Duje Rendi¢ Mioéevié, Uloga amfiteatra... (169-178) Histria Antiqua, 9/2003, Duje Rendi¢ Mioéevic ULOGA AMFITEATRA U ANTICKOM SVIJETU + Duje Rendic Arheoloski muzej Zagreb - Hrvatska opis primljer Rukopis odobren: 20, ih znanja o tom fiteatrima flavi ne izvornim oblici Sto th je ovaj skup sebi amenith antickih spomeni iempiri- su se odvijali za nj karakteristicni sadrZaji moze si 1 ps rratsa kojih, osobito poslje- biti od koristi za svaki konkretan odnos prema ski pristup problemu, tim pitanjima, koja ¢e u prvom redu omoguciti antickog amfiteatra i znanstveno istrazivanje i postavijanje u povijes- tai kao prostora ukojemuu ni kontekst svakog pojedinog od tih spomenika, 169Histria Antiqua, 9/2003. Duje Rendié Mioéevic, Uloga amfiteatra... (169-178) a napose nih kao kategorije antickog gradite} slva. No, prije nego nesto konkretnije 0 tome Kazemo podsjetimo se stvame uloge amilteatra UW antickom svijetm, Sto je formalno i pravi zadatak ovoga teksta Gladijatorske igre ili borbe - munera gladia- ‘oria, spectacula gladiatoria - samo su jedna od specijaliziranih vtsta masovnih igara u starom Rimu u_funkcii puckih zabava koje su zapravo bile vazan elemenat poltickog programa rim- skog drustva. Apstrahirajuéi ovdje pomalo_vul: gariziram sintagmu ‘panem et circenzes", koju se Tedutim, ne smije ni posve mimoici kada je rijec © slozenim i teskim vremenima kroz koja je to rimsko drustvo, Kako za doba Republike tako i za doba Carstva, prolazilo, wz opasne politicke i ekonomske krize, ovdje treba u prvom redu mi- sliti na davne religisko-kuline tradicije, koje svoje podrijetlo vuku iz davnih sepulkralnih obi¢aja, priredivanja tih masovnih zabava uz vesele iradosne, ai i Zalosne, momente Covjeko- va Zivota, koji je sudjelujuci njima, aktivno ili pasivno, kao promatra¢, u svim takvim il sliénim prilikama pokazivao uz svoja hedonisticka uhovna raspolozenja i svoj fizicke sposobnosti i naklonosti, svoje vjekovne naklonosti i teznje za herojskim i pobjednickim cinom. Ako nas te prave gladijatorske borbe, koje su doista vise botbe, 1 to krvave, nego igre, svojim italskim izvorima i uzorima upucuju i na etruscansku, posebno sepulkralnu, tradiciju i na srodne kam: panijske primjere, sveéanosti ili svecani godovi i datumi u ciju su cast kao javna ili privatna munera bile organizirane, znale su biti opieme- njene i drugim plemenitijim igrama, kao sto su nekada stare tragicne igre na er¢kom tlu neri jetko zavrSavale veselim pa ikomicnim satirskim igrama, da opci dojam upriligenih svecanosti ne zavrsi tragicnim, tuznim raspolozenjima koja i nisu u duhu opéeg, Ijudskog druzenja koja je Covjek oduvijek, kroz svoju historiju, iz neke duhovne potrebe s radoséu organizirao i upriliéavao. Nekada organizirane oko grobnog humka pokojnika stale su se te igre, pa i spomenute gladijatorske borbe, koje suse svojim sadréajem i nacinom izvodenja toliko razvile i izdiferencirale da su njihovi aktivni izvodadi borci, i oruzjem kojim su se borili i imenom koje su po njemu ili nekim tradicijama nosili stalno Unosili neke novosti, koje su publiku, Sto je u njima_udivala i izivljavala se, zadovoljavajuci svoj iskonski nagon, stalno drzali napetom i privlail e da im prisustvuje i da im nerijetko iz povece udalienosti dolazi