REJTING AGENCIJE

(SEMINARSKI RAD)

Martin Obućina

Lipanj, 2017.
Sadržaj

1. Uvod ...................................................................................................................................................... 2

2. Rejting agencije ..................................................................................................................................... 3

2.1. Kako su nastale „The Big Three“ ................................................................................................... 6

2.2. Greške rejting agencija.................................................................................................................. 7

3. Kreditni rejting države....................................................................................................................... 7

4. Zaključak................................................................................................................................................ 9

5. Literatura............................................................................................................................................. 10

1
1. Uvod

2
 2. Rejting agencije

Kreditni rejting je zajednički naziv za kriterije, odnosno mjerila na osnovu kojih se određuje
sposobnost određene fizičke ili pravne osobe, točnije dužnika, da vrati svoj kredit. Točnije,
određuje se dužnikova kreditna sposobnost (kreditni rizik) ili vjerojatno da isti neće moći
naplatiti svoja potraživanja na temelju izdanog kredita. Danas, kreditni rejting određuju za to
specijalizirana poduzeća, takozvane rejting agencije, od kojih su najpoznatije Standard & Poor’s,
Moody’s i Fitch Ratings. Sve tri velike kreditne agencije – S&P, Fitch i Moody's – nisu nikakve
nadnacionalne i neovisne institucije, već je riječ o financijskim društvima koja funkcioniraju na
tržišnim principima, uživajući u monopolnom statusu (Romac, 2012).

Rejting agencije su nezavisne treće strane koje se konzultiraju putem tržnih transakcija. Tržišna
transakcija. Njihov je cilj nadvladati asimetrične informacije između obje strane na tržištu
ocjenjivanjem financijskih potraživanja prema standardiziranoj kategoriziranoj kvaliteti.

Najvažniji posao agencije je procjena vrijednosnica s fiksnim prinosom. To uključuje sindicirane

zajmove, obveznice, komercijalne zapise, bankovne depozite i potraživanja od osiguranja.
Normalno, rejting agencije usredotočiti će svoje procjene na kreditnu sposobnost dužnika. U
većini slučajeva agencije djeluju na zahtjev procjenjene tvrtke. Mandatna ocjena vrijedi
nekoliko godina, tijekom kojih rejting agencija prati klijentsku tvrtku i ispravlja ju ako postoji
značajna promjena u financijskoj situaciji klijenta. Iako se ocjena o procjeni temelji na fiksnim,
dokumentiranim standardima i postupcima vezanim uz, primjerice, korištenje javnih i nejavnih
informacija ili komunikacije s menadžmentom, rejtim agencije naglašavaju kako je njihova
procjena subjektivno mišljenje (Kuhner, 2001).

Budući da ne postoje zakonski mehanizmi za kontrolu kvalitete procjene rejting agencija,

njihove informacije u potpunosti ovise o poticaju agencije da izgradi i održi dobar ugled te
financijsku zajednicu. Pod određenim pretpostavkama, ovaj poticaj dovodi do održivog
prijenosa informacija. Svakako možemo promatrati rast ocjena tokom posljednjih desetljeća
kao snažan dokaz koji ilustrira reputaciju rejting agencija. Općenito govoreći, rast rejting
agencija je klasičan primjer spontane evolucije institucija u nedostatku državne intervencije.

3
Kriticizam rejting agencija ne umanjuje njihove uloge kao gospodarskih institucija, već se
usredotočuje na tržište financijskih ocjena, osobito na njihovoj visoko koncentriranoj,
oligopolističkoj strukturi (Kuhner, 2001).

Kreditne rejting agencije imaju ključnu ulogu u smanjenju asimetričnih informacija između
investitora i izdavatelja dužničkih vrijednosnica. Agencije daju mišljenje o kreditnoj sposobnosti
institucija i njihovim financijskim obvezama (poput obveznica ili poželjnih dionica). Uloga rejting
agencija na globalnom tržištu kapitala proširila se zbog rasta broja izdavatelja vrijednosnica,
zbog razvoja složenih financijskih proizvoda poput vrijednosnica kolateraliziranih imovinom,
(engl. assets backed securities) i izvedenica, globalizacijom financijskog tržišta, te povećanjem
korištenja kreditnog rejtinga u financijskim regulativama i ugovorima. Kreditne rejting agencije
sudjeluju u brojnim domaćim i međunarodnim transakcijama. Agencije analiziraju i nastoje
protumačiti veliku količinu dostupnih informacija o investitorima i dužnicima, tržištu i
promjenama ekonomskih uvjeta u cilju pružanja boljeg razumijevanja rizika s kojima se susreću
u poslovanju. Kreditni rejting je mišljenje koliko je vjerojatno da će izdavatelj uredno podmiriti
dug ili financijsku obvezu. Pojedine kreditne rejting agencije nude i dodatne poslovne usluge uz
naknadu, primjerice analize utjecaja promjene poslovne aktivnosti na kreditni rejting dužnika
(Bajo & Penava, 2010).

