Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 35

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Sanji Grgurić Hojski, kao sucu pojedincu u
parničnom predmetu tužitelja Gorana Radmana iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana 2, OIB: 72728206895,
zastupan po punomoćnici Almasi Filipović, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika Televizije Jadran d.o.o.,
Split, Ruđera Boškovića 22, OIB: 22720227776, zastupane po punomoćniku Vladimiru Terešaku,
odvjetniku u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon
glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 09. listopada 2017. u nazočnosti tužitelja osobno
i njegove punomoćnice te zamjenice punomoćnika tuženika Sare Vukušić, odvjetničke vježbenice,
temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), 8. siječnja 2018.
presudio je

Nalaže se tuženiku Televiziji Jadran d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 22, OIB: 22720227776
isplatiti tužitelju Goranu Radmanu iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana 2, OIB: 72728206895 iznos od
30.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i naknaditi mu trošak
ovog postupka u iznosu od 10.650,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2018. do isplate
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene
po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj Goran Radman (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je tuženik 10. lipnja 2015., kao
nakladnik televizijskog programa TV Jadran, u sklopu programskog sadržaja TV Jadran prikazao emisiju
''Bujica'' pod nazivom ''Hebrang: Zločinac Manolić u koaliciji sa SDP – om'' u kojoj su od strane voditelja
emisije Velimira Bujanca i gosta Andrije Hebranga, kao i objavom Izjave izvjesnog Milana
Damjanovića, iznesene sljedeće neistinite i štetne informacije o tužitelju:
- ''Velimir Bujanec: ''Sada ćete vidjeti dragi gledatelji ekskluzivni dokument o tome kako je bivši direktor
Radiotelevizije Zagreb, sada glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, Goran Radman, često pohodio
centralu KOS –a u Beogradu…'',
- (sadržaj Izjave Milana Damjanovića): ''Ja, pukovnik u penziji Milan Damjanović iz Beograda
izjavljujem da sam GORANA RADMANA viđao osamdesetih godina u prostorijama Obavještajnog
 Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 352

centra uprave GŠ JNA VP 1122 – 6 u razgovoru s načelnikom Centra, pokojnim pukovnikom Radivojem
Đenadićem.'',
- ''EKSKLUZIVNI DOKUMENT Goran Radman, glavni ravnatelj HRT – a – suradnik KOS –a?! (natpis
prikazan za vrijeme čitanja Izjave Milana Damjanovića, uz prikazivanje slike tužitelja),
- Velimir Bujanec: ''Dodajmo doktore Hebrang ovome i informaciju da je nakon mnogih žena,
kontroverzni Radman otpustio jednog muškarca, Branimira Farkaša, uglednog novinara, koji nažalost
eto ima i teško bolesno dijete. Čovjek je otpušten samo zato jer nije provukao onu korporacijsku karticu
na ulazu na Prisavlje.'',
- Velimir Bujanec: ''Također, evo budimo pošteni pa recimo i to da na neki način Radman prema mojim
informacijama mobbingira i gospodina Dražena Ilinčića, novinara koji sigurno ima pravo na svoj
privatan život, koji zbog toga nažalost dobiva prijetnje i koji je zapravo imao vrlo neugodna iskustva
proteklih dana sa Radmanom koji mu je zabranio javne istupe pa čak i kad se čovjek treba braniti, a
pozadina svega je to što je gospodin Ilinčić imao svojedobno vrlo pristojnu i korektnu komunikaciju sa
jednim oporbenim političarom.'',
- Velimir Bujanec: ''No dobro, gospodine Hebrang, vidimo ovdje vrlo ozbiljnu optužbu da Goran Radman
radi za KOS. Je l' nam treba lustracija kad vidimo ovakav papir?'',
- Andrija Hebrang: ''…jer naravno svaka kuća upali televizor i gleda Dnevnik i onda se ispire mozak…pa
Radman je to morao naučiti od KOS –a. KOS je taj koji je to radio desetljećima. Ne samo Radman…svi
su oni učili na, ja bih rekao, čvrstim temeljima isprobanim u praksi koji osiguravaju tu udbašku zmiju da
ostane uspravna. Ovo što je sada pročitano da je Radman odlazio u KOS po, po očito po…po upute, ja
bi rekao po upute, po recepte kako skuhati udbašku kašu Hrvatskoj. I bez toga smo znali, pa to se osjeća
u svakoj sekundi programa.''
Tužitelj 3. srpnja 2015. zatražio od tuženika, kao nakladnika televizijskog programa TV Jadran objavu
isprike i ispravka navedenih netočnih informacija, međutim, tuženik je dopisom od 13. srpnja 2015.
odbio objaviti ispravak, odnosno ispriku. Iz sadržaja predmetnih izjava vidljiva je namjera iznošenja
neistinitih i izrazito štetnih informacija bez da se na bilo koji pravno relevantan način provjerava i
potvrđuje istinitost takvih izrazito štetnih informacija ili da se istima prilažu bilo kakvi dokazi koji bi
upućivali na njihovu istinitost. Objavljene informacije u cijelosti su netočne i predstavljaju neistinite
informacije koje za cilj imaju jedino javno klevetanje, vrijeđanje i difamiranje tužitelja te kojima je
tužitelju nanesena velika neimovinska šteta u vidu povreda prava osobnosti koje se očituju u povredi
imena, časti, ugleda i dostojanstva tužitelja. Tužitelj osporava istinitost svih iznesenih prethodno citiranih
navoda pa tako poriče da je bio direktor radiotelevizije, da je otpustio Branimira Farkaša jer isti uopće
nije dobio otkaz na Hrvatskoj radioteleviziji, javnoj ustanovi, da bi provodio ''mobbing'' nad Draženom
Ilinčićem kao i da bi mu branio bilo kakve javne istupe ili mu uskraćivao obranu, kao i da bi takvo
navodno ponašanje tužitelja imala bilo kakve veze s političkim uvjerenjima Dražena Ilinčića, odnosno
njegovim odnosima s političkom oporbom. Nikada ni na koji način nije bio povezan s KOS – om niti je
pohodio urede KOS – a i odlazio tamo po upute te potom navodno program HRT –a izrađivao po uputama
KOS – a i gledateljima HRT –a ''ispirao mozak'' u cilju navodnog osiguranja opstanka KOS –a, odnosno
opstanka zloglasne ''Uprave državne bezbednosti''. Nikada nije mijenjao ili prilagođavao program HRT
–a niti KOS – u niti bilo kome drugome. Nakon objave spornih neistinitih navoda doživio je niz
neugodnosti u obliku različitih neugodnih upita uže obitelji, rodbine i prijatelja, kao i poslovnih partnera
i suradnika s kojima usko surađuje kao ravnatelj HRT –a, sumnjičenja i osude okoline u vezi njegova
vođenja poslovanja HRT –a te je doveden u situacije u kojima je pred nizom njemu poznatih ljudi i unutar
obitelji, kao i poslovnih partnera i suradnika morao objašnjavati da iznesene neistinite informacije nisu
istinite. Sve navedeno je kod tužitelja izazvalo duševne bolove, nesanicu, osjećaj nelagode, preispitivanja
vlastitih vrijednosti i razloga zbog kojih ga se ovako javno difamira i potpuno neosnovano napada
neistinitim informacijama koje imaju isključivi cilj ocrniti ga i neistinito prikazati u javnosti. Sve
navedeno je izazvalo neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti koje se očituju u povredi časti,
 Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 353