u pohode povecavajuci broj domacih, lokalnih gledalaca ili sudionika, Odatle vrste i kategorije boraca kao Sto su secu tor, iaculator, retiarius, contraretiarius odnosno Thrax (Thraex), Samnis (Samnes), Gallus i dr. kojaDuje Rendié Mioéevié, Uloga amfiteatra, se nerijetko javijaju iu drugim sinonimnim imenima. deci prema Rimu, prijestolnici rimske Republike i Carsiva, mozZemo pretpostaviti da jei u drugim rimskim gradovima, u tai i izvan nje, gdje Su amfiteatri kao stalne, zidane, gradevine relativno kasno nastale, svakako poslije teatarskih gradevina s kojima se moze podiciti gotovo svaki i malo znatniji urbani centar w rim. skoj imperi, za svoje igre, koje su vec vrlo rano morale biti jedan od simbola _ rimskog drustvenog, kulturnog i religijskog Zivota, nudio svoje specificne ambijente i prostore, medu koji- ma u prvom redu prostor foruma, terma (balnea) blizine hramova i svetista, a kao provizomu zaciju specificnog za to potebnog milijea pomicne konstrukcj, iza kojih je tek kao munus viadara, neke ugledne politcke licnosti il odredenog financiskog mocnika - nesumnjivo s odredenim poltickim pretenzijama - nikao prav zidani amfiteatar, u svom specijain tonskom ruhu, bogatstvu oprem dakako i same ista se moramo upitati to alo u ostalim gradovima 0 primjerima koje ovdje razmatramo, a u brojnim drugim znagajnim antickim ima, u Kojima je Rim, doista kasno u (169. Histria Antiqua, 9/2008 odnosu na svoju pojavu, amfiteatrima kao speci- fignim mjestima odrzavanja gladijatorskih igara obiljezio svoje prisustvo i svoju, italsku tradiciju MoZda ce buduca istrazivanja, posebno iskopa vanja tako karakteristicnih i podobnih mjesta za eventualne masovne, pucke igre, trebati usmjeriti i u tom praveu, pa vjerujem da ni rezultati ne bi trebali ostati sasvim bez odgovora. Kad je rijec o masovnim spektakulamim igrama, koje je rimska publika osobito rado prih- vacala - a pod izrazom “rimska” mislim na onu najsiru populacijia svih etnigkih i drustvenih slo- jeva jednog rimskog grada i njegove Sire okolice treba posebno istaknuti borbe sa Zivotinjama, posebno divijim zvijerima, kojima je, sudeci po dobro prepoznatijvim konstruktivnim elementi- ma i u gradevinama koje nisu bile - ili ne prven: 0 - za to podizane, a rijet je 0 teatrima, bio v istocni dio Imperija, koji je s pose: bnim uzitkom i zanimanjem pratio spektakulame scene tih borbi, imitacija lovova u priodi -rekii bismo suvremenom terminologijom safaria -tzv venationes, Koje su poznatom krugu raznih ka tegorija boraca u areni dale i sinonimne nazive venatores odnosno bestiari. Borbe su se vodile kako meda samim zivotinjama, zvijerima, tako i Yenatora $ njima, u svakom slucaju s krvavim zavrsetkom, sto je zahtijevalo i posebne uredaje ili provizome natine odstranjivanja krvavih tragova th borbi. U kasnijim razdobljima osobito,Histria Antiqua, 9/2003 uw arenama suse odvijale i posebno krvave egzekucije osudenika na smrt, dakako onih koje nije sitio zakon rimskog gradanstva, pa su bivali osudeni il dnostano baceni, bespomocni, raz- jarenim izgladnjelim zvijerima. Takva osuda ad bestias bila je posebno primijenjivana protiv krScana koji su ostajalivjerni svojim krScanskim uvjerenjima, a niz primjera iz nagih jadranskih arena, amfiteatara, ostavio