Veleučilište u Varaždinu

MEMOFORMULE
TERMODINAMIKA

Student: Željko Posavec

Matični broj: 1704/601

Smjer: Proizvodno strojarstvo

 Veleučilište u Varaždinu

Status: Redovni

1. OSNOVNE FORMULE

Normalno stanje:

Dogovorom je usvojeno, da se kao normalno stanje smatra ono, kod kojeg je temperatura
jednaka 0 ºC a atmosferski pritisak od 101325 Pa.

Volumen:

v = V/m (m3/kg) - specifični volumen

ρ = 1/v = m/V (kg/m3) - gustoća

Jednadžba stanja idealnih plinova:

pv = RT - za 1 kg plina
pV = mRT - za m kg plina
pV = ℜT - za 1 kmol plina
pV = NℜT - za N kilomola plina

Loschmidtov broj:

NL = 6,022 * (molekula/kilomolu)

Veza individualne i opće plinske konstante:

R = ℜ/M (J/kgK)

Volumen 1 kilomola idealnog plina kod normalnih uvjeta:

vm = 22,41 ( /kmol)

Normni kubni metar:

1( ) = 1/22,41 (kmol) = M/22,41 (kg)

Temperature:

- temperatura u

2
 Veleučilište u Varaždinu

T - temperatura u K

Specifična toplina:

c - specifična toplina svedena na 1 kg

C - specifična toplina svedena na 1 kmol
C' - specifična toplina svedena na

- specifična toplina kod konstantnog tlaka (na 1 kg plina)

- specifična toplina kod konstantnog volumena (na 1 kg plina)

Relacije:

= +R - za 1 kg plina
= +ℜ - za 1 kmol plina
= + ℜ/22,41 - za 1 plina

= cP / cv = CP / Cv = CP '/ Cv '

= *M
= *M

Srednja specifična toplina:

Za srednju specifičnu toplinu vrijede sve iste relacije koje vrijede i za specifičnu toplinu ( ,
, , .

3
 Veleučilište u Varaždinu

2. KRUŽNI PROCESI

SPECIJALNE POLITROPE

Za sve slučajeve vrijedi: mR = Nℜ ; mcv = NCv ; mc p = NC p ; T2 − T1 = ϑ2 − ϑ1

Stanja idealnog plina Jednadžba promjene stanja Bilanca energije: I. ZAKON

1 T1, p1, V1 pV n = konst .
2 T2, p2, V2 n n Q12 = ∆U 12 + W12
p1V1 = p2V2
..............................................
Jednadžbe stanja
n −1 ∆U 12 = mcv ( T2 − T1 )
p1V1 = mRT1 n −1
T2  p2  n V 
p2V2 = mRT2 =  =  1 
T1  p1   V2 
2 2
W12 = ∫ p (V ) dV = m ∫ p ( v ) dv
1 1

4
 Veleučilište u Varaždinu

1. IZOHORA
Promjena stanja pri konstantnom volumenu V1 = V2 = V

Stanja idealnog plina Eksponent izohore: n = ± ∞

1 T1, p1, V W1 = 2 0
2 T2, p2, V V = konst. → dV = 0 Q 1 2= ∆ U 1 2

Jednadžbe stanja 2

p1V = mRT1 W12 = ∫ pdV = 0 2

p2V = mRT2 1

V = k o n s t .
∆U 12 = mcv ( T2 − T1 ) ≠ 0 Q 1 2< 0
p2 T2
= 1
p1 T1
Q12 = ∆U 12 ≠ 0
Promjena stanja
T2 Q 1 2> 0
pV n = konst . ∆S12 = m( s2 − s1 ) = mcv ln ≠0
T1
p=0: n=+∞
QTS − Q12
p=∞:n=–∞ ∆S TS = =
TTS TTS

p n = 
2
T
N / m K O S p 2
2 2
p 2 T 2
 2
v2

2
v1 =

q12 = ∫ T ( s ) ds > 0
1 1 1
p 1 T 1
1 p 1

v1 =v2 v m, 3 / k g s1 s2 s J, / ( k g K )
w 1 2= 0 q 1 2 = c v (T 2 - T 1 )

5
 Veleučilište u Varaždinu

2. IZOBARA
Promjena stanja pri konstantnom tlaku p1 = p2 = p

Stanja idealnog plina Eksponent izobare: n = 0

1 T1, p, V1
2 T2, p, V2 2 W 1 2> 0
W12 = ∫ pdV = p (V2 − V1 ) ≠ 0
Jednadžbe stanja 1

pV1 = mRT1 ∆U 12 = mcv ( T2 − T1 ) ≠ 0

2
pV2 = mRT2
V2 T2 Q12 = ∆U 12 + W12
= 1 Q 1 2> 0
V1 T1
T2 p 1= p
∆S12 = m ( s2 − s1 ) = mc p ln ≠0 2

Promjena stanja T1
p = konst . QTS − Q12
∆S TS = =
TTS TTS

p
2
T
N / m v
K 2
O S
2
1 T 2

1 n = 0 2
2
p

p
=
1
p

 v1
2
2
1
w12 = p ∫ dv T 1 2
M S
q12 = ∫ T ( s ) ds
1
p 0
1
s1 s2 s J, / ( k g K )
v 1 v2 v m, 3 / k g
w 1 2 =p (v 2 - v 1) > 0 q 1 2 = c p (T 2 - T 1 ) > 0

6
 Veleučilište u Varaždinu

3. IZOTERMA
Promjena stanja pri konstantnoj temperaturi T1 = T2 = T

Stanja idealnog plina Eksponent izoterme: n = 1

1 T, p1, V1
∆U 1 2 = 0
2 T, p2, V2 2
p
W12 = ∫ pdV = mRT ln 1 ≠ 0 Q 1 2 =W 1 2
p2
Jednadžbe stanja 1

p1V1 = mRT ∆U 12 = mcv ( T2 − T1 ) = 0

p2V2 = mRT 2
Q12 = W12 W 1 2> 0
p 2 V1
=
p1 V2
p1 Q12 1
∆S12 = m ( s2 − s1 ) = mR ln = Q 1 2> 0
p2 T T1= T 2
Promjena stanja
T = konst . QTS − Q12
∆S TS = =
p1V1 = p2V2 = pV TTS TTS

p  1 = 2
2
T
N / m K
1 O S
p 1

p v 2 p
1 2
1 2
n

T
=
1

2 v 1
w12 = ∫ p( v ) dv 2 2

p2 1
q12 = T ∫ ds
1
p0 M S

v1 v v m, 3 / k g s1 s2 s J, / ( k g K )
2
w =R T ( v 2 l / vn 1 ) > 0 q 1 2 = T (s 2 - s 1 ) > 0
1 2

