KAZMIRI MALEVICH - OD KUBIZMA I FUTURIZMA DO

SUPREMATIZMA: NOVI REALIZAM U SLIKARSTVU

Izvornik: FROM CUBISM AND FUTURISM TO SUPREMATISM: THE NEW REALISM IN PAINTING –
K.MALEVICH

Jedino sa gubitkom navike uma koja u slici vidi male djeliće prirode, madone i besramne venere,
možemo svjedočiti djelu čiste, živuće umjetnosti. Transformirao sam sebe u nultu formu te se
prenio van smećem popunjene akademske umjetnosti. Razbio sam prsten horizonta i pobjegao od
kruga stvari. Ovaj zlosutni prsten, koji otvara novije i novije perspektive, vodi umjetnika daleko
od cilja uništenja. Samo kukavička svijest te oskudna kreativna snaga u umjetniku je obmanuta
ovom prevarom baziranja umjetnosti na osnovi ili formi prirode, plašeći se gubljenja fondacija ili
osnova na kojima su primitivci i akademija bazirali svoju umjetnost. Reproducirati voljene
objekte i male kutke prirode je biti lopov nadahnut svojim nogama u olovu. Samo suvoparni i
impotentni umjetnici prikazuju svoj rad sa iskrenošću. U umjetnosti potrebno je dosegnuti istinu,
ne iskrenost. Stvari su nestale poput dima; na putu uspostavljanja nove umjetničke kulture,
umjetnost pristupa kreaciji kao završetku po sebi i dominaciji nad formama prirode.
četvrtak, 4. januar 2018.
19:04
UMJETNOST PRIMITIVACA I NJENI PRINCIPI- Primitivci su prvi koji su pronašli ili
ustanovili principe naturalizma: fazonirajući svoje crteže tačkama sa pet malih štapića,
pokušavali su rekreirati svoju vlastitu sliku. Prvi pokušaji postavljaju temelje svjesne imitacije
prirodnih obrazaca. Iz ovoga proizlazi težnja ka približavanju licu prirode u što većem omjeru.
Sve umjetničke težnje su upravljane ka reprezentaciji njihovih kreativnih obrazaca. Kolektivna
umjetnost, ili umjetnost kopiranja ili reproduciranja, ima svoje porijeklo u precrtavanju
divljakove prve primitivne slike. Primitivac ne vidi svoju vanjsku sliku, ni unutarnje stanje.
Njegova svijest može samo vidjeti oblik čovjeka, životinje, itd. Razvitkom njegove svijesti
složenije postaju i sheme kojima prikazuje prirodu. Što je više njegova svijest u odnosu sa
prirodom, njegov rad postaje sve složeniji te njegovo znanje i sposobnost raste. Njegova svijest
se razvija samo na jednoj strani, strani prirodne kreacije, a ne na strani novih oblika ili formi
umjetnosti. Stoga njegove primitivne slike se ne mogu smatrati kreativnim radom. Deformacije u
njegovoj slici su rezultat tehničke nesposobnosti. Svjesnost, također jedna vrsta vještine, je samo
započela svoj put razvitka. Stoga njihove slike se ne mogu smatrati umjetnošću. Nesposobnost
nije umjetnost. Oni su samo nagovjestili ili pokazali put umjetničkom razvitku. Posljedično,
originalna shema je okvir, na kojeg generacije vješaju novija i novija saznanja otkrivena u
prirodi. Shema postaje sve komplikovanija i svoju cvatnju doživljava u antičkom svijetu i
renesansi. Majstori ove dvije epohe portretiraju čovjeka u svom kompletnom obliku, iznutra i
izvana. Čovjek je sklopljen te njegova unutarnja stanja su izražena i predočena. Ali unatoč
svojem kolosalnom majstorstvu, nije ispunjena ideja primitivaca: Refleksija, kao u ogledalu,
prirode na platnu. Zapravo je greška misliti da je njihovo doba najsjajnije umjetničko doba ili
doba najsjajnijeg procvata umjetnosti, te da mlade generacije moraju pod svaku cijenu težiti ka
ovom idealu. Takav koncept je omaš i greška. On skreće mlade ljude od savremenih umjetničkih
stremljenja, demoralizirajući ih. Njihova tijela lete u avionima, dok su umjetnost i život
preplavljeni starim odorama Nerona i Titana. Prema tome su nesposobni vidjeti novu ljepotu
našeg modernog života. Stoga oni žive u ljepoti prošlih vremena. Tako da realisti, kubisti,
futuristi i suprematisti nisu shvaćeni. Ovi posljednji su odbacili svoje naslage prošlosti te se
uzdigli u savremenost života u potrazi za novom ljepotom. Stoga ja kažem: Niti jedna kaznena
