UDK CODEN YU ISSN

9021904(05) GZMARC 0581-7501

GLASNIK
ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE U S ARAJE VU

BULLETIN
BULLETIN DU MUSEE N A TION AL DE B O ~NIE-HERZ E G O V INE

A SARAJEVO

ARHEOLOGIJA

ARCHEOLOGIE

NOVA SERIJ A -SERIE NOUVELLE SVESKA -TOME 45 ( 199 0)

Sarajevo
Izdavač ZEMALJSKI MUZEJ BOSNE I HERCEGOVINE YU-71 OO SARAJEVO
Vojvode R. Putnika br. 7
T e\. (07 1) 35-322
Za izdavača ALMAZ DAUTBEGOVIĆ
Odgovorni urednik Akademik BORIVOJ ČO V IĆ (Sarajevo)
Članovi uredništva Akade mik BORIVOJ ČOVIĆ (Sarajevo)
D r BRUN IS LAV MARIJANOVIĆ (Sarajevo)
NADA MILETIĆ (Sarajev o)
Tehnički urednik N EDŽAD ČMAICANIN
Lektor Dr HERT A KUNA
Korektor SLOBODANKA MARKOVIĆ

Katalogizacija u publikacij i (CIP)

902/904 (05)G\asnik Zemaljskog muzeja . Nova serija. Arheologija

GLASN1K Zemaljskog muzej a. Nova serija. Arheologija
odgovo rni urednik Borivoj Čović. - Sarajevo: Zemaljski
muzej Bosne i Hercegov ine . - (Sarajevo : NIŠRO
Oslobođe nje , OOUR Štamparsk djelatnost), 1990.
Sveska 45 (1990)
YU ISSN 0581 -7501

Štampa Šta mparija "OsJobodenje"

Sarajevo
Za štampariju Graf. ing. PETAR SKERT
Periodičnost Izlazi jednom godišnje
Tiraž 600 primje raka
Objavljivanje ove sveske Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, realizirano je uz
fLnansijsku p omoć Samoupravne interesne zajednice nauke BiH i Samoupravne interesne
zajednice kulture BiH.
 GLASNIK ZEMA USKOG MUZEJA. NOVA SERIJA. ARHEOWGJJA

GZM (A) 45 1 - 190 1990 SARAJEVO

SADRŽAJ - SOMMAIRE

INMEMORIAM
Dr AWJZ BENAC
In memoriam dr Đuri Basleru . . . . . . • . • . . . . . . . . . . . . 7-]0
Dr VEUKO PAŠKVALIN

In memoriam dr Irmi Čremošnik . . . . . . . • . • . . . . . . . . . . 11-14

NAUČNI I STRUČNI ČLANCI

CEROVIĆ MOMIR
Opaljene gromile u Ferizovićima - novo nalazište cetinske kulture . . ]5-22
Dr MILICA KOSORIĆ

Humke na lokalitetu Gromile uŠtrpcima . . . . . . . • . . . . . . . . 23-26

Dr MILICA KOSORIĆ

Praistorijsko naselje Dvorišta uDrinjači . . . . . • . . . . . . . . . . 27-34

Dr VELJKO PAŠKVALIN

Arheološko nalazište Ograja u Putovićima kod Zenice . . . . . . . . . 35-92

IDr IRMA ĆREMOŠNIK I

Tragovi autohtone kulture iz vremena rimske vladavine u Bosni i

Hercegovini . • . • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93-108

IV ANA MARIJANOVIĆ

Prilog problemu datiranja nekih starokršĆ8nskih crkava u Bosni i

Hercegovini . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . 109-136

ANTE ŠKEGRO

Kasnoantički kapitel sa Dimnjača na Humcu kod Bugojna . . . . . . 137-146

MILUTIN TADIĆ

Rimski cilindrični sunčanik iz Diluntuma (Stolac) . . . . . . . . . . 147-154

Mr LIDIJA FEKEŽA

Kasnoantičko utvrdenje na lokalitetu Gradac na IIinjači u selu Gornji

Kotorac kod Sarajeva . . . . . . . . . . . . • • . . . . • • . . . . . . 155-170

DARKO PERiŠA

Zlatnik cara Justinijana I iz Banjaluke . . . . . • • . . . . . . . . . 171-176

TIHOMIR GLAVAŠ

Novi nalazi predromaničke skulpture u Bosni i Hercegovini . . . . . 177-190

 GLAS IK ZEMALJSKOG MUZt:.JA. NO VA SERIJ A. ARHEOLOGIJA

GZM (A) 45 l - 190 J990 SARAJEVO

CON TE NT S

INMEMORIAM
Dr ALOJZ BENAC
ln memoriam dr Duri Basler u • . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 7-10
Dr VE LJKO PAŠKVA Ll N
ln me moriam dr I rmi Cremošnik . .. . . . • . . • . . . . . . . . . 11-14

SCIENTIFIC AND PROFFESIONAL PAPERS

CEROVIĆ MOMIR
Opalje ne gromile in Fer izov ići - a new site of the Cetina culture in
the region of G lasinac . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . 15-22
Dr MILICA KOSO RJĆ
Burial mounds at the site Gromile in Štrpci • . . . • . . . . . . . . . . 23-26
Dr MILJCA KOSORIĆ
Prehistoric settlement Dvor išta in Dr inja ~ near Zvornik . . . . . . . . 27-34
Dr VELJKO PAŠKVALIN
The archeological site Ograja ih Putovići ncar Zenica . • . . . . . . . . 35-92
IDr IRMA CREMOŠNIK I
Traces of a utochtone culture from the time of the roman reign in
Bosnia and Herzegovina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93-108
rv ANA M ARIJANOVIĆ
A contribution to thc problem of dating of some earlq Christian
churcbes in Bosnia and Herzegovina . . . . . . . . . . . . . . . . . 109-136
ANTE ŠKEGRO
Late roman capital from Dimnjače on Humac near Bugojno . . . . . 137-146
MILUTIN T ADJĆ
A roman cylIindrical sundial from Diluntum (Stolac) . . . . . . . . . 147-154
Mr LIDIJA FEKEŽA
A late empire fortification and the church at the site Gradac on
I1injai'a in Gornji Kotorac near Sarajevo . . . . . . . . . . . . . . . 155-170
DA RKO PERiŠA
Emperor Justinian 's I golden coin from Banjaluka . . . . . . . . . . 171-176
TIHOMIR GLA VAŠ
New fmdings of preromanic sculpture in Bosnia and Herzegovina . . . 177-190 .
 UZ 101. GODIŠTE »G LASNIKA«
Prethodno, jubilarno godište »Glasnika Zemaljsbg muzeja« ozna č ilo je završetak
j ednog st o ljeća života našeg časopisa. Od ovog broja počinje teći njegovo drngo
stoljeće. Taj neponovljivi trenutak potiče na razmišljanje, budi mnoge uspomene,
postavlja razna pitanja koja traže odgovore. Iedno od tih pitanja koje mi se - kao
saradniku i dugogodišnjem uredniku sveske za arheologiju - u posljednje vrijeme
posebno nametalo glasi: zašto naš »Glasnik« ni jedan od svojih brojeva nije posvetio
nekom od zaslužnih istraživača na čijim je plećima u tih dugih stotinu godina počivao
zamašni i plodonosni posao arheološkog istraživanja Bosne i Hercegovine, povodom
njihovih životnih i radnih jubileja, kao što to mnogi naučni časopisi čine ? Ne nalazim
pravog odgovora na to pitanje. Možda se on krije u nedostatku tradicije , bar za prvi
period njegovog izlaženja, možda u promjenama ne samo uredništava, već i ep oha,
država i društvenih uredenja u kojim je »Glasnik« proživio svoje prvo stoljeće, a možda i
u dosta strogom vlastitom poimanju nauke i odnosa naučnika prema formalnim,
oficijeinim priznanjima ? !li u nečem četvnom ? Ne znam , ali mi se danas čini da smo
griješili, na prvom mjestu mi urednici.
Pripremajući, sa svojim saradnicima , Nadom Miletić i dr Brunislavom
Manjanovićem , ovo godište arheološke sveske »Glasnika«, postavio sam to pitanje.
Razmišljali smo kako da bar ublažimo tu grešku, ako je već ne možemo ispra viti. Činilo
nam se jedino moguć im da ovo, stotinuiprvo godište posvetimo svim istraživačima koji
su u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine aktivno dj elovali na polju arheologije u
proteklih stotinu godina, a nisu više u sastavu njegovog istraživačkog tima, bez obzira
na to da li su na drugim dužnostima, u zasluženoj mirovini, ili su se preselili u carstvo
sjenki. Epo njihovih imena, svrstanih po abecednom redu:
ANDEUĆ PA VAO, u Zemaljskom muzeju 1956 - 1985 (t 1985)

BASLER DURO, u Zemaljskom muzeju 1960 - 1983 (t 1990)

BENAC AWjZ, u Zemaljskom muzeju 1947 - 1967, urednik "Glasnika« 1951 - 1967

ČREMOŠNIK IRMA, u Zemaljskom muzeju 1946 - 1976 (t 1990)

ĆURČIĆ VE}SIL, u Zemaljskom muzeju 1891 - 1924, 1943 - 1945, urednik "Glasnika« 1943

(t 1959)

DRECHSLER - BIŽIĆ RUŽICA, u Zemaljskom muzeju 1950 - 1952

FJALA FRANJO, u Zemaljskom muzeju 1892 - 1898 (t 1898)

GAVRlWVIĆ MARGITA, u Zemaljskom muzeju 1969-1974

HORlWANN KOSTA, u Zemaljskom muzeju 1894 - 1907, urednik "Glasnika« 1888 - 1905 (t

1921)

KOROŠEC JOSIP, u Zemaljskom muzeju 1939 -1945 (t 1966)

KOROŠEC PAOLA, u Zemaljskom muzeju 1939 - 1945

MANDIĆ MIHOVIL, u Zemaljskom muzeju 1919 - 1941, urednik "Glasnika« 1936 - 1940,

(t 1948)

MARIĆ ZDRA VKO, u Zemaljskom muzeju 1957 - 1981 , urednik "Glasnika « 1968 - 1973

PA TS CH CARL, u Zemaljskom muzeju 1896 - 1918 (t 1945)

PETROVIĆ JOZO, u Zemaljskom muzeju 1921 - 1926, 1941 - 1942, 1954 - 1964, urednik

"Glasnika « 1941 - 1942 (t 1967)

RADIMSKY VACLA V, u Zemaljskom muzeju 1889 - 1895 (t 1895)

SERGE}EVSKI DIMITRIJE, u Zemaljskom muzeju 1930-1961 (t 1965)

SKARlĆ VLADISLA V, u Zemaljskom muzeju 1919 - 1936, urednik "Glasnika « 1921- 1935

(t 1943)

TRUHELKA ĆIRO, u Zemaljskom muzeju 1888 - 1918, urednik "Glasnika« 1906 - 1920, (t

1942)

Dr Borivoj tović
 GZM (A ), N. Ci. s v. 45,1 990, str. 7 - 10

IN MEMORIAM

Dr ĐURO BASLER
1917 -1990

Svoje pisanje posvećeno uspomeni dr Dure Baslera počinjem Horacijevom

izrekom »Dignum laude virum Musa vetat mori « (Čovj eku dostoj nom slave Muza
zabranjuje da umre - Hor. Carm. IV 8,28). J doista, la izreka se u punom smislu
odnosi na arheologa, kolegu i prijatelja Duru Baslera . Čitav svoj život proveo je
dostojanstveno, ali skromno, strastveno zaljubljen u struk u, uz impozantnu bibliografiju
stručnih i naučnih radova objavljenih u raznim publikacijama. Takvim životom i
vrijednošću mnogih radova potpuno je zaslužio da ostane prisutan u ovoj i u budućim
generacijama stručnjaka i čitalaca ovakve stručno-naučne literature.
Duro Basler je rođen 6. marta 19 17. godine u Sijekovcu kod Bosanskog Broda.
Osnovnu školu je završio u Bosanskom Brodu, a ginmaziju u Slavonskom Brodu. Prije
drugog svjetskog rata studirao je dvije god ine arhitekturu u Zagrebu, ali ga je rat
prekinlIO u tom studiju. Zaposlio se u brodskoj Rafi nerij i nafte i tako dočekao
oslobodenje zemlje. Poslije rata je službovao u Sreskom narodnom odboru u Bosanskom
Brodu i Oblasnom narodnom odboru u Tuzli, da bi 1950. god. prešao u Republički
zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti II Sarajevu , č ime i počinje
njegov plodan rad u oblasti zaštite i arheoloških istraživanja. Konačno dolazi i
najvažnija etapa njegova života, stručni i nauč ni rad u Zemalj skom muzeju u Sarajevu
od 1960. godine do penzionisanja 1983 . godine u svoj stvu naučnog savjetnika. U
 G ZM (A). N. S. >v . 45. 1990. slr 7 - 10
IN MEM O RI A,\1

međuvreme nu je završio studij arheologije u Zagrebu (1956) i doktorirao u Zadru

(1981) sa tezom "Paleolitske kulture u Jadranskoj regiji Jugoslavije«. Svoj život, bogat
promjenama i radnim rezultatima, završio je u Sarajevu 3. februara 1990. godine.
Često je spominjao da je još kao dječak u Sijekovcu sakupljao kamenčiće -­
jaspise i opale - uz obale rijeke Save, formirao vlastitu zbirku i ljubomomo je čuvao.
LalO dodaje: »Nisam ni znao da sam već lada postao arheolog «. Duro Basler je, dakle,
od dj eč ačk ih dana bio predod reden za arheologa, u čemu je važnu ulogu odigrala i
njegova veoma razvij ena mašta.
U vrij eme rada u Rafineriji i službovanja u Bosanskom Brodu obilazio je okolne
terene rad i upoznavanja sa mnogobrojnim tamošnjim praistorijskim i drugim
lokal iteti ma. Tako je došao u dodir sa Gradinom u Vrelima, Laništem u Klakaru,
Meuljama u Vinskoj, a uz " ut je sakupljao i razni arheološki materijal. Isti posao je
nastavio za vrijeme rada u Tuzli, pa je skrenuo na sebe pažnju stručnjaka; bio mu je
otvoren put II Zavod za zašti tu spomenika kulture u Sar<tievu.
Kao konzervator Zavoda D . Basler je usmjerio svoje djelovanje u dva osnovna
pravca: obilazak terena, odnosno sakupljanje topografske grade i konzervaciju rimskih i
srednj ovjekovnih spomenički h objekata. Za desetak godina obišao je veliki dio Bosne i
Hercegovine, zapisao mnoštvo podataka i onda objavio topografsku gradu sa područja
Ivanj skog Polja, Gornje Ukrine, Kreševa, Kiseljaka, Fojnice, doline Neretve,
Kali novika i okolice. Na taj način je upoznavao stručnu javnost sa spomeničkim
bogatstvom zemlje i omogu<'3vao stručnjacima sistematskiji istraživački rad u pojedinim
krajevima . Što se tiče konzervacije, treba spomenuti zaštitne i konzervatorske radove na
kasn oantičkoj vili II MogorJelu kod Ćapljine, bazilici u Oboreima i srednjovjekovnim
gradovima u Jajcu, Doboj u , Doboru, Tešnju, Ključu na Sani, Vranduku, Ostrošcu kod
Cazina, Srebreniku . Svakako treba navesti da je iz tih radova proizišao i niz članaka II
nau č nim časop I si ma (Mogorjelo, Obore i , Breza, Srebrenik i dr.) . Tokom
rekognosci ranja terena otkrio je i prve prave paleolitske stanice na Crkvini kod Doboja i
Londži II Makljenovcu, što je zapravo usmjerilo njegov glavni istraživački rad u pravcu
ispitivanja paleolitskih stanica u sjeveOloj Bosni i nekim drugim krajevima zemlje.

Duro Basler je sistematski i vrlo stručno vršio iskopavanja na desetini paleo!itskih

lokaliteta. Spomenimo neke od njih, uz već navedene: Luščić i Mala gradina u Kulašima
Visoko brdo u Lupljanici kod Dervente, Kadar kod Donjeg Svilaja, Crvena stijena u
Pet ro vićima (COla Gora), Badanj kod Stoca. Rezultate tih istraživanja je odmah i
objavljivao, većinom u »Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu«, a zatim u časopisima
" Članci i grada za kulturnu .storiju istočne Bosne« u Tuzli i »Arheološkom pregledu«.
Jedan broj nalazišta pripada srednjem, a većina mladem paleolit skom dobu jugoistočne
Evrope. N ećemo pogriješiti ako kažemo da je najveće dostignuće i zasluga ovog autora
baš u istraživanju paleolitskog doba, prvenstveno u Bosni i Hercegovini. Njegovi radovi
iz tog područja su doista otvorili potpuno novu stranicu u poznavanju paleolitskog doba
u Jugoslaviji, na Balkanu, pa i u čitavoj jugoistočnoj Evropi. Time je Duro Basler
zapravo i ušao u red značajnih naučnika u oblasti arheologije. Posebno je korisno što je
on objavio nekoliko većih sintetskih pregleda o pa1eolitskim nalazištima, njihovim
karakteristikama, hronološkom mjestu i široj kulturnoj pripadnosti. Takvi su, npr. ,
radovi: »Paleolitska nalazišta u sjevernoj Bosni« (Glasnik Zemaljskog muzeja A, XVlII,
 GZM ( A). N. S. w. 45. 1990, SIr. 7 - 10
I N MEMORIAM 9

1963), »Nalazišta paleolitskog i mezolitskog do ba 11 Bosni i Hercegovini« i "Paleolitske i

mezolitske regije i kulture u Bosni i Hercegovini« (Praistorija jugoslavenskih zemalja I,
Sarajevo, 1979), "Paleolitske kulture u jadranskoj regij i Jugoslavije" (G lasnik
Zemaljskog muzeja A, 38, 1983), 'Paleolitsko doba' (Kulturna istorija Bosne i
Hcrcegovine, Sarajevo, 1984).
Porcd istraživanja paleolitskih stanica i proučavanja paleolitskog i mezolitskog
doba D. Basler se u ovom razdoblju svoga rada bavio i problematikom iz nekih dmgih
područja. Iskopavao je veliku nekropolu iz mladeg željeznog doba u Velim Ledinama
kod Gostilja (Donja Z.::ta) , obavio prva sistematska istraživanja megalitske gradine u
Ošanićima kod Stoca i )la taj način dao svoj doprinos upoznavanju helenističkih uticaja u
našoj zemlji, a usmjerio je i dalja istraživanja na gradini u Ošanićima, koja je izveo dr
Zdravko Marić i u nov; je vrijeme nastavio mr Boško Marijan. Sličnu vrijednost ima i
njegov rad o rimskoj metalurgiji u zapadnoj Bosni ('Rimski metalurški pogon i naselje u
dolini Japre' , Glasnik Zemaljskog muzeja A, XXX-XXXI, 1975/76).
Iako se nije neposredno na terenu bavio iskopavanjem i istraživanjem
kasnoantičkih bazilika i drugih arhitektonskih objekata iz tog vremena, objavio je - rekli
bismo - kapitalno djelo iz te problematike pod naslovom 'Arhitektura kasnoantičkog
doba u Bosni i Hercegovini' (Sarajevo, 1972). S obzirom na studij arbitekture i vještinu
arhitektonskih konstrukcija D. Basler je, sakupiv ši ogromnu literarnu gradu, načinio
brojnc rekonstrukcije kasnoantičkih objekata, posebno bazilika (one u Mogorjelu je i
sam istraživao prilikom konzervacije) i tako pružio dragocjen doprinos izučavanju tih
gradevina. Posebno je važno što je tim djelom učvrstio stanovište o originalnosti i
velikoj arhitektonsko-umjetničkoj vrijednosti kasnoantičkih bazilika u Bosni i
Hercegovini, a omogućio i nestručnjacima da se bliže upoznaju sa ovim izuzetnim
spomeničkim blagom.
Veoma veliki doprinos dao je D. Basler i arheološkoj topografiji Bosne i
Hercegovine. Obišavši raktično svaki njen dio, a mnoge i po više puta, D. Basler je
sakupio dragocjenu graju o stotinama arheoloških nalazišta iz svib perioda, a kao član
redakcionog odbora i al ;tor nmogobrojnih priloga, jedan je od najzaslužnijih za nastanak
višetomnog 'Arheološ~'og leksikona Bosne i Hercegovine' (Sarajevo 1988).
Konačno, da bismo zaokružili naučni i stručni lik D. Baslera, spomenimo da su u
njegov domen interesovanja ulazili: rimska arbitektura, srednjovjekovni stećci, problem
njihove ornamentike, bogumiIsko pitanje, karakter 'bosanske ckrve'. O svemu tome
pisao je u raznim stručnim časopisima, ali i u jednom broju revijalnib publikacija.
Naravno, ova pitanja iz srednjovjekovne bosansko-hercegovačke istorije su poslije
drugog svjetskog rata zaokupljala mnoge naučnike u Jugoslaviji, pa se i naš autor nije
mogao oduprijeti želji da izrazi neka svoja stanovišta o tim problemima. Recimo još da
je brojnim prilozima iz raznih domena učestvovao u izdanjima Leksikografskog zavoda
•Miroslav Krleža' u Zagrebu, npr. u Likovnoj enciklopediji i Enciklopt".Aliji Jugoslavije
prvog i drugog izdanja.
Ovo bi, uglavnom, bila naučna i stručna djelatnost u nekim • službenim'
okvirima. Iza tog proskeniona se odvijala još jedna djelatnost, koja je bila manje poznata
široj javnosti, pa i njegovim kolegama.
Duro Basler je bio čvrsto ukorijenjen u svoj rodni kraj. Često je odlazio u
Bosanski Brod, izučavao njegovu prošlost, njegove stare građevine i zaslUŽIle građane.
 GZ~ (AJ. i'J S. w. 4) . 1990, SI r. 7 - 10
10 ( I M EN10RIA\1

Tragao je za podacima u tanjoj literaturi, II nmogim arh.ivama i privatnim zbirkama .

Kao dijete željezničarske porodice stala mu je naroč i to u sjećanju stara austrougarska
željeznička stanica u Bosanskom Brodu . O nj oj , o staroj tvrđavi i o d rugi m
interesantnim detaljima pisao je kontinuirano u bosanskobrodsk:i m novinama "Naš list ".
RaČlma se da je u tom listu objavio preko sto članaka, pa se sada u Bosanskom Brodu
priprema i posebna knjiga u kojoj će biti sakupljeni svi ovi članci koji opisuj u Brod
"koga više nema". Sa sli čnim intenzitetom bavio se i speleologij om, II estvovao u radu
Speleološkog društva i, takoder, kontinuirano sarađ ivao u odg ovarajućim publikacijama.
Posebno poglavlje u ovom drugom krugu interesovanja bila je kršćanska
arheologija, odnosno starine u kato li čk i m crkvama i samostanima . Izučav ao je razne
sakralne objekte i o njima napisao či tav niz članaka a časopi si ma franje vaca "Dobri
pastir" i "Nova et vetera" . Neke od tib čl an aka je potpisivao pseudonimom Juraj
Kujundžić (Juraj je, svakako, sinonim za Duru, a prczim je posudio od majčine
porodice) . U tom okviru je i predavao zadnj ih desetak godina k ršć ansku arheologiju na
Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a napisao je i odgo varaju ći udžbenik pod naslovom
"Kršćanska arheologija" (Mostar, 1986, drugo izdanje 1990). U sklopu istog
interesovanja radio je na uredenju mllzejskih zbirki u nekim samostanima, kao što su
Muzejska zbirka samostana na Humcu u Hercegovini, kuhu rno-povjesne zbirke
samostana na Širokom Brijegu i u Konjicu. D. Basler je bio i j edan od glavnih
priredi vača velike i reprezentativne izložbe "Blago franjev ačkih samostana u Bosni i
Hercegovini" , koja je bila prezentirana 1988. godine u Sarajevu, a zatim u Zagrebu, a
učestvovao je i u obnovi katoličke katedrale u Saraj evu (napisao i monografski rad
"Katedrala u Sarajevu", 1989).
Ovim bi bila zaokružena slika naučnog i stručnog rada dr Dure Baslera. Primarnu
vrijednost imaju oni radovi koje sam stavio na prvo mjesto. Oni će ostati trajna svojina
naše nauke i biće, svakako, pozitivno cijenjeni l ocjenjivani od naučne kritike . Pri lično
kompletnu bibliografiju za arheološke radove objavio je "Arheološki leksikon Bosne i
Hercegovine", tom 1, 202-204, a odredeni podaci su našli svoje mjesto i u pojedinim
sveskama' Praistorija jugoslavenskih zemalja' .
D. Basler je imao, već smo to napomenuli, i vrlo razvijenu maštu. Zato su neki
njegovi radovi produkt od redene maštovite improvizacije (npr. teza o bogumilskom
sveučilištu u srednjoj Bosni, ili o značenju nekih predstava Ila stećcima). Time je on
davao odušak hladnoj i strogoj naučnoj metodologiji. Neć emo mu to zamjeriti. No, ono
što moramo naglasiti jeste neosporna činj enica da je Duro Basler bio jedan od
posljednjih pravih polihistora na našim prostorima. Dijapazon njegovog
stručno-naučnog interesovanja je toli ko širok da ovog autora predstavlja kao čovjeka
izuzetnog umnog potencijala.
I da završim opet jednim latinskim citatom: • olet sequi laus, curu viam fecit
labor" (Slava obično dolazi kad joj je rad trasirao put - Publ. Sy r. 61 5). Svojim radom
dr Duro Basler je zaista mnogo zadužio našu arheološku i istorij sku nauku, grad
Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu i Jugoslavij u. Slava je prolazna, no mi mu sigurno
dugujemo istinsko poštovanje, iskrenu zahvalnost što je ovim i bud ućim generacijama
ostavio u nasljede toliko vrijednih djela što je svojim poznanicima ostao u prijatnom
sjećanju otvorenošću, ljudskim odnosom, uvijek prijateljskom riječju i blagim
osmijehom. D r Alojz Benac
 GZM (Al. N. S. sV . 45. 1990. >Ir. I I I~

IN MEMORIAM

Dr IRMA ĆREMOŠNIK
1916 -1990

Dr Irma Čremošnik, naučni savjetnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u

Sarajevu, preminula je 29. 06. 1990. godine u Slanom kod Dubrovnika, a potom
sahranjena u Ljubljani.
Rodenaje 12. 01. 1916. godine u Aradu u Rumuniji. Bila je posebno vezana za
Sarajevo, pa i Bosnu i Hercegovinu, u kojem je, dok joj je otac, istaknuti stručnjak za
srednji vijek, radio u Zemaljskom muzeju, završila osnovnu školu i gimnaziju. Zbog
očevog odlaska u Skoplje za profesora povijesti srednjeg vijeka na Filozofskom
fakultetu, na ovom Fakultetu 1939. godine diplomirala je na grupi klasičnih jezika. Po
završenom studiju radi kao profesor - suplent na gimnaziji u Tetovu (1940-1941),
Skoplju (1941) i Nišu (1941-1942), odakle prelazi u Beograd, gdje, najprije radi u
Ministarstvu prosvjete (1942-1944), a zatim u Centralnom zavodu za čuvanje starina i u
Umjetničkom muzeju (1945-1947).
Emotivno vezana za Sarajevo i Bosnu, dr Irma Čremošnik,iz Beograda dolazi na
rad u Zemaljski muzej već 26. 02. 1947. godine, gdje ostaje do odlaska u mirovinu
1976. godine. Tek u Zemaljskom muzeju počinje njena muzejska i naučna djelatnost na
polju arheologije. Neko vrijeme radi u Odsjeku za srednji vijek da bi zatim prešla za
šefa Antičkog odsjeka i 1970. godine bila i načelnik Odjeljenja za arheologiju.
Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 1952. godine.
Na planu muzeologije treba istaknuti njen rad na sistematskom sredi vanj u i
popunjavanju srednjovjekovne zbirke i postavljanju nove poslijeratne izložbe srednjeg
 ( ,/. \<1 ( 1\) . '\, S" 45. 1<)90 . \II . 11 - 14
1~ I N MEM OK1.·\'vl

vij eka koja je poslužila kao osnova kasnijoj potpunijOj talnoj postavci »Bosna i
Hercegovina u srednjem vijeku«. Isto tako, kad j e prešla II Ant ič ki odsjek obnov ila je
dio izložbe »Bosna i Hercegovina u antičko doba" , k ~a je traj ala sve do najnovije
postavke u 1988. god ini.
Nau čno iskustvo počela je sticati radom na terenu. Istraži vala je rimska naselja
pri k upljajući
arheološku gradu bez koje se ne bi mogla pr učavati rimska privreda, a ni
povijest ovih k rajeva u ri msko doba. Po njenom dolasku ova istraživanja postaju
intenzivnija. Od lokaliteta što ih je dr I. Čremošnik istraživala spomenut ću samo
značajnija.
Dok je radila u OdsjeJ...'11 za srednji vij ek na lokalitetu Crkvina u Rogači ć ima
(Blažuj) istražila je ostatke ranoromaničke crkve i nekropole oko nje. Medutim, u
periodu rada u Odsjeku za antičku arheologiju obavila je niz arheoloških iskopavanja u
raznim dij elovi ma Bosne i Hercegovine. Od važnijih nalazišta to su: Gromil ulj usini
(Bosanska Krupa), C rkvina li Golub ićima (B ihać) , Zalotje (Bi hać) , Lisičići (Konj ic) i
rimska vila na Kući ti ma u Vi šićima (Čapljina). Zapaženo naseJje je i Leusiniu m (Panik
kod Bileće). Istraživala j e, takoder, rimska utvrdenja: kast ru m (cast ru m) na Gradini u
Makljenovcu (Doboj) i G radinu u Biogracima (Mostar). Naroči to treba spomenuti da se
dr J. Č re mošnik, kao već zreo istraživač, vraća ponovo arheologiji ranog srednjeg vijeka
istraživanjima ranos]avci1skih naselja (Mušići, Žabljak, Jazbine i Orašči ći), vezanim za
ostatke rimskih objekata ili formiranim kao slobodna, zemun ička naselja.
Na ovim i drugim istraživanjima počivaju naučni rezultati dr 1. Č remo nik, koji
su u mnogo čemu obogatili rimsku i srednjovjekovnu arheologiju Bosne i Hercegovine.
Njeno naučno djelo, koje obuhvata i brojne naučne i stručne radove, od izuzetnog je
značaja . Ono će ostati kao podloga budućim istraživanjima na ovom polju ne samo u
Bosni i Hercego vini.
Kako se već sada mogu ocijen iti arheološki rezultati dr l. Čremošnik postignuti na
planu anti čke i srednjovj ekovne arheo logije? V eć u k ratkom razdoblju rada u Odsjeku za
srednji vijek ukazala je na probleme izdvajanja kasnoantičke (Mogorjelo) i slavenske
keramike (Rača i dr.), i dala analizu do lada p rikupljenog srednjovjekovnog nakita i
načina sahranjivanja. Iskopavanje m u Rogačić i ma, kao što je navedeno, došlo je do
otkrića izuzetnog ranoromanskog sakralnog objekta (šesterolist) i veoma zanimljive
pleterne skulpture.
Istražuj ući rimski poljoprivredn i fundus-i manje (Villa rust ica) u Višići ma po prvi
put kod nas otkri va i obraduje rims ku keramiku chiara, koja, uz term sigilIatu, spada u
rimsku luksuznu keramiku vezanu za orijentalno-mediteransko područje , dajući njen
solidan tipološki i kronološki pregled u skl adu s naši m današnjim poznavanjem ove
materije.
Uz nalaze ove i druge vrste keramike dr I. Črernošnik u radu ,.Rimska vila u
Vi šić ima «
obradila je arhitektunI , u mjetničku dekoraciju prostorija s dobro sačuvanim
mozaicima i freskama, te nalaze unutar arhitektonoskog kompleksa, prikazujući njegov
kulturnohistorijski razvoj . Ovaj rad predstavlj a, zapravo , manju monografiju.

