Professional Documents
Culture Documents
Priroda:Scribd
Priroda:Scribd
Čovjek je dio prirode, neraskidivo povezan i beskrajno zavisan od nje same. Danas, u uslovima
urbanog života, raste potreba modernog čovjeka za bijegom od svakidašnjice, bijegom od sve
ubrzanijeg tempa života, stresa i fizičke neaktivnosti i statičnosti. Sklonost ka otkrivanju
nepoznatog nadovezuje se na biološki urođenu potrebu za kretanjem i zajedno čine osnovnu,
pokretačku snagu aktivnosti koja se može sprovesti isključivo izvan stalnog mjesta boravka. Iz
tog razloga veliki značaj za učenike ima škola u prirodi.
Za svaku tematiku koja se usvaja u izvan učioniočkoj nastavi učenici će biti više motivirani,
takva nastava nije monotona i dosadna, već ona postaje avantura i igra koja kod učenika potiče
nove ideje i rješavanje problema 1.
Škola u prirodi je oblik nastave koji se organizira višednevno na posebno odabranom prirodnom
odredištu s odgovarajućim uvjetima zatvorenoga i otvorenog prostora za poučavanje i učenje.
Program škola u prirodi temelji se na godišnjem nastavnom planu i programu osnovne škole, a
osim obrazovne ima i važnu odgojnu zadaću 3.
Važan odgojni utjecaj imaju poštivanja pravila života u zajednici, poštivanje radnih i higijenskih
navika i razvijanje stavova smislenim aktivnostima. Savremeni se pedagozi slažu da se
tradicionalna nastava zamijeni savremenijom, u kojoj će se učiteljeva izlaganja zamijeniti s
otkrivanje učenika, učiteljeva poučavanje sa samostalnom aktivnošću učenika4
1
Anđić, 2006, str. 11
2
Anđić, 2006, str. 12
3
Nastavni plan i program za osnovnu školu,str. 14
4
http://bs.scribd.com/doc/88358203/Skripta-Ivan-de-Zan
1
1. Historija, shvatanja i definicija škole u prirodi
Ideja škole u prirodi se razvila još kod pedagoških klasika. Prve ideje pripadaju italijanskom
pedagogu i humanisti Vitorinu da Feltre (1379-1446). On je školu smjestio u dvorcu pored jezera
na obali okružena poljem i šumom nazvana “Dom radosti”.
Ž.Ž. Ruso (1712-1778) je predstavnik pedagoškog naturalizma. Njegov čuveni slogan “Vratimo
se prirodi”: mislio je na prirodu djeteta, ali i na razvoj odgajanika u prirodnim uslovima.
Već 1904. Godine u Berlinskom predgrađu otvorena je prva šumska škola (smještena u gustoj
četinarskoj šumi) namjenjena je djeci slabijeg zdravlja i slabijih socijalnih prilika. Nastava je
organizocana na slobodnom i čistom zraku.
Sve škole u prirodi osnovane širom svijeta opravdavale su svoje postojanje.. Povoljno su
djelovale na psihofizički razvoj djece na sticanje znanja putem posmatranja radova u
neposrednoj prirodnoj sredini. Škola u prirodi se različito shvata i definište.
Zbog različitog shvatanja škole u prirodi možemo vidjeti i po nazivima kako su iz nazivali kroz
historiju: šumska škola, sunčana škola, vazdušna škola, ljetnja škola, rekreativna nastava, nastava
u prirodi…
Prema tome školu u prirodi možemo definisati. Škola u prirodi je poseban vid cjelodnevnog
organizovanog odgojno-obrazovnog rada škole sa internatskim smještajm, koji se ostvaruje u
prirodnoj sredini, a podrazumjeva prošireno pedagoško djelovanje putem aktivnosti u slobodnom
vremenu.
2
Škola u prirodi je dio godišnjeg programa rada škole (tj. ako škola uvrsti u svoj program) i dio je
planiranog fonda sati nastavnih predmeta.
3
Psiho-socijlani značaj škole u prirodi
Izletima može da se poveća psihička i društvena dobrobit koju svaki pojedinac ima od fizičke
aktivnosti. Njima se oblikuje jedna cjelovita ličnost.
Učenici se navikavaju na kolektivni život, pomažu jedan drugom, udružuju se u grupe, dolaze u
razne situacije koje treba brzo i samostalno da rješavaju, uče se skromnijem životu i
osamostaljuju se u pojedinim segmentima života. Stvara se drugarska atmosfera i prepoznaju se
mnogi životni principi. Odlazak na izlete ne zahteva velika materijalna sredstva, pa je dostupan
gotovo svima. Kroz igru, zabavu, druženje spajaju se djeca iz različitih socijalnih slojeva,
učvršćuju se međusobni odnosi i razvija kolektivni duh. Razvija se ljubav prema prirodi i stvara
se osnova za kasniji ispravan odnos prema njoj.
