokove lokalne politike, obojene davanjem i
vraanjem sitnih usluga, te namjetenim poslovima i natjeajima.
V. MARJANOVI
TAJNO-PRIVATNO PARTNERSTVO
SOA LOVI NEVJERNE MUEVE
Mario Frlan, nekadanji naelnik zagrebakog Centra Protuobavjetajne

agencije sada je to Sigurnosno-obavjetajna agencija (SOA) koji je
smijenjen zbog maltretiranja novinarke Helene Puljiz krajem 2004. godine,
i kao privatni poduzetnik nastavio je razvijati skladnu suradnju sa svojom
bivom tvrtkom. Frlan je, naime, vlasnik detektivske agencije "Sirius" koja
se, izmeu ostaloga, bavi i "utvrivanjem brane nevjere", a za indicije o
nevjeri nije zgorega nabaviti izliste telefonskih kontakata osobe koju mu ili
supruga sumnjii za poligamne sklonosti.
Tako je i bilo: Frlanova agencija predala je jednoj svojoj klijentici popis

brojeva koji su pozivani s mobilnog telefona kojim se koristi njezin suprug,
te listu telefonskih brojeva iji su
korisnici/korisnice nazivali njezina supruga. Ljuta
klijentica muu je uruila reeni izlist u formi
dokaza o nevjeri, a on se potom obratio
telekomunikacijskoj kompaniji ije je usluge
koristio: pitao je na temelju ega su odluili
njegovoj eni dostaviti podatke o njegovim
kontaktima. Trag je ubrzo odveo do SOA-e i njezina djelatnika s inicijalima
H. .: dotini je optuen da je Frlanovu "Siriusu" (vjerojatno ne prvi put)
dostavio traene podatke, te mu je prema Feralovim informacijama
uruen otkaz. "Nemam nikakav komentar", izjavio nam je Mario Frlan.
Nejasno je, meutim, kako se otputeni agent uspio domoi izlista

telefonskih kontakata navodno nevjernog mua, jer zakon propisuje da je za
mjeru tajnog prikupljanja podataka o telekomunikacijskom prometu nuno
pismeno i obrazloeno odobrenje ravnatelja tajne slube, u ovom sluaju
ravnatelja Sigurnosno-obavjetajne agencije Tomislava Karamarka.
I. IKI
MINISTAR ISTRAUJE STUDENTE
PRIMOREVA TEORIJA MEUNARODNE ZAVJERE
Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan

Primorac, isti onaj to je u javnosti bespotedno odan
svim revolucionarnim naporima srednjokolaca i
studenata kontra svog ministarstva, ovih dana u tajnosti
istrauje zavjereniku povezanost hrvatske studentarije
s izvjesnim jatakim krugovima u susjednim nam
zemljama. Naime, nakon masovnih prosvjeda i kritika
dravne politike zbog kolapsa Bolonjske reforme,
Primorevo je ministarstvo uznastojalo kroz posebnu strunu analizu
itavog dogaaja proniknuti u navodni iri, pae meunarodni organizacijski
kontekst bunta.
Koliko ujemo iz upuenih i pouzdanih, a nezauzdanih usta, u ministarstvu

su do te pretpostavke doli poueni prethodnim, srednjokolskim nemirima,
odnosno tadanjom upotrebom interneta i napose "Facebooka" u
dogovaranju ulinih nastupa razbaruene mladei. Tim cyber-tragom krenut
e istraivai u sluaju studentskog ilavljenja oko Bolonje, jer je oito
ministar znanosti nemalo zaokupljen novonastalim intenzitetom odnosa u
akademskoj zajednici.
I premda je teko povjerovati da je stvarno potonuo u tako glupavu teoriju

zavjere, sasvim je mogue da se iskreno nada makar i najglupljem povodu
za skretanje panje s vlastite reformske nesposobnosti.
I. LASI
TRAVNATI PARKET
GRIPE U DIMU, A RAA U BALUNU
Taman se poslije toliko godina dogodi neto na splitskim Gripama, da se

ovjek ponada povratku svjetski poznatog koarkakog fenomena
Jugoplastike u fantastinoj igri i pobjedi Splita nad Cibonom, kad evo ti
rasprenih iluzija u dimu marihuane to je pronaoe koarkau Anthonyju
Akinsu. Znai, i to bijae puenje?
Bez testiranog Akinsa Split gubi od Cibone drugi, a sad e i trei, odluni
susret. A zbilja je Split igrao nevjerojatno zanosno - da nisu svi bili
napueni. Ili e Spliani tek popuit jer im je Cibona smjestila doping-
kontrolu. U sluaju albe treba ekati 20 dana za
provjeru nalaza, a trei susret je ve u subotu.
Laboratorijski strunjaci tvrde da je 20 dana

nepotrebno dug rok. Ali slabi su im refleksi,
Akins je, govore u novinama, za njih ve otiao. A
nisu ba hitro reagirali ni na prvu loptu na samo testiranje Akinsa. Moglo
se poslat nekoga da za 50 kuna iz najblie ljekarne donese test, i da se Akins
odmah jo jedan put pomokri, znalo bi se isti as je li napuen ili nije.
ovjeku ednome koarke na Gripama brzo rade vijuge.
E da je bilo to apnit predsjedniku Dinu Rai, koji je sve u ivotu postigao

zahvaljujui refleksu i brizi nekadanjih Gripa za njegov raskoni NBA-
ovski talent. Ali kako e mu apnit kad se on javlja iz Moskve gdje je finale
nogometne, a ne koarkake Lige prvaka. Bilo bi to Akinsovo pianje u
vjetar. Pa se tog solomunskog rjeenja nije sjetio ni novinar plaen za
redovno praenje Gripa i koarke.
M. GARBER
________________________________
01 / International
MEKSIKO
MARKETING NARKO-KARTELA
Meksiki narko-karteli nadmaili su sami sebe marketinkom kampanjom

koju su pokrenuli u cilju regrutiranja zdravih snaga u svojim redovima,
naroito bivih vojnika.
Mediji tako piu o dambo-plakatima razasutima po gradovima uz obale

Meksikog zaljeva u kojima se regrute vabi obeanjima o "dobroj plai,
hrani i medicinskoj skrbi za lanove obitelji", obeavaju "kredite i ivotno
osiguranje", a kartel Los Zetas ak je dao oduka i ironiji, pa na plakatima
zainteresiranim kandidatima jami i da ih se nee hraniti instant-juhom,
aludirajui time na lou hranu u vojsci.
Narko-karteli, svjedoe stanovnici grada Nuevo Laredo, kojeg su okupirali

posteri Zeta, pokuavaju sebe predstaviti javnosti kao svojevrsne Robin
Hoode, a slue se i krajnje nemoralnim smicalicama, poput organiziranja
zabava za djecu, uz igrake, klaunove i druge djeje radosti. to se tie same
vojske, ona meksika notorna je po broju
dezertera, pa vojne vlasti biljee oko 100
tisua bjegova iz vojske u posljednjih
osam godina. Da stvar bude gora, upravo
je vojska dravna institucija koja
posljednjih mjeseci vodi rat protiv narko-
bandi, pa se mladi vojnici esto znaju nai
u situaciji da ih s ulica mame obeanja tih
istih kriminalaca. Kada su u pitanju
dezerteri, oni su najlaki plijen, budui da im taj status oteava nalaenje
legalnog posla nakon bijega iz vojske, pa se "zaposlenje" u kriminalnom
kartelu esto ispostavlja kao jedina alternativa. Da regrutiranje kartelima
dobro ide, svjedoi i injenica da se oni u borbi s meksikom vojskom sve
oiglednije i sami bore poput prave vojske.
Uz reklamnu kampanju "pozitivnog" sadraja, karteli se slue i brutalnijim

oblicima propagande, naroito kada su u pitanju pripadnici sigurnosnih
snaga. Oni su este mete otvorenih prijetnji koje se najee realiziraju u
formi javno izloenih popisa s imenima dunosnika za odstrel i nadgrobnim
vijencima. Prisutni su i u manjim lokalnim medijima, u kojima poruke
plasiraju takoer putem ucjena i prijetnji. Meksiko je inae druga zemlja u
svijetu po broju smrti novinara, odmah nakon Iraka, a veina njih ubijena je
upravo na zadacima istraivanja kriminala i korupcije.
EUROPSKA UNIJA
"RASPAD ANTIHAMASOVSKOG FRONTA"

Dok je ameriki predsjednik George W.
Bush na prolotjednoj proslavi obljetnice
drave Izrael grmio protiv palestinskog
Hamasa, a izmeu redaka ak i protiv
demokratskog predsjednikog kandidata
Baracka Obame, sve kako bi osigurao
podrku amerikih idova kandidatu
Republikanske stranke Johnu McCainu,
neke europske drave uinile su stidljive korake prema dijalogu s tim istim
Hamasom, prekrivi time nepisano pravilo da se s tom organizacijom ne
pregovara.
Za razliku od Busha koji se, kada je u pitanju stvaranje palestinske drave,

od stvarnosti odvojio do te mjere da se ponaa kao da je to mogue bez
pregovora s Hamasom, strankom koja kontrolira Pojas Gaze, Europljani su
ipak poneto realistiniji, pa su odluili prekriti tabu dijaloga s Hamasom, a
prvi korak napravila je Francuska. Njezin ministar vanjskih poslova
Bernard Kouchner priznao je da s Hamasom kontaktira, naroito u
posljednje vrijeme, dok vlada Egipta pokuava posredovati izmeu Hamasa
i izraelske vlade, a voa liberalnog bloka u Europskom parlamentu Graham
Watson rekao je da je Kouchner "samo priznao ono to svi ostali privatno
misle", a to je da "bez dijaloga s Hamasom nema mira na Srednjem istoku".
Ta se, naime, organizacija u SAD-u, Europskoj Uniji i Izraelu slubeno vodi

kao teroristika organizacija, pa se zbog toga pregovori s njom izbjegavaju
dok ne prizna izraelsku dravu i odrekne se nasilja, a istog principa dre se i
predstavnici takozvanog Kvarteta SAD-a, Rusije, UN-a i EU-a
zaduenog za uspostavu mira meu Izraelom i Palestinom.
Po svemu sudei, meutim, Sjedinjene su Drave u stavu o nepregovaranju s

Hamasom ostale same, budui da se u Europi, kako kae predstavnica
socijalista u euro-parlamentu Veronique de Keyser, "antihamasovski front
poeo raspadati" u oujku, nakon to su Bruxelles i Washington podrali
inicijativu egipatske vlade da posreduje izmeu Hamasa, palestinskog
predsjednika Mahmouda Abbasa i vlade Izraela. Slubene kontakte s
Hamasom imaju i Rusija i Norveka, koja nije lanica Unije, a sline su
namjere izrekli i slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel, u
svojstvu slovenskog predsjedanja Unijom, bivi britanski premijer Tony
Blair, koji se nakon umirovljenja zabavlja upravo palestinsko-izraelskim
pitanjem, te bivi talijanski ministar vanjskih poslova Massimo D'Alema. U
Italiji su se, dodue, stvari poneto promijenile, budui da nova vlada starog
Silvija Berlusconija dri da bi pregovaranje s Hamasom bilo ravno "izdaji
Izraela". Unato tome, namjera je optimistinih europskih predstavnika
vidjeti kako e se razvijati pregovori u kojima sudjeluje Egipat, a ukoliko bi
oni bili uspjeni, trebala bi se dogoditi i "druga faza", u kojoj bi Hamas bio i
slubeno priznat, pod uvjetom da prestane s nasiljem.
SAD
KORPORACIJA ZA PROIZVODNJU SMRTI
Ameriki dnevnik New York Times objavio je

istraivaki lanak koji ilustrira katastrofalni tretman
imigranata koji se nau u raljama tamonjeg zatvorskog
sustava.
Novinari su se pozvali na zakon o pravu na pristup

informacijama i istraili smrtne sluajeve imigranata u
zatvorima koji su se dogodili izmeu 2004. i 2007.
godine.
U tom periodu umrlo je 66 imigranata, a novinarka NYT-a zatvorski sustav
za imigrante opisuje kao "raznoliku skupinu federalnih centara, okrunih
zatvora i privatnih zatvora". Ovi posljednji okarakterizirani su kao "najbre
rastui oblik zatvaranja" koji djeluje s vrlo malo nadzora.
Meu zatoenicima takvih ustanova nalaze se raznorazni imigranti, bilo

osobe ranije osuivane zbog kaznenih djela, bilo useljenici kojima je istekla
viza, oni koji su u procesu dobivanje dravljanstva, pa ak i traitelji azila.
Zatvorski sustav za imigrante (ICE) pod formalnim je ovlastima