Sljedeće značajno nalazište koje je dr 1. Č remošnik istražila j e rimska vila u

Paniku (Leusinium) otkrivena u okviru obimnog projekta zaštitnih iskopavanj a u dolini
Gz\1 (A ), N . S. ; \. ~ 5 , 1990. \Ir II - I,j
I'" \'. E'v1 0R I AY1

Trebišnjice (jugoslavensko-američki program), Medu značajnim rezultatima do kojih

je došla istraživanjem ove vile je utvrdivanje postojanja manje kasnoantičke industrije
stakla i otkri će starokršć ansk og oratorija unutar gradevine s prikazom Orfeja II podnom
mozaiku iz kraja 3, SL što bi, izmedu ostalog, predstavljalo znač ajne priloge u
izučavanju anti č ke industrije stakla, kao i početaka kršćanstva u ovim krajevima.

Izuzetne zasluge stekla je dr r. Čremošni k proučavanjem ranoslavenskih naselja.

Ona je prva otkrila slavenske zemunice iz 7. st. i ukazala na postojanje najstarijih
slavenskih naselja u Bosni i Hercegovini (Mušići , Žabljak, Jazbine, Oraščići) . Ovim je
za jugoistočnu Evropu otvorila veoma značajan problem koji zadire II pitanje slavenske
etnogeneze u raHom srednjem vijeku, a posebno u problem naše ranosrednjovjekovne
kulture u našim krajevima.
Posebno mjesto zauzimaju radov i dr L Čremošnik koji se bave pitanjem autohtone
nošnje, nakita i simbola na podnt čj u Bosne i Hercegovine pretežno na osnovu likovnih
prikaza na rimskim sepulkralnim spomenicima. Tako je, što je vrlo značajno za ove
oblasti, uočila da se neki elementi autohtone nošnje i nakita javljajU i na teritoriji Norika
i Panonije, što bi upućivalo na bliske kultumohistorijske veze naših krajeva sa
spomenutim područjima u rimsko doba . S tim likovnim konfrontacijama otvorila je
pitanje odnosa , pa i porijekla autohtonog stanovništva u ovim djelovima rimske
provincije Dalmacije, o čemu govori i anti č ki pisac Strabo.
U vezi s keltskim survivalima, kojima se počela baviti još u svojoj doktorskoj
tezi, tokom godina revidirala je donekle svoje prvobitno prejako naglašene keltske
uticaje II formi si mbola odnosno u većem prisustvu Kelta u ovim krajevima u rimsko
doba. Pitanje slično ovom problemu obraduje u radu o porijeklu rimske slikane (bojene)
keramike, koja je otkrivena na više nalazišta u Bosni i Hercegovini, a dosta raširena u
kasnolatensko doba u Germaniji, Italiji, Panoniji i Češkoj, a i kasnije II susj ednoj
Panoniji. Za dr L Čremošnik ova slikana keramika 3. i 4. st. nadena u našim krajevima
predstavUa oživljavanje autohtonih elemenata.
Medu naučnim prilozima dr L Čremošnik posebno mjesto zauzima monografija
»Mozaici i zidno slikarstvo rimskog doba u Bosni i Hercegovini« (1984). Ovim djelom
dr L Čremošnik pntžila nam je sintetski pregled ovog segmenta umjetničkog
stvaralaštva, a time i povijesnog i kulturnog razvoja u rimsko doba u našim krajevima.
Treba naglasiti da su mnogi radovi dr L Čremošnik gotovo pionirski u domenu
arheoloških proučavanja u Bosni i Hercegovini.
Za bogati i značajni doprinos u ovoj oblasti dr L Čremošnik odlikovana je
nagradom "Veselin Masleša«.
Svojim naučnim djelom dr Irma Čremošnik ostavila je trajan trag u proučavanju
srednjovjekovne arheologij e u Bosni i Hercegovini, a kao uvažena i draga kolegica u
sjećanju svih onih koji su tokom dugog radnog vijeka s njom saradivali.

Dr Veljko Paškvalin
 G ZM (A) 1\ . 5V 45. 1990. st r. 15 - 22

UDK 903.5 »637~ (497.15 Rogatica)

Stručni članak

OPAWENE GROMILE U FERIZOVIĆIMA - NOVO

NALAZIŠTE CE TINSKE KULTURE NA GLASINCU

MOMIR CEROVIĆ, Zemalj ·kj muzej BiH , Sarajevo

Autor u ovom prilogu objavljuje slučajne nalaze iz jednog razrušenog

kamenog tumulusa sa lokaliteta Opaljene gromile u Ferizovićima kod Rogatice.
Nalazište je posebno z načajno jer predstavlja prvo i, za sada, jedino nalazište
cetinske kul ture na glasinačkom području na kome je konstatovan pogrebni ritual
spaljivanja pokojnika . Obr ađen i nalazi se osim jednog bronzanog privjeska koji je
hronološki mladi datuju u drugu fazu cetinske kul ture (br. Al - AZ) .

OP AUENE GROMILE IN F E RIZOVIĆI- A NEW SrTE OF THE CETINA

C ULTURE IN THE REGION OF GLASINAC
In this paper the author presents the fIndings from a destroyed stone tumulus
from the site Opaljene Gromile in Ferizovići near Rogatica . The fmd is of special
importance since it represents the fIrst and, for the time being, the only discovery of
Cetina culture ~. the region of Glasinac where a burial ritus of incineration has been
noted. The elaborated fmdings , except for one pendant made of bronze, which is
chron ologically youngcr, are dated to the second phase of the Cetina culture (Br. A
1 - A Z) .
Na osmom kilometru puta Rogatica - Sarajevo odvaja se lokalni put za sela
Vragolove i F erizo v iće . Na oko 1,5 km od asfaltnog puta idući blago nagnutom kosom
prema F erizovići ma nailazi se na grupu od više desetina kamenih ,.gromila« rasporedenih
s obje strane puta . Cio potez poznat kao Opaljene gromile (kota 919) manjim dijelom je
pod visokom, ali, rijetkom šumom, a dijelom obrastao smrekom i nižim rastinjem.
Dimenzije gromila se kreću od 5 do 20 m u prečniku. Jedan broj gromila je uništen ili
dje limično uništen uzimanj em kamena za nasipanje lokalnih puteva. Naročito
interesantne za putare bile su one veće , koj e su skoro u potpunosti odnesene. Prilikom
obilaska ovog terena konstatovano j e desetak takvih gromila s prečnikom baze i do 30
m. U nasipu j edne zapažaju se veći komadi željezne zgure, a nillu rijetki ni skeletni
ostaci pokojnika. Medutim, iako j e kameni nasip ovih gromila najvećim dijelom
odnesen, izgleda da mehanizacij a nije uvij ek doprla do nivoa grobova, pa su i one na
svoj način interesantne.
Mirsad R. Colić iz Rogatice, inače ljubitelj arheoloških starina, obilazio je ovaj
teren i iz jedne raskopane gromile prikupio značajan arheološki materijal, koji mi je
ustupio za objavljivanje, na čemu mu se i ovom prilikom iskreno zahvaljujem.
 GZ \,f (A)" S. s\ 45. 1990. slr. 15 - 22
16 M e KOV I Ć. O PA U I '\l: GR O :v1IL [ l f [ RIZO V I Ć I M A

Gromila iz koje potiče prikupljeni materijal nalazi se neposredno uz put sa lijeve

stlane idući prema Ferizovi ći ma. N ajveći m dijelom je odnesena, osim jugozapadnog
segmenta, iz koga izrasta nekoli ko veći h stabala bijelog graba. Kružnog je oblika, s
prečnikom od l J m, i približnom visinom u cenim od 1, 5 m. Pažljivim pregledom
ostatka kamenog nasipa konstatovani su ostaci paljevine izmiješani sa šumskim
humusom. Grobna konstrukcija nije konstatovana, te se pretpostavlj a da su ostaci
spaljenog pokojnika bi li postavljeni neposredno na zemlju ili u bazu kamenog nasipa .
Prikupljeni arheološki materijal nalažen je na cijeloj površini nasipa humke, a sastoji se
od stotinjak fragme nata keramike, jednog kamenog privjeska i jednog privjeska od
livene bronze, nekoliko kremenih artefakata i dva veprova zuba. Od spaljenog pokojnika
nađeno je više fragmenata nagorjelih kostiju.

Usitnjeni fragmenti keramike su ostaci keramičkog posuda, koje je, vjerovatno,

razbijano prilikom obreda vezanih za sahranu pokojnika i nasipanje humke, što je inače
karakteristično za pogrebni ritual nosilaca cetinske kulture. Detaljnim pregledom
keramičkog materijala konstatovano je da se radi o fragmentima petnaestak keramičkih
posuda, uglavnom manjih dimenzija, čije oblike nije uvijek moguće ustanoviti zbog
usitnjenosti fragmenata . Preovladavaju neornamentisani ulomci, najvjerovatnije vrčeva,
kom obliku , izgleda, pripadaju i tri ovdje nadene trakaste drške od kojih jedna znatnije
vuče na »iksoidnu- formu, kakvu imaju tipični cetinski vrčevi (T.III)l. Nekoliko
fragmenata cilindričnog vrata sa neprofilisanim, blago ili izrazitije izvijenim obodom i
plitko urezanom horizontalnom linijom na prelazu vrata u obod (T. 112-7, T.II11,2),
kao i ulomak zaobljenog trbuha s korijenom cilindričnog vrata, medu sobno razdvojenim
plitko urezanom kanelurom (T. lI/3-5) takode su dijelovi pomenutih keramičkih formi.
Istom tipu pripadaju i dva ornamentisana fragmenta gornjeg dijela trbuha ukrašena
urezivanjem i žigosanjem (T. III/I,2). Ornament čini niz visećih trouglova ispunjenih
trouglastim žigovima. Popunjavanje trouglastim, tačkastim, pa i kvadratičnim žigovima,
urezanim linijama ograničenih polja raznih oblika, omiljen je način ukrašavanja cetinske
keramičke produkcije. Iz Cetinske kraj ine, iz Balajića gromile u Bajagiću potiče slično
ukrašen vrč, s tom razlikom što su na pri mjerku iz Balajića gomile viseći trouglovi na
ramenu suda prazni - bez trouglastih žigova. ~ Na isti način je ukrašena i posuda čiji su
fragmenti otkriveni u g romi li XXXVI II Rusanovićima na G1asincu . Pored pomenutih
3

ornamentisanih ulomaka iz tumula na Opaljenim gromilama potiče još jedan fragment

trbuha ukrašen urezanim linijama (T. III/3). Fragment je suviše sitan da bi omogućio
rekonstrukciju ornamenta l oblika kom pripad . Ornament čine dvije koso urezane linije
presječene trima horizontalno urezanim linijama. Naročito interesantna i vrlo
karakteristična za cetinsku keramičku produkcij u j e profilacija kakvu ima ovdje nađena
fragmentovana konična zdjela sa prema unutra proširenim izaravnjenim obodom (T.
III/4). Zdjela je neukrašena, prilično grube fakture, tamno-smede boje i dobrog
kvaliteta pečenja .
Konične zdj ele sa izrazito proširenim i zaravojenim obodom u keramici cetinske
kulture predstavljaju veoma čest tip proizvoden u više različitih varijanti. Sličnu

l Up.: I. Marović - B. (:ović 1983, T.XXXJ8, XXXII/3,9,12.

2 I. Marović 1973, 245-247 ; I. Marović - B. (:ović 1983, sl. 15/4.

3 F. Fiala 1894,736, sl. 28,29.

GlM (AJ N. ? >v. 45. 1990. slr 15 - 22 ,

M . CE ROVIC, OPAUEN E GROMILE U FERIlOVICIMA 17

profilaciju ima zdjela iz Škarina samog rada i zdjeJa iz tumulusa 69 u Lukovači ­

4

Cetina , s tim što su ove dvije za razliku od naše bogato ukrašene u tipičnom cetinskom
5

maniru. Zaravnjen, ali nešto manje proširen obod ima i fragment zdjele iz gromile VI u
Živaljevićima kod Rogatice 6 . Obod zdjele iz Živaljevića je bio ukrašen trouglastim
žigovima, složenim tako da po rubovima oboda tvore dvije cik---cak trake, što nij e
slučaj sa obodom zdjele iz tumula na Opaljenim gromilama.
Pored navedenog keramičkog materijala iz tumula na Opajjeni m gromilama potiče
i jedan kameni privjesak nepravilnog elipsoidnog oblika sa perforacij om na užem kraj u
(T. III/5). Napravljen je od sivog kamena, prilično m ekanog i pogodnog za obradu.
Slični predmeti od kamena, koji se najčešće označavaju kao ~pseudobrassardi«, a koji su,
najvjerovatnije, nošeni kao privjesci, nađeni su u okolini Sinja , Sinjski su, što je
7

suprotno našem, sasvim pravilnog oblika i perforirani su na oba kraja. Analogno njima
moguće je da je i naš privjesak prvobitno bio probušen i na drugom kraju, koji je tokom
upotrebe mogao biti odlomljen i potom preoblikovan . L Marović i B. Čović smatraju da
je njihova funkcija mogla imati magijski karakter, ali i da su, možda, simbolizirali
društveni status ličnosti koja ihje nosila .
8

Drugi privjesak nađen u ovom tumulu je od livene bronze i pripada tipu tzv.
lunulastih privjesaka (T. IJI/6) On, sasvim sigurno, hronološki ne ide sa naprijed
navedenim materijalom i vjerovatno je dio grobnog inventara jednog mlađeg groba, od
koga, na žalost, nema više nikakvih ostataka. Privjeske ovog tipa na~bliže nalazimo u
humki II na nekropoli Karavlaške kuće u Pađinama kod Zvornika i humki 6a na
lokalitetu Belotić - ŠumarlO. Inače, ovi privjesci u raznim varijantama osnovnog oblika
predstavljaju karakterističnu fOTIDU nakita za cijelo srednje i kasno bronzano doba, a
pojaVljuju se i u gvozdenom dobu I po M. Garašaflinu.
Kako je naprijed već istaknuto, u tumulu j~ nađen jedan kremeni strugač (T. I1I/7)
kao i nekoliko kremenih iveraka, i dva zuba vepra (T. III/8). Prisustvo životinjskih zuba
u tumuIima, najčešće zuba vepra, vjerovatno ima apotropejski karakter. Često su
probušeni, što znači da su nošeni kao privjesci, a to opet potvrđuje njihov apotropejski
karakter.
Što se tiče načina sahranjivanja, na osnovu nalaza nekoliko fragmenata nagOljelih
kostiju zaključujemo da su pod tumulom na Opaljenim gromilama sahranjeni ostaci
spaljenog pokojnika. Inače, nosioci cetinske kulture praktikuju oba obreda sahranjivanja
svojih mrtvih: inhumaciju i incineraciju. Spaljeni ostaci pokojnika se najčešće
pohranjuju u zemljanu posudu - umu, koja se zatim spušta na površinu prvobitnog tla ili
u bazu nasipa, uglavnom u centralnom dijelu humke. Nalazi iz naše gromile ne daju

I. Marović - B. Ćović 1983, T . XXIX/4 .

4
I. Marović 1976, T. V1/6.
5
6Fragment nije objavljen sa ostalim nalazima iz gromile. Nalazi se u depou Zemaljskog
muzeja u Sarajevu, a na njega me uputio dr Borivoj Ćović na čemu mu se, kao i za korisne
konsultacije vezane za izradu ovog rada, iskreno zahvaljujem.
7 B. GovedariCB 1989, T.XXX/5,6 .
8 I. Marović - B. Ćović 1983, 215.
9 M. Kosorić 1976,65, T. XXVI7.
10 M. Garašanin - D. Garašanin 1967,6-10, sl. la, lb .

2 - GLASNIK - ARHEOLOGIJA
 G ZM (AJ N. S. w. 45. 1990. slr. l? - 22
18 M. CEROVI Ć . OPAUENE GROMILE U FERI7.0VICIMA
------------------------------------------------------------
indicija za sigurnije zaključke u tom smislu. Ostaci spaJjenog pokojnika nađeni su
razasuti u centralnom dijelu gromile bez ikakvih dokaza da su bili u keramičkoj urni.
Medutim, ni tu mogućnost ne smijemo isključiti s obzirom na to da je dobar dio
kamenog nasipa tumula odnesen, pri čemu je uma mogla biti uništena.
Svi do sada poznati nalazi cetinske kulture na Glasincu, počev od prvootkrivenih
nalaza na lokalitetu Vrtanjak u Maravićima,lI, učin~enih davne 1890. godine, preko
četiri godine kasnije otkrivenih nalaza u Vrlazijama 2 i Rusanovićima 13 , do nalaza iz
gromile VI u Živaljevićima potiču za razliku od naših nalaza iz tumula sa inhumiranim
pokojnicima.
Opisani nalazi osim bronzanog privjeska, za koji smo rekli da je mlađi, datuju se
prema srodnim nalazima iz Cetinske krajine, koja se označava kao matično područje
cetinske kulture, i prema poznatim nalazima iz glasinačkih tumula u drugu fazu cetinske
kulture prema podjeli I. Marovića i B. Čovića l4 (Reinecke Br. Al i A2). Oni još jednom
ukazuju na ekspanzivnost i vitalnost cetinske kulture, kulture tipičnog nomadskog
stanovništva, koje se kretalo na veoma širokom prostoru zapadnog Balkana i bar
povremeno naseljavalo za stočarstvo pogodno glasinačko područje.

SKRAĆENICE

ČGT - Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Tuzla

Djela CBI - Djela Centra za balkanološka ispitivanja, Akademije nauka i umjetnosti BiH, Sara­
jevo
GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo
Materijali SADJ - Materijali Kongresa Saveza arheoloških društava Jugoslavije
PJZ - Praistorija jugoslovenskih zemalja, Sarajevo
VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split
ZRNM - Zbornik radova Narodnog muzeja, Beograd

LITERATURA

A. BENAC­
B. (OV1Ć 1956 - Glasinac l, Sarajevo, 1956.
B. (OV1Ć 1963 - Pogrebni običaji praistorijskih stanovnika g!asinačkog
područja, GZM, n.s., XVIII, Sarajevo, 1963,41-62.

II Ć. Truhelka 1890,389.
12 F. Fiala 1894, 723-724, sl. 5-7.
13 V. napomenu br. 3.

14 I. Marović - B. (ović 1983, 194-201. Na ovom mjestu cetinska kultura je prvi put
u cjelini definisana i podijeljena na tri razvojne faze .
 GZM (Al N. S. s v. 45. 1990. Sir. 15 - 22
M. CEROVIĆ. OPAUENE GROMILE U FERIZOVIĆIMA 19

B. tOVIĆ 1970 - Ornamentisana keramika ranog bronzanog doba u tu­

mulima zapadne Srbije i istočne Bosne, ČGT VIII, Tuzla,
1970,15-21.
F. FIALA 1894 - Uspjesi prekopavanja prehistoričkih grobova na Glasin­
cu godine 1894, GZM VI, 721-760.
M. GARAŠANIN ­
D. GARAŠANIN 1967 - Iskopavanja u kompleksu BeIoLić - Bela Crkva 1961 .
godine, ZRNM V, Beograd, 1967,5-30.
B. GOVEDARICA 1989 Rano bronzano doba na području istočnog Jadrana, Djela
CBI LXVII (7), Sarajevo, 1989.
M. KOSORIĆ 1976 - Kulturni etnički i hronološki problemi ilirskib nekropo­
la Podrinja, Tuzla, 1976.
I. MAROVIĆ 1963 - Iskopavanja kamenih gomila oko vrela rijeke Cetine g.
1953,1954 . i 1958, VAHD LXI, Split, 1963.
I. MAROVIĆ 1973 - I turnulo di Bajagić (Dalmazia), Atti del coUoquio inter­
nazionale di preistoria e protostoria della Daunia, Foggia,
1973,245-247.
I. MAROVIĆ 1976 - Rezultati dosadašnjih istraživanja kamenih gomila oko
vrela rijeke Cetine u god . 1953, 1954, 1958, 1966. i
1968, Materijali SADI XII, Zadar, 1976,55:75.
I. MAROVIĆ­
B. tOVIĆ 1983 - Cetinska kultura, PIZ IV, Sarajevo, 1983, 191-231.
Ć.TRUHELKA 1890 - Iskopine na predistorijskome grobištu na Glasineu u go­
dini 1890, GZM II, 1890,386--401.

ZUSAMMENFASSUNG

OPALJENE GROMILE IN FERIZOVIĆI - EINE NEUE FUNDSTATTE DER CETINA

- KULTUR AUF GLASINAC
Die Lokalitiit »Opaljene gromile« befmdet sich auf dem Weg zum Dorf Ferizovići, etwa
1,5 km von der Regionalstrafie RogaLica-Saraje"o entfemt. Auf der Fundstiitte gib t es, zu
beiden Seiten der Strafie, viele Grabhiigel, von iiberwiegend runder Form, Durchmesser 5-30
m. Viele der Hiigel sind aufgegraben, die Steinaufschiittungen fUr den Bau von lokalen Strafien
verwendet worden . Aus einem solcher teil weise vernichteten Turnuli, des sen Durchmesser II m
betragt, konnte wich tiger archiiologischer Fundstoff geborgen werden und die Reste eines
Brandgrabs. Zerstiickelte Keramikfragmente wurden auf der gesamten Aufschiittung gefunden .
Sie sind wahrscheinlich Reste von Tongeschirr, das wiihrend des Bestattungsrituals verwendet
wurde. Au13er keramischem Material wurden ein Steinanhli.nger, ein bronzener Anhli.nger vom
Typus Lunula, einige Feuersteinsplitter und zwei Eberziihne gefunden. Eine Urne wurde nicht
konstatiert.
Die Funde stammen, abgesehen vom Bronzeanhli.nger, der sicheriichjiinger ist, aus der 2.
Phase der Cetina-Kultur - nach I. Marović und B. tovit (Reinecke Br. AI - A2).
Ubersetzung:
Ingrid Kostić

2"
 · GlM (A) N. S. sv . 45,1990, str. I? - 22
2G M . C1'ROVIC, OPAU E'J E G ROMI LE U FE RIl OV ICIMA
--------------------------------
Tabla I

2
, \
I
I
I
/
/
/
/

5
I I

\ I

Crteži : J. Radojević
GlM (A)N S sv. 45 . 1990 . Sir. 15 -2 2
M. C ER OV I Ć. OPA UE NE GRO MIL E U FE R ll O VI Ć I M A 2i

Tabla II

~------------------------------ -

r
I I

3 4

Crteži: J. Radojević
 , GZM (Al N. S. s V. 45, 1990, Sir . I;; - 22
22 M. CEROVIC, OPAUENE GROMILE U FERIZOVICIMA

Tabla III

r r

\, \
"2
\

R 1:1 Crteži: J, Radojević

 GZM (Al. N. S. sv. 45, 1990. str. 23 - 26

UDK 903.5 »637~ (497.14 Rudo)

Stručni članak

HUMKE NA LOKALITETU GROMILE UŠTRPCIMA

Dr MILICA KOSORIĆ, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

Rezultati iskopavanja sadrže podatke o formiranju humki i načinu izgradnje

grobnih konstrukcija. Samim tim, oni predstavljaju i odredene dopunske podatke o
humkama u Štrpcima .

BURIAL MOUNDS AT THE SITE GROMILE IN ŠTRPCI

The excavation results contain data on the formation of burial mounds and
the construction of grave structures. So, they represent also certain additional
informations of the Štrpci burial mounds .

Lokalitet Gromile u Štrpcima (opština Rudo) nalazi se u zaseoku Donja Reka.

Humke su smeštene na kamenitoj poljani koja se pruža od mesnog groblja i stare crkve
do reke Bukovice, duž koje vodi put Višegrad - Priboj, Jugozapadna strana lokaliteta
oivičenaje manjim potokom koji povremeno plavi ceo ovaj teren.
Prva iskopavanja humki u Štrpcima obavljena su u toku 1897. godine, pa su po
otkrivenim grobnim prilozima poznate već dugo vremena u stručnoj literaturi. l
Publikujuć i rezultate iskopavanja, autor navodi daje od 9 tada istraženih humki 8 ležalo
na pašnjacima oko crkve. Sudeći po tome, verovatno je da su i te humke ležale na
lokalitetu Gromile.
Prilikom sadašnjih rekognosciranja na lokalitetu je konstatovano postojanje oko
12 oštećenih i uglavnom razvučenih humki ,2 Pojedine humke su zasečene i prilikom
radova na trasiranju sedSkog kolskog puta ka groblju. Dve humke, sa vidljivim
tragovima kopanja, prečnika su oko 20 m, visine oko 2 m, Prečnik ostalih hurnki
pretežno se kreće izmedu 6 i 10 m, a visina od 0,50 do 0,80 m. Pored ovih humki na
susednim okućnicama vidljivi su ostaci nekoliko raskopanih humki. U jednoj od njih
vlasnik imanja je prilikom zemljanih radova pronašao trakastu dršku suda ukrašenu
3
horizontalnim rebrima (sl. 1). Nekoliko uzvišenja u obliku humki nalazi se i na livadi
iznad groblja. S obzirom na izgled zatalasane površine na pojedinim delovima groblja
može se pretpostaviti da su nekada i ovde ležale humke.

1F. Fiala 1897,586,610-618 .

2Rekognosciranje je vodeno u okviru projekta »Kulture Podrinja u bronzanom dobu~,
1988. godine.
3 Humka je ležala na okućnici porodice Radić .
 GZ M (Al. " S. s V 45. 1990 Slr 23 - 26
M KOSORI ( II L 'vl KI: '\i\ LO KALI r 'T l G ROMIL I: ~ STRPCIMA

Crtež : J. Radojević

SI. 1

U okviru istraživanj a vodenih na predelima gornjeg Podrinja 1989. godine

istratene su dve manje humke na lokali tetu Gromile. 4 Prečnika su 6 x 6 m, visina humke
I iznosila je 0,65 m, a humke IT oko 0,80 m. Nasute su kamenom i zemljom, s tim što je
na periferiji nasipanje izvršeno pretežno zemljom. Humke su imale po jedan grob.
Po tavljeni su II ccntru humke, u sloju nasipa. Grobne jame nasute su slojem mrke
zemlje i newatnom količinom sitnog kamena. Okolo su oivičene masivnim vencem,
izg ra đcnim od više redova nasjaganog krupnog kamena i zemlje. Posle izvršene sahrane
~ ...obovi su prekriveni zemljom, a zatim j e iz.nad grobne jame nasut sloj krupnog
kamena. Dalje nasipanje humke vršeno je po celoj osnovi.
Visina kamenog venca groba u humci I iznosila je oko 0,40 m. Očuvan je u širini
izmedu 0,20 i 0,50 m. Dimenzije cele kon trnkeije groba bile su: 2 x 3 m, a unutrašnje:
1,40 x 2 m. U grobu, na dubini od oko 0,50 m na đeno je nekoliko čestica raspadnutih
kostiju. Prilozi nisu nadeni.
Kameni venac groba u humci II visine je oko 0 ,50 m. Očuvan j e u širini od 0,40
do 0 ,60 m . Dimenzije grobne konstrukcije iznosile su: 4 x 3,80 m, a unutrašnje: 2,60 x
2 ,80 m (sl. 2, 3). U grobu je otkriven deo kostiju ruke, kao i nekoliko manjih kostiju u
stanju raspadanja. Prilog groba činila su dva nedovoljno t ipična fragmenta dna sa delom
trbuha suda i nekoliko atipičnih i trošnih fragmenata keramike.
U odnosu na humke istražene 1897. godine, č iji nalazi pripadaju širokom
vremenskom rasponu, od srednjeg i kasnog bronzanog do starijeg gvozdenog doba, 5

4 Is traživanja su vodena u okviru proj ekta finans iranog od strane SIZ nauke BiH uz
učešće Zemaljskog muzeja. U elcipi su učestvoval i : M. Slsdoje, dokumentarista, B.
K astratović, student i I. Doković.
~ A. Bense-B . Ćović 1956, 11, 16,37 ,38; B. Ćović 1983, 413; R. Drechsler-BUić
1983,261.
GZ \-! (Aj, N S sv . 45 , 1990, , Ir. 23 - 26
M . K OSOR I Ć, H U M KE 1'. LOK A LI TeT U G RO MI l F. L: šT RP e / M A 25

ST R Pel _-- - - , -- _
lok . Gromile
./
- ,, -
-
II ­
--- . . . " "'­
hum k 8 " , ./ ./ I
grob ,

R9L _ _~_ _l m. / / I "'­

"­
"­
/ I "
;/ I
" \
\
\
\
\
\
\
I \
I I
I
i~~ -- - -- + ~ -- - - - - - -1
I N
f
I
I
I
/
/
/
/
/
f
f
/
/ L EG ENDA
/
,,/ ~ ka m en
.;,. _ mrka zem lja
I
-...--...- ___ -1-- - - -- -­ P"", ko"

SI. 2

~ T R P e
lok. Gromile
humka II
prof il zapad- istok
R o lm.

LEGENDA

.. -, . , ~ ... .
mrka zemlja u nasipu humke
• . c, humu s

~kamen II ~ i zdravica Izradio: S. Kudra

SI. 3
 GZM ( A l. N. S. sv. 45. 1990. sir 23 - 26
'1~, ____________________~M~~
. K~O~S~O~R~IC~·.~H~UI~M
~K~l~N~A~L.O
' ~K_A~L_IT_E_T_U_G_R_O_M___E_U
IL ___ŠTR
_P_C_I___
MA

grobovi iz humke I i humke II ne mogu se preciznije datovati. Medutim, istraživanja su

ipak pružila nekoliko podataka vezanih za način formiranja humki i grobne konstrukcije.
Istovremeno sistem izgradnje grobova sa masivnim kamenim vencem u osnovi
predstavlja jednu varijantu oblika kamenih grobnih konstrukcija koje se susreću i kod
pojedinih grobova u humkama na bližim i daljim predelima Podrinja. 6 Stoga, sadašnji
rezultati istraživanja u Štrpcirna sadrže, iako ne potpune, ali ipak odredene, a
istovremeno i dopunske podatke o humkarna na lokalitetu Gromile.

LITERATURA
A. BENAC--B. (OVIĆ 1956 -- Glasinac I, Sarajevo, 1956.
B. (OVIĆ 1983 -- Glasinačka kulturna grupa, Praistorija jugoslavenskih
zemalja, tom IV, Sarajevo, 1983 .
R. DRECHSLER-BIŽIĆ 1983 -- Srednje brončano doba u Lici i Bosni, Prais torij a jugo­
slavenskih zemalja, tom IV, Sarajevo, 1983 .
F. FI ALA 1897 -- Uspjesi prekopavanja prehistoričkih gromila u jugoi­
stočnoj Bosni godine 1897, Glasnik Zemaljskog muzeja,
IX, 1897,586, 610--618.
M. KOSORIĆ 1979 -- Način sahranjivanja na nekropolama srednjeg i donjeg
Podrinja, Sahranjivanje kod nira , Zbornik radova prikaza­
nih na naučnom skupu, Zlatibor 10--12. maj, Naučni sku­
povi SANU VIII (2) , Beograd, 1979, 181.

ZUSAMMENFASSUNG

GRABHUGEL AUF DER LOKALI TA T GROMILE IN ŠTRPCI

Die Hiigel in Štrpci (Siidostbosnien) Hegen auf der Lokalit1it Gromile im Weller Donja
Reka.
Im Laufe des Jahres 1989 wurden zwei k1einere Hiigel untersucht. Sie sind mit Steinen
und Erde aufgeschilttet, wiihrend die Aufschilttungen an der Peripherie ilberwiegend aus Erde
bestehen . Beide Grabhilgel hatten je ein Zentralgrab, das durch einen Steinkranz begrenzt war.
Die Skelettreste sind nur unbedeutend erhalten . Das Grab im Hilgel I hatte keine
Beigaben, im Grab von Hilgel II wurde wenig und atypischer keramischer Fundstoff entdeckt. Es
!iillt sich daher nicht prazise datieren .
Ubersetzung :
Ingrid Kostić

6 M. Kosorić 1979,181; M. Kosorić 1989,133 i dalje.

 GZM ( A) , N. S, \ \ . 45, 1990, , lr. 27 - 34

UDK 903.4"637/638"(497.15 Zvornik)

Originalni naučni rad

PRAISTORUSKO NASEWE DVORIŠTA U DRINJAČI KOD

ZVORNIKA

Dr MILICA KOSORIĆ, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

Probna iskopavanja na lokalitetu Dvorišta u Drinjači pokazala su postojanje

naselja sa kulturnim slojem debljine od oko 0,90 m. Keramički materijal sadrži
elemente Gava-grupe i vezuje se za period gvozdenog doba I.

