KGracin Primjer Izvedbenog Plana Logika

Jedan primjer izvedbenog plana nastave Logike
Krešimir Gracin
X. gimnazija ”Ivan Supek”
13. listopad 2012.
Krešimir Gracin (X. gimnazija ”Ivan Supek”) Primjer izvedbenog plana - Logika 13. listopad 2012. 1 / 36
Analiza plana i programa nastave logike i prijedlog
kurikuluma
Ovo se izlaganje oslanja na dva prethodna:
kurikuluma

Analizu plana i programa nastave Logike –
http://kgracin.com/logika/izlaganja/
KGracinKakoorganiziratinastavulogike.pdf
kurikuluma

Analizu plana i programa nastave Logike –
http://kgracin.com/logika/izlaganja/
KGracinKakoorganiziratinastavulogike.pdf
Prijedlog kurikuluma iz Logike – http://kgracin.com/logika/
izlaganja/KurikulumLogikaPrijedlog.pdf
Sažetak analize
Velik je nedostatak plana i programa, kako je postavljen, njegova

neuskladenost sa ciljevima koji su u njemu postavljeni. Ono što u planu i
programu ometa ostvarivanje ciljeva jesu:
Sažetak analize
Velik je nedostatak plana i programa, kako je postavljen, njegova

neuskladenost sa ciljevima koji su u njemu postavljeni. Ono što u planu i
programu ometa ostvarivanje ciljeva jesu:
orijentiran je više prema ”znanjima o” logičkim oblicima i njihovim
podjelama, nego prema njegovanju vještina
orijentiran je povijesno (udvostručava se učenje o istome -
tradicionalno i suvremeno)
gradivo nije povezano
Kako uskladiti plan i program sa ciljevima koji su u njemu
postavljeni?
Jedan način uskladivanja plana i programa s ciljevima postavljenima u njemu jest orijentirati izvedbeni plan prema ciljevima.
Te ciljeve, u skladu s duhom vremena možemo imenovati kao ishode –
U prijedlogu kurikuluma:
Ishodi
1.S Učenik može uočiti logička svojstva zadanog teksta: zadovoljivost (konzistentnost), nezadovoljivost
(inkonzistentnost), valjanost, nevaljanost; te izdvojiti rečenice koje ga čine nezadovoljivom ako je nezadovoljiv; dati
primjer koji zadovoljava rečenice u tekstu ako je zadovoljiv; istaknuti zaključak ili sud koji ga čini valjanim i to dokazati
izravno i neizravno ako je tekst valjan; navesti primjer (tj. protuprimjer) koji tekst čini nevaljanim ako tekst nije valjan.
postavljeni?
Ishodi
2.S Učenik može navesti rečenicu koja neki tekst, ako bi mu bila pridodana, može učiniti nezadovoljivim ako je
zadovoljiv, te izdvojiti rečenicu, ili rečenice, koja ga čini nezadovoljivim ako je nezadovoljiv.
postavljeni?
Ishodi
1.O Učenik može uočiti i izdvojiti rečenice koje stoje u sljedećim logičkim odnosima: slijed (razlikuje premise od
konkluzije, te uopće rečenice koje sudjeluju u izvodu), protuslovlje, istovrijednost, suprotnost; i te odnose izmedu njih
dokazati (izvesti) formalno i neformalno.
postavljeni?
Ishodi
2. O Učenik može navesti sudove (rečenice) koji slijede iz nekih zadanih premisa, te dokazati da slijede.
postavljeni?
Ishodi
3.O Učenik može navesti istovrijedne, protuslovne, niti protuslovne niti istovrijedne rečenice nekoj zadanoj rečenici, te
rečenice koje iz nje slijede i iz kojih ona slijedi, i to dokazati.
postavljeni?
Ishodi
4.O (nevaljan zaključak) Učenik može uočiti i izdvojiti rečenice u kojima naizgled postoji odnos logičkog slijeda,
navodenjem protuprimjera pokazati da takav odnos ne stoji, te nadopuniti izvod nedostajućom premisom koja bi
zaključak učinila valjanim te to i dokazati formalno i neformalno.
postavljeni?
Ishodi
5.O (pogreška u dokazu) Učenik može prepoznati pogrešku u pogrešnom formalnom ili neformalnom dokazu, navesti
razlog pogreške, ispraviti ju ako je moguće, te navesti protuprimjer ako rečenica nije izvediva.
postavljeni?
Ishodi
5.O (pogreška u dokazu) Učenik može prepoznati pogrešku u pogrešnom formalnom ili neformalnom dokazu, navesti
razlog pogreške, ispraviti ju ako je moguće, te navesti protuprimjer ako rečenica nije izvediva.
6.O Učenik može iskazati zaključak u obliku pogodbene rečenice.
Kojim sredstvima do ishoda?
Izbor najboljih sredstava (metoda) za ostvarivanje ishoda trebao bi se

voditi sljedećim načelima:

izabrati sadržaje i metode koje su najprimjenjivije, tj. one koje se
mogu primijeniti u najviše ”logičkih tema”

izabrati one sadržaje i metode koje su najjednostavnije, tj. koje sa što
je moguće manje učenja mogu opisati što je moguće više

koje su najrazumljivije, tj. oni sadržaji i metode iz kojih je i mnoge
druge sadržaje moguće razumjeti i na njih svoditi