ćelija akademista ne moze izdržati protok vremena. Oblici se kreću i rađaju, te mi pravimo sve
novija i novija otkrića. Stoga ovo što vam otkrivam, ne tajite. Apsurdno je primoravati naše doba
starim formama ili oblicima prošlosti.
Kopiranjem i precrtavanjem starih oblika prošlosti hranimo svoju svijest pogrešnim
razumijevanjem umjetnosti. Preslikavanje stvarnih objekata na platno je odraz vješte
reprodukcije, i samo to. Dakle između umjetnosti kreiranja i umjetnosti kopiranja postoji
ogromna razlika. Umjetnik moze biti kreator samo u slučaju kad oblici na njegovoj slici nemaju
nista zajedničko sa prirodom. Za umjetnost je sposobnost konstruisanja, ne u međurelaciji sa
formom i bojom, te ne na estetskoj osnovi ljepote u kompoziciji, nego na osnovi težine, brzine i
smjera kretanja. Oblicima se mora pružiti život i pravo na individualno postojanje. Umjetnik
mora biti slobodni kreator a ne slobodni gusar. Umjetnik je dobio talenat sa namjerom
ožitvorenja svog udjela u stvaranju i povećanju protoka života. Samo u apsolutnoj kreaciji on ce
steći svoje pravo. Ovo je moguće samo ako oslobodimo svu našu umjetnost od vulgarnosti
predmetnosti i naučimo našu svijest da vidi stvari u prirodi ne kao stvarne oblike i objekte, već
kao materijalne mase iz kojih se forma treba pronaći i oblikovati, nešto što nema ništa zajedničko
sa prirodom. Time će navika gledanja madona i venera, sa debelim, razdraganim kupidonima,
nestati. Akademski realisti-to su posljednji potomci primitivaca. Oni su ti koji hodaju u
iznosenim kaputima prošlosti. Ponovo, kao i ranije, neki su odbacili ove masne kapute. To su oni
koji su akademicima pljusnuli u lice deklaraciju futurizma. Tvrdim da oni koji nisu kročili putem
futurizma kao eksponenta modernog života, su osuđeni da vječno pužu između grobova antike i
hrane se korama prošlosti. Futurizam je otvorio "novo" u savremenom životu: ljepotu brzine. Mi
koji smo do jučer bili futuristi, došli smo kroz brzinu do novih oblika, do novih odnosa sa
prirodom i stvarima. Došli smo do suprematizma, napuštajući prostornu petlju kroz koju će oni
zaostali preći. Napustili smo futurizam: te smo, najstrašnije, pljunuli na oltar njegove umjetnosti.
Mogu li kukavice pljuvati na svoje idole.-Kao što smo mi do jučer činili!!! Kažem vam, nećete
vidjeti novu ljepotu i istinu, sve dok ne prilagodite svoj um pljuvanju. Nismo se odrekli futurizma
zbog njegove malaksalosti, njegov kraj se približava. Ne. Ljepota brzine koju smo otkrili je
vječna i nova volja će i dalje biti otkrivana mnogima. Nakon što smo odmakli od našeg cilja kroz
brzinu futurizma, mislima koji se kreću sve brže, svi koji nađu sebe u futurizmu su bliže ovom
cilju i dalje od prošlosti. Vaš nedostatak razumijevanja je sasvim prirodan. Kako neko ko se vozi
u dvokolici može razumjeti iskustvo i doživljaj onoga ko putuje u ekspresu, ili leti kroz vazduh.
Akademija je buđava vrijednost, u kojoj se umjetnost samokažnjava. Veliki ratovi, izvanredna
otkrića, osvajanje zraka, brzina putovanja, telefoni, telegrafi- realizam elektriciteta. Ali naši
mladi umjetnici slikaju Nerona i polugole rimske ratnike. Svaka pohvala futuristima koji su
zabranili slikarstvo ženskih muka, portreta i gitara pod mjesečinom. Dinamizam pokreta je poveo
misli ka proizvodnji dinamizma plastičnog slikarstva. Ali napor futurista da proizvedu čisto
plastičnu sliku kao takav, nije krunisan uspjehom. Nisu uspjeli napustiti predmetnu osnovu, što bi
u suprotnom olakšalo njihov zadatak. U konstrukciji dijelova objekata u pokretu, oni su pokušali
samo prikazati impresiju ili doživljaj pokreta. Ali u namjeri prikazivanja pokreta savremenog
života, taj neko mora operirati njihovim formama. Prevazilazeći razum, futuristi proglašavaju
intuiciju podsvjesnom. Iako oni svoje slike kreiraju ne od podsvjesnih formi intuicije, nego
upotrebljavaju forme utilitarističkog rezonovanja...