Učenici su, kako tokom nastave tako i kod kuće opterećeni (učenje, domaća zadaća), i
neophodan im je aktivan odmor, zato su jedan od bazičnih sadržaja sportsko-rekreativne
aktivnosti.
Organizuju se različite igre zabavnog karaktera koje upotpunjuju izlet i daju mu vedru i prijatnu
atmosferu. Važno je da svaki od učenika učestvuje u nekoj od ponuđenih aktivnosti koje je
osmislila grupa nastavnika zadužena za sprovođenje izleta. Izbor ovih aktivnosti gotovo je
neograničen, a jedino “ ograničenje ” predstavlja mašta i snalažljivost nastavnika.
Veći dio vremena provedenog na izletu učenika je vrijeme ispunjeno raznim sportsko-
rekreativnim aktivnostima i zabavom. To vrijeme se može ispuniti na dva načina:
4
3. Uslovi za održavanje škole u prirodi
poljske učionice,
prostor za rad grupa,
prostor za opremu, uređaje i ishranu učenika,
prostor za zdravstvenu zaštitu,
odgovarajuće spavaonice sa krevetima,
prostor za pripremu i rad nastavnika…
- Sredinski uslovi:
5
4. Tri faze planiranja i realizacije nastave za školu u prirodi
Nastava u prirodi može podrazumijevati obradu novog nastavnog sadržaja, ali i sistematsko
ponavljanje sadržaja prirode i društva5. Prilikom planiranja svake izvan učioničke nastave učitelji
se suočavaju s određenim problemima koji su prvenstveno organizacijski. Da bi nastava u prirodi
bila svrsishodna treba se napraviti dobar plan, što zahtijeva razmatranje svih čimbenika i uvijeta
rada. Javljaju se poteškoće vezane za školsku nastavu, odnosno raspored sati, zatim financijske
poteškoće, lokacijske poteškoće, sigurnosnei individualne poteškoće. Učitelji moraju dobro
poznavati teren gdje će održati nastavu, kako bi bili sigurni da će tamo pronaći primjere potrebne
za nastavnu jedinicu. Procese planiranja i pripreme učitelja i učenika za realizaciju terenske
nastave ili istraživanja promatra se kroz tri osnovne faze:
2. Tokom realizacije nastave u prirodi učenici i učitelji moraju ispuniti svoje zadatke. Zadatak
učitelja podrazumijeva: opšte nadgledanje, pružanje pomoći učenicima kada im je potrebna,
poticanje i ohrabrivanje učenika u postavljanju pitanja, poticanje učenika na uočavanje,
opserviranje, davanje informacija koje usmjeravaju učenika. Učenici su ti koji vrše direktnu
opservaciju (identificiranje, opisivanje, izgrađivanje, mjerenje), prikupljaju i bilježe podatke,
skiciraju, izrađuju mape, upisuju 6.
5
Anđić, 2007
6
Anđić, 2007, str 14
6
3. Treća faza nastave u prirodi je analiza koja se obavlja u razredu. Učenici iznose svoja
zapažanja, a ako su bili podijeljeni u grupe, onda svaka grupa iznosi svoja zapažanja i hipoteze.
Učitelj mora hipoteze s terenske nastave potvrditi sa drugim izvorima i primjerima iz udžbenika i
pokusa. Nakon analize, diskusije i zaključivanja učenici pripremaju prezentaciju i izvješće7.
Priprema učitelja za školu u prirodi započinje sa izradom programa rada škole u prirodi, u čijoj
izradi osim razrednih učitelja sudjeluju i nastavnici tjelesno-zdravstvene kulture, nastavnici
likovne kulture, nastavnici muzičke kulture, vjeroučitelj i pedagog. Program radaškole u prirodi
treba se izraditi najkasnije 30 dana prije polaska8. Učitelji moraju pripremiti prezentaciju
povijesti grada koju će prepričati učenicima,nastavne listiće, pribor za tjelesnu i zdravstvenu
kulturu, geografske karte i raspored dežurstva. Promatranjem svakog učenika učitelji će bolje
upoznati učenike, a njihove interese i potrebe će zapisivati u bilježnicu, što će mu poslužiti da
bolje upozna učenika i prilagodi mu način rada. Osim programa rada učitelj mora obaviti i
sastanak s predstavnicima odmarališta I upoznati ih s planom putovanja i izleta, utvrditi broj
učenika, soba i sve ostale pojedinosti povezane s boravkom u školi u prirodi9.