najintuitivnije, tj. najbliže našem načinu razmišljanja

najobuhvatnije – koji mogu opisati što je moguće više oblika

najobuhvatnije – koji mogu opisati što je moguće više oblika
O metodama koje zadovoljavaju ove kriterije razmatralo se u izlaganju -
Analiza Plana i programa nastave logike
Kojim sredstvima?
Ishodi - sredstva
1.Prev Učenik može prevesti zadanu rečenicu iskazanu običnim jezikom na jezik logike prvoga reda i iskazne logike, te
zadanu rečenicu na jeziku logike prvoga reda ili iskazne logike prema zadanom ključu tumačenja prevesti na običan jezik,
to uključuje i rečenice sa više kvantifikatora i one u kojima oni stoje kao poopćenja trenutaka (vrijeme) i mjêstā
(prostor), osoba, životinja, biljaka i stvari s obzirom na domenu (predmetno područje) na koje se tekst odnosi (ili koje
ključ tumačenja odreduje)
Kojim sredstvima?
Ishodi - sredstva
1.Sem Učenik može sastaviti istinitosne tablice za ¬ , ∧ , ∨ , → , ↔ , Y, i za složene sudove (i skupove sudova)
povezane ovim veznicima, te na taj način prepoznati tipične odnose (slijed, istovrijednost, protuslovlje, suprotnost) u
kojima mogu stajati, odsutnost tih odnosa, te svojstva tih sudova ili skupa sudova (valjanost, nevaljanost, zadovoljivost,
nezadovoljivost)
Kojim sredstvima?
Ishodi - sredstva
nezadovoljivost)
2.Sem Učenik može odrediti istinitosnu vrijednost nekoga suda: istinu ili neistinu s obzirom na neko zadano stanje,
umije to i dokazati,te može odrediti da istinitosnu vrijednost nekoga suda nije moguće odrediti s obzirom na neko
zadano stanje.
Kojim sredstvima?
Ishodi - sredstva
nezadovoljivost)
zadano stanje.
3.Sem Učenik može odrediti za koja je tumačenja elementarnih sudova neki sud istinit a za koja je neistinit, te skup
sudova zadovoljiv, a za koja nezadovoljiv; te na temelju danih istinitosnih vrijednosti u različitim tumačenjima
elementarnih sudova izraziti i prepoznati sud koji primjereno opisuje zadano stanje (skup tumačenja)
4.Sem Učenik može iskazati razliku izmedju dostatnog i nužnog uvjeta, objasniti kontrapoziciju tima pojmovima,te
povezati pojam o njima s pojmom o logičkom slijedu.
Kojim sredstvima?
Ishodi - sredstva
nezadovoljivost)
zadano stanje.
5.Sem Učenik može ispitati valjanost, odnosno nevaljanost zaključka neizravnim dokazom, te sastavljanjem istinitosnih
tablica.
Kojim sredstvima?
Ishodi - sredstva
nezadovoljivost)
zadano stanje.
5.Sem Učenik može ispitati valjanost, odnosno nevaljanost zaključka neizravnim dokazom, te sastavljanjem istinitosnih
tablica.
1.Pd Učenik može izvesti dokaz prirodnom dedukcijom koristeći pravila: u¬ , i¬ , u⊥, i⊥, u→ , i→ , u∨ , i∨ , u∧ ,
i∧ , u∃ , i∃ , u∀ , i∀ , u= , i=, te koristeći teoreme: Modus tollens (M T ), Disjunktivni silogizam (DS), De
Morganove zakone (DeM )
1.Ana Ucenik može razlikovati logičku od analiticke istine (tj. kondicionala), te u izvodu znade pridodati premise koje
proizlaze iz posebnih svojstava predikata poput simetričnosti, refleksivnosti i tranzitivnosti; Modalnost...
Ako su prvi ishodi prihvatljivi, i ako su ove metode najprimjereniji put
prema ovim ishodima, onda je važno razmisliti o redoslijedu poučavanja.
I redoslijed nastave logike može biti nelogičan.
Pri odluci o redoslijedu dobro je držati se načela:
Sve prethodno potrebno je za razumijevanje potonjega, a ništa
od potonjega nije potrebno za razumijevanje prethodnoga.
Važno!
Sredstva ne smiju zamračiti ciljeve!
Komentar
To nije tako lako izvedivo. Jako se lako dogodi da učenici logiku počnu
poistovjećivati s onim što se podučava kao metoda. Tako npr., ako se uči:
S e P , dakle ne-P e S; ili figure i modusi kategoričkog silogizma; ili
Vennovi dijagrami; ili prirodna dedukcija – učenici vrlo brzo stvore upravo
takvu predodžbu o logici.
Boriti se sa time ostaje na svakom nastavniku i njegovom umijeću.
Struktura izvedbenog plana
1 Prevodenje sa i na jezik logike sudova (Li ) i jezik logike prvoga reda
(Lp )
(Lp )
2 Semantika logičkih veznika i prirodna dedukcija
(Lp )
3 Zadovoljivost/nezadovoljivost, valjanost/nevaljanost
(Lp )
4 Dokaz o nevaljanosti zaključka
(Lp )
1 logika sudova – pronalazak protuprimjera
(Lp )
2 logika pojmova – pronalazak protumodela
(Lp )
2 logika pojmova – pronalazak protumodela
5 Definicija i divizija, odnosi medu pojmovima
Zašto započeti sa učenjem Li i Lp ?
Iako stroga formalizacija ima nedostataka (ne prenose se sve obavijesti iz

teksta, simbole je lako poistovjetiti s logikom, rečenice koje je teže
formalizirati mogu obeshrabriti učenike), još veće su njezine prednosti:
Mnoštvo rečenica običnog jezika svodimo samo na njihovu logičku
strukturu. Te rečenice iz logičke perspektive postaju jednake
Zanemarujemo vanlogički sadržaj rečenica koji nas može (i zbog
poznavanja i zbog nepoznavanja tog sadržaja) ometati u ocjenama o
logičkim odnosima
Rečenice koje svojom duljinom mogu ometati u ispitivanju logičkih
odnosa pretvaramo u kratke izraze
Najvažnije je što nas prevodenja usmjeravaju na razumijevanje
logičkih odnosa izmedu sudova i pojmova (ne bavimo se evaluacijom
sudova(!) već razotkrivanjem njihovih logičkih odnosa kako su
iskazani!)
Zašto baš Li i Lp a ne neka druga vrsta formalizacije ?
Nekoliko je načina dijagramiranja rečenica običnog jezika:

Vennovi dijagrami, prednosti..., nedostaci...
Eulerovi dijagrami, prednosti..., nedostaci...
tradicionalni simboli za sudove - SaP, SiP, SeP, SoP prednosti...,
nedostaci...
Li i Lp , prednosti ..., nedostaci...
Li i Lp ponajviše zadovoljavaju kriterije primjenjivosti, obuhvatnosti,
razumljivosti, jednostavnosti,...
Zašto prevodenja na Li i Lp zajedno?
Sve odnose i svojstva koja u nastavi želimo ispitivati ne možemo ispitati samo Li . Taj je
jezik prilično grub, no važan je jer je jednostavniji i jer je Lp zapravo njegova nadgradnja.
Na ovaj način učenicima dajemo sredstva za dvije razine analize – grublju i finiju, a
svaku će koristiti prema potrebama.
Primjer 1 – dubine analize

1 Ako su sve jabuke na našemu stolu iz vrta bake Jage, onda neke jabuke iz vrta
bake Jage lijepo mirišu. Sve jabuke na našemu stolu su iz vrta bake Jage. Dakle,
neke jabuke iz vrta bake Jage lijepo mirišu.
Za ispitati je li zaključak valjan nije potrebno ulaziti u finiju analizu. Da bismo
ispitali slijed možemo ga formalizirati i ovako: S → M, S Dakle, M . – modus
ponens
2 Sve jabuke iz vrta bake Jage mirišu. Sve jabuke na našemu stolu su iz vrta bake
Jage. Dakle, sve jabuke na našemu stolu mirišu.
Za ispitati valjanost ovog zaključka više nam nije dovoljan jezik logike sudova, jer
prevodeći ga na njega njegova valjanost neće biti vidljiva: V, S Dakle, M (za ’Sve
jabuke na našemu stolu mirišu.’). Ovaj zaključak u sustavu logike sudova nije
valjan, no njegova valjanost vidljiva je kada ga izrazimo jezikom logike pojmova:
∀x((J(x) ∧ Iz(x, j)) → M (x)), ∀x((Jx ∧ N a(x, s)) → Iz(x, j)). Dakle,
∀x((Jx ∧ N a(x, s)) → M (x))
Zašto uopće početi od rečenice?
Za raspravu.
Zašto semantika logičkih veznika nakon jezika?
Nakon što su učenici naučili jezik, trebaju naučiti još nešto za logiku važnije –
semantiku logičkih veznika. Važnije, jer simboli za rečenice, logičke veznike i
pojmove mogu biti svakojaki (kao što su to u povijesti logike bili), no ono čime se
u logici bavimo jesu logička svojstva i odnosi koji ne ovise o tipovima simbola
nego o njihovom značenju (o onome što oni označavaju).
Tumačenje rečenica (njihovu istinitost ili neistinitost) daju različite znanosti, no
uvjete istinitosti i neistinitosti logičkih veznika iščitava (a ponekad i propisuje)
logika: za konjunkciju možemo reći da iščitava, za disjunkciju i jedno i drugo, za
kondicional i jedno i drugo – u nekim primjerima odgovara našim intuicijama u
svakodnevnom govoru, dok u drugima ne)
Neke su stvari u logici kao teoriji naprosto proizvod odluke (jer je običan jezik
prilično dvosmislen i nije ga jednostavno prenijeti u sustav koji zahtijeva precizno
tumačenje). (npr. hrvatski govorni ’ili’ ponekad je logički ∨ (lat. vel), ponekad Y
(lat. aut), a ponekad ∧ (lat. sive)).
Na kraju, svejedno je kako ćemo neki veznik nazvati, no važno je imati pred
očima uvjete istinitosti i neistinitosti iskazanih složenih sudova.
Zašto semantika i prirodna dedukcija zajedno?
Obično se, u udžbenicima iz logike, semantika logičkih veznika (istinitosne

tablice) i neka sintaktička metoda (aksiomatska ili prirodna dedukcija, ili
”stabla”) izlažu odvojeno. Za to postoji i (znanstveno, stručno)
opravdanje – sintaksa i semantika odvojene su stvari i ne treba ih miješati.
No, sintaktički i semantički pojmovi su zamjenjivi – npr. valjanost
(semantički pojam) i izvedivost (sintaktički pojam)
U ocjenama o logičkim svojstvima i odnosima teksta oslanjamo se i na
sintaktičke i na semantičke pojmove (ono što ocijenimo da vrijedi za jedne
vrijedi i za druge).
Osim toga, sintaktičke metode (npr. prirodna dedukcija) oslanjaju se na
semantiku (kada bi semantika logičkih veznika bila drugačija, drugačija bi
bila pravila uključivanja i isključivanja logičkih veznika)
Kako je u središtu ovoga prijedloga tekst, praktično je i vrijedno ukazivati
na mnogostrukost načina utvrdivanja njegovih svojstava.
Semantika Prirodna dedukcija
P Q P ∧Q
1 ... 1 ...
I I I 2 P ... 2 P ∧Q ...
I N N 3 Q ... 3 P 2/ i∧
N I N 4 P ∧Q 2, 3/ u∧ 4 Q 2/ i∧
N N N
1 ...
2 P ∨Q ...
P Q P ∨Q 3 P pretp.
I I I 1 ... 4 ...
2 P ... 5 R ...
I N I
3 P ∨Q 2/ u∨ 6 Q pretp.
N I I
7 ...
N N N 8 R ...
9 R 2, 3–5, 6–8/ i∨
P Q P →Q 1 ...
1 ...
I I I 2 P pretp.
2 P →Q ...
3 ... ...
I N N 3 P ...
4 Q ...
N I I 4 Q 2, 3/ i→
5 P →Q 2–4/ u→
N N I
1 ...
2 P pretp.
P ¬P ¬¬P 3 Q ...
1 ...
2 ¬¬P ...
I N I 4 ¬Q ...
3 P 2/ i¬
N I N 5 ⊥ 3, 4/ u⊥
6 ¬P 2–5/ u¬
P Q P →Q 1 ...
1 ...
I I I 2 P pretp.
2 P →Q ...
3 ... ...
I N N 3 P ...
4 Q ...
N I I 4 Q 2, 3/ i→
5 P →Q 2–4/ u→
N N I
1 ...
2 P pretp.
P ¬P ¬¬P 3 Q ...
1 ...
2 ¬¬P ...
I N I 4 ¬Q ...
3 P 2/ i¬
N I N 5 ⊥ 3, 4/ u⊥
6 ¬P 2–5/ u¬
Uočite:
da učenici razumijevajući semantiku logičkih veznaka odmah vježbaju
i zaključivati
da učenici shvaćaju na temelju čega i pod kojim uvjetima sudove
možemo sastavljati i rastavljati
povezuju pojam o istini i neistini sa pojmom o izvedivosti
Svodenje na druge logičke veznike - razumijevanje teorema
Učenicima je u uočavanju logičkih svojstava i odnosa od velike pomoći razumijevanje
nekih teorema.
Osim što njime uočavaju odnose sintakse i semantike, shvaćaju i meduodnose logičkih
veznika.
Evo još nekoliko razloga:
Shvaćaju da se isto stanje stvari može i drugačije izraziti

