SVEUČILIŠTE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Katarina Jukić

POLIPTIH LOVRE DOBRIĆEVIĆA NA DANČAMA

Seminarski rad

Kolegij: Dalmatinska slikarska škola

Mentorica: prof. dr. sc. Ivana Prijatelj Pavičić

Split, 2015
SADRŽAJ:

1. Uvod ................................................................................................................................................ 1
2. Lovro Dobričević .............................................................................................................................. 1
2.1. Tko je bio Lovro Dobričević ..................................................................................................... 1
2.2. Lovro Dobričević u Veneciji ..................................................................................................... 2
2.3. Povratak Lovre Dobričevića ..................................................................................................... 2
3. Crkva svete Marije na Dančama ...................................................................................................... 3
4. Poliptih Lovre Dobričevića na Dančama .......................................................................................... 5
4.1. Kako je nastao poliptih Lovre Dobričevića .............................................................................. 5
4.2. Ikonografija poliptiha Lovre Dobričevića ................................................................................. 6
4.2.1. Atika s prikazom Boga Oca .............................................................................................. 6
4.2.2. Bogorodica s Djetetom okružena svecima ...................................................................... 9
5. Zaključak .......................................................................................................................................... 9

Split, 2015
 1. Uvod

U ovom seminarskom radu pokušat ću predstaviti poliptih Lovre Dobričevića koji se

nalazi u Crkvi sv. Marije na Dančama. Koristeći se prvenstveno knjigom U potrazi za
izgubljenim slikarstvom, na koju je puno truda uložila povjesničarka umjetnosti Ivana
Prijatelj Pavičić, na samom početku upoznat ću vas sa jednim od najpoznatijih
dalmatinskih umjetnika 15. stoljeća, Lovrom Dobričević. Potom vas želim uvesti u čar
male kamene crkvice Gospe od Danača koja ponosno čuva važan, predivan poliptih
majstora Lovre na glavnom oltaru. Osim njega tu je smješten još jedan važan poliptih
Nikole Božidarovića.

2. Lovro Dobričević

Lovro Dobričević nije imao sreću da bude proglašen najznačajnijim dubrovačkim

slikarom, tu titulu nosi Nikola Božidarević. Razlog je vjerojatno taj što se Lovro nije
potpisivao na svoja djela, a nažalost ugovori koje je Dobričević sklapao s naručiteljima ne
obiluju podatcima. Ivana Prijatelj Pavičić u svojoj knjizi navodi kako Joro Tadić donosi
šest ugovora kod kojih je slikar predočio nacrt budućeg oltara no nijedan nije sačuvan.
Ipak, zanimljivo je to da je Lovro Dobričević najprodavaniji bokeljsko- dubrovački slikar
starog razdoblja nakon Bukovca na inozemnom tržištu. Njegova djela nalaze se u brojnim
uglednim, privatnim i muzejskim zbirkama svijeta. Lovrina djela nalaze se čak i u
zbirkama prijestolonasljednika Ferdinanda i lady Ludlow, žene multimilijardera, vlasnika
južnoafričkih rudnika dijamanta, Juliusa Wernhera. Njegova djela prodavana su i
uglednim antikvarijatima Europe i New Yorka. Zbog svega toga pita se Ivana Prijatelj
Pavičić: „Može li dubrovačko-kotorski Masaccio danas biti zanimljiv širokoj publici u
jednakoj mjeri kao Vlaho Bukovac ili Ivo Dulčić?1“.

2.1.Tko je bio Lovro Dobričević

Lovro Marinov Dobričević rođen je 1419. u Prčanju u građanskoj obitelji koja je imala
imanja u Boki kotorskoj. Lovre je bio najstariji sin oca slikara Marina, imao je dva brata:

1
Ivana PRIJATELJ PAVIČIĆ, U potrazi za izgubljenim slikarstvom: o majstoru Lovru iz Kotora i slikarstvu na
prostoru od Dubrovnika do Kotora tijekom druge polovice XV. stoljeća, Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik,
Dubrovnik, 2013., 9 str.