Agencije pružaju i druge usluge poput upravljanja rizicima i savjetovanja financijskih institucija i
poduzeća o upravljanju kreditnim i operativnim rizicima. U svijetu postoji više vrsta različitih
kreditnih agencija kako po veličini i usmjerenju tako i korištenim metodologijama. Pojedine
agencije specijalizirane su i usmjerene na regije ili industrije (npr. osiguranje). Kao što je već
navedeno, tri su najpoznatije agencije Moody’s, S&P i Fitch. Te agencije nude kreditne rejtinge
za poduzeća, države i za određene vrijednosne papire. U odnosu na manje kreditne rejting
agencije (koje generiraju prihod na temelju pretplate u kojoj nude ocjene rejtinga investitorima)
Moody’s, S&P i Fitch većinu prihoda ostvaruju naplatom ocjene rejtinga. Rejting agencije dijele
se u dvije kategorije - priznate i nepriznate. Priznate rejting agencije prepoznale su i nadzorne i
regulatorne institucije zemalja.

4
U SAD-u, Komisija za vrijednosne papire (engl. Security and Exchange Commission - SEC)
prepoznala je pet kreditnih rejting agencija od kojih su najpoznatije Moody’s i Standard &
Poor’s (Bajo & Penava, 2010).

Financijska kriza 2007. godine počela je u SAD-u zbog puknuća takozvanog 'mjehura od
sapunice' koji je nastao na tržištu nekretnina. Rejting agencije dale su najvišu AAA ocjenu
upravo tom financijskom mehanizmu koji je doveo do krize. One su obveznice, koje su prvotno
imale niske ocjene, pretvorile i ocijenile sa AA ili čak AAA i nakon toga su banke, mirovinski
fondovi, države poput Islanda i ostali pokupovali te obveznice. I upravo su na ocjenjivanju takvih
obveznica, takozvanih CDO obveznica, najviše i zaradile.

Odnos rejting agencija i investicijskih banaka je kompleksan. Ocjenjivanje CDO obveznica

donijelo je najveću zaradu rejting agencijama, te je postojao dvostruki pritisak da ocjene budu
što bolje. S jedne strane unutar rejting agencija na one koji su vršili ocjenjivanje i s druge strane
od strane investicijskih banaka na rejting agencije, jer banke su uvijek mogle otići kod druge
rejting agencije. Nakon krize mnogi su tvrdili da rejting agencije trebaju preuzeti odgovornost za
krive ocjene koje su davale, međutim rejting agencije se brane govoreći da njihove ocjene nisu
ni za koga obvezujuće već da one samo iskazuju mišljenje. Ističući, upravo, da iskazuju samo
mišljenje one su zaštićene prvim amandmanom Američkog Ustava. Rejting agencije ocjenjuju
vrijednost države ili tvrtke koje izdaju vlastite obveznice. Ocjena određuje visinu kamate po
kojoj će se netko moći zadužiti, a promjene kreditnog rejtinga utječu na kretanja prinosa
obveznica na tržištu kapitala. Kad se rejting agencije pojave sa svojim ocjenama jasno je zašto
velika količina novca počinje ili dolaziti ili odlaziti, ovisno o ocjeni koju su netom dale. Kako se
okreće rejting tako se okreće i kapital. Kao takve, rejting agencije jako su zanimljive onima koji
žele zaraditi (V.R.,2016).

Navedene najpoznatije tri rejting agencije poznate su i kao „The Big Three“, a te agencije drže
preko 95% tržišta te time tvore oligopol. Postoji još mnogo drugih rejting agencija, međutim,
one nemaju gotovo nikakav utjecaj na tržište.

5
 2.1. Kako su nastale „The Big Three“

Povijest rejting agencije Standar&Poor's seže u 1860. godinu, kada je objavljena publikacija
Henry Varnum Poora o povijesti željeznica i kanala u SAD-u, gdje je sažet prikaz informacija o
financijskom i realnom stanju željeznica. Henry V. Poor sa svojim sinom osniva tvrtku H.V. and
H.W. Poor Co. Godine 1906., Luther Lee Blake osniva Standard Statistics Bureau, s ciljem
pružanja financijskih informacija o ne-željezničkim poduzećima. Godine 1941. Poor and
Standard Statistics spojili su se u jednu tvrtku pod nazivom Standard&Poor's Corp. Nadalje,
godine 1966. tu je tvrtku otkupila veća tvrtka -The McGraw-Hill Companies, a krajem 90-ih
godina prošlog stoljeća te početkom ovog stoljeća, otvaraju urede po cijelom svijetu. Ova
rejting agencija doživjela je najviše kritika, jer je propustila predvidjeti bankrote banaka koje su
dobile visoke ocjene (V.R.,2016).