Ministarstva domovinske sigurnosti, a osnovala ga je Bushova
administracija u sklopu borbe protiv terorizma. No, nijedno dravno tijelo,
pa ni spomenuto ministarstvo, nema obavezu dokumentiranja smrti
imigranata u tim zatvorima, pa ak ni informiranja javnosti o tome.
Novinarka NYT-a tako je ustanovila da brojne obitelji s kojima je

razgovarala nisu uope bile obavijetene u smrti svojih blinjih, da uz imena
umrlih na popisu esto nisu navedeni drugi osobni podaci, poput
dravljanstva ili datuma roenja, te da su uzroci smrti opisani sumnjivim
terminima, poput "samoubojstva", "sranog infarkta", "epileptikog napada"
ili jednostavno "neodreeno".
Jedan od sluajeva kojima se novinarka bavila je onaj Waltera Rodrigueza

Castra, 28-godinjaka koji je bio u procesu za dobivanje dozvole boravka.
Njegova supruga nekoliko ga je mjeseci traila prije nego to je saznala da je
umro u kalifornijskom zatvoru od "nelijeenog meningitisa". U drugom
sluaju, Gvinejac Boubacar Bah zaglavio je u privatnom zatvoru u New
Jerseyju jer mu je, tijekom izbivanja iz Amerike, odbijena aplikacija za
"zelenu kartu", to za sobom automatski povlai i zabranu ulaska u zemlju.
Umro je nakon nekoliko mjeseci od "ozbiljnih povreda mozga" izazvanih
"padom u zatvorskoj eliji", nakon kojeg je zatvoren u samicu, unato
simptomima, poput pjene koja mu je izlazila na usta.
Prema saznanjima New York Timesa, upravo se u privatnim zatvorima

najee dogaaju smrti imigranata. U njima je zatoeno otprilike 19 posto
useljenika, dok udio smrti useljenika koje se tamo dogaaju iznosi jednu
treinu. Takvi zatvori inae su privatne profitne institucije objedinjene u
jednom privatnom operateru (Corrections Corporation of America), a
ameriki zakoni ne propisuju nikakve neovisne istrage o smrtima useljenika,
niti predviaju procedure putem kojih se njihove rodbine mogu aliti na
zlostavljanje ili traiti odgovornost za smrt.
NJEMAKA
POVRATAK CRVENE NEMANI
Njemaki mediji raspisali su se ovih dana o izvjetaju

Federalnog ureda za zatitu ustavnog poretka, koji je na
listu "ekstremistikih struktura" stavio i nekoliko
ljeviarskih organizacija, ukljuujui i Stranku ljevice
Oskara Lafontainea.
Prema tom izvjetaju, u Stranku ljevice "infiltrirali" su

se "ekstremisti krajnje ljevice i bivi komunisti", no
neki komentatori upozoravaju da je poprilino
radikalno ekstremistikom nazivati i pijunirati -
stranku koja prema najsvjeijim istraivanjima uiva
podrku od 14 posto njemakog birakog tijela, zbog ega se smatra i da je
ona ugrozila tradicionalno etverostranaki sustav u toj zemlji.
Stranka ljevice nastala je prole godine spajanjem Stranke demokratskog
socijalizma (PDS) i stranke WASG, koju su osnovali razoarani lanovi
najvee opozicijske stranke u Njemakoj, SPD-a. Na zadnjim izborima
Stranka ljevice dobro je prola u istonoj i u zapadnoj Njemakoj, zadavi
pritom glavobolje SPD-u, naroito nakon revolta koji je u redovima SPD-a
izazvalo zeleno svjetlo voe te stranke Kurta Becka da podrunica u dravi
Hesse koalira sa Strankom ljevice u formiranju vlade. Federalni su biri
Lafontainea ranije nadzirali, no od toga se odustalo kako se od njega na bi
napravilo heroja, odnosno muenika.
Na listi lijevih ekstremista nalaze se i Komunistika platforma, koja se

"otvoreno bori za svrgavanje kapitalistikog poretka", tu je i Marksistiki
forum, "asocijacija ortodoksnih komunista i simpatizera", kao i udruenje
Socijalistiki dijalog, skupina angairana u "izvanparlamentarnoj borbi za
drutvene promjene". Na listi su se nali i Socijalistika ljevica i jedna
prokubanska skupina, svaka sa po nekoliko stotina lanova, a svi ovi
politiki pokreti na crnoj su listi zbog sporadinih izjava pojedinih
simpatizera nekadanjeg istononjemakog reima.
Prema definiciji "lijevog ekstremizma" Federalnog ureda za zatitu ustavnog

poretka, neprihvatljivo u njihovim stavovima svodi se na "protivljenje
dravnom i drutvenom ureenju" Njemake, a taj sustav oni vide kao
"kapitalizam s obiljejima rasizma i faizma". U "ovisnosti od ideoloke
orijentacije", cilj im je ili "uspostava socijalistikog/marksistikog sustava"
(za revolucionarne marksiste) ili "drutvo bez vlasti" (za anarhiste).
Konkretni im se grijesi svode na "javne manifestacije, otvorenu agitaciju
putem letaka, pozive na akciju putem plakata, izdavanje periodinih
publikacija ili elektronikih medija, sudjelovanje na izborima i pokuaje
prikrivenog utjecanja na drutvene skupine". Takve skupine, stoji u
izvjetaju, "djelomino prihvatljivim sredstvima za postizanje politikih
ciljeva" dre i krenja zakona, poput "oteivanja imovine, masovnog
militantnog pokreta i nanoenja tjelesnih povreda". Najopasnijima dre se,
pak, "ekstremisti" iz redova anarhistiko-autonomake scene.
U drutvu s ljeviarima kao najopasnijom ugrozom nali su se i "desni

ekstremisti", "ekstremizam stranaca", "islamizam", zatim kategorija
naslovljena "pijunaa, sigurnost i sabotaa", te pripadnici Scijentoloke
crkve.
KRIZA HRANE
ODGOVORNI TRAE KRIVCA
Kriza hrane koja posljednjih mjeseci drma svijetom dovela je do upiranja

prstom svih prema svima, a na tapetu se posljednja nala UN-ova
Organizacija za poljoprivredu i hranu (FAO). Prije nekoliko dana na FAO se
obruio senegalski predsjednik Abdoulaye Wade,
nazvavi organizaciju "rupom bez dna" koja guta
novac, dodavi da bi najpametnije bilo ukinuti je,
budui da njezine aktivnosti nisu dovele do
globalnog poveanja proizvodnje hrane.
S Wadeom se slau i drugi strunjaci koji tvrde da

su FAO i druge meunarodne institucije, poput
Svjetske banke i Svjetskog programa za hranu,
desetljeima zanemarivale poljoprivredu u
ruralnim podrujima, u kojima inae ivi 80 posto siromanih, i to zbog toga
to je procijenjeno da takva ulaganja nisu trino isplativa.
Neovisna analiza rada FAO-a provedena prole godine zakljuila je takoer
da je agencija izgubila povjerenje donatora, zbog ega su financijska
sredstva koja u nju pristiu u kontinuiranom padu ve deset godina, a glavni
tajnik UN-a Ban Ki-moon te je optube indirektno i priznao, rekavi na
nedavno odranom sastanku da je ta kriza posljedica "desetljetnog
zanemarivanja i neuinkovitih razvojnih politika".
Generalni direktor FAO-a Jacques Diouf, osjetivi potrebu da se brani,

ponovio je sve one faktore koji se smatraju odgovornima za poskupljenje
hrane, dodavi, meutim, i poprilino skandaloznu tvrdnju da "nije FAO taj
koji svake godine na svijet donese 78,5 milijuna novih beba". Za razliku od
Dioufa, koji je zanemario injenicu da uzrok krize nije nestaica hrane ve
njezino poskupljenje, i koji porast svjetske populacije dri temeljnim
razlogom sadanje situacije, neki drugi strunjaci miljenja su da je krivac
ipak neodgovorno ponaanje financijskih institucija voeno iskljuivo glau
za profitom. Prole godine i sama je Svjetska banka naruila neovisnu
reviziju njezinih vlastitih poljoprivrednih programa u Africi, a rezultati su
pokazali da su se ukupna ulaganja u tamonju poljoprivredu s 1,9 milijardi
dolara 1981. godine prepolovila do 2001. godine, dok je broj strunjaka za
Afriku zaposlenih u Banci smanjen sa 40 na 17.
Predsjednik Svjetske banke Robert B. Zoellick ostrvio se, pak, na razvijene

drave, proglasivi njihovu politiku subvencioniranja domae poljoprivrede
razlogom zbog kojeg se "siromani farmeri ne mogu natjecati na globalnom
tritu", a dodao je i da bi barem dio donacija hrane koje drave putem FAO-
a alju siromanima trebalo zamijeniti gotovinom, jer previe donacija teti
lokalnoj poljoprivredi.
Neki strunjaci krivca za krizu vide i u samim afrikim dravama, jer su,
tvrde oni, slabo ulagale u poljoprivredu, a novac od meunarodnih
institucija spiskale tamonje korumpirane vlade, dok neki drugi opet tvrde
da bi se sve moglo rijeiti kada bi SAD i Europa napustili neke svoje krive
stavove na kojima tvrdoglavo inzistiraju: Amerika proizvodnju biogoriva, a
Europa zabranu koritenja genetski modificiranih organizama. I dok se
meunarodne organizacije meusobno okrivljavaju u pokuaju da sa sebe
skinu odgovornost, ameriki je Kongres upravo ovih dana dogovorio novi
zakon o subvencioniranju domae poljoprivrede, ukljuujui i onu za
proizvodnju etanola, unato injenici da su domae subvencije u bogatim
zemljama praktiki jedina pojava za koju se svi slau da teti poljoprivredi
zemalja u razvoju.
RUSIJA
KRIEM NA UMJETNOST
Jurij Samodurov, direktor moskovskog

Muzeja Saharov, prije nekoliko dana
naao se na optuenikoj klupi zbog
izlobe pod nazivom "Zabranjena
umjetnost - 2006", koja je uvrijedila
tamonju pravoslavnu crkvu.
Sporna izloba dogodila se poetkom

prole godine, a prikazivala je djela
suvremenih autora u kojima su na provokativne naine koriteni religijski
simboli. Izlobu su odbile udomiti vodee ruske galerije, a istraga pokrenuta
netom po njezinom otvaranju ovih je dana rezultirala optubom za
"poticanje na vjersku mrnju" i "vrijeanje krana".
Sud se pritom pozvao na lanak kaznenog zakona kojemu je nominalni cilj