1
 Leonarda koji je postao zlatar u Kotoru i Matka koji je ostao na imanju. Kada govorimo o
njegovom umjetničkom identitetu dio znanstvenika svrstava ga u dalmatinsku(od Zadra
do Kotora), a dio u dubrovačku(Dubrovačka Republika i Boka kotorska) slikarsku školu.

2.2. Lovro Dobričević u Veneciji

Dvanaestogodišnjeg Lovru je otac 2. VIII. 1431. poslao na službu od osam godina

providuru Nicoli Pisaniju. Godine 1435. odlazi sa providurom u Veneciju. Pretpostavlja se
da je svog učitelja napustio sa dvadeset godina 1439. Lovro Dobričević prvi put spominje
se u venecijanskom ugovoru (Laurentius de Cataro pictor) iz 1444. kao svjedok u
testamentu Lucije, u društvu sa slikarom Micheleom Giambonom . Nije poznato kako se
odvijalao njegovo školovanje u Veneciji, kao što nije poznato je li Dobričević u Veneciji
ostvario samostalna djela. Tamo je vjerojatno učio od tada najistaknutijih venecijanskih
slikara, Antonija Vivarinija i Michelea Giambona. Važno je napomenuti da je sredina XV.
Stoljeća u Veneciji razdoblje kada gotički stil ustupa pred protorenesansnim u slikarstvu
Jacopa Bellinija, Giovannija d Alemagne i Antonija Vivarinija. Mnogi znanstvenici,
povjesničari umjetnosti smatraju da je upravu Lovro Dobričević preuzeo taj stil i donio ga
sa sobom dubrovačko i bokeljsko slikarstvo (ili je to prvi donio Matko Junčić)(?).
Vjerojatno je poliptih iz dubrovačke Crkve sv. Dominika utjecaj Jacobella del Fiore,
Michelea Giambona, a najviše radionice Vivanini. Ivana Prijatelj Pavičić podsjeća „kako
je Gamulin 1986. pretpostavio da je slikar u Veneciji vidio rane poliptihe, i to onaj 1440.
slikan za porečku katedralu, poliptih koji se danas čuva Walter Art Gallery u Baltimoreu i
Porođenje u Narodnoj galeriji u Pragu“. Ne samo ova, već brojna druga djela
venecijanskih slikara bila su uzor Lovri Dobričeviću. Drži se da i poliptih s Danača i
praški poliptih (Navještenje Lodlow2)), koji se pripisuju Lovri, progovaraju novim stilskim
jezikom ,koji je skok od protorenesanse prema renesansi.

2.3.Povratak Lovre Dobričevića

Pretpostavlja se da se Lovro Dobričević vratio u Kotor iz Venecije 1447. kao

dvadesetdevetogodišnjak i osniva svoju radionicu u suradnji sa Matkom Junčićem . Zašto
se vraća iz Venecije nije točno poznato, no razlog može biti taj što je Boka tih godina
postala ekonomska i kulturna destinacija, ili se vratio kao domoljub nakon što je čuo da

2
Navještenje Ludlow poliptih je koji se rastavljen čuva u Pragu i Londonu, a koji je izazvao najveće nedoumice
koje je riješio Miklos Boskovits koji je taj poliptih ipak pripisao Lovri Dobričeviću

2
 domovini prijeti opasnost. Godine 1448. prima narudžbu za poliptih samostana Gospe od
Anđela, nakon čega se spominje u ugovoru za poliptih domnikanske crkve zajedno sa
Matkom Junčićem. Godine 1450. svečani kaptul kanonika darovao mu je grobno mjesto u
kotorskoj katedrali, po čemu možemo zaključiti da je Lovro stekao znatan ugled.
Mletačke vlasti 1454. potvrđuju odluku kotorskog kneza kojim se slikar oslobađa noćne i
dnevne straže na bedemima grada Kotora. Godine 1455. radi oltarne slike za u Crkvi
Male braće u Dobrovniku i za benediktinsku Opatiju sv. Jurja pred Prerastom. U
Dubrovnik se s obitelji seli 1459. godine i napušta talijanizirano ime Bon. U Dubrovniku
je organizirao veliku radionicu sa suradnicima i učenicima. Udružio se sa slikarom
Vuckom Rajanovićem (učenikom Matka Junčića), potom iz Kotora dovodi Pavla Bazilja,
surađuje sa Stjepanom Zornelićem i Božidarom Vlatkovićem. Godine 1459. dobiva brojne
narudžbe za Dubrovnik, ali i za Bosnu te dobiva od Velikog Vijeća atelijer za izradu pale
za Katadralu. Godine 1465. radi na poliptihu za Crkvu svete Marije na Dančama. Radi
poliptih za glavni oltar crkve Gospe od Rožata u Rijeci Dubrovačkoj (1469.), poliptih za
glavni oltar crkve s. Sebastjana (1470-1473, sa Stjepanom Ugrinovićem), poliptih za
crkvu sv. Vlaha (1477., s Božidarom Vlatkovićem). Pripisuje mu se i slika Gospe od
Vrbice (?). i ikona Gospa od Škrpjela (?). Lovro Dobričević umire 1478. godine.