7
 Veleučilište u Varaždinu

4. IZENTROPA (reverzibilna promjena)

Promjena stanja pri konstantnoj entropiji S1 = S2 = S : bez izmjene topline Q12 = 0

Stanja idealnog plina Eksponent izentrope:

1 T1, p1, V1 c Q 1 2= 0
2 T1, p1, V2 n = p = κ >1
cv - 1W 2= ∆ U 1 2
κ −1
κ −1
Jednadžbe stanja T2  p2  κ V  W 1 2< 0
p1V1 = mRT1 =  =  1 
T1  p1   V2  1
p2V2 = mRT2

Promjena stanja 2
S = konst .
p2> p 1
pV κ = konst .

p1V1κ = p2V2κ
2
Q12 = ∫ TdS = 0
1

∆U 12 = mcv ( T2 − T1 ) ≠ 0

W12 = −∆U 12

p
2
T
N / m K
2 v2
p 2 p 2
2
T 2
 2
n
=

M S v1


p 1
1
1 T 1
p 1 1
p 0

v2 v1 v m, 3 / k g s1 = s2 s J, / ( k g K )
w 1 2 = c v (  1 - 2 ) < 0 q = 0
1 2

8
 Veleučilište u Varaždinu

5. OPĆA POLITROPA

Jednadžba politrope: pV = konst .

n

− ∞ ≤ n ≤ +∞

∆U 12 = mcv ( T2 − T1 )
mR
W12 = ( T1 − T2 )
n −1 , (osim izoterme)

Q12 = mcn ( T2 − T1 ) , (osim izoterme)

n−κ
cn = c v
n −1

n= =

Promjena entropije, ∆S12 = S 2 − S1 = m ( s2 − s1 ) :

(po bilo kojoj relaciji)

 T p   T p 
∆S12 = m c p ln 2 − R ln 2  = N  C p ln 2 − ℜ ln 2 
 T1 p1   T1 p1 
 T V   T v 
∆S12 = m cv ln 2 + R ln 2  = N  C v ln 2 + ℜ ln 2 
 T1 V1   T1 v1 
 p V   p v 
∆S12 = m cv ln 2 + c p ln 2  = N  Cv ln 2 + C p ln 2 
 p1 V1   p1 v1 

9
 Veleučilište u Varaždinu

Promjena entropije toplinskog spremnika TS

QTS − Q12
∆S TS = =
TTS TTS (TS = OS, ili TS = RS)

Ukupna promjena entropije sustava (RM + TS)

∆S = ∆S12 + ∆S TS

Teorijski gubitak zbog nepovratnosti izmjene topline

∆W = T0 ∆S

q 0= K O M P R E wS I 0 J = A
n = - v
p n ±= ∞
n ±= ∞ T
N /2 m n =
K + v
v1
G R I J A N J E E K S P A N Z I J A

1 p 1
n 0= 1 n 1= K n 1=
p n 0= T
1 1
E
n = 0
1 n = 1<
H L A Đ E N J E n <
ϑ 
1< 1 n ±= ∞
n <

n =

v1 v m, 3 / k g s1 s NJ, / J ( E k g K )
K O M P R E S E I KJ A S P A N Z I J HA L A Đ E N GJ E R I J A
w 0 = q 0=

10
 Veleučilište u Varaždinu

Kod kružnih procesa moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:

Predznaci kod kružnih procesa:

• Dovedeni rad (-)

• Odvedeni rad (+)
• Dovedena toplina (+)
• Odvedena toplina (-)

Termički stupanj djelovanja ciklusa:

= = =1- 1

11
 Veleučilište u Varaždinu

3. MIJEŠANJE PLINOVA

Ukupna količina mješavine:

N1 + N2 + N3 + … + Ni = N (kmol)

N = m/M (kmol)

Ukupni volumen:

V1 + V2 + V3 + … + Vi = V ( )

Za svaki pojedini sudionik vrijedi jednadžba stanja prije miješanja:

p1 V1 = m1 R1 T1 ili p1 V1 = N1 ℜ1 T1

Tako i poslije miješanja:

p 1 ' V = m1 R 1 T ili p1 ' V = N1 ℜ T

Maseni udio pojedinog plina:

12
 Veleučilište u Varaždinu

Individualna plinska konstanta mješavine:

R=

R=

Ukupna temperatura mješavine:

T=
∑N C T i vi i

∑N C i vi

Ako svi plinovi, koji se miješaju, imaju istu vrijednost κ onda ime je svima ista i
specifična toplina Cvi pa vrijedi izraz:

T =
∑N T i i
= ∑ ri Ti
∑N i

Pritiisak mješavine možemo odrediti prema Daltonovom zakonu:

p = p1' + p2' + …+ pn'

Uz poznati pritisak mješavine p mogu se parcijalni pritisci pojedinih plinova izračunati

jednostvnije :

Ni
pi' = ri p = p
N

Promjena entropije za pojedini n-ti plin N kmol-a plina:

 T p '
Sn' – Sn= Nn C pn * ln − ℜ * ln n 
 Tn pn 

Ukupan prirast entropije:

13
 Veleučilište u Varaždinu

ΔS =

Gubitak rada prilikom mješanja:

14
 Veleučilište u Varaždinu

4. MIJEŠANJE PLINSKIH STRUJA

Ukupna količina u jedinici vremena:

N = N1 + N2 + … + Nn [kmol/s]

Volumenski udio pojedinog plina:

Parcijalni tlak pojedinog plina u mješavini:

Ni
pi' = ri p= p
N
p – tlak pod kojim se odvodi mješavina

Temperatura mješavine plinova:

T=
∑N C T i Pi i
ili T=
∑r C T
i Pi i

∑N C i Pi ∑r C i Pi

Ako svi plinovi imaju istu vrijednost  , odnosno iste specifične topline onda slijedi da
je temperatura mješavine:

15
 Veleučilište u Varaždinu

T=
∑r T i i
= ∑riTi
∑r i

Volumen nastale mješavine slijedi iz jednadžbe stanja:

Nℜ T
V=
p

Promjena entropije i-tog sudionika, koji je prije miješanja imao pritisak pi i temperaturu
Ti , a nakon miješanja parcijalni pritisak pi' i temperaturu T iznosi:

T p'
Si' – Si = Ni (CPi ln − ℜ * ln i ) (4.101.)
Ti pi

a ukupna promjena entropije za svih n plinova:

T p'
ΔS = ∑( S ' −S ) = ∑
i i Ni CPi ln
Ti
− ℜ * ln i
pi

Gubitak rada (snage) prilikom mješanja:

- temperatura okoline

16
 Veleučilište u Varaždinu

5. GUBITAK RADA, MAKSIMALNI RAD,

TEHNIČKI RAD, TEHNIČKA RADNA SPOSOBNOST

1. Gubitak rada

- temperatura okoline

2. Maksimalni rad

Wmax = U1 – U2 – To (S1 – S2) + po (V1 – V2)

U1 – U2 = m * * (T1 – T2) (kJ) - za m kg

plina
To (S1 – S2) = To * m * (kJ) - za m kg plina
po (V1 – V2) napomena: volumene izračunati po jednadžbama stanja

3. Tehnički rad (stalnotlačni proces)

Rad kod kojeg se punjenje i pražnjenje cilindra vrši kod konstantnog pritiska. Takav rad je n
puta veći od politropskog:

Wteh = n * Wn

Tako je za:

Izobaru, (n = 0), Wteh = 0

p1
Izotermu, (n = 1), Wteh = Wt = pV * 1n
p2

κ−1
 
κp V  p2  κ 
Adijabatu, (n = æ ), Wteh = æ Wad = 1 1 1 − 
κ −1    p1 
 
   

izohoru, ( n = ∞ ), Wteh = V (p1 – p2)

17
 Veleučilište u Varaždinu

 n −1

n   p  n
 2  
Za opću politropu, Wteh = p1 1 1 −
V 
n −1   p1  

 


4. Tehnička radna sposobnost (eksergija)

Najveći mogući tehnički rad. Isto kao i maksimalni rad, ali imamo neograničene količine plina
(protoke).

e = h1 – h2 – T0 (s – s0)

h 1 – h2 = - za 1 kg plina
h1 – h2 = - za m kg plina

T0 (s – s0) = To * m * - za m kg plina

T0 (s – s0) = To * - za 1 kg plina

18
 Veleučilište u Varaždinu

6. ISPARIVANJE I UKAPLJIVANJE

Dovedena i odvedena toplina:

Q = h1 – h2 - za 1 kg pare
Q = m * (h1 – h2) - za m kg pare

Sadržaj pare:

m' '
x= [kg/kg]
m

v −v '
x= [kg/kg]
v ' '−v '

s −s '
x= [kg/kg]
s ' '−s '

Jedinica: kilogram suhozasićene pare po kilogramu mokre pare

Volumen mokre pare:

v = (1 – x) v' + x v'' = v' + x (v'' – v') [m3/kg]

Entalpija mokre pare:

h = h' + x (h'' – h') = h' + x r [J/kg]

Unutarnja energija mokre pare:

u = h' + x (h'' – h') – p [ v' + x (v'' – v')]

odnosno

u = h' – pv' + x [ (h''-pv'') - (h' – pv')] = u' + x (u'' – u')

19
 Veleučilište u Varaždinu

Entropija mokre pare:

s = s' + x (s'' – s')

Entalpija pothlađenje kapljevine:

h = cw * (kJ/kg)

Termički stupanj djelovanja:

η=

20
 Veleučilište u Varaždinu

7. VLAŽNI UZDUH

Sadržaj vlage vlažnog uzduha:

mw
x= (kgw/kgz)
mu

Sadržaj vodene pare uzduha (ako je parcijalni tlak vodene pare u zraku manji od
pritiska zasićenja):
pd
x d = 0.622
p − pd

- najčešće atmosferski tlak 105 Pa

Sadržaj vlage u mješavini:

Relativna vlažnost zraka:

p d (ϑ)
ϕ=
p s (ϑ)

Molarna vlažnost:

p d nd
κd = =
pu nu

κd = 1,61 xd

Sadržaj vlage za suhozasićenu vodenu paru:

p s (ϑ )
x s ( p, ϑ ) = 0,622 - sadržaj vlage
p − p s (ϑ )

p s (ϑ ) p s (ϑ )
κ s ( p, ϑ ) = = - molarna vlažnost
pu p − p s (ϑ )

21
 Veleučilište u Varaždinu

Stupanj zasićenja:

xd
χ=
xs

Specifični volumen vlažnog uzduha:

T
v1+x = 461 .5 (0,622 + x d )
p

Specifična entalpija vlažnog uzduha:

a) Vlažni uzduh nezasićen

(
h1+x =1005 ϑ + x d 2500 * 10 3 +1930 ϑ [J/kg] )
b) Zasićeni vlažni uzduh sadrži kapljevitu vlagu.

( )
h1+x =1005 ϑ + x s 2500 * 10 3 +1930 ϑ + ( x − x s ) 4187 ϑ [J/kg]

c) Zasićeni uzduh sadrži kapljevitu i zaleđenu vlagu.

( )
h1+x =1005 ϑ + x s 2500 * 10 3 +1930 ϑ + ( x − x s ) 4187 ϑ -

( x − x s − xv ) (334 *10 3 − 2090ϑ) [J/kg]

Ako je g1 + g2 = 1 možemo masene udjele izraziti preko sadržaja vlage:

xm − x2
g1 =
x1 − x 2

x1 − x m
g2 =
x1 − x 2

22
 Veleučilište u Varaždinu

ili preko entalpijskih razlika:

( h1+ x ) m − ( h1+ x ) 2
g1 =
( h1+ x ) 1 − ( h1+ x ) 2
( h1+ x ) 1 − ( h1+ x ) m
g2 =
( h1+ x ) 1 − ( h1+ x ) 2

Protočna masa pojedinog uzduha u mješavini:

m1 = g1 * m ili m1 = m – m2

m2 = g2 * m ili m2 = m – m1

Ukupna entalpija kod miješanja dviju struja:

h3 = g1 * h1 + g2 * h2

Dovedena ili odvedena toplina:

Q = m * (h2 – h1) - za m kg uzduha

Adijabatsko miješanje n-struja vlažnog uzduha:

( h1+ x ) m =
∑ mui ( h1+ x ) i - specifična entalpija
.
∑m ui

xm =
∑ m ui xi - sadržaj vlage
.
∑ m ui
23
 Veleučilište u Varaždinu

8. PRIJENOS TOPLINE

Stacionarno provođenje topline kroz jednoslojnu ravnu stjenku

ϑs1 −ϑs 2
Φ=
δ - toplinski tok
Aλ

q
ϑ( x ) = ϑs1 − x
λ

Provođenje topline kroz višeslojnu ravnu stjenku

ϑ s1 − ϑ s 4 ϑ s1 − ϑ s 4
Φ = A δ 1 + δ 2 + δ 3 = δ 1 + δ 2 + δ 3 - toplinski tok
λ1 λ 2 λ3 Aλ1 Aλ 2 Aλ 3

ϑs1 −ϑs , n +1
q= n
δi - gustoća toplinskog toka kroz n stijenki
∑
i =1 λi

ϑs1 −ϑs , n +1
Φ = Aq =A n
δi - toplinski tok
∑
i =1 λi

Prolaz topline kroz jednoslojnu ravnu stjenku (okolo fluid)