"suzbijanje ekstremizma", ali se u praksi ee koristi za guenje slobode
medija i izraavanja openito. Ukoliko Samodurova sud proglasi krivim,
Muzeju Saharov "smijei" se obaveza javnog distanciranja od svog
direktora, a ukoliko to ne uine, zatvaranje institucije. Sam Samodurov
morat e dati ostavku, a mogao bi i zavriti u zatvoru, budui da mu je ovo
drugi ovakav prijestup.
Prije tri godine sud u Moskvi proglasio ga je krivim takoer za vrijeanje

vjerskih osjeaja, i to opet izlobom, ovog puta naslovljenom "Oprez:
religija!". Ta je izloba otvorena jo poetkom 2003. godine, a etiri dana
nakon otvorenja u Muzej Saharov upala je skupina gnjevnih pravoslavaca.
Prijava zbog vandalizma koju je muzej uputio policiji odbaena je, a vrh
Ruske pravoslavne crkve izvrio je pritisak na dravno odvjetnitvo i
zatraio progon Samodurova.
Dodijeljena mu je globa od oko 2000 eura, isto je zadesilo i kustosicu

izlobe Ljudmilu Vasiloskaju, a odvjetnitvo je za Samodurova
bezuspjeno zatrailo zatvorsku kaznu u trajanju od tri godine. Ovog puta to
bi im moglo poi za rukom, budui da ga zakon sada tretira kao ponovljenog
prijestupnika. Prole godine, na temelju istog lanka kaznenog zakona,
zatvoreno je Drutvo rusko-eenskog prijateljstva, nakon to je njegov
direktor Stanislav Dmitrijevski osuen zbog "poticanja na etniku mrnju",
a organizacija nije pristala javno se od njega ograditi.
Tena ERCEG
________________________________
01 / Tromblon
BILJENICA ROBIJA K.
CHILDHOOD BLUES
22. svibnja, 2008.
Reni je rekla:
Kako je sve besmisleno... Kako je sve totalno bez veze... Kako je ivot jedna
bezvezarija na kvadrat...
Ja sam rekao:
Lakrmdija, ovie... ivot je jedna obina

lakrmdija... Nije udo ta mladii i djevojke naih
godina postaju darkeri i ovisnici o drogama...
Reni je rekla:
Pa ta mo nego postat darker kad je sve totalno

besmisleno... Ja uope ne kuim kad neki seru da
su hepi...
Ja sam rekao:
Kako kuit, ovie, danas samo degai i papani mogu bit hepi... ivot je
ukurcu... Ko ne kui da je ivot ukurcu, taj je totalikus ukurcu...
Reni je rekla:
Evo samo trebat za zavrit trei razred, pa onda jo pet godina trebat za
zavrit osnovnu kolu, pa onda jo etri godine trebat za zavrit srednju
kolu, pa onda jo sto godina trebat za zavrit faks... I ta onda?... Onda bit
nezaposlen... ta bi onda sad mora trebat za bit sirotinja i jadnik...
Ja sam rekao:
Kako je tek meni, ovie, ja nikad neu zavrit trei razred...
Reni je rekla:
Ma neu ni ja, kuri me bolac... Ionako nema anse da bi me roditelji mogli

poslat na faks, mama je domaica, a tata je proli misec osta bez posla...
Ja sam rekao:
Moji roditelji rade, al su turbo bolesnici...
Reni je rekla:
Pa i moji su bolesnici, nema anse da nisu...
Ja sam rekao:
Moj tata doe doma, skine se u sokolsku majicu, izvali se na trosjed i otvori
malo oujsko... Pa jel to moe bit uzor jednom malom djeaku?... Jer ako e
i meni sutra bit ir da drinkam malo oujsko i rutajem po kui, onda bolje da
nikad ne odrastem do tog ira...
Reni je rekla:
Naravski da je bolje... Isto kao moja mama ta hoda po kui sa vinklerima i

probuanim hulahopkama... I prodaje mi spiku da najbolje mi se udat za
nekog lovaa ta vozi bendu i tata mu je mafijozo... Pa jel to moe bit uzor
jednoj maloj djevojici?... Jel ti mene, Robi, mo zamislit da hodam po kui
sa vinklerima i sa probuanim hulahopkama?
Ja sam rekao:
Nou ens... A naroito ne mogu zamislit da uda se za nekog lovaa ta vozi

bendu, jer poto bi onda liila na zadnju kravu i kuravu...
Reni je rekla:
Ali roditelji danas ue ensku dicu da budu krave i kurave, jel bere... Pa vi
da moja mama meni to otvoreno govori, ono, budi zadnja ikaa i uvali se
mladuncu od mafijoza... A onda opet kuim i nju, jer poto ujutro ne moe
skupit engi za kupit kruv i mliko, naravski da joj je koma... ivot je ukurcu,
ovie, ivot je totalno ukurcu...
Ja sam rekao:
Budunost nam je turbo sjebana, ovie...
Reni je rekla:
Naravski da je sjebana... Jerbo nema nita u ta bi se mi mladi mogli

ugledat, razumi... kola je koma, roditelji su koma, crkva je koma...
Ja sam rekao:
Crkva je koma na kvadrat, crkva je izez krajs...
Reni je rekla:
I kad promisli kakvi mi je ivot sad, i kakvi me jo eka, ono, doe mi

depra, ovie, doe mi za lagano izrigat... I ta bi sad trebala trebat za imat
bolje ocjene, ta, da sutra mogu lake ostat bez posla... Da uim u korist
svoje propasti... Ili da imam nekog mua bolesnika ta u mu uvat diicu i
kuvat, da im nemam za kupit kruva i mortadele, ono, da izgledam ka moja
mama sa vinklerima i izbuanim hulahopkama... Pa jel to nije za ubit se,
pitam ja tebe?
Ja sam rekao:
Je, Reni, je... Evo ja naprimjer primjera kad porastem mogu samo postat
propalica, ali poto sam ve sad propalica, onda ne mogu ni to postat, jer
poto sam to ve sad, bere...
Reni je rekla:
Pa to ti govorim, nema nikakvog napretka... Nita ne ide ap, nego je sve

daun... ivot je mrkla mrakua, ovie... Ja bi sad najrae odma postala
drogaica, majkemi mile, ono, utala bi se sa heroinom, kokainom,
mezaninom... Samo ne mogu postat ni drogaica, jer poto nemam engi za
heroin, jel kui...
Ja sam rekao:
Reni, ja ti bez frke mogu nabavit heroin za sitnu lovuu...
Reni je rekla:
Dobro, to sam rekla samo fingurativno...
Ja sam rekao:
Ma kuim, samo kaem da mogu ti ja fingurativno nabavit ta god o za

sitne enge...
Reni je rekla:
Radi se o tome da je sve besmisleno, razumi... Nita nema nikakvog

smisla... Ova zemlja je jedna, jedna... jedna sektika jama u kojoj mi mladi
samo trunemo...
Ja sam rekao:
Super si to rekla, Reni... Trunemo u sektikoj jami skupa sa gljilim

pomidorima i korama od banana...
Reni je rekla:
I jo te svako iv svrdla u ganglije, budi ovakva, budi onakva, koma iva...

Jel da budem ka moja mama?, pa to mi je brrrr-brrrrr... Jel da budem ka
uiteljica Smilja?, pa to mi je ajme majko... Jel da budem ka sestra Melita?,
pa to mi je boezakloni i sauvaj... Najrae bi ih sve prebrisala gumicom,
ono, odjebite od mene u skokovima... Nemojte mi srat, ja sam sa devet
godina skuila svu dubinu megzistencijalnog oaja...
Ja sam rekao:
ega?
Reni je rekla:
Megzistencijalnog oaja.
Ja sam rekao:
Tano, i ja sam isto...
Reni je rekla:
Ali zato svi svrdlaju u mozak, ovie, svi su za popizdit pametni... Kuri ih
bolac ta smo mi svi u totalnom daunu... Cila mlade im je u daunu, jebate,
niko iv nije u apu...
Ja sam rekao:
Samo degenerici mogu bit u apu, to je skroz jasno... Ko god ima tri iste taj
je u daunu, a ako je u apu, onda to samo dokaziva da je debil...
Reni je rekla:
I nigdi nekog svitla u tunelu... Da se bar neemu mo nadat... Da ima bar

neto zata se mo uvatit, bar neka slamica... Al zata da se ovik danas
uvati, pitam ja tebe?
Ja sam rekao:
Ja isto ne znam... Iako mi se koji put uini da znam...
Reni je rekla:
Zata, Robi, zata?
Ja sam rekao:
Ja bi, Reni, najrae tebe uvatijo za limun...
Robi K. (IIIa)
- NA HRVATSKIM NATJECANJIMA SMIJE NASTUPATI SAMO
NAA AUTENTINA HRVATSKA STOKA!
- PRIMADONA ANELKA KAUNKA ILITI POPULARNA
ANELINA PROTIV BOGOHULNE SEVERINE!
________________________________
Tromblon (2/3)
ELJKO STRIZE, LEGENDARNI BORAC ZA ETNIKU ISTOU KATELA,

NAJAVIO IZGON SRPSKIH GOVEDA S HRVATSKIH BIKIJADA
NA HRVATSKIM NATJECANJIMA SMIJE NASTUPATI SAMO NAA AUTENTINA
HRVATSKA STOKA!
Ja sam borac Domovinskog rata
Za slobodu i ponos Hrvata,
Zato ne dam hrvatskome biku
Da na megdan izae etniku.
Srpski vol nek srpsku travu pase,

Naa stoka ima svoje zna se,
Zna se, na se, u se i poda se,
Budi sretan ko hrvatsko prase!
Budi sretan ko hrvatska svinja

U sezoni hrvatskog kolinja,
Imaj ponos hrvatskog goveda
Dok te raanj sladostrasno gleda!
Suivot se nama podlo nudi:

Vol je, kau, vol, a ljudi ljudi;
Podvala je neokomunista
Mi i Srbi da smo stoka ista!
Nije tono da smo ista stoka,

Hrvat Srba gleda sa visoka:
Ne bode se ut sa rogatima,
Nit se bode Srbin s Hrvatima!
Hrvat uva svoju Bikijadu,

Jebe Srbe i Olimpijadu!
Naa stoka rezonira umno:
Ne postoji planetarno gumno!
Dosta bjee jedinstva i bratstva,

Sad je doba izvornog hrvatstva:
Sa Hrvatskom na srcu iroku
Ja se borim za hrvatsku stoku!
- CHILDHOOD BLUES
- PRIMADONA ANELKA KAUNKA ILITI POPULARNA ANELINA PROTIV BOGOHULNE SEVERINE!
________________________________
Tromblon (3/3)
SPOJILA SE CRKVA SA ESTRADOM I KRANSTVO OBASJALA NADOM

PRIMADONA ANELKA KAUNKA ILITI POPULARNA ANELINA PROTIV BOGOHULNE SEVERINE!
MOJA CRIKVA
Jer jo trava nije nikla
Tamo di je stala
Moja crikva!
Doi, doi, doi, doi,

Op, op, op, op, op,
Doi, pile moje,
Ja sam turbo-pop!
Tika-taka, oko pola tri

Budi tamo di pie INRI.
Znam ja dobro takve kao ti,
Svi te avli meni dotrali.
Zvrc-zvrc, morat emo trc-brc,

Kuc-kuc, ja sam tvoj fra Kvrc-Prc.
Anele lika mila,

inim tingul od tvog krila...
Tamo di je stala
Moja crikva!
Oj-da-da, oj-da-da, oj-da-da,
Oj-da-da, oj-da-da,
Moja crikva!
ije-ete katehete,
ije-nove bogoslove,
I opet, mali, trc-brc,
Op-op, cvrc-grc.
Tika-taka, u petnajst do tri

Bi otamo di pie INRI!
Bii prije nego svane dan,
Na gvardijan ima lagan san.
trc-brc, tvoje perje frca,

Kvrc-prc, stresam te sa srca.
Anele lika mila,

inim tingul od tvog krila...
Tamo di je stala
Moja crikva!
Oj-da-da, oj-da-da, oj-da-da,
Oj-da-da, oj-da-da,
Moja crikva!
Chiesa-freza,
Church-par,
Ecclesia,
Frenezija,
Sijeno-slama,
I mir s vama,
Rii-bii,
Oltar lii,
Tea-vea,
Kale-vale,
Grij-pij,
Crikva-tikva,
Hostija-postija,
Bog sve oprostija!
ije-ete katehete
ije-nove bogoslove,
Ajde, ajde,
Dajde, dajde,
Afrika-paprika,
Domaja-promaja,
Zavitstavit,
Habit-zabit!