3. Crkva svete Marije na Dančama

Godine 1457. donešena je odluka o gradnji karantenskog lazareta na Dnačama i crkve uz

njega, ali izgradnja crkve se odužila zbog haranja kuge do 1465. godine. Srednjovjekovna
Europa nerjetko je bila uzložena epidemijama zaraza, a Dubrovnik nije bio iznimka.
Dobra organizacija ovog lazareta u neposrednoj blizini grada omogućila je da se potpuno
napusti dotadašnja karantena na otocima kraj Cavtata i bolesnicima pruži duševna i
tjelesna pomoć. Ovome u prilog ide i odluka Velikog vijeća o gradnji kapelice Svete
Marije od milosti s grobljem popraćena komentarom:

„koji tu umiru u doba kuge, da ne umiru kao stoka, već da se kao kršćani sahranjuju na
svetom mjestu te da o njihovim dušama bude neki spomen“.3

Crkva poznatija kao Gospa od Danača isprva je bila skromna kapela s jednom lađom.
Dograđena je u renesansnom slogu o čemu progovaraju dva natpisa unutar liturgijskog
prostora. Prvi objašnjava posvetu svetišta Gospi i njegovu utemeljenju o državnom trošku,

3
https://www.youtube.com/watch?v=FBIQAReC-Vc

3
 dok drugi upućuje na molitvenu namjenu prostora. Pročeljem dominira potral nad čijim
lukom dominira prikaz anđela, ptica, dekorativnog bilja u kamenoj plastici. U luneti je
prikaz Bogorodice s djetetom koju okružuju dva vitka anđela. O boku portala je
škropionica u formi niše okrunjena figurom Ivana Krstitelja i neimenovanog
starozavjetnog proroka. Povrh crkve je zvonik s tročlanom preslicom.

Crkva čuva djela dvojice znakovitih majstora dubrovačke škole, Lovre Dobričevića i
Nikole Božidarevića. Na glavnom oltaru Dobričevićev je poliptih koji prikazuje
Bogorodicu s djetetom u mandorli plavih anđela koju mještani vole nazvati i Zvijezda
mora. Triptih Bogorodice Nikole Božidarevića također prikazuje Bogorodicu s djetetom,
okruženu svetim Grgurom i Martinom.

Znakovita je za ovu Crkvu i posebna ljubav između pomoraca i Gospe od Danača.

“Zvijezda mora“ čuva sve pomorce koji je pozdravljaju zvukom sirene, a časne sestre
hvataju konopa te zvone na pozdrav, uz molitvu da svakog mornara štiti od svih opasnosti
na moru. Samostan na Dančama ni jednog ratnog dana nije ostao bez sestara. Na blagdan
sv. Nikole, 6. prosinca 1991., bio je najžešći napad na Dubrovnik te su sestre zaštitile
crkvu daskama i vrećama pijeska na na vratima i prozorima. Molile su Gospu svaku večer
na zalasku sunca da ih zaštiti od pogibelji i nitko na Dančama nije stradao.