ugleda i dostojanstva. Snimka predmetne emisije ''Bujica'' i dan danas je objavljena na Internet portalu
www.YouTube.com. Slijedom navedenoga, predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti
mu iznos od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2015. do isplate sve uz
naknadu troška postupka s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

Tuženik Televizija Jadran d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu
da je isti nakladnik televizijskog programa TV Jadran, kao niti činjenicu da je 10. lipnja 2015. u sklopu
programskog sadržaja TV Jadran prikazana emisija ''Bujica'' pod nazivom ''Hebrang: Zločinac Manolić
u koaliciji sa SDP – om!'' u kojoj je kao gost sudjelovao Andrija Hebrang. Nadalje navodi da izvorno
emisiju ''Bujica'' kreira i producira Osječka TV čiji je nakladnik OAR d.o.o., dok tuženik ima pravo
distribucije, odnosno izravnog emitiranja u svojem programu, a zbog toga tuženik nema mogućnosti
utjecaja na sadržaj navedene emisije, niti ovlast objave ispravka informacije objavljene u emitiranoj
emisiji. Ističe da je tužitelj podnio tužbu i protiv nakladnika OAR d.o.o. zbog nastale štetu mu objavom
informacija u predmetnoj emisiji pa kako tuženik nema utjecaja na njezin sadržaj, smatra da je tužba
nedopuštena s obzirom na isti štetni događaj. No, unatoč tome smatra da ne postoji odgovornost tuženika
za naknadu eventualnu neimovinske štete jer je tužitelj javna osoba, izložen povećalu javnosti i javnost
je zainteresirana za njegov kako privatni tako i poslovni aspekt života. Smatra da nema povrede na zaštitu
privatnosti ako u pogledu informacije prevladava javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na
djelatnost novinara ili na informaciju, a u konkretnom slučaju postoji opravdani interes i zainteresiranost
javnosti je li tužitelj bio suradnik KOS –a. Izjava koja je prikazana u emisiji dana je u dobroj vjeri,
potpisana je od samog davatelja izjave, ovjerena pečatom odvjetnika pa nije postojao razlog za sumnju
u istinitost i vjerodostojnost izjave. Osim toga, navedena izjava i informacije sadržane u njoj objavljene
su na nekoliko internetskih portala pa je postojao opravdani javni interes za navedenim informacijama,
a istom se nije imala namjera nanijeti šteta časti, ugledu i dostojanstvu tužitelja, već isključivo objavom
informacija u čiju točnost i vjerodostojnost se opravdano moglo pouzdati, u dobroj vjeri obavijestiti
javnost o informacijama za koje postoji opravdano zanimanje. Ističe da izjava voditelja emisije Velimira
Bujanca ''…Sada ćete vidjeti…ekskluzivni dokument o tome kako je…Goran Radman…često pohodio
centralu KOS –a u Beogradu…'' nije usmjerena da se gledateljima insinuira, i to povrh svega neistinito,
da predmetna Izjava predstavlja nepobitni dokaz da je tužitelj pohodio centralu KOS –a, već predstavlja
najavu priloga u kojem je prikazan sporni dokument, a što je voditelj emisije učinio u cijelosti sukladno
pravilima novinarske struke. Voditelj emisije raspolagao je povjerljivim i vjerodostojnim informacijama
prethodno njihovom objavljivanju o tome da je tužitelj otpustio Branimira Farkaša. U odnosu na
informacije iznijete od strane gosta emisije ''Bujica'' Andrije Hebranga, ističe da je njegova odgovornost
za eventualnu štetu isključenja jer je riječ o autoriziranom intervjuu pa se informacije, odnosno osobni
stavovi i vrijednosni sudovi intervjuiranog gosta ne mogu smatrati štetnom radnjom tuženika i isti ne
odgovara za naknadu štete prema čl. 21. st. 4. toč. 2. Zakona o medijima. Podredno ističe da tužitelj nije
dokazao da bi mu nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti, već samo paušalno navodi da je doživio
niz neugodnosti u obliku različitih upita uže obitelji, rodbine i prijatelja kao i poslovnih partnere i
suradnika s kojima usko surađuje. Navodi da iz komentara koje gledatelji ostavljaju kao reakciju na
prikazanu emisiju na internetskom portalu www.YouTube.com, proizlazi da javnost nije percipirala
sporne informacije na način da je stvorena negativna ili neprijateljska atmosfera spram tužitelja pa nema
niti povrede njegovog ugleda, časti i dostojanstva. Slijedom navedenog, kako je odgovornost tuženika za
eventualnu neimovinsku štetu koja bi bila počinjena objavom spornih informacija isključena temeljem
odredbi ZM kao i da tužitelj nije dokazao da bi mu uopće nastala neimovinska šteta u vidu povrede prava
osobnosti, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

