Priča za tešku noć

Red i mir

Andrej Nikolaidis

U banjalučkom zatvoru posjetili smo šezdeset četvorogodišnju ženu iz Srebrenice.

Humanitarna organizacija u čijoj pratnji smo bili uzaludno je kod srpskih vlasti
pokušavala isposlovati da se ženi ukine pritvor.

Cjelokupna rodbina zatočene žene ubijena je u Srebrenici. Srpskim snagama trebalo je

čitava dva dana da istrijebe sve ljude s kojima je živela u dvospratnoj kući koju će spaliti
trećeg dana. Oca su joj ubili pred kafanom u kojoj je svakoga dana, u isto vrijeme,
ispijao tursku kafu s lokumom – tako posljednjih trideset godina, još otkako je
penzionisan. Na dan kada je srpska vojska ušla u Srebrenicu, nije bilo nikoga da ga
usluži. Srebreničani su se skrivali u šumama na obližnjim brdima. Djed je odbio da bježi.
Obukao je odijelo koje je nosio kada je sahranio ženu, prošetao pustim ulicama
Srebrenice, sjeo pred svoju kafanu i zagledao se u brda, pitajući se da li su dovoljno
velika da sakriju sve ljude njegovog grada.

Brda su skrila samo grobove ustrijeljenih, umlaćenih, zadavljenih, zaklanih, na komade

isječenih. Žena iz banjalučkog zatvora godinama je uzalud obilazila brda ne bi li
pronašla grobnicu u kojoj su sahranjeni njen muž, brat i dva sina.

Jednoga dana dobila je pismo u kojem je stajalo: Ja sam ubio tvoju porodicu. Ako želiš
da znaš gdje su pokopani, u nedjelju dođi u Banjaluku. Ispod nečitkog potpisa, u post-
scriptumu, ubica je naveo vrijeme kada i ime kafane gdje ga je žena imala sačekati.

Ispostavilo se da je u pitanju popularni banjalučki lokal, koji žitelji tog grada rado
posjećuju nedjeljom, kada čitave porodice tu dolaze ručati. Ubica je bio tačan – u
navedeno vrijeme ušetao je u lokal, srdačno se pozdravljajući s konobarima i
gostima. Zaboravimo na emocije; ovo je posao, rekao je kada je sjeo za sto za kojim je
žena iz Srebrenice pila svoju tursku kafu s lokumom. Ponovio je tvrdnju da zna gdje je
pokopana ženina porodica. Zna, jer on ih je ne samo ubio, nego i ukopao – tako je
rekao.

Za uslugu koju nudim, tražim simboličnih 1000 eura, još je rekao. Žena je tada
zaplakala. Slomila je čašu koju je držala u desnoj ruci i tom prilikom se gadno posjekla.
Prevrnula je sto, podigla ruku iz koje je liptala krv i stala ići od stola do stola,
uzvikujući: Ubice! Vaše su ruke krvave!

Policija je, srećom, bila blizu i hitrom intervencijom spriječila da očito neuračunljiva žena
izazove veći incident, pisale su sutradan banjalučke novine.

Kada smo u policiji pitali zašto je žena uopšte uhapšena i zadržana u zatvoru, rečeno
nam je da je optužnica tereti da je remetila javni red i mir.
*Priču iz knjige „Mimesis i drugi skandali“ objavljujemo uz dozvolu autora