Crkva Gospe na Dančama vjerojatno je nastala kao zavjetna crkva da očuva stanovnike od
bolesti, rata i da štiti pomorce. O tome svjedoče i mnogi zavjetni darovi u obliku tankih,
srebrnih pločica, s iskucanim motivima ljudi, brodova i različitih dijelova tijela.O tome
svjedoče i brojni dokumenti u Dubrovačkom državnom arhivu koji govore o plemićkim,
poslije i građanskim oporučnim donacijama u novcu namijenjenom Gospi od Danača.

O ovoj posebnoj crkvici ispjevane su mnoge i mnoge pjesme pa ću u ovom radu citirati
dvije:4

ZAHVALA GOSPI OD DANAČA HIMNA GOSPE OD DANAČA

1.Zdravo, Marijo, nebeski lijepi cvijet 1.Gospe od Danača, Majko milosti

Zdravo nado naša, zdravo ljubav. Kada prijeti zlo, brani nas i dom

A ti, Djevo Marijo, Pomoć, Majko, daj, vodi nas u raj

4
Pjesme su preuzete iz: Crkva i samostan svete Marije na Dančama. Dubrovnik: Družba sestara franjevki od
Bezgrešnog začeća: Matica hrvatska, Ogranak, 2010

4
 ti naša zaštitnice, da nam svijetli vječni sjaj.
moli ti za sve nas,
Gospo od Danača 2.Vodi Sinu svom čovječanski rod.
Milosti svih vir, ti nam vrati mir.
2. Zdravo, Marijo, nebeski lijepi cvijet
Zdravo nado naša, zdravo ljubavi . Pomoć, Majko, daj, vodi nas u raj...

Tvoju zaštitu molimo 3.Gospe od Danača, Majko milosti,

i tvoj pogled milostiv, ne ostavi nas, ti nam budi spas.

moli ti za sve nas

Gospe od Danača Pomoć, Majko, daj, vodi nas u raj...

4. Poliptih Lovre Dobričevića na Dančama

4.1. Kako je nastao poliptih Lovre Dobričevića

Čim je dovršena Crkva Gospe od Milosti na Dančama 1465., Lovro Dobričević dobiva
narudžbu za oltarnu sliku. Prema arhvskoj građi sliku je završio za godinu dana,1466.
Dobričević je poliptih naslikao prema narudžbi četvorice dubrovačkih plemića- Marino
Juu. De Gondola, Marino B. De Gondola, Nicola Bla. De Radnina i Francesco Pauli de
Pozza, čija se imena navode na početku dokumenta o izradi slike. Naudžbi i izradi
Dobričevićeve slike nije povodi bio samo dovršenje uređenja svetišta, već je imala više
uloga. Natanku slike predhodilo je razdoblje kojim je harala kuga od 1464. do 1466., bilo
je to i razdoblje obilježeno inicijativom da Dubrovnik postane glavna baza protuturskih
križarskih akcija. Senat je zabranio dubrovačkim trgovcima odlazak kopnenim putem u
Turrsku, no politički odlosi Dubrovnika s Osmanskim Carstvom naglo su se promijenili
te je dubrovačka trgovina nastavila prema zaljeđu. Dakle Dobričevićeva slika zvana
„Zvijezda mora“, imala ili još uvijek ima slimboličnu funkciju zaštite zdravlja grada,
pomorskih kapetana i trgovaca i zaštitnice gradske trgovine.

5
 4.2.Ikonografija poliptiha Lovre Dobričevića

Poliptih je u današnejm obliku složen u četiri dijela. Na srednjem polju naslikana je

Bogorodica s Djetetom okružena anđelima, shema koju je, kako kaže Ivana Prijatelj
Pavičić, prvi put Dobričević prikazao na luneti dominikanskog poliptiha 1448. Na bočnim
poljima su sveci. Na desnom krilu prikazani su, jedan ispod drugoga, sv Julijan i sv.
Nikola, a na lijevom sv. Antun Padovanski i sv. Vlaho. Pojava sv. Nikole kao zaštitnika
pomoraca i trgovaca, te pojava sv. Julijana i sv. Ante Padovanskoga koji se časte kao
protikužni zaštitnici dodatno potvrđuje da je slika imala funkciju zaštite pomoraca i
protukužne zaštitnice. Iznad je atika s prikazom Boga Oca okruženog anđelima. Atika kao
i oltarna pala u cjelini nastale su primjenom konstrukcije zlatnog reza.