Sud je izveo dokaze: izvršen je uvid u isprint Knjige pružatelja medijskih usluga Agencije za
elektroničke medije za tuženika od 27.08.2015. (list 6 – 7 spisa), u impresum tuženika, u DVD snimku
 Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 354

emisije ''Bujica'' (list 17 spisa i zapis na listu 321 spisa), u ispis članaka objavljenih na internetskim
stranicama (list 28 – 37 spisa, 57 -73 spisa, 117 – 128 spisa, 130 – 144 spisa), u plan digitalne televizije
u Republici Hrvatskoj (list 49 - 50 spisa), u izjavu Radenka Radojčića (list 74 – 115 spisa), u službenu
zabilješku (list 116 spisa), u Izjavu Milana Damjanovića (list 129 spisa), u ugovor o koncesiji za
obavljanje djelatnosti televizije na području digitalne regije D8 (list 198 – 252 spisa), u dopis Vojno
sigurnosno – obavještajne agencije (list 270 spisa), saslušan je svjedok Dražen Ilinčić (list 259 – 260
spisa), saslušana je Ivana Čikeš Županović, direktorica i glavna urednica tuženika (list 282 – 283 spisa),
svjedok Velimir Bujanec (list 283 spisa) i tužitelj (list 319 – 320 spisa).

Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka Bože Vukušića, Ivana Zvonimira Čička, Milana
Damjanovića, Radivoja Đenadića i Branimira Farkaša jer se njihovim saslušanjem ne bi utvrdile
činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu.

Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza
zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti
koja se očituje u povredi imena, časti, ugleda i dostojanstva tužitelja nastale mu zbog sadržaja izjava
iznesenih u emisiji ''Bujica'' emitiranoj u programu TV Jadran, čiji je tuženik nakladnik, 10. lipnja 2015.
pod nazivom ''Hebrang: Zločinac Manolić u koaliciji sa SDP – om! u kojoj su voditelj emisije Velimir
Bujanec i gost emisije Andrija Hebrang iznijeli neistinite i štetne informacije o tužitelju.

Među strankama nije sporno da je tuženik nakladnik televizijskog programa TV Jadran, da je 10.
lipnja 2015. u sklopu programskog sadržaja TV Jadran prikazana emisija ''Bujica'' u kojoj je gostovao
Andrija Hebrang te da su u toj emisiji iznesene informacije o tužitelju kako ih tužitelj pobliže navodi u
tužbi. Nije sporno da je tužitelj prethodno podnošenju ove tužbe, podnio zahtjev za ispravak i ispriku
tuženiku, čime je ispunjenja procesna pretpostavka za vođenje ove parnice sukladno čl. 22. st. 2. Zakona
o medijima (''Narodne novine'', broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje u tekstu: ZM).

Sporna je odgovornost tuženika, odnosno postoje li okolnosti koje isključuju odgovornost

tuženika za štetu sukladno čl. 21. st. 4. ZM te jesu li objavljene informacije u predmetnoj emisiji
objektivno povrijedile čast, ugled, dostojanstvo ime tužitelja i opravdavaju li dosuđivanje pravične
novčane naknade.

Člankom 21. st. 1. ZM propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju

prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom.
Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za
oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 21. st. 4. ZM dokazuje tuženik.

Nakladnik medija je svaka fizička ili pravna osoba koja putem medija objavljuje programske
sadržaje i sudjeluje u javnom informiranju bez obzira na tehnička sredstva preko kojih se njegovi
urednički oblikovani programski sadržaji objavljuju, prenose ili su dostupni javnosti. Programski sadržaji
medija su informacije svih vrsta (vijesti, mišljenja, obavijesti, poruke i ostale informacije) te autorska
djela koja se objavljuju putem medija u svrhu obavješćivanja te zadovoljavanja kulturnih, znanstvenih,
obrazovnih i ostalih potreba javnosti (čl. 2. ZM).

