Allahova jednoća u

gospodarenju
] Bosanski – Bosnian – ‫[ بوسين‬

Muhammed b. Ibrahim el-Hamed

Prijevod:
Mersed Suljkanović

Revizija:
Ersan Grahovac

2014 - 1435
‫﴿توحيد الربوبية﴾‬
‫« باللغة ابلوسنية »‬

‫حممد بن إبراهيم احلمد‬

‫ترجمة‪:‬‬
‫مرثد سوليكانوفيتش‬

‫مراجعة‪:‬‬
‫أرسان غراهوفاتس‬

‫‪2014 - 1435‬‬
 Allahova jednoća u gospodarenju –
Muhammed ibn Ibrahim el-Hamed

Uvod:
Hvala Allahu, samo Njega hvalimo i od Njega
pomoć i oprost grijeha tražimo, i utječemo se Allahu od
zla naših duša i od naših loših djela. Onoga koga Allah
uputi ne može ga niko u zabludu odvest, a onoga koga
Allah pravedno u zabludi ostavi ne može ga niko uputiti.
Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha Koji je
Jedan i nema sudruga i svjedočim da je Muhammed
Njegov rob i poslanik, neka je na njega Allahova pohvala
i mir, i na njegovu porodicu i sve one koji ga slijede, a
zatim:

Tevhidur-rububijjeh ili Allahova jednoća u

gospodarenju je među najbitnijim poglavljima u akidi, a
to je zbog toga što je povezan sa najvećom osnovom u
vjeri i najvećom obavezom, a to je vjerovanje u
Uzvišenog Allaha. Od poglavlja koje sadrži u sebi
vjerovanje u Allaha jeste vjerovanje u Allahov rububijjet,
tj. da je Allah Jedini Gospodar, što podrazumijeva
Allahovu apsolutnu samostalnost u stvaranju,
opskrbljivanju i uređivanju svega onoga što je stvorio.
Od stvari koje ukazuju na bitnost ovog poglavlja
jesu veličanstveni plodovi ovoga vjerovanja, tako da
znanje o njemu i vjerovanje u sve što iz toga proističe, u
nama budi veličanje Gospodara i Njegovo slavljenje,
3
nadu u Njega, ljubav prema Njemu, strah od Njega i
druge plodove tog vje
rovanja. Zato ne treba zanemarivati bitnost ovoga
poglavlja, kao ni ostavljanje govora o njemu. Sa druge
strane nije ispravno da se ova vrsta tevhida učini krajnjim
ciljem, kao što je to slučaj apologetičara (koji smatraju da
je krajnji cilj i najveća zadaća spoznaja Gospodara) već je
kranji cilj u tevhidu spoznaja tevhidul-uluhijeh –
Allahovog isključivog prava da bude obožavan, kao što
će uskoro doći pojašnjenje toga.
U narednim redovima ćemo u kratko pojasniti
ovaj rad o čemu govori na osnovu slijedećih tačaka:
- Pojašnjenje definicije i značenja tevhidur-
rububijeh - Allahove jednoće u gospodarenju;
- Pojašnjenje značenja riječi: „Rabb“ - Gospodar;
- Različiti naziv za ovu vrstu tevhida;
- Dokazi za ovu vrstu tevhida;
- Negiranje Allahovog gospodarstva;
- Vrste Allahovog gospodarstva nad Njegovim
robovima;
- Tevhidur-rububijeh nije krajnji cilj u tevhidu;
- Neki plodovi ovog tevhida i neke njegove koristi;
- Šta je suprotno tevhidur-rubijeh?
- Sekte koje su učinile širk u ovoj vrsti tevhida.

I na kraju molim uzvišenog Allaha da nas okoristi

onim što kažemo i što čujemo i da učini naša djela iskrena
tražeći time Njegovo lice i da nam oprosti naše propuste i
greške On je to, doista, u stanju učiniti i brz u odazivanju
4
na to, a Allah najbolje zna i neka Allahova pohvala i mir
na našeg poslanika Muhammeda, na njegove porodicu i
sve ashabe.