John Moody osnovao je 1900. godine John Moody & Company te izdao priručnik koji je
obrađivao informacije i statistike o dionicama i obveznicama financijskih institucija, vladinih
agencija, sektora obrta, rudarstva, usluga i prehrambene industrije. Slomom burze 1907.
godine, Moddyjeva tvrtka je propala, ali on se već 1909. godine vratio na tržište s novom
tvrtkom i novom idejom da ulagačima pruži analize o stvarnoj vrijednosti. I pri toj analizi koristi
slovna obilježja, koja su ostala do danas. 1970. godine Moody, kao i ostale rejting agencije,
počinje naplaćivati usluge rejtinga kako ulagačima tako i izdavateljima (V.R.,2016).

John Knowles Fitch osnovao je 1913. godine Fitch Publishing Company, a godine 1924. Fitch
uvodi ocjenjivanje od AAA do D što je danas standard u ovom poslovnom sektoru. Od 1990.
godine do danas. Fitch Rejtings je imala nekoliko poslovnih spajanja sa sličnim tvrtkama u
Europi i Kanadi (V.R.,2016).

Osnovni model koji su svi koristili, još od kada ga je John Moody uveo 1909. godine, oslanjao se
na financiranja od ulagača, takozvani „investor pays“ model, međutim 70-ih godina uveden je
„issuer pays“ model. Ova novina postavila je pitanje o sukobu interesa. Ovakva se politika
pravda činjenicom da bi izdavatelji trebali platiti dodanu vrijednost koju objektivna ocjena, od
rejting agencije, donosi njima samima na tržištu.

6
Drugo opravdanje je masovna pojava fotokopirnih aparata, uz pomoć koji su se priručnici koje
su izdavale rejting agencije mogli jeftino i brzo umnažati.

2.2. Greške rejting agencija

Rejting agencije su pogriješile, što je na sva zvona pokazala i svjetska kriza koja je 2007. godine
započela u SAD-u. Međutim, one su i prije griješile, primjerice u slučaju Enron Corporation,
američkog energentskog giganta, koji je bankrotirao 2001. godine, a netom prije je bio ocijenjen
od triju rejting agencija ocjenom AAA. Slična situacija dogodila se i s Lehman Brothers'
(V.R.,2016).

Iz njihovih grešaka, možemo zaključiti kako rejting agencije ne posluju društveno odgovorno.
Prije svega, u njihovom poslovanju dolazi do sukoba interesa. Naime, rejting agencije se
financiraju naplaćivanjem izdavanja rejtinga izdavatelju vrijednosnih papira. Izdavatelji većih
iznosa emisije obveznica tako plaćaju višu naknadu, s toga ne čudi kako će rejting agencija
takvom izdavatelju dati bolju ocjenu. Nadalje, rejting agencije mogu postati prepreka ulasku
konkurencije na tržište, a isto tako, kao što je i već navedeno, iste ne preuzimaju odgovornost u
poslovanju tvrtke koje se moguće promijenilo upravo zbog njihovih ocjena (Cupar, 2011).

3. Kreditni rejting države

Prije odobrenja kredita ili ulaganja u vrijednosnice države, financijskih i nefinancijskih institucija
vjerovnici i investitori analiziraju bonitet dužnika ili izdavatelja vrijednosnica, odnosno njegov
kreditni rejting. Kreditni rejting pokazuje sposobnost i spremnost zemlje u otplati vanjskog i
unutarnjeg duga. Kreditni rejting služi potencijalnim inozemnim investitorima kao svojevrsna
slika stanja i perspektiva ekonomije koji opredjeljuje njihovu odluku o ulaganju. Kao i ostali
kreditni rejtinzi, kreditni rejting države je procjena relativne vjerojatnosti hoće li doći do
neispunjenja ugovornih obveza.