Tuženik nije sporio da je nakladnik televizijskog programa TV Jadran u sklopu kojeg

programskog sadržaja je prikazana emisija ''Bujica'' 10. lipnja 2015., no smatra da nema mogućnosti
 Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 355

utjecaja na sadržaj navedene emisije jer je samo distribuira. Imajući u vidu odredbe čl. 2. ZM o tome da
je nakladnik medija svaka fizička ili pravna osoba koja putem medija objavljuje ili prenosi programske
sadržaje, te nesporne činjenice da tuženik kao nakladnik televizijskog programa prenosi emisiju ''Bujica'',
isti je pasivno legitimiran u ovom postupku kao nakladnik programskog sadržaja TV Jadran. Okolnost
da je predmetna emisija autorsko djelo ili pak da je prenošena i putem drugih medija, nema utjecaja na
njegov položaj tuženika jer je svatko dužan suzdržati se od postupaka kojima se može drugome
prouzročiti šteta, a ako tako ne postupi, odgovara za svoje postupke i time nastalu štetu.

Sud prihvaća navod tuženika da nema mogućnosti utjecaja na sadržaj i izbor gosta emisije
''Bujice'' jer istu kreira Osječka TV, no ta je okolnost neodlučna za ovaj spor jer je tuženik nakladnik
televizijskog programa u okviru kojeg prenosi javnosti predmetnu emisiju pa kao takav odgovara i za
štetu u smislu čl. 21. st. 1. ZM. Tuženik kao nakladnik utvrđuje i objavljuje odabrani programski sadržaj
i jedino on može odlučiti hoće li ga prenositi. Nije prihvaćen navod tuženika da nije mogao objaviti
ispravak tužitelja jer je za to postojala mogućnost kako to predviđaju odredbe ZM, odnosno tuženik je
mogao objaviti zatraženi ispravak u terminu kada je emitirana sporna ''Bujica'', odnosno u programu
istovjetne gledanosti, a što isti nesporno nije učinio.

Niti vođenje postupaka protiv drugih nakladnika koji su prenosili ili kreirali predmetnu emisiju
nema utjecaja na odgovornost tuženika jer svatko odgovara za štetu koju je počinio.

Pregledom priloženog DVD - a utvrđeno je da se na istom nalazi snimka emisije ''Bujica'',

voditelja i autora emisije Velimira Bujanca u kojoj je gostovao Andrija Hebrang. Pregledom sporne
emisije utvrđeno je da u 48':12'' pa do 48':29'' voditelj i autor emisije Velimir Bujanec govori: "sada ćete
vidjeti dragi gledatelji ekskluzivni dokument o tome kako je bivši direktor Radiotelevizije Zagreb, sada
glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, Goran Radman, često pohodio centralu KOS-a u Beogradu."
Nakon toga od 48':34'' do 49':28'' muški glas čita izjavu Milana Damjanovića te se za vrijeme čitanja
navedene izjave u 48':53'' na ekranu pojavljuje natpis: "EKSKLUZIVNI DOKUMENT Goran Radman,
glavni ravnatelj HRT-a – suradnik KOS-a" te se istovremeno prikazuje fotografija tužitelja. Muški glas
čita izjavu sljedećeg sadržaja: "Ja, pukovnik u penziji, Milan Damjanović iz Beograda, Dunavski kej br.
10, JMBG: 2907947710470 izjavljujem da sam Gorana Radmana, iz Zagreba, viđao 80-ih godina u
prostorijama obavještajnog centra Druge uprave GŠ JNA VP 1122-6 u razgovoru sa načelnikom Centra
pokojnim pukovnikom Radivojem Đenadićem. Prema mojim saznanjima pukovnik Đenadić je često
puta putovao u Zagreb gde je imao službene i privatne kontakte sa određenim osobama. Ovu izjavu
dajem pri čistoj savesti i zdravom razumu, pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću. U
Beogradu, 20. mart 2015. godine, izjavu dao Milan Damjanović, overeno kod advokata Veselić Voje,
Beograd, Molerova 36". Nakon toga, od 49':28'' do 50':47'' voditelj i autor emisije Velimir Bujanec
govori: "Dodajmo doktore Hebrang ovome i informaciju da je nakon mnogih žena, kontroverzni Radman
otpustio jednog muškarca, Branimira Farkaša, uglednog novinara, koji nažalost eto ima i teško bolesno
dijete. Čovjek je otpušten samo zato jer nije provukao onu korporacijsku karticu na ulazu na Prisavlje.
Također, evo budimo pošteni pa recimo i to da na neki način Radman prema mojim informacijama
mobingira i g. Dražena Ilinčića, novinara koji sigurno ima pravo na svoj privatan život, koji zbog toga
nažalost dobiva prijetnje i koji je zapravo imao vrlo neugodna iskustva proteklih dana sa Radmanom,
koji mu je zabranio javne istupe pa čak i kad se čovjek treba braniti, a pozadina svega je to što je gospodin
Ilinčić imao svojedobno vrlo pristojnu i korektnu komunikaciju sa jednim oporbenim političarom. No
dobro, gospodine Hebrang, vidimo ovdje vrlo ozbiljnu optužbu da Goran Radman radi za KOS. Je l'
nam treba lustracija kad vidimo ovakav papir?" Nakon toga, gost emisije Andrija Hebrang odgovara na
postavljeno pitanje te u odgovoru u 52':30'' pa do 53':24'' navodi: "…jer naravno, svaka kuća upali
televizor i gleda Dnevnik i onda se ispire mozak…pa Radman je to morao naučiti od KOS-a. KOS je taj
 Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 356

koji je to radio desetljećima. Ne samo Radman…svi su oni učili na, ja bih rekao, čvrstim temeljima
isprobanim u praksi koji osiguravaju tu udbašku zmiju da ostane uspravna. Ovo što je sada pročitano da
je Radman odlazio u KOS po, po očito po…po upute, ja bi rekao po upute, po recepte kako skuhati
udbašku kašu Hrvatskoj. I bez toga smo znali. Pa to se osjeća u svakoj sekundi programa."