Muhammed ibn Ibrahim el-Hamed

Ez-Zelfi, poštanski broj: 460
www.toislam.net

Definicija i značenje Tevhidur-

rububijeh
Definicija Allahove jednoće u gospodarenju jeste:
Tevhidur-rububijeh ili Allahova jednoća u gospodarenju
je čvrsto vjerovanje da je Allah Jedini Gospodar i
Posjednik svega postojećeg, da je On Stvoritelj svijeta,
Onaj Koji oživljava i usmrćuje, Onaj Koji opskrbljuje i
Koji je posjednik potpune moći, Onaj Koji nema partnera
u vlasti, Kome ne treba zaštitnik, Čiju odredbu i
naređenje niko ne može odbiti, Čiju presudu niko ne
može odbiti, Onaj Koji nema suparnika, niti Mu je iko
sličan, niti je iko nazvan Njegovim imenima, niti iko
može biti saučesnik Njemu u djeliću Njegovog

5
gospodarstva i onome što iziskuju Njegova imena i
svojstva.1
Postoji i druga, sažetija, definica za ovu vrstu
tevhida, a to je: Allahova jednoća u Njegovim djelima i
postupcima.

Neki nazivi za ovu vrstu tevhida

Za ovu vrstu tevhida tj. Allahove jednoće u
gospodarenju postoje različiti nazivi kao što su:
1. Tevhidur-rububijeh
2. Et- Tevhidul-`ilmijj – tevhid vezan za znanje (o
Allahovim osobinama i djelima);
3. Et- Tevhidul-habreij – tevhid vezan za obavijest
(o Allahovim osobinama i djelima);
4. Tevhidul-ma`rifeh vel-isbat – tevhid spoznaje
Allaha i potvrde onoga što je potvrdio Sebi;
5. Et-tevhidul- i`tikadijj – tevhid vjerovanja.

Pojašnjenje značenja riječi: „Rabb“ -

„Gospodar“
Riječ „Rabb“ – „Gospodar“ se jezičke strane
dolazi sa različitim značenjima. Rekao je Ibn Menzūr:
„Riječ Gospodar se u jeziku koristi za onoga koji

1
Vidjeti: Tejsirul-azizil-hamid, Sulejman ibn Abdullah, 33-34., i
E’alamus-sunnetil-menšureh, 55., Hafiz el-Hakemi, i El-Iršad ila
sahihil-‘itikad, 16.
6
vlada, koji je predvodnik, uređivač, odgajatelj,
uspostavljač i onoga koji daje blagodati.“
Također je rekao: „ Ne koristi se u apsolutnom
smislu osim za Uzvišenog Allaha, a kada se koristi za
nekoga drugog koristi se određeno i ograničeno kao
npr: 'gospodar toga i toga'.“
Zatim je rekao: „U arapskoj poeziji je povremeno taj
izraz korišten za nekoga pored Allaha, ali nije mnogo,
i osim poezije nigdje se ne koristi na takav način.“
Potom je rekao: „Gospodar svega postojećeg je
Onaj Koji vlada time i ima pravo na sve to, kao što se
koristi izraz sāhib – vlasnik, kada se kaže da je neko
gospodar nečega tj. da je to u njegovom vlasništvu. Pa
ko god posjeduje nešto on je gospodar (rabb) toga,
tako se kaže gospodar stoke, gospodar kuće ili taj i taj
je gospodar kuće, ili one su gospodarice pletenica –
rabbatul-hidžal.“

Što se tiče riječi Gospodar kao Allahovog imena,

ono ima značenje: stvaranje, naređivanja i posjedovanja,
kao što je rekao Uzvišeni: Uistinu On sve stvara i
naređuje. (el-A`rāf, 54.) i rekao je: To je Allah,
Gospodar vaš Njemu pripada vlast. (Fātir, 13.)