Tamo di je stala
Moja crikva!
SPAS, SPAS!
Ej, to volim miris evanelja,

Poslije mise veselja,
Kad se ljulja postelja,
Molitvenih elja,
Daj nam prijatelja...
Ej, to volim onomatopeju,

Ej, Evanelje po Mateju,
Hop-hop, malo-malo pa iju-ju,
Sva se srca griju
Na srcima sviju...
Mali, mali, meni toga fali,

etri jahaa, Apokalipsa,
Mali, mali, meni toga fali,
Spas do daske, ne budi stipsa!
Gas, gas!
Spas, spas!
Daj nam danas!
Daj nam danas!
Dva dona, dva bombona,

Pjevaju na sva zvona:
Brata spasi,
Strast ugasi!
Pateri, pateri,
Ej, da vas je vie!
Volim, volim, volim...
Volim kad na tamjan mirie!
Ajde, ajde, nije to od vina,

Ve u ime Oca-Duha-Sina,
Uhvatila me milina,
Nije pater Severina,
On je Hrvatina!
Gas, gas!
Spas, spas!
Daj nam danas!
Daj nam danas!
- CHILDHOOD BLUES
- NA HRVATSKIM NATJECANJIMA SMIJE NASTUPATI SAMO NAA AUTENTINA HRVATSKA STOKA!
________________________________
01 / Greatest Shits
GREATEST SHITS
SHIT OF THE WEEK

Sramotno je da upanija splitsko-dalmatinska, Grad Katela te opine
Katelanske zagore iz svojih prorauna, novcem nas, poreznih
obveznika, financiraju borbe srpskih bikova te isto tako iznosima
od 4000 kuna potiu njihov razvoj. Umjesto srpskih bikova,
pametnije bi bilo da financiraju branitelje, a ne da nas katelanska
gradska vlast sustavno ignorira i zapostavlja.
eljko Strize i Nikola Kapitanovi, elnici HVIDR-e Katela, o

Bikijadi odranoj u Kladnjicama, na konferenciji za novinare
FERALOVO "ZA TVOR SPREMNI!"
Stanje je redovito i mogu rei da sam zadovoljan unato problemima

prenapuenosti.
FERALOVO "LEPOGLAVA LEPO KIMA"
Osobno sam razgovarao s predstavnicima zatvorenika koji prosvjeduju i oni

su mi rekli kako im smeta da se njihova reakcija naziva pobunom.
Ivan Damjanovi, dravni tajnik za zatvorski sustav, na konferenciji za

novinare odranoj u vrijeme kada su hrvatski zatvorenici masovno trajkali
glau
FERALOV OSJEKI NOTURNO
uo sam prie o neobinim nestancima osjekih Srba, ali

nisam imao neposrednih saznanja.
FERALOVA METAKFORINOST
Navodi iz moje knjige ne smiju se uzimati kao injenice, jer je

tu rije o mojim impresijama koje ne moraju biti u suglasju sa
injenicama.
Zlatko Kramari, bivi gradonaelnik Osijeka i svjedok na suenju

Branimiru Glavau i ostalim optuenicima za ratne zloine, nakon to su mu
tuitelji proitali nekoliko pasusa iz njegove memoarske knjige
"Gradonaelnie, vrijeme je"
FERALOVO "JASENOVAC I GRADIVO STARO"
Ne elimo usporeivati Jasenovac i Bleiburg, jer su te dvije stvarnosti

neusporedive: Zbog Jasenovca mnogi su "platili glavom" i rtve su imale
svoj cvijet u pravom i prenesenom znaenju, a rtve Bleiburga nije se smjelo
ni spominjati, jer bi i samo spominjanje bilo okarakterizirano kao zloin!
FERALOVO "SLOBO, SLOBODO!"
Reci nam, Dravo moja, jasno i otvoreno da li je jo uvijek grijeh

biti Hrvat i da li je jo uvijek grijeh biti katolik?!
msgr. Slobodan tambuk, biskup hvarsko-brako-viki, na komemoraciji na

Bleiburkom polju
FERALOVO "OH HE YME, HE RA3YME..."
to se tie moje polupismenosti, da znam itati, a ne i pisati, rado

bih i sad Sergiju Kreiu neto napisao, ali ne znam irilicu.
Ivica urjak, sportski direktor HNK Hajduk, u Slobodnoj

Dalmaciji
FERALOVA KOLA NASTRANIH JEZIKA
Ne elim vie troiti rijei na Kreia koji nikad nije vodio velike klubove u
inozemstvu pa zato i nije trener za Hajduk. A o njemu kao ovjeku najbolje
govori to to s jednim hrvatskim igraem kojeg je vodio u klubu nije elio
komunicirati na hrvatskom, nego iskljuivo na panjolskom jeziku.
Ivica urjak u Jutarnjem listu
FERALOV BIK I DELO
Svi dragovoljci dobro su doli, a s odgovornou, kao glavni organizator,

mogu potvrditi da u nau arenu nee ui niti jedan bik iz Republike Srpske,
nego samo bikovi s podruja Dalmatinske zagore i Hercegovine.
Marko kopljanac, organizator Bikijade u kopljancima, u Slobodnoj

Dalmaciji
FERALOV BABY-SIKTER
Goebbels je za vas novinare mala beba! Dabogda i o vama tako pisalo!
Milan Bandi, gradonaelnik Zagreba, reagirajui na tekst "Bandi daruje

Guciu 8 milijuna eura" objavljen u Veernjem listu, na konferenciji za
novinare
FERALOV PARKING KING
Kad god bih ja nepropisno parkirao, makar i na nekoliko minuta, slika

automobila bi mi idueg dana izala u novinama. Kako su mene dosad
snimali graani pa poslije fotografije slali redakcijama, tako e s dolaskom
prometnih redara biti svim Zagrepanima.
Milan Bandi, gradonaelnik Zagreba, najavljujui postavljanje vie od 500

nadzornih kamera
FERALOVA "DJEVOJKA SA AZAZELA"
Severina je prodala duu vragu.
don Anelko Kaunko, kancelar Vojnog ordinarijata, u 24 sata
FERALOVO "UDRI BRIGADU NA VESELJE!"
Moja brigada uvijek je postupala iz humanih, ljudskih, kranskih i

patriotskih pobuda.
Mirko Norac, umirovljeni general i osueni ratni zloinac, na suenju za

ratne zloine poinjene u Medakom depu, pred upanijskim sudom u
Zagrebu
FERALOV DON AGRO CORLEONE
Konano smo shvatili da hrana nije jeftina i da Hrvatska, ako to bude znala
iskoristiti, od toga moe profitirati. Uostalom, veliki dio novca od
poskupljenja hrane ipak ide naem seljaku i zato mu ne poveati tu
mogunost?!
Ivica Todori, predsjednik Agrokora, nakon potpisivanja sponzorskog

ugovora s rukometnom reprezentacijom Hrvatske
FERALOV VIAGROKOR
Zanimaju nas samo trita koja nisu manja od 50 milijuna stanovnika.
Ljerka Pulji, potpredsjednica Agrokora, na EBRD-ovom Business Forumu

u Kijevu
FERALOVO "KRUH SE ZATVARA!"
Prolo je vrijeme kada je kruh bio socijalna kategorija. Hrvatska je zemlja

trine ekonomije i kruh je trini, a ne socijalni proizvod.
Vladimir Buli, direktor Richemont kluba - Udruge strunjaka u pekarstvu i

slastiarstvu, na godinjoj skuptini
FERALOV DOMAGNOJ
S gnuanjem odbijam sve zlonamjerne insinuacije da je moje privatno pismo

koje sam uputio dvojici urednika u Zabavnom programu o emisiji "30 u
hladu" na bilo koji nain hukako.
Domagoj Buri, direktor programa HTV-a, na sjednici Programskog vijea

HRT-a
FERALOVO "OTLE OLO!"
Govornici u Jasenovcu zapravo su najvei koniari hrvatskog povratka u

Europu.
Vinko otlo u Fokusu
ANEOSKI KUTAK
don Anelko Kaunko, kancelar Vojnog ordinarijata, u Areni
FERALOV BOL I VUCIBATINA
Severinina izjava da sam "budaletina i redikul" nije me uope iznenadila, jer

je zapravo potpuno u skladu s njezinim prethodnim ivotom. Njezine rijei,
posebno ton kojim je nastupila, znak su da sam u pravu, tj. da sam rekao
istu istinu koju ona ne eli uti jer istina boli.
FERALOV DRKAUNKO
Prvo, pravi katolik se nikad ne ophodi prema sveeniku s uvredama, ak ni

kad je pastir to moda zasluio, a k tome svaki razuman ovjek dobro
razlikuje kritiku od pljuvanja. Drugo, nijedan uravnoteen pacijent odnosno
bolesnik nee svojeg lijenika proglasiti ludim nakon to mu je priopio
dijagnozu, nego e doktoru biti zahvalan to mu pomae na
putu do ozdravljenja, poglavito ako mu je preporuio neki
lijek.
FERALOVO "NEMA PTICE DO SVETICE!"
Ako je Sevi doista do 18. godine visjela nad glavom slika

Gospe Sinjske, zato se pjevaica sada toliko trudi da o sebi daje sliku
"gospoe svinjske".
FERALOV SKINI HEAD
Bojim se da Severina ve debelo pokazuje sindrom tzv. Evine tikle odnosno

visok stupanj zavedene oholosti koji je oitovala Eva, podigavi se
znatieljno na prste nakon to je od Zmije ula da e biti kao bog! Zato
Severinu moe spasiti samo obraenje, a ja se iskreno molim na tu nakanu.
Sve ovo nekome zvui vrlo grubo, ali u medicini nekad samo amputacija
spaava ivot.
DON DNA
don ivko Kusti u Jutarnjem listu
FERALOV SVJETOZAZOR
Okupljanja u Jasenovcu i na Bleiburgu kao da e se jo dugo razlikovati.

Odreeni monici vole isticati da Katolika crkva ipak zazire od Jasenovca,
a hrli na Bleiburg. To bi po njima trebalo imati politiko znaenje. U
Bleiburgu crkveni predstavnici vode, a u Jasenovcu mjesni upnik jedva zna
kamo bi se smjestio.
FERALOVE ZABUNICE
Treba napokon iskreno rei da Crkva ide u Bleiburg aliti rtve zloina i
slaviti zadunice, a da se u Jasenovcu sve dosad istiu oni koji su irili i
produbljivali osudu zloinaca, vie ili manje nevjeto doputajui da ta
osuda tereti i mnoge neimenovane Hrvate.
FERALOVA UTJEKA GRJEKA
Neukusno je sluati kako predsjednik blagonaklono tjei novog papinskog

nuncija spominjui da je i meu antifaistikim borcima bilo mnogo
katolikih sveenika. To ne djeluje kao doprinos povijesnoj istini, nego kao
prigodni pokuaj diplomatske utjehe. Koja ni u najveoj dobronamjernosti
niemu ne slui.
FERALOV SPORNI ODNOS
Crkveno e vodstvo u Jasenovac kad se ti odnosi zaista promijene. Ne da ih

ondje netko tjei kako su ipak antifaisti, nego da ih prihvati kao vjernike
koji iz vjere prosuuju. Hoe li do te promjene doi - ne ovisi o crkvenome
vodstvu.
FERALOVA SEDMA USTAKA PROLETERSKA BRIGADA
Zloinake oznake i odore vjerojatnije su podvale nego naivnost. I opet je

teta to te mlade ljude u novim ustakim uniformama policija nije
legitimirala da napokon saznamo tko ih plaa - zna se protiv koga.
FERALOVO "ROG I HRVATI!"
Slobodna Dalmacija, 19. svibnja
________________________________
01 / Kultivator
Darko VUKOREPA: KULTIVATOR
21. svibnja, 2008.
* SLIKA pohranjena meu vlasnitvom biveg
grkog borca pokreta otpora iz Drugog svjetskog
rata u trezoru banke u Ateni mogla bi biti
posljednja slika Vincenta van Gogha, prema
miljenju nekih strunjaka i kolekcionara koji nastoje utvrditi njezinu
autentinost. Slika je uvana zajedno s blokom u kojem se nalaze skice, za
koje se takoer pretpostavlja da su djelo Van Gogha. Otkrie je pokrenulo
pitanje je li mogue da je Vincent naslikao i trei portret svog psihijatra dr.
Gacheta, samo nekoliko dana prije nego to ga je ludilo natjeralo na
samoubojstvo u 37. godini ivota.
Za povjesniare umjetnosti nova bi tvrdnja znaila kontroverzu budui da se