Iz iskaza svjedoka Dražena Ilinčića proizlazi da nad njim nije vršen mobbing kada je tužitelj bio
glavni ravnatelj HRT - a. Sjeća se jedino situacije kada je njegova nadređena urednica primila e - mail
šefice pravne službe HRT - a Martine Novak Vukuša, a vezano uz njegov istup o sklapanju životnog
partnerstva gdje se tražilo očitovanje o tom istupu u smislu čl. 3. st. 7. Općih pravila o radu i ponašanju.
Koliko se sjeća, u to vrijeme bio je na godišnjem, pa ga je urednica o tome obavijestila i bilo mu je čudno
da se traži takvo očitovanje jer je u tom tekstu u Jutarnjem listu govorio o svom privatnom životu, a ne
poslovnom. Taj upit pravne službe komentirao je sa kolegama, a jednom prilikom na hodniku je sreo i
tužitelja i tada je i s njim o tome razgovarao. Taj je razgovor bio vrlo normalan i imao je osjećaj da je
tužitelj iznenađen da je pravna služba uopće tražila takvo očitovanje. Tužitelj mu nije branio javni istup
niti mu je uskraćivana obrana.

Iskaz ovog svjedoka ocijenjen je istinitim jer je iskazivao jasno i logično, a u dijelu u kojem
opisuje razgovor s tužiteljem o danom intervju te upitu pravne službe, u bitnim dijelovima podudaran je
i iskazu tužitelja.

Iz iskaza svjedoka Velimira Bujanca proizlazi da je urednik i voditelj emisije ''Bujica'' koja je
proizvedena na Osječkoj televiziji, a emitirana je diljem Republike Hrvatske pa tako i na televiziji Jadran,
gdje se emitira uživo. Dokument u kojem je sadržana izjava Milana Damjanovića dobio je neslužbeno
od ljudi iz Hrvatske obavještajne zajednice kao novinar i s obzirom da ga je dobio iz obavještajne
zajednice, vjeruje u točnost te izjave. Pokušao je kontaktirati Gorana Radmana, no on se na njegove
pozive nikad nije odazivao pa tako niti tom prilikom. Informaciju o tome da je Branimir Farkaš otpušten
samo zato jer nije provukao korporacijsku karticu mu je rekao sam Branimir Farkaš, koji mu je rekao da
je trebao biti otpušten i da su mu prijetili otpuštanjem zbog toga što nije provukao korporacijsku karticu.
To mu je rekao na jednom sastanku prilikom pripreme za osnivanje HNIP - a. Informaciju o mobbingu
nad Draženom Ilinčićem dobio je od Hloverke Novak Srzić. Nakon što je to čuo od nje, kontaktirao je
Dražena Ilinčića, koji mu je rekao da je to točno te ga je molio da to ne objavljuje, no on to nije poslušao
i objavio je tu informaciju. Isti mu je rekao da ga moli da to ne objavi kako ne bi imao neugodnosti.
Rekao mu je da je doživljavao mobbing od Gorana Radmana i Borisa Sruke. Prema saznanjima svjedoka,
a kako mu je to Dražen Ilinčić rekao, mobbingiran je vezano uz svoj privatan život. Od službenih
institucija nije tražio provjeru točnosti informacija koje je objavio u emisiji Bujica. On osobno i Osječka
televizija imaju oko 20 - ak tužbi vezanih uz emisije ''Bujica''.

Iskaz ovog svjedoka cijenjen je istinitim u dijelu u kojem navodi da je urednik i voditelj emisije
''Bujica'' proizvedene na Osječkoj televiziji, a emitirane diljem Republike Hrvatske, kao i da se ista na
TV Jadran emitira uživo. Vjeruje mu i da je razgovarao s Branimirom Farkašom te da mu je isti rekao da
je trebao biti otpušten, kao i da mu je Hloverka Novak Srzić rekla da je Dražen Ilinčić mobbingiran,
međutim ne vjeruje mu da je pokušao kontaktirati tužitelja vezano uz sadržaj izjave Milana Damjanovića
jer je u tom dijelu suprotan iskazu tužitelja kao niti da je razgovarao s Draženom Ilinčićem koji mu je
potvrdio da je mobbingiran jer je isto suprotno onom što je iskazao svjedok Dražen Ilinčić pred ovim
sudom kada je porekao da je nad njim vršen mobbing. Vjeruje mu i da od službenih institucija nije tražio
provjeru točnosti informacija koje je objavio u emisiji.
 Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 357

Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Ivane Čikeš Županović, direktorice i glavne urednice
tuženika, proizlazi da su zahtjev za ispravak informacija tužitelja vezano uz emisiju ''Bujica'' od 10. lipnja
2015., proslijedili Osječkoj televiziji te da je isti objavljen u sljedećoj emisiji ''Bujica''. Emisija ''Bujica''
od 10. lipnja 2015. je emitirana uživo jer svaku prenose uživo. Nema saznanja je li gospodin Hebrang
autorizirao svoje izjave unutar emisije. Tuženik nema nikakve mogućnosti utjecaja na sadržaj emisije
''Bujica'', kao niti na teme koje će se unutar nje obrađivati. Na pitanje jesu li imali mogućnost prekinuti
emitiranje emisije, odgovorila je da prema uredničkoj politici preuzimaju cijelu emisiju i takvu je
emitiraju.