je neizbrisive tragove i konkretne dokaze tih muéiligta i martirja. U tome prednjati glavni grad provincije Dalmacije Salona, koja je takoder sacuvala vise nego vidljive tragove jedne — monumentalne, impozantne amfiteatarske gradevine, kojojsu tek Duje Rendié Miovevié, Ulog amfiteatra... (160-178 dugotrajne borbe Serenissime - tadaénjeg “gospodara” nagih jadranskih obala, s Turcima koji su se iz susjednog Klisa zalijetali do obale, jo8 ne dovolino porusene Salone pa i njena nasjednika Splita -u ciju zaatte od tih nasa, porusile dobro vidjve i sacuvane ostatke, poseb- no one koji su pripadali plastu zgrade koji jo$ i sada spomenutim trima amfiteatrima, rimskom (flavijskom), veronskom i pulskom daju aspekt gotovo totalne sacuvanosti i izvornosti. Da nije bilo tih, dokumentima dokazanih priliéno recentskih rugenja, danas bi i salonitanski amfiteatar - jedna od najbolje prouéenih gradevina te kategorije u rimskom svijetu (zah-Duje Rendié Miovevié, Uloga amfiteatra... (169-178) Histria Antiqua, 9/2003, koe E SES SESS numentalnoj i nezaobilaznoj ediciji 0g athitekta i arheologa i odlienog poz. navaoca salonitanskih spomenika Ejnara spomenik Dyggvea u poznatoj serij ‘Recherches a Salone moze dati odgovor na mnoga relevantna IT) bio nesumnjivo pridruzen nao} spomenutoj na ina ovom skupu trazimo odgovor rijadi, a mozda je i onako neopravdano izosta: tekst i po svojoj zadanosti Siri jen, jer je ne samo jedna od najbolje proucenih od spomenika kojima se ovaj skup bavi neka miTer, Nematka Histri Antiqua Duje Rendié Miovevié, Uloga amfiteatra... (169-178) bude slobodno prizvati jo8 neke karakteristike povijesne, arhitektonske i funkcionalne ove 'staknute i najmonumentalnije istocnojadranske amfiteatarske gradevine, ne ubrajajuci tu vise sjevernojadransku Pulu, uw kojoj je martini, uz ostale brojne ispoyjednike krécanske vjere, dozivio i prvi poglavar salonitanske krséanske ctkve, episkop Domnio, pa presbiter Asterije s Eetvoricom pripadnika Dioklecijanove carske straze i drug. Veé je naprijed bilo spomenuto da su se razne pucke igre odrZavale u sjeni vjerskih godo- va ili sveéanosti i pod okriljem odredenih bozanstava, nerijetko uz neke kultne objekte, svetista ili hramove, bas kao iu mnogim antickim teatrima, Koji su se i razvili iz pojedinih kultova (Dionisova na primjer). Osim Sto su se teatri podizali uz komplekse hramova, za Sto lijep primjer pruza upravo salonitanski_ teatar podignut jos u prvom stoljecu, dakle znatno prije od njegova amiiteatra gradena u iducem stoljecu, mnogi od nih imali su svoja skromna svetista u sklopu samog objekta, obiéno u edikulama pri ‘thu cavee, Kako to zorno pokazuje i nedavno cotkopani teatar u Bitoli u Makedonij, anti¢koj Herakleji Linkestidskoj. Salonitanski amfiteatar imao je, kako je to Dygve ustanovio dva intema svetista u cuneima ispod juznog dijela svoje cavee, Koja su, smjeStena simetriéno uz uzduznu os gradevine bila posvecena - da li oba ? ? bozi- ci Nemezi, Kojo} su se borci molili pre svojih nastupa u areni trazeci od nje, gospodarice smiti i Zivota, zastitu i pomo¢. U istocnijem nemezeju jo8 su dobro vidljivi tragovi marmorizirano bojene Zbuke zidova svetista nad kojima je lakoder dobro prepoznatiiv sloj bojene Zbuke, drugih tonova, Koji