do sada smatralo da je nizozemski umjetnik naslikao samo dva portreta
lijenika koji se za njega brinuo tijekom posljednjih mjeseci njegova ivota.
Jedan od njih je u vlasnitvu muzeja Muse d'Orsay u Parizu. Drugog je na
aukciji u Christie'su kupio japanski industrijalac Ryoei Saito za 48 milijuna
funti 1990., a etrnaest je godina imao status najskuplje slike prodane na
aukciji. Budui da su portreti dr. Gacheta naslikani pred kraj Van Goghova
ivota, otvara se mogunost da je ova pronaena verzija s manje detalja
uistinu posljednja slika koju je slikar naslikao.
"Poznata institucija e uskoro izvijestiti o autentinosti slike to e izbrisati

svaku sumnju u to da je rije o originalnom djelu Vincenta van Gogha",
kazala je Doretta Peppa, sadanja vlasnica slike, prenosi Guardian. Portret
su nacisti ukrali u Francuskoj jednoj idovskoj obitelji tijekom Drugog
svjetskog rata. Nakon to su Hitlerove snage umarirale u Grku, u travnju
1941., portret je stigao u Atenu, u centar za opljakana blaga. Peppa je
najprije sliku dala na uvid efu konzervatorija grke Nacionalne galerije,
koji je utvrdio da ne samo da je rije o originalnom Van Goghu, nego i o
raritetu, nakon to je prouio poteze kista i potpis. Identitet idovskih
vlasnika slike nije otkriven, a s obzirom na to da je nitko nije potraivao,
slika prema grkom zakonu sada pripada Peppi. Procjenjuje se na iznos od
100 milijuna dolara.
* MICHELANGELOVE freske sa svoda Sikstinske

kapele nadahnule su milijune ljudi, ali nijedan ovjek
koji ih je promatrao nije mogao znati da su roene iz
suparnitva i ljubomore. Naime, pet stoljea nakon to
je umjetnik potpisao ugovor da e oslikati Papinu
osobnu kapelu u Vatikanu prizorima iz Knjige
postanka, otkriveno je da je narudba za taj posao bila
urota protiv Michelangela Buonarrotija.
Michelangelo je prihvatio narudbu nesvjestan da je bio meta zavjere

Donata Bramantea, arhitekta koji je projektirao baziliku svetog Petra i
slikara Rafaela. Njih su dvojica uvjerili papu Julija II. da za vrlo zahtjevan
posao angaira Michelangela, koji je dotada slovio kao glasoviti kipar, no
imao je malo slikarskog iskustva. Vjerovali su da e Michelangelo suoen s
poslom takvih razmjera pretrpjeti neuspjeh te da e biti javno ponien,
prenosi britanski Independent.
* U BEKOM izlobenom prostoru "Kunsthalle" poklonicima punk-

kulture do 7. rujna prua se mogunost reminisciranja poneke sjetne
uspomene. Neko shvaan kao protestni pokret i oblik kaotine umjetnosti, s
distance od trideset i vie godina punk se pokazuje kao stilska
pobuna i nulta toka samodopadljivog, popularnog
mainstreama, tvrde organizatori izlobe "Punk No one is
innocent", posveene New Yorku, Londonu i Berlinu, kao
bitnim popritima povijesti, internih kodova i umjetnikih
strategija "posljednjeg globalnog simboliko-politikog
dizanja glasa u pop-glazbi".
Meu protagonistima izlobe, otvorene 16. svibnja, nalaze se Leigh

Bowery, Derek Jarman, Linder, Malcolm McLaren, Genesis P-Orridge,
Jamie Reid, Johnny Rozsa, Jon Savage, Vivienne Westwood, Stephen
Willats, Cerith Wyn Evans i Bill Woodrow (London), Vito Acconci,
Lynda Benglis, Richard Hambleton, Richard Kern, Robert Longo, Ann
Magnuson, Robert Mapplethorpe, Mark Morrisroe, Tony Oursler,
Christy Rupp, Alan Vega, Arturo Vega i David Wojnarowicz (New
York), te Elvira Bach, Jrg Buttgereit, Einstrzende Neubauten, Luciano
Castelli, Endart, Die tdliche Doris, Manfred Jelesnki, Walter
Gramming, Hormel & Bhler, Malaria/Mania D, Martin Kippenberger,
Maye & Rendschmidt, Notorische Reflexe, Salom, Wolkenstein &
Markgraf i Yana Yo (Berlin).
Zaseban dio izlobe, posveen redatelju Dereku Jarmanu, polazi od

njegova gotovo arhetipskog punk-filma "Jubilee" (1977.), te, po rijeima
organizatora, "dokumentira raznovrsnost umjetnikog djela, koje uz
upotrebu raznovrsnih medija prikazuje mitopoetsku kroniku zaputene
Engleske u elinom zagrljaju vlade Margaret Thatcher". Punk se pritom
pokazuje "metaforom generalne nepomirljivosti sa sadanjou i
nastojanjem transcendiranja ope mizerije u ekstazi trenutka". (B.Peri)
* DRUTVO za promicanje knjievnosti na novim medijima (DPKM)

objavilo je u okviru projekta "Besplatne elektronike knjige" novi naslov:
roman "Katarza" Branimira Barona Brljevia. Roman je 1979. godine u
tiskanom obliku objavilo Znanje.
* RUSKI milijarder Roman Abramovi (41) je

tajanstveni kupac triptiha Francisa Bacona i
slike Luciana Freuda, koja je na aukciji u New
Yorku postigla rekordnu cijenu za rad ivueg
umjetnika. Vlasnik engleskog nogometnog kluba
Chelsea je na drabi koju je Sotheby's
organizirao u New Yorku kupio Triptih Francisa
Bacona iz 1976. za 86,2 milijuna dolara. Dva dana ranije kod Christie'sa u
New Yorku kupio je sliku Luciana Freuda Benefits Supervisor Sleeping, akt
pretile ene ispruene na sofi iz 1995., po rekordnoj cijeni od 34 milijuna
dolara.
Ovom prodajom je Lucian Freud, britanski slikar, unuk psihoanalitiara

Sigmunda Freuda, postao najskuplji ivui slikar u svijetu koji je oduzeo
primat Amerikancu Jeffu Koonsu. Aukcijska kua nije otkrila tko su bili
kupci tih djela, ali The Art Newspaper pie da "izvori bliski tritu potvruju
da je obje slike kupio Roman Abramovi, najvjerojatnije da bi ih objesio na
zid svoje kue u Londonu". Abramovi ije bogatstvo Sunday Times
procjenjuje na 11,7 milijardi funta kupio je Baconovo djelo koje je bilo u
vlasnitvu obitelj Moueix, vlasnika dvorca Petrus.
________________________________
NOVI IVOT MURALA S LEGENDARNOG BRODA NORMANDIE,
KOJI JE PLOVIO IZMEU FRANCUSKE I NEW YORKA OD 1935. DO
1939.
POVIJEST NAVIGACIJE U METU
Svih 56 panela Povijesti navigacije, murala od emajliranog stakla koji je
ukraavao unutranjost broda Normandie,
zajedno je izloeno u newyorkom
muzeju Metropolitanu. Muzeju su ga
1976. godine donirali kolekcionari Irwin
R. i Linda Berman, a tako je velik da ga
gotovo nitko nikad nije vidio "u komadu".
Dijelovi murala, iji su paneli vii od est

metara, bili su izloeni u restoranu na
prvom katu muzeja sve do 2002. godine, kada je restoran zatvoren zbog
proirenja galerija grke i rimske umjetnosti. Secesijski mural dizajnirao je
modni ilustrator Jean Dupas, a izradio ga je Charles Champigneulle 1934.
godine. Izraen u tehnici verre glomis, koja ukljuuje slikanje s druge
strane stakla, rad je posut listiima zlata, srebra i paladija. Pria koju opisuje
mural predstavlja zmije, mitska bia, velianstvene brodove i valovite
uzorke.
Prekooceanski brod Normandie, koji je plovio izmeu Francuske i New

Yorka od 1935. do 1939., tijekom 2. svjetskog rata rekvirirale su Sjedinjenje
Drave i namijenile ga za prijevoz vojnika. U trenutku kad su s broda
skidane dekoracije izbila je vatra i voda upumpana u brod sve ih je unitila.
Na kraju je sama Normandie potonula na dno rijeke Hudson. Iako je mural
uklonjen prije izbijanja vatre, na njemu su ostali uobiajeni tragovi habanja.
Restauratorski tim Metropolitana ga je obnavljao komad po komad. U
muzeju oekuju da e mural privui ljubitelje jedrenja i antikviteta.
"Ima puno fanatika prekooceanskih brodova", kae Jared Goss, kustos u

odjelu za umjetnost 19. stoljea, modernu i suvremenu umjetnost. "Od kada
je 2002. maknut iz restorana, ljudi stalno zovu i pitaju: 'to se dogodilo s
muralom s Normandie'", rekao je.
MUZEJ LEOPOLD U BEU

UMJETNOST FARSKIH OTOKA
U ozraju predstojeeg EP-a u nogometu,
u bekom Leopoldmuseumu,
smjetenom u sklopu muzejske etvrti
Museumsquartier, otvorena je izloba
Moderna umjetnost Farskih Otoka, posveena likovnom stvaralatvu te
male otoke nacije, kao i porazu to ga je Austrija prije sedamnaest godina
pretrpjela od tamonje nacionalne nogometne reprezentacije. Farski Otoci,
smjeteni u Sjevernom Atlantiku izmeu kotske i Islanda, sa svojih 50.000
stanovnika predstavljaju jednu od najmanjih nacija u Europi. Utoliko vie
zauuju raspon i kvaliteta tamonjeg umjetnikog stvaralatva.
U suradnji s Nacionalnim muzejom Farskih otoka u Trshavnu beki
Leopoldmuseum izloio je osamdesetak odabranih slika, grafika,
skulptura, fotografija i instalacija suvremenih umjetnika Farskih Otoka iz
razdoblja izmeu 1940. i 2007., koji tematskim rasponom variraju od
bizarnih krajolika s neobinim odnosima svjetla i tame, do odnosa izmeu
ovjeka i prirode, koji esto zna zadobiti i ironinu crtu
prikaza ivota na kraju svijeta. Danas ve legendarna
nogometna utakmica Farskih Otoka protiv Austrije
odigrana je 12. rujna 1990. u vedskoj Landskroni.
Iznenaujui rezultat od 1:0 za Farske Otoke uao je u
lokalne sportske anale, zaivjevi ujedno i kao jedan od
suvremenih mitova otone nacije, kojim su se u svojim
djelima pozabavili ak i neki tamonji umjetnici.
Napada Torkil Nielsen i golman Jens Martin Knudsen bili su, kao
najvaniji protagonisti utakmice, prisutni i na otvorenju izlobe u Beu. Za
austrijsku nacionalnu reprezentaciju bio je to jedan od najveih poraza
prolog stoljea. Nacionalni trener Josef Hickersberger podnio je sljedei
dan ostavku, a rehabilitiran je tek petnaest godina kasnije. Izloba e biti
otvorena do 7. rujna. (B. Peri)
SVEMIR
IZGUBLJENI MJESECI
Drevni sudar u kojem je nastao Mjesec moda je
istovremeno stvorio jo neke satelite koji su se na
nebu mogli zadrati desetke milijuna godina.
Naime, novi raunalni model pokazuje da su se
mali mjeseci moda nalazili u dvjema Zemlja-Mjesec Lagrangovim
tokama, podrujima u svemiru gdje se gravitacija izmeu Zemlje i Mjeseca
meusobno ponitava. Nebeska tijela zarobljena u tim tokama nazivaju se
Trojanci i u tom poloaju mogu ostati beskonano ne djeluju li na njih neke
vanjske sile.
Znanstvenici vjeruju da je Mjesec nastao prije otprilike 4,5 milijardi godina,

kada je tijelo veliine Marsa udarilo u Zemlju. "Divovski udar u kojem je
vjerojatno nastao Mjesec u Zemljinu je orbitu izbacio hrpu materijala, a neki
su ostaci mogli biti 'uhvaeni' u Lagrangovim tokama", kae Jack Lissauer
iz NASA-inog istraivakog centra Ames.
Jednom uhvaeni, Trojanski sateliti mogli su zadrati svoje orbite i do 100

milijuna godina, kau Lissauer i suautor studije John Chambers s Instituta
Carnegie. Nakon toga bi gravitacija drugih planeta pokrenula promjene u
Zemljinoj orbiti zbog ega bi se na kraju mjeseci oslobodili i napustili
Zemljinu orbitu ili se razbili o Zemlju ili Mjesec. "Perturbacije s drugih
planeta su vrlo, vrlo male", kae Lissauer. No, one mijenjaju oblik Zemljine
orbite, to mijenja i uinak koji Suneva gravitacija ima na mjesece.
"To je na kraju i destabiliziralo Trojance", kae Lissauer. Drugi model, koji

je nastao pod vodstvom Matije uka, astrofiziara s kanadskog Sveuilita
British Columbia, pokazuje kako bi na mjestu Trojanskih satelita najdulje
ostalo malo tijelo veliine asteroida, promjera od nekoliko desetaka
kilometara. uk procjenjuje da su ti "izgubljeni mjeseci" mogli kruiti oko
Zemlje milijardu godina nakon nastanka Mjeseca. "Na nebu su mogli
izgledati vie kao Jupiter ili Venera nego kao satelit", kae uk. "Podsjeali
su na vrlo sjajne zvijezde."
________________________________
01 / Glazba
Tamara VISKOVI: GLAZBA