Iskaz ove svjedokinje prihvaćen je u dijelu u kojem je navela da je sporna emisija ''Bujica''
emitirana u programu TV Jadran uživo, da nema mogućnosti utjecaja na njezin sadržaj te da je
preuzimaju u cijelosti i tako je i emitiraju kao i da su zaprimili zahtjev za ispravak netočnih informacija
tužitelja, koji su proslijedili Osječkoj televiziji. Ocijenjen je neistinitim dio u kojem navodi da je u
sljedećoj emisiji ''Bujica'' objavljen ispravak tužitelja jer je isto u suprotnosti s tvrdnjama tužitelja.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da tužbu podnio zbog emisije ''Bujica'' emitirane u lipnju 2015. u kojoj
su iznesene neistinite i lažne informacije o njemu, čime mu je povrijeđeno pravo osobnosti. Informacije
koje su iznesene diskreditiraju ga kao građanina, a imale su i veliki utjecaj na njegov profesionalni život.
Ugrozile su njega i njegovu obitelj. O emitiranoj emisiji saznao je od službi za komunikaciju koje prate
informacije povezane sa HRT - om. Tek nakon toga vidio je emisiju te je potom zatražio pravno mišljenje
pravne službe HRT - a i odvjetničkog društva koje je kod HRT - a bilo zaduženo za medijske stvari.
Nakon što je od njih dobio potvrdu da njegovi dojmovi vezani uz informacije iznesene u toj emisiji
zahtijevaju kako objavu demantija, tako i podnošenje tužbe. Nikada nije bio niti pripadnik niti suradnik
bilo koje obavještajne službe pa tako niti spomenutog KOS - a. Nikada nije bio privođen, ispitivan niti
su od njega bile tražene bilo kakve informacije kako se to iznosi u emisiji. Živi mirno, bio je branitelj u
Domovinskom ratu, radio je razne javne poslove, između ostalog i kao ravnatelj HRT - a i vjeruje da je
postojala ikakva sumnja o njegovoj povezanosti s takvim službama, da bi to pravni sustav prepoznao te
ne bi obavljao takve poslove. Posljedice iznesenih informacija po njega su još uvijek izuzetno teške, sve
je to bilo izrazito traumatično, a dovelo je čak i do nepovjerenja među njegovim najbližima. Ljude koji
se spominju iz Beograda ne poznaje, ne zna niti koje su to prostorije KOS - a u kojima ga se navodno
viđalo. Autor emisije Velimir Bujanec prije sporne emisije nije ga kontaktirao kako bi se očitovao o
iznesenim informacijama. Njega niti ne poznaje niti je ikada s njime kontaktirao. Niti itko drugi iz te
emisije nije ga kontaktirao i tražio od njega bilo kakvu izjavu. Nakon emitiranja emisije doživio je
nasrtaje na ulici od strane nepoznatih osoba pa čak i pljuvanje u prisutnosti njegove obitelji. Doživljavao
je i otkaze poslovnih sastanaka s obrazloženjem da ne žele surađivati s osobom koja ima takvu pozadinu.
Dobivao je prijetnje egzekucijom i to na privatnu e - mail adresu. Na poštanskom sandučiću na kućnoj
adresi našao je pisanu poruku prijetećeg sadržaja, a još dan danas na istom je, pretpostavlja nožem
urezano "KOS". Njegovo dvoje djece je dobilo anonimne pozive u kojim im se prijetilo otmicama. Nekih
dvadesetak ljudi, misli da su iz HČSP – a, došlo je do njegovih vrata. Bila je subota ujutro i svašta su mu
izvikivali. Tijekom 2014. imao je i zaštitu policije i to upravo što je i te godine bila serija sličnih objava.
Ova emisija je i dan danas raspoloživa preko Youtube kanala. Što se tiče g. Farkaša njega poznaje od
kraja 80-ih godina te je isti bio zaposlen na HRT-u. Čitavo vrijeme imaju korektne profesionalne odnose.
Gospodin Farkaš je bio u postupku kvalificiranja povrede temeljem prijave njegovog nadležnog
rukovoditelja i to gospođe Lamije Alečković zbog incidenta koji se dogodio. Naime, isti je imao nalog
za službeno putovanje, a na nadzornim kamarama je bilo primijećeno da je isti preskočio ogradu koja
vodi do mjesta za identifikaciju zaposlenika HRT - a, a da se pritom karticom nije evidentirao za ulaz u
zgradu. Taj postupak nikad nije došao do njega kao glavnog ravnatelja. Takav postupak se provodi po
prijavi nadležnog rukovoditelja i pravne službe koja daje tumačenje o tome je li došlo do povrede. Koliko
 Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 358

je njemu poznato, protiv g. Farkaša nije vođen nikakav daljnji postupak po toj prijavi. Navodi da je s
gospodinom Draženom Ilinčićem u vrlo korektnim odnosima te mu nije branio javne istupe. Koliko se
sada sjeća, protiv njega je netko podnio prijavu zbog intervjua koji je dao nakon što je sklopio životno
partnerstvo te je pravna služba od njegove nadležne rukovoditeljice zatražila očitovanje je li isti postupio
sukladno Pravilniku o radu i ponašanju te Etičkom kodeksu novinara i glavnog urednika i koliko mu je
poznato utvrđeno je da je isti prije ovog intervjua o tome obavijestio svoju nadležnu rukovoditeljicu i
time je postupak po prijavi bio dovršen. Ti postupci niti ne dolaze do glavnog ravnatelja prije nego što
se isti formaliziraju od strane pravne službe. Protiv ovih ranijih medija koji su objavili iste ili slične
informacije kao u predmetnoj emisiji uputio je demanti te je podnio i tužbe za naknadu štete. Još uvijek
su na tim portalima objavljene predmetne informacije iako su donesene i pravomoćne presude te je
zatraženo uklanjanje sadržaja, no to nije učinjeno. Napominje i da su u međuvremenu ti sadržaji
umnoženi, tako da je gotovo nemoguće njihovo uklanjanje u potpunosti. Činjenicu koju je naveo da je
branitelj Domovinskog rata, naveo je stoga što je za njega pitanje časti kada ga se dovodi u vezu da je
surađivao s neprijateljskom stranom.