PREHISTORIC SETTLEMENT DVORlŠTA IN DRINJAČA NEAR ZVORNIK

Trial investigations at the site Dvorišia in Drinjača have shown the existence
of a settlement containing about 0.90 m thick cultural layer. The ceramic material
contains Gava-group elements and is connected to the Iron age I period.

Praistorijsko naselje na lokalitetu Dvorišta u Drinjači leži na levoj obali reke

Drinjače, u neposrednoj blizini njenog ušćajl Drinu.
Na južnoj strani lokalitet ima okomit pad ka reci, čiji je tok sa formiranjem jezera
na Drini obuhvatio i deo nekadašnje obale. Severna strana lokaliteta oivičena je mesnim
putom za Sumorovine, a istočna i zapadna manjim potocima koji se pružaju do reke. Na
srednjem delu ovoga prostora, na površini od oko 35 x 25 m, u prekopanoj zemlji
nalažen je keramički materijal.
Meseca septembra 1989. godine na lokalitetu je izvršeno probno iskopavanje. I
Kako se ovde nalazi voćnjak, a zasejana je i detelina, iskopavanja su obuhvatila malu
moguću površinu, pa su dimenzije sonde iznosile 3x3 m.
Radovima je utvrdeno postojanje naselja sa kulturnim slojem debljine od oko 0,90
m. Sloj humusa je preoran, pa se odmah u mrkoj, rastresitoj zemlji pojavljuje keramički
materijal. Niže njega nastaje kompaktan sloj nuke, crne i masne zemlje (zvane smolnica)
sa brojnim keramičkim nalazima i sa česticama lepa. Sloj se pruža do dubine od oko
0,65 m, gde nastaje neznatno svetlija nuka i nešto rastresitija zemlja, takode sa brojnim
nalazima keramičkog materijala, česticama lepa i tragovima ugljevlja. Na dubini od oko

l Iskopavanje voden9 ti okviru projekta »Kulture Podrinja u bronzanom dobu«. U ekipi

učestvovali: A. Aleksić i R. Avramović. Lokalitet leži na okućnici vikendice porodice Juzbašić,
pa je sonda postavljena na prostoru za koji je vlasnik imanja dao saglasnost.
 Gl M (A), N S ; v 45, 1990, ; Ir . 27 - 34
M. KOSORJ C. PRAI STORJJSKO NASEUE DVORJ~TA

D R I NJ A t A
lok. DvoriAte
sonda I

profil D-A
R 0,-
, _________.....1m.

LEGENDA

rnrr.rn:m h u mu s
~

žuta zemlja ITITI I ll i II '" I I' l' l' 111' l" I'
, 't
; ,:,~,:~, mrka kompaktna zemlja

~~;:}::
/// ///,: mrka rastresJta zemlja
....
++++'
......... gar

':, ';, s '!I

~ ~ ~ ~ lep

:-;-:-:-.: ugljenisano drvo

~'"
<0@kamen

II II zdravica Izradio: S. Kudra

Plan I

0,75 m zemJja je svetlija, rastresita, sa nešto manjim brojem nalaza keramičkog

materijala, a na dubini od oko 0,90 Dl prelazi u zdravicu, žutu glinu (Plan I).
Prema stratigrafskim podacima izgleda da nije bilo prekida u životu na naselju.
Pored obilja kerami ćkog materijala u toku radova pronadeni su i neznatni ostaci
životinjskih kostiju, i to u stanju potpunog raspadanja. Gradevinski nalazi koji bi pružili
podatke o tipu stambenih objekata naselja nisu otkriveni. Ipak, na njihovo postojanje
ukazuju brojne čestice kućnoga lepa , kao i sporadični nalazi grumenja lepa, ugljenisanih
čestica drveta, a u južnom i istočnom delu sonde i manjih delova kućnog poda. U
južnom delu sonde, na dubini od oko 0,74 m, zapažen je trag od kočića, a kod
severozapadnog ugla sonde, na dubini izmedu 0,50 - 0,74 m, ostaci od stuba prečnika
oko 0,20 m. U južnom delu sonde neposredno iznad zdravice uočena je pojava sitnog
šljunka (Plan II).
Otkriveni keramički materijal po svojim tipološkim karakteristikama ujednačeno
se proteže kroz ceo kulturni sloj. Raden je, uglavnom, od zemJje izmešane sa sitnijim i
krupnijim zrncima peska, pa je bolje i lošije fakture, tanjih i debJjib zidova. Boja se
kreće od pretežno mrke i crne glačane do crvenkastomrke, crven~ i, rede, mrkosive.
G ZM (Aj. N. S sv. 45. 1990. st r. 27 - 34
M . KOSORIĆ. PRAI STOR IJ SKO NASEUE D VORI $T A 29

D R I NJ A eA
lok. Dvorište
sonda"
otkopni sloj 4
R o 1m.

LEGENDA

Sed) kamen

s S SS'3
H~~~ lep
...
.........