Rekao je Ibn Menzūr: „Gospodar je Uzvišeni

Allah, On je Gospodar svega postojećeg i njegov
vlasnik, Njemu pripada Gospodarstvo nad svim
stvorenjima i u tome nema sudruga, i On je Gospodar
svih drugih gospodara i Vlasnik svih ostalih vlasnika.“
7
 Dokazi za tevhidur-rububijeh- Allahovu
jednoću u gospodarenju
Dokazi za Allahovu jednoću u gospodarenju su
mnogi i raznoliki koji svi ukazuju na Allahovu jednoću u
vladanju svim Svojim robovima. Tako je Allah svojim
robovima predočio neke stvari koje kad bi o njima istinski
razmislili one bi ih jasno uputile na to da postoji Stvoritelj
i Uređivač ovog svemira. Kur`an je prepun dokaza koji
ukazuju na Allahovu jednoću u gospodarenju kao što je
govor Uzvišenog: Hvala Allahu Gospodaru svih
svjetova. (el-Fātiha, 2.)
i govor Uzvišenog: Allah je Opskrbljivač, Moćni
i Jaki. (ez-Zārijāt, 58.)
i govor Uzvišenog: Njegovo je, kada nešto hoće,
samo da kaže: „Budi“ i ono bude. Pa neka je slavljen
Onaj u Čijoj je ruci vlast nad svim i Njemu ćete se
vratiti. (Jāsin, 82-83.)
i govor Uzvišenog: Stvaranje nebesa i Zemlje,
smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim
tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u
život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je
rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci
koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za
one koji imaju pameti. (el-Bekare, 164.)

8
 i govor Uzvišenog: Allah vas stvara, i
opskrbljuje; On će vam život oduzeti i na kraju vas
oživiti. Postoji li ijedno božanstvo vaše koje bilo šta od
toga čini? Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih
koje Njemu smatraju ravnim! (er-Rūm, 40.)

Od dokaza koji dokazuju Allahovo gospodarstvu

nad Svojim robovima su slijedeće stvari:
1. Ukazivanje fitre (iskonske prirode usađene u
čovjeku) na to – a to podrazumijeva da je Uzvišeni Allah
usadio i stvorio Svoje robove na tome da priznaju
Njegovo gospodarstvo i da je On Stvoritelj, Opskrbitelj,
Uređivač, Onaj Koji usmrćuje i oživljava. Tako da je
vjerovanje u Allahovo gospodarstvo urođeno i usađeno
svojstvo u prirodi svakog čovjeka i niko to ne može
odbiti, niti otkloniti od sebe. Rekao je šejhul-islam Ibn
Tejmijje, rahimehullah: „Vjerovanje u priznavanje
Tvorca je usađeno u fitri, kao što je rekao Allahov
Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem: 'Svako dijete se
rodi na fitri (čistoj vjeri).' (Buhari, 1358., Muslim,
2658.) jer priroda čovjeka sadrži u sebi priznavanje
postojanja Allaha i nadu u Njega i to podrazumijeva
značenje šehadeta: 'Nema istinog božanstva osim
Allaha.', jer je Bog Onaj Koji se spoznaje i obožava.“
Zbog toga su mnogobošci u predislamskom periodu
priznavali Allahovu jednoću u gospodarenju uz njihov
širk-mnogoboštvu u uluhijjetu-Allahovoj jednoći u

9
obožavanju. Na to ukazuju njihove pritvrđene pohvale u
njihovim pjesmama i stihovima kao što je govor `Antare:

O ti koji odbjaš gdje je od smrti pribježište, ako je moj

Gospodar na nebesima jē odredio

Kao i stihovi Zuhejra ibn Ebi Sulmā:

Allahu ništa nije sakriveno što je u vašim dušama, kako
bi sakrili, koliko god krili Allah zna
Odgađa i ostavlja u knjizi sačuvano, za Dan suđenja ili
možda će požuriti pa prije račun svesti.

Allah nam je pojasnio to (njihovo priznavanje

gospodarstva) u Kur`anu kao što je govor Uzvišenog: „A
da ih upitaš ko je stvorio nebesa i zemlju i potčinio
sunce i mjesec sigurno će reći: „Allah.“ Pa kuda se
odmeću.“ (el-`Ankebut, 61.)

2. Dokazi u nama samima – duša je jedan od

velikih Allahovih znakova koji ukazuju na Njegovo
gospodarstvo, pa kada bi čovjeku bilo omogućeno da
pogleda u sebe i da vidi kakva čuda su prisutna u njemu
samom, shvatio bi da iza toga stoji Gospodar Koji je
mudar i da je On Stvoritelj i Svemogući.
Rekao je Uzvišeni: I uobličio vas na najljepši
način i Njemu ćete se vratiti. (et-Tegābun, 3.) i rekao je:
„Tako mi duše i Onoga Koji je stvori.“ (eš-Šems, 7.)

10
 3. Dokazi oko nas – kao što je rekao Uzvišeni: Mi
ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima
svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim
jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je
Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (el-Fussilet, 53.), pa
kada bi čovjek razmislio o prostranstvima oko njega i
svih znamenja koja je Allah dao u njima, spoznao bi da
postoji Stvoritelj Koji je stvorio ovaj svemir i da On sve
poznaje i da je mudar.