ϑ a − ϑb
q=
1 δ 1 - gustoća toplinskog toka
+ +
αa λ αb

24
 Veleučilište u Varaždinu

ϑ a − ϑb ϑ a − ϑb
q=A =
Φ=A 1 δ 1 1 δ 1 - toplinski tok
+ + + +
αa λ αb Aα a Aλ Aα b

1
k=
1 δ 1 - koeficjent prolaza topline (W/m2K)
+ +
α a λ αb

Prolaz topline kroz višeslojnu ravnu stjenku (okolo fluid)

ϑ a − ϑb
q=
1 δ1 δ 2 δ 3 1 - gustoća toplinskog toka
+ + + +
α a λ1 λ 2 λ 3 α b

ϑ a − ϑb
A
Φ = Aq = 1 δ1 δ 2 δ 3 1 - toplinski tok
+ + + +
α a λ1 λ 2 λ 3 α b

1
k=
1 δ1 δ 2 δ 3 1 - koeficjent prolaza topline
+ + + +
α a λ1 λ 2 λ3 α b

Provođenje topline kroz jednoslojnu cilindričnu stjenku (cijev)

C1 (ϑ − ϑs 2 )
q( R1 ) = −λ = λ s1
R1 R - gustoća toplinskog toka na R1
R1 ln 2
R1

C1 (ϑ − ϑ s 2 )
q ( R 2 ) = −λ = λ s1
R2 R - gustoća toplinskog toka na R2
R2 ln 2
R1

2πLλ (ϑs1 − ϑs 2 )
Φ=
R - toplinski tok za L metara
ln 2
R1

25
 Veleučilište u Varaždinu

Toplinski tok se često izražava sveden na jediničnu dužinu:

Φ 2π λ(ϑs1 − ϑs 2 )
ΦL = =
L R
ln 2
R1

Provođenje topline kroz višeslojnu stjenku cijevi

2πL(ϑs1 − ϑs 4 )
Φ= n
1 R - toplinski tok
∑
i =1 λi
ln i +1
Ri

Prolaz topline kroz jednoslojnu stjenku cijevi

2πL(ϑ a − ϑ b )
Φ=
1 1 R 1 - toplinski tok
+ ln 2 +
R1α a λ R1 R2α b

1
k1 =
1 R1 R2 R - za unutarnju stijenku
+ ln + 1
αa λ R1 R2α b

1
k2 =
R2 R R 1 - za vanjsku stijenku
+ 2 ln 2 +
R1α a λ R1 α b

k1 R
= 2
k2 R1

26
 Veleučilište u Varaždinu

Prolaz topline kroz n-slojnu cijevnu stjenku:

2πL(ϑ a − ϑb )
Φ=
1 n
1 R 1
+ ∑ ln i +1 +
R1α a i =1 λi Ri Rn +1α b

1
k1 =
1 n
1 R R1
+ R1 ∑ ln i +1 +
αa i =1 λi R1 Rn +1α b

Kritična debljina izolacije jednoslojno izolirane cijevi

λi
rkrit = - kritični radius
αb

δ krit = rkrit − R2 - kritična debljina izolacije

(ϑ a − ϑ b )
( Φ L ) max =
1  1 1 R2 1  λ   - maksimalni toplinski tok
 + ln +  ln i + 1 
2π  Rα 
 1 a λ R1 λ i  α b R2  

27
 Veleučilište u Varaždinu

9. KONVEKCIJA

Φ = α(ϑs −ϑ∞ ) A - toplinski tok

A – površina plašta cijevi

- formula vrijedi ako je jednak po cijeloj površini

Φ
q= = α(ϑs −ϑ∞ )
A

Veza između kinematičke i dinamičke viskoznosti:

µ
ν=
ρ

28
 Veleučilište u Varaždinu

10. FORMULE ZA ODREĐIVANJE KOEFICIJENTA

PPRIJELAZA TOPLINE
Empirijske formule izražavaju Nusseltov broj, Nu, kao funkciju karakterističnih
bezdimenzijskih značajki: Reynoldsa (Re), Grashofa (Gr), Prandtla (Pr), Pecleta (Pe),
Rayleigha (Ra) i dr. Ponekad se uzimaju u obzir neki posebni efekti, kao što su npr.
oblikovanje profila brzine ili utjecaj temperature na fizikalna svojstva fluida.
Bezdimenzijske značajke definirane su na slijedeći način:

Nu = αL/λ , značajka prijelaza topline; služi za

dobivanje α.
Re = wL/ν , značajka oblika prisilnog strujanja

Gr =
( ρ0 − ρ s ) gL 3

ρs ν 2s , značajka slobodnog gibanja

Pr = µcp/λ = ν /a, značajka fizikalnih svojstava
fluida
Pe = RePr = wL/a
Ra = Gr Pr

Sve veličine u gornjim značajkama odnose se na fluid (kapljevinu ili plin),

uključujući i veličine prostora u kome se fluid nalazi. Pojedinačno značenje je:

• α, prosječni koeficijent prijelaza topline, W/(m2K),

• w protočna brzina, m/s,
• L opća oznaka za karakterističnu linearnu veličinu, m,
• λ koeficijent vodljivosti topline, W/(mK),
• ρ gustoća, kg/m3,
• µ dinamička viskoznost, Ns/m2,
• cp specifični toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku, J/(kgK),
• ν = µ/ρ kinematička viskoznost, m2/s,
• a = λ /ρ cp koeficijent temperaturne vodljivosti, m2/s.

Navedene bezdimenzijske značajke predstavljaju karakteristične konstante

fizikalnog modela. Osim Nu broja, sve ostale značajke moraju biti poznate, tj.
moraju biti zadani ili dostupni računu svi podaci koji su potrebni za njihovo
određivanje. Većina tih podataka slijedi iz opisa promatranog fizikalnog modela.
Fizikalna svojstva fluida smatraju se konstantnima, a njihove se vrijednosti
određuju prema referentnoj temperaturi.

Ukoliko nije posebno naglašeno drukčije, sva fizikalna svojstva fluida treba uzeti
prema prosječnoj temperaturi fluida, ϑ m, koja se definira kao aritmetička srednja
vrijednost ulazne, ϑ 1, i izlazne, ϑ 2, temperature:
ϑ1 + ϑ2
ϑm =
2 . (1)

29
 Veleučilište u Varaždinu

U inženjerskim proračunima koriste se formule za određivanje prosječne

vrijednosti Nu broja na cjelokupnoj površini, A, prijelaza topline. Zatim se
prosječni koeficijent prijelaza topline, α, određuje iz relacije:
λ
α= Nu
L . (2)

Izbor karakteristične linearne veličine, L, ovisi o promatranom modelu i geometriji

strujanja.
Fizikalni modeli koji su navedeni u nastavku spadaju u jednostavne i česte
praktičke slučajeve. Podijeljeni su u dvije osnovne skupine, prema uzroku
makroskopskog gibanja fluida: na prisilnu i slobodnu konvekciju, te prema obliku
strujanja: na laminarno i turbulentno strujanje. U praksi se javljaju i kombinacije
tih slučajeva koje ne ćemo razmatrati.