21. svibnja, 2008.
RAZLIITI IZVOAI, "JUNO: THE MOVIE SOUNDTRACK"
TINEJDERSKA KAZETA
O neobinom uspjehu soundtracka za film Juno najvie govori injenica da
je prije otprilike tjedan dana na iTunesu u prodaju puten nastavak ovoga
albuma, pod nazivom Juno B-Sides: Almost Adopted Song. Album bizaran u
svojoj hipotetinosti, sadri pjesme koje su umalo ule u film. (to je
sljedee? "Bermude koje je skoro kupila Paris Hilton" i "Klupica na koju je
mogao sjesti Brad Pitt, da mu se htjelo"). Uspjeh
je neobian zato jer filmska glazba rijetko dostie
tira kojim na top-ljestvicama moe konkurirati
vodeim pop zvijezdama, a kada ga i dosegne,
mahom se radi o visokobudetnim angamanima
vodeih imena svjetske scene (poput Celine Dion
u Titanicu) ili eksploatiranju jakih aktualnih
trendova, kao to je, recimo, bio sluaj filma
Trainspotting.
No Juno, apsolutni bestseller iTunesa, je simpatina, hotimino nevjeta i

ironino introspektivna mjeavina folka i indie-popa, sa izvoaima
marginalnog trinog i trendovskog statusa (Belle and Sebastian, Barry
Louis Polisar, Cat Power). Takav romantino-treberski slijed "razbija" tek
nekoliko klasika iz razliitih dekada, poput The Velvet Underground, Sonic
Youth i The Kinksa. Ba kao naslovni lik filma, trudna tinejderka, koja
ispipava drutvene i generacijske uloge, muziku u filmu odlikuju nevinost,
direktnost i britkost. Albumom dominira Kimya Dawson, to osobno, to kao
dio dueta Moldy Peaches, to pod nazivom Antsy Pants. Ruku na srce,
njene je muzike za moj ukus malo previe. Pjesmice zvue kao draesne
djeje melodije, i izvedene su na nain na koji bi ih izvela ne pretjerano
nadarena desetogodinjakinja.
One imaju crtu kominog anarhizma koja je izvrsno legla u film, ali sama po
sebi brzo postaje naporna. Album nalikuje na kazetu koju bi zaljubljeni
tinejder snimio svojoj dragoj, vie nego na uspjeni soundtrack. Jedan od
razloga za to je i potpuni nedostatak dijaloga iz filma, kojima se inae esto
znaju garnirati ovakva izdanja. Ovdje bismo, pak, da nema dueta "Anyone
Else But You", koju izvode glavni akteri filma Ellen Page i Michael Cera,
mogli slobodno zaboraviti da film uope postoji.
________________________________
________________________________
01 / Knjige
KNJIGE: Gordana CRNKOVI
21. svibnja, 2008.
"NEPOZNATI SUSJED: ANTOLOGIJA S JUGOISTOKA EUROPE"
(UREDIO RICHARD SWARTZ), DURIEUX, ZAGREB, 2007.
21 I DRUGI
Veih promaaja ili ba slabih ili iritantnih tekstova u ovom zborniku nema,
ali ima nekoliko neambicioznih radova. No, knjigu emo doivjeti posve
drukije im se zapitamo o autorima kojih u njoj nema. Moram izraziti svoju
zbunjenost anrovskom odrednicom "antologija", koja doista stvara potpuno
nepotrebnu zbrku. Kakva bi to bila antologija "s jugoistoka Europe" bez,
primjerice, Devada Karahasana, Mirka Kovaa, Andreja Nikolaidisa ili
Dubravke Ugrei, koji su se, uostalom, bavili temom egzila, vrlo bliskoj
problematici ovog zbornika?
Projekt "Drugi", koji su financirale dvije njemake zaklade, izvorno je
namijenjen njemakoj publici, no izlazi istodobno i u svim zemljama kojih
su pisci zastupljeni u projektu a to su Albanija, Bosna i Hercegovina,
Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Srbija i Slovenija. Voditelj projekta
Richard Swartz pozvao je dvadeset i jednog pisca da napiu prozne
tekstove na zadanu temu, ostavljajui im potpunu slobodu u odabiru anra,
tako da knjiga donosi gotovo publicistike tekstove,
esejistiku, autobiografske zapise, pripovijetke i tekstove
koji spajaju neke od spomenutih anrovskih odrednica.
Predloena okvirna tema je ve esto tematizirana i k

tome nejasno definirana. Swartz ne navodi u cijelosti
tekst pisma kojim se obratio potencijalnim suradnicima,
no mogue ga je rekonstruirati iz njegovog pogovora i
iz tekstova nekih pisaca koji su se u svojim esejima
izravno pozivali na formulacije urednika. Swartzov
mail je, kako je nagovijeteno, sadravao ove ili vrlo
sline reenice: Zbog ega to nepovjerenje prema
susjedu? Zato ta sklonost, vidjeti u njemu neprijatelja umjesto prijatelja?
Kako se odnosimo prema "Drugome"?
Nita novo
Urednika zamisao projekta, dakle, barata s prilino suenim i

simplificiranim razumijevanjem pojma "Drugi", zaobilazei njegovu
kompleksnost, i svodei ga na ono to je od njega ostalo u feljtonistikoj
upotrebi. Samo polazite projekta precizno i pristojno, bez zajedljivosti,
komentira albanski pisac Fatos Kongoli u eseju "Jedna prosta istina",
ustvrdivi da je tema koja se predlae jedna od onih o kojima se moe pisati
i pisati, a da se ne kae ba nita novo. Premda je Kongoli naelno u pravu,
knjiga donosi niz zanimljivih tekstova. Neki su autori ostvarili dojmljive
uratke premda su se drali zadane teme, tog "neprijateljstva meu
susjedima". Drugi su polemizirali s predloenim zadatkom, otvarajui novu
razinu diskusije ili upozoravajui na globalni kontekst.
Nenad Velikovi u svojem eseju "Bedel" nudi travestiju na temu projekta

koju shvaa kao problem "drugog" i raspad Jugoslavije, konstatirajui da je
on oito pozvan na suradnju upravo kao "drugi", dakle kao rtva, dakle zbog
izvanknjievnih razloga. Biljana Srbljanovi u pripovijetki "Istinita pria"
koja i svojim naslovom istie poigravanje fikcionalnou teksta, kao i
ironiziranje pozicije demijurga - svojeg protagonista smjeta na mnchenski
aerodrom, prikladno mjesto za suoenje s "malom rasistikom zaverom
'civilizovanih' protiv 'necivilizovanih'".
U odlinom eseju "Kino Volta" Drago Janar takoer upozorava na

kontekst, i to onaj povijesni, bez kojeg uostalom nije mogue tematizirati
famozno Swartzovo "nepovjerenje prema susjedu", proirivi temu na
"mahnito ideoloko stoljee". Fascinira izvornost promiljanja kojom
Janar nadilazi itav katalog potapalica koje cirkuliraju europskom
esejistikom na temu dvadesetog stoljea s njegovim revolucijama, ratovima,
deportacijama, nacionalizmima i ideologijama.
Janarov je esej lien uopavanja i ponavljanja poznatih floskula; lucidne

teze proimaju se s osobnim zapaanjima i asocijacijama na filmsku
umjetnost. U eseju se bavi i konkretnim povijesnim dogaajima, a polazite
mu je pria o jednom transkom drutvancu iz 1909. godine, te o ulozi
Jamesa Joycea u pokuaju da se u Dublinu otvori prvo kino prema
transkim iskustvima, pria koja ilustrira tadanju jedinstvenost europskog
prostora, koja nije bila u sukobu s jezinom, nacionalnom, kulturnom
raznolikou.
Pripovijetka "Zato?" Davida Albaharija posve je u okvirima predloene

teme; za pisca kao to je Albahari skuena tema prikladan je novelistiki
izazov, tako da se on i bukvalno bavi susjedstvom, kao neprijateljskim
okrujem, i nemogunou izdvajanja pojedinca, produbljujui problem do
njegove sri, dekonstruirajui mnijenje proireno (osobito meu
intelektualcima) kako je doista mogue distancirati se od vlastite sredine,
njezinih zabluda i bolesnih odnosa. Albaharijevu priu u prvom licu
pripovijeda ovjek koji ivi u manjem mjestu u kojemu mu je jedina radost
osamiti se, zato izlazi nou i dugo hoda ulicama u nadi da nikoga nee sresti.
Albaharijeva pria
Ne gleda televiziju i ne ita novine, no promjenama koje mjesto doivljuje

nee moi umaknuti. Mijenja se i on sam, na koncu se zatekne s automatom
u rukama, postane nasilan, doista ne shvaajui kako se to dogodilo, ni
zato. Sretna je sluajnost, premda doista odreena jedino logikom
abecednog poretka, to da Albaharijeva pripovijetka bogate metaforike i
reduciranog, preciznog izriaja - otvara knjigu, nagovijetajui moda
zbirku ambicioznog i sofisticiranog tiva.
Na reducirano razumijevanje pojma "drugi", koji zbog pretjerane upotrebe

poinje oznaavati stereotipove umjesto da otvara razumijevanje i
toleranciju, upozorava i Dragan Veliki, konstatirajui kako je "zadatak
pisca iz Istone Evrope da bude i ostane drugi".
Neki su autori pojam "drugi" izmaknuli iz njegove danas uvrijeene

kolokvijalne upotrebe. U elokventnom autobiografskom zapisu "Tamo gdje
ive drugi ljudi" Miljenko Jergovi u irokom luku zaobilazi teorijsku
interpretaciju pojma kao i njezine publicistike inaice. Usredotouje sa na
znaenja te rijei kojima ga je poduio djed Karlo, koji o onome to nije
domovina kae: tamo su drugi ljudi. Piev prikaz ivota u vienacionalnoj
sredini takoer mnogo duguje idejama otate Karla: ako ne mrzimo, tada se
ogledamo u drugome, i tada drugi nuno postaje dio naega identiteta.
U autobiografsko-esejistikom tekstu "Pitanja o drugom" Aleksandar