Negiranje Allahove jednoće u

gospodarenju
Allahovu jednoću u gospodarenju nije niko
negirao, osim male skupine iznimnih slučajeva od
oholnika i inadžija, negirajući tako ono što je usađeno u
njihovoj fitri, tako da je njihovo negiranje samo jezicima
dok njihove duše isto priznaju.
Od najpoznatijih koji po negiranju rububijjeta je
Faraōn koji je rekao svome narodu kao što nas je o tome
obavijestio uzvišeni Allah (citirajući faraona): Ja sam vaš
najveći gospodar. (en-Nāzi`āt, 24.) i govor Uzvišenog
(citirajući faraona): Ja ne znam da vi imate drugog boga
pored mene. (el-Kasas, 38.), i ovaj njegov govor je bio
samo tvrdnja za koju nije imao dokaz, čak i on sam nije
vjerovao u to što je govorio. Rekao je uzvišeni Allah
prenoseći u govoru Musāa: Reče: „Ti znaš da ovo nije
dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao
očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone,
11
sigurno nastradati." (el-Isrā`, 102.), i obavijestio je
Uzvišeni, Onaj Koji poznaje ono što duše krije da je
govor faraōna i njegova tvrdnja nije bila utemeljena na
vjerovanju i ubjeđenju, već je to samo bilo oholjenje i
inat, kao što je rekao Uzvišeni: I oni ih, nepravedni i
oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa
pogledaj kako su skončali smutljivci. (en-Neml, 14.)
Od drugih primjera ljudi koji su negirali tevhidur-
rububijje su komunisti, dotle da su čak negirali postojanje
Uzvišenog Allaha, gradeći to na svojoj prljavoj i
pokvarenoj akidi koja se gradila na nevjerovanju u
nevidljivo i vjerovanje samo u materiju. Oni su time, u
suštini, samo učinili da su Allaha nazvali drugim
imenom, time što su počeli obožavati prirodu i opisali je
opisima savršenstva koja ne dolikuju osim uzvišenom
Allahu, pa su tako rekli: „Priroda je mudra, prioda
stvara.“, i slično tome. Njihov govor i tvrdnja je
neispravna i odbačena, čak su se oni koji slijede ovo
ubjeđenje razdijelili i počeli da proklinju jedni drugi i da
proglašavaju „nevjernicima“.

Vrste Allahovog gospodarstva nad

Svojim robovima
Allahovo gospodarstvo nad Svojim robovima je
dvije vrste:
1. Opće gospodarstvo – koje obuhvaća sve ljude,
dobro i loše, vjernike i nevjernike, u što spada
Njegovo stvaranje stvorenja, njihova opskrba,
12
 njihova uputa na sve ono što im je korist za njihov
opstanak na dunjaluku.
2. Posebno gospodarstvo – u što spada Njegovo
odgajanje Svojih robova vjernika, pa ih odgaja na
vjerovanju i pomaže u tome, i vlada njima i štiti ih
od stvari koje ih odvraćaju od Njega, otežavaju im
put ka Njemu ili se postavljaju između Njega i
njih. Biće da je u ovome sakrivena tajna toga što
je većina dova poslanika sadržana riječ Gospodar
– Rabb, jer su sve njihove potrebe sadržane u
ovom obliku Allahovog posebnog gospodarstva.

Allahova jednoća u gospodarenju nije

krajnji cilj od oblika tevhida
Tevhidur-rububijjeh ili Allahova jednoća u
gospodarenju je istina i bitnost ovoga je ogromna, i
vjerovanje jednog roba nije ispravno bez njega. Međutim,
ova vrsta tevhida nije konačni cilj zbog kojeg su došli
poslanici i zbog kojeg su objavljivane knjige, i onaj ko
vjeruje samo u njega nije došao sa potpunim tevhidom,
jer je Allah naredio da se On obožava, čime se dostiže
savršenstvo duše i njena ispravnost i svrha, a nije se
ograničio samo na naređivanje potvrde Njegovog
gospodarstva, kako to rade apologetičari.
Dodaj tome da su mnogobošci vjerovali u
tevhidur-rububijeh, kao što smo spomenuli, i unatoč tome
to ih nije uvelo u vjeru islam, jer je priznavanje i
vjerovanje tevhidur-rububijeh nedovoljno samo po sebi,
13
već je nužno i potrebno ostvarenje tevhidul-uluhijeh
Allahove jednoće u obožavanju.
Također, tevhidur-rububijjeh je usađen u
čovječijoj fitri, pa da je on krajnji cilj ne bi bilo potrebe
za slanjem poslanika i objavljivanjem knjiga.