.... + gar

r keramika

. mrka zemlja

~~~ ugljenisano drvo

{,~ ;: .\

':'.-!' tragovi stuba

Izradio: S. Kudra e B

Plan II

Dobro zastupljene oblike predstavljaju zdele sa blago razgrnutim obodom, kratkim

vratom i prelazom u ravno dno (sl. 1,2), kao i kon ične zdele sa uvučenim obodom, koji
je kod pojedinih primeraka ukrašen kosim kanelurama (sl. 3, 4, 5). Pojavljuju se i
bikonične zdele sa kosim kanelurama na trbuhu (sl. 6). Pored njih nalazi se i oblik
konične zdele sa vertikalnim, rebrastim kanelurama od oboda i plastičnim bradavičastim
ukrasom oivičenim kanelurama (sl. 7). Karakteristične oblike predstavljaju sudovi sa
razgrnutim obodima i visokim vratom, koji je kod jednog broja sudova ukrašen širokim
kanelurama (sl. 8--15), Ovi sudovi su mrke i crne boje, grube i glačane površine.
Zastupljeni su i sudovi sa ravnim obodima, kao i oblici sa cilindričnim vratom i
naglašenim trbuhom, a i veliki sudovi sa visokim vratom i blagim prelazom u dno (sl.
16), zatim sud u obliku kašike, kao i sud koji, verovatno, pripada ognjišnoj keramici (sl.
17). Drške su trakastog tipa, polaze od oboda ili se nalaze na ramenu suda (sl. 18, 19,
20). Plastične drške su masivne, pravouglog (sl. 21) i jezičastog oblika, a susreću se i
male, vertikalno bušene drške (sl. 22). Ornamentalne motive čine kanelure (sl. 11-15),
zatim snopovi urezanih linija izvedenih na trbuhu sudova (sl. 23). U manjem broju
zastupljen je i ukras u vidu plastične trake sa otiscima (sl. 24), ili sa kratkim zarezima
niže oboda, kao i kosim urezima na ramenu suda.
Analiza keramičkog materijala je pokazala da jedan brqj sudova nalazi paralele u
materijalu teritorijalno bliskog naselja na Gradini kod Sekovića (III horizont
 Gl:\1 (Al. l'i . S s\ 45. 1990. ,Ir. 27 - 34
.10 M KO SOR I Ć PR A ISTOR IJS KO NASt' U E DVORISTA

stanovanja).2 Na ovo ukazuju oblici sudova sa razgrnutim obodima, zatim zdele sa

uvučenim obodom od koga idu kose kanelure, kao i pojava bikoničnog suda sa kosim
kanelurama na trbuhu. Analogije se nalaze i u trakastim drškama postavljenim na
ramenu i u oblicima koji polaze od oboda, poznatih i sa drugih nalazišta južne Bosne i
3
severne Hercegovine. Istovremeno, bliske veze nalaze se i u materijalu naselja na
Ostenjaku kod Krupnja, gde se susreću i zdele sa uvučenim neukrašenim obodom, kao i
zdele sa kosim kanelurama od oboda, inaće poznatim na severu u okviru perioda polja sa
umama, za koji se vezuje i materijal ovoga naselja 4 (sl. 3,4,5).
Pored navedenih oblika sadržaj keramičkih nalaza naselja u Drinjaći ćini i znatan
broj sudova koji po svojoj formi i ornamentalnim motivima upućuju na prisustvo
elemenata Gava-grupe. Njih predstavljaju oblici sudova sa razgrnutim, širokim
obodom, visokim vratom ornamentisanim kanelurama, kao i sudovi ukrašeni snopovima
urezanih linija (sl. 15, 23). Karakteristična je i boja mrka i crna, kao i glaćal1a površina.
Srodnost se zapaža i u oblicima bikoničnih sudova, a i u pojavi velikih sudova (sl. 16),
kao i zdelama sa vertikalnim rebrastim kanelurama i plastičnim, bradavičastim ukrasom
oivičenim kanelurama (sl. 7), te u nalazu male, vertikalno bušene drške (sl. 22). Po
svome karakteru ovi sudovi stoje veoma blisko nalazima vezanim za Gava-grupu na
području Vojvodine, a i na nekim lokalitetima Srbije, o čemu govore nalazi sa naselja u
5
Medijani i urne sa nekropole na Karaburmi.
U osnovi, rezultati ovih kratkotrajnih i po obimu malih istraživanja pokazali su
postojanje jednoslojnog naselja sa keramičkim materijalom koji nosi karakter gvozdenog
doba I. Prisustvo elemenata Gava-grupe na naselju svakako je odraz f?stojećeg
prodora i uticaja nastalih njenim širenjem ka jugu, jugois:oku i jugozapadu. U okviru
toga pojava elemenata Gava-grupe na ovome delu Podrinja predstavlja novi podatak,
koji istovremeno ukazuje i na mogućnost postojanja fOvezanosti sa nalazima ostava na
susednim područjima, kod Nove Kasabe iVlasenice.
7

Medutim, obim radova na lokalitetu Dvorišta ne pruža mogućnost za punije

sagledavanje života na naselju. Na osnovu dobijenih stratigrafskih podataka, kao i prema
njegovom lociranju na rcćnoj terasi, možemo pretpostaviti da je ono pripadalo tipu
kratkotrajnih, stočarskih naselja. 9 Pored toga, ovo naselje je i prvo konstatovano naselje
ovoga vremenskog perioda na predelima srednjeg i donjeg Podrinja. Saminl tim, u
odnosu na brojne ispitane humke na ovome prostoru, čiji grobovi pretežno 1- ripadaju
srednjem i kasnom bronzanom dobulO, rezultati istraživanja u Drinjači, iako nepotpuni,
predstavljaju prilog proučavanju života i razvoja praistorijskih kultura na predeonoj
celini Podrinja.

2M. Kosorić 1983, 73, T. X, 1,4,5,6.

3B. Čović 1983, 390.

4 M. GaraŠB.nin 1983, 779; B. Čović 1983a, 807.

~ M. Garašanin 1983,761, T. ev, 8,9,12,13,14; T. eVI, 1,6; 1. Todorović 1977, 177.

M. GaraŠB.nin 1983,668.

7 B. Čović 1975, ll.

8 M. Kosorić 1977, 19.

9 M. GaraŠB.nin 1983,761.

10 M. Kosorić - D. Krstić 1988, 29; M. Kosorić 1979, 173; M. Kosorić 1975,6.

 elM (A ). N ..S. sv. 45. 1990. str . 27 - 34
M . KOSOR IC. PRA IST OR IJ SKO NASEUE DVOR i ŠTA

- - /">
. / ,/
/' !
i{
~ \
\ .~

\" ,

11\ .j

Crteži: J. Radojević R = 1:2

 (jZ\1 ( "'.1. N. S. SY 45. 1990. SIr . 27 - 34
\ 1 K OSOR IC' PR /\ISTORIJSKO NASLU E DVOR i ŠTA
------------------------------------------

l
r- 0~
\ l"

)
f ~, \
I~' . i /
i
\ l.J
15

/
I
!'
\. \\
'. \
\ .\
, l
f, i
i l
:l
l J
LJ
Crteži: J. Radojević R := 1:2
Gl M (A) . " S. ,,'. 45,1990, str. 27 - 34
M. KO S O RIĆ . PRAISTORIJ SK O NAS[ U[ DVORI STA 3J

SKRAĆENICE

~OT - ~lanci i grada za kutumu istoriju is točne Bosne, Tuzla,

PI Z - Praistorija jugoslavenskih zemalja, tom IV, Sarajevo.
GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, n. s . A, Sarajevo,
ZNM - Zbornik: Narodnog muzej a, Beograd.

LITERATURA

B. ČOVIĆ 1975 - Ostava iz Nove Kas abe . ĆOT, XI, TuzI3, 1975,
B. ĆOVIĆ 1983 - Prelazna zona, PIZ IV, Sarajcvo. 1983.
B. ĆOVI Ć 1983a - Z aključn a razmatranja. PIZ IV, Sarajevo , 1983 .
M. GARAŠANIN 1983 - Period polja sa urnama u zapadnoj Srbij i, P1Z IV , Sara­
jevo, 1983 .
M. KOSORIĆ 1975 - Istraživanja praistorijskih humki na području srednjeg
Podrinja, ~GT XI, Tuzla, 1975 .
M. KOSOR1Ć 1977 - Nalaz bronz anih objekata iz Gornjeg Zal ukovika kod
Vlasenice, ~GT XIl, Tuzla, 1977.
M. KOSORIĆ 1979 - Rezultati istraživanja praistorijskih humki i naselja na
pod ručju Podrinja. Starinar n.s. XXVI\l ­ XXIX, 1977 ­
1978 , Beograd, 1979 ,
M . KOSORIĆ 1983 - Praistorij sko naselje Gradina u Sav ićima kod Šekovića,
GZM. n,s . A, 38. Sarajevo, 1983 .
M.KOSORIĆ­
D. KRSTIĆ 1988 - Hronološka dcterminaeija grobova i humki sa poteza
T rnovice - Padine ­ Ročević. ZNM, xm /l , Beograd,
1988 .
I. TODOROVIĆ 1977 - Praistorijska Karaburma II, Beograd , 1977 ,

ZUSAMMENFASSUNG

URGESCHICHTLlCHE SIEDLUNG IN DRINJAĆA

Die Siedlung auf der Lokalitat Dvorišta (Gemeinde Zvornik) liegt am linken Ufer des
Flusses Drinjača, uzw . unmittelbar an seiner Miindung in die Drina.
lm Laufe des l ahres 1989 wurdcn auf der Lokalitat kleinere Grabungcn durehgcfiihrt.
Durch diese Arbeiten wurde das Bestehen. einer Siedlung mit einer 0,90 m dicken Kulturshehichl
festgestelIt.
Zahlreicher keramischer Fundstoff bildet das mobile Inventar der Siedlung. Auch Partikel
von Hauslehm in graJ3er zaW, H auslehmklumpen , kleine Teile des Hausbodens, verkohlte
Holzteile und Pfosten- und Strebereste wurden gefunden.
Die Analyse des keramischen Funstoffes zeigte das Vorhandensein von Elementen der
Gava-Gruppe, was eine neue Angabe liber das Vordriogen von Einflussen dieser Gruppe auf
das mittlere Drina-Gebiet ist.
. Obersetzung:
Ingrid Kostić

3 - GLASN IK - ARH EOLOG IJ A

 GZM (A), N. S. s V. 45, 1990, str. 35 - 92

UDK 903 .4 »652" (497. 15 Zenica)

Originalni naučni rad

ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE OGRAJA U PUTOVIĆIMA KOD

ZENICE

Dr VE LJKO PAŠKVALIN, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

U ovom radu objavljuju se rezultati arheoloških iskopavanja koja st.:

obavljena na lokalitetu Ograja u Putovićima kod Zenice , Iskopavanja su otvorila
više naučnih pitanja . Jedno od njih je problem kul turnopovijesnog prelaza
autohtonog desitijatskog stanovništva iz stare u novu eru ili susret kultura
kasnolatenske i rimske. Drugo , takoder, važno pitanje je problem rimske
urbanizacije na području Desitijata. I, na kraju, koliko ovi rezultati, u smdu
Strabonove vijesti, doprinose rješenju pitanja pripadnosti ovog plemena (Desitijata)
panonskom etnosu.

THE ARCHEOLOGICAL SITE OGRAJA IN PUTOVIĆI NEAR ZENICA

The paper presents the results from arcj1 'ological excavations performed at
the site Ograja in Putovići near Zenica. The i vestigations have initiated several
scientific questions. One of them is the problem of the cul tu ral-historical transition
of indigenous Daesitiatic population from the old to the newera or an encounter of
late Latene and Roman cultures. The second also important question is the problem
of Roman urbanisation in the region of the Daesitiates. And fmally, to what degree
these results in the sense of Strabon 's report contribute to the solution of the
question of appertainance of this tribe (Daesitiates) to the Pannonians.

o topografskom položaju lokaliteta Ograja u Putovićima, na kojem su istraženi

ostaci rimske gradevine, najvjerovatnije banje (thermae), rečeno je već u ranijem radu . I
Ipak, potrebno je spomenuti da je ova zgrada - banja C - smještena nedaleko od
-objekta A, B, nastala na prostoru desitijatskog naselja. 2 U prilog tome govore već ranije
objavljeni rezultati, koji ukazuju na duhovnu kulturu ilirsko-panonsko~ plemena
Desitijata iz doba njihove samostalnosti i na postojanje jednog takvog naselj a.
U ovom radu iznosi se problematika nastanka i kronologija arhitektonskog
objekta-banje, kao i obrada arheoloških predmeta otkrivenih prilikom iskopavanja,
posebno lončarske peći (Sl.2). Tako bismo ovdje, uz ranije spomenuti objavljeni rad,
pokušali ukazati na zajednički život autohtonog desitijatskog i rimskog elementa, te

tV. Pdkvalin 1980, 55-83, sl. 1,3.

2 V. Pdkvalin 1980,70-72, sl. 23 ; 81-82, sl. 1.

3 V. Paškvalin 1980,83; 79-81, sl. 16,17; 67.

3'
 (JL M ( l. i'. . S". 45.1990. ,Ir. 35 - 92
\ . 1>;\SK\ !\ UN . I\ RHl:OLOS KO N L A LI ~r OG RAJA

naročito na prelaz iz kasnolatcnskc kulture II rimsku civilizaciju ili TI postepeno utapanje

ovog stanovništva LI rimske tokove života.
Ovaj rad ne može za sada obuhvatiti obradu svih nalaza , posebno ne keramičkih ,
koj i su zastupljeni br~jnim ulomcima, pa su uzeti samo oni karakteristi čniji i oni jz sloja
uz peć. Takoder nisu mogli biti objavljeni ni na.ui rimskog novca . 4 Poslužit ćemo se
ovdje samo općom kronološkom slikom koju dallI ti nalazi novca.
Pitanja koja su sc ovdje nametnula arheološkim materij alom bit će još dugi niz
godina predmetom raspravljanja u našoj praistorijsk:>j i antičkoj arheologiji , a ovdje su
iznesena da bi potakla na buduća istraživanja slabo ili nikako rasvijetljenih p roblema .

PREGLED ISTRAŽIVANJA RIMSKE G R AĐE VINE

Arheološka dokumentacija
Pregled arheolo~kih iskopavanja objek ta arhi tekture, najvj erojatnije rimske banje,
iznosi se po prostorijama (Plan 1).5
Na početku iskopavanja, nakon dizallJa humusa, pojavila se polu.kružna prostorija,
apsida, s podnicom od nabijene zemlje i kamenj a, pomiješanih s krečom, pa je podnica
više ličila na nabijen put (kaldrmu) iH grubu podnicu (T. Ill ). Prostor ispod ove grube
podnice bio Je ispunjen nasipom. išao jc sve do podn ice u dubini od 0,80 ill prekinuvši u
apsidi unutar građevine funkciju bazena, koj i j e označen kao prostorija A (SI.1; T .
1/1,2,3).
pri čiŠĆenju ove pros(Qrije dobilo se nekoliko podataka. Tako, unutar zgrade,
samalo se daje apsidaina prostorija A Plan l; (T. 112,3,4) imala ulogu piscine, j er je na
lijevoj strani na nivou podnice otkriven otvor od vodnog kanala, oblika običnog kmga ,
uklesan u čelvrtastom kamenu na planu označen kao b - (T . 1/3). O ulozi ove prostorije
govori na suprotnoj strani, uz zid smj era istok- zapad otkriveno stepenište a (označeno
kao a -T. 114), koje je služilo za silaženje u kupatilo u apsidi. Takoder se utv rdilo daje
u istom zidu s unutarnje strane, lijevo od stepeništa, postojao prostor za tubuluse
(tubulatura - T. IIII), Sto svjedoči da su se voda II bazenu i njegov zatvoreni prostor
6
zagrijavali sistemom hipokausla. Tubuli u zidu vjerojatno su bili postavljeni vertikalno .

0\ Novac sa Ograje nalazi se IZložen u vitrini Arheo[o§ke izložbe Zavičajnog muzej a u

Zenici. Trebalo je da bude integralno obraden i objavljen sa arheološkim materijalom sa Ograje.
Meduum, to nije bilo moguće jer se radilo na sređivanju i postavci nove izložbe, pa materijal nije
mogao biti dostupan na duže vrijeme, kao što je bilo to moguće sa ovdje objavljenim materijalom.
Stoga će biti potrebno objaviti ovaj novac zajedno s nalazima novca i drugog arheološkog
materijala sa M1inčića u Ti~ini, koj i j oš nije obj avljen. Takoder, u ovom radu nisu uzeti u obradu
i svi nalazi keramike, kao i manji ulomci reljefa, od kojih se neki spominju u tekstu. Arheološki
materijal nalazi se u Muzeju Zenice . U iskopavanjima na Ograji učestvovao je, u prvom redu kao
fotograf, pa zatim u svemu drugom Teodor Cup, vojni penzioner jz Zenice, pa mu ovom
prilikom iskazujem za veliki trud i pažnju iskreno hvala.
l Konzervaciju banje (tbermae) ooavio je u saradnji S autorom iskopavanja dr I. BoJaoovsk.i,
naocni savjetnik Republičkog zavoda za za!titu spomenika kulture BiH u Sarajevu.
6 Vidi u radu T. Vll/2,3 i VIlli l ; B. VIkić-M. Gorenc 1961, 205, 214; H. Bliimoer
1911, 106-111, Fig. 32; I. Bojaoovsk11980, 45 . id.
(JIM (AL 'i S \1 ~5. 1991), ,Ir, .15 - 92
V, I'A Š K Vi\ L1 ~ . \ RH lcO LOSK O "A I AZISTE O(; I{\.It\ ,n

Ove konstatacije prati u bazenu i vodootpoma !hidrauličnal poduica j žbuka na

7
zidovima. Iz bazena je kroz spomenuti ot vor o ticala voda u kanal konstruiran od
kamenja koji su pokrivale kamene ploče (T. 11/2,3) . Kanal je pratio južnu stranu zida
smjera istok- zapad skrećući u desno, na sjever, ispod temelja zida prostorije I (T.
I1 /2,3) ili na drenažni prostor, što će reći da tada nije postojala prostorija I (Plan 1).
U otvoru odvodnog kanala (T. I13) našao se ulomak tubulusa koji ukazuje na
prekid funkcije bazena, njegovo nasipavanje i fomliranje kasnije grube podnice
(kaldrme - T. Ill), kao i na dokaz o prekidu zagrijavanja vode u bazenu ili o prekidu
sistema za zagrijavanje u zgradi (T. 114; 11/ 1).
Stepenište od tri stepenice otkriva dugo korištenje bazena. Prve dVIje stepenice su
trošne i djelomično oštećene, a treća je oštcćena po čitavoj svojoj površini i mogla bi
predstavljati stepenicu još iz vremena nastanka bazena. I pojedine stepenice u toku
upotrebe bazena morale su biti zamjenjivane novim blokovima kamena kvalitetnije vrste
i obrade.
Na osnovu podataka iznesenih o prostoriji A (Plan 1) može se sa sigurnoŠĆu
tvrditi da je ona predstavljala kupatilo (balneum, piscina), koje je služilo vlasniku kuće
(villa ~Istica) ili stanovnicima grada (urbs, municipium) ili sela (pagus) kao manJe javne
terme.
Vodovod (aquaeducrus) koji je bio namijenjen bazenu i građevini konstatiran je u
vidu kanala izraden og od pritesanog i tesanog kamena pokriv nog pločama (T. IJI/2).
Dalje od toga , tj. kako je bazen primao vodu i kako se uopće gradevina snabdijevaJa
vodom, nije se moglo sa sigurnoŠĆu utvrditi. To se vjerojatno, izvodilo kao i kod drugih
kupatila i zgrada. 9
Gradevinsko-tehnički podaci govore da je vodootporna podnica bila debljine
0,20 m, premaz na zidovima 0,50 mm, a visina bazena 1,60 m. Podnica i zidovi bazena
su crvenkaste boje, što će reći da se u maheru nalazi sitno tucana cigla pomycšana s
krečom. J zid apside bazena je masivniji od ostalih zidova (T . 111,2 ,3 , IIII) . i U oku
istraživanja na ovom prostoru nadeni su ulomci keramike i jedan bronzani novac iz 4. st.
Uz ove podatke vrlo je značajna uočena arhcološka slika koja se odnosi na način
kako se unutar ove gradevine strukturalno mcdusobno vežu pojedini zidovi. Ovo sc
posebno odnosi na zidove apside, za koje se pouzdano utvrdilo da su samo prislonjeni na
zid smjera istok- zapad (T . III; lIII; Plan l), tj . nemaju konstruktivnu vezu, što bi u
kronološkom pogledu unutar zgrade, apsidalni bazen, stavljalo II jednu od mladih faza
arhitektonskog objekta.
Prostorija B (Plan l), pravokutnog oblika (T. 112), sa stepenicom "c~ ili klupom
(subsellium) uz zid smjera istok- zapad, II funkcionalnom pogledu srasla jc s bazenom.

7 B. Vikj(~-BclaDčić - M. Gorenc 1961 , 202; M. Budimir-Lj. Radić 1985 (1986).

109; I. Bojanovski 1980,57. i d,

s Unutar vila urbana i rustika, a posebno tl termama sreću se polukružni bazeni ­

piscinc: E. Pašalić 1975, 222- 223; B. Vikić-Bclančić - M. Gorenc 1961, 202; M.
Parović- Pešikan 1966, 32.
9 I. Ćremo§nik 1965,158- 160; B.llakovac 1980,327, j d., sl. 1,4.

10 M. Parov ić-Peši kan 1966, 44; l. Bojanovski 1980,53,

 GZM (Al N. S. sv. 45, 1990, Slr 35 - 92
V. P SKVAU l'.. ARH EOLOSKO ,ALA ZIŠTE OGRAJA

Jednom dužom pokusnom sondom uz niski zapadni zid i ulazna vrata ove prostorije i
zgrade (T. ITI I ) htj elo se utvrditi da Jj postoj i starija podnica, odnosno neki stariji sloj
koji bi ukazao na jednu od gradevinskih faza ili već ih adaptacija unutar ove prostorije.
Proona sonda (T. II/ l ), medutim, u tom smisl u nije otkrila ništa, pa bi podnica ove
pr:lstorije trebalo da je starija od apsidainog bazena, tj . pripadala bi prvoj građevinskoj
. fazi (T. IIII ).
Da bi zgrada vršila svoj u fu nkciju, moralo j e, ipak, dolaziti do odgovarajućih
radova na njezinom održavanj u. Na to bi pod sjećal a gornja stepenica ~c« (subseIIium) ili
klupa (T. 112), koja je od muljike i grublje je obrade za razliku od finijih ploča ispod
nje, koje su , vj erojatno, ostatak j ednog djjela podnice uz kupatilo iz vremena nastailka
bazena ili g rađevine.
Površinski sloj podnice je dosta istrošen, te ima i mjestimična ulegnuća (T. 112), a
naroč ito slab sjaj fi nog premaza, što u pućuje na dugo korištenje estriha, zbog čega se
morao obnavljati.
Iskopavanja su pokazala da se u prostoriji B (Plan l), na sjevernoj strani nalazio
glavni ulaz zgrade (T. 112; III I ; lUlI) , koji je nastao adaptacijom prostorije B, odnosno
zgrade (Plan l). Osim toga, prag ovih vrata (T. 112; IIIII) ruje se sačuvao kao monolitna
ploča, kao u vratima ove iste prostorije B (T. III/ l; JV/2) na zapadnom zidu sa izlazom
u centralni wo zgrade (T. lJIlJ; I V/2) ili u prostoriju D (Plan l). Stoga bi ova
arhe;>loSka situaCija u ovom dijelu objekta, na izvjestan način, govorila o promjenama
građevinskog karaktera, koje ;e, u prvom redu, odnose na izgradnju apsidainog bazena
(T. 111,2,4), il i na vrij eme kad je prostorija B, vjeroj atno, dobila novu funkciju, kao i
na vrijeme kad j e bazen prestao raditi (T. Il l ).
Sa središnjim dijelom zgrade D (Plan l ); (T. m il), a preko njega i sa prostorijama
e, E i F (Plan l) moglo se komunicirati samo iz prostorije B (T. IIIII), kako to
pokazuje plan zgrade. U ovakvom rasporedu zg rade drugi ulaz ruje mogao postojati,
ukoliko ova situacija ne krij e j oš starij u fazu . Unutar zgrade prostorije B i F su najveće.
U vratima prostorije B, koja vode II centralni dio zgrade prostoriju D (T. IllIl), sačuvao
sc originalni prag sa dva utora, dobro poznata u rimskom načinu zatvaranja vrata (T.
IV/2). Zanimlj ivost predstavlj a baza stupa nađena in situ (T. II2; IlIIl) na samom kraju
ruskog zida (subsellium) uz vrata bez nadvratillka ili dovratillka (Plan l). Ova situacija u
wjelu prostorije B (Plan l) ukazuje na arhitektonski elemenat svoda, koji je vjerojatno,
bio ukomponiran s vratima u fazi u kojoj je došlo do izgradnje bazena, jer prag (T.
IlIIl ; IV /2) u odnosu na kvalitet baze stupa (T. 1/2) pokazuje da pripada starijoj
građevinskoj fazi. Tako bi prr <:torija B s te strane bila otvorena pod svodom, ti. prema
prostorijama e i D (Plan 1).

U kupatilo A ulazilo se stepenicama (T. 1/2) na dijelu zida smjera istok-zapad, u

kojem je konstatiran i prostor za tubulaciju (T. lill), tj. prostor za tubu1use preko kojih
se zagrijavao zrak u kupatilu i voda za kupanje. On je morao biti povezan i s drugim
tubulusima u sistemu zagrij avanj a zgrade (T. VII/2). Tubulusi su prema sačuvanom
prostoru u zidu bazena bili , najvjerojatnij e, postav ljeru vertikalno (T. VII/3,4).
U istočnom zidu prostorije B (T. 1/2) sačuviUo se više slojeva fmog maltera bijele
i crvene boje, što ukazuje na obnavljanje zgrade i prostorija. U tom dijelu objekta
 GZM 1A), N. S. sV. 45, 1990, SI r. 35 - 92
V. PASKVALIN, ARHEOLOŠKO NALAZiŠTE OGRAJA 39

nađeni su ulomci keramike, jedna bronzana fibula tipa sidra (T. XV/4) i jedan bronzani
novac 4. st.n.e.
Prostorija e (T. IV/2; VIl,2) mala je i pravokutnog oblika (Plan 1), smještena
izmedu prostorija B i F, ti. njezina predvOlja (T. IIIIl; Plan l). U prostoriju se ulazilo
iz prostorije D (centralnog đijela zgrade). O tome svjedoči originalni kameni prag na
ulazu u prostoriju (T. V/I,2).
Istraživanjem ove prostorije došlo se do značajnijih zapažanja, naročito kad je u
pitanju prepoznavanje njezine funkcije. Unutar ove prostorije otkriveno je da je u
gornjem sloju imala podnicu debljine 7 cm, slabe kvalitete (T. VIl). Ispod nje dolazi
sloj nasipa (T. V/l) koji je bio pomiješan sa zemljom i manjim kamenjem, u kojem su
nađeni ulomci keramike fine i grube fakture, crne i žute boje. Slijedio je zatim novi sloj
s crvenom zemljom debljine 7 cm. Uz ovaj sloj konstatiran je i sloj pijeska, koji je u
ovoj prostoriji pokrivao površinu nešto veću od Im2 , da bi se ispod ovog sloja opet
otkrila podnica crvenkaste boje, na kojoj su, takoder, nađeni i fragmenti keramike.
Zanimljivo je i simptomatično da se u prostoriji e pojavila stepenica (T. VIl,2).
Naime, od tri ili više njih sačuvala se samo ova. To upućuje na pretpostavku da je i ova
prostorija služila kao bazen ili piscina. I unutar ove prostorije nađeni su fragmenti
tubulusa, koji bi, opet, govorili o zagrijavanju vode i prostorije (T. V/l). O tome bi,
takoder, svjedočilo i Udubljenje, prostor za tubuluse, koje se primjećuje u istočnom zidu
iste prostorije (T. V/l). Pretpostavku o bazenu ili prostoru za vodu potvrđuje i nalaz
vodootpornog maltera, pa bismo u prostoriji e, u odnosu na slične u drugim rimskim
vilama i termama, imali mali bazen ili kupatilo. Tako bi u smislu kronologije ovaj bazen
ll
predstavljao piscinu stariju od one u apsidi.
I u ovoj prostoriji konstatirane su veće količine gareži, koje su u manjim
količinama, odnosno u tragovima, utvrđene u prostorijama A, B i F (Plan 1), na osnovu
čega se može zaključiti da je zgrada stradala u požaru, poslije kojeg se, vjerojatno, nije
obnovila. To se, sigurno, zbilo u periodu kasne antike ili seobe naroda. 12
Prostorija D (T. IIIIl; IV/2) kvadratnog je oblika i predstavlja središnji prostor
građevine ili prostor za komunikaciju (Plan 1). Prema zapažanjima u probnoj sondi (T.
III/l) imala je samo jednu podnicu. Sačuvani estrih podnice odgovara onom u prostoriji
B (T. 112). Treba spomenuti i to da se u odnosu na prostorije B i F i, naročito, na
prostoriju E nalazila na nešto nižem nivou (Plan 1).
Prilikom istraživanja prostorije D konstatiran je u sjeverozapadnom uglu i uz
stepenište prostorije E bronzani slivnik (T. V /3) preko kojeg se kroz zid olovnom cijevi
dužine 57 cm i 5 cm promjera ispuštala voda (T. V/4). Arheološka situacija upućuje na
to da se voda izlijevala van zgrade, a ne direktno u kanal k izmedu prost.orije E i G, koji
je, u takvoj konstelaciji, pripadao, vjerojatno, starijoj fazi građevine. Slivnik je, onako
otvoren, služio i za višak vode, koji bi se, eventualno, pojavio na centralnom dijelu
objekta u prostoriji D (T. III/l; V/3).
Tragajući za građevnim fazama objekta, uz istočni ziđ prostorije F (T. IV/l) i
nešto južnije od slivnika otkrivena je probna sonda (T. 11111; T. IV/l). Ovom sondom

11 B. Vikić-Belančić - M. Gorenc 1970, 130; vidi napomenu 10.

12 V. Paškvalin 1980,64.

 Ci l :vt (A ). N. S. 'v. 45. 1990, SI r. 35 - 92

~() V. PA SK VALI N. ARi l COLO K O l'ALALIŠTE O RAJA

nije se potvrdilo postojanje starije podnice koj a bi upućivala na stariju fazu gradevine,
već u na dubini od 1,30 Dl od nivoa podnice otkriveni ostaci lončarske peći (T. lVI I ;
Vl ll ,2). Ona je nađena neposredno ispod samih temelja objekta, odnosno zida (T.
Vrli ,2), i pripada starijem kulturnom horizontu u okviru građevinskog kompleksa,
Nalazi gline, odnosno. materijala za izradu keramičkog posuđa, i ulomci keramike
nađen i u slojevima sa sjeverne strane ložišta (T. VIII,3) govore o tome da su u prostoru
ispod temelja objekta bile smještene lončarske radionice.
Na ovom prostoru na dubini od 50 cm nađena je bronzana, izrazito profilirana
fibula (T. XV /3).
Prostorija E (T. VII/ l,2,3,4,5,6; Plan l ) nalazi sc uz prostoriju D na njenoj
sjevernoj strani. Kvadratnog je oblika. Njezinu podnicu nose bipokaustne suspenzure
(T. VH/2,4,5), što znači da se prostorija zagrijavala toplim zrakom preko tubulusa (T.
VIII2,4) i zagrijane podnice, odnosno preko bipokaustnog sistema (hypocaustum)
zagrijavanja zgrada (praefurnum = lotište) (T. VII/2).
Od podne konstrukcije, koja je urušena (T. VIIII), sačuvao se pokraj ulaznih
vrata njezin manji dio (T. VITI5). Hipokaustne suspenzure fo rmirane su od pojedinačnih
okruglih cigli (T. VI1/2,3,4,5) promjera 18 do 19 cm, a podnica(estrib), kojaje počivala
lli>. tim stupićima, sastojala se od većih podnih cigli veličine od 60)(45)(7 cm (T. VIllIl) .
Na njih je nabačen debeli sloj krečoog maltera s fmim premazom kreča pomiješanog s
tucanom ciglom.
Pored suspenzura debdu podnu konstrukciju (T. VIllI ,S) podržavao je unutar
hipokaustne prostorije i poillOĆni zid, na koji su, takoder, polagani i tubulusi (T.
VU/3,S), koji su dalje prenosili toplotu po ostalim prostorijama objekta. 13 Tubulusi su
polagani vertikalno (T. VfI!2,4), ali ima primjera da su složeni i horizontalno. 14 Na ovaj
su način zag rij a vane sve prostorije koje su bile predvidene u sistemu zagrijavanja. Tako
bi, II osnovi, izgledalo antičko centralno grijanje u rimskim zg radama.
IS

U prostoriju E ulazilo sc iz centralne prostorije D (Plan l) preko dvije (razbijene i

istrošene) kamene stepenice (T. IllI l; IVII; V1JI 1,6). Gornja je trošnija i oštećena, a
donja duža i složena od više kamenih ploča (T. VIllI). U ovom pogledu ova je situacija
analogna onoj uz apsidaloi bazen u prostoriji B (T. 112), pa bi u tome vidjeli dokaz o
unutarnjem održavanju funkcija prostorija i same zgrade. To bi, takoder, ukazivalo na
upotrebu zgrade i u periodu kasne antike.
Prefurn.ij je više i bolje sa.čuvan unutra (T. VII/2) nego izvana (T. VIII3) i njegovi
ostaci govore da se jednim v ć im (ložište), dijelom nalazio izvan, a manjim unutar (T.
VllI2,3) hipokaustne prostorije. Otvor prefumija, kako j e konstatirano prilikom
istraživanja, bio je zatvoren s vanjske strane, što znači da je sistem zagrijavanja u
jednom periodu bio prekinut i da, najvjerojatnije, više nikad nije bio obnovljen, pa bi i
ovo zapažanje, možda, upućivalo i na kraj tivota u zgradi.
za ovu prostoriju je vezano pitanje kanala K (T. VIIII2,3), koji je otkriven uz
prefurn.ij ispod temelja prostorije E, odnosno hipokausta (T. VIII/2,3). To bi značilo da

13 B. Vlkić-Belančić - M. Gorenc 1961, 188, 214.

I.
I'
B. Vikić-Belančić - M. Gorenc 1961, 204- 205; I. 47,52 ,56,57,62.
H. Bli.imner 1911, 110, Fig. 32.
 GZM (A), 1'< . S. w . 45, 1990, Sir 35 - 92
V. PASKVALI N, AR HEOLOŠKO N A L AZi ŠTE OGRAJA 41

je ili izgradnjom građevine ili u njenom kasnijem proširenju, u smislu izgradnj e

hipokausta, došlo do prekida od v0đa vode kanalom K (T. VIII3,4). Ovu arheološku
činjenicu potvrdila je i probna sonđa unutar ove prostorije iIi hipokausta (T. VIII4 ,5),
jer je otkrila izvjesnu građevi nsku aktivnost čije su posljedice bile zatvaranje ovog
kanala, što ukazuje na starij u građevinsku fazu (T . VH/4) ili na ovaj isti estrih, koji je
definitivno i prekinuo funkciju kanala . Naime, hipokaustna okmgla cigla (T. V1II4,5), u
položaj u II kakvo m je nađena mogla j e predstavljati i strukturalni materijal podnice, što
ne znači i stariju podnicu od ove s prefumijem (T. VU/2,3) .

Sa ovog prostora potječe voc poznata koplj asta fibu la,16 frag ment nadgrobnog
spomenika, te ulomak ruke , koj i bi, takoder, pri padao rclj efu sepulkralnog spomenika,
kao i bronzani novac 4. sl. n.e.
Prostorija F (T .lX/3; P lan l ), najv eća od svih, smještena je u zapadnom i južnom
dijelu objekta. Njezinu podnicu , koja je počivala na hipokaustnim suspenzurama,
pokrivao je podni figuraini mozaik (T . IX/2 ,4). U ovu prostoriju se, takoder, ulazilo iz
središnje prostorije D (T . IJIIl; Plan l ). Ulaz u o vu prostoriju predstavljao je sačuvani
kameni prag (T. IJIIl ; Plan 1).
U predvorju prostorije F (T. 1X1I ,6; Plan I) sač uvali su se skronmi ostaci