Kriterijske jednadžbe

Opća kriterijska jednadžba u kojoj se samo navode utjecajne značajke može se

napisati u obliku relacije:
 a 
Nu = Nu  Re, Gr , Pr,..., i 
 bi , (3)

gdje je ai/bi formalna bezdimenzijska oznaka posebnih efekata, koji se u nekom

slučaju moraju posebno uzeti u obzir, a nisu obuhvaćeni klasičnim značajkama.
Slučajevi mješovite konvekcije za koje bi vrijedio opći oblik kriterijske jednadžbe
(3) nisu razmatrani.

Slobodna konvekcija. Javlja se u svim slučajevima prijelaza topline, jer pojava

temperaturnog polja unutar fluida dovodi do nejednolike razdiobe mase u
prostoru, tj. polja gustoće. Pod utjecajem gravitacijskog polja uspostavlja se
relativno gibanje čestica fluida (uzgon). Kako nema vanjskog uzroka gibanja
govori se o mirujućem fluidu. Taj simbolički opis znači da ne postoji pojam
protočne brzine, tj. w = 0, pa Reynoldsov broj nema smisla, Re = 0. Za opis
gibanja, koje naravno postoji u takvom mirujućem fluidu, koristiti se značajka
uzgona, Grashofov broj, Gr. U tim slučajevima kriterijska jednadžba (3) poprima
oblik:
 a 
Nu = Nu  Gr , Pr,..., i 
 bi . (4)

Prisilna konvekcija. Strujanje fluida izazvano je prisilno, djelovanjem nekog

tehničkog uređaja (pumpe, ventilatora). Efekt slobodne konvekcije koji uvijek
postoji biva potisnut i obično se može (računski) sasvim zanemariti. Time se gubi
utjecaj Grashofovog broja, a oblik strujanja se procjenjuje prema Reynoldsovom
broju, Re. Opća jednadžba (3) pojednostavljuje se u oblik:
 a 
Nu = Nu  Re, Pr,..., i 
 bi . (5)

30
 Veleučilište u Varaždinu

Izbor formule
Opći postupak odabira prikladne formule može se razložiti na nekoliko
karakterističnih koraka.
1. Iz opisa fizikalnog modela procjenjuje se uzrok gibanja fluida, na osnovu
čega se problem razvrstava ili u prisilnu ili u slobodnu konvekciju.
2. Izbor prikladne formule vrši se u skladu sa zadanim geometrijskim oblikom
fizikalnog modela:
a) Da bi se odredio oblik strujanja (laminaran ili turbulentan) najprije se
prema propisanoj referentnoj temperaturi uzimaju fizikalna svojstva fluida
iz toplinskih tablica.
b) Izračuna se Pr broj.
c) U skladu s uzrokom strujanja izračuna se:
- Re broj, ako se radi o prisilnoj konvekciji, ili
- Gr broj, ako se radi slobodnoj konvekciji.
d) Zatim se procjenjuje oblik strujanja prema propisanom
kriteriju :
− za prisilno strujanje: Re < Rek laminarno, ili Re > Rek turbulentno.
− za slobodnu konvekciju: GrPr < (GrPr)k laminarna, ili GrPr > (GrPr)k
turbulentna .

U općem slučaju taj postupak ne dovode do jednoznačnog izbora formule, već je

potrebno provjeriti daljnje kriterije koji su navedeni uz takav model, odnosno
pripadnu formulu.

I. PRISILNA KONVEKCIJA

A. ZATVORENA STRUJANJA

A1. Strujanje u cijevi kružnog presjeka

Kriterij strujanja
Za proračun prijelaza topline usvojen je pojednostavljen kriterij strujanja u obliku
Rek = 3000. S ovim kriterijem treba usporediti vrijednost Reynoldsovog broja,
koja je izračunata na osnovu zadanog problema, Re = wd/ν , gdje je w (m/s)
protočna brzina, d (m) unutarnji promjer cijevi, a ν (m2/s) kinematički viskozitet.
Ako je Re < Rek, tada je strujanje laminarno.
Ako je Re > Rek, tada je strujanje turbulentno.

A1.1 Laminarno strujanje u cijevi

U tehničkim uvjetima uspostavlja se ovakav oblik najčešće pri strujanju

kapljevina, kod kojih je potrebna zamjetna ulazna dužina termičkog oblikovanja,
Lt, da bi svi slojevi kapljevine u nekom presjeku sudjelovali u izmjeni topline. Zato

31
 Veleučilište u Varaždinu

se u praksi najčešće koristi formula koju su preporučili Sieder i Tate, a koja vrijedi
za
kratke cijevi:
1/ 3 0 ,14
αd  d µ
Nu = = 1,86 Pe    (Sieder i Tate) (6)
λ  L  µs 

Uvjeti za upotrebu formule:

- konstantna temperatura cijevi: ϑ s = konst.,

- fluidi: 0,48 < Pr < 16700,
- kratke cijevi: Pe(d/L) > 10,
- referentna temperatura: ϑ m = 0,5(ϑ 1 + ϑ 2), za sva svojstva fluida osim za
µs koji se uzima prema temperaturi stijenke, ϑ s.
- smjer toplinskog toka: 0,004 < (µ/µs)0,14 < 9,75.

Napomena: područje vrijednosti korekcijskog faktora za smjer toplinskog toga

spriječava uporabu formule na one slučajeve kod kojih se, zbog velike razlike
temparatura fluida i stijenke, mora uzeti u obzir i utjecaj slobodne konvekcije.
Takvi slučejevi se ne pojavljuju u zadacima.
U slučajevima kada dužina cijevi L nije unaprijed poznata već slijedi na kraju
računa, mora se L pretpostaviti (procijeniti), a kasnije provjeriti. Račun se
ponavlja sve dok su početna pretpostavka za L i konačni rezultat za L zamjetno
različiti (iterativni račun).
Premda je formula Siedera i Tatea (6) vezana uz uvjet ϑ s = konst. ona se smije
upotrijebiti i za rješavanje zadataka u kojima taj uvjet nije ispunjen.