Neki plodovi vjerovanja u Allahovu

jednoću u gospodarenju
Vjerovanje u Allahovu jednoću u gospodarenju
ima veliki uticaj i mnoge plodove, pa kada čovjek bude
ubijeđen da ima Gospodara i Stvoritelja i da je to
Uzvišeni Allah, i da je Taj Gospodar Gospodar i Vlasnik
svega postojećeg, da čini sa time šta želi, da je apsolutni
Upravitelj Svojim robovima, da Mu ne izmiče ništa ni
koliko trunka na nebesima i na zemlji, tada Ga čovjekova
duša zavoli, veže se za Njega, i smiri se spominjanjem
Njega. Tada ga ne mogu potresti oluja i iskušenja, već se
svome Gospodaru okrene dovom, traženjem utočišta kod
Njega, tražeći Njegovu zaštitu, i biva stalno u strahu da u
njegovim djelima bude nedostataka, bojeći se svojih
grijeha, jer on zna moć svoga Gospodara nad njim, i da je
on pod Njegovom moći i vlasti, pa svime time rezultirala
bogobojaznost, a bogobojaznost je vrhunac svake stvari,
čak je ona jedan od ciljeva ljudskog postojanja.
Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi
ve selem, rekao: „Osjetiće slast imana ko bude
zadovoljan da mu bude Allah Gospodar, islam vjera, a
Muhammed Poslanik.“ (Muslim, 34., Ahmed, 208/1.),
14
pa kada spozna da je Allah Taj koji oživljava i usmrćuje,
Onaj koji daje štetu i korist, i da ono što ga je zadesilo
nije ga moglo mimoići kao i što ga je mimoišlo nije ga
moglo zadesiti i da sve stvari pripadaju Allahu, to mu
olakša suočavanje sa svime i hrabrost bez prisutnosti
straha, pa time sebe oslobodi od robovanja stvorenjima,
kao što u njegovom srcu nema straha ni od koga osim od
Uzvišenog Allaha. Tako uviđamo i da tevhidur-rububijeh
iziskuje tevhidul-uluhijeh – vjerovanje u Allahovu
jednoću u obožavanju. Govor o rezultatima i plodovima
tevhidur-rubijeta ne može se obuhvatiti i pobrojati, i ovo
što smo nabrojali su samo neki pokazatelji koji o tome
govore i na osnovu njih se analogno može doći do drugih.

Šta je suportno Allahovoj jednoći u

gospodarenju
Tevhidur-rububijjetu je suprotan ateizam,
poricanje postojanja Gospodara Uzvišenog.
Suportna su mu, također, neka ubjeđenja u kojima
se čini saučesništvo Allahu u bilo čemu od uređenja
svemira, poput stvaranja, uništenja, oživljavanja,
usmrćivanja, pribavljanja koristi, otklanjanja štete ili
slično tome, u čemu je sadržano Allahova jednoća u
gospodarstvu.
Također, suprotno tevhidur-rububijjetu je i
pripisivanje sudruga Allahu u zasluživanju nekog nekog
od Njegovih imena i posjedovanju nekog od Njegovih
svojstava, kao što je poznavanje umu nedokučivih stvari,
15
zatim kao što je apsolutno veličanstvo, apsolutna veličina
i slično tome.
Suprotno mu je i vjerovanje da neko pored Allaha
može propisivati zakone, jer je On jedini Gospodar, i
Njegovo gospodarstvo obuhvaća Njegovo vladanje i
kosmičko i šerijatsko određivanje.

Sekte koje su učinile širk u ovoj vrsti

tevhida
Postoje narodi koji su učinili širk u rububijetu, kao i
sekte koji su učinile širk u rububijetu kao što su:

1. Medžusije (zoroastrejci) – koji su nazvani

„Aslijeh – koji vjeruju u osnovu“ a to zato što
vjeruju u dvije osnove, a to su: svjetlost i tama. Pa
tako kažu da je svjetlo odvijek, a da je mrak
nastao naknadno.