umšenog mozaika fI (T. 1X/2,6) . U njezinom sjevernom dijel u uz prefum ij 2 (T.
1X/3,4) takoder su otkriveni ostaci l>o<inog mozaika fl. To govori daje prostorija F (T.
lXl1,2,3,4) bila oprem1j ~na ukrasnim podnim mozaikom, i to figuralnog karak tera, j er
su u hodniku na početku ove prostorije na ostacima poda otkriveni tragovi stopala sa
sandalima (T. IX/2), a uz prefumij 2 na sjevernoj strani likovna predstava hipokampa i
delfina (T. lX/3,4). Na osnovu ovih ostataka može se zaključ iti daje podni mozaik bio
izrađen u crno-bijeloj tehnici, što će reći od malih kamenih kockica crne i bij elc boje
(T. lX/2,4). Pojava podnog mozaika u crno-bijeloj tehnici s figurainim pri kazi ma u
kronološkom pogledu otkriva ovaj objekat kao veoma značajan, posebno kad je u pitanju
proces romanizaCije i urbanizacije ovog kraja u ri msko doba. 17
U ovoj prostoriji uz okmgle suspenzure, kao njihovo pojačanje, zapažene su i
kamene ploče postavljene pretežno vertikalno uz južni zid i predvorje (T. lX! I). Ove
kamene suspenzure predstavljaju osiguravajući elemenat podni ci , koji je u periodu
izgradnje objekta u nedostatku blpokaustnih cigl i poslužio kao građevinski konstruktivni
materijal za veću sigurnost podnice nad hipokaustom. Može se pretpostaviti da su ove
kamene suspenzure i vidljivi trag obnove podnog mozaika, odnosno gradevine u periodu
kasne antike.
Prilikom istraživanja hipokaustne prostorije F nadeni SU tubulusi, koji potvrđuj u
da su preko ovog blpokausta - prefumija 2 u sistemu zagrijavanja obj ekta zagrijavane i
dmge prostorije unutar zgrade. Struktura podnice s mozaikom debljine 25 cm (T .
. lX/2,5), s velikim podnim ciglama (60x45 cm) , imala je značajnu ulogu u akumuliranju
i dužem zadržavanju unutarnje toplote.

16 V. Paškvalin 1980, 70, sl. 22; vidi napomenu 4.

17 V. P8Škvalin 1968, 154; I. Ćrcmo§n ik 1984,17-18,111; I. Crcmošnik 1976,44. i

d.
 GZV1 (A ), N. S. s V. 45. 1990. Sir 35 - 92
V. PA SK V ALI N . A R H I::OLOS K O 1\A L A ZI ST E OGRAJ A

Uz prefumij 2 ove prostorije postojala j e, izgleda, manja tampon-zona (T. X/l)

bez mozaika. Razlog j e, vjerojatno , velika toplina, koja je utjecala na rastresitost
mozaika, pa je iz tih razloga na tom mjestu fo nni ran uži poj as bez mozaika (T. X/2), ili
se u vrijeme slabog ekonomskog stanja ni zgrada više nij e mogla održavati, pa je došlo
do ul egnuća i rušenj a hipokaustnih prostorija. Tada dolazi i do popravaka, ali više nije
bilo vrsnih majstora IDozaicista, pa u doba kasne antike nailazimo na grubo krpanje
18
mozaika i podnica s estrillOID.
Prefurnij 2 (Plan l; T. X/ 1,2 ,3), preko kojeg je teklo zagrijavanje prostorije F, pa
i šire, pripadao je većim djjelom prostoriji G, a manj im prostoriji F. Istraživanja su i za
jedan i za drugi prefum ij pokazala da su nadeni in situ zatvoreni (T. VIII/2; X/l), što bi
ukazivalo na prestanak njihove funkcije, istovremeno i na prestanak života na prelazu iz
kasne ant ike u rani srednji vijek.
Na ovom dijelu objekta od arheoloških predmeta nađena je bronzana fibula u
obliku sidra (T. XV /4) i novčić 4. sLn.e. Ovdje je razlika izmedu ilivoa podnice s
mozaikom i podnice sa suspenzurama iznosila 1,30 m. Osim toga, treba spomenuti da
hipokaustne suspenzure na cijelom prostoru prostorij e F (T. lX/3) stoje na veoma
čvrstoj podnici od nabijene zemlje.
Prostorij a G je vet spomenuta. Njoj pripada prefurnij 2 (i. XIl; Plan l). To
znači da se ložište - prefu m ij 2 nalazilo unutar prostorije , odnosno zgrade, za razliku
od prefurnija l koji se ložio van prostorije E (T. VII /2 ; VIII/2).
U ovoj prostorij i, osim prefurnija na sred ini, konstatiran je duž istočnog zida
nešto širi zid s ličan bankin i, za koji je teško utvrditi čemu je služio u prostoriji G.
Prilikom ovog istražjvanja utvrdeno j e, takoder, da je uz prefurnij 2 (Plan l) postojao
manji četvrtasti odvojeni boks (T. X Il), koji je označen kao prostorija H (T. X/l), i koji
je, sigurno, služio za odredene svrhe unutar ove prostorije.
Ako se uz istočili zid prostorije G (T. X/ l) javlja širok zid sličan unutarnjem
ojačanju, a izmedu njega i prostorije F (T. XIl) površinom mala i niska gruba podnica i
ako su u maloj prostoriji H (T. X/I ; Plan l) zapažene izvjesne količine olova i
troskovišta, onda se može pretpostaviti da je prostorija G s boksom H služila kao
prostorija za opće kućne potrebe (radionica, kovačnica, ~a i latrina), u kojoj se, izgleda,
najduže zadržalo ložište ili prefurnij za potrebe objekta. I
Ovoj prostoriji pripadao j e kanali (T. X/3; Plan l; T. XIl), koji je ispod temelja
sjevernog zida odvodio vodu iz ove prostorij e u kanal n (T. XI1,3), koji je bio
zajedillčki i kanalu j (prošireni kanal ID) (Sl. l ; T. X/3). Pošto sjeverni zid ove
prostorije ne prekida funkcij u kanala u prostoriji G (T. X/l), to znači da je on
istovremen s prostorijom G i samom zgradom, pošto služi isključivo za potrebe
prostorije G od samog poče tka funkcioniranja sistema za zagrijavanje do prestanka
života u zgradi. Možda je bio čak i stariji od nje, vezan za rad lončarskih peći (T. IV/l;
VIII,2) .
U kronološkom smislu od svih nalaza unutar objekta, kao veoma značajan i važan
kulturnohistorijski nalaz izdvajamo ostatke lon čarske peći ukopane u podnicu ispod

18 I. Čremošnik 1984, 2J l , itd .

19 1. Čremošnik 1965 , 155, itd.
GlM (A), N. S. sv. 45 , 1990, SIr. 35 - 92
V. PASKVALIN, ARHEOLOSKO NALAZ/STE OGRAJA 43

temelja zida prostorija D iF, odnosno u glinu na koju su postavljeni stupići, suspenzure
(T. lVII; VIIl,2; IX/3).
Od konstruktivnih elemenata lončarske peći sačuvana su ljevkasta vrata vatrišta,
odnosno ložišta (T, VIII), čije su dimenzije: visina 26, a širina 41 cm. Od vatrišta su
prema um::tra vodila dva ložišna kanala, jasno vidljiva ispod temelja zgrade (T. VII2),
koja medu sobno nisu bila spojena; dimenzije: širina 33, a visina 28 cm (T. lVII). Na
osnovu ovih tragova keramička ili lončarska peć mogla je negdje na sredini imati širinu
od 0,90 do 1,12 m, a dužinu 2,03 m (T. 1X/3), Ležala je na dubini 1,33 m. Tako bi
prema ovim dimenzijama, gledana u tlocrtu (SI.2) lončarska peć poprimala formu blisku
konturi elipse i kruške. 20
Uz ovu peć nadeno je dosta ulomaka keramike (T. VIII), ali kratka zemljana cijev
nađena unutar kanala, promjera 4,5 cm, predstavlja konstruktivni elemenat ove peći,
koji je služio kao držeća ili noseća greda ložišta, 21
Od prostorije na krajnjem zapadu zgrade konstatirana su dva zida, koja su u prvoj
građevinskoj fazi sačinjavala prostoriju ili trijem (Plan l), odnosno ulaz (T. IlIIl). Taj
dio objekta označili smo slovom I. Od te prostorije ili dijela objekta bolje je sačuvan zid
smjera istok - zapad na južnoj strani (T. IlIIl; II12), koji prekida odvodni kanal »b"
bazena u apsidi (T. III2; IJIIl; Plan I). Tako bi ova situacija odnosa izmedu zida i
kanala b (T. III2) veoma jasno govorila o prvoj i drugoj, odnosno o starijoj i mlađoj
građevinskoj fazi objekta, u kojoj je (u mladoj) prostorija I postala drenažni prostor
(Plan 1; T. III2. iT. III/I).22
Prilikom istraživat,ja ovog prostora osim fragmenata zemljane svjetiljke (T.
XIV IS) nije nađen nijedan drugi arheološki nalaz koji bi, eventualno, mogao
identificirati prostoriju I. za sada ostaje otvoreno pitanje da li je ulaz u zgradu na
istočnoj strani (T. IJIIl) bio i ostao sve do napuštanja građevine, ili se glavni ulaz
pomjerao u toku građevinskih faza.
U ovom dijelu rarla bilo je govora i o odvodnim kanalima, koji u pogledu
kronologije objekta i identifikacije pojedinih prostorija dobivaju posebno mjesto i ulogu
(T. 113; 1113,2; II1/2; V/(',3; VIII/3 i X/3).
Neki od ovih karuJa služili su i za potrebe lončarske peći (radionice) za izradu
zemljanog posuda (T. VIII).23 Ovi kanali pokazuju pad od nekoliko stepeni, što govori
o njihovoj isključivo odvodnoj funkciji.

ARHEOLOŠKI NALAZI

A. Ostaci lončarske peći. Ostaci ove peći, u kronološkom smislu, u odnosu na

građevinu predstavljaju stariji kulturni horizont. Ovu arheološku činjenicu
argumentirano pokazuje odnos (situacija) izmedu temelja zgrade i same peći (T. IVII i

20R. L. Veselinović 1957, 27-31, 33, sl. 5, Tab, Il, A, B.

21R. L. Veselinovit 1957,29-33.

22 I. (:remo~Dik 1965, 155, 157, 159-160; sve upućuje na to daje vila morala imati

drenažru prostor za otpadne vode.

23 I. (:remoJnik 1965, 157-158.
 GZM ( II ), N S. sv 45 . 1990 . >I L 35 - 92
Y PA SK YALll'.. A RH EO LOSKO N;\ LAZISTE OG RAJ.

T. VIIl,2 ), Ona, naime, svojim položajem stratigrafski pokazuje da su ostaci lončarske

peći na istom prostoru starije od temelja rimske gradevine, Istina , peć se sačuvala samo
fragmentarno , ali posve dovoljno da sc može prepozhali njen oblik ili tip, a zajedno s
nji m i ulomcima keramičk ih posuda utvrditi i kultumopovijesnu pripadnost.
Od lončarske peć i saču van je karakteristični konstruktivni ljevkasti otvor vatrišta
ili ložišta (T . VIil ), od kojeg se u ostacima unutar peći sačuvao prcgradni zid (T.
lV/1;T, VI/2) , koji j e ložišta peći d~elio na dva međusobno nepovezana kanala (T,
IVI l; rekonstrukcija peći, SI. 2). 4 Tako je, pored ove, prilikom izgradnj e
arh itektonskog objekta (Plan l) stradala i još koja lončarska peć i radionica sagrađena u
suhozidu. 25
Keramička peć bi la je ukopana u glinu (T. vrli ,2).26 Od dugotraj nog prisustva
vatre, izvana i iznutra, vidljivi su još uvijek tragovi gar ti i crvene zemlje.
Nalaz zemljane cijevi unu tar kanala peći, promjera 4,5 cm, predstavlja ostatak
omota drvene gredice debljine 5 cm, koja se pod uglom od 90° stavljala preko
potpornog ili pregTadnog zida kao glavni držač rešetke, na koji sc prij e pečenja slagalo
posuđe. Navedeni konst ruktivni elemcnti dovoljni su da pokažu kakvog j e oblika ili tipa
lončarska peć, a dimenzije tlocrt (Sl. ~ . Tako je na osnovu ovih elemenata moguće
ustanoviti daje peć imala oblik kruške.
2

Poznato je više nalazišta j v eći broj otkrivenih sličn i h lončars k ih peć i. Kod nas je
Medutim, ovom tipu keramičke peći naj bližu
28
najpoznatije nalazište Gomolava.
analogiju pružaju lončarske peći iz Mađarske u Budimpešti (GelJertheH-Taban,
Szentendre). 29 Ove lončarske peći datirane su u prvu polovicu 2. st. pr.n.e. a naj bliža
iz Szentendre u kasni laten ili II sredinu 1. st.pr.n.e,31dok su gomolavske datirane u fazu
Vlb ili u sred inu l. st.pr.n. e.32 Ipak ćemo datiranje lončarske peći sa Ograj e ostav ili za
trenutak po strani, i to do obrade keramike koja je nađena uz samu peć, kao njezin
produkt, i na prostoru objekta. Samo tako bit će pouzdanije datirana , a slika naselja
potpunija.
B. Nalazi keramike Nalaze keramike unutar ovog arhitektonskog objekta
dijelimo na one koji su se našli u slratigrafskom sloju uz lončarsku peć (T. lVII; T.
VIII, 2) i na one koj i su nađeni u pojed ini m njegovim dijelovima. Medu nalazima
keramike iz slratigrafskog sloja nalaze se posude sive bojc (T. XII1 ,2,4), fragmenti
bojene keramike (T , XII/l,2,3 ,4,5,6) i fragment posude oker boje (T . XI/3).

24 R. L. Veselinović 1957 , 29; B. Jovanović 1974, 49--50.

Ll V. Paškvalin 1980, 67-70; o takvoj radionici govori i nalaz zgrade u suhozidu na
Dvorištima, sl. 3; D. Svoljšak 1974, 188-189.
26 R. L. Veseli n ović 1957, 30; B. j M. jovanović 1988 ,68-70.

27 R . L. Veselinović 1957, 33; B. i M. Jovanović 1988 , 68-70, sl. 20,22, 25, 27 i 28,
28 n. i M . Jovanović 1988 , 68-70; vidi napomenu 27.
29 B. E. Bonis 1969 , 212 , Taf. llI, 2.

:JO R. L . Veselinović 1957,30-31 ; B. i M. jovanović 1988, 91 ; B. E. Bonis 1969

212-213; peći ovog tipa nalaze se u upotrebi i tokom rimskog perioda. '

31 B. i M. j ovanović 1988,9 1; R. L. Veselinović 1957, 29-30.

32 n. i M. jova n ović 1988, 91.

Gl M (A), :-' . S. sv . 45, 1990, str. 35 - 92

v. PA$ KVAI I I\ . AR HEO LOŠK O N ALAZ I$T F OGR AJ A

Izradio: S. Kudra
51. 2
Medu fragmentima izvan spomenutog kruga lončarske peć i nađeni su ulomci sive
(T. XIII II ,2 ,3) i tamnosive boje (T . X III/4, 5), jedan veći fragment crvenkaste boje
grublje obrade (T . X1II/6) ijedan zemlj ani pršijen sive boje (T . XIII/7). Medu nalazima
izrazito rimske keramike isti ču se ulomak tere sigilate (T . XlVIl ), tere sigilate tzv.
cbiare (T. XIV /2) , fragment bojene keramike (T. XV/3,4) i fragment diska zemljane
svjetiljke (T. XIV 15).

ll) Kera mikll iz stratigrarskog sloj a

1. Siva keramika. Dva fragmenta bikoničnih urni (T . XIlI ,2) sive boje s
ukrasom upoliranih cik-cak ili valovitih linija, koje teku sredinom stožastog vrata i na
prelazu iz vrata u trbuh, odnosno ispod samog plastičnog prstena. Fragmenti su urni
tankih zidova izrađenih na vitlu i dobro p«enih.
Naj blite paralele oblicima ovih fragmenata susreću se u ranorimskim grobovima
nekropola iz Dobove, Ribnice i Petrušnj a Vasi u Slovenij i. 33 Bliske forme sa stožastim

33 P. Petru 1969, 5 - 44, T. 5, grob A 23, 4; grob A 26, 10; T , 26/5; T . 28/4; S. Petru
1969, T. 5/6--7; T. 6/ 13; T. 7/5, 7; T. 8/2, 4, 7; T. Knez 1960, T. 3/ 8; T. 10/7,10.
 G ZM (Al , N . . sv 45, 1990, str. 35 - 92
V. PA $ K VALlN, ARH EO LOSKO N ALAZiŠTE OGRAJA
-1 6

ili cilindričnim vratom prisutne su i u rimskim grobovima nekropola na području

Zagreba,34 a takoder i na području Panonij e i pcdunavlja.35 Sretu se i.u ,o?las.tima juž~o
od Save, vj erojatno zbog jakog keltskog uticaja, odnosno njihovi, cIvilizacIJe u OVim
krajevima. Taj uticai paralelan je naročito u periodu kasnog latena.

Meduti m, da bismo što pouzdanije mogli datirati dva ulomka bikoničnih urni sa
Ograje, moramo istaknuti postojete razlike izmedu ovih bikoničnih urni i spomenutih
paralela koje su sigurno datirane. Tako se, na primjer, na bikoničnim urnama s područja
Slovenij e i Hrvatske na stožastim ili c i lindričnim vratovima nalazi ukrasni elemenat s
dva ili tri plastična prstena,37 dok je na ulomcima bikoničnih urni iz Putovića vidljiv
samo jedan takav prsten, i to na prelazu iz stožastog vrata u rame i trbuh posude (T.
XI I l ,2) . To je, čini se, i prva značajn:t razlika koja bikon ične urne s Ograje kronološki
svrstava u nešto stariji period. Na naši m b ikoničnim urnama zapažamo i nešto što
spomenute nemaju , a to je da sredinom stožastog vrata teče jedva primjetno, blago
konveksno ispu pčenje, koje može biti preteča ukrasnih plastičnih prstenova na posudama
toga i sličnog tipa. I t rcć a značajna razlika medu spomenutim tipovima urni je u tome što
su ulomci bikon ičnih urni iz Putov i ća , za razliku od onih iz ranocarskih nekropola
Slovenije i podru čj a Zagreba, ukrašeni upol iranim cik-cak ili valovitim linijama na vratu
ovih posuda (T. X I/l ,2).38
O ve razlike govore da su fragmenti b ikoničnih urni s Ograje ipak, stariji od
analognih s područja Slovenije i Zagreba. Naime, poznato je da se uglačani ornamenat
talasastih, pa i drugih geometrij skih formi na posudama radenim na vitlu i poliranim
39
javlja u 2. i I. st.pr.n.e. U ovom pogledu važan je, takoder, i plastični prsten na
prelazu iz vrata u rame i trbuh posude , k arakterističan za kasni laten od 2. st.pr.n.e. do
prvih godina nove ere. Intenzivno korištenje glačanja s vanjske i s unutrašnje strane
40

javlja se vet u 2. st.pr.n.e., a održava se i na početku istorijske epohe. I horizontalni

41

plastični prsten, koji je karakterističan za ramena posuda, bogato je zastupljen u

34 Z. Gregl 1981 ,57-62, T . 1/2; T, 211,5,7; T. 3/1, 5,4.

3.5N. Majnarić-Pandžić 1970, T, IV/l3 (Lovas); T . XXIII /4 (Mitrovica); T. XXXV1II8
(Sotin); T. XLIII/2, 3 (Sur~in); B. i M. Jovanović 1988, T.VIl3; T. XIXI2, 5; T. XXXVIII/3,
4,5 ; B. E. Bonis 1969, Abb. 97, l (GeUerthegy); Taf. XXXVI, 3, 4, 5; O. Brukner 1986
(1987),71-78; Z. Marić 1963,74-79 , T. II1/5, 8, ll, 12.
36M. Kosorić 1980 , 108, T . X/59, 59a, 60, 61, 62; M. Kosorić 1979,173, sl. 36; Z.

Marić 1960, 62---65; Z. Marić 1963, 74-75, 79. T . I111l0,

37 P. Petru 1969 , T. l (Dobava), grob A 8, 3; T. 2. (Dobava), grob 19,5 , itd; S. Petru

1969, T. 4 (Globodol), 8; T, 5,6,7, itd, ;

38P. Petru, S. Petru 1969, napomene 33, 37; usp, T. XIIIl, 2. sa posudama istog ili

sli~nogtipa kod navedenih autora; Z. Gregl 1981 , napomena 34;usp, istu n~u T. XlIII, 2. s

posudama istog ili sličnog tipa kod navedenog autora .

39 D. Vilotijević 1965 , 256--260; B. Brukner 1965,238; B. i M. Jovanović 1988,46;

Š. Nad 1960, T. VII, T, [X/4; J. Todorović 1968, 45 .
40 B. Brukner 1965, 238; J. Todorović 1966, 40--41.

41 8. Brukner 1965,238; J. Todorović 1968, 45-46; D. ViJotijević 1965, 259; B. iM.

Jovanović 1988, 52; O. Brukner 1986 (1987), 77-78.
eZ M ( A J, N. S 'v. 45, 1990, sIr. 35 - 92
V PA SK VALI .. ARHEOLOSKO i"A LA Z ISTE OCR AJ A 47

latenskim slojevima na Gomolavi. 42 Oni su, prema J, F ilipu, kronološki svrstani u

43
prelaz iz latena u rimsko doba. U iste kronološke okvire datiraju se analogni tipovi i u
drugI' m naI'š .
azl tima. 44

Prema tome, bi koni čne urne sa Ograje pripadale bi periodu kasnog latena od 2. st.
pr.n.e. do 1. st. n. e. i bile bi starij e od sličnog ti pa iz nekropola Slovenije i zagrebačke
45
regije, koji se datiraju u ranocarsko doba, ti. od I. do 2. st.n.e. .

Iz stratigrafskog sloja uz lončarsku peć potj eče i fragment od dobro pročišćene

pečene gline sa izvijenim i horizontalno kaneluranim (žljebast im) obodom, koji blago
prelazi u niski vrat i loptasti trbuh. Sive je boje (T. XII4). za ovaj oblik posude u vidu
zdjele ili, možda, urne mogu se naći bliske forme, ali ne i analogne. U tom pogledu
oblike slične ovom tipu posude susrećemo na Gomolavi, 46 kao i u Si rmijumu i
g
Cibalama, dok bi jedan drugi tip iz Bur enae bio, takoder, blizak formi ovog suda , a svi
4
bi se okvirno datirali u 1. do 3. st.n.e. Medutim , s obzirom na finu fak turu, sivu boju,
izradu na vitlu, pa na stratigrafski sloj u koje m j e nađen ne može se ovaj tip posude, pa i
sama posuda u nalazištu Ograja datirati u doba nakon izg radnje gradevine, jer se upravo
veže za gašenje peći. Stoga ova keramič ka posuda (zdj ela ili lonac) može biti datirana
samo u period aktivnog rada lončarske peći, a to je, najkasnije, do vladavine cara
Vespazijana (69 - 79).
2. Blijedožuta keramika. Fragment bi.koničnog suda (T. XII 3) blijedožute boje,
izvijenog oboda, fine fakture, koji oštro prelazi u stožasti vrat na kojem se primjećuju
dva paralelna prstena - na prelazu u rame i trbuh posude naglašen je plastični m
prstenom. Vrat je ukrašen nizom upoliranih, vertikalnih, valovitih , plitko urezanih
linija. Posuda je izradena na vitlu.
Iz Gomolave r,tječe više primjeraka posuda koje imaju vrat sličnog oblika i sa
4
istim omamentom. Posude sa ovog lokaliteta kronološki su svrstavane u faze VIa i
VIb, ili od sredine 2. do II 1. st.pr.n.e. Osim na Gomolavi ovaj tip posuda susrećemo i
49

42D. Vilotijević 1965, 258; B. i M. Jovanović 1988, 29, 30,31.

43D. ViJotijević 1965, 258-259; B. i M. Jovanović 1988,29,30; T . XXVIII/3,
XXVIII/8, itd .
44 Vidi napomenu 35 .
45
P. Petru 1969, 34-44, 3~-39; S. Petru 1969,94-97,97; Z. Gregl 1981,58-59,
62; O. Brukner 1986 (1987),77-78 .
46 B. i M. Jovanović 1988, 168, T . XXXVIII17, 8 (faza VIb); 169, T . XXXIX/8 (faza
VIa); može se naći još sličnih primjera; D. Pinterović 1969, 81-118, sl. 11 ,15.
47 O. Brukner 1981, 149; hronološka tabela ll; unutar ove tabele ukazujemo na slične

forme : T. 115/66; T. 116/72,82; T. 118/95; T. 1181100; J. Todorović 1968, 40; žlijeb na

obodu javlja se u 1. st. pr. n. e. J. Todorović 1968 , 38;

48 B. i M. Jovanović 1988; uglačani slični ornamenti na T. V/1 4a; T. XVIII) , 10; T.

XIX/2, 5; T . XXVIII/8. itd .; N. Majnarić. Pandiić 1970, T . XXXVII/8; T. XLIII /2; posude
blijedožute boje javljaju se u 2. st. pr. n. e.
4~ B. i M. Jovanović 1988, 132, T . XII/2 (faza VIb); 142, T . XIX/2,S (faza VIb); 154, T .
XXXVIII/9 (faza VIa); 155, T . XIXI19 (faza VIb); 163, T. XXXIV/4 (faza VIa); 168, T .
XXXVIII/3, 4, 5 (faza Vlb); za datiranje ove forme posuda na Gomolavi vidi još str. 32-37 i
43-50,
 eZM (1\ 1. . S" 45. 1990. , Ir 35 - 92
V PA5i K\' ,\I I'\ . ARHI Ol.OSKO N A LA ZiŠTE OGRAJA

tlJrugim nalazištima izmedu Save, Drave j Dunava. Veoma bliske paralele nalazimo u
Lovas u (vinogradi), i to upravo u obliku vrata posude. SO PO fo nni i ukrasu na vratu
analogne su j posude iz Sotina i Surčina. Sl Datacija ovih posuda j e jasna , posebno kad je
riječ o posudi iz SOlina, jer se ove dvije posude mcdusobno vežu istim oblikom koji je
na Karabumli (Beograd) datiran u drugu polovicu 1. st.pr.n.e. , s ~rodužetkom u doba
ranog Rimskog Carstva. 52 Posude iste boje navodi i J. Todorović, pa bi s obzirom na
ovaj detalj , pa i oblik utvrden II grobnim cjelinama, i naša posuda mogla biti datirana u
isto doba, ti. u 2. st.pr.n.e. do I. sLn .e . Zanimljivo je navesti da analogne oblike
susrećemo i ujapodskoj nekropoli II Ribiću, koju Z. Marić stavlja u fazu Vb i VI, tj. od
35 . god. pr.n.e. do p<>četka2. st.n.e.
54

Činjenica je da ova posuda, osim u boji, korespondi ra s bikoničnim posudama (T.

XIII ,2) u formi, ornamentu na slOžastom vratu, tl naziranj u plastičnih prstenova na
istom vratu, u plastičnom prstenu na prelazu iz vrata u rame i trbuh posude (T. XIII3) ,
po stratigrafskom nalazu uz l ončarsku peć, što bi ukazivalo na to da pripadaju istom
razdoblju od 2. do 1. st.pr.n .e., a možda i do početka 1. st. n.. e.
ss
Treba spomenuti da je ovaj tip posude poznatiji medu posudama s dvije drške.
Kako na ulomku nije sačuvan makar i mali trag tih drški, ne može se sa sigurnošću
tvrditi da ih je i posjedovao. On, možda , više odgovara tipu bikoničn.ih urni. Mora se,
takoder, navesti da j e ovaj tip posuda bio poznat i u 3. i 4. sLn. e. Medutim, ovo kasno
datiranje demantira stožasli vrat s upoliranim ukrasom, prstenovi koji se naslućuju na
vratu, kao i plastični prsten ispod vrata (T. XI/3). Tako bismo ostali pri predloženom
dati ranju , tj. sve do kraja perioda aktivnosti lončarske peći.
3. Bojena keramika Dva fragmenta oboda, vrata i trbuha (T. XIIII,2)
predstav ljaj u tip posude koji je najbliži obl iku lonca (amfore?). Fragmenti imaju izvijen
i zaobljen obod koji prelazi u niski vrat, a ovaj u ]optasti trbuh. Ispod oboda i na samom
prelazu vrata tl trhuh kao ukras nanesene su na podlogu oker boje tamnocrvene trake,
ši rine 1,5 do 2 crn. Isti ukras vidljiv j e i na ulomku trbuha amfore (T. XII/3). Posude su
fine fakture i i zrađene na vitlu . Ovaj nač in slikanja posuda većih oblika nalazimo u
kasnolatenskim nalazištima, kao ŠIO su Karaburma (Beograd), Gomolava, Židovar,
Popov Salaš (Novi Sad) i Taban (Budimpešta) .56

so N. Majnarić·Pandžić 1970, 80, T . IV/ l3; T . XXIH/4; T. XXXVII/8; T. XLlII/2; T .

XXXV/3 ; J . Todorović 1968, T . VIII2; XX/5; XXII/2; XXXIXIl; XL/6; O. Brukner 1986
(1987),77-78 .
51 N. Majnarić.Pandžić 1970 , vidi T . IV/ 13 .
52 N. Majnarić·PandŽić 1970, 42- 44 ; 47-49 .
.I) J. Todorov ić 1968 , 38 .
54 Z . Marić 1968, 47. i d.; 50. id., T . XVIllIl; T. XIX/37; Z. Marić 1963, 74 i d. vid.
T. III.
.\.\ J. Todorović 1968, 42; N. Majnarić·Pa ncHlć 1970, Tabla XXVII, lO, T. XXXV/3,
T. XXXVII/8, T. XV2, T . Ll2, 4, 9 .
.56 J . Todorović 1968 , 43-44; J . Todorović 1974, 67-68 ; B. M. Jovanović 1988,171,
T. XLII , 2; B. Gavela 1952, sl. 6 1,3 7; 30, sl. 40 , 3, 2; D. Vilotijcvić 1965, 259, T. U6, T.
n/3, T. IIIIl; E. B. Bon i. 1969, Taf. XXIlI/2-9; Taf. XX/I, 2.
 GZM (AJ. N. S. sV. 45. 1990. str. 35 - 92
V PASKVALIN. ARHEOLOŠKO NALAZiŠTE OGRAJA 49

Uz bojenu keramiku kojaje ukrašena ili naslikana tamnocrvenim trakama i raznim

geometrijskim elementima između tih traka postoji bojena keramika ukrašena samo
tamnocrvenim trakama na oker podlozi. To je vrsta bojene keramike koju imamo u
nalazištu Ograja. za ovu vrstu bojene keramike i njezine oblike J. Todorović kaže da na
početku Rimskog Carstva doživljava izvjesne promjene. Jedna se odnosi na recipijent
posude (urne ili pitosa), koji postaje širi, a druga na nanošenje tamnocrvenih širih
horizontalnih i paralelnih traka na vratu i trbuhu posude na podlozi oker boje. Ovu
obojenu keramiku on datira u prve decenije 1. st.n.e. 57 Medutim, općenito, bojena
keramika je datirana u razdoblje od druge polovine 2. st.pr.n.e. do druge četvrtine 1. st.
58
pr.n.e. , dok bi bojena keramika sa Ograje, na osnovu analogije sa Gomolavom, bila
datirana u fazu VIb Gomolave ili u drugu polovicu 1. sLpr.n.e. 59 To bi se, na prvi
pogled, konfrontiralo s navedenim datiranjem, ali s obzirom na konstataciju J.
Todorovića i na posve drugi način slikanja ovih posuda najvjerojatnije je da primjerci
obojenogJrsuda iz Putovića pripadaju fazi VIb, odnosno sredini 1. st.pr.n.e. do sredine
1. sLn.e.
Prema nekim mišljenjima bo~ena keramika se javlja, uglavnom, u opidumima, a
rjeđe u naseljima i u grobovima. 6 Naši primjerci sigurno pripadaju naselju. U vezi s
bojenom keramikom treba spomenuti i to da su pripadnici keltskog plemena Boji prvi
počeli izradivati bojeno posuđe. 62 Dalje, na lokalitet Ograja ne bi se mogla odnositi
konstatac~a da je bojena keramika indikator da su Skordisci formirali ovo naselje u 1.
sLpr.n.e. 3 Ovo je samo potvrda da se ovo naselje Desitijata nalazilo pod uticajem
latenske kulture toga doba. Upravo najbolji dokaz za to je mali broj nalaza ove vrsti
keramike. Ovo bi se moglo odnositi i na obojenu keramiku iz nekropole uRibićima. 64
Iznenađuje, medutim, činjenica da slična obojena keramika, misli se na ono što je
objavljeno, nije konstatirana u stratigrafskim slojevima Donje Doline. 65
Fragmenti bojene keramike s tamnosivom, gotovo crnom trakom na podlozi sive
boje (T. XlI!4,5) pripadaju posudama tipa kao i prethodne. Keramičke posude ove vrsti
i tipa poznate su na Gomolavi i datirane su u fazu VIb, tj. u drugu polovicu 1. sLpr.n.e.
66
do sredine 1. sLn.e.
Fragment bojene keramike s tamnosmeđom trakom ispod oboda na prelazu iz
vrata u loptasti trbuh posude (T. XJI/6). S obzirom na nalazište, kao i na sve drugo što

57 J. Todorović 1975,67; J. Todorović 1968, 43-44; B. Brukner 1965,238.

~ D. Vilotijević 1965,259.
Y} B. i M. Jovanović 1988, 50, T. XXXVlIII10; T. XLII (faza VIb), 2 (faza VIa); vidi

str. 88. istog djela.

60 Vidi napomenu 57, 58, 59; B. Brukner 1965, 238.
61 D. ViJotijević 1965, 259.
62 D. Vi10tijević 1965, 259.

6J B. Brukner 1965, 238.

64 Z. Marić 1968, 24-25, T. X/25.

6.l Z. Marić 1964, 49-52; vidi i ilustrativni materijal.

66 B. i M. Jovanović, 1988, 49-50, 88-89; J. Todorović 1966, 63, 44; J. Todorović
1974,67.

4 - GLASNIK - ARHEOLOGlJA
 ;Z'V1 (A) , ,,S, 45, , 1990 , sir 35 - 92
S\,

v. PAŠ KV t\L1 ~,AR H EO LOSKO AL A ZIŠT E OG RAJA

50

se kazalo O ulomcima bojene keramike, i ova varijanta pripadala bi istom kulturnom

krugu i, takoder, s'gurno istom razdoblju sredine 1. st.pr.n.e. ~o sred~e.1. st.n.e ..' ka~
je prestala raditi lončarska peć.67 Ipak , ova vrsta bojene kerarmke manje Je ~stuplJena l
nije mogu e za sada navesti odgovarajuće analogij e koj e bije detaljnije odredile.

b) Kera mika izvan stratigrarskog sloja

Ulomak posude tipa urne ima izvijen obod koji, opet, prelazi u niski, formom
stota ti vrat, a ovaj s naglaSenim prstenom u loptasti trbuh; sive je boje, fine fakture
(dobro proč i šćena i pečena), radena na villu (T . XIII/1) .
Posuda je .lOS .. profilacije i pokazuje karakteristike latenske keramike. Analogne
oblike ovoj posudi tipa urne mogu se naći u kasnolatenskim nalazištima na Gomolavi, u
Popovom Salašu i drugim. 68 Medutim, bez obzira na nesumnjivo latensko porijeklo čini
se da ove posude medu brojnim tipovima posuda iz ovog vremena ne susrećemo
zapažeuij e na Og raj i , pa bi ih to rijetko pojavljivanje unutar keramičkog posuda
odvajalo od ostalog posuda lonč arske peći u Putovićima i odavalo njihov keltski
karakter.
U naselju Skordiska na Gomolavi, ov<u tip posude pripadao bi fazi VIa, a to bi
prema apsolutnoj kronologiji odgovaralo razdoblju od sredine 2. do druge četvrtine 1.
st.pr. n. e. 69 Medutim, na Popovu Salašu isti tip posude iz kasnolatenskog sloja odgovara
prelaznom vremenu iz stare u novu em,70 a sloj s nalazima istih ili sličnih posuda na
Gomolavi pripada periodu od sredine 2. st.pr.n.e. do sredine 1. st.n.e. tj. fazi VIa -
VIc. 7l .
Odlomak keramičkog suda tipa pitos (T. XIII/2), sive boje, zadebljalog oboda
koji direktno prelazi u loptasto tijelo ukrašen je nizom valovitih linija izmedu
ho rizontalnih linija, fine fakture, izrađen na vitlu. Izgleda da ni posude ovog tipa nisu
medu posudama iz latenskog doba bile previše omiljene. Na Gomolavi se ovaj tip
keramičkih posuda javlj a izmedu faze Va i VIb, tj. od sredine 2. st.pr.n.e. do 1.
st.n.e. 72 _
Ovaj tip posuda u l. i 2. st.n .e. javlja se istovremeno s lalenoidnim domorodačkim
pitosima, a II 3. st.n.e. s neznatnim promjenama u fakturi zadržava istu formu. 73
Medutim, u 4. st.n.e. zapaža'u se kod pitosa veće promjene. Oni dobivaju uski ravni

(i) Vidi napomenu 66. i B. Brukner 1965, 238.

68 B. iM. Jovanov ić 1988, 51, 82, 88, 89; D. Vilotijević 1965, 260; O. Brukner 1986,
78; O. Brukner 1986 (1987), 78.
fR B. i M. Jovanović 1988, 51, 82, 89.
70 D. Vilotijević 1965, 257; O. Brukner 1986 (1987), 78.
71 B. i M. Jovanović 1988, 88.