su pripadali krscanskom ora- torju podignutom na tom istom mjestu nakon pobjede krscanstva i prestanka krvavih gladija: torskih igara pa i borbi sa Zivotinjama koje su, u toj areni usmartile toliko nevinih krscanskih vjemnika. Njima na spomen bio je tu. preureden orator, a u njemu na jednom zidu u fresko-slici prikazana skupinasalonitanskih martira, mucenika ove atene na elu sa spomenutim prezbiterom Asterijem, kojemu je tu ublizini gdje je bio pokopan bila podignuta i najranija grob- Ijanska crkva s cemeterijem. Nad Asterijevom glavom, u nisi, i pod aureolom, je i sada vidljiv onesto osteceni natpis s njegovim imenom. Nije Jako odrediti vrijeme nastanka toga oratorija - a valjda i dvaju oratorija koji su, poput splitske katedrale koja je naslijedila grobnicu jednog od posliednjih i strasnijih progonitelja salonitanskih KrSéana, domoroca Dioklecijana, nastali u pro storima Sto su ranije pripadali strasnoj bozici Usuda. Sudeci po nekim opcim kompoziciskim karakteristikama salonitanskih jedinih sacuvanih figuralnih kompozicija sa zidnih povrsina, éini se ~ jako je to teSko i dokumentirat - da one replici-Duje Rendié Miogevie, Uloga amfiteatra. (169-178) Histria Antiqua, 9/2003. raju, u skromnom obliku, sadrzaj i kompoziciju poznatog rimskog mozatka iz baptisterijainog kompleksa sv. Ivana u Lateranu - barem u nje- govu dijelu koji se odnosi na salonitanske martire = Sto bi govorilo za dosta kasnu dataciju tih salonitanskih svetaékih likova, Koji bi onda pri- padali vee razvijenom krScanstvu u tom gradu i jJednom sirem kultu salonitanskih martira koji je doveo do gradnje niza cemeterijalnih kompleksa njima posvecenih, kao Sto su, uz veé spomenuti susjedni Kapliuc, nesto dali kompleks u Manastirinama - posvecen Domnionu biskupu - i malo vise udaljeni cemeterij s bazilikom i prvo: bitnim, od nekih i osporavanim, Anastazijevim mauzolejom. (Ovaj_posliednji, podrijetiom Akvilejac, suknar u Saloni, nije dozivio tradi- cionalni martiij u areni - “ad Bestias" vec je bio ss mlinskim kamenom oko vrata - kako ga i kas- nija ikonografia predstavija - bacen i ugusen u solinskojrjeci Jaderu) ‘Amiteatar je - ili kako se negdie, kao ba u Puli ili Veroni taj naziv rado zamijenjuje termi- nom arena - bio onaj konacni, definirani gradevinski prostor u kojemu su se odvijale spomenute krvave gladijatorske borbe i borbe s divlim zvijerima, No, kako je te¢eno, gladija- torske borbe, pa ni arene odnosno amfiteatri nisu bile u tradici istoénih dijelova Imperija pa stoga tamo gotovo posve izostaju. Medu rijetkima spominjem samo amfiteatar u Korintu i u Pergamu, no oni su, kao gradevine izuzeci, ai po svom osnovnom sadrzaju - borbi gladijatora Borbe sa Zivotinjama - venationes - pak poéele su itutim dijelovima Carstva wzimati maha, pa su za nijihovo prikazivanje adaptirani razni_prostori medu njima i dotad sakrosantne teatarske zgrade s uzvisenim ili judskim_sadrzajima - tragedia- ma, satirskim igrama, komedijama. Kao pogodan prostor za te borbe, kad je rje¢ o teatrima -jer su Upitanju mogli biti i stadij i druge gradevine ili zasticeni prostori - bila je orchestra, koja je ponegdje znala posluziti i za druge “novokom- ponirane” igre, ao sto su bile naumachije isl, pa su ti prostori u Kojima su se nekada