1 Promjena baze vektora

Neka su dane dvije različite uredene baze u Rn , označimo ih s A = (a1 , a2 , . . . , an ) i

B = (b1 , b2 , . . . , bn ) . Svaki vektor v ∈ Rn ima medusobno različite koordinatne zapise u
bazama A i B . Zapis u bazi A označavat ćemo s
 
α1
 α2 
 
v =  ..  = α1 a1 + α2 a2 + · · · + αn an , (1)
 . 
αn (A)

a zapis u bazi B s
 
β1
 β2 
 
v= ..  = β1 b1 + β2 b2 + · · · + βn bn . (2)
 . 
βn (B)

Cilj nam je opisati metodu za prijelaz iz jedne u drugu bazu. Ilustrirat ćemo metodu na
primjeru.

Primjer 1. Zadan je vektor v = (6, 9, 14) u kanonskoj bazi E = {e1 , e2 , e3 } . Odredite

koordinatni prikaz vektora v u bazi F = {(1, 1, 1), (1, 1, 2), (1, 2, 3)}

Rješenje. Zadatak ćemo riješiti na tri načina.

1. Koordinatni zapis od v u bazi E dan je s

 
6
v =  9  = 6e1 + 9e2 + 14e3 . (3)
14 (E)

Da bismo odredili koordinatni zapis u bazi F , moramo odrediti skalare α, β i γ

takve da vrijedi:  
α
v=  β  = αf1 + βf2 + γf3 , (4)
γ (F )
gdje je f1 = (1, 1, 1) , f2 = (1, 1, 2) i f3 = (1, 2, 3) . Pošto je dan prikaz vektora u
bazi E , dovoljno je vektore baze iz E prikazati pomoću vektora iz F , tj. odrediti
skalare aij takve da vrijedi:

e1 = a11 f1 + a12 f2 + a13 f3

e2 = a21 f1 + a22 f2 + a23 f3 (5)
e3 = a31 f1 + a32 f2 + a33 f3 .

1
Svaka od jednadžbi u (5) je sustav od tri jednadžbe od tri nepoznanice. Kada
odredimo skalare aij rješenje uvrštavamo u jednakost (3) i grupiramo po vektorima
f1 , f2 i f3 . Rezultat je koordinatni prikaz u bazi F :

v = 6e1 + 9e2 + 14e3 =

= 6(a11 f1 + a12 f2 + a13 f3 ) + 9(a21 f1 + a22 f2 + a23 f3 ) + +14(a31 f1 + a32 f2 + a33 f3 ) =
= (6a11 + 9a21 + 14a31 )f1 + (6a12 + 9a22 + 14a32 )f2 + (6a13 + 9a23 + 14a33 )f3 =
 
6a11 + 9a21 + 14a31
=  6a12 + 9a22 + 14a32  .
6a13 + 9a23 + 14a33 (F )

Vektor na desnoj strani jednak je umnošku matrice A = (aij ) i vektora v(E) :

    
6a11 + 9a21 + 14a31 a11 a12 a13 6
 6a12 + 9a22 + 14a32  =  a21 a22 a23   9 
6a13 + 9a23 + 14a33 (F ) a31 a32 a33 14

Preostaje riješiti sustave (5). Sustave zapisujemo u proširene matrice:

   
. . .
1 1 1 .. 1 1 1 1 .. 0 1 1 1 .. 0
 .   
 1 1 2 .. 0   1 1 2 ... 1   1 1 2 ... 0  .
   
.. .. ..
1 2 3 . 0 1 2 3 . 0 1 2 3 . 1

Prvi sustav dat će nam rješenja a11 , a12 , a13 , drugi a21 , a22 , a23 , a treći a31 , a32 , a33 .
Nije potrebno rješavati svaki sustav posebno pošto svi imaju iste koeficijente, može
se kao kod traženja inverza proširiti sustav da bude oblika (f1 |f2 |f3 |e1 |e2 |e3 ) :
 
.
1 1 1 .. 1 0 0
 
 1 1 2 ... 0 1 0 
 
..
1 2 3 . 0 0 1

Elementarnim transformacijama po recima matrice slijedi da je matrica A jednaka:

 
1 1 −1
 1 −2 1  (6)
−1 1 0

pa je vektor v u bazi F jednak:

    
1 1 −1 6 1
vF = AvE =  1 −2 1   9  =  2  .
−1 1 0 14 3

2
 2.način Postupak ima i teorijsko objašnjenje: prisjetimo se pojma matrice prijelaza općenito
iz baze E = {e1 , e2 , . . . , en } (ne nužno kanonske) u bazu F = {f1 , f2 , . . . , fn } .
Kažemo da je T[E,F ] matrica prijelaza iz baze E u F ako vrijedi: T[E,F ] ei = fi za
svaki i ∈ {1, 2, . . . , n} . Sustave (5) možemo matrično zapisati u obliku:
e1 = Af1 , e2 = Af2 , e3 = Af3 ,
pa prema definicije slijedi da je A matrica prijelaza iz baze F u bazu E , tj. A =
T[F,E] . Matrica prijelaza iz E u F je inverz matrice A i nju možemo direktno
odrediti Ta matrica (označimo je sa T[E,F ] ) je dana s:
 
1 1 1
T[E,F ] =  1 1 2  .
1 2 3
Direktnom provjerom slijedi da je T[E,F ] fi = ei za i iz skupa {1, 2, 3} . Matrica
−1
prijelaza iz baze F u E je inverz matrice T[E,F ] (jer je fi = T[E,F ] ei ). Inverz
matrice T[E,F ] odredimo elementarnim transformacijama na recima:
 
..
1 1 1 . 1 0 0
 
 1 1 2 ... 0 1 0  ,
 
..
1 2 3 . 0 0 1
Gaussovom metodom dobivamo rješenje:
 
..
1 0 0 . 1 1 −1
 
 0 1 0 ... 1 −2 1  .
 