B. i M. Jovanović 1988, T. XXXJIU7, T . XXXIV/9, T. XXXVU8, XXXVIII4;

7.l
navedene table s ana10gIiim tipovima posuda odnose se isključivo na tip, a ne i na ostalo . ,

73 O. Brukner 1981,42-43; T. 127/1,2; vidi još T. 127/4,5,6,7; T . 128/8,~?

 GZM (1\), N. S SV. 45 , 1990, sir. 35 - 92
V rASKVALIN , ARHEOLO$KO NALAZI$TE OGRAJA 51

obod bez žijeba ispod njega, pjeskovite su fakture i često ukrašeni krupnim češljastim
omamentom na obodu i neposredno ispod njega 74 (T. XfII/2).
Na osnovu iznesenog može se zaključiti da naš ulomak pitosa ne bi mogao
pripadati 4. st.n.e., nego samo ranijem vremenu. Na to uz ostalo (fina faktura i vitlo)
ukazuje i žljeb ispod oboda, koji ne postoji kod posuđa istog tipa u 4. st.n.e., a talasasti
(ili cik---<:ak) ukras izmedu horizontal!lih linija i češljast omamenat ispod oboda ne
pokriva površinu pitosa kao na istim posudama iz 4. st.n.e. 75 Prema tome, ovaj
fragment pitosa ne pokazuje sve one karakteristične elemente koji bi ga datirali u 4.
st.n.e. Zato bismo ovaj odlomak posude tipa pitosa, s elementima koji ga odvajaju od
analognih posuda iz 4. st.n.e., datirali u mnogo ranije razdoblje, možda čak i u fazu VIa
i VIb, tj. od sredine 2. st.pr.n.e. do l. st.n.e., kao na Gomolavi, ili najkasnije u 1-2.
st.n.e.
Ovaj ulomak posude je, vjerojatno, produkt domorodačkih, odnosno desitijatskih
lončara sa Ograje, koji su izrađivali keramičke posude različitih tipova po uzoru na
proizvode lončarskih radionica u Panoniji, medu kojima je posebno jak uticaj na
keramičke radionice južno od Save imala Gomolava sa svojom veoma razvijenom
proizvodnjom. 76
Gornji dio oboda, grla i ručke keramičkog vrča (T. XIH/3) po fakturi, boji i
drugim karakteristikama analogan je ulomku pitosa T. XIII/2, pa bi se iako nije često
zastupljen medu posudama, mogao i kronološki vezati za njega i datirati u isto doba,
najkasnije do 2. st.n.e.
Ulomak posude (T. XIII/4) zadebljalog i lako povijenog oboda, tamnosive boje, s
koljenastim prelazom u trbuh, iz kojeg oštrom kosinom ide prema dnu, odaje formu
zdjele. Posuda je izradena na vitlu s veoma sitnim ostacima kvarca.
Fragment posude tamnosive boje (T. XIII/5), čiji 2 cm široki horizontalni obod
profiliran kanelurama prelazi u trbuh i dno. Zdjela je od dobro pročišćene gline, ali
slabije pečena; u presjeku stijenke uočavaju se tragovi smedeg, do kraja nepečenog
sloja; rađena je na vitlu. Ova dva fragmenta (T. XIH/4,5) tamnosive, gotovo crne boje
pripadaju posebnoj grupi keramičkih posuda.
Pri traženju paralela za posudu u obliku tanjira-zdjele (T. XIW4) u
kasnolatenskim i rimskim nalazištima moglo se zapaziti da ovaj oblik nije u našoj zemlji
brojnije zastupljen. Naime, ovaj oblik keramičke posude razlikuje se od dosta sličnih po
karakterističnom koljenastom prelazu u kosi trbuh i dno. Po ovom karakterističnom
koljenastom prelazu najbliža joj je zdjela iz Surčina. N. Majnarić-Pandžić
primjećuje da bi mogla biti izradena u halštatsko-latenskoj tehnici, ukazujući na druge
korijene koji su srasli u tračko-skitsku kulturu, koja se na području Karpata zadržala
sve do u 3. st.n.e.77
74 O. Brukner 1981, vidi tipove pitosa i ukrase na njima prikazane na gore navedenim
• tablama pod napomenom 73.
7~ O. Brukner 1981, 43; ovaj problem zaslužuje temeljitiju analizu.
76 O. Brukner 1981, 43; mora da se radi o prelaznom tipu iz nove u staru eru l.oj1 se
mogao zadržati sve do 4. st. n. e., pa s tog gledišta privlači i našu pažnju. Vidi i napomenu 75;
Z. Marić 1963,75,79; O. Brukner 1986 (1987), 78.

77 N. Majnarić-Pandžić 1970, 48, T. XLV/4, 5.

4'
 GL\! \:\1 , t'< S. " 45, 1990, "Ir 3~ - 02
' . P.\ SK \' ,\L!"\, /\RH~ O LOS KO N.'\ L 71 STE OGRA JA

lzgleda da vaj tip zdjela (T ,XIfl/4) nije uočen, ili ga nema na pOdntčju Skordiska
u Srijemu Naime, spomenuti korjenasti prelaz na zdjeli iz Sur6na ne odgovara
kolj enac;tom prelaztl na fragmentu tartiira-zdjele sa Ograje, OllO što je slično, ali ne i
i dent ično nalazimo, takoder, i na posudu sa Gomo\ave, ~~ e se datira u fazu VIa,
odnosno u dmgu polovicu 2, do druge četvrtine 1. sepen,e. Medutim, nasuprot ovim
ličnostima gotovo identične forme ovog tipa po Ulla na lazimo u Galiji, gdj e su datirane
80
izmedu SO-tih godina pr.n ,e, do S(}-tih godina n.e.79 , ili u 1. st- pe n .e. do l s!.n.e.
Pravu vezll pokllS3o sam naći medu materijalom u Castrumu kod Doboja, u kojem su
stacionirale vojne posade iz zapadnih pokraj ina, al i te paralele, na žalost, nisu
konstatirane. 81
S obzirom na sve što je rečeno o posudi tipa zdjele- tanjira s karakterističnim
koljenastim prelazom sa Ograje moglo bi se zakljUČit i da je ovaj tip posude postojao
izmedu SO-tih godina stare er i 50-tih godina nove cre, i to zajedno sa neidentičnim,
ali slič nim tipom posuda sa Gomolave i s dntgih nalazišta , Stoga bi se u vezi s ovim
mogla i prih atiti primjedba N. Pandžić - Majnarić da je sli čan tip izradivan u duhu
opće halštatsko---Iatenske tradicije, ako se tako daleko može ići, pa pretpostaviti da je
mogao postojati i neki bliži kontakt s gal kom sredinom preko rimske vojske u
osvajanji ma naših krajeva, Tdrugo, ulomak , odnosno posuda tipa tanjir-zdj ele mogla je
biti proizvod lončarsk radjoni e sa Ograje, koja je II tom periodu, takoder, mogla
odražavati ove itnacije.
Za drugu posudu (T . XIII/S ) ka rakterističan je horizontalni kanelirani obod, a za
razliku od spomenut ih i slabije je pečena. za ovaj tip posude ne bi se, ipak, moglo
tvrditi da je stariji od dolaska Rimljana. U produkciji rimsko~ razdoblja susreću se
slične forme posuda, ali one, zapravo, nemaju analognog oboda. 2 Osim toga, činjenica
da je posuda slabije pečena ne bi mogla biti t vr t kriterij za odredi vanj e njene starosti.
Ipak se s obzirom na oblik može pouzdan ije reći daje ova posuda mogla nastati u 3 - 4
st.n.e.,83 iako se ovakvi obod i , samo ne ovako oblikovani, mogu naći i kod posude u
Dortiim Lamincima iz perioda kasnog latena i prelaza u povijesnu epohu. 84
Ulomak posude (T. XIII /6) tl form ' pitosa, sa zadebljalim, izvijenim obodom,
niskog vrata, koji na prelazu u rame ima plasti čni prsten, Posuda je crvenkaste boje,
slabije fakture,
Ovaj oblik posude bio j e u ši roj upotrebi u periodu kasnog latena, a slične forme
bile su, ta.k:oder, prisutne i u ranorimskom periodu. 85 Tako je zapažen medu posudama

lS B. i M. Jovanović 1988, 12 (z.djele, pehari); T, VI O, I I (faza VIa), T, III1b (faza VIa),

T. XVIII/6 (faza VIb), T, XX1X/4 (faza VIb); Z. Mar ie 1963, 74-75, T. lli/5-12,
79 Gallia Tom XI1-1 954 - Fascicule 11954, s. v. informations , 198, fig o 8.
80 M. G. Fouet 1958, p. 134-140, Fig. 15 , N° 164, Fij!" 19, W189, 192 ,190.
8 1 1. (remošnlk 1984,49--5 1.

82 O. Brukner 1981. T . 81. i T, 82 pokazuju da na njima osim jednog na T. 81/42. ne

nalazimo bližu analogUu obodu naSe posude - zdjele.
83 O. Brukner 1981,39.

84 Ć. TruheIka 1901, 16--29, sl. l; D. Dimitrij ević 1969 , 97 , sl. 11,101, sl. 15.
8.5 O. Brukner 1981,42, T, 114/55,115/66,116/75, 77 , 82,11 8/95,100,119/104,
GZ \1 ( !I). ,' . S ,, 45. I'NO, ' II . -'5- <):

V PA ŠKVAU .... ARI ILO oSU) ;\jAl AZIS I f: Ol.t{ J I\

iz sloja datiranog u period kasnog latcIJa na G molavi, pa i na drugim lId!d2.lštima na

područj u Panonije. 86
Ova forma keramičke po 'ude na Gomolavi spominje se kao tIp posude milora i
egzisti ra u razdobliu izmed u VIa i faz VIc, U. od druge poiov j.:;e 2, st.pr.n. c. do prve
polo vice 1. st. n.e. 7 Medutim, analogan prinuer posude sa lokaliteta Bare II Vukovaru,
samo si vo medc boje , datiran je s većinom arheološkog materijala od 100. gochne pr.n. c.
do oko 100, godine n.e. ,88 dok se II nalazišti ma Slovenije, kak je vet rcčell , slavlja u
rano rimsko doba, ili neronsko-fla ijcvsld period . 89
Sl ične fo m le sus reću sc i \I Donjoj Dolini, kao i kod Japoda, u razdoblju izmedu
90
250 - 50. godine pr.n .e. Tako bi ovaj tip posude u obliku piIOS--lJma, s obzirom na
či njenicu da nije sive boje nego crveIlkaste, upuC\vao na izrazitu latensku tradicij u i Ila
prelaz iz stare u nov u eru, s trajanj em sve do 2. SLn.e. U f1a vijevsko-lraJansko doba
opredjeljuj e ga mj esto nalaza unutar zgrade, kao i prestanak lada lončarske peei, tako da
ne bi mogao biti produkt lončarske radionice Ila Ograji.
BikOll i čni pršljcll ( , XlIII7) promj era 3,2 crn, sive boje, fine fakture ima na
sredini otvor promj era 0,4 crn. Ovaj predmet pripada kasnolatenskom naselju na Ograj i,
odnosno u Pulov ić ima, Datira se okvirno, tj. od sredine 2. sl.pcn.e. do prestanka rada
keramičke peći. 91 Datiran je preliminarno. Tako datiramo i lončarsku pt,"Ć , dok buduca
istraži vanja na prostoru Pu tovića ili šire (Dvorišta. Ograja itd.) ne pokažu, cemualno,
drugačiji kronološki odnos .

c) Nalaz podnog mozaika

U pregledu rezultata istraživanja rečeno je da su sačuvani saruo kronmi ustaci

podnog mozaika, i to u prostoriji FI, na samoru njezinom ulazu (T. lXII,2) i na
njezinom kraj u (T . IX/3, 4) . Na prvom prostoru saču vani su ostaci prcdsta 'e rimskih
sandala, a u dmgorn prikaz hipokampa i delfina (T. IX/2,4). Prema oVIm ostacima, ka
što je navedeno , podni mozaik je bio izraden u mo-bijeloj tehlllci kockIca. Nami ,
figure hipokampa, delfma j rimskih sandala izvedene su cmiru kamenim malim
kockicama , a osnova istaknuti m nizom kockica bijele boje kuje prale konture ovih
figura , daju im likovnu plastičn st (T. lX /2 ,4) . Ova tebl11ka naziva e još i st ilom
sil ueta. 92 Osim lOga, svrha ovog načina izvodenja je da se dobije j pokretljivost fio ura, a

86 B. i M . Jovanović 1988, T . XXXllI/8 (faza VIa), T. XXXIV/5 (faza VJa), T . XXV/5

(faza VIb), T . XXIX/6 (faz a VIb) , T . XXX II/4 (faza Vic); M . Mlljnadć-Pandžić 1970, T .
X XX/4, T. XLIlI/5, T . Ll3, T. W1/3 ; D. D imitrijević 1969, 86, J. 6.
87 B. i M, JOVIInović 19811, 87-89.
88 N. Majn arić-Pa ndžić 1970, 59-60; viJi napomenu 352 u Istom radu
89 P. Petru 1969 ,39, T . 20/3, T. 28/1 ,6; S. Petru 1969, 94-97, T. 513 , T. 6/10, T.

7/6; T. Knez 1969,11 2, U l , T . 2/ 4, T. 1015.

90 Z. Marić 1964 , T . X /1 (250-50. g, pr. D.e); Z. Mltrić 196 , 47, SO, T XIX /9,47
(faza Vb i VI); Z. Mar ić 1963, 74-79 , T . llI/8 .
91 B. iM . Jo vllnovit 1988 , 91.

rn L l:remošnik 1984, 17-18

 G ZM ( A l N. S. sv. 45,1990, Sir 35 - 92
V. PAŠ KVALlN. ARHEOLo'ŠKO NALAZi ŠTE OGRAJ A

ne samo njihove konture, To je itaiska tehnika karakteristična za italske mozaike 1. i 2 .

93
SLn.e., koja se u samom Rimu zadržala još u 3., st.n.e.
Ova tehnika podnog mozaika zapažena je u većoj mjeri uz obalu. Prisutna je u
arihitekturi Akvileje (Aquileia), za naše krajeve najutjecajnijem italskom kulturnom
centru, odakle su stizali gotovo svi kulturni utjecaji, pa i spomenuta tehnika polaganja
podnog mozaika. 94 Kao II Italiji, i kod nas se javlja u 1. i 2. sLn.e. unutar građevina u
Diklu (Zadar), Orlićima (Knin) i na Visu (Issa) .95
U Bosni i Hercegovini, za sada, ova tehnika poI~anja podnog mozaika utvrđena
je u Višićima (Čapljina), nedaj eko od antičke Narone, a prema unutrašnjosti samo na
Ograji. Ovi mozaici mogu se smatrati najstarijim u ovim krajevima.
Kako su , prema ocjeni I. Čremošnik, kod figure hipokampa detalji njegovih
kontura svedeni na najmanju mjeru, pa likovni prikaz nema izrazitiju plastičnost, ona je
ovaj mozaik datirala u 2. st.n.e., a ne u 1. sLn.e., kako je datirala prikaz rimskih
sandala , koji čini sastavni i istovremeni dio istog mozaika. n Vjerojatno se radi o
običnom štamparskom propustu. Medutim, iz konteksta prikazanog arheološkog
materijala vidi se da mozaik a s njim i gradevina ne mogu biti stariji od vladavine cara
Vespazijana (69 -79), a ni mladi od vladavine cara Trajana (98 - 117).

d) Nalazi tere sigilate (te:ra sigillata) i drugi keramički nalazi

Od ove vrsti keramike iz rimskog doba nadena su dva karakteristična fragmenta.

Sitni ulomak pripada teri sigilati (T. XlVII), drugi veći (od tri ulomka) pripada
keramici teri sigilati tzv. cmari (T. XIVI2) .
Manji fragment, najvjerojatnije , pripada posudi u obliku zdjele (T. XIV I l).Na
maloj površini sačuvana su dvajajasta niza s tijesno priljubljenim prutićem i s tragovima
neke od životinja koje se javljaju na ovoj vrsti rimske keramike. Glina je crvena s
tamnijom prevlakom i dobre fakture. Ovaj ulomak, treba odmah istaknuti, čini
karakterističnim ornamenat jajnica, koje su nešto izdužene za razliku od drugih koje su
zdepaste i višestruke, te štapići s glavicom. Najbliže primjere susrećemo u posudama
tipa zdjele iz radionica Rheinzabern i Westerndorfa. 98 Na osnovu analogija čini se da je
naš primjerak najbliži posuđu iz radionice Westerndorfa, pa bi ga mogli pripisati
imporru iz ove radionice, ukoliko ovaj fragment posude ti obliku zdjele nije proizvod
sisačkih lončarskih radionica iz prve polovice 2. sLn.e. 99 Ako naš primjerak nije
proizvod radionica iz Siska (Siscia), onda je sigurno import spomenutih radionica (iz

93 I. (;remošnik 1984, 17.

94 G. Brusin 1929, pag, 71-73; I. (;remošnik 1984,17.
95 M. Budimir-Lj. Radić 1985, 108-1()9; I. FoWć 1985, 90-91 ; B. Kirigin 1985,
124-125 .
96 I. 6emošnik 1984, 18 . id.
97 I. (;remošnik 1984, Ill. i uporedi na str. 17-18.

98 B. Viki&Belančie 1965, 94 . i d. sl. 13, 1,3,6; O. Brukner 1981, 21-22; vidi T. od

21-38; M. Bulat 1987, 42-52, 5~1, Sl. 3, 1-8, Sl. 4-11.
99 B. Vikić-Belančić 1965,109-110; O. Brukner 1981 , 23-26; D. Dimitrijević 1969,
103, sl. 17 .
G2.M ( A), , S. ;v 45, 1990, ; Ir. 5 - 92
V. PA $KVALJ N, ARHEOLOŠKO NA L A Z iŠ r E OGRAJA

Recije i Norika), koje su_ naše podmčje snabdijevale preko UI~an!lt centara u Panoniji
(Siscia i Sirmium), odakle je stiglo i u antičku Zenicu u 2. sr.n.e. Iz till razloga manje je
vjerojatno da je ovaj tip stigao preko Narone ili Salone, jer slični primjerci nisu mi
poznati u zaIedu i dubljoj iillutrašnjosti ovih gradova.
Veći ulomak posude u obliku zdjele (T. XIV 12), (predstavljaju ga tri manja
frag menta) zaobljenog oboda koji odmah prelazi prstenasti plastiČni ukras
ornamentiran urezima, spušta se tl trbuh tanji ra da bi na prelazu u dno pet dobio ukras
u vidu dva niza tačkica. Crvene je boje i fine fakture.
Prema ranijim analizama I. Čremošnik ova posuda, ove vrsti keramike, pripada
teri sigilati »chiari«.IOO Ovom vrstom keramike ba io se i N. Lamboglia (Italija) lO]
Najbliže analogije ovom fragmentu tere sigilate »cware« pr xlsravlj aju nalazi iste vrste
keramike i tipa po ude iz Višića. Prema I. Čremošnik ovi nalazi spadaj u u raniju sigilatu
»chiaru«, jer posjeduju sve karakteristike po kojima ih N. LambogJi svrstava u tip la i
Po nekim detaljima ulomak posude u obliku zdjele Iz PuIOViĆ3 bliži Je
I02
b.
Lamboglinom tipu la, nego b. Posude prve varijante j avlja se koncem 1. i egzistir do
2, sLn.e., dok se varijanta druge grupe j avlja u 2. do 3. sL n.e.
103
SliČili primjerci
susreću se i u poznatom rimskom urbanom centru Ptuju (petovio). Oblici ove vrSte
keramičkih posuda datirani su ovdje nalazima novca cara Demicijana (8 1 ,- 96) i
Trajana (98 - 117).104
Ovaj tip posuda tere sigilate »cma! « nastaje na osnovu galskih blika sigilata i
njihove kasnije italske imitacije i otkriva dekorativne elemente aretinske sigilate, a ukras
izveden malim točkom preuzet je, opet, iz autohtone keramike sjevem Italije iz 1. st.u.
e. 105 Ova vrsta sigilate »chiara« u antičke Putoviće dospjela je, naj vjerojatniJI::, prcko
Salone ili Narone, budući da ova vrsta keramike, odnosno njezini oblici nemaju tolikih
sličnosti s donjopanonskim nalazima. 106 Prema tome, sve govori da j e ova kcrarruka
prisutna u Putovićima već koncem 1. do 2, sLn.e. i uklapa se kr no!oški u nastanak
zgrade.
Ulomak fragmenta posude tl obliku pehara (T. XIV /3) izvijenog je i zaobljenog
oboda koji prelazi u niski vertikalni vrat, a on u donji vertikalni io suda. Pehar je
blijedožućkaste boje, na kojoj je naslikan i u poli ran geometrijski ornamenat I vidu
vertikalnih blijedosmedih linija, medu koje je smješten i ornamenat u formi lova M.
Posuda je fine fakture i izrađena na vitlu (lončarsko kolo) .
S obzirom na slikanu keramiku iz Sirmiuma, koja se našla u najstarijem sloju s
nalazom padanske tere sigilate, mogao bi se kao gornja granica upotrebe ov tehnike kod

100 I. Ćremošnik 1962, 119. id.

101 N. Lamboglia 1963, 145. id.
102 I. Ćremošnik 1962, 119, 129-230, T ilL
103 I. Ćremošnik 1962, 119, 129.
104 B. Vikić-Belančić 1965,105-107, sl. 36, 25 (Ptuj) ; Lj . Plesnibr 1971,117- 119,
T. L
I. Ćremošnik 1962,119; O. Bru kner 1981, 29; O. 8rukner 1971 , 33 , i d., 2, 7,13,
105
Up, ovu keramiku kcx:l O. 8rukner 1981, Tab. 21-38, kao i kcx:l B. Vikić-Belančić
106
1965, 105-107.
 GZM (A), N. S sv 45. 1990. Sir 35 - 92
V. PASKVALIN. ARHEOLOSKO NALAZISTE OGRAJA

posuda uzeti period Flavijevaca (69 - 96).107 - Inače, ova se keramika u evropski~
nalazištima javlja u zadnjim decenijama 1. st.pr.n.e. do početka 2. st.n.e., što bl
IOS
potvrdilo datiranje sirmijumskih nalaza u kraj 1. st.n.e.
Medutim, posebna grupa slikane keramike na području Panonije otkrivena je u
nalazištima Sirmiuma i Cibala (Vinkovci), na području Dalmacije u njezinim
kontinentalnim dijelovima, u Dokleji i Kominima (Crna Gora), dok je najvećim dijelom
prisutna u središnjem dijelu Bosne, na Ilidži, u Kalinoviku, Putičevu, Delilovcu,
Bugojnu, a sada i u Putovićima, od kojihje najjužniji u Mogorjelu.
I09

Ako je spomenuta konstatacija o nalazu ove keramike pouzdana, u što ne bi

trebal o sumnjati, onda je analogna slikana keramika iz Putovića, najvjerojatnije, iz
stratigrafskog sloja uz lončarsku peć, koji, u stvari, definira nastanak zgrade u
flavij evsko vrijeme, slično sloju u Sirmiumu, u kraj 1. do 2. st.n.e. 1. Čremošnik ovaj
II0

tip posuđa sa slikanim ornamentima datira u vrijeme 3. i 4. st.n.e,lII a A. Cermanović u

1I2
3. st.n .e. Obe datacije su prihvatljive, pa bi se moglo govoriti o kontinuitetu upotrebe
ovog tipa kera mike od 2. st.n.e, iako se, barem za sada, on češće javlja u grobovima 3. i
4. st.n.e.
1l3
J. Čremošnik su posude sa slikanim linijama i najmlađe, pa ih stavlja u 4.
za
1I4
st.n.e. Medutim, kad je u pitanju njihovo porijeklo, ona ukazuje na produkciju
rimskih radionica koje su i bile namijenjene onima koji su još držali do autohtonih
tradicija, a kOlijevka bi im bila donja Panonija. liS To prema I. Čremošnik znači da ova
keramika nije nastavak kasnolatenske, nego se ona samo inspirira slikanim motivima sa
keltske keramike (Skordiska i Eraviska) prilagodavajući ih ukusu svog vremena. 116
Potvrdu oživljavanja likovnih motiva kasnolatenske tradicije I. Čremošnik vidi u nalazu
slikane keramike sa sličnim motivima koja se pripisuje panonskim radionicama, jer je
nađena u jednom utvrđenju uz lončarsku peć i datirana je u kraj 4. do sredine 5. st.n.
1l7
e. Ovi podaci ukazivali bi na geografsku i kulturnu sredinu veoma blisku panonskoj,
čije je stanovništvo tj. Desitijati, na današnjem centralnom prostoru Bosne ili čuvalo
osjećaj svog panonskog identiteta ili doživjelo veoma snažan kulturni uticaj. l, na kraju,
ipak bismo se odlučili za dataciju ove keramike u 3, odnosno u 4. st.n.e, dok nalaz
slikane keramike u Putovićima ne bude pouzdanije odreden unutar arhitektonskog
kompleksa.

107 O. Brukner 1981,32-33; O. Brukner 1971,33. id.

1()j I. Cremošnik 1984, 262.
100 I. Cremošnik 1961, 19~194; I. Cremošnik 1984,263-270.
110 O. Brukner 1981, 32; I. Cremošnik 1984,272 .
III I. Cremošnik 1961,196-199; O. Brukner 1981,32.
112 A. Cermllnović-Kuzmllnović 1975a, 103-105; O. Brukner 1981,32.
113 I. Cremošnik 1961, 192 (Kalinovik), 193 (Turbe, Delilovac, Bugojno); O. Brukner
1981,32.
114 I. Cremošnik 1961, 196-199; O. Brukner 1981,32-33; I. Cremošnik 1984,

267-272 .

11~ I. Cremošnik 1984, 272.

116 I. Cremošnik 1984,271.

117 I. Cremo§nik 1984, 271.
 GZM (A). 1\; . S" 45. 1990. Sir. 35 - 92
V rMiK VA U N. /\RHEOLOSKO ;-':A L '\ l IŠI 1' O('R AJ.'\ )7

Ulomak posude u obliku pehara (T. XIV 14) sa zadebljalim, izvijeni m obodom
koji prelazi II trbuh posude, bjeličaste je boje, fine fakture, izradena na lončarskom
kolu. Prema ovim ka rakteristikama, izgleda, najbliža je prethodnoj posudi, odnosno
fragmentu koji datiramo najkasnije u 4. sLn.e. 1l8
Fragment diska svjetiljke (T. XIV 15) na kome se sačuvao dio oivora za zrak ci za
sipanje ulja) j na nosu za fitilj s tragovima je smedecrvenog premaza i dobre je fakture .
Na nosu svjetilj ke primjeć uju se dvije volute.
Treba sf.menuti da su se osnovne forme svjetiljki zadržavale od 1. st. pr.n.e. sve
do 4. st. n.e.1l U razdoblju ranog Rimskog Carstva dolazi do velike ekspanzije rimskih
svjetiljki, najv iše iz sjeveroitalskih keramičkih radion.ica.
120
Po Obliku, izradi i boji naš
ulomak svjetiljke pokazuje najbliže anal gije sa svjetiljkama iz Osijeka, Osora, Bakra,
Višića i MogOljela. 121
Osim karakterističnih voluta i već spomenutih detalja izrade , drugi elementi za
bliže odredenje, na žalost, nedostaju. Svjetiljka je, vjerojatno, S obzirom na oblik nosa
imala trokutastu, a ne oblu kon tu ru, či me se razlikovala od panonskog tipa svjetiljki.
122

To ukazuje na import, i to , kako je već rećeno, iz radion.ica keramike sjeverne Italije s

datacijom u kraj 1. do 2. sLn.e, dakle, u vrijeme kad se II Panoniji tek PQĆ inju javljati
keramičke peći, u čijoj se produkciji razvija i panonski tip lampi (lucema).i23

e) Staklo
Dno staklene posude u obliku prizmatičnog vrča ili boce, debelih zidova,
plavkastozelenkaste boje, konka vnog dna, ukrašeno je s četiri elipsasta lista II obliku
križa (T . XIV/6).
Na području Bosne i Hercegovine II rimsko doba ovaj tip stakleni h vrćeva poznat
J24
je II 3. i 4. st.n.e. Karakterizira ga bezboj no ili žutozelenkasto staklo , nježnih i krhkih
zidova, za razliku od staklenih proizvoda istog lipa iz l. i 2. sL o.e, koje je
l25
plavkastozelenkaste boje, debelih stijenki i bolje k valitete . Ovoj vrsti stakla i tipu
vrča pripada i naše stakleno dno.
Spomenuti tip staklenih boca u širokoj je upotrebi već sredinom 1. i tokom 2. st.
n. e, a rjede u 3. st.n.e.
126
Potječu, navodno, iz Sirije i Galije, a navedene značajke
118 I. tremo~nik 1984, 267, sl. 8; sličnaje oblikom i bojom suda kao i vertikalnim
stijenkama; adaptiran rimskom ukusu; O. Rru kner )981,32-33 .
119 V. Dautova-Ruševljan 1970,148 .
120 B. Vikić-Belančić 1971,103.

121 B. Vikić-Belančić 1971, 134, br. 43 (Sisak); br. 46 (Sisak); br. 106, (Bakar); V.
Dautova-Ruševljan 190, sl. 2,1 (Osor); D. Pinterović 78,124-125, T. LIII/l, T. L1V!l,2; I.
tremo~nik 1965, 195, T . VIIJ/9; Mogorje1o, mv . br. 1582.
122 B. Vikić-Belančić 1971,125.
123 B. Vikić-Belančić 1971, 125; panonski tip lampa ulazi u vremenski raspon od 11 st. n.
e. do V st. n. e. Prema tome, naš tip lampa morao bi biti stariji; obično se datira u 1-2. st. n. e;
B. Vikić-Belančić 1971,103-107; I. tremo~nik 1965,195 .
12.4 V. Pa~kvalin 1976, 11~117, T. VII/2 .

12.1 I. Fadić 1982,118, mv. br. 161,595, sl. 2,35 (Osor); inv. br. 126,596, sl. 2,36.
126 I. Fadić 1982, 118.
 (jI M (A) . "S ,, 4 ~ I'N O, ' ll )5 - 92
\ . 1';\ Š K \ .\ l.I" ,\ I<. H tO LOSK O i \ LA ZI~ l t OG RAJ A

(plavkastozelenkasto staklo, debeli zidovi) pr ipadaju galskim staklarskim radionicama,

pa bi o ~~ ulomak (T . XIV /~) spadao ~ import lih radionica s datacij?m,u kraj 1. ~ ,u 2.
st.n.e. L Ostaje otvoreno pitanje da II Je ovaj tiP stakl enog vrča stigao u PutovIce IZ
Panonije, odnosno iz njezinih urbanih centara: Murse, Sirmijuma i Siscije, ili preko
Narone i Salone.

t) Nalaz metala

Za kronološko odredenje objekta na Ograj i \(~ma su značajna dva metalna nalaza.

To je već poznata bronzana koplj asta fi bula (T. XV/7) i bronzana fibula u obliku
bršljanova lista (T. XV/2 a, b). I

Bronzana kopljasta fibula (T. XV/l a, b) kao tip poznata je na podmčju Bosne i
Hercegovine , a izvan njega u C rnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i GrČkoj.128 .
Činjenica je da je kopljasti tip fi bula datiran različito . Naime, datira se u 3. st.pr.
n. e. do 2. st. n. e. Tako je Ila helenis t ič koj nekropoli u Kržalici Karbunici (Makedonija)
129
datirana u 3-2. st. pr.n. e. Na nekropoli II Gostilji datirana je u doba Perseja,
makedonskog kralja (1 78-168 . god . pr. n.e.)!30 , a sličan tip kopljaste fibule iz Vira
(Posušjel Z. Marić datira neposredno prije Augustove vladavine, tj. oko sredine l. st.
pr.n .e.'3 ,dokje ul mak fibule istog ili slično1j tipa (ili varijante) iz Usti koline datiran u
rano doba Ri msk:u g Carstva, u l. do 2. st.n. e. 2
Kako ovaj tip fibule nije dovoljno pro učen, vrlo je · teško pouzdano odrediti
vrijeme njegove upotrebe. Njegova duga upotreba sigurno je donijela i više varijanata
toga tipa, koje su se onda koristile u raz li čito povijesno doba. Jednoj od tih varijanata
vjerojatno je pri padala i fib ula sa Ograje u Putovićima. Kako je fibula sa Ograje s
obzirom na ti p, ipak; naj bliža fibuli na Velim Ledinama, datirali bismo je s njom u isto
vrijeme, tj. u 2. st.pr.n. e. 133 U ovom kronološkom okviru, izgleda, nastaje onda i
lončarska peć i neki nj ezini proizvodi. Treba reći da se ovaj tip fi bule javlja u
jugoistočnim ilirski m oblastima u helenističkim nekropolama, čUi import ili uticaj seže i
do Putovića u centralnoj Bosni.
I bronzana fibula u obJiku srca iJi bršljanova lista (T. XV/2 a, b) s dvije igle
pripada, takoder, ilirskim oblastima. Ona se, izgleda, prvi put sreće na neJaopoli na
Velim Ledinama u Gosti lji , u čijim grobovima predstavlja najmladi prilog . 134 To znači
daje u nalazištu Ograja mlada od poznatijeg tipa fibula u obliku koplja (T. XVII a, b) a

I. Fad ić 1982 , 118; i 127; V. Šaranović-Svetek 1986, 19.

127
V. Paškvalin 1980, 81; V. Paškvalin 1962,147; Z. Marić 1962, 67; R. Vasić, 197,
128
14-15; D. Basler 1969 , 8,10, T . XVII, grob 84/3; R. Vasić 197,15; pregled nalazišta.
129 G. Spasovska-Dimitrioska 1986,81 - 82.
IJO D. Basler 1969, J 0-11.

131 Z. Ma rić 1962,69-71 .

132 V. Paškvalin 1962 , 147-148.

133 D. Basler 1969, 10-11 .

134 D. Basler 1969, 8,10.
e l M f A). N. S .lv . 45. 1990. sir 35 - 92
v . rA$KVAI.IN . A RHE OL OSKO NAL Ali ST E OGR AJA 59

možda su i istovremene. Stoga, ako arheološki nalazi, posebno novci , nekropolu na

Velim Ledinama okvirno datiraju od sredine 3. kroz cijelo 2. st.pr.n.e, onda se i fibula
u obliku srca s dvije igle može preliminarno datirati najkasnije do kraja 1. st.pr.n.e.
Izrazito profilirana bronzana fibula (T. XV 13), sa zaštitnom pločicom i oprugom
od 8 navoja. Luk fibule je u dijelu bližem glavi masivan i trokutaste forme, odvojen
dugmetom od nožice, dok je držač igle u obliku trapeza bez rupica i sa sačuvanom
iglom.
Ovaj tip bronzane fibule, koji se razvio iz kasnolatenskih fibula, poznat je u Bosni
13
i Hercegovini u nekoliko nalazišta, kao i u drugim krajevima naše zemlje. U novije
vrijeme ovaj tip fibula otkriven)l na ranocarskim nekropolama u Sloveniji (Dobovi itd.)
i pripada periodu flavijevaca. I Isti ovaj tip fibula iz sjeverne Dalmacije datiran je,
takoder, u 1. st.n.e. i u 1-:-2. st.n.e. ? I fibula iz Osora, takoder, tipološki slična našoj
13

fibu1i iz Putovića ne prelazi 2. st.n.e. Tako bismo na osnovu ovih paralela tip izrazito
l38

profilirane fibule (T. XV 13) datirali u period od Vespazijana do Traj ana , ili u doba
flavijevaea. Inače, fibule istog tipa, ali sa rupicama na nozi pripadaju nešto rani~em
periodu, ti. već početku l. st.n.e. , a područje prostiranja je Italija, Norik i Panonija. I 9
Druga bronzana fibula (T. XV/4) spada medu fibule u obliku sidra (Ankerfibein).
Utvrdeno je da se bronzana fibula u formi sidra razvila iz izrazito profiliranog tipa
140
fibula. Ovaj tip fibula naročito je raširen na području Panonije, ali je poznat i van
141
njega. Tako se sreću i na području Bosne i Hercegovine i datiraju se u 2-3. st.n.e.
Medutim, pojavu ovog tipa trebalo bi pažljivije pratiti, jer neke arheološke okolnosti
nalaza, kao i njegova geneza ukazuju na to daje mogao nastati već na samom početku 2.
st.n.e. 142 U tom smislu mogla bi biti datirana i fibula ovog oblika iz Putovića.
Najpouzdanija datacija za sada bila bi sredina 2. do početka 3. st.n .e. Inače, njihovo
porijeklo vezano je za tračko-ilirsko područje. 143
za bronzanu kopču (T. XV/S) ima dosta analogija i one su najčešće datirane u
144
3-4. st.n.e.

m Inv. br. 402 (Prozor); inv. br. 423 (Drvar); inv . br. 1307 (Turbe) itd.; T. Težak-Gregl
1982,99, id. ; P. Petru 1969, 7, id.; S. Petru 1969, 85, id.; D. Sergejevski 1947, 17, sl. 1.
136 P. Petru 1969,38-44, T . l, grob A8, grob A14, grob A17. itd. ; S. Petru 1969,
94-97, T. 4, grob 8 (6), T. 5, grob 8 (2), T . 6, grobovi: 18,1-2,20,6, i grob 20,1; T. Knez
1969, grob 3, 1,3,7,8.
137 B. Ilakovac 1981, 45-46, br. kat. 251, sl. 7, br. 251.

138 T. Tefak-Gregl1982, 106-107, sl. 1,5 . i sl. 1,4; u kat, br. 7. i 8.

IJI) T. Tefak-Gregl1982, 106.

140 E. v. Patek 1942, 100-103, Taf. Vll1l14, 15, 16, 17; D. Sergejevski 1947,38-39,
sl. 17.
141 D. Sergejevski 1947,38-39, sl. 17; inv . br. 115 (Bukovica), inv. br. 115 (Tribovo)

itd .; M. Marijanski-Manojlović 1987, 65, T. 7, grob XIX/l,2.