zacele uzvigene kazaligne predstave, bili za to posebno adaptirani (primjer glasovitog teatra Dionisijeva u Ateni) ito tako da gledaoce efikasno odijele i zaatite od razjarenih zvijeri. Novije teatarske zgrade nastaju u vrijeme kad su se venationes znatno prosirile osvojivsi postupno sve krajeve Carstva, prvenstveno njegov Istok. Grade se na Istoku teatri s amfiteatarskim karakteristikama, zapravo zgrade koje su rekao bih prvenstveno imale posluziti kao mjesta za odvijanje th borbi sa Zivotinjama, a uz to, nesumnjivo i za neke druge lakSe Zanrove kazalisnih i slicnih igara (enim, recitacije i sl). Na podrucju Jugoslavije to su teatri na tlu Makedonife, od prije poznati vec teatar u Stobima, sa svojom glasovitom, visokim Zidovima Stiéenom konistrom - nasljednikom othestre - i narocito spomenuti novootkopani veliki teatar u HeraklejiLikestidskoj Bitola), Koji zidan po staroj gr¢kojtradicji na padinama brije- ga, od monumentalnih kamenih blokova i opeke, 1.9 Tile, NemackaHistria Antic a, 9/2008, Duje Rendié Miovevié, Uloga amfiteatra (169-178) ima specijaino razraden sistem velikih kaveza za zien, 10 je rjetkost i Kod samih amfiteatarskin zgrada, Koje su te elemente najcesce imale u prostorima ispod arene (Salonitanski je amfiteatar takve kaveze, pristupatne i gledaoci ma posjetitelima igara imao na samom ulazu u amfiteatar i u arenu kod istognih sveéanih ulaznih vrata (Porta pompae), Imajuci u vidu ogroman broj amfiteatara ili teatarskin zgrada u kojima su se odvijali razni sadrZaji poput onih u areni upozorio bih - kad je Tijeé 0 definiranim, specijalno gradenim gradevinama za te igre - da zapravo postoje tri tipa takvih gradevina, ne ulazeci u njihovu detaljnu athitektonsko-tehnicku razradu, Prvi i osnovni tip su ciste amifiteatarske zgrade sa svi karakteristikama amfiteatra kao tipa arhitekture rimskog graditeljstva; taj je tip dominantan u centralniom dijelu Carstva, s taljom na éelu, a zastupljen je podjednako u krajnjem zapadnom (Hispanijay, jwanom (afrika) i sjevernom dijelu Carstva (Rajna). Drugi je tip, koji je uglavnom zastupljen na tlu (Galle) kombinirana arhitektu- ra zgrade amfiteatra i teatra - St0 govori o dvo jnosti njegova sadrzaja - koji ne samo cistocom athitekture odstupa od tradicionalnog_tipa amiiteatra, Kojemu je ipak shematski najblizi, vec nerijetko predstavija bastardne i vizuelno tesko podnosive tlocre i gabarite. I, konaéno, kao treci tip javija se vec spomenuta polivalentna teatars- ka zgrada, arhitektonski najpliza samom teatru a ‘zajemi i funkcijom skoro bliza amfiteatru, koju je stvorio i njegovao Imperijalni Istok. Kao najmonumentalnija i po dimenzijama najveca gradevina u rimskim urbanim ambient ma amfiteatar je tesko nalazio mjesto u samoj uZoj jezgri grada, pa su mnogobrojni primjeri gdje se te goleme gradevine, gradene za vise tisuca sudionika igara podizu na gradskoj peri- fet ili Cak iavan gradskog prostora uopce. Neki su se od tako urbanisticki izoliranih amfteatara nnaknadno ukljucliu urbane prostore kad se grad Zbog svog prirocnog ili naglog rasta morao air kako je to i opet vrlo ilustrativno u primjeru Salone u kojoj se amfiteatar nasao na samom rubu, odnosno sjeverozapadnom uglt novog gtadskog prostora, koji je Dygeve nazvao “urbs