Hemon bavi se pojmom "drugi" u njegovoj kompleksnosti. Doivljaj
drugoga poinje s prvim naruavanjem jedinstva sebe i svijeta, u njegovom
sluaju roenjem sestre, uljeza u njegovom djejem svijetu. Hemon
prikazuje sebe kao nekoga tko se od tog prvog oka (zbog shvaanja da nije
sam na svijetu) nikada nije ba oporavio, pa je nastavio s gafovima prvo u
vienacionalnoj bosanskoj sredini, da bi u emigrantskom iskustvu (u
Kanadi) ista neprilagoenost poprimila samo malo drukije oblike. Uvijek
osjeajui pitanje o identitetu kao lano pitanje, zavrava zakljukom kako
bi lano i pretenciozno bilo sebe doivljavati kao pisca, "ja sam pisac samo
kada piem", kae Hemon.
Veih promaaja ili ba slabih ili iritantnih tekstova u ovom zborniku i nema,
ali ima nekoliko neambicioznih radova, isto publicistike naravi (tekst
Charlesa Simia vie se doima kao skica, dok je zapis Marue Krese
pretjerano nepretenciozan). To zapravo i nije problem. No knjigu emo
doivjeti posve drukije im se zapitamo o autorima kojih u njoj nema.
Moram izraziti svoju zbunjenost anrovskom odrednicom "antologija"
istaknutom u podnaslovu knjige. Najmanje je stvar u nepreciznoj ili
izmijenjenoj uporabi odrednice antologija u suvremenom nakladnitvu;
bitno je to to bismo ovaj zbornik, itamo li ga kao antologiju, morali
ocijeniti kao lou knjigu, a to bi bilo nepravedno prema nizu solidnih i ak
odlinih tekstova koje ona donosi.
Grupni identiteti
Odrednica istaknuta u podnaslovu doista stvara

potpuno nepotrebnu zbrku. Kakva bi to bila antologija
"s jugoistoka Europe" bez, primjerice, Devada
Karahasana, Mirka Kovaa, Andreja Nikolaidisa ili
Dubravke Ugrei, da spomenem samo neke vane
autore, koji su se uostalom bavili temom egzila, vrlo
bliskoj problematici ovog zbornika. Ovdje se ipak ne
radi o odabiru iz ve objavljenih tekstova, nego o
tekstovima naruenima za ovo izdanje. Ne vidim u
neobavezujuoj odrednici projekta nita nedostojno, to
bi trebalo prikrivati ili preruavati u antologiju.
Projekt "Drugi" bio je izgleda radni naslov knjige; taj mi se naslov ini
prikladnijim, ak i usprkos tome to se pojam "drugi" ovdje tretira u
pojednostavljenom i reduciranom smislu - jer ako je polazite projekta
doista takvo, feljtonistiki neodreeno, ne vidim potrebe ni mogunosti da
se to sakrije. Uostalom, ad hoc odabrana tema moe se pokazati ivom i
poticajnom piscima, to se i dogodilo.
Aludirajui na narcizam malih razlika, Swartz u pogovoru pripovijeda o

svojim gastronomskim iskustvima s jugoistoka, konkretnije o sarmi, istiui
kako je uivao u "meusobno proturjenim, ali izvrsnim varijantama onoga
to je zapravo jedno te isto jelo, a to nitko ne eli priznati", zakljuujui
kako "ono to je zajedniko skoro identino postaje, kada prilike to
doputaju, prelako neto to razdvaja". Swartzova metafora pogaa ipak
samo opa mjesta, a kada je rije o knjievnosti, zapravo promauje.
Ono to u ovoj kolekciji doista imponira jest raznovrsnost tekstova, tako da

proza Biljane Srbljanovi koja asocira na iskustva amerike metafikcije,
pria "Neukorenjenost" Vladimira Arsenijevia koja traumatina ratna
iskustva vezuje s planetarnom popularnom kulturom, i primjerice
univerzalistiki uvidi Drage Janara ba i nemaju mnogo toga zajednikog.
Usprkos i teorijskoj modi promiljanja grupnih identiteta, knjievnost nas
neizbjeno vraa pojedincima.
________________________________
________________________________
01 / Film
Dragan JURAK: FILM
21. svibnja, 2008.
"SJENE" MILA MANEVSKOG
NORMALNOST BALKANA
I s treim filmom Milo Manevski se ne odvaja od Makedonije. Nakon
uspjeha u Veneciji s "Prije kie", prvim filmom koji je artistiki i politiki
artikulirao ratove na Balkanu, Manevskom su vrata hollywoodskog
mainstreama bila irom otvorena. Za svoj sljedei film on je tada izabrao
"Prainu", poprilino skupi eurowestern po uzoru na "Butch Cassidya i
Sundance Kida" i "Divlju hordu", u kojem se umjesto Meksikanaca
pojavljuju Turci. Film je otvorio Veneciju, no makedonski western je teko
bilo komercijalizirati, a slabo je proao i kod kritike: vrata Hollywooda
ponovo su se zatvorila.
Htio ne htio, Manevski je i svoj trei

film morao smjestiti u Makedoniju,
domai teren na kojem ima status
filmskog besmrtnika, i gdje mu nije
preveliki problem pokrenuti iroku
meunarodnu koprodukciju
(makedonsko-njemako-talijansko-
bugarsko-panjolsku).
Ta trenutana ovisnost o Makedoniji ima pozitivnih implikacija. Manevski

nije osuen niti na korporacijske hollywoodske projekte, niti na sudjelovanje
u nekoj formi neokolonijalne lai. Znamo kako to ide, Balkanci moraju biti
rtve rata ili mediji folklorne egzotike. Oni nemaju prava na modernost ak i
kada je ive. Sa "Sjenama", priom iz suvremenog Skoplja na razmei
izmeu ivih i mrtvih, seksa i smrti, Manevski izbjegava tu zamku.
I ovdje na rubovima imamo balkanski folklor i balkansku povijest (pogrom

egejskih Makedonaca). No film s Bore Nacevom i Vesnom
Stanojevskom, promovira i ono to nam Zapad negira: nau modernost,
nau "normalnost" - premda to moe zazvuati pomalo udno u kontekstu
jednog onostranog i onirikog trilera.
________________________________
________________________________
01 / Virtual Tribune
Darko VUKOREPA: VIRTUAL TRIBUNE
21. svibnja, 2008.
Google: PREDETALJNI STREET VIEW
Detaljan prikaz ulica u 30 amerikih gradova koristei Googleovu uslugu
"Street View" mogao bi predstavljati ozbiljan problem ukoliko se pone
koristiti i u europskim gradovima. Street View svojim korisnicima
omoguava detaljan pregled ulica, gradova, prikaz 3D graevina - to je
popularno meu vozaima, ali prikazuje i osobe i
njihova lica to je zadiranje u privatnost. Street View s
rastom popularnosti izazvao je problem krenja
privatnosti, to je komentirao i Peter Hustinx, elni
ovjek zatite podataka EU-a, koji oekuje od Googlea
da e prije uvoenja ove usluge u Europu dobro
prouiti zakone Europske Unije.
Nakon sve eih albi na povredu privatnosti, Google je zapoeo s

primjenom automatskog zamuivanja lica osoba te napomenuo kako Street
View nije namijenjen gledanju drugih osoba ve prouavanju grada, ulica i
graevina.
Softver: NEUNITIVO PIRATSTVO
BSA je u suradnji s IDC-om objavila kako gubici za
2007. godinu nastali zbog piratstva iznose gotovo 48
milijardi dolara. Unato tome to je stopa piratstva
opala u 67 od 108 zemalja ukljuenih u istraivanje, na
globalnom nivou zabiljeen je rast gubitaka od osam
milijardi dolara, a ukupna stopa piratstva porasla je za 3
posto tako da za prolu godinu iznosi 38 posto. Razlog tome je taj to zemlje
s ionako visokom stopom piratiziranog softvera biljee daljnji porast
piratstva. Te drave imaju zaista zavidan stupanj ilegalnog softvera
Armenija 93, Banglade 92, Zimbabve 91 i ri Lanka 90 posto. Od drava u
kojima se najmanje piratizira prve su SAD s 20, Luksemburg s 21, Novi
Zeland s 22, Japan s 23 i Austrija, Belgija, Danska, Finska, vedska i
vicarska sa stopom od 25 posto. U Hrvatskoj je 54 posto ilegalnog
softvera.
Mobiteli: ULTRATANKI MOBIADO
Serija Professional tvrtke Mobiado bogatija je za jo jednog predstavnika
koji je, barem tako tvrde u kompaniji, najtanji luksuzni mobitel na svijetu.
Velik dio povrine prednje i stranje strane mobitela
Mobiado Professional 105 ZAF izraen je od kristala
safira, to garantira otpornost na sve vrste ogrebotina, a
kuite je u potpunosti izraeno od aluminija koji se
koristi u avionskoj industriji. Professional 105 ZAF
spada u kategoriju quad-band GSM/EGSM i dual-band
WCDMA ureaja, ima 2-megapikselnu kameru, 1 GB ugraene memorije,
2-inni ekran, Bluetooth, mini-USB utor te multimedijski player koji
podrava reprodukciju mnogih audio/video formata. Cijena sigurno velika
i za sada nepoznata.
Raunala: KONAR: SVE U JEDNOM
Tvrtka Konar-INEM predstavila je novo
multimedijsko raunalo naziva d'22, to je ujedno i prvi
desktop tipa sve u jednom domaeg proizvoaa,
osmiljen kao skladni dio ureda, dnevnog boravka ili
radne sobe, s naglaskom na multimediji. Konarevu
mainu pokree procesor Intel Core 2 Duo oznake E4300, takta 1,8 GHz,
u standardnoj konfiguraciji raunalo se isporuuje s 2 GB radne memorije,
dok se za pohranu podataka brinu dva tvrda diska SATA kapaciteta 500
gigabajta, koje je po elji mogue konfigurirati u RAID 0 ili 1 polje. Zaslon
je dijagonale 22 ina, a sliku prikazuje u razluivosti 1680 sa 1050 toaka.
Tu su i etiri USB 2.0 prikljuka, jedan e-SATA i mini FireWire prikljuak, a
integriran je i DVB-T prijamnik s prikljucima za dvije antene
Komunikacija: SMS-PAPA
Sredinom srpnja ove godine, u Sydneyju e se obiljeiti Svjetski dan mladih,
estodnevni skup na kojem e se prema procjenama
okupiti nekoliko stotina tisua mladih iz cijeloga
svijeta. Kako bi vjeru pribliio mladima, papa Benedikt
XVI. svakodnevno e SMS porukama iriti Boju rije.
Osim SMS poruka kojima e Papa kontaktirati sa
(prema nekim predvianjima) 250 tisua prisutnih na
obiljeavanju Svjetskog dana mladih, Crkva e za ovu priliku postaviti i
vlastitu katoliku online drutvenu mreu, nalik Facebooku.
________________________________
01 / Pisma
"NAPLATA KRAUNA" (2)
STRANKINE REFERENCE
22. svibnja, 2008.
Potovani,
u ime svoje stranke, trgovakog drutva Konzalt ing d.o.o., Zagreb, SR

Njemake 10 molim vas da temeljem odredbi lanka 40. Zakona o
medijima, objavite ovaj ispravak niza pogrenih i netonih informacija
objavljenih u vaem izdanju od 18. travnja 2008., u tekstu pod nazivom
"Naplata Krauna".
Ovo stoga to se u navedenom objavljenom tekstu na vie mjesta spominje

moja stranka i to na nain koji ne samo da nije injenino toan ve se
navedenim tekstom itateljima sugerira zakljuak da je predmetno trgovako
drutvo privatizirano na nezakonit i kriminalan nain te da se takvim
poslovima i bavi.
Prije svega, potpuno je netono i krajnje zlonamjerno dovoditi Konzalt ing u

vezu s privatizacijom splitskog brodara Jadroplov, jer je jedina poveznica
izmeu moje stranke i navedenog splitskog trgovakog drutva samo to to
se Konzalt ing prijavio na javni natjeaj za procjenu vrijednosti tvrtke.
Na navedenom natjeaju Konzalt ing je izabran kao najpovoljniji ponua,

no predmetni natjeaj je poniten iz proceduralnih razloga s kojima Konzalt
ing nije imao nikakve veze, niti je na njih mogao utjecati.
U cilju objektivnog i injenino tonog izvjeivanja vaih itatelja tvrdimo

da je Konzalt ing sa svojim poslovnim refencama, zajedno sa svojim
suponuditeljima, posve kvalificiran za sudjelovanje na natjeaju za procjenu
vrijednosti nekog poduzea, pa tako i Jadroplova, a time i za obavljanje
traenih poslova.
Dokaz je podui popis tvrtkinih reference od kojih je dio i priloen u

navedenom natjeaju.
Iz teksta bi se dalo razabrati da Feral zna za dokaze da Konzalt ing te

reference nema, ali je ta saznanja u spomenutom tekstu propustio podijeliti
sa svojim itateljima.
Isto tako je svoje itatelja uskratio i za informacije o tome u kakvim je to

makinacijama sudjelovao Konzalt ing, te jedan od njegovih direktora g. Ivan
Odori.
O kakvom se karakteru i kvaliteti ovoga teksta radi govori i Feralovo

zazivanje da bi se netko mogao pozabaviti i detaljima poslovne karijere g.
Odoria.
Navodi o tome kako bi privatizacija Konzalt inga bila "nezabiljeen sluaj u

neslavnoj povijesti hrvatske pretvorbe i privatizacije" u duhu su cijeloga
toga lanka.
Insinuiraju da se radi o nepotenim i mutnim poslovima bez i jednoga

dokaza za takve tvrdnje, dakle, netoni su i nekorektni.
No, tu je "pronicljivost" ovakvog novinarstva skoila sama sebi u usta.
Naime, kako je drugaije mogue objasniti da se u tekstu iznosi da je

