SOKRATOVA SMRT

Sokrat je bio grčki filozof koji je rođen u Ateni 469.godine pr. Kr., gdje i umire
399.pr.Kr. U svojoj se filozofskoj djelatnosti najvećim djelom bavio moralom, a
u svojim istraživanjima koristi se majeutičkom metodom (ironije i majeutike), tj.
planski vođenog razgovora gdje se dolazi do definicije određenog pojma i
određenja biti pojma. Jedan je od najvećih mislilaca u cijeloj povijesti filozofije,
te iza sebe ostavlja mnogo djela za poznavanje njegova života i filozofije.
Djeluje u vremenu kad je atenska demokracija bila na vrhuncu, Atenom je tada
vladao Periklo koji ju je jako obnovio, procvjetala je i pomorska vojska na
Egejskom moru. Atena je bila otvorena za sve ljude pa su i mnogi filozofi dolazili
u nju i poučavali ljude mudrošću. Tako je djelovao i Sokrat, imao je svoja
naučavanja, svoju filozofiju, ali se mnogi nisu slagali sa njim te su ga optužili da
kvari mladež i da ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država.
Sokratu se sudilo na glavnom gradskom trgu. Sudila mu je porota od njegovih
sugrađani koji su bili nasumično izabrani, zakon je bio strog, te suđenje nije bilo
kao današnje. Sokrat ne pokazuje strah pred onima koji mu sude, smatra da je i
on doprinio razvoju Atene, te smatra da ima značaj za atensku državu. Optužba
protiv Sokrata bila je jasna: prestati se baviti filozofijom, otići iz Atene ili smrt.
Sokrat je smatrao da ne bi trebalo biti kukavica, onaj koji će se pokoriti
zemaljskom zakonu pred ljudima te bira smrt, ispijajući otrov.
Zaključak svega je da je Sokrat bio veliki filozof u cijeloj povijesti. Imao je svoja
uvjerenja i stavove preko kojih nije mogao prijeći, baš kao što ih ima i svatko od
nas. Ima priliku otići iz države, naučavati negdje drugdje, ali on ostaje ostaje
umrijeti u Ateni, za svoj narod (iako su ga osudili), za svoju državu. Smatram da
je ta njegova smrt „prava smrt“, time želim reći da Sokrat umire dostojanstveno
poput pravog heroja za svoju državu. Nije želio da protiv njega ide jedan zakon
koji je donio čovjek, jer za njega, zakon nemam nikakvu vrijednost, to je ljudsko
djelo, koje nije zasnovano ni na čemu osim na slobodi pojedinca koji ga donosi.
Žao mi je što je Sokrat bio osuđen zbog toga što nitko nije ni čuo ni vidio da on
radi te stvari, ali su ga ipak osudili, tjerajući vlastitu korist.