Primjer 2:
Mirka i Slavka su iskrene ≡ Nije slučaj da barem jedna od njih nije iskrena ≡ Nije
slučaj da ako je jedna od njih iskrena, onda da druga nije
Shvaćaju da su mnogi različiti zaključci semantički isti – disjunktivni silogizam
možemo pretvoriti u modus ponens, ponens u tollens i obrnuto, ovisno o tome
kojim veznikom oblikujemo jednu premisu
Primjer 3:
Ako je Pedro pumi, Ako je Pedro puli, Pedro nije pumi ili nije
onda nije puli. onda nije pumi. puli.
Pedro je pumi. Pedro je pumi. Pedro je pumi.
Dakle, Pedro nije puli. Dakle, Pedro nije puli. Dakle, Pedro nije puli.
modus ponens modus tollens disjunktivni silogizam
puli i pumi
(a) puli (b) pumi (Pedro)
Slika: psi
Svodenja i razumijevanje negacije složenih sudova
tumačenja Im Is Im → Is Im ∧ Is Im ∨ Is [Ključ tumačenja: Ix

za ’x je iskren’; m za
Mirku; s za Slavku;
1. (Im ∧ Is ) I I I I I u domeni (području
primjene) neka su
2. (Im ∧ ¬Is ) I N N N I nam Mirka i Slavka]
(tumačenja možemo
3. (¬Im ∧ Is ) N I I N I shvatiti kao različite
svjetove u kojima
4. (¬Im ∧ ¬Is ) N N I N N različite tvrdnje vrijede
o Mirki i Slavki)
Razumjevanje negacije i istovrijednosti (samo neki primjeri koji se mogu iščitati):

Sud Mirka je iskrena ili je iskrena Slavka neistinit je jedino u ”svijetu”
(tumačenju) u kojemu vrijedi da Ni Mirka ni Slavka nisu iskrene – to je onda
tumačenje negacija gornjega suda, a njemu istovrijedan sud je negacija
njegove negacije: Nije slučaj da ni Mirka ni Slavka nisu iskrene. (ova
pretvorba je poznata i kao De Morganov zakon)
na ovoj domeni sud Svi su iskreni poopćenje je suda Mirka i Slavka su
iskrene, a njegova je negacija Mirka nije iskrena ili to nije Slavka, odnosno,
Netko nije iskren.
Disjunkcijom tvrdimo da je barem jedan disjunkt istinit, što znači da ako
jedan nije, drugi je (Im ∨ Is ≡ ¬Im → Is )
Razumijevanje univerzalnog i egzistencijalnog kvantifikatora
Važno je da znaju , na ograničenim domenama pretvarati nizove sudova u

kvantificirane izraze i obrnuto
Svijet 1 i Svijet 2:
Svatko je oraholjubac I Zagi i Bijelić su oraholjupci
Netko nije oraholjubac Zagi nije oraholjubac ili to nije