Duge cijevi. Treba koristiti poluempirijsku formulu od Hausena:

0 ,0668 ( d / L ) Pe (Hausen)
Nu = 3,66 +
1 + 0 ,4[ ( d / L ) Pe] 2 / 3 (7)

Za L → 4 slijedi Nu→ 3,66 što odgovara teorijskom rješenju za termički

oblikovano laminarno strujanje i ϑ s = konst. Fizikalna svojstava treba uzeti za
ϑ m= 0,5(ϑ 1 + ϑ 2).
.................................................................................................................................
.....................

A1.2 Turbulentno strujanje u cijevi

U praksi se pretežno susrećemo s turbulentnim strujanjem fluida, posebno pri

strujanju plinova. Turbulentne oscilacije pojačavaju prijelaz topline, pa su i
vrijednosti Nu broja veće nego kod laminarnog strujanja. I u ovom slučaju treba
voditi računa o dužini cijevi L, jer je na ulaznom dijelu cijevi koeficijent prijelaza

32
 Veleučilište u Varaždinu

topline bitno veći. To je područje termički neoblikovanog strujanja, kada svi

slojevi nisu zahvaćeni izmjenom topline. Obično je dovoljna relativno mala dužina
cijevi da bi izmjena topline zahvatila cijeli presjek strujanja. Kada je temperatura
stijenke konstantna (ϑ s = konst.) ili je to gustoća toplinskog toka (qs= konst.)
tada nastaje termički oblikovano strujanje kod kojeg je koeficijent prijelaza
topline konstantan (α = konst.). Jednadžbe za određivanje Nu broja, koje ćemo
koristiti pri rješavanju problema, počivaju jednom od ta dva uvjeta na stijenci.
Dužina termičkog oblikovanja, Lt, iznosi od 10 do 50 promjera cijevi. Radi
jednostavnosti, pri rješavanju ćemo se koristiti jednoznačnim kriterijem da je Lt =
40 d, gdje je d unutarnji promjer cijevi.

Kriterij oblikovanosti strujanja

usporedba zadane dužine cijevi L s dužinom termičkog oblikovanja, Lt:

- kratka cijev: ako je L < Lt = 40d, strujanje je termički

neoblikovano,
- duga cijev: ako je L > Lt = 40d, strujanje je termički oblikovano;
(utjecaj ulaznih efekata je zanemariv).

Kratke cijevi:
1 / 18
d 
Nu = 0 ,036 Re 0 ,8 Pr1 / 3   (Nusselt) (8)
 L

Duge cijevi:

0,0398 Pr Re 0, 75
Nu = (Petukhov) (9)
1 +1,74 Re −0,125 ( Pr −1)

A2. Strujanja kroz nekružne presjeke - ekvivalentni promjer

Prethodne formule primjenjuju se i kod strujanja kroz presjeke strujanja

koji nisu kružni. Kako u tim slučajevima ne postoji unutarnji promjer d
potrebno je stvarno strujanje aproksimirati sa sličnim strujanjem kroz
fiktivnu cijev ekvivalentnog promjera, dekv. Proračun za fiktivnu cijev
provodi se samo radi određivanja Nu broja, odnosno α. Za daljni
proračun izmjene topline kroz površinu između fluida i stijenke vrijedi
stvarna geometrija strujanja.
Ekvivalentni promjer definiran je s relacijom:
4A
d ekv =
O ,
(10)

33
 Veleučilište u Varaždinu

gdje je A (m2), površina presjeka strujanja, a O (m), je opseg tog presjeka.

K V A D R A T N I P R A V O K U T N I

A =2 a A =⋅ b a
O 2 = a (+ ) b
O 4 =a a b
α
d ekv = a d ekv =
2ab
α a+b

a a

P R S T E N A S T I

π 2
α
A=
4
(D − d 2 )
d
D
O = π( D + d )
dekv = D − d
A

Slika 1. Ekvivalentni promjeri

B. OTVORENA STRUJANJA

B1. Poprečno nastrujane cijevi

Strujanje oko cilindra vrlo je kompleksno i zbog toga teško predvidivo. Na

naletnom dijelu oblikuje se laminarni oblik strujanja, dok je na stražnjem dijelu
stujanje turbulentno. Zbog toga se ovdje ne koristi kriterij strujanja u obliku
Reynoldsovog Rek. Iz istih razloga teorijsko rješavanje prijelaza topline je vrlo
otežano, pa se proračuni oslanjaju na empirijske formule. Reynoldsov broj se
definira s vanjskim promjerom cijevi, d, i brzinom fluida, wo, ispred cijevi
(neometano strujanje).

34
 Veleučilište u Varaždinu

w0 d
Re =
ν . (11)

Fizikalna svojstva treba uzeti prema prosječnoj temperaturi, ϑ m = 0,5( ϑ s +

ϑ o), gdje je ϑ s temperatura cijevi, a ϑ o temperatura fluida ispred cijevi.

B1.1 Poprečno strujanje na jednu cijev

Formula od Žukauskasa:

1/ 4
αd  Pr  ϑs
Nu = = C Re m Pr n  o 
λ  Prs  , (12)

koja vrijedi za ove uvjete:

d
0,7 < Pr <500 , (Prs za ϑ s, Pro za ϑ o),
α wo
n = 0,37 (za Pr < 10) , ili n = 0,36 (za Pr ϑo
> 10),

1 < Re < 106

Slika 2. Strujanje popreko cijevi

TEBELA I - Vrijednosti konstante C i eksponenta m u jednadžbi (12)

Područje Re broja C m
1 – 40 0,75 0,4
40 – 1000 0,51 0,5
103 - 2·105 0,26 0,6
2·105 - 106 0,076 0,7

B1.2 Poprečno strujanje na snop cijevi

35
 Veleučilište u Varaždinu

Snopovi cijevi koriste se u mnogim izmjenjivačima topline, a razmještaj cijevi

može biti paralelan ili naizmjeničan (šahovski), to bitno utječe na brzinu
strujanja. Zato se u ovim slučajevima Re broj određuje prema prosječnoj
maksimalnoj brzini fluida, koja se javlja na mjestu minimalne slobodne površine
unutar snopa.