occidentalis’. Primjera u rimskoj arhitekturi i urbanizmu ima za to podosta, iako je svaki na svoj na¢in specifigan i karakteristi¢an. Solinski salonitanski - amfiteatar - dobio je tim svojim novim urbanim polozajem i joS jednu funkcju postao je glavnom utvedom, bastionom koji je svojim masovnim zidem i évrstim blokovima od. kojih e bio podignut predstavljao snaznu obram- benu barijeru u Casovima éeScih opsada grada u kasnim stoljecima Carstva kad su batbarske horde nasrtale na sam grad, metropolu Provincije, Pa ni taj neprobojni bastion nije cini se izdr2ao sve te nasttaje, jer su arheoloski doku- mentirani dijelovi novog improviziranog obram- benog zida, nacinjeni od ulomaka napustenihDuje Rendié Mioce: Uloga amfiteatra... (169-178) Histria Antiqua, 9/2003 spomenika iz susjedne nekropole ("in horto Metrodori"), Koji su jednostavno negirali_ pre- ostatke vanjskog spomenickog plasta sa sjeverne strane, koji je u cjelini bio znatno nizi od ostalih dijelova, jer se taj dio amiiteatra, posebno nje- gove cavee, uzdizao na kosini brijega, bez sub- strukcija, po tradiciji negdaénjih antickih teatara, po uzoru kojih je bio lociran i salonitanski teatar. ‘Ako to / nije bila ili trebala biti neka dodatna funkcija amfiteatara u antici, s obziom na nji- hove graditeljske tradicije i voluminoznost, salonitanski povijesni_primjer pokazuje da je situacija ponekad od tih gradevina i to zahtije- vala Modda bi trebalo barem u teoriji predvidjeti i druge kakve funkcije tin impozantnih gradevina, koje su povremeno ili prigodno zahii jevale okupljanje vecih masa gradana i izvan uuobicajenih prigoda. Za salonitanskiteatar Kojije bio lociran u samoj uZoj gradskoj jezgr, uz sam Forum, kao na primjer u Timgadu ili drugdje, Dyggve je pretpostavljao i njegovu funkeiju u giadskom, kolonijskom Zivotu gdje su se povre- meno okupliale grupacije gradana, razni magi strati i slicno, u nemogucnosti da se neka takva aktivnost, mozda u_nedostatku. odgovarajuce ustanove, curie ili sliéno, obavlja u povoljni uvjetima. Neka od slignih funkcija, masovnijeg karaktera, mogla se, nema razloga zasto ne, odvijati i u amfiteatru, koji je redovito zjapio neiskoristen. S$ bilo kakvom lokacijom, i funkcijama, amfiteatar je svojom masom, svojim dimenzija- ma, nerijetko finocom athitektonskog oblikova- nja i izrade predstavljao najupadiiviji 1 najim pozantniji urbanisticki punkt jednog grada Ponekad je tako djelovao izoliran, a ponekad opet kao dio vece arhitektonske skupine, kako posebno lijep primjer za to pruza grad Arles (Arelate) gdje se izvrsno dopunjuje s teatrom. U gabaritu grada, posebno onih na moru, poput Salone, ta je slika morala djelovati jos veliganstvenije, neponovijivo, pa nas ne mora uditi Sto se ponekad na imaginamim predstava- ma antickih gradova na figuralnim spomenicima bilo amfiteatar bilo teatar (Trajanov stup u Rimu) jedna od tih gradevina isti¢e i u gabaritu iu tlocr- tu prikazanog grada ostajucijedini punkt za nije. gov identifkaciu ! Kao Sto je normalno da je jedan grad imao jedan teatar - uz neke rjetke primjere u koje bin, uz Pompeje uvrstio i nagu Pulu (ne ulazeci u pitanje cemu su obje gradevine sluzile i da li su se u svojim funkcijama diferencirale) bilo je nor malno, a i sasvim dovolino da gradovi