7
Dakle, Vlade država obično traže kreditni rejting da bi državi i rezidentima olakšali pristup
međunarodnom tržištu kapitala. U posljednjih nekoliko godina potražnja za kreditnim rejtingom
dramatično je porasla zbog sve većeg broja država i financijskih institucija koje se zadužuju na
tržištu dužničkih instrumenata. Usprkos činjenici da brojni predstavnici država surađuju s
kreditnim agencijama i sudjeluju u pripremi promjena kreditnog rejtinga, države zemlje članice
Europske monetarne unije (EMU) doživjele su neočekivane promjene rejtinga. Te su promjene
natjerale izdavatelje, investitore i regulatore da preispitaju konzistentnost, racionalnost i
transparentnost procesa dodjele rejtinga, posebice imajući u vidu da promjene rejtinga izravno
utječu na troškove zaduživanja države i financijskog sektora zemalja članica EU i EMU (Bajo &
Penava, 2010).

O dodijeljenom kreditnom rejtingu ovise i uvjeti zaduživanja države. Povoljniji ili nepovoljniji
uvjeti odredit će visinu kamatne stope na zaduživanja, a promjene kreditnog rejtinga utječu na
kretanja prinosa državnih obveznica na tržištu kapitala. Vlade su u prošlosti tražile rejtinge za
obveznice denominirane u inozemnoj valuti, jer su bile atraktivnije za međunarodne investitore
nego one denominirane u domaćoj valuti. I na tome području došlo je do velikih promjena.
Međunarodni investitori povećali su potražnju za obveznicama izdanim u valutama koje nisu
globalne.

Determinante kreditnog rejtinga uključuju dohodak po stanovniku, rast BDP-a, stopu inflacije,
fiskalnu ravnotežu, vanjsku ravnotežu, vanjski dug, gospodarski razvoj, kao i povijest ispunjenja
obaveza.

8
 4. Zaključak

Unatoč vrlo bolnim greškama rejting agencija koje su kroz povijest imale vrlo snažne posljedice,
gdje osobito treba napomenuti globalnu krizu koja je započela 2007. godine, danas ocjene
rejting agencija i dalje utječu na kreiranje politike. Kada se cijela priča sagleda u cijelosti jasno je
da nisu rejting agencije jedini krivci za stanje ekonomije. Trebalo bi spomenuti banke, ali i
investicijske fondove, financijski tisak, regulatorne agencije, revizorske kuće i tvrtke za
financijsko pravo, svima njima ovo ide u korist. Međutim i dalje ostaje činjenica da neki
neizabrani ekonomski stručnjaci kreiraju sudbinu cijelih država i njihovih naroda spuštajući
rejting njihovih obveznica u vrlo loš status. Posljedica toga je da kapital pobjegne iz tih država
jer je tamo nesigurno, ljudi gube posao i pada standard. Posljedično, događa se poznati scenarij
- protestira se, pale se barikade, štrajka se, vlade padaju jedna za drugom, uvode se tehničke
vlade sastavljene od bivših i budućih birokrata iz tih ili njima sličnih financijskih institucija i tako
u krug, ali problem i dalje ostaje isti.

Najvažniji korak u ispravljanju tih problema trebao bi biti pojačavanje konkurencije na

globalnom tržištu. Nakon drastičnog rezanja rejtinga država članica EU, sve se glasnije priča o
osnivanju nezavisne europske rejting agencije. Ovu inicijativu treba pozdraviti, međutim, takva
agencija treba uistinu biti nezavisna i raditi u javnom interesu.

9
 5. Literatura

Cupar, A. (2011). Uloga kreditnog rejtinga na financijskom tržištu: specijalizirani poslijediplomski

rad. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet. Dostupno na
http://katalog.efzg.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=1&searchById=10&s
ort=0&spid0=10&spv0=Cupar%2C+Andrej&xm0=1&selectedId=21000793, preuzeto
30.05.2017.

Bajo, A. & Penava, J. (2010). Kreditne rejting agencije i kreditni rejting države. Ekonomski
fakultet u Zagrebu: UDK 336.2

Kuhner, C. (2001). Financial Rating Agencies: Are they Credible? Insights into the reporting
incentives of Rating agencies in times of enchanced Systemic Risk. Schmalenback Bussines
Review (53): 2.-26.

Romac, D. (2012). Tko su zapravo S&P, Fitch i Moody's, kreditne agencije koje odlučuju o sudbini
svijeta. Preuzeto sa http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Tko-su-zapravo-S-P-Fitch-i-
Moody-s-kreditne-agencije-koje-odlucuju-o-sudbini-svijeta?meta_refresh=true, pristupljeno
30.05.2017.

V. R. (2016). Rejting agencije: kako su nastale, kako zarađuju i kako griješe. Preuzeto sa
http://www.advance.hr/tekst/rejting-agencije-kako-su-nastale-kako-zaraduju-i-kako-grijese--
uvod/, pristupljeno 30.05.2017.

10