Reynoldsov broj se određuje prema brzini wm, koja ovisi i o rasporedu cijevi:
wm d
Re =
ν . (13)

Za paralelni raspored cijevi u snopu vrijedi:

ST
wm = w0
ST − d , (14)

d
ϑs d ϑs

w o w
S T o α
α
ϑo ϑo S T
w o S L w o S D

Slika 3. Paralelan raspored cijevi S L

Slika 4. Naizmjeničan raspored cijevi

Za naizmjeničan raspored važna je dijagonalna udaljenost, SD:

[
S D = S L2 + ( S T / 2 ) ]
2 2
(15)

Postoje dva slučaja:

Ako je: 2(SD − d) > (ST − d), tada vrijedi ST
wm = w0
jednadžba: ST − d , (14)
Ako je: 2(SD − d) < (ST − d), treba računati wm iz ST
wm = w0
jednadžbe: 2( S D − d ) , (16)

36
 Veleučilište u Varaždinu

Žukauskas je za takve slučajeve predložio novu formulu (17), umjesto jednadžbe

(12):

vrijedi uz ove uvjete:

1/ 4
αd  Pr  0,7 < Pr <500, 1 < Re < 106
Nu = = C Re m Pr1 / 3  0 
λ  Prs  , (17) (Re i Pr za ϑ m, Prs za ϑ s, Pr0 za ϑ 0 )

TABELA II - Vrijednosti konstante C i eksponenta m

PARALELAN
IZMJENIČAN
Područje Re C m C m
1 - 40 0,8 0,40 0,40
40 - 1000 Primijeniti proračun za jednu cijev - jednadžba (12)
(ST/SL< 0,7) → (za ST/SL< 0,2) :
0,60
izbjegavati C = 0,35(ST/SL)1/5
103 - 2·105
(za ST/SL> 0,7): C = (za ST/SL> 0,2) : C =
0,63 0,60
0,27 0,40
2·105 - 106 0,021 0,84 0,84

B2. Ravna vertikalna stijenka

Za prisilno strujanje pored ravne vertikalne stijenke dužine L obično se uzima

kriterijski Reynoldsov broj Rek = 500 000. Temperatura stijenke je ϑ s = konst., a
dovoljno daleko od stijenke (neometano strujanje) temperatura je ϑ o i brzina
fluida w. Fizikalna svojstva treba uzeti za prosječnu temperaturu ϑ m =
0,5(ϑ s+ϑ o).

B2.1 Laminarno strujanje:

αL
Nu = = 0,664 Re1 / 2 Pr 1 / 3 Re = wL/ν < Rek = 500
ν , 000
(18)

.
B2.2 Turbulentno strujanje:

37
 Veleučilište u Varaždinu

αL
Nu = = 0,0325 Re 0 ,8 Pr 1 / 3 Re = wL/ν > Rek = 500
ν , 000
(19)

II. SLOBODNA (PRIRODNA) KONVEKCIJA

Pri slobodnoj konvekciji nema prisilne brzine fluida, w, već se gibanje fluida
ostvaruje prirodno, zbog razlike gustoće. U tim slučajevima važan je utjecaj
temperature na fizikalna svojstva fluida, pa se kriterij forme strujanja definira u
obliku produkta Grashofovog i Prandtlovog broja, tj. Rayleighovog broja, Ra =
GrPr. (Vidi definicije Gr, Pr i Ra u uvodu).

Grashofova značajka: Fizikalna svojstva treba uzeti u skladu s

indeksom:
- za kapljevine: - indeks "s" , prema temperaturi
ρ 0 − ρ s gH 3 stijenke ϑ s,
Gr = - indeks "o" , prema temperaturi
ρs ν 2s , (20) fluida ϑ o.

- za plinove:
Ts − T0 gH 3 Fizikalna svojstva, koja se javljaju u Nu i
Gr = Pr broju treba uzeti za prosječnu
T0 ν 2s , (21) temperaturu, ϑ m= 0,5(ϑ s+ϑ o).

C. Vertikalna ravna stijenka

Vertikalna stijenka visine H i konstantne temperature ϑ s u dodiru je s mirujućim
fluidom (kapljevinom ili plinom) temperature ϑ o.

38
 Veleučilište u Varaždinu

C1.1 Laminarno strujanje:

ako je Ra = GrPr < 108 :

αH
= 0 ,52( Gr Pr ) ϑs, ρs
1/ 4
Nu =
λ ,
(22)
H " m i r u j u ć i f l u i d
α ϑo , ρo
C1.2 Turbulentno strujanje:
ako je Ra = GrPr > 108
G R I J A N J E F L U I D
αH ϑs > ϑo
= 0 ,17( Gr Pr )
1/ 3
Nu =
λ .
(23)

Slika 5. Slobodna konvekcija

C2. Horizontalna cijev

Za slobodnu konvekciju fluida temperature ϑ o, oko

horizontalne cijevi vanjskog promjera d i temperature
stijenke ϑ s, vrijedi za područje Ra = GrPr > 103
slijedeća formula :

ϑs

d
αH
= 0 ,41( Gr Pr )
1/ 4
Nu =
λ . ϑo
(24) α " m i r u j u ć i f l u i d "

G r i j a n j e f l u i d a
ϑs >ϑo

Slika 6. Slobodna konvekcija na horizontalnoj

cijevi

D. KONDENZACIJA

Kondenzacija nastupa kada je temperatura stijenke, ϑ s, manja od temperature

zasićenja, ϑ ´, pare s obzirom na tlak p pod kojim se para nalazi. Prema načinu
oblikovanja kondenzata razlikujemo dva tipa kondenzacije: filmsku i kapljičastu.
Ovdje se navode samo slučajevi filmske kondenzacije.

D1. Filmska kondenzacija

39
 Veleučilište u Varaždinu

Kada na stijenci nastaje kontinuirani sloj kondenzata, koji pod utjecajem

gravitacije otječe niz stijenku, govorimo o filmskoj kondenzaciji. Riječ film ukazuje
na malu debljinu sloja kondenzata, a ta je činjenica omogućila Nusseltu da, uz
neka pojednostavljenja, dobije analitičko rješenje prijelaza topline pri
kondenzaciji.

D1.1 Kondenzacija na vertikalnoj stijenci

y
A s =b H
d
T ϑ p
K
ϑ s ϑ ϑ ′
1
Tp s
1 ' 1 1' '' 1
T ´
p 1 '' ϑ h p r e g r i j a n Ha p a r a
Ts s  ρp , ϑp , p
s w ∞= 0
w
q p o≈ t 0 qpreg = h1 − h′′ x
s t v a r n i p r o f i l

q = T ( s′ − s′′) = h′ − h′′
b r z i xn e w
r a s h l a d nq o g
s
s r e d s t v o k o n d e n z a t
qs = k( ϑh − ϑ′) = α( ϑs − ϑ′) α h x α
λs

Slika 7. Filmska kondenzacija na vertikalnoj stijenci

40
 Veleučilište u Varaždinu

Prosječni Nusseltov broj, za stijenku visine H i temperature ϑ s, na kojoj

kondenzira pregrijana para entalpije h, ili suhozasićena para entalpije h˝, može
se izračunati prema formuli:

α H 4 ∆ h ρ g H3
Nu = = 4
λ 3 4 λ ν ( ϑ′ − ϑ s )
, (25)

odnosno, za prosječni koeficijent prijelaza vrijedi konačna formula:

4 ∆h ρ g λ 3
α= 4
3 4 ν H ( ϑ′ − ϑ s )
, W/(m2 K), (26)

gdje je za pregrijanu paru Δh = h − h´, a za suhozasićenu paru Δh = h˝ − h´.