Iskaz tužitelja prihvaćen je u cijelosti kao istinit, jasan, logičan i životan. Cijeneći iskaz tužitelja,
sudu je uvjerljivo i logično njegovo iskazivanje da je bio pogođen i uzrujan zbog objavljenih informacija
jer ga povezuju uz djelovanje obavještajne službe KOS. Objavljene informacije djelovale su i na njegovu
obitelj, diskreditirale su ga kao građanina, ugrozile su i njegov poslovni život, povrijedile su njegovu čast
kao branitelju Domovinskog rata jer ga se dovelo u vezu na način da je surađivao s neprijateljskom
stranom.

Da je na članke reagirala javnost uvjerljivo je i logično, jer su objavljene informacije zasigurno

uzrokovale komentare javnosti s obzirom da teme vezane uz djelovanje obavještajne službe KOS – a
interesiraju javnost, a sama suradnja i povezivanje s tom službom ima izrazito negativno percepciji
javnosti. Logično i uvjerljivo da je po objavi ovih informacija tužitelj doživio niz neugodnosti, od
prosvjeda skupine ljudi ispred njegovog stana, dobivanja poruka prijetećeg sadržaja, urezivanja ''KOS''
na poštanskom sandučiću, nasrtaja na ulici, pljuvanja, prijetnje djeci, otkazivanja poslovnih sastanaka.

Analizirajući sadržaj iznesenih informacija, utvrđeno je da iste sadrže takve informacije o

tužitelju iz kojih se kod gledatelja može stvoriti zaključak o njemu kao suradniku KOS –a. Ocjena je
ovog suda da predmetne informacije nisu objavljene u dobroj vjeri, imajući pri tomu u vidu da dobra
vjera predstavlja najšire shvaćenu savjesnost, odnosno postupanje osobe dobrih namjera.

Naime, prezentiranjem javnosti izjave osobe imenom Milan Damjanović na način kao da je riječ
o ekskluzivnom dokumentu, iako je u stvarnosti riječ o pisanoj izjavi te osobe, koja kao takva ne
potvrđuje da je dani sadržaj ujedno i istinit, ne može se ocijeniti objavom informacije u dobroj vjeri.
Autor emisije objavom takvih informacija nije postupao u dobroj vjeri jer kao profesionalac zna i mora
znati da je dužan informacije provjeriti na svim raspoloživim izvorima kao i dati mogućnost strani o
kojoj je prilog da se na navode očituje. Tvrdnja svjedoka Velimira Bujanca da nije imao razloga sumnjati
u točnost navedene izjave jer je istu dobio neslužbeno od ljudi iz obavještajnih krugova nije prihvaćena.
Čak i da ju je dobio na taj način, isti je bio dužan, sukladno Kodeksu časti hrvatskih novinara, kritički je
prosuđivati te je provjeriti u službenim institucijama Republike Hrvatske. Prije objave iste trebao je
zatražiti i očitovanje tužitelja, što je sve izostalo. Upravo suprotno, u emisiji je senzacionalistički objavio
predmetnu izjavu pritom je etiketiravši kao ekskluzivni dokument.

Jedan od osnovnih postulata novinarske etike jest poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast
građana o kojima se iznose informacije, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
 Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 359

Svakako da postoji javni interes za osobe koje obavljaju javnu funkciju, ali se onda javnosti
moraju podastrijeti istinite i potpune informacije o toj osobi te je nužno poduzeti maksimalne mjere
profesionalnosti kako se javnost ne bi dovela u zabludu.

U spornom emisiji o tužitelju su iznesene informacije čiju istinitost tuženik tijekom ovog
postupka nije dokazao, niti dokazao da su iznesene informacije bile iznesene u dobroj vjeri kao i da je
autor emisije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti. Upravo suprotno, tijekom
postupka je utvrđeno da autor emisije Velimir Bujanec nije poduzeo nikakve mjere kako bi provjerio
točnost sadržaja izjave Milana Damjanovića, gledateljstvu nije prezentirao tko je uopće Milan
Damjanović, nije kontaktirao tužitelja kako bi mu dao mogućnost očitovanja na predmetnu izjavu,
netočno je iznio da je Dražen Ilinčić mobbinigiran pritom ne provjeravajući tu tvrdnju niti kod Dražena
Ilinčića niti kod tužitelja, netočno je iznio informaciju da je Branimir Farkaš otpušten iako je samom
autoru emisije dotični naveo da mu se prijetilo otpuštanjem. Iz tog razloga, nije zatraženo očitovanje
pravne službe HRT je li Branimir Farkaš otpušten jer to nije bilo odlučno s obzirom da u emisiji nije
izneseno da mu se prijetilo otpuštanjem, već da je otpušten.