Višegodišnja restauracija poliptiha završila je 2001., a srebrne zavjetne pločice što su je

prikrivale, izložene su danas na zidu desno od glavnog oltara. Nakon skidanja zavjetnih
pločica moglo se ustanoviti da djelo pripada čistoj renesansi, posebno ako se isčita
Pallucchinijeva knjiga o Vivarinijima iz 1946. O tome je li poliptih renesansni ili ne pisali
su mnogi poput Milana Kašanina5, V.J.Đurića, Karamana, Grge Gamulina, Krune
Prijatelja...

Restauracija je slici vratila ljepotu, ali polja njenog poliptiha ne nalaze se na izvornom
retablu. Razlozi za to mogu biti višestruki. Oblik novog retalba mogao bi biti posljedina
novih protureformskih smjernica o izgedu glavnog crkvenog oltara, jer je usklađen s
uputama Karla Boromejskog u Instructionum fabricae supellectilis ecclesticae 1577.
Retabl se prema stilskim osobinama može datirati u kasno XVI. Ili rano XVII. Stoljeće.
Dobričevićeva višedjelna slika mogla je biti oštećena u potresu 1667. godine, pa je nakon
toga mogla biti postavljena u retabl prenesen iz neke dubrovačke crkve. No ne treba
isključiti mogućnost da se premještanje dogodilo nakon ukinuća Dubrovačke Republike,
početkom XIX. stoljeća.

4.2.1. Atika s prikazom Boga Oca

55
Godine 1943. Milan Kašanin uspio je nakratko izmoliti dubrovačkog biskupa da se srebrne pločice skinu, uz
pomoć čega je prvi mogao uočiti znakove prijelaza dubrovačkog sliakrastva u renesansu. Vidi: Ivana
PRIJATELJ PAVIČIĆ, U potrazi za izgubljenim slikarstvom: o majstoru Lovru iz Kotora i slikarstvu na
prostoru od Dubrovnika do Kotora tijekom druge polovice XV. stoljeća, Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik,
Dubrovnik, 2013, str 188.

6
 Atika kojom završava oltar na Dančama imala je prvotno trokutni oblik (donja dva
kuta trokuta izrezana su i donana na gornje bridove trokuda tako da atika danas
ima oblik pravokutnika). Takva atika s prikazom Boga Oca bila je novitet u
dubrovačkoj altaristici. Naime, nije sačuvan ni jedan oltar s takvim zabatom od
1465. do 1470. ni u dubrovačkom ni u srednjedalmatinskom i venecijanskom
sliakarstvu. Nije poznato je li se takav tip oltara raširio nupravo nakon nastanke
slike na Dačama, a prvi arhivski spomen trokutnog zabata je iz 1513. Nažalost ne
znamo koliko je oltarnh slika nastalo u razdoblju između 1465. i 1513. godine.
Ako je taj novi stilski element u Dubrovnik donio Dobričević, Prijatelj Pavičić se
pita „je li njegova posljedica djelovanja umjetnika toskanskog kroga u
Dubrovniku, ili je Dobričević do novih stilskih rješenja došao zahvaljujući
kontaktima s Venecijom6?“. Prikaz Boga Oca okruženog anđelima na atici
najstariji je sačuvani prikaz ove teme u dubrovačkom slikarstvu XV. stoljeća pa se
nameće još jedno pitanje gdje je Dobričević pronašao uzor za atiku s prikazom
Boga Oca u krugu anđela.