2. Senevijeh – ili oni koji vjeruju u dvije vječne

materije. Oni vjeruju da su svjetlost i tama
oduvijek i zauvijek, suprostavljajući se time
medžusijama koji su govorili o naknadnom
nastanku tame, ali su ipak govorili o njihovoj
različitosti u suštini, prirodi, djelovanju, opisu,
mjestu, vrsti, tijelu, duši, tako nisu govorili da su
te dvije materije iste u osobinama i djelovanju,

16
 već su rekli da im je zajednička samo njihova
vječnost.

3. Manevijeh – misli se na sljedbenike Manija ibn

Fātika, koji kažu da je svijet stvoren od dvije
praiskonske osnove, tvrdeći kako su različite u
suštini, izgledu, djelovanju i uređenju.

4. Kršćani – koji tvrde i vjeruju u trojstvo, to ne

znači da su oni svijetu pripisali tri gospodara koji
su odvojeni jedan od drugoga, već su složni da je
jedan Stvoritelj, pa kažu: „U ime oca, sina i
svetog duha, a jedan je Bog.“ I kažu: „Jedan je
osnovi, a tri u utjelovljenu.“ Što se tiče
utjelovljenja to ni sami nisu u stanju objasniti.
Ovaj njihov govor je sam po sebi kontradiktoran,
tako da sama ta kontradiktornost i zamišljanje te
njihove tvrdnje je dovoljno za njegovo pobijanje.
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah:
„Zbog toga je jedan skupina razumnih ljudi rekla:
'O svim ljudskim tvrdnjama u vjerovanjima je
moguće formirati neku predstavu, osim tvrdnje
kršćana, zbog toga što o onome što su postavili za
vjerovanje ni sami ne mogu formirati predstavu,
već su samo pričali na osnovu neznanja. Zato su
im se u njihovim govorima spojile mnoge
kontradiktornosti, pa su zbog toga neki od njih
rekli: 'Kada bi se skupilo deset kršćana razišli bi
se na jedanaest govora.' Dok je druga skupina
17
 rekla: 'Kada bi upitao neke kršćane i njihove
supruge i sinove o njihovom tevhidu, čovjek bi ti
odgovorio jednim govorom, njegova supruga
drugim, a njegov sin trećim.'“2
Ibnul-Kajjim kaže: „Što se tiče onoga o čemu ste
obavijestili da vjerujete, mi ne poznajemo ni
jedan ummet da se više od vas razišao oko toga
koga obožava. Kada bi upitao nekog čovjeka,
njegovu suprugu, sina, oca o njihovoj vjeri svaki
bi dao različit odgovor.“3
Čak je o njima rečeno: „Kada bi otišao kod bilo
kojeg kršćana na zemaljskoj kugli i upitao ga da ti
predoče stvarnost svoje vjere i ubjeđenja, i da ti
jasno predoči šta vjeruje po pitanju `Isāa ne bi to
bio u stanju.“4
Također je šejh Rahmetullah el-Hindī pojasnio u
svojoj knizi Trijumf istine sve kontradiktornosti u
njihovom vjerovanju, kao i šejh Muhammed Ebu
Zehre u svojoj knjizi: Predavanja o kršćanstvu.

5. Kaderije – koji su u stvarnosti mušrici po pitanju

rububijjeta, što je od osnova njihovog mezheba i
ubjeđenja, jer vjeruju da je čovjek stvoritelj svojih

2
Vidjeti: Ibn Tejmijje, El-Dževabus-sahih li men beddele dinel-
mesih, 2/155.
3
Vidjeti: Ibnul-Kajjim, Hidajetul-hajara fi edžvibetil-jehudi ven-
nesara, 321.
4
Vidjeti: Ibrahim el-Džebhan, Ma jedžibu en ja’rifehul-muslimu
an haka’ikin-nasranijje vet-tebšir, 13.
18
 djela (neovisno od Allahove kontrole), pa su time
svakom stvorenju ponaosob pripisali stvojstvo
stvaranja svojih djela. Svojstvo stvaranja se
pripisuje samo Allahu, kao što kaže Uzvišeni:
Allah vas je stvorio i ono što radite. (es-Saffāt,
96.) a postupci robova ne izlaze iz uopštenosti
Allahovog stvaranja.