istovre- meno ne podizu i ne koriste viSe od jednog amfiteatra. Rim je, dakako u tome bio izuzetak, ali i tu je kronoloski momenat i rast toga mega- Jopolisa bio glavnim faktorom gradnji nekolicine takvih objekata, Vjerojatno su slcni razlozi bili vjetovali i ponegdje drugdje takvu situaciju, no primjeri su za to vige nego skrti i mozemo ih uglavnom svesti na neke posebne lokalne situacije i razloge, u prvom redu na blizinu vojnickih postaja (Camuntum u Gorjoj i Aquincum u Donjoj Panoniji, gdje su bili veliki Windisch, SvicastaHistria Antiqua, 9/2003 Duje Rendié Mioéevi 1g amfiteatra... (169-178) logori pa su za potrebe trupa bili gradeni paralel- ni, manji, éesto vrlo nepravilni amfiteatr, iako ima i drugih tumacenja). Cini se da su nekakvi improvizirani amifiteati ili jednostavno arene s pokretnim gledalistem, caveom, bile i na odrugjima udaljenim od vecih centara, gdje su stacionirale manje jedinice; takav jedan primjer rudimentalne arene imamo, cini se, i uz logor bivie glasovite X! legije (Leg. XICPF) u Burnumu, uz koji je bilo i manje civilno naselje. No istrazi- Vanja u tom pravcu jos nisu vrsena i pravih potvr- da za to, na Zalost, jos nemamo, ali pretpostavke bazirane na prvim zapazanjima to kao da potvrduju. Na kraju nesmije se zaobici jo8 jedno pita- nje povezano s amfiteatrima i kao gradevinama, i kao mjestima odredenih poznatih dogadanja Rije¢ je 0 gladijatorskim kasamama, skolama i sligno, u kojima su se aktivni i buduci borci, pod vodstvom svog predvodnika (Lanista) vjeZball i boravili, a te st tedovito -iako to nije bio uyjet - nalazileu relativnoj lini sami borlita, arena Nalazi urna gladijatora u Saloni- u blizini njena amifiteatra, Cini se da daju naslutti tu pojavu i u tom nagem antickom gradu, Sto, je, mozda, indikacija slitne situacie i kod drugih arena na nagem Jadranu i opéenito wu llriku Riassunto IL RUOLO DELL’ANFITEATRO NEL MONDO ANTICO # Duje Rendic LLarticolo intende essere un breve resoconio delle'modalita d'uso dell anfiteatro nel mondo antico. Infati, per poter svolgere al meglio le dlscussioni sul tema degli anfteatri é importante capire il perché di ess. La fiunzione dell anjiteatro nel mondo antico ra certmente strutturata su pit aspetti. Infatt, oggi si parla maggiormente delle lotte dei gladiatori (spectacula gladiatoria), Nominando un anfiteatro, nellimmaginario collettvo si impone immediata- mente la figura del gladiator e della bestia. Invece, bisogna ‘guardare a quello che tramite questi “giochi” veniva offrto al pubblico. Un canale di sfogo, un modo per potter mettere alla luce gli 178 istinti primordiali, In questo modo I'anfiteatro diventa luogo di cuto Con Farrivo det crstianesimo diventa luogo di tortura di eliminazione di un culto nuovo che tenta di imporsi sui credo antichi. Con il passare del tempo, 'anfiteatro diventa Iuogo di manifestazioni ‘meno sanguinarie, ma pur sempre dedicate ad un pubblico, sia che si tratti di spettacoli teatrali che di ‘manifestazionireligiose. Lautore da anche uno sguardo veloce su tutti quel anjiteatr ‘minon’, presenti nelle cited del adri- atico, ma dei quali spesso non si parla. In partico- | dare, descrive Vanfteato di Salona, facendo un con- | Jronto con quelli trattati, di Roma, Verona ¢ Pola.