Bog Otac u društvu je Golubice Duha Svetoga, ogrnut raskošnim crvenim plaštom.
Okružuju ga legije anđela koje su grupitane prema položaju i značenju u nebeskoj
hijerarhiji. Anđeli su prikazani sa svojim atributima, a njhovi činovi napisani su na
latinskom na bijelim zastavama. Prema atributima i natpisima prepoznaje se sedam
od devet anđeoskih odreda prema Pseudo- Dionizijevoj hijerarhiji. Šest legija
postavljeni su u dva reda, lijevo i desno od Boga Oca, a jedna legija je postavljena
u krug oko njega. U gornjem redu, desno do Boga Oca smješteni su ozbiljni
nebeskoplavi kerubini (predstavnici prvog reda u nebeskoj hijerarhiji) s rukama
prekriženim na prsima, bez atributa. Oni su bili čašćeni kao najmoćniji prijenosnici
božanske duhovnosti, a prikazuju se i na srednjem poliptihu koji kao vojska
okružuju i štite Mariju s Djetetom. S lijeve strane, u najnižem redu do Boga su red
anđela Poglavarstava (predstavnici trećeg reda nebeske hijerarhije). Lijevo od njih
predstavnicu su Vlasti odjeveni u crveno (pripadnici drugog reda u nebeskoj
hijerarhiji). Prikazani su kao ratnici, odjeveni u oklope drže oružje i štitove. U
najnižem redu s desne strane Boga smješteni su Virtutes (odmah do Boga) i Angeli

6
Ivana PRIJATELJ PAVIČIĆ, U potrazi za izgubljenim slikarstvom: o majstoru Lovru iz Kotora i slikarstvu na
prostoru od Dubrovnika do Kotora tijekom druge polovice XV. stoljeća, Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik,
Dubrovnik, 2013, str 193.

7
 (sasvim desno). Angeli su zaštitnici ljudi i nose bijele haljine. Dvojica anđela nose
male košare sa ljudskim dušama. U drugom redu, sasvim lijevo od Boga
predstavnici su Godspodstva koji u rukama drže bijele globuse, njihov uobičajeni
atribut. Na izvornoj komoziciji nije bilo trećeg reda anđela.U gornjem desnom
kutu slike sačuvana skupina anđela u crvenim haljinama nalazila se izvornu u
donjem desnom kutu zabata. Njihove ruke sklopljene su u molitvi i nemaju
atributa pa ih ne možemo prepoznati. U gornjem lijevom kutu slike sačuvan je
ostatak boje skupine anđela koji su se izvorno nalazili u donjem lijevom kutu slike.
Osam glava šesterokrilnih plemenitocrvenih serafina čine crveni štit oko lika Boga
Oca. Simbol su svete mudrosti i imaju najistaknutii položaj među anđelima.

Polođaj anđeoskih legija nije bio u potpunosti prilagođen Pseudo-Dijonizijevoj

hijerarhiji.

Uzor za temu iz atike s prikazom Boga Oca Dobričević je možda vidio u dvama
djelima Antonia Vivarinija u kojima je prikazao korove anđela grupirane u tri reda
oko Boga Oca. Jedna od tih je slika koju je Vivarini naslikao 1444. zajedno sa
Giovanijem d Allemagnom za Crkvu sv. Pantaleona u Veneciji. Ovu sliku mogao
je Dobričević dobro poznavati, no on nije Vivarinijevu sliku slijedio ni
rasporedom anđela ni izborom boje i vrste njihove odjeće. Ivana Prijatelj Pavičić
upućuje i na sliku Krunjenje Bogorodice u raju kojiu je naslikao Giambono za
glavni oltar Crkve sv. Agnese u Veneciji. Sličnost koja se vidi u Dobričevićevom
poliptihu sa djelima Vivarinija i Giambona je taj da je Dobričević naslikao anđele
rajske bespolne paževe.

U desnoj ruci ruci Boga Oca na Dobričevićevom poliptihu vidimo okruglu ploču
na kojoj su upisana imena triju kontinenata koji su do tada bili poznati. Cijelu
gornju polovicu prekriva Azija a donaj polovica je podijeljena na dva jednaka
djela: Europu i Aziju. Po jedan crveni simbol rada upisan je na svaki kontinent, ali
ne zna se koji su to gradovi. Možda je Dobričević želio predstaviti svete gradove
Jeruzalem, Rim, Carigrad ili Aleksandriju. Lijevom rukom Bog Otac blagoslivlja
Mariju, najvjerojatnije prikazanu kao Odvjetnicu kojoj vjernici mogu uputiti svoje
molitve.