Temperatura zasićenja ϑ ' određena je tlakom pare, p. Fizikalna svojstva
kondenzata: ρ , λ , μ i ν = μ/ρ , uzimaju se za srednju temperaturu kondenzata:
ϑ m = 0,5(ϑ ′ + ϑ s). Temperaturu stijenke ϑ s treba pretpostaviti za proračun.
Zbog te pretpostavke jednadžba (26) ne daje točnu vrijednost koeficijenta α, pa
tako ni vrijednost gustoće toplinskog toka predanog stijenci:

qs = α( ϑ s − ϑ′) , W/m2, (27)

koji još dodatno ovisi o pretpostavci temperature ϑ ′ . Rješenje se mora tražiti

iterativno, tj. ponavljanjem proračuna uz promjenu pretpostavke. Račun se
kontrolira pomoću jednadžbe za gustoću toplinskog toka:

qs = k ( ϑh − ϑ′) , W/m2, (28)

gdje je k koeficijent prolaza topline:

−1
 1 d 1
k =  + + 
 αh λ s α  , W/(m2 K). (29)
Ovdje je αh koeficijent prijelaza topline na strani rashladnog sredstva, d debljina
stijenke, a λ s koeficijent vodljivosti topline stijenke.
U jednadžbi (28) je utjecaj pretpostavljene temperature ϑ ′ uključen samo preko
koeficijenta k, a ne neposredno u razlici temperatura. Zato će iz te jednadžbe
izračunata vrijednost za qs biti mnogo točnija od one prema jednadžbi (27).
Rezultat za qs iz (28) treba uvrstiti u jednadžbu (27) koja sada omogućava
dobivanje točnijeg podatka za ϑ ′ (kontrolni rezultat). S tom se temperaturom,
kao novom pretpostavkom, račun ponavlja sve dok razlika između pretpostavke i
kontrolnog rezultata za ϑ ′ ne bude zanemariva.

Jednadžba (26) može se koristiti i za određivanje α pri kondenzaciji na

vertikalnim cijevima, ili unutar cijevi ako unutarnji promjer cijevi, du, nije malen.

D1.2 Kondenzacija na horizontalnoj cijevi

Za horizontalnu cijev vanjskog promjera dv i dužine L može se prosječni

koeficijent prijelaza topline izračunati prama jednadžbi:

41
 Veleučilište u Varaždinu

∆h ρ g λ3
α= 4
4 ν d v ( T ′ − Ts )
, W/(m2 K). (30)

11. PRIJENOS TOPLINE TOPLINSKIM ZRAČENJEM

Izmijenjeni toplinski tok zračenjem između dviju bliskih stjenki

ACc  Ts1  4  Ts 2  4 
Φ 12 =   −  
1 1  100   100   - toplinski tok

+ −1 
ε1 ε 2

Φ 12 Cc  Ts1  4  Ts 2  4 
q12 = =   −  
A 1 1 100   100   - gustoća toplinskog toka
+ − 1 
ε1 ε 2

Cc = 5,67

Cc 1
C12 = =
1 1 1 1 1
+ −1 + −
ε1 ε 2 C1 C 2 C c

42
 Veleučilište u Varaždinu

C1 = ε1C c
C2 = ε2Cc

Bliske stjenke s međustjenkom (zaslonom, zastorom)

Cc  Ts1  4  Ts 2  4 
q' =   −  
1 1  2   100   100   - gustoća toplinskog toka
+ − 1 +  − 1
ε1 ε 2 ε' 

Cc
C12 =
1 1 2  - konstanta zračenja
+ − 1 +  − 1
ε1 ε 2 ε' 

( n) ' Cc  Ts1  4  Ts 2  4 
q =   −  
1 1 2   2   2   100   100  
+ − 1 +  − 1 +  − 1 + ... +  ( n ) ' − 1
ε1 ε 2  ε '   ε ''  ε 
- gustoća toplinskog toka za n međustjenki

Temperatura prvog od n zastora:

Izmijenjeni toplinski tok kod modela obuhvaćenog tijela

Cc  Ts1  4  Ts 2  4 
Φ 12 = A1   −  
1  1   100   100   - toplinski tok
+ ω  − 1
ε1 ε2 

A1 E1 A
ω= = 1 ; K2 = E2
A2 K 2 A2

43
 Veleučilište u Varaždinu

Cc
C12 =
1  1 
+ ω − 1
ε1 ε2 

4
T 
E1 = ε1C c  s1 
 100 

4
T 
E2 = ε 2Cc  s 2 
 100 

Izmijenjeni toplinski tok obuhvaćenog tijela s umetnutom međustjenkom

A1C c  T '  4  Ts 2  4 
Φ' =   −  
1 A1  1  A1  2   100   100  
+  − 1 +  − 1
ε 1 A2  ε 2  A'  ε ' 

A1
ω1m =
A'
A'
ω1m =
A2

12. IZMJENJIVAČI TOPLINE

- slabiju struju označiti indeksom 1 jer kod slabije struje javlja se veći rast ili pad temperature.

1
k r1 =
1 r r r
+ 1 ln 2 + 1
[W / m K ]
2

α1 λc r1 r2α 2

1
k r2 =
r2 r r
+ 2 ln 2 +
1 [W / m K ]
2
ili kr2 = * kr1
r1α1 λc r1 α 2

Q = m * (h'' – h') - za paru

Q=C* - za određivanje toplinskih kapaciteta

C = m * cp ili C = N * Cp1

44
 Veleučilište u Varaždinu

ϑ1 '−ϑ1 ' ' kA0 C1

π1 = ; π2 = ; π3 =
ϑ1 '−ϑ2 ' C1 C2

Područje vrijednosti ovih značajki je:

0≤ π 1 ≤ 1, 0≤ π 2 ≤ ∞, 0≤ π 3 ≤ 1

kA0
π2 = - očitavamo iz tabele
C1
- iz formule izrazimo A02

A02 = dv * * L * n - za izračun duljine cijevi

Φ1 ϑ '−ϑ1 ' '

ε= = 1 = π1 - iskoristivost topline (ne ovisi o tipu izmjenjivača)
Φmax ϑ1 '−ϑ2 '

Napomena: kod proračuna koeficjenta prelaza topline za vodenu paru uzimaju se za srednju
temperaturu.

Φ1 ϑ '−ϑ1 ' '

ηi = = 1 = (1 + π 3 )π1 - stupanj djelovanja izmjenjivača
Φ∞ ϑ1 '−ϑ' '

45