..
0 0 1 . −1 1 0
Slijedi da je zapis vektora v u bazi F jednak:
    
1 1 −1 6 1
v(F ) = T[F,E] v(E) =  1 −2 1   9  =  2 
−1 1 0 14 3

3. način Općenito, kada baza E nije kanonska, teže je odrediti matricu prijelaza T[E,F ] .
Prema predavanjima, poglavlje o regularnim operatorima, točka 3.9, matrice prije-
laza T[E,F ] i T[F,E] izmedu baza (e1 , . . . , en ) i (f1 , . . . , fn ) možemo odrediti tako da
vektora baza napravimo matrice E = (e1 | . . . |en ) i F = (f1 | . . . |fn ) čiji su stupci
vektori baze. Slijedi da su matrice prijelaza dane s
T[E,F ] = E −1 F i T[F,E] = F −1 E.
Provedimo postupak na primjeru (matricu T[E,F ] nije potrebno računati):
   
1 0 0 1 1 1
E = (e1 |e2 |e3 ) =  0 1 0  F = (f1 |f2 |f3 ) =  1 1 2  .
0 0 1 1 2 3
3
 Slijedi da su matrice prijelaza:
 −1    
1 0 0 1 1 1 1 1 1
T[E,F ] = E −1 F =  0 1 0   1 1 2  =  1 1 2  (7)
0 0 1 1 2 3 1 2 3
 −1    
1 1 1 1 0 0 1 1 −1
T[F,E] = F −1 E =  1 1 2   0 1 0  =  1 −2 1  (8)
1 2 3 0 0 1 −1 1 0
Inverze smo već odredili pomoću prethodnog načina. Slijedi da je vektor v(F ) jednak:
    
1 1 −1 6 1
v(F ) = T[F,E] v(E) =  1 −2 1   9  =  2  .
−1 1 0 14 3

2 Promjena baze operatora

Prvo pročitajte predavanja, poglavlje o regularnim operatorima, točka 4. Neka je dan
matrični zapis AF operatora l : Rn → Rn u bazi F = {f1 , f2 , . . . , fn } , opišimo postupak
odredivanja matričnog zapisa AG operatora l u bazi G , pomoću promjena baza. Odred-
imo kako djeluje operator l na proizvoljan vektor x ∈ Rn , čiji koordinatni zapis u bazi
G označimo s xG . Neka je T = T[F,G] matrica prijelaza iz F u G , tada je T −1 = T[G,F ]
matrica prijelaza iz baze G u bazu F .
1. Odredimo matrični zapis vektora x u bazi F : jer je T matrica prijelaza if F u G
vrijedi x(F ) = T x(G) .

2. Kada na vektor xF djelujemo matricom AF dobivamo koordinatni zapis u bazi F

vektora l(x) : vrijedi l(x)(F ) = A(F ) x(F ) .

3. Pošto želimo odrediti zapis od l(x) u bazi G vrijedi moramo još djelovati matricom
prijelaza iz baze G u bazu F : l(x)(G) = T −1 l(x)(F ) .
Zapišimo sve jednakosti u jednom redu u bazi G:

AG xG = l(x)(G) = T −1 l(x)(F ) = T −1 A(F ) x(F ) = T −1 A(F ) T x(G) (9)

Slijedi da je matrica AG jednaka T −1 AF T .

Primjer 2. Linearni operator f : R2 → R2 u bazi F = {f1 = (1, 2), f2 = (1, 1)} dan je
matričnim zapisom: µ ¶
0 1
AF = .
1 2
Odredite mu matrični zapis AG u bazi G = {g1 , g2 } gdje je g1 = (2, 3), g2 = (0, 1) .
4
Rješenje. Da bi iskoristili pravilo AG = T −1 AF T , moramo odrediti matricu prijelaza T iz
F u G i njen inverz T −1 . Prema trećem načinu rješavanja prethodnog zadatka definirajmo
matrice: µ ¶
1 1
F =
2 1
i µ ¶
2 0
G=
3 1
Inverz od F jednak je: µ ¶
−1 −1 1
F = .
2 −1
pa je matrica prijelaza iz F u G dana s:
µ ¶
−1 1 1
T =F G= .
1 −1

Inverz možemo izračunati direktno prema pravilu o prijelazu iz baze G u F µpo kojem¶je
1 1
T −1 = G−1 F ili Gaussovim algoritmom iz matrice T . Slijedi da je T −1 = 12 .
1 −1
Konačno matrični zapis AG operatora f u bazi G dan je s:
µ ¶µ ¶µ ¶ µ ¶
−1 1 1 1 0 1 1 1 2 −1
AG = T AT = =
2 1 −1 1 2 1 −1 −1 0