Temeljem svega iznesenog, razvidno je da informacije iznesene u spornoj emisiji ''Bujica'' o tome
da je tužitelj suradnik KOS –a, da je otpustio Branimira Farkaša, da je mobbingirao Dražena Ilinčića nisu
točne niti je autor emisije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a iste nisu iznesene
niti u dobroj vjeri.

Iz tog razloga nisu ispunjeni uvjeti predviđeni čl. 21. st. 4. ZM koji tuženika kao nakladnika
oslobađaju odgovornosti za štetu.

Člankom 21. st. 7. ZM propisano je da autorizacija ne isključuje solidarnu odgovornost

nakladnika i glavnog urednika, ako nisu postupali u dobroj vjeri, u odnosu na autorizirane informacije
čiji pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete. Stoga činjenica da je izjava gosta emisije Andrije
Hebranga objavljena unutar autoriziranog intervjua, čiji dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, ne
isključuje odgovornost tuženika jer je ocjenjeno da niti u odnosu na tu izjavu nije postupano u dobroj
vjeri. Naime, izjava Andrija Hebranga da je tužitelj naučio ''ispirati mozak'' od KOS –a, da je kuhao
''udbašku kašu'', da se to osjeća u svakoj sekundi programa HRT –a predstavlja očitu uvredu i klevetu
tužitelja, od kojih se niti autor emisije Velimir Bujanec tijekom emisije nije ogradio niti je tuženik kao
nakladnik objavio zatraženi ispravak i ispriku tužitelju, čime bi barem djelomično reparirao nastalu štetu.

Na temelju svega navedenog, sud zaključuje da ne postoji niti jedan od razloga iz čl. 21. st. 4. ZM
koji bi tuženika oslobodili od odgovornosti za štetu.

Objavom navedenih informacija, navođenjem tužiteljevog imena i prezimena te fotografije

tužitelja prilikom čitanja Izjave, sud utvrđuje da su ispunjene pretpostavke iz čl. 21. st. 2. i 3. ZM te čl.
1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u
tekstu: ZOO) za dosudu pravične novčane naknade tužitelju zbog povrede prava osobnosti tužitelja i to
prava na dostojanstvo, ugled, čast i ime.

Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o težini povrede i
okolnostima slučaja te je utvrdio da je iznos od 30.000,00 kuna primjereno zadovoljenje tužitelju za štetu
koju je pretrpio.
 Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 3510

U ocjeni visine pravične novčane naknade sud se ograničio upravo na ocjenu posljedica ove
emisije i njezinom utjecaju na položaj tužitelja u njegovoj okolini, razlučivši pritom da je tužitelj
nesumnjivo i zbog sličnih objava tijekom 2014. trpio posljedice u svojoj okolini. Predmetne informacije
iznesene su u televizijskoj emisiji koja ima svoje redovite gledatelje, a dostupna je i nadalje putem
Internet portala www.YouTube.com, dok tuženik ničim nije pokušao umanjiti pričinjenu štetu ne
objavivši niti zatraženi ispravak i ispriku tužtielja.

Sukladno čl. 1103. ZOO - a sud je dosudio na iznos naknade i zateznu kamatu tekuću od dana
podnošenja tužbe, tj. od 27. kolovoza 2015.

Stopa zatezne kamate određena je po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 78/15, dalje u tekstu: ZIDZOO).

Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti
predmeta spora (30.000,00 kuna) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne
novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: OT).

Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr
7. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 18.04.2016., 31.01.2017. i 09.10.2017. (Tbr 9. toč.
1. OT - 100 bodova svako), zastupanje na ročištu 11.12.2015. (Tbr. 9. toč. 2. OT – 50 bodova), sastav
podnesaka od 21.09.2016. i 08.02.2017. (Tbr. 8. toč. 3. OT - 25 bodova svaki), sastava podnesaka od
08.12.2015. i 13.04.2016. (Tbr. 8. toč. 1. OT – 100 bodova svaki), zahtjev za ispravkom informacije
(Tbr. 28. OT – 100 bodova), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od
2.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 650,00 kn, ukupno 10.650,00 kn, sukladno
čl. 155. ZPP - a.

Nije priznat trošak sastava podneska od 27.06.2017 jer sastav istog nije bio potreban za vođenje
ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a.

Nije priznat zatraženi trošak pristojbe na tužbu jer istu nije podmirio tužitelj što je razvidno iz
uplatnice od 31. kolovoza 2015. (list 21 spisa). Nije priznat trošak pristupa na ročište 18. rujna 2016. jer
ročište toga dana nije održano.

Nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer isti trošak u trenutku odluke još
nije nastao, a isti niti nije trošak potreban za vođenje parnice jer stranke, nakon održanog ročišta za
objavu, presudu mogu preuzeti u pisarnici ili na e – oglasnoj ploči suda, slijedom čega nedolaskom na
ročište za objavu za stranku ne mogu nastupiti štetne posljedice pa se takav trošak ne ukazuje opravdanim
troškom potrebnim za vođenje postupka.

S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od
presuđenja do plateža, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12,
25/13, 93/14, 55/19 i 73/17, dalje u tekstu: Ovršni zakon) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti
plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću
od donošenja presude, tj. od 8. siječnja 2018. do plateža, jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u
smislu čl. 23. Ovršnog zakona.
 Poslovni broj 142 Pn - 3203/15 - 3511

Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 3. ZIDZOO.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. siječnja 2018.

Sudac:

Sanja Grgurić Hojski,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovom sudu, u 4 primjerka, u
roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:
- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu
- tuženiku po pun.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik:

Sanja Dobrović