6. Filizofi Dehrije – koji po svome govoru vjeruju

u kretanje devet planeta, a da je deveta od njih
Atlas koja pokreće sve ostale planete, pa su ga
učinili pokretačem svih događaja, kao što vjeruju
i da Allah stvara ono što određuje na Zemlji.

7. Obožavaoci kipova među arapskih i drugim

mušricima – koji su vjerovali da kipovi
pribavljaju korist i nanose štetu, pa su im se zbog
toga približavali i umiljavali, i njima zavjetovali i
od njih blagoslov tražili.

8. Ekstremne sufije – zbog njihovog pretjerivanja u

pogledu evlija i njihove tvrdnje da oni štete i
koriste (nakon smrti), i da imaju moć vladanja
svemirom i da poznaju nevidljivo, i vjeravanja u
vahdetul-vudžud (božijeg utjelovljenja u svemu
stvorenom) i u to da sve stvari učestvuju u
rububijjetu (gospodarenju).

19
 9. Rafidije – zbog njihovog govora da dunjaluk i
Ahiret pripada Imamu i da sa njima čini šta želi, i
da je zemlja sa kabura Husejna lijek za svaku
bolest, i sigurnost za bilo koji strah, kao i zbog
njihovog govora da njihovi imami poznaju
nevidljivo, kao i da poznaju čas svoje smrti i da
ne umiru osim kada to oni sami dozvole. Sva ova
uvjerenja su apsolutna neispravnost koji u osnovi
ne zahtjeva dokaz za pobijanje, već njegova
očevidna neispravnost ne zahtijeva dodatno
pobijanje.

10. Nusajrije – zbog njihove tvrdnje da je Alija ibn

Ebi Talib, radijallahu `anhu, božanstvo i da vlada
svemirom, zatim njhovog opisivanja njega
opisima koji ne dolikuju osim Uzvišenom Allahu,
uzimajući u obzir njihovo razilaženje po pitanju
toga. Neki od njih su rekli da Alija živi u Suncu
pa su nazvani šemsijje. Drugi su rekli da živi na
Mjesecu pa su nazvani kamerije. A drugi opet da
živi u oblacima, pa bi kada bi vidili oblak rekli:
„Neka je mir na tebe, vođo pravovjernih.“5

11. Drūzi – zbog njihovog govora o božanstvu

vladara po imenu el-Hakim Bi Emrillah, i

5
Vidjeti: Dr. Ahmed el-Hatib, el-Harekatul-batinijje fil-’alemil-
islamijj, 341., Sabit Ta’mijje, Dirasatun fil-firek, 42., Dr. Suhejr el-
Fil, en-Nusajrijje, 93-103., Sulejman el-Uzuni, el-Bakuretus-
sulejmanijje fi kešfi esrarid-dijanetin-nusajrijje.
20
 njihovog prelaženja granica po pitanju njega, kao
i pripisivanja mu osobina koje ne dolikuju osim
Allahu, kao što je njihov govor: „On zna ono što
oči kriomice gledaju, i ono što duše kriju.“6

12. Oni koji vjeruju u uticaj zvijezda, planeta ili

imena – kao što je slučaj onih koji prate kretanja
zvijezda i kažu, pripisujući sebi poznavanje gajba,
da onaj koji se rodi u toj i toj zvijezdi ili
određenom mjesecu ili danu, ili ukoliko mu ime
počinje određenim slovim zadesiće ga tako i tako,
i tvrde: „Na osnovu mjeseca tvog rođena po
gregorijanskom kalendaru saznaješ svoju
sudbinu, ili samo na osnovu tvog imena.“

13. Kanūnijje/oni koji pišu ustave – to su oni koji

izbjegavaju Allahov šerijat i odvraćaju od njega, i
koji ljudima sude po zakonima koje su sami
napisali, a koji su proizašli iz njihovih pokvarenih
razmišljanja i smetljišta njihovih razuma.7

Sve ove skupine su neprijatelji Allahu jer

uzimaju Njegova prava u gospodarenju,
suđenju i propisivanju.

6
Vidjeti: Dr. Muhammed b. Ahmed el-Hatib, ’Akidetu Druz –
ardun ve nakdun, 117., i el-Harekatul-batinijje, 233-238.
7
Vidjeti: Muhammed ibn Ibrahim, Tahkimul-kavanin.
21