142 A. Cermanovlć-Kuzmanović, D. Srejović, O. Velimirović-Žižić 1975, 231, sl. 121,

grob. 84 (spaljeni pokojnik) .
143 D. Sergejevski 1947,38-39, sl. 17; M. Marijanski-Manojlović 1987,65 .
144 B. Ilakovac 1981, 172, br. 243 , 244, sl. 6.
 n
{jZM (1\). 1'. s ' v. 45. 1990. st T. 35 -
V. PASK VA I I t' . •\ RHI-O LOSK O "l L.'\Z IŠl OU RAJI\

Nalazi rimskog novca neće ovdje biti izneseni i korišteni u smislu datiranja
ri mskog arhitektonskog o ~ek t a, jer sticajem okolnosti nakon obavljenih istraživanja oni
nisu biH odredeni. Stoga samo pominjem novac cara Vespazijana (69-79) kao najstarij i
i novce Konstantina Velikog (306-337), odnosno njegovih najbližih nasljednika, kao
naj' mJ ađ e145 .

PROBLEMATIKA ARHITEKTONSKOG OBJEKTA

a) Gradevinske faze

Ostaci l n čarske peć i (T. l VI I; T. VIII ) u ·tratigrafsko-k ronološkom odnosu

prema građevini predstavljaj u prvi, najstariji kul turnopovijesni horizont, koji smatramo
za građev i nsku fazu kojaje prethodila izgradnj i objekta.
Kako majstori lončar i ne mogu bez vode na vitlu oblikovati keramičke posude u
razl iči t i m formama, sigurno je da je jedan od dva (ili oba) kanala (T. V14; T. VIII!3)
služio kera mičarirna za dovod i odvod vode. Glavni akvedukt za građev in u postojao je i
prije nje i služio za potrebe lonča rske radionice. Identifici ramo ga s kanalom u
vodoo rini izvan zgrade (T. III /2) .
Ovo su prcdgrađe vinsld kulturni ostaci, koje za sada ostavljamo po strani i
prelazimo na građe vinske faze objekta (plan 1).
Faza I Prva g r ađev insk a faza nastaje izgradnjom objekta na prostoru na kojem
dolazi do gašenj a lončarske peti, koj i ostaje do prvog d ograđiva.nja ili rekonstrukcije
objekta (Plan l). Analizom strukture zidova, koj i su zidani u stilu opus quadratum (T.
lVII), i njihovih odnosa došlo sc do spoznaje da je zgrada u ovoj fazi, u svom prvom
planu (vidi plan Plan l) orUelItirana istOk- zapad, predstavljala građevinu izduženog
pravokutnog oblika sa izbaćeno m hipokaust.nom prostorijom na sjevernoj strani (T.
!lIll). Tako bi prvobitnoj građevinskoj fazi objekta od istoka prema zapadu pripadale
prostorije B, e, D, FI - F , G, I (Plan l).
U prostoriji B (T. 1/2; T. IVIJ ) ostali su iz ove faze kao prepoznatljivi tragovi
kameni prag vrata (T . IV/2), sjeverni zid kod ulaza u zgradu (T. IIIIl) i estrih prostorije
B (T. 112). Prostorija e (T. V /2 ; Plan l ) iz prve faze sačuvala je, takoder, prag vrata i
ostatak stepenika (T . TV!2 ; VIl,2), a prostorija za komunikaciju D (T. IllIl; V /3)
sli vnik i podnicu. Iz ove faze je kanal K (1 . V III /2,3) i kanal I (T. IlIn; XIl; Plan 1),
dok je kanal J (T. V14) služio i keramičkoj radionici i za potrebe kuće u prvoj fazi . U
dijelu prostorije F, tj. FI (T. IX/ I ,2) i F (T. lX/3 ,4) prvoj građevinskoj fazi pripadao je,
u prvom redu, podni mozaik i prefurnij (T . XI I ), a u prostoriji G (T . XIl) takoder
prefurniji (T. XIl) i kanal l (Plan l). I, na kraju, u prostoriji I (Plan l) samo .oslaci
zidova smjera zapad.

143 V. Paškvalin 1980,65,68,74; nalaz novca cara Vespazyana predstavlja vremensku

granicu prije koje se ne mogu datirati počeci rimske djelatnosti na ovom terenu (antequem non),
a kraj neposredni nasljednici cara Konstantina Velikog (306-337), odnosno definitivni u peIicxlu
Gota i seobe naroda, koja je ovdje, izgleda, vidljiva u arheoloSkim zapažanjima. Vidi V. Paškvalin
1980,64. o novcu iz zabilježaka u dnevniku iskopavanja.
(J z,V! (A). S." 45. 1990. , Ir. 3 ~ - 92
V i' .iI.SKV ALI . ARHlOLOSKO \,M. ,V IST E O(;R ,\.J A 1> 1

Ako II ostacima podnog mozaika imamo italski način izrade i uticaj (T . JX /2,4) iz
kraja 1. i 2 . Ln.e. , teru sigilatu "cbairu« (T. XV/2) sa prelaza iz I. u 2. st.n.e.,
bronzanu profili ranu fibulu (T. XV/3) iz 1-2 sL n .e., fragment dna staklenog
prizmatičnog vrča (T. XIV/6) iz 1-2 st.n.e. , sitan fragment tere sigilate (T. XlVII) iz
2. st. n.e. i, na kraju, bronzanu fibulu u obliku sidra (T. X V/4), opet iz 2-3. st.n.e.,
l46
onda bismo prvu gradevinsku fazu datirali u raspon od l. do 3. st. n. e.
Faza n u dmgoj građevinskoj fazi javljaju se krupni građevinski zahvati.
Obj ekat dobiva izvana i iznutra nove sadržaje, nova arhi tektonska Ij ešcnja, pa u vezi s
tim i novi oblik (Plan l). Tako na jugoistoćnoj strani zgrada do biva v eć spomenuri
bazen ili p iscinu u formi apside (prostorija A; Plan 1) sa stepenicama i otvorom za
odvod vode ili kanalom. S njim bi započela dmga gradevinska faza. Nju, inače,
karakterizira način zidanja opus spicatum (T. VIII!2).
Unutar objekta u prostoriji B (T. 112) tragovi ove faze pokazuju se u podnim
ploća ma uz bazen i ulaznim vratima prostorije B (T. 112; IIII). S dograđivanjem bazena
e
uz prostoriju B dolazi do promjena i uz prostoriju (T. 112; Plan l) u pojavi niskog zida
s bazom stupa. Zid ove visine mogao je predstavljati i subselij (subsellium) , klupu ili
sjedalo. Tako je u ovoj fazi prostorija B sa apsidainim bazenom poprimila i no vi oblik i,
čini se, funkciju, a dobila je i glavna ulazna vrata (T. 112; IIII).
Izgradnjom bazena na sjeveroistoćnoj strani objekta istovremeno dolazi i do
njegova proširenja na sjevernoj strani (T. III/2; Plan l). Naime, na toj strani podiže se
hipokaustna prostorija E s prefurnijem (T. VIIII,2,3,4), čijom se izgradnjom završava i
funkcija kanala K (T. VIII/2,3), koji je pripadao nekom starijem objektu. Ovoj fazi
unutar prostorije E odgovara i dograđeni pomoćni zid (T. V1II2; VIII/3), koji je zajedno
sa suspenzurama bio nosilac hipokaustne podnice. Od tada prostorija E dobiva i ulaz (T.
IIIII; IV ll; VIllI) iz prostorije D, koji se naslućuje u stepenici (T . IIIII).
I prostorija G (T. XII) u fazi II, izgleda, dobiva novi unutrašnji sadržaj, služeći
općim potrebama zgrade, dok je prostorija I (Plan l), čini se, izgubila svoju funkciju,
jer je u ovoj fazi njezinom unutrašnjošću prošao odvodni kanal L apsidaInog bazena (T.
I1/2,3).
Radovi koji se uz ovu fazu mogu još utvrditi odnosili su se na obnavljanje zgrade
(T. VII/l; !XII).
do druge građevinske faze došlo je izgradnjom bazena (T.
147
Prema analogijama
111,2,3,4) i prostorije E (T. VIII4) u pretkonstantinsko doba, d. negdje u 3. sLn.e. i ona
je, kako pokazuju neki od arheoloških nalaza, trajala sve do kraja 4. st.n .e., što će reći
da se u zgradi živjelo sa sistemom zagrijavanja. Nalazi koji fazu II kronološki odreduju
u spomenuti povijesni period su dva fragmenta kera,mičkih posuda (T. XIV/3,4) iz 3. i
4. st.n.e. i bronzana kopča (T . XV/S) iz istog vremena. Moguće je, takoder, da i
bronzana fibula u obliku sidra pripada građevinskoj fazi II iz njezina početka, ukoliko se
nalazila u upotrebi u toku 3. st.n.e. Medutim, pitanje je što ukazuje na kraj ove faze u
zgradi, kao i na kraj sistema hipokausta, od.nosno koliko je dugo djelovao sistem

l~ Vidi u tekstu problematiku o podnom mozaiku, teri sigilati »chiari«, profiliranim

fibulama, teri sigilati itd.; I. Bojanovski 1980,137; Đ. Basler 1980, 137.

147 B. Vikić-Belančić 1978, 161. i d., sl. 6/1 i 6/2.

 GZM lA), N S sv. 45. 1990. st r 35 - 92

V. PAŠKVALI . RHEOLOŠKON!(LAZ1ŠTEOGRAJA
62

zagrijavanja unutar ove faze, pošto u fazi III prestaje aktivnost prefurnija. U tom smislu
aktivnost hipokausta sigurno potvrđuju nalazi rimskog novca 4. sLn.e., ili koje decenije
nakon Konstantina I (306-337). Prema tome, drugu građevinsku fazu datirali bismo u
148
3-4. st.n.e.
Faza III Šta bi, onda, na ovoj građevini odgovaralo fazi III? U tom pogledu
dosta jasno to pokazuju in situ konstatirana zatvorena prefurnija (T. VIlII2) i zatrpan
apsidaIni bazen (T. Ill). Ovom periodu možda bi odgovarale još i izmjene unutar
prostorije G (T. XIl) s prefurnijem i dodatnom malom prostorijom H (Plan l). Vrijeme
trajanja ove faze odgovaralo bi postkonstantinskom dobu, a vjerojatno bi završilo
149
pojavom seobe naroda.

b) Građevina villa rustica ili (javno kupatilo)

Arheološka je i kulturnohistorijska činjenica da su unutar objekata arhitekture

gradske (urbanae, suburbanae) i seoske (rusticae) vile (građevine) posjedovale ugrađen
sistem za zagrijavanje prostorija i bazena s vodom za kupanje, za razliku od terma koje
su imale društveni ili javni karakter. Ovim se, dakle, otvara pitanje da li je građevina na
Ograji od samog nastanka bila vila rustika, kao mnoge druge, ili su to terrne, jer je u
ovom arhitektonskom sklopu prostorija imala i bazen s odvodnim kanalom (T. 112; II12;
Plan l).
Ako bolje sagledamo objekat iz građevinske faze I (Plan l), onda ćemo zapaziti da
zgrada tada nije imala apsidalni bazen (Piscinu) s odvodnim kanalom l (T. 1/2,3; II13) ni
prostoriju E (T. VIIII3) s prefumijem, odnosno hipokaustom, a imala je prostoriju G
(T. XI1), takoder s prefumijem, koji je zagrijavao hipokaustnu prostoriju Fl i F (T.
!X11 ,3), koja se tada još nije zagrijavala sistemom tubulusa, pa ni bazen e (T.
VIlIIl ,2,3) koji bi pripadao fazi I, kao i zatvoreni ili prekinuti odvodni kanal K (T.
VIII/2,3; Plan l).
Ako je arheološki dokazano da se prefurniji u vilama nalaze ugrađeni u jednoj od
prostorija, a ne izvan građevine, onda bi ta činjenica objekat iz prve faze na Ograji
otkrivala kao vilu rustiku, a ne kao terrne, jer se u dijelu objekta iz prve faze
prefumij-Iožište hipokausta nalazi upravo u prostoriji G (T. XI1), a ne izvan objekta
kao kod terma (T. VIII3; Plan 1).150
Unutar vila postoje rađionice i latrine i one ruUčešće nisu imale podnicu (estrih),
pa bi uz prefurnij prostorije G (T. XI1), koja, takoder, nije imala podnicu, mogla
predstavljati jednu od njih. J 1
Prostorija D (T. IllIl) sa slivnikom (T. V/3), s obzirom na njezin centralni
položaj unutar objekta (Plan l), služila je za komuniciranje medu prostorijama (T. IIIIl
' . . .. 152
lVII) ,a bl tzUJelatnJu.

148 Vidi u tekstu problematiku o fibuli u obliku sidra (T. XV, 10), kopči (XV, ll) i o

novcu u napomeni 145; nalazi koji okvirno datiraju početak II faze.

149 Vidl napomenu 145.

lj() I. Ćremo~nik 1965, 157, 159.

151 I. Ćremo~nik 1965, 155.

152 M. Budimir-Lj. Radić 1985,109; A. Musić 1942,144.

(;Z'v11 A). N. S \V . 45. 1990. Il r . 35 - 92

v. P;\ $KV;\Ll N . I\ R H EO L O~KO N M .AZlST E OGR;\J ;\

n ~~BI"'il'" 61"'=[R,~",~ol?"~""~'@

~~
~ t?
l
~
<ib
DD
~~
~If

~o ~q
D
SLOBODAN

Plan 3

Izgradnja hipokausta izvedena je opekom koja je prema toploti maksimalno

otporna, pa su se u tim hipokaustima mogle postizati visoke temperature. Tako se
jednim prefumijem moglo zagrijavati više prostorija, i do četire (Plan l) . Primjena ovih
sistema za zagrijavanje prostorija unutar vila i terma pada kra~em 1. sLn.e. i odgovarala
bi ~eć prvoj fazi objekta, ali još uvijek bez primjene tubulusa. 53
Ako je ova argumentacija neosporna, posebno ona koja se odnosi na položaj i
mjesto prefurnija, onda bismo bez ograda objekat na Ograji odredili kao vilu, koja je
već u prvoj fazi imala pravougaoni bazen , kao i mnoge druge vile, sa zagrijavanjem
samo preko ložišta hipokausta, krajem l. sLn.e, ali ne i preko tubulusa, čija primjena
dolazi tek kasnije. l54
U vezi s planom zgrade iz prve faze (Plan l) zanimljivo je spomenuti da je njezin
tlocrt sličan tlocrtu zgrade u suhozidu (Plan 3) na lokalitetu Dvorišta na zajedničkom

1~3 I. Ćremo§nik 1965, 157; B. Vikić -Belančić 1970, 130.

134 B. Vikić-Belančić 1970, 130; B. Vikić-Belančić 1970, 148.
m V. Pdkvalin 1980,67-70, sl. 3. i 16; E. Pa§alić 1975 , 222-223; D. Svolj§ak
1974,188-189.
 G Z!" llA ) . s sv. 45, 1990, str 35 - 92
v. P;\ ~ KV A LlN , AR H EO LOSKO NALAZi ŠT E OG RAJ A

platou ,155 Ova sličnost n ije slučajna i, vj er ~ atno, otkriva odredeni odnos izmedu
autohtonog i romaniziranog desi tijatskog stanovništva , na koji , za sada, treba barem
ukazati.
Gradevin ka faza II upućuje na zak lj učak da je vila na Ograji prerasla u terme na
prostoru urbane il' rustikaine sredine. Na ovo ukazuje više gradevinskih izmjena unutar
objekta. Jedna od njih je dogradnja još jednog bazena, u obliku apside (A) sa
stepeništem i odvodnim kanalom (T. II2,4,3; lII2). Izgradnjom ovog bazena dolazi do
podizanj a n ve prostorije E (T. V[lII1,2, 3) s prefurnijem hipokausta, koji je pokrio i
preki nuo kanal K (T. VIl/4 i VIIl/2 ,3) nekog starijeg objekta iz faze I, ili iz najstarijeg
kult urnog horizonta (T . VIIl ,2). To se dešava i unu tar drugib sličnih objekata. S ovim
pro mjenama dolazi i do većih adaptacij a u prostoriji B (T. 1/2) kao najbližoj bazenu.
Naime, ova je prostorija istovremeno sa izgradnjom bazena (A), ili nakon toga dobila
zajedno s njim novi izgled ; postala je, či ni se, tem llilna bazilika (T. II2; Plan l) koja je
izmijenila prostor. To se vidi II skraćivanju prostora i u otvaranju novih vrata (T. IllIl).
BazilikaIni oblik ovih prostorija (u te rma lllli) primjenjuje se iz konstruktivnih i
rasvjetnih razloga . Na ovu promjenu u prostoriji B, koja se, vjerojatno, desila krajem 2.
i poćetkom 3. sLn.e.u toku gradevinske faze II , ukazuje baza stupa, nadena in situ na
bankinu uz vrata, koja je bila nosač i oslonac svoda (T. II2; lIll ,3). U ovakvim
objektima basi lica therllllirum javlja se već u doba rimskih careva, od Tita do
Konstantina Velikog. 156
Na terme iz gradevinske faze II ukazivalo bi ložište prefumij hipokaustne
prostorije E, koji se za razliku od prefurnija hipokaustne prostorije F I i F (T. lX /3;
XI1) iz prve faze nalazio s otvorom vani, a ložilo se izvan prostorije i objekta (T. VIII3,
4). Na terme iz druge faze ukazuje, takoder, i upotreba tubulusa za zagrijavanje bazena i
prostorija (T. illI; VIII2,4) , koja pada u doba cara Antonina Pija (138-161) i M.
157
Aurelija (161-180), tj. u kraj 2. ili poćetak 3. st.n.e.
U blizini ovog objekta na istoj strani podignut je nimfej.l58 Nimfama,
zaštitnicama izvora i voda, hramovi se često podižu i unutar velikih terma . Jedan takav
primjer nalazimo u termama u Aquae Iassae (Varaždin) datiranim u kraj 2. i početak 3.
st.n.e.,159 a sličnih primjera ima i drugdje. Tako bi blizina nimfeja možda i direktno
svjedočila o termama na Ograji, čime bi mogla biti dovedena u pitanje ideterminacija
objekta iz faze I kao vile. Medutim, sad bismo nakon svih tih razmišljanja bili spremniji
prihvatiti tezu da je nimfej nastao u periodu 2 - 3. st.n.e, kako je već ranije datiran, te
se sad još više potvrduje pretpostavka da je gradevina na Ograji već u drugoj fazi illllila
funkciju temli , pa u vezi s tim nimfej nije mogao postati hram Silvana i nimfa, već hram
ovog božanstva treba tražiti sub divo na Dvorištima uz zgradu u suhozidu. l60
Ako su sačuvani ostaci bipokampa i delfina u podnom mozaiku (T. lX/3,4)
sastavni dijelovi mitološke scene u vezi s vodama i morima, onda bi takva likovna

I~ B. Vik1ć-Belančić 1961, 212, 214 . kod istog autora vidi napomenu 15.
1.17 B. Vikić-Belančić, 1970, 148; I. Čremošnik 1965,157,159,160.
1.18 V. PaškvaJin 1980,62--66, sl. 9. i 2.

IYJ B. Vikić-BeJančić 1961, 212.

Iro V. Paškvalin 1980,67-70. i d., sl. 18,17. i 16.

GZM (A ). N. S. s v. 45. 1990. Sir. 35 - 92

V. PASK VALlN. ARHEOLOŠKO NALAZiŠTE OGRAJA 65

predstava zgradu na Ograji približavala termama. To bi, na la~u, upućivalo na to da je

građevina na Ogr:iji i u prvoj fazi imala obilježje terma, a ne vile, jer se slične likovne
scene vrlo često ugrađuju u podne mozaike prostorija terma. 161
Na osnovu onog što je izneseno o objektu na Ograji, bilo kao o vili iz faze I i
termama iz faze II, bilo kao o vili ili termama iz faze I i II, iznesene arheološke činjenice
ovaj objekat najviše približuju funkciji banje. Ipak, ne bi se mogla negirati odnosno
zanemariti ni njezina adaptacija u banju. Samo, ona se ni u kojem slučaju ne može
uporedi vati s većim ili poznatijim banjama kod nas, npr. s onima na Ilidži (Aquae S) ili
s banjom u Aquae Iassae (Varaždinske Toplice) i druge. Ne može se, takoder,
uporedi vati ni s onim banjama u većim vilama, kao što je ona u Višićima ili Sette Bassi
(Rim).162 Banja na Ograji daleko je manja i služila je potrebama mnogo manjeg broja
stanovnika na urbanom prostoru antičkog grada današnje Zenice (Bilimišće, Ograja,
163
Dvorišta i Tišina), ili pak na ruralnom prostoru za naselja u Putovićima i Tišini.
Ako je građevina predstavljala banju (thermae), onda bi unutar nje trebalo
pokušati identificirati funkcije pojedinih prostorija koje su sačinjavale sastavni dio ovih
građevina. Tako bismo tokom faze I (Plan 1) u bazenu pravougaonog oblika (T. V/2),
prije nego što je primijenjeno zagrijavanje vode tubulusima, imali frigidarius (hladna
kupelj), u prostoriji B (T. I12), prije nego što je dobila novi izgled, svlačionicu
(apodyterium), a u prostoriji FI-F (T. IX/I,3,4) s mozaikom i hipokaustom eksedru,
mjesto za odmor i rekreaciju.
U fazi II, kad dolazi do primjene tubulusa u sistemu zagrijavanja (T. VII/3) vode
u bazenima i prostorijama (T. VII12) , dok piscina, u obliku apside (T I12) sa
stepenicama (T. 114) postaje caldarius, odnosno bazen s toplom vodom (T. IIII), čija se
voda zagrijava putem tubulusa, a preuredena prostorija B (T. I12) ostaje svlačionica ili
apodyterium, dok bismo, opet, u prostoriji FI-F (T. IX/l ,3,4) imali odjeljenje za odmor
i relaeaciju (exedera).I64 Medutim, u prostoriji E sa hipokaustom i prefumijem (T.
VII/2,3) vidjeli bismo laconicum ili sobu za znojenje (T. VII/4) , a u malom
pravougaonom bazenu (T. VI2) malo kupatilo ili tepidarium. Možda je u Konstantinovo
doba prostorija B (T. I12) preinačena u malu, tzv. baziliku thermarum, ili prostor~u koja
16
bi bila daleko manje luksuzna, ali ipak slična takvoj prostoriji u vili Sette Bassi.
Ovo je samo pokušaj identificiranja prostorija unutar objekta na Ograji kao banje
koja je podignuta na prostoru starijeg autohtonog naselja Desitijata.

PIT ANJE URBANIZACIJE NA PODRUČJU PUTOVIĆA

Ako u onomastici autohtonog romaniziranog stanovništva na području današnje

Zenice medu carskim gentilicijima susrećemo Flavius-kao najstariji, onda to ukazuje na

161 I. Ćremošnik 1984,107-108 .

B. VikU-Belančić 1958, 75-127,1961,181-223,1970,121-152; I. Ćremošnik
Hil
1965,147-175; vidi D. Thomas 1964,336. id.
163 I. Bojanovski 1988, 155. id.

164 B. Vikić-Belančić 1961, 214; A. Musić 1942,144.

163 I. Ćremošnik 1965, 160.

5 - G LASNI K - ARHE OLO GIJA

 GZ M (A). N. S sv 45.1990, Sir 35 - 92
V. PAŠKVALl N, ARHEOLOŠKO NALAZ iŠT E OG RAJA
66

romanizaciju desitijatskog stanovništva, koju prvi započinje car Vespazijan (69-79)i~

nastavljaju je kasnije rimski carevi (Trajan, Had rij an i M. Aurelije, zvan Karakala).
Proces romanizacije sigurno je medu Desitijatima započeo prihvatanjem rimskog civiteta
po njihovom princepsu Valensu Varronu iz Breze, a to bi prema gentil iciju trebalo biti
doba Vespazijanove vladavine. Ako tada padaju počeci romanizacije desitijatskog
stanovništva, onda se pitamo kad počinje urbanizaciJa. Držimo da ova dva
političko-ekonomska proceSa mogu biti samo istovremena. 16
Istraživanja objekta rimske banje na Ograj i otkrivaju da je od završetka
ilirsko-rimskog rata (6-9. godine n.e.) do formiranja naselja prošlo otprilike 70
godina, koje padaju upravo u vrijeme vladanja cara Vespazijana (69-79), što koincidira
i s počecima romanizacije. l68 U ovo isto vrijeme, takoder, fada i arhitektonska
djelatnost oko podizanja objekta na lokalitetu Mlinčiću u Tišini. Tako " ismo u Tišini
16

i u Putovićima, Zenici i na Bilimišću imali jedno od najstarijih naselja, možda i urbanog

karaktera, na širem području antičkih Desitijata. Na to sada nešto više svjetla baca i
objekat terme na Ograji u PutovićimaPO
Ovu pclitičku (i ekonomsku) aktivnost u oblasti plemena Desitij ata mogli bismo
povezati s istovremenom aktivnošću cara Vespazijana na području Panonije, kada je
Sirmijum podignut na rang kolonije, a ostala značajnija naselja na rang municipija,
medu koje spada za sada još nepoznat municipij na području Zenice. l7I
Doba cara Vespazijana bilo je vrijeme intenzivne prve urbanizacAe u Panoniji,
koja se, kako je već rečeno, osjetila i na području Desitijata i na Drini. l Razlog tome
leži, vjero~atno, u činjenici što je ovo pleme, iako je pripadalo naronitanskom
konventu, l 3 bilo kulturno blite Panoniji nego području primorske Dalmacije, o čemu će
više reći najnovija i buduća istraživanja ovog kraja.

ZAKUUč':NA RAZMATRANJA

U uvodnom dijelu rada samo su općenito postavljena pitanja koja će biti predmet
rasprave i koji bi se zaključci, nakon tako iznesene problematike, fundirane na temelju
arheološke dokumentacije (T. I-XV; Plan l, Sl 2; Plan 3) sa lokaliteta Ograja, mogli
očekivati. Oni su u svakom slučaju preliminarni, jer se izvjesni naučni problemi samo

166 D. Rendi~-Miočevi~ 1948,49; G. Alroldy 1969,318-319 ; I. Bojanovski 1988

157-158, 161, 165-166. '
167 I. Bojanovski 1988, 167; vidi napomenu 166.
168 Vidi napomenu 166. i 167.

l@ D. Trajkovi~ 1971,18-20; I. Bojanovski 1988, 159. i 167.

170 I. Bojanovski 1988,159 .

171 I. Bojanovski 1988, 167; M. Mirkovi~ 1971, 92; M. Mirkovi~ podizanje Sirmijuma
na rang kolOnije (počasni naziv Flavia) veže za vladavinu cara DOmicijana (81-96), a ne za cara
Vespazijana, kako to drže J. Šašel i I. Bojanovski.
172 I. Bojanovski 1988, 167, 177. id.
173 I. Bojanovski 1988,47; sve o Desitijatima vidi kod istog autora u indeksu s. v.
::'~sitijati.
GZM (A). N. S. s v. 45. 1990. si r. 35 - 92
V. PAŠKV ALlN. ARH EOLOŠKO NALAZiŠTE OGRAJA 67

naslućuju, posebno kad je u pitanju Strabonova vijest o panonskoj pripadnosti

Desitijata, pa uzjoš neka druga pitanja ostaju i dalje otvorena. 174
Odmah treba istaći da prikupljena arheološka dokumentacija ukazuje na dva
kulturna horizonta i na prelazni kulturni horizont izmedu njih. Tako bi najstarijem
kulturnom horizontu pripadali arheološki nalazi iz kasnolatenskog ili mlađeg željeznog
doba (T. VII 1-3; XII 1-4; XIII 1-6; XVIla, b, 2ab), a prelaznom iz stare u novu
eru oni čije datiranje seže do početka Rimskog Carstva (T. VII 1-3; XIII 1-6; XV I
la, b, 2ab), dok mladi ili rimski kulturni horiZont pripada razdoblju nastanka gradevine,
koju smo identificirali s banjom (thermae), sa svim nalazima i detaljima koji su je Watili
do njezina završetka, što bi odgovaralo periodu nakon Konstantina 1(306 - 337). 5
Kad je riječ o najstarijem horizontu iti razdoblju kasnog latena, na prvom ~estu
treba istaknuti da se na platou gdje se danas nalaze i čuvaju konzervirani, za posjetu
otvoreni i pristupačni arhitektonski objekti, · ia1(OOer, nalaze i pouzdani tragovi naselja
ilirsko-panonskog plemena Desitijata. 176 Ono bi prema arheološkoj dokumentaciji išlo
od sredine 2. st. pr.n.e. do, okvirno, vladaviu.es.:ara Vespazijana (69 - 79).177 U ovom
n~lju otkri~~na lonč~rs~a peć (SI. 2) pO~l* da su se ~jego~i s~anovnicihjedn~m
diJelom, bav~~1 ke~~č~lm zanat?m, a d~l stočar.stvom ~ ~IJop~vredo~. OSII~
lončarske peel zarumljiVI su nalazi fragmenata keranuke razhčltlh obhka kOJI su nađem
uz peć u stratigrafskom sloju (T. VIII-3) . Oni otkrivaju domaću desitijatsku keramičku
produkciju, koja se, takoder, nalazila i pod uticajem keramičkih proizvoda
kasnolatenske tradicije (T. XIII-4), a naročito je prepoznajemo u bojenoj keramici (T.
XIII 1-6). Stoga bi ova zapažanja dopuštala zaključak da su zanatlije lončari zajedno s
drugim desitijatskim stanovništvom dolazili u dosta bliske, u prvom redu, trgovačke, pa
i druge odnose sa stanovništvom Panonije, konkretno s plemenom Skordiska ili, tačnije,
Ipak, ne bih se mogao složiti s nekim mišljenjima da ~
179
s radionicama Gomolave.
prisustvo bojene keramike dokaz ili indicija da su neko naselje osnovali Skordisci, l
pogotovo kad je u pitanju nalazište duboko južno od Save kao što je to Ograja. Najbolji
dokaz protiv ovakvog razmišljanja upravo su malobrojni nalazi bojene keramike
konstatirani uz peć u stratigrafskom sloju, a naročito ostali nalazi fragemenata keramike,
za koje smo već rekli da pripadaju proizvodima domaće keramike izrađene po uWnJ Ila
kasnolatensku tradiciju. Takoder je značajno da ulomak sive bikonične keramiCI«! urne
(T. XI/I,2), za koju je konstatirano da je starija od analognih, već poznatih pri~llrllka
sa nekropola Dobava, Ribnica, Petrušnja Vas, Globodola itd. (Sloveni1al i područja
Zagreba, susrećemo kao tip po prvi put kod Desitijata na području Zenice. 8 .

174 I. Bojanovski 1988 , 104-105 (Pannonioi Strabo VII . 5,3); I. Bojanovski 1988 , S . V.
Desitijati, 70.
175 Vidi napomenu 144. i 145 .
176 V. Paškvalin 1980,67-70,83; vidi napomene od 24 do 28. i 35 do 45.
ln Vidi spomenute napomene pod napomenom 176.
178 V. Paškvalin 1980,67-70, sl. 18
179 B. M. Jovanović 1988,92-100; vidi napomene pod napomenom 176. i napomene
56-67; 68-91.
IIII Vidi napomenu 63. i napomene 56--<)7.
181 Vidi napomene od 33-46.

s·
 GlM (A) )I . S. sv. 45,1990, slr 35 - 92
68 V. PAŠKVALlN, ARHEOLOS KO \J A LAliŠTE OGRNA

Tom kulturnopovijesnom razdoblju kasnog latena od sredine 2 . st.pr.n.e., kojem

pripada lončarska peć s njezinim proizvodima, odgovaraju i dvij e bronzane fibule. Jedna
u obliku koplja , a druga u obliku bršljanovog lista ili srca (T. XV II a, b, 2a, b). One
zajedno s nek im l ončarskim proizvodima (T. XIII,2,3, T. XIIII ,2,4,5, T. XIV/I,2,3,
4,5 ,) u kontinuitetu upotrebe upućuju i na prelaz iz stare u novu eru, jer se još zbog
nedovolj ne istraženosti varijanata ovog tipa fibula datiraju od 3. do 2. SL pr. n. e., u
sredinu 1. sLpr.n.e. i do sredine l. sLn.e. 182 Ove fibule susreću se u jugoistočnim
iJ' rskim kraj evima i unutar helenističkih nekropola, pa bi njihovo prisustvo u
Putović ima kod Zenice trebalo smatrati uticajem jugoistočnih heleniziranih ilirskih
prostora. 183
U prelaznom periodu, a naročito u toku rimske pacifikacije nastaje kulturno
razdoblj e jačeg uticaja rimske civilizacije na kulturu i život domaćeg desitijatskog
stanovništva. Tada stare tradicije počinju slabiti, mada nisu definitivno iščezle, o čemu
svjedoče tragovi Silvanovog kulta na lokalitetu Dvorišta. l84 Tako bi tekao zajednički
život izmedu autohtonog desitijatskog i rimskog doseljeničkog stanovništva do početka
ri mske urbanizacije i romanizacije.
Period rimskog razdoblja počinje izgradnjom terma, koje bi bile istovremeno s
drugim zgradama u ovom kraju u Tišini ili na Bilimišću.
185
Otkrivanjem ovog objekta,
uz ostale arheološke podatke, došli smo do zanimljivih i značajnih spoznaja o tom
periodu rimske uprave . Medu njima, prije svega, stoji zaključak da gašenjem lončarske
peći prestaje onaj čisti autohtoni način života i rada u ovom naselju i da ga preuzima
drugi, novi, rimski. U tom pogledu ilustraciju prekinutog autohtonog načina života
pokazuju ostaci zgrade zidane u suhozidu na lokalitetu Dvorišta (Plan 3), koju su sve do
prekida rada lončarske peći domaći stanovnici, možda i sami lončari, koristili za
stanovanje. Tako bi se lončarska peć (ili više njih) nalazila na periferiji naselja. Moguća
je, također, i pretpostavka da su ti isti stanovnici naselja, zanatlije (keramičari), u doba
cara Vespazijana (69-79) dobili od njega i rimski civitet i postali rimski gradani.
Potvrdu za ovo vidjeli bismo u definitivnom prekidu rada peći, tj. radionice, nad čijim
je prostorom neposredno podignuta zgrada (T. VIIl-3).
Iz ovog razdoblja potieče nekoliko predmeta koji upućuju na blizinu ovog
teritorija i plemena panonskom kulturnom krugu. To je fragment iz radionice u
Reinzabernu ili Westemdorfu, čiji se proizvodi u 2. st.n.e. importiraju u naše krajeve, a
naročito su gusto zastupljeni u Panoniji (T. XIV /1).186 Zatim je tu profilirana bronzana
fibula (2. sLn.e.) i fibula u obliku sidra (anker) (T. XV /4{i koje su u najvećoj upotrebi
(u 2-3. sLn.e.) upravo medu panonskim stanovnicima. 7 Na bliži uticaj panonskog
kulturnog kruga upućuje i ulomak bojene keramike 3~. sLn.e. (T. XIV /3), koji prema

l82 v. PaškvaJin 1980,81-82; vidi i napomene 128-134.

lSJ V'di
l napomene 128-134. pod napomenom 182.
l84 V. Paškvalin 1980,67-70, sl. 16,17 . i 18.

lS.l D. Trajković 1971,18- 20; vidi napomene od 92 do 127. i od 135 do 145; posebno
napomenu 146, 148, 149. id .
186 Vidi napomene od 98 do 99.

181 Vidi napomene 135-143.

GZM (Al. \I. S. w. 45. 1990, Sir . 35 - 92
V PASK VAI.I N, ARH EOLOSKO NALAZISTE OG RAJA 69

najnovijim pručavanjima pripada panonskim radionicama (Sirmium) i naj više j e prisutan

upravo na prostoru Desitijata. l88
Primjetni su, medut im, unutar ovog naselja i uticaji kcji su dolazili sa Jadrana. To
bi bio fragment terrae sigi1Iatae ~chiare« (T. XIV/2) s kraja I. i početka 2, st. n.e, koji
upućuje na uvoz iz radionica Italije preko dalmatinskih gradova (Narona, Viš ići) , te se
ne bi moglo tvrditi da stiže preko Panonije. 189
Na osnovu iznesenog pregleda građevine i nalaza prikupljenih unutar nje može se
zaključiti da je zgrada u svom razvoju od nastanka, pa do definitivnog prestanka
funkcioniranja, ako apstrahiramo kasnolatenski horizont, imala tri građevinske faze
(Plan 1, SI. I i SI. 2).
Prva faza, kako pokazuje T. XIVII,2,5,6, traje od vremena vladavine cara
Vespazijana ili najkasnije od kraja 1. do kraja 2. ili početka 3. sLn.e. i ukazuje na vilu
rustiku, iako neke analogije u vezi s planom upućuju i na funkciju banje (thermae) (Plan
1).190
Druga građevinska faza, unutar koje su se prema arheološkom materijalu na (T .
XIV/3,4; XV /5) desile velike promjene (Plan I) pripadala bi razdoblju negdje od
početka 3. do, najvjerojatnije, kraja 4. SLn.e. što potvrđuje i veći broj nalaza rinlSkog
novca iz 4. SLn.e. Ovu fazu mogli bismo nazvati pretkonstantinskom i posve sigurno
predstavlja proširenu banju s bazenom A i prostorijom E (Plan l).
Treću fazu bi, u osnovi, karakterizirao prestanak funkcije bazena i prefum ij a ( .
Ill; VIII/2) i neke manje izmjene unutar objekta (T. XII), posebno u prostoriji G (Plan
1). Ovaj period od 4. do 6. sLn.e. naziva se obično postkonstantinsk im, ili Ć dobon
ranog srednjeg vijeka. 191 U ovom vremenu banja je, sigurno, već služila ka stambeni
.
prostor d ose )Jenom stanOVnI'š tvu. 192
Rimska banja na Ograji sama po sebi ukazuje na proces urbanizaCije ovog raj a.
Kako arheološki podaci upućuju na njezinu izgradnju u doba cara Vespazijana (69 ­
79), to bi početke rimske urbanizacije na teritoriji plemena Desitijata, konkretno na
prostoru Zenice, trebalo vezati za to vrijeme, posebno zbog toga što ovaj car Pl i
počinje s urbanizacijom Panonije, pa bi to, vjerojatno, koincidiralo i s urbanizacij om
desitijatskog teritorija. l93 Zato se može zaključiti da u to vrijeme nastaje na teri torij i
Desitijata imun. Bistuensium, što pokazuju i epigrafski spomenici pokojnika u čijoj
194
onomastici nalazimo gentiIicij cara Vespazijana Flavius.
Arhitektonski objekti na Bilimišću u Zenici i Mlinčićima II Tišini , pa zati m na
Dvorištima i Ograji u Putovićima ukazuju, najvjerojatnije, na jedan municipij (urbani
centar) koji se ne mora poistovetiti s već dobro poznatim imenom municipij a Bistues. 195

188 Vidi napomene 107-117.

189 Vidi napomene 100-106.
190 Vidi napomene 150-155.
191 Vidi napomenu 149.
192 V. Paškvalin 1980. 64.
193 Vidi napomene od 170 do 173.
194 Vidi napomene 166 . i 167 .
19.1 Vidi napomenu 171.
 GlM (A) N. S. sv . 45, 1990, str. 35 - 92
70 V. PAS KVA LIN, A RH EOLOŠKO NA LA l iSTE OGRAJA

Ipak, treba reći da iznesena arheološka dokumentacija s Ograje sama po sebi nije
dovoljan oslonac da se prosuđuje o Strabonovoj vijesti koja govori o panonskoj
pripadnosti Desilijata, 196 iako se, kao što je analiza pokazala, ovo pleme i njegov
teritorij nalaze u bliskom kulturnom odnosu s panonskim područjem. Jednoj takvoj
naučnoj konstataciji mogu doprinijeti samo buduća istraživanja na ovom i širem prostoru
Desitijata.

196 Vidi napomenu 173, 174.

GZM ~A). N . S \\. 45. 1990. ,[ r 35 - 92
V. PASKVALIN. ARHEO L OŠKO NALAZiŠTE OGRAJA 71

Tabla I

Foto: Teodor Ćup

 GZM (Al N. S. sv 45, 1990, Slr. 35 - 92
72 V. PAŠKVALlN, ARHEOLOŠKO NALAZiŠTE OG RAJA

Tabla"

Foto: Teodor Ćup

GZM (A), N, S, s\' 45, 1990, str, 35 -92
V. PASKVALIN , ARH EOLOSKO NALAZiŠTE OG RAJA 7J

Tabla III

Foto: Teodor Ćup

 GZM (A), N. S sv. 45, 1990, str. 35 - 92

74
V. PAŠKVAL1N. ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE OGRAJA

Tabla IV

Foto: Teodor Ćup

GZM (A), N. S sv. 45 , 1990, str 35 - 92
V PASKVALIN. ARHEOLOSKO NALAZISTE OGRAJA 75

Tabla V

Foto: Teodor Ćup

 GZM (A) " N S s v. 45, 1990, SIr. 35 - 92
76 V. PAŠKVALl N. A RHEOLO::.KO NALAZiŠTE OGRAJA

Tabla VI

2 3

.'

Foto: Teodor Ćup

GZM (A ). N. s sv . 45. 1990, ,lr. 35 - 92
V. PAŠ KVALl N, ARHEO LOŠKO NALA ZiŠTE OG RAJA 77

Tabla VII

3 4

5 6

Foto; Teodor Ćup

 GlM (A), N. S. S\ . 45, 1990, str. 35 - 92
78 V PASKVALIN, ARHEOLOSKO NALAl iSTE OGRAJA

Tabla VIII

Foto: Teodor Ćup

GZM (A), N. S. sv. 45,1990, w. 35 - 92
V. PASKVALIN, ARHEOLOSKO NALAZISTE OGRAJA 79

Tabla IX

3 4

Foto: Teodor Ćup

 GZM (A), N. S. sv. 45, 1990. Sir. 35 - 92

80 v. PA~KVAL1N, ARHEOLO~KO NALAZI~TE OGRAJA

Tabla X

Foto: Teodor Ćup

GlM ( A), N . S. sv . 45,1990, str. 35 - 92
V . PAS K VALlN, ARHEOLOSKO N ALAliST E OGRAJA 81

Tabla XI

1\ . .
.l"" '". 3

te
\. .
\
"'...~.
.
I . "
.
.v.""".........._
. \

-. • ' ..,"ty~ . '! "~' . ., 1;

"'> ' .

~ ~- .~ ~3r
4
- --- - ....

l"t> ~ //

Crteži: J. Radojević

6 - GLASNIK - ARHEOLOGIJA
 GZM (A), N. S. sv. 45 , 1990, Sir 35-92

R2 V. PA$KV;\UN. ARHEOLO$KO NALAZI$TE OGRAJA

Tabla XII

R? 1.. ~ ~cm .

Crteži: N. Čmajčanln - l, 2, 3, 4, 5 Crte.!l: J. Radojević - 6

GZM fA), N. S. sV. 45, 1990, str . 35 - 92
V. PA$KVALlN. ARHEOLOŠKO NALAZiŠTE OGRAJA 83

Tabla XIII

: - .- -...... ~.-

/
/
/

Crteži: J. Radojević
 G ZM (A).,..N. S. sv. 45, 1990 , str. 35 - 92
v. PAŠKVALlN. ARHEOLO~KO NALAZiŠTE OGRAJA

Tabla XIV

RY il iJem

Crtell: J. Radojević - 1, 2, 4, 5, 6 Crtell: N. ČmaJćanln - 3

GZM (A). N. S sv. 45. 1990. sir 35 - 92
V PASKVALIN. ARHEOLOSKO NALAZISTE OGRAJA 85

Tabla XV

la
lb

~
2a

2b

Crteži: J. Radojević - 1, 2 Foto: Teodor Ćup - 3, 4, 5

 GZM (A) N. S. sV. 45. 1990, str. 35 - 92
Rb V. PASKYALlN. ARHEOLOŠKO NALAZISTE OGRAJA

SKRAĆENICE

AP - Arheološki pregled . LjubUana .

Arh. Vest. - Arheološki vesnik. Acta Arcbaeologica. Ljubljana.
ČGT - Članci i grada za kulturnu istoriju istočne Bosne. Tuzla .
Djela CBI - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Centar za balkanološka ispiti­
vanja. Sarajevo.
GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo.
Osječ . zb. - Osječki zbornik. Osijek.
PJZ V - Praistorija jugoslavenskih zemalja, tom V Sarajevo.
RVM - Radovi vojvodanskih muzeja. Novi Sad.
Starinar - Starinar. Beograd.
Simpozij II Zenica - Izdanja Muzeja grada Zenice. Zenica.
Vj. Arh . muzeja . - Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. Zagreb.

LITERATURA

ALFOLDY G. 1969 Die personennamen in der romiscben Provinz Dalmatia,

Heildelberg, 1969 .
BASLER D. 1968 Nekropola na Velikim ledinama u Gosti1ju (Donja Zeta),
GZM, - n. s. a. XXIV, 1968. Sarajevo.
BASLER D. 1980 Gradevinarstvo kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovi­
ni, Znanstveni kolokvij održan u Zadru od 6. do 8 . XII
1976, Zagreb, 1980.
BLUMNERH. 1911 Die romischen Priv atal tertilmer , Miinchen, 1911.
BOJANOVSKlI. 1980 Materijali i gradevinske tehnike u unutrašnjosti antičke
Dalmacije, Znanstveni kolokvij održan u Zadru od 6. do
8. XII 1976, Zagreb, 1980.
BOJANOVSKI I. 1988 Bosna i Hercegovina u antičko doba, Djela CBI 56. 6. Sa­
rajevo 1988 .
BONIS, E. 1969 Die spatkeltiscbe Siedlung Ge1h!rthegy-·Tabin in Buda­
pest, Archaeologia Hungarica, Series Nova XLVII, Buda­
pest, 1969.
BOŽiĆ D. 1987 Zapadna grupa, PJZ Sarajevo, 1987.
BRUKNERO. 1965 Keramika mladeg gvozdenog doba, RVM 14, Novi Sad,
1965 .
BRUKNERO. 1971 Osnovne forme i tehnike rimsko-provincijske keramike u
Sirmijumu, Simpozij II Zenica, Zenica, 1971.
BRUKNERO. 1987 Voganj-Bare, kasnolatensko naselje, AP, Ljubljana,
1987.
BRUKNERO. 1981 Rimska keramika u jugoslovenskom delu provincije donje
Panonije, Dissertationes et monographiae, Zavod za zašti­
tu spomenika Irulture SAP Vojvodine i Savez arbeoloških
društava Jugoslavije, Beograd, 1981.
BRUSIN Gl. 1929 Aquileia, guida storica e artistica, Udine, 1929.
BUDIMIR M.,
RADIĆ LJ. 1986 Orlić kod Knina, villa rustica, AP, 1985, Ljubljana, 1986.
( iZM iAi. N. S" 45. 1990.;Ir 35 - 92
V. I'ASKVALl N. ARHEOLO SKO NA LA Zi ŠT E OG RAJA

CERMANOVlĆ
-KUZMANOVIĆ A.,
SREJOVIĆ D.,
VELIMIROVIĆ
-ŽiŽiĆ O. 1975 Antička D uklj a nekropđte, Obod Cetinje, 1975.
CURK I. 1971 Proučavanje rimske keramike v Sloveniji in rezultati tega
proučavanja, Simpozij Il Zenica, Zenica, 1971.
CREMOŠNIK l. 1960- 1961 Nalazi bojene keramike u Bosni i Hercegovini u rimsko
doba, GZM, n.s . A, XV-XVI, Sarajevo, 1960-1961.
CREMOŠNIK l. 1962 Nalaz terre sigillate chiare iz Višića (ĆapIjina), GZM, n.s.
A, XVII, Sarajevo, 1962.
CREMOŠNIK I. 1965 Rimska vila u Višićima, GZM, n.s. A, XX , Sarajevo,
1965.
CREMOŠNIK I. 1966 Funde von Sigillaten mediterraner Toepfereien in Bosnien
und der Hercegovina, Archaeologia Jugoslavica, VII, Beo­
grad,1966 .
CREMOŠNIK l. 1971 Nalazi mediteranskih radionica u BiH i njihova hronologi­
ja, Simpozij Il Zenica, Zenica, 1971.
BULAT,M. 1987 Nalazi terra sigillate na donjogradskom pristaništu u Osije­
ku 1961. godine, Osječ. zb . XVIII-XIX, Osijek, 1987.
CREMOŠNIK I. 1976 Rimsko naselje na Paniku kod Bileće, GZM, n.s. A,
XXIX, Sarajevo, 1976.
CREMOŠNIK I. 1984 Poreklo rimske slikane keramike, Arh . Vest, XXXV, Lju­
bljana, 1984 .
CREMOŠNIK l. 1984 Rim~ki castrum kod Doboja, GZM, n. s. A, 39, Sarajevo,
1984 .
CREMOŠNIK I. 1984 Mozaici i zidno slikarstvo rimskog doba u Bosni i Herce­
govini , .Veselin Masleša-, Sarajevo, 1984 .
DAUTOVA
-RUŠEVLJANI V. 1970 Rimske svjetiljke u zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja
u Rijeci, Diadora, vol. 5, Zadar, 1970.
DAUTOVA
-RUŠEVLJANI V. 1987 Hrtkovci, Gomolava, 1986, Ljubljana, 1987.
DIMITRIJEVIĆ D. 1969 Istraživanje rimskog Limesa u istočnom Sremu s poseb­
nim osvrtom na pitanje komunikac ija, Osječ. zb. br. Xli,
Os ijek,1969.
FADIĆ I. 1982 Tipologija i kronologija rimskog stakla, Znanstveni skup
Mali Lošinj, 11-13 . listopada 1979, Zagreb, 1982 (izdan­
je HrvaL~ kog arheološkog društva).
FADIĆ I. 1986 Diklo kod Zadra (villa rustica), AP, 1985, Ljubljana,
1986
FOUETG. 1958 Puit funćraires d' Aquitaine: VieiJle-Toulouse,Montmau­
rin , GALLIA, Tom. XVI - 1958 - Fascicule l, Paris,
1958.
GALLlA , TOME XII 1954 - Fascicule l, Paris, 1954, s.v. Informationes, 19liS.
GREGLZ. 1981 Urne s cilindričnim vratom šireg zagrebačkog područja,
Vj. Arh. muz . Zagreb, 3 . ser. - sv. XIV, Zagreb, 1981.
ILAKOVAC B. 1980 Kameni žljebovi akvedukta Biba-]ader, Diadora, vol. 9,
Zadar, 1980.
 GZM (A), N. S. sv. 45, 1990. Sir. 35 - 92
X8 V PASKVALIN . ARHEOLOSKO NALAZIST E OGRAJA

ILAKOVAC B. 1981 Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas,

Nakit u doba Rimskog Carstva, Izložba, Zadar, 1981.
JOVANOVIĆ B.,
JOVANOVIĆ M. 1987 Gomolava naselje mladeg gvozdenog doba, Novi Sad -
Beograd, 1988.; P1Z V, Sarajevo 1987.
KIRIGIN B. 1986 Vis, Gradina, rimske terme, AP, 1985, Ljubljana, 1986.
KNEZT. 1969 Novi rimski grobovi na Dolenjskem, Razprave, VI, Lju­
bljana, 1969.
KOSORlĆM. 1980 Pra istorijska naselja na području Spreče, tGT, knj . XIII,
Tuzla, 1980.
K OSORIĆ M. 1982 Rezultati istraživanja praistorijskih naselja na području
Semberije, tGT, knj . XIV, Tuzla, 1982.
LAMBOG LI A N. 1963 Nuove osservazioni sulla »terra sigillala chiara«, Rivista di
Stud.i Liguri, anno 29 , Nu. 1-4, Genova, 1963.
M AJNA RI Ć
- PANDŽIĆ N. 1970 - Keltsko-Iatenska kultura u Slavoniji i Srijemu, Grad-
ski muzej Vinkovci, Vinkovci, 1970.
MARI Ć Z . 1960 Praistorijski nalazi i lokaliteti iz Triješnice i Dvorova kod
Bijeljine, tGT, knj. IV, Tuzla, 1960.
M AR IĆ Z. 1963 Keltski elementi u mladem željeznom dobu u Bosni i Her­
cegovini, GZM, n.s. A., XVIII, Sarajevo, 1963.
MARIĆZ . 1964 Donja Dolina, GZM, n.S. A., XIX, Sarajevo, 1964.
MARIĆ Z. 1961) lapodske nekropole u dolini Une, GZM n.s. A., XXIII,
Sarajevo, 1968.
MARIJANSKI
-MANOJLOVIĆ M. 1987 Rimska nekropola kod Beške u Srijemu, Vojvodanski mu­
zej, Posebna izdanja, Novi Sad, 1987.
MIRKOVIĆ M. 1971 Istorija Sirmijuma od I veka do 582, g ., Sirmium, Arheo­
loški institut Beograd, Beograd, 1971.
PAROVIĆ
-PESIKANM. 1966 Rimske terme u Sirmijumu, Starinar, n. s., knj . XV/XVI,
1964-1965, Beograd, 1966.
PASALIĆ E. 1975 Rimsko naselje u ilidži kod Sarajeva, Sabrano djelo, "Svje­
tlost«, Sarajevo, 1975.
PASKVALIN V. 1962 Antično bronzano posude i nakit iz Ustikoline, GZM, n. s.
A, XVII, Sarajevo, 1962.
PASKVALIN V. 1976 Antičko staklo s područja Bosne i Hercegovine, Arh. vest.
XXV, Ljubljana, 1976.
PASKVALIN V. 1980 Antički nimfej u Putovićima kod Zenice, GZM, n.s. A,
XXXIV, Sarajevo, 1980.
PATEK E. 1942 Verbreitung und Her\runnft der romischen Fibeltypen von
Pannonien, Budapest, 1942.
PETRU P. 1969 Rimski grobovi iz Dobove, Ribnice in Petrušnje vasi, Raz­
prave, VI, Ljubljana, 1969.
PETRU S. 1969 Rimski grobovi iz Globodola, Razprave, VI, Ljubljana,
1969.
PETRU S. 1969 Antičko steklo iz dolenjskih grobov, Razprave, V I, Lju­
bljana, 1969.
PINTEROVIĆ D. 1978 Mursa i njeno područje u antičko doba, Osijek, 1978 .
GZM (AJ. N. S sv. 45. 1990. SI r. 35 - 92
\1 PA$KVALlN. ARHEOLO$KO NALAZI$T E OGRAJA 89

PLESNIĆAR LJ. 1971 KronoloSka determinacija keramike tankih sten s severne­

ga grobiSća Emone, Simpozij II Zenica, Zenica, 1971.
RENDIĆ
-MIOCEVIĆ D. 1948 llirska onomastika, Split, 1948.
SPASOVSKA
DIMITRIOSKA G. 1987 Kržalica, Karbunica, AP 1986, Ljubljana, 1987.
SVOWSAKD. 1974 Most na Soči, Varstvo spomenikov , XVII- XIXII, Ljublja­
na, 1974.
SARANOVIĆ
-SVETEK V. 1986 Antičko staklo u jugoslavenskom delu provincije donje Pa­
nonije, Posebno izdanje - Monografije VII, Vojvodanski
muzej, Novi Sad, 1986.
TEŽAK-GREGLT. 1982 Rimske provincijalne fibule iz Arheološke zbirke u Osoru,
Znanstveni skup, Mali Lošinj, 11-13. listopada 1979,
Hrvatsko arheoloSko druStvo, Zagreb, 1982.
TODOROVIĆ J. 1966 Predlog hronoloSke podele keltskog latena u južnoj Panoni­
ji i severnom Balkanu, Materijali m, Novi Sad, 1965, Beo­
grad, 1966.
TODOROVIĆ J. 1968 Kelti u jugoistočnoj Evropi, Dissertationes, Tom VII, Mu­
zej grada Beograda, Beograd, 1968 .
TODOROVIĆ J. 1971 Keramička proizvodnja Skordiska u vreme rimske domina­
cije, Simpozij II Zenica, Muzej grada Zenice, Zenica,
1971.
TODOROVIĆ J. 1974 Skordisci, Novi Sad - Beograd, 1974.
TOMASB. 1964 R6mische villen in Pannonien, Budapest, 1964 .
TRAJKOVIĆ D. 1971 Arheološke karakteristike zeničkog kraja, Simpozij II Ze­
nica, Zenica, 1971.
TRUHELKAĆ. 1901 Rezultati prehistoričkog istraživanja u Bosni i Hercegovi­
ni, GZM, XII1, Sarajevo, 1901.
VESELINOVIĆ R. 1957 Keltske i starosrpske lončarske peći na Gomolavi kod
Hrtkovaca u Sremu, RVM, 6, Novi Sad, 1957 .
VIKIĆ-BELANĆIĆ B. 1958 Keramički nalazi i njihov doprinos za dataciju građevin­
skih faza antičkog bazena u Varaždinskim Toplicama, Sta­
rinar, n. s., koj. VII-Vm/1956-1957, Be-agrad, 1958 .
VIKIĆ
- BELANĆIĆ B.
-GORENCM. 1961 Istraživanja antiknog kupališta u Varaždinskim Toplicama
od 1956. do 1959. godine, Vj. Arh. muz. Zagreb s. m,
sV. II, Zagreb, 1961.
VIKIĆ-BELANĆIĆ B. 1965 Neka obilježja ranocarske keramike u jugozapadnoj Pano­
niji, Starinar, n. s., koj. XIII-XIV/l 962-1963 , Beograd,
1965.
VIKIĆ
-BELANĆIĆ B.,
-GORENCM. 1970 Zavrina istraživanja antičkog kupaliSnog kompleksa u Va­
raždinskim Toplicama, Vj. Arh. muz. Zagreb, 3. serija­
sV. IV, Zagreb, 1970.
VIKIĆ-BELANĆIĆ B. 1971 ~tičke svjetiljke u ArheoloSkom muzeju u Zagrebu, Vj.
Arh. Muz. Zagreb, 3. ser. ­ sv. V, Zagreb, 1971.
 GZM (A), N. S , v. 45, 1990, str. 35 - 92
90 V. PASKVALIN, ARHEOLOSKO NALAZISTE OG RAJA

VIKIĆ B. 1971 Karakter rimske keramike južne Panonije i problematika

njene tipologije i kronologije, Simpozij II Zenica, Zenica,
1971 .
VIKIĆ
-BELANČIĆ B. 1972 -73 Prilog istraživanju antičkog naseobinskog kompleksa u Va­
raždinskim Toplicama, Vj. Arb. muz. Zagreb, 3. ser. -
sv. VI-VII, Zagreb, 1972-73.
VIKIĆ-BELANČIĆ B. 1978 Tipovi naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (u svjetlu no­
vib istraživanja), Znanstveni skup - Varaždin 22-25. X
1975, Zagreb, 1978.
VIKIĆ
-BELANČIĆ B. 1981 Etape urbanog razvitka Andaulonije i antičko nasljede Za­
greba, Znastveni skup ­ Zagreb od 14. do 16. studenog
1978. godine, Zagreb, 1981.
V1LOTIJEVIĆ D. 1965 Latenski sloj naselja na lokalitetu Popov Salaš kod Novog
Sada, RVM 14, Novi Sad, 1965.

ZUSAMMENFASSUNG

ARCHAOLOGISCHER FUNDORT OG RAJ A IN PUTOVIĆI B. ZENICA

lm einleitenden Kapitei der Arbeit sind die Fragen, die Tbema der Untersuchung sein
werden, nur ganz allgemein gestelIt, und es wird angefiibrt, welcbe Schlufifolgerungen nach der
so erHiuterten, aur der arcbaologischen Dokumentation der Lokalilii.l Ograja (Taf. I-XVI; Plan
B. l; B. 2 u. 3) fundierten Problematik zu erwarten sind. Sie sind auf jeden Fall nur provisorisch,
denn bestimmte wissenscbaftliche Probleme, besonders wenn von der Nachricbt Strabons uber
die pannoniscbe Herkunft der Daesitiaten und anderen Fragen die Rede ist, bleiben auch
weiterhin offen.
Gleich zu Beginn ist bervorzuheben, daJ3 die archaologiscbe Dokumentation auf zwei
Kulturhorizonte und einen zwischen ihnen Jiegenden Obergangsborizonl hinweist. Zum ii.!testen
Kulturhorizont wiirden die arcbaologischen Funde der spaten Latene - bzw . der Spateisenzeit
geh6ren (T af. VIII-3; XlIl1-4; XIIJ/I-6; XIV/7,8), dem des Obergangs von der vor- in die
nachchristliche Zeitrechnung diejenigen, deren Datierung bis zum Beginn des R6mischen
Kaiserreicbes reicht (TaL VIIl-3; XIII / I-6; XIV /7 ,8), wii.hrend der jiingere oder r6mische
Kulturhorizont dem Zeitraum der Entstebung eines Bauwerks zugeb6rt, das wir, mit allen
Funden, die es bis zu seiner Ferligstellung begJeiteten, als Bad (thermae) identiflZierten, was der
Periode nach Constantinus I. (306-337) entsprechen wurde.
Fur den ii.! testen Horizont oder die spate Latenezeit ist an erster Stel1e besonders
anzumerken, daJ3 auf dem Plateau, auf dem sicb heute konselvierte, einer Besichtigung
zugii.ngJiche architektonische Objekte beflllden, aucb sichere Spuren einer Siedlung des
illyrisch-pannonischen Stammes der Daesitiaten zu fmden sind. Der' arcba.ologischen
Dokumentation entsprechend dauerte sie vom 2. Jahrhundert v. Chr. bis zur Herrschaftszeit des
Kaisers Vespasian (69-79). Ein in dieser Siedlung gefundener T6pfereiofcn (B. 2) zeigt, daJ3
sich ein Teil ihrer Bewohner mit der T6pferei befaJ3te und ein anderer mit Vieh- und
Landwirtschaft. Aufier dem T6pferofen sind auch die Funde von Keramikbruchsrucken
verschiedenster Formen interessant, die beim Ofen dieser stratigraphischen Schicht entdeckt
wurden (Taf. VIII - 3). Sie verweisen auf eine einheimische daesitiatische keramiscbe
 G ZM (A). N . S" 45. 1990, SIr. 35 - 92
V. PA SK VALI N. A RH EOLOSKO NA LAZISTE OG RAJA 91

Produk.tion, die auch unter dem Einflu13 keramischer Erzeugnisse spiitlatenischer Tradition stand
(Taf. XIlII-4), besonders wiederzuerkennen in der bemalten Keramik (Taf. XIII/l-6). Diese
Beobachtw1g wlirde die Schlul3folgerung zulassen, dafi die Tiipfer, zusammen mit der anderen
daesitiatiscben Beviilkerung, mit den Bewohnern von Pannonien, konkret, mit dem Stamm der
Skordisci oder, genauer, den Werkstiitten der Gomolavae, zu recht nahen, in erster Linie auf
Handel ausgerichteten, aber auch anderen Beziehungen gelangt sind . Meinungen , dafi das
Vorbandensein bemalter Keramik Beweis oder Indiz dafur ist, dafi eine gewisse Siedlung von den
Skordisci gegriindet sei, kann icb jedocb nicht zustimmen, denn mit der Annahme einer solchen
Vermutw1g mill3ten wir Ograja zu einer Kolonie der Skordisci erkHiren.
Der beste Beweis gegen solche Uberlegungen sind gerade die wenigen Funde von
bemalter Keramik bei m Ofen in der eingeordneten Schicht und besonders die anderen
keramischen Fragmentfunde, von denen wir schon gesagt baben, dafi sie zu Erzeugnissen
einheimischer, mit Vorbild auf spatlaten.ische Tradition geformter Keramik gehiiren. Ebenfalls
wichtig ist, dafi wir das Bruchsruck einer grauen bikonischen keramischen Urne (Taf. XlIIl-2),
von der festgestellt wurde, dafi sie lilter als die bek ann ten analogen Ex.emplare von den
Nekropolen Dobova, Ribnica, Petru~nja Vas, Globodol usw. (Slowenien) und auf dem Zagreber
Gebiet ist, als Typus erst.mals bei den Daesitiaten auf dem Rawn von Zenica antrefTen.
Diesem kulturbistoriscben Zeitabschnitt der Spiitlatene ab Mitte des 2. Jahrhunderts v.
Chr., zu dem der Tiipferofen mit dem auf ibm Hergestellten geh6rt, sind auch zwei Bronzefibeln
zuzuschreiben, eine lanzenfiirmig, die andere in Form eines Herzensoder Efeublattes (Taf.
XV!7,8). Gemeinsam mit einigen T6pfereierzeugnissen geben sie, durch Kontinuitiit in der
Anwendung, auch Hinweise auf den Ubergang von vor und nac b der Zeitwende, weil diese
Fibelvarianten, da noch ungeni.igend erforscht, in das 3. bis 2. Jahrhundert v. Chr., in die Mitte
des 1. Jahrhunderts v. Chr. und bis zur Mitte des l. Jahrbunderts n. Chr. datiert werden. Diese
Fibeln sind aucb den si.id6st1ichen Illyrer-Gebieten und innerhalb von hellenischen Nekropolen
anzutrefTen. Dafi es sie in Putovići b. Zenica gibt, sollte man auf den Einflu13 si.idiist1icher,
hellenisierter illyrischer Riiurne zuriickfiihren.
ln der Ubergangsperiode, und besonders im Laufe der r6mischen Paziflzierung,
entwickelte sich ein kultureller Zeitabschn.itt mit st1irkerem Einflu13 der r6mischen Zivilisation auf
die Kultur und das Leben der daesitiatischen Beviilkerung. Alte Traditionen beginnen an
Bedeutw1g zu verlieren, sind aber n.icht defmitiv verschwunden, wovon Spuren des
Silvanus-Kults auf der Lokalitiit Dvori~ta zeugen. So di.irfte das gemeinsame Leben der
autocbthonen daesitiatischen Beviilkerung und der r6mischen Ansiedler bis zum Beginn der
riimiscben Urban.isierung und Roman.isierung verlaufen sein.
Die r6miscbe Periode beginnt mit dem Bau von Thermen, zeitgleich mit anderen
Gebiiuden in dieser Gegend, in Ti~ina und auf Bilinmće . Durcb die Entdeckung dieses Objekts
und andere arcbaologische Angaben kamen wir zu interessanten und wicbtigen Erkenntn.issen
i.iber diese Periode r6mischer Verwaltung . Zu ihnen geb6rt vor aUem die Folgerung, dafi mit dem
Erl6schen des T6pferofens die reine, autochthone Lebens- und Arbeitsweise in dieser Siedlung
ein Ende fmdet und dafi eine andere, neue, r6miscbe ihren Anfang' n.immt. Uberreste eines
Gebaudes, in Trockenbauweise auf der Lokalitiit Dvorišta (B. 3) erricbtet, das bis zum Erl6schen
des T6pfereiofens einheimische Bewohner, vielleicht sogar die T6pfer selbst, als Wohnraum
nutzten, veranscbaulicht die Unterbrecbung der autochthonen Lebensweise. Ein T6pferofen (oder
mehrere davan) W11rde sicb also an der Peripherie der Siedlung befinden. M6g1ich ist auch die
Annahme, dafi diese Siedlungsbewohner (Keramiker) zur Zeit Vespasians (69-79), von ihrn mit
Biirgerrecbten ausgestattet, r6mische Biirger wurden. Eine Bestiitigung dafiir wiirden wir im
defmitiven Ende der Arbeit am Ofen bzw. in der T6pferei sehen, auf deren Raum unmittelbar ein
Gebliude errichtet wurde (Taf. Vl! 1-3) .
Aus diesem Zeitabschn.itt stammen eioige Gegenstiiode, die auf nahe Beziehungen dieses
Gebietes zu den Stlimmen des pannoniscben Kulturkreises hinweisen . Es handelt sich da um ein
 GlM (A ), N. S. sv. 45. 1990, sir. 35 - 92
92 v. PA ~ KVAL1N. ARHEOLO~KO NALAl1~TE OGRAJA

Bruchstiick aus einer Werkstatt in Rheinzabem oder Westerndorf, deren Erzeugnisse im 2.

lahrhW1dert n. Chr. nach hier exportiert wurden W1d die in Pannonien besonders stark vertreten
sind (T af. XV/l) . Aufierdem gibt es eine proftlierte Bronzetibel (2 . lahrh. n . Chr.) W1d eine Fibel
in Ankerform (Taf. XV/ lO), A rten , die gerade bei den Bewohnem Pannoniens am hliutigsten in
Gebrauch waren. Auf den Ei.nflufi des pannonischen Kulturkreises verweist auch ein Bruchstiick
bemalter Kerami.k des 3-4. lahrhW1derts n. Chr. (Taf. XV /3), das nach neusten Erkenntnissen
zu den pannonischen Werkstlitten gehČlrt (Sirmium), eine Keramik, die am meisten auf dem Raum
der Daesitiaten vertreten ist.
Es sind innerhalb dieser Siedlung aber auch Eint1tisse aus zumachen, die von der Adria
kamen: ein terrae sigilatae -chiare« - Fragment (T af. XVI2) vom Ende des l. und Anfang des 2.
lahrhW1derts nach der Zeitwende, das auf Einfuhr aus Italien tiber dalmatinische Stlidte (Narona,
Višići) verweist und fUr das sich nicht behaupten laJ3t, daJ) es tiber Pannonien hierher gelangte.
AufgrW1d der Analyse des Gebliudes und der in ilim gemachten FW1de las sen sich fur
seine En(wicklW1g ab Entstehen bis zum defrnitiven Ende seines Funktionierens - bei
AbstrahierW1g des splitlatenischen Horizonts - drei Bauphasen feststellen (Plan, B. 1, B. 2).
Wie die (Taf. XV/l, 2 , 5,6 zeigt, dauerte die erste Phase ab Herrschaftszeit Vespasians
oder splitestens vom Ende des l. bis zum Ende des 2. oder Anfang des 3. lahrhW1derts n. Chr .
W1d verweist auf eine vila rustica, obgleich manche Analogien, verbW1den mit dem Plan, auch auf
eine Funktion als Therme hinweisen (Plan, B. l) .
Die zweite Bauphase, innerhalb derer sich dem archliologischen FW1dstoff der Obersicht
(Taf. XV/3, 4, 11) nach grane VeranderW1gen vol\zogen (Plan, B. 1), wtirde dem Zeitraum
irgendwo zwischen Anfang des 3 . bis hOchstwahrschein1ich Ende des 4. lahrhW1derts n . Chr.
zugeh6ren, was durch eine gr6nere Zahl von Miinzen aus dem 4. lahrhW1dert nach der
Zeitwende belegt ist. Diese Phase k6nnten wir als vorkonstantinische bezeichnen, W1d sie
beinhaltet ganz sicher das erweiterte Bad mit dem Bassin A W1d den Raum E (Plan, B. 1).
Die dritte Phase wfude im GfW1de das Ende der Funktion von Bassin und Heizan1age
(Prlifumia) kennzeichnen (Taf. VIIU2) und einige kleinere AndefW1gen inner halb des Objekts (Taf.
X/l), besonders im Raum G (Plan, B. l). Diese Periode zwischen dem 4. und dem 6. lahrhundert
wird gew6hn1ich als postkonstantinisch oder schon als frillunittelalterlich bezeichnet. Zu dieser Zeit
diente das Bad den Bewohnem, die sich hier angesieđelt hatten, sicher schon als Wohnraum.
Die r6rnische Therme auf Ograja deutet auf einen Urbani.sierW1gsprozefi in dieser Gegend hin.
Da die archliologischen Angaben auf ihren Erbau zur Zeit des Kaisers Vespasian (69-79) hinweisen,
wiirde der Beginn der rČlmischen Urbani.siefW1g auf dem Territorium der Daesitiaten - konkret, auf
dem Raum von Zenica - , mit dieser Zeit zu v~rbinden sein, besonders auch deshalb, weil dieser
Kaiser als erster mit der UrbanisiefW1g Pannoniens begann, was wahrscheinlich mit der daesitiatischen
Territoriwns zusarnroenfid. Daraus llifit sich folgem, dafi zu dieser Zeit auf dem Gebiet der
Daesitiatien auch das Municipium Bistuensium entsteht, was auch die Epigraphe auf Denkmlilem tUr
Verstorbene zeigen, in deren Onomastik wir den Namen Aavius des rČlmischen Kaisers Vespasian
fmden, von dem sie die Biirgerrechte beko~ hatten.
Die architektonischen Objekte auf Bili.rnišće in Zenica W1d Mlinčići in Tišina, auf Dvorišta
und Ograja in Putovići, verweisen wabrschein1ich auf ein Munizipium, das mit dem schon gut
bekannten Bistues nicht identisch sein mufi.
Aufgrund der eriliuterten archliologischen Dokumentation llifit sich die Nachricht von
Strabon tiber den pannonischen UrspfW1g der Daesitiaten jedoch noch iinmer nicht als gesichert
ansehen, obgleich dieser Stamm W1d sein Territorium, wie die Analyse gezeigt hat, in oaher
kultureller BeziehW1g zu dem pannonischen Gebiet standen . Zu einer solchen wissenschaftlichen
KonstatiefW1g kČlnnen nur zukiinftige UntersuchW1gen auf diesem und dem breiteren Raum der
Daesitiaten beitragen.
UbersetzW1g:
Ingrid Kostić
 GlM (Al, N. S. s V. 45,1990, SIr. 93 - 108

UDK 903.4 »652« (497.15)

Originalni naučni rad

TRAGOVI AUTOHTONE KULTURE IZ VREMENA RIMSKE

VLADA VINE U BOSNI I HERCEGOVINI

Dr IRMA ĆREMOSNIK, Sarajevo

Objavljuju se rezultati probnih iskopavanja na lokalitetima Polje u selu

Vidovice kod Orašja i Gojsovac u selu Ostojićevo kod Bijeljine. Prvi je dao
grobnicu u obliku jame sa spaljenim ostacima pokojnika pokupljeni m s lomače,
fragmente keramike i Hadrijanov novac (2. st. n. e.) . Na drugom su otkriveni ostaci
pravougaone gradevine, vjerovatno tipa brvnare, ali pokrivene crijepom. Radi se o
domaćoj graditeljskoj tradiciji. Kao i u Vidovicarna, i ovdje je uz standardnu rimsku
nadeno i ulomaka grube keramike domaće proizvodnje koja se oslanja na
prahistorijske tradicije. Objekat je datiran u 3. st. n. e.

TRACES OF AUTOCHTONE CULTURE FROM THE TIME OF THE ROMAN

REIGN IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

The paper offers the res ul ts obtained from trial excavations at the sites Polje
in the village of Vidovice near Orašje and Gojsovac in the village of Ostojićevo
near Bijeljina. The first revealed a grave in the form of a pit with incinerated
remains of corpses collected from a pyre, fragments of ceramics and Hadrian's
coins (the 2 nd century A. D.). On the second reamins of a rectangular structure
were discovered, probably a log cabin type but tilcd, constructed according to the
domestic building tradition. Like in Vidovice, together with standard Roman ware,
fragments of rough ceramics of local manufacture were found here as well, which
were a continuation of a prehistoric tradition . The structure dates from the 3rd
century A. D.

U historiji rimskog doba u danaSnjoj Bosni i Hercegovini do sada imamo

najmanje podataka o životu domaćeg stanovništva, osobito iz prvog stoljeća rimske
vladavine. Istraživanja velikih fundusa i »vila rustica« u ovom pogledu nam nisu dala
podatke. Nalazi su pokazali da su vlasnici tih imanja bili rimski doseljenici ili
romanizovani autohtoni žitelji, koji su u svemu prihvatili rimsku kulturu. Jedino su nam
likovne predstave po nekim rimskim spomenicima pokazivale da se tokom čitavog
rfmskog perioda očuvala domaća nošnja koja se razlikuje od rimske.
Opće je mišljenje da je u prvom stoljeću domaće stanovništvo nastavilo da živi po
starim običajima. Do sada je nešto tragova sačuvano u ranim sojeničkim naseljima,
zatim na gradinama i pod njima. Tako na gradini Kekića glavica kod Bosanske