Bijelić
Neke vjeverice su oraho- Zagi je vjeverica i oraholjubac ili
ljupci je Bijelić vjeverica i oraholjubac
Sve su vjeverice glo- Zagi je glodavac ako je vjeverica,
davci. i Bijelić je glodavac ako je vjeve-
rica.
Postoje dabrovi a pos- Zagi je dabar ili je Bijelić dabar,
toje i vjeverice. te je Zagi vjeverica ili je to Bi-
jelić.
Nitko nije dabar ili nitko Ni Zagi ni Bijelić nisu dabrovi, ili
nije vjeverica ni jedan ni drugi nisu vjeverice.
Valjanost, slijed, dokazivost
Iako možemo govoriti o valjanom i nevaljanom sudu, ove pojmove najčešće
vežemo uz zaključak.
Jedna je sposobnost prosuditi je li zaključak valjan ili nevaljan, no drugačija je
moći objasniti, korak po korak, zašto je neki valjan i zašto je neki drugi nevaljan.
Objasniti se može formalno i neformalno – važno je da se u oba načina učenici
usavršavaju.
Cilj je, prije svega, njegovati umijeće neformalnog dokazivanja jer se ono dogada
u običnom jeziku i znak je razumijevanja o čemu se radi, te je (u neartikuliranijem
obliku) pretpostavka za umijeće gradnje formalnih dokaza.
Važno sredstvo kao gornjem je ovladavanje formalnim dokazom, zbog:
kratkoće izraza
nedvosmislenosti
nema preskakanja u koracima (postupost)
grafičke preglednosti
moguće je izraziti sintagme neizrazive u običnom jeziku
Dokaz – formalan i neformalan. Na primjeru
Primjer 4
Sve su igre na sreću uzbudljive. Neki školski zadaci nisu uzbudljivi.
Pitamo se slijedi li iz ovih rečenica: Neki školski zadaci nisu igre na sreću.
[Kljuc tumacenja: Sx za 'x je igra na srecu'; U x za 'x je uzbudljiv'; Zx za 'x je skolski zadatak', p za
Primjer 4; domena: svi predmeti]
Neformalno: Formalno:
P 1 Sve su igre na sreću uzbudljive. 1 ∀x(Sx → U x) pretp.
P 2 Neki školski zadaci nisu uzbudljivi.
Pretpostavimo da je Primjer 4 školski zadatak koji nije 2 ∃x(Zx ∧ ¬U x) pretp.
uzbudljiv. 3 p Zp ∧ ¬U p pretp.
Iz toga slijedi da je Primjer 4 školski zadatak, a takoder i da
nije uzbudljiv. 4 Zp 3/ i∧
Nadalje, prema P 1 znamo da je Primjer 4 uzbudljiv ako je
igra na sreću, no prema pretpstavci on nije uzbudljiv, pa stoga 5 ¬U p 3/ i∧
nije ni igra na sreću.
6 Sp → U p 1/ i∀
Dakle, Primjer 4 je školski zadatak i nije igra na sreću.
Sve ovo vrijedi pod pretpostavkom da je Primjer 4 školski 7 ¬Sp 5, 6/ MT
zadatak koji nije uzbudljiv, no on ne mora nužno biti takav.
Ali prema P 2 znamo da barem jedan takav postoji. Stoga, 8 Zp ∧ ¬Sp 4, 7/ u∧
ako se ”riješimo” Primjera 4 možemo to tvrditi i bez ove
pretpostavke o njemu. A njega se možemo riješiti: iz zadnje 9 ∃x(Zx ∧ ¬Sz) 8/ u∃
tvrdnje slijedi: Neki školski zadaci nisu igre na sreću
10 ∃x(Zx ∧ ¬Sz) 2, 3–9/ i∃
Iz gornjih premisa, dakle, bez dodatnih pretpostavki, slijedi da
neki školski zadaci nisu igre na sreću.
Isto kao i prethodno samo semantički
Primjer 4
Napravimo model (svijet) u kojemu će premise biti zadovoljene (istinite, ili
– koji će biti primjer za premise)!
Ako će nas gradnja takvog modela ”natjerati” da u njemu i rečenica za
koju se u zadatku tvrdi da slijedi bude istinita, onda ta rečenica slijedi iz
zadanih premisa.
No ako u našem modelu njezina istinitost ostaje otvorena – ona ne slijedi.
Neka se naš svijet sastoji od dvije stvari – Primjera 4 i sinoćnje partije pokera
. x je školski x je uzbud- x je igra na
zadatak ljiv sreću
Primjer 4 S ovom metodom valja biti
s. partija pokera
jako oprezan, jer neki zaključci npr. nemaju protumodel na domeni od dva predmeta ali imaju na domeni od tri predmeta. Za
sve zaključke kategoričkog silogizma dovoljne su domene od dva predmeta.
Primjer 4
zadanih premisa.
+ –
s. partija pokera
Primjer 4
zadanih premisa.
+ – –
s. partija pokera
Primjer 4
zadanih premisa.
+ – –
s. partija pokera
+ +
Primjer 4
zadanih premisa.
+ – –
s. partija pokera
– + +
PRESKOČI OVAJ! Pogreška u neformalnom dokazu - na
primjeru
Primjer 5
Pred vama je jedan pogrešan neformalni dokaz. Zaokružite mjesto na kojemu je u dokazu napravljena prva pogreška i kratko
objasnite zašto je to pogreška.
Pretpostavimo: (1) Štogod je Hamlet prepoznao u oblaku, prepoznao je i Polonije, te (2) Hamlet u oblaku nije prepoznao vuka,
no prepoznao je lasicu, a dokažimo da iz njih slijedi da je Polonije u oblaku prepoznao lasicu, ali ne i vuka.
Dokaz:
Kako je Polonije u oblaku prepoznao sve što i Hamlet, slijedi da je u oblaku prepoznao lasicu ako ju je Hamlet prepoznao. Nadalje
slijedi i da je Polonije u oblaku prepoznao vuka ako ga je Hamlet prepoznao. Kako je Hamlet u oblaku prepoznao lasicu, ali ne i
vuka, slijedi i da je Polonije u oblaku prepoznao lasicu i da u njemu nije prepoznao vuka.
Objašnjenje:......
Odgovor: ” slijedi i da je Polonije u oblaku prepoznao lasicu i da u njemu nije prepoznao vuka.”
Prema pretpostavci (1) znademo da je ono što je u oblaku prepoznao Hamlet dostatan uvjet da je isto u njemu prepoznao i
Polonije, no Polonije je u njemu mogao prepoznati i stvari koje Hamlet nije.
Pogrešan korak izražen formalno:
1 ∀x(P hx → P px) pretp.
2 P hl ∧ ¬P hv pretp.
3 P hl → P pl 1/ i∀
4 P hv → P pv 1/ i∀
5 P hl 2/ i∧
6 ¬P hv 2/ i∧
7 P pl 3, 5/ i→
8 ¬P pv 4, 6/ . . .
9 P pl ∧ ¬P pv 7, 8/ u∧
Nevaljanost (prividno zaključak)
Logičke se sposobnosti ne iscrpljuju u prepoznavanju rečenica koje slijede i njihovom izvodenju.
Logičke sposobnosti uključuju i sposobnost prepoznavanja i dokazivanja da neka rečenica ne slijedi
Pitanje: Kako pokazati da neki zaključak nije valjan?
Od tradicionalnih sredstava imamo na raspolaganju:

Moduse i figure kategoričkog silogizma – svaki zaključak koji se sastoji isključivo od kategoričkih sudova (kategorički
silogizam) koji se ne može podvesti pod neku od figura nije valjan.
Problem ovog načina: ne govori ništa o tome zašto konkluzija ne slijedi iz premisa, govori samo da se zaključak ne može
svesti na formu već unaprijed utvrdenih valjanih oblika
Opća pravila kategoričkog silogizma (samo neka navodimo) –
(1) Nedopušteno proširenje (tj. neraspodjeljenost) manjeg/srednjeg/većeg pojma – najčešće se napamet uče sudovi u
kojima je koji pojam raspodijeljen/neraspodijeljen, a zašto je to zapravo tako nije lako razumijeti (zašto su u npr. e
sudu raspodijeljeni i S i P ) (2) Iz dvije negativne premise ne slijedi ništa. Problem: ponekad slijedi (Neki M nisu P.
Nijedan S nije M. Dakle, neki ne-S nisu P.)
tipični oblici valjanih zaključaka: ponens, tollens, HS, DS. Problem: što s valjanim zaključcima koji nisu tipični oblici
Tipični oblici nevaljanih zaključaka: afirmacija konzekvensa, negacija antecedensa... Problem: što s nevaljanim
zaključcima za koje ne postoje tipični oblici
Vennovi i Eulerovi dijagrami – problem nastaje kada imamo više pojmova koji sudjeluju u zaključivanju (već sa četiri
pojma postaju teško pregledni), osim toga učenici crtajući krugove trebaju i objasniti zašto zaključak nije valjan.
Primjetite da nam nijedna od ovih metoda ne govori zašto neki zaključak nije valjan! Ne dokazuje njegovu nevaljanost!(Vennovi
i Eulerovi dijagrami sami po sebi ništa ne govore, no pomoću tumačenja slika mogli bismo dobiti dokaz)
Dokaz o nevaljanosti zaključka – Li ?
Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, trebamo odgovoriti na jedno drugo:

Što je valjan zaključak?
Odgovor na ovo pitanje razlikuje se prema tome govorimo li o valjanosti na
temelju samo odnosa sudova ili valjanosti i na temelju odnosa pojmova.
Ako govorimo o valjanosti zaključka na temelju samo odnosa sudova, onda
je valjan zaključak onaj
u kojemu ne postoji tumačenje (redak u istinosnoj tablici) u kojemu je
skup premisa istinit, a konkluzija neistinita.
Zaključak koji nije valjan, dakle, jest onaj u kojemu postoji takvo
tumačenje.
Ako, pronademo takvo tumačenje, pronašli smo protuprimjer, odnosno
primjer u kojemu je skup premisa istinit a konkluzija ne (semantički
pojam), a to znači da ona ne slijedi nužno iz premisa (sintaktički pojam)
Kojim sve metodama možemo ispitati postoji li takvo tumačenje?
Kojim sve metodama možemo pronaći protuprimjer?
Izravno – potpisivanjem istinosnih vrijednosti

Primjer 6:
Je li pod pretpostavkama P → Q i Q, nužno istinit i P ?
P → Q Q
Uočavamo da na temelju ovih sudova ne možemo zaključiti ništa o

istinitosti suda P , pa možemo i navesti protuprimjer te tako pokazati
da ne slijedi:
”U tumačenju u kojemu je Q istinit a P neistinit, premise su
zadovoljene (istinite), no konkluzija nije”
Jednako možemo navesti i protuprimjer tvrdnji da iz ovih premisa
slijedi ¬P – protuprimjer: P, Q (premise su zadovoljene a ¬P je nije)
Neizravno potpisivanjem istinosnih vrijednosti
stabla - primjer - kako nalazimo protuprimjer
Vennovi dijagrami (kako je Matić pokazao)
neformalno...

Primjer 6:
P → Q Q
I I
da ne slijedi:
neformalno...

Primjer 6:
P → Q Q
I I I
da ne slijedi:
neformalno...

Primjer 6:
P → Q Q
? I I I
da ne slijedi:
neformalno...
Primjer stabla – navesti protuprimjer
Primjer 7
Metoda stabla jest jedan automatski
postupak. No i nju treba razumjeti,
što znači ”stablo se zatvorilo” ili ”sta-
Ivo je pas ili je vuk
blo je ostalo otvoreno”? U ovom pri-
Ivo je vuk ili je Wolfsspitz
mjeru smo pronašli protuprimjer za
(Slijedi li?)Ivo je pas ili je Wolfsspitz
jedan mogući nevaljani zaključak, tj.
pokazali smo da postoji interpretacija
u kojoj su premise istinite a konklu-
zija ne, a taj (protu)primjer je slučaj
u kojemu je Ivo vuk a nije pas niti
je Vučji špic (Keeshond).
Gotovo isto radimo kada neizravno
nastojimo dokazati isti zaključak pri-
kazujući ga kao konjunkciju premisa
koja implicira konkluziju pretpostav-
ljajući da je ta implikacija neistinita!
Primjer 7
Nije slučaj da je Ivo je pas ili je Wolfsspitz
pokazali smo da postoji interpretacija
Primjer 7
Ivo nije pas pokazali smo da postoji interpretacija
Ivo nije Wolfsspitz u kojoj su premise istinite a konklu-
Primjer 7
Ivo je pas ili je vuk što znači ”stablo se zatvorilo” ili ”sta-
Ivo je vuk ili je Wolfsspitz blo je ostalo otvoreno”? U ovom pri-
Nije slučaj da je Ivo je pas ili je Wolfsspitz mjeru smo pronašli protuprimjer za
Ivo nije pas pokazali smo da postoji interpretacija
Ivo nije Wolfsspitz u kojoj su premise istinite a konklu-
Ivo je pas Ivo je vuk u kojemu je Ivo vuk a nije pas niti
⊗ Gotovo isto radimo kada neizravno
Primjer 7
Ivo nije pas jedan mogući nevaljani zaključak, tj.
Ivo nije Wolfsspitz pokazali smo da postoji interpretacija
Ivo je vuk Ivo je Wolfsspitz
Primjer 7
⊗
Primjer 7
⇑ ⊗
Primjer 7
⇑ ⊗
Dokaz o nevaljanosti zaključka – Lp ?
Pojam zaključka u kojemu konkluzija slijedi iz odnosa pojmova malo je zahtjevniji:
Valjan zaključak je onaj u kojemu je konkluzija zadovoljena kadgod su i premise
zadovoljene u SVAKOM modelu, ili: Valjan je zaključak onaj u kojemu ne postoji model
u kojemu su premise zadovoljene a konkluzija nije.
Nevaljan je, dakle, onaj za koji postoji model u kojemu su premise zadovoljene a
konkluzija nije.
Kako bismo pokazali da neki takav zaključak nije valjan, trebamo izgraditi protumodel.
Jedna (automatska) metoda izgradnje takvog modela je metoda stabla – no uz satnicu
koju imamo ne vjerujem da se može stići.
Vjerujem da je dovoljna jedna od sljedećih provjera (sljedećih načina):
(1)Učenici su već upoznati s formalnim dokazom i mogu vidjeti je li neki sud izvediv iz
drugih – ukoliko vide da nije, nastoje izgraditi model ili ”svijet” u kojemu će premise biti
istinite, a konkluzija ne.
(2) Učenici mogu i odmah pokušati pronaći protuprimjer – u mislima provjeriti je li
moguće da je konkluzija neistinita a skup premisa istinit – ako su ga pronašli, mogu ga
navesti, ako nisu mogu pokušati dokazati slijed.
Jedan primjer gradnje protumodela
Primjer 8
Kako ćemo pokazati da iz premisa (1)’Sve vjeverice su glodavci’ i (2) ’Neki oraholjupci
su glodavci’ ne slijedi konkluzija ’Neki oraholjubci su vjeverice’.
Izgradimo protumodel (svijet) u kojemu će premise biti istinite, a konkluzija ne!
Izgradimo odmah dva svijeta:
Opišimo naše svijetove: u njima
postoje dva predmeta – Zagi i Bijelić
(skup predemta koji su u našem
svijetu nazivamo domenom).
Uočite da su u jednom od ova dva modela (svijeta) zadovoljene i premise i konkluzija,