8
 4.2.2. Bogorodica s Djetetom okružena svecima

U središnjem polju naslikana je Bogorodica s Djetetom u mandorli koju tvore

kerubini, dok lijevo i desno od nje muziciraju dva anđela u donjem dijelu. Blijeda,
ovalna i uzvišena lica ,o djevena je u crvenu haljinu stregnutu zlatnim pojasom,
ogrnuta dekoriranom brokatnom haljinom.
Sv. Julijan nalazi se s Bogorodičine lijeve strane na dnu. Izbor sv. Julijana na
glavnom oltaru svetišta moće se objasniti iz činjenice da je uz crkvu bio lazaret
namijenjen oboljelima od kuge, a sveti Julijan čašćen je kao protukužni zaštitnik.
Sveti Julijan Bolničar, griješnik i pokajnik, iskupio se pomažući najpotrebnijima.
Na hodočašničkom putovanju sagradio je, uz opsanu rijeku, bolnicu za siromahe.
Prevozio je putnike preko rijeke i izlažući se smrti spasio je jednog gubavca.
Nakon što se gubavac preobrazio u anđela koji je rekao da je Julijan iskupio
grijehe. Julijan se časti i kao zaštitnik putnika te su ga tako i pomorci imali za
zastitnika. Sveti Julijan na poliptihu postavljen je frontalno, odjeven u crvenu
odjeću s hermelinom. O boku mu pada zlatni pojas kakav se često spominje u
dubrovačkim i dalmatinskim dokumentima 14. i 15. stoljeća. Najljepše je
Julijanovo lice, blijede puti, dubokih bademastih očiju, blagog pogleda i pravilnog
nosa, mekanih crvenih usnica. Duga smeđa kosa pada mu do vrata, na glavi mu je
kružni ukras popunjen dragim kamenjem. U rukama su mu mač i križ. Iznad sv.
Julijana nalazi se lik sv. Nikole iz Barija, zaštitnika pomraca i trgovaca. Prikazan
je s bijelom bradom, koštunjavim i staračkim, potištenim licem visoka čela i
glavom koja kao da upada u tijelo. Sv. Antun Padovanski nalazi se s dene
Bogorodičine strane. Tjeskobna lica, nečujno i na vršcima prstiju, usmjeruje svoj
hod prema Bogorodici s Djetetom, noseći ljiljanov cvijet, koji gotovo da ga
pritišće težinom i veličinom. Sv. Antun takošer sečasti kao protukužni zaštitnik.
Iznad sv. Antuna nalazi se sv. Vlaho, zaštitnik grada Dubrovnika.

5. Zaključak

Na poliptihu na Dančama mozemo uočiti Dobričevićevu sofisticiranu razradbu

fizionomije, koncentrirani napor u modelaciji tijela, pokreta i draperije, sjenčenje koje
stvara volumen i pridonosi da likovi dobiju razrađeni emocionalni registar u kojem

9
 uočavamo plahost na rubu tjeskobe, prigušenu radost i dobroćudnost svetačkih likova. Sve
to bila je jedna velika novost u kulturnim središtima na jugu Dalmacije. U trenutku
dolaska slikara Lovre Dobričevića u Kotor i Dubrovnik predstavljena je nova epoha u
kotorskom i dubrovačkom slikarstvu 15.stoljeća u trenutku njena prelaska iz gotike u
renesansu. Iako se u Lovrinu slikarstvu može prepoznati utjecaj Michelea Giambona,
Jacobella del Fiore i Jacopa Bellinija, ne treba ići dalje od Antonija Vivarinija da se
prepozna likovni svijet iz kojeg je umjetnik krenuo i nikad nije otišao.

10
 POPIS LITERATURE:

Ivana PRIJATELJ PAVIČIĆ, U potrazi za izgubljenim slikarstvom: o majstoru Lovru iz Kotora i

slikarstvu na prostoru od Dubrovnika do Kotora tijekom druge polovice XV. stoljeća, Matica
hrvatska – Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 2013

Pjesme su preuzete iz: Crkva i samostan svete Marije na Dančama. Dubrovnik: Družba sestara
franjevki od Bezgrešnog začeća: Matica hrvatska, Ogranak, 2010

https://www.youtube.com/watch?v=FBIQAReC-Vc

11