Učitelji trebaju organizirati sastanak za roditelje gdje će ih upoznati s planom putovanja, cijenom
i potrebnom opremom. Učitelji će na sastanku dati roditeljima upute o putovanju, ali i popis
školskih predmeta koje učenici moraju ponijeti. Navedeni popis je moguće postavit i na web
stranicu škole kako bi uvijek bio dostupan roditeljima. Za život i rad u školi u prirodi učenici
moraju imati primjerenu odjeću i obuću, s toga ovisno o godišnjem dobu na popisu bi trebalo
7
Borić, 2009
8
Jakovljević, Vrgoč, 1999,str. 26
9
Jakovljević, Vrgoč, 1999, str. 10
7
biti: kabanica, trenerka, nepropusne cipele ili patike (za planinarenje), nekoliko pari čarapa i
donjeg rublja, kapa, šal, kupaći kostim. Svu odjeću i predmete roditelji moraju označiti imenom
djeteta ili napraviti popis stvari i staviti ga u torbu10. Neki učenici teško prihvaćaju odvajanje od
roditelje stoga ih roditelji psihički moraju pripremiti na putovanje, a kako bi umanjili osjećaj
odvojenosti roditelji moraju s djecom dogovoriti dnevno telefoniranje preko govornice ili
mobitela. Ako dijete pije lijekove, ima zdravstvene probleme ili je alergično na nešto učitelj
mora biti upoznat s tim.
Škola u prirodi organizirana je kao povremeni boravak učenika u prirodi s ciljem ostvarivanja
redovnog nastavnog programa razreda osnovne škole.
Ciljevi i zadaće škole u prirodi obrađuju se s obzirom na dob, zdravstvene potrebe i interese
učenika, a nastavni sadržaji i aktivnosti ovise o mjestu boravka11. Programom škola u prirodi
prati nastavni plan i program, ali kako u školi u prirodi učenici borave 24 sata, učitelji moraju
detaljno razraditi program za nastavne sadržaje, sportsko-rekreacijske sadržaje i slobodno
vrijeme.
Učenici ustaju ujutro u dogovoreno vrijeme, nakon čega slijedi vježbanje na zraku. Prije
doručka učenici moraju obaviti higijenske obaveze i srediti spavaonice.
Dok su još svi učenici na okupu učitelj ih upoznaje s dnevnim planom i nastavnim sadržajem
10
Jakovljevi, Vrgoč, 1999,str. 23
11
Kostović-Vranješ, Šustić, 2004, str. 52
8
kojeg potom izvode u prirodi. Nakon što se vrate iz šume ili mjesta kojeg su upoznali slijedi
ručak. Nakon ručka i nakon večere učenicima se ostavlja slobodnog vremena u kojem oni
zadovoljavaju svoj interese.
Za svako slobodno vrijeme učitelj predlaže nekoliko djelatnosti od kojih učenici samostalno
odabiru koju žele (čitati priče, pisati razglednica, igrati društvene igre, crtati).
Cilj svih slobodnih aktivnosti koje učitelj predlaže učenicima je poticanje aktivnog odmora.
Sportsko – rekreacijski sadržaji moraju biti raznoliki te se ovisno o interesima učenika mogu
organizirati ekipne igre (graničari, odbojka i nogomet) ili individualne (gađanje mete loptom,
vježbanje palicom, preskakanje vijače).
Za učenike koji se odluče sudjelovati u radionici stručni voditelj postavlja likovni problem te ih
potiče u likovnim rješenjima.
Nakon slobodnih aktivnosti slijedi ponavljanje nastavnih sadržaja. Nastavne sadržaje učenici
usvajaju i ponavljaju u prirodi istraživački usmjerenom nastavom. Ponavljanje je moguće
sprovesti nastavnim listićima, pantomimom, igrom riječi ili izradom plakata. U dogovoru s
organizatorom učenicima se nakon večera organiziraju razni događaji, kao što su maskenbal ili
kviz natjecanje12.
12
Jakovljević, Vrgoč, 1999
9
7. Zaključak
Škola treba biti mjesto za stjecanje znanja kroz iskustvo: promatranjem i istraživanjem. Niti
jedna učionica, ma kako dobro opremljena bila i niti jedan udžbenik ne mogu zamijeniti odlazak
u prirodu.
Velika odgovornost uspješnog višednevnog boravka u prirodi je na učiteljima te ovakav oblik
rada od učitelja zahtijeva veću pripremu od klasičnog frontalnog učioničkog nastavnog sata.
Ovakva nastava osim što rasterećuje učenike omogućuje ostvarivanje iskustvenog učenja koje
vodi do trajnog znanja, jer će u kontaktu s prirodom učenici naučene sadržaje lakše i brže
zapamtiti i primijeniti.
Višednevni boravak učenika u prirodi, gdje se učenici osjetilnim spoznajama i istraživačkim
aktivnostima upoznati prirodne i kulturne vrijednosti, izgraditi nova prijateljstva uz poštivanje
radnih i higijenskih obaveza. Iskustva obrazovanja u prirodi nude nam šansu za istraživanjem i
formiranjem naših vrijednosti i ponašanja u skladu s okolišem i samima sobom.
10
Literatura
2.De Zan, I. (2000): Metodika nastave prirode i društva. Školska knjiga, Zagreb.
4. http://pedagogija-skola-porodica.blogspot.ba/2013/10/pojam-cilj-i-zadaci-skole-u-prirodi.html
6. Wikipedia
11