Konzalt ing izdvojen iz INA-e i privatiziran kao dio nekog od najvrednijih
javnih poduzea, koji e kasnije imati godinji promet od desetak milijuna
kuna, a da se istodobno tvrdi da se radi o poduzeu koje nema reference za
procjenu Jadroplova, pa su mu, eto, potrebne makinacije kako bi pobijedio
na natjeaju?
Nota bene, samo radi informacije vaim itateljima, na tom je natjeaju moja
stranka dala za oko 300.000,00 kn povoljniju ponudu od drugog ponuaa
ija je ponuda ula u ui izbor, a privatizacija Konzalt inga provedena je
posve zakonito, to je potvreno i Dravnom revizijom.
Zbog svega navedenoga, tj. zato to je spomenutim tekstom Konzalt ing uz

jednoga od njegovih direktora g. Ivana Odoria, netono i zlonamjerno
doveden u vezu s privatizacijom Jadroplova, te s navodnim namjetanjem
javnoga natjeaja, na koji se toboe javio bez referenci, kao i da se radi o
nepoteno i nezakonito privatiziranoj firmi, mojoj je stranci, uglednom
konzultantskom-projektantskom poduzeu, nanesena velika teta.
Stoga vas pozivam da odmah, u iduem broju vaega lista, objavite ovaj
ispravak u cijelosti.
-- Boris Juki, odvjetnik
"NAPLATA KRAUNA" (3)

PROPALI POKUAJ
22. svibnja, 2008.
U nekoj vrsti advokatskog podneska na tekst "Naplata Krauna", pravni
zastupnik zagrebake tvrtke "Konzalt inga" Boris Juki uspjeno sakriva
kljuni podatak da Dravno odvjetnitvo obrauje direktora tvrtke koju
zastupa, Ivana Odoria, zbog malverzacija prilikom natjeaja Hrvatskog
fonda za privatizaciju za procjenu vrijednosti splitskog "Jadroplova".
Utoliko, veliku poslovnu tetu "Konzalt Ingu" o kojoj pie Boris Juki,
stavljajui je na raun Feralova teksta, prije je nainilo Dravno
odvjetnitvo, ako se optube na raun Odoria pokau netonima, ili sam
Odori, ako bude suenja i osuujue kazne, a tek na kraju balade
eventualno dolaze mediji koji o tom sluaju piu.
Kad je u pitanju Jukiev propali pokuaj opovrgavanja nalaza

doljepotpisanog da je privatizacija "Konzalt Inga" nezabiljeen sluaj u
neslavnoj povijesti hrvatske pretvorbe i privatizacije, jer je privatiziran dio
javnog poduzea INA-e uz procjenu otkupne cijene "Konzalt Inga" od strane
samih kupaca tog trgovakog drutva, taj pokuaj se svodi na upotrebu
tekih rijei i diskvalifikacija kojih nije poteen ni sam "Konzalt Ing".
Juki, naime, meu ostalim, spominje nepotene i mutne poslove prilikom
privatizacije "Konzalt Ing", to u Feralovom tekstu nije sluaj, ali nije nam
problem priznati kako se Juki izrazio bolje i preciznije.
-- Vedran Marjanovi, novinar Feral Tribunea
"RASTRONI UZEL" (3)
USTAE NISU KRIMINALCI
22. svibnja, 2008.
Prema ovlasti nae stranke, gospodina Ante uzela, gradonaelnika Grada
Imotskog, ovim Vam se obraamo radi objavljivanja ispravke netone
informacije koja je na str. 16. Vaeg tjednika objavljena dana 18. travnja
2008. godine, a u kojem je iznesen itav niz neistina i neprovjerenih
informacija o osobi i djelovanju gospodina Ante uzela.
Tako je u Vaem listu u lanku pod naslovom "Gradonaelnik pod sumnjom-

Rastroni uzel" u rubrici Rezalite napisano kako je protiv gospodina
uzela podnesena kaznena prijava, a sve zbog oteenja gradske blagajne za
iznos od oko 37.000,00 kuna.
Naravno, u najboljoj maniri "profesionalnog novinara" Va I. Lasi ne dri

potrebnim, ako ne provjeriti istinitost ove tvrdnje, a ono barem napomenuti
da su "pod sumnjom" i neke druge osobe. Naravno, drugi su sporedni, jer je
napad usmjeren na gradonaelnika, jer njega treba prikazati svakakvim samo
ne asnim i uglednim, neovisno o tome to svi pravni propisi, a i uljudbeni
dosezi svakome, pa i Anti uzelu pretpostavljaju ast i ugled.
Najobinija la, dakle ne neistina (ovo biste trebali razlikovati) jest i tvrdnja
da je Ante uzel za sebe kupio "Mercedes" od 600 tisua kuna, jer je to
vozilo kupila prethodna vlast, a la je i da to vozilo gospodin uzel koristi
za osobne potrebe. U istu kategoriju spadaju i tvrdnje o visini plae, kao i
tvrdnje o nametanju skupih maturalnih veera.
Radi blaenja Ante uzela je u spomenutom lanku napisano kako u

restoranu, koji uzgred nije u vlasnitvu Ante uzela, iza anka visi slika
njegovih roditelja u ustakim uniformama. Nije da bi se Ante uzel sramio
takve slike, ali ona naprosto ne postoji. No, Vaem novinaru, u skladu s
ideolokom potkom Vaeg lista oito smeta injenica da je gradonaelnik
Imotskoga, Ante uzel ujedno i predsjednik HSP-a za Imotski, a ni u kojem
sluaju - glede i unato - ne bi se predstavljao sljedbenikom Mihaela
Bakunjina i slinih tipova.
Kakva je veza izmeu navodnih ustakih uniformi i navodnog oteenja

gradske blagajne, ostaje poznato samo Vaem novinaru. Ili se moda eli
sugerirati da je ustaa jednako kriminalac. Opet u skladu s ideolokom
potkom koju ni u jednom trenutku ne zaboravljate.
Da bismo zadovoljili Vau nezajaljivu znatielju, dostavljamo Vam i

presliku jednog od "spornih" rauna, na kojima se vidi i oznaka i peat
hotela, a zbog ega je "Slobodna Dalmacija" ovo preutjela, moda je i
Vama poznato.
Opet, moda je upravo na djelovanje osoba kao to je Va novinar mislio

Napoleon Bonaparte kad je rekao: "Ne pripisuj zloi to se moe primjereno
objasniti nesposobnou", jer se i nesposobnou moe objasniti nedostatak
pokuaja da se neistine provjere i u kontaktu s Antom uzelom.
Stoga, sukladno odredbama lanaka 41. i 42. Zakona o medijima, molimo da

ovaj ispravak objavite.
S potovanjem koje Vas ide,

-- ZAJEDNIKI ODVJETNIKI URED, Dinko Jonji, Domagoj Jonji,
Ivana Jonji, Imotski
________________________________

Feral 22 05 2008 1181

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Feral 22 05 2008 1181

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Feral 22 05 2008 1181

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NAVIGACIJA

USTROJ ZA PRANJE MOZGA

PLAN I PROGRAM SIROMATVA

500 MILIJUNA RAZLOGA

JUGO KONTRA FRANJE JOSIPA

PROTIV MRAKA I JARANA

< > | cijeli lanak | verzija za tisak

FERALOV UREDNIK DOBITNIK OVOGODINJE MEUNARODNE NAGRADE CEI ZA ISTRAIVAKO

21. svibnja, 2008.

Nagrada e se Hedlu uruiti na "CEI Forumu za novinare", koji e se od 2. do 3. lipnja odrati u

Odluka irija temelji se na Hedlovom potenju i osobnoj hrabrosti koje je iskazao

iri napominje da je Hedl, osim angamana u Feralu, suraivao i s Institutom za ratno i

KAKO SE HRVATSKA TELEVIZIJA POD VANJOM SUTLIEM PRETVORILA U NAJVEEG DOMAEG

Da je na Prisavlju i malo morala, hercegovaka ratna hukaica u najsretnijem bi sluaju objavljivala

SLUAJ OTPAD: KAKO JE HRVATSKA SPREMNA DA SE PRETVORI U MEGAODLAGALITE VLASTITIH

NIKOLA VISKOVI, PROFESOR NA PRAVNOM FAKULTETU U SPLITU

MMF u slubi Vlade

SABORSKI ZASTUPNIK SDP-a I PREDAVA NA SPLITSKOM EKONOMSKOM FAKULTETU BRANKO GRI

NISMO PRIPREMLJENI ZA OKOVE

- Imaju li dobavljai energije i proizvoai hrane razloga toliko podizati cijene?

- Iako je priprema na inflatorne udare izostala, neto se jo uvijek moe poduzeti?

- Govorili ste i o problemu gospodarenja robnim rezervama?

URO POPIJA, GLAVNI DIREKTOR HRVATSKE UDRUGE POSLODAVACA

STISAK GLOMAZNE DRAVE

SINIA ZRINAK, SOCIOLOG S PRAVNOG FAKULTETA U ZAGREBU

ZATO JE AUTOPUT POSLIJE ASFALTIRANIH IZBORA ZAPEO U ESTANOVCU I NE PRIMIE SE NI ZA

Sjever ili jug

Evo i tree trase

FERAL ISTRAUJE: KAKO SE ZAGREBAKO PODUZEE "ELEKTROPROMET" NALO NA NIANU

KAKO JE PROPAO VETO HARISA SILAJDIA I OSPORAVANJE RATIFIKACIJE UGOVORA BOSNE I

Entitet nad dravom

Iz SDA poruuju Silajdiu da su itekako dobro odmjerili da je potpisivanje ovoga sporazuma u

Vlast iznad svae

NAJAVE EUROPSKIH VLADA DA E SE OBRAUNATI S OTPREMNINAMA TOP MENADERA RAZBJESNILE

KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. VIII

21. svibnja, 2008.

Kulturno propagandni komplet br. VIII

VREME SMRTI I RAZONODE

TELA KOJA NITA NE ZNAE

Politike tela i ekologija

Godine 2007, ubrzo nakon prigodnog obeleavanja peto-

TRAGOVI POD UBRETOM

KUDA S "POKVARENIM" TELIMA

RATNIKE JEZIKE PRAKSE

Branka Arsi, "ta sve telo moe da radi?", 1995.

Goran Milainovi: Maske Sofije de Montenj, Stubovi kulture, 2007.

POZIVAR JE SRCE SRBIJE

Znali su gdje e me nai. Kurvini sinovi

VREME SMRTI I RAZONODE

JA OPET BIU VLAST

(Himna narodnjake koalicije)

U ime svih nas sa koncerta Cece

A ustav pred nama jo gluposti skriva

Sumnjaju neki da muljamo kroz Juni tok

U nama je sudbina buduih dana

Rukavina, Sem, Dugopolje

Zebec ili Ivi

A ni Krei nije sam sebe doveo! Kao to nije ni eljko Jerkov.

A pa A pa A Podra, pa podra, pa podra