dok su u drugom zadovoljene premise ali ne i konkluzija (zato ga nazivamo
protumodelom za (prividni) zaključak, prema analogiji sa protuprimjerom)
Jedan primjer gradnje protumodela
Primjer 8
Kako ćemo pokazati da iz premisa (1)’Sve vjeverice su glodavci’ i (2) ’Neki oraholjupci
su glodavci’ ne slijedi konkluzija ’Neki oraholjubci su vjeverice’.
Izgradimo protumodel (svijet) u kojemu će premise biti istinite, a konkluzija ne!
Izgradimo odmah dva svijeta:
Opišimo naše svijetove: u njima
postoje dva predmeta – Zagi i Bijelić
(skup predemta koji su u našem
svijetu nazivamo domenom).
Uočite da su u jednom od ova dva modela (svijeta) zadovoljene i premise i konkluzija,

dok su u drugom zadovoljene premise ali ne i konkluzija (zato ga nazivamo
protumodelom za (prividni) zaključak, prema analogiji sa protuprimjerom)
Protumodel za gornji zadatak je Svijet 1: Zagi je jedina vjeverica i glodavac je (dakle,
sve vjeverice su glodavci); Bijelć je i glodavac i oraholjubac (dakle, neki glodavci su
oraholjupci); no konkluzija u njemu nije istinita, jer u njemu nijedan oraholjubac nije
vjeverica.
protuprimjer - protumodel; nekoliko primjera
Primjer 9
Svi koji su izdržali ovo predavanje jesu strpljivi ili su pristojni. Neki hrabri
ljudi nisu strpljivi. Dakle, neki hrabri ljudi nisu izdržali ovo predavanje.
Neka se naš svijet sastoji od dva predmeta – Lovre i Katarine
. x je hrabar x je izdržao ovo x je strpljiv x je pristojan
predavanje
Lovre
Katarina
Možemo i obrnuto – krenuti od prividne konkluzije i napraviti ju nezadovoljenom, pa

zadovoljiti premise:
predavanje
Lovre
Katarina
Primjer 9
predavanje
Lovre
+
Katarina
+

predavanje
Lovre
Katarina
Primjer 9
predavanje
Lovre
+ –
Katarina
+ –

predavanje
Lovre
Katarina
Primjer 9
predavanje
Lovre
+ + –
Katarina
+ – +

predavanje
Lovre
Katarina
Primjer 9
predavanje
Lovre
+ + + –
Katarina
+ + – +

predavanje
Lovre
Katarina
Primjer 9
predavanje
Lovre
+ + + –
Katarina
+ + – +

predavanje
Lovre
+ +
Katarina
– –
Primjer 9
predavanje
Lovre
+ + + –
Katarina
+ + – +

predavanje
Lovre
+ + +
Katarina
– –
Primjer 9
predavanje
Lovre
+ + + –
Katarina
+ + – +

predavanje
Lovre
+ + + –
Katarina
– – – +
Definicija, divizija...
Ako odnose medu pojmovimo onda je ovo mjesto za to.

Kao i prije, odnositi se prema njima kao prema posebnim rečenicama koje
sudjeluju u zaključku...
Li i Lp Semantika i PD Zadovoljivost/ Protuprimjer i protu- Def., div. i odnosi
nezadovoljivost; va- model medu pojmovima
ljanost/ nevaljanost
(15) Što je protu- (20) Definicija,
(1) jezik Li (5) ¬, ∧ i ∀, ∨ i ∃ (12) Objašnjenje
primjer i metoda/e nadredeni, podredeni
(2) jezik Lp (6) → pojmova
njegova pronalaženja i ekvipolentni poj-
(3,4) Vježbe (7) Y i ↔ (13,14) Vježbe
(16) Vježbe movi
(8) Svodenja veznika
(17) Što je protumo- (21) Divizija,
jednih na druge
del ukršteni, koordinirani
(9,10,11) Vježbe: PD
(18,19) Vježbe i kontradiktorno–
i semantika (tablice i
modeli) koordinirani pojmovi
(22) Vježbe pro-
nalaženja def. i div.
u tekstu, te njihovih
elemenata
(23,24) Vježbe do-
kaza u kojima su def.
i div. u ulogama
premise
Preostalih 11 sati moguće je rasporediti kroz godinu ovako:

3 sata provjere znanja (+ 2 sata ispravaka/popravaka ocjena) i još 2 sata analize pismenih radova
(ako nemate pismenih radova toliko je potrebno i za usmeni odgovor)
1 sat – zaključivanje ocjena
preostala 3 sata mogu se rasporediti na poučavanje o induktivnom zaključku, objašnjenju i dodatnim vježbama
Što bih u nastavi izbjegao i zašto
Teorije o pojmu (općenito: filozofske probleme u pozadini logike),

zato što...
Vrste pojmova, zato što...
Teorije o sudu i podjele sudova, zato što...
Dijelom logički kvadrat, zato što...
Figure i modusi kategoričkog silogizma, zato što...
Pomoćne metode indukcije, zato što...
Suvremena zamisao formalne aksiomatike, zato što...
Pogreške u argumentaciji, zato što...
Važna napomena na kraju
Ovaj prijedlog nije zamišljen kao propis prema kojemu bi nastavnici trebali
ili morali poučavati.
Vjerujem da je autonomija nastavnika jedna od vrijednosti koje se ne smiju
zatirati i da kvaliteta obrazovnog sustava o njoj ovisi.
Ovaj prijedlog zamišljen je kao pomoć i poticaj na promišljanje o nastavi

logike.
Nadam se da će vam neke zamisli biti korisne!

KGracin Primjer Izvedbenog Plana Logika

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

KGracin Primjer Izvedbenog Plana Logika

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Jedan primjer izvedbenog plana nastave Logike

X. gimnazija ”Ivan Supek”

13. listopad 2012.

Ovo se izlaganje oslanja na dva prethodna:

Ovo se izlaganje oslanja na dva prethodna:

Ovo se izlaganje oslanja na dva prethodna:

Velik je nedostatak plana i programa, kako je postavljen, njegova

Velik je nedostatak plana i programa, kako je postavljen, njegova

Izbor najboljih sredstava (metoda) za ostvarivanje ishoda trebao bi se

Izbor najboljih sredstava (metoda) za ostvarivanje ishoda trebao bi se

Izbor najboljih sredstava (metoda) za ostvarivanje ishoda trebao bi se

Izbor najboljih sredstava (metoda) za ostvarivanje ishoda trebao bi se

Izbor najboljih sredstava (metoda) za ostvarivanje ishoda trebao bi se

Izbor najboljih sredstava (metoda) za ostvarivanje ishoda trebao bi se

Izbor najboljih sredstava (metoda) za ostvarivanje ishoda trebao bi se

Iako stroga formalizacija ima nedostataka (ne prenose se sve obavijesti iz

Nekoliko je načina dijagramiranja rečenica običnog jezika:

Primjer 1 – dubine analize

Obično se, u udžbenicima iz logike, semantika logičkih veznika (istinitosne

Shvaćaju da se isto stanje stvari može i drugačije izraziti

(a) puli (b) pumi (Pedro)

tumačenja Im Is Im → Is Im ∧ Is Im ∨ Is [Ključ tumačenja: Ix

Razumjevanje negacije i istovrijednosti (samo neki primjeri koji se mogu iščitati):

Važno je da znaju , na ograničenim domenama pretvarati nizove sudova u

Netko nije oraholjubac Zagi nije oraholjubac ili to nije

sve zaključke kategoričkog silogizma dovoljne su domene od dva predmeta.

sve zaključke kategoričkog silogizma dovoljne su domene od dva predmeta.

sve zaključke kategoričkog silogizma dovoljne su domene od dva predmeta.

sve zaključke kategoričkog silogizma dovoljne su domene od dva predmeta.

sve zaključke kategoričkog silogizma dovoljne su domene od dva predmeta.

Pitanje: Kako pokazati da neki zaključak nije valjan?

Od tradicionalnih sredstava imamo na raspolaganju:

Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, trebamo odgovoriti na jedno drugo:

Izravno – potpisivanjem istinosnih vrijednosti

Uočavamo da na temelju ovih sudova ne možemo zaključiti ništa o

Izravno – potpisivanjem istinosnih vrijednosti

Izravno – potpisivanjem istinosnih vrijednosti

Izravno – potpisivanjem istinosnih vrijednosti

Uočite da su u jednom od ova dva modela (svijeta) zadovoljene i premise i konkluzija,

Uočite da su u jednom od ova dva modela (svijeta) zadovoljene i premise i konkluzija,

Možemo i obrnuto – krenuti od prividne konkluzije i napraviti ju nezadovoljenom, pa

Možemo i obrnuto – krenuti od prividne konkluzije i napraviti ju nezadovoljenom, pa

Možemo i obrnuto – krenuti od prividne konkluzije i napraviti ju nezadovoljenom, pa

Možemo i obrnuto – krenuti od prividne konkluzije i napraviti ju nezadovoljenom, pa

Možemo i obrnuto – krenuti od prividne konkluzije i napraviti ju nezadovoljenom, pa

Možemo i obrnuto – krenuti od prividne konkluzije i napraviti ju nezadovoljenom, pa

Možemo i obrnuto – krenuti od prividne konkluzije i napraviti ju nezadovoljenom, pa

Možemo i obrnuto – krenuti od prividne konkluzije i napraviti ju nezadovoljenom, pa

Ako odnose medu pojmovimo onda je ovo mjesto za to.

Preostalih 11 sati moguće je rasporediti kroz godinu ovako:

Teorije o pojmu (općenito: filozofske probleme u pozadini logike),

Ovaj prijedlog zamišljen je kao pomoć i poticaj na promišljanje o nastavi

Nadam se da će vam neke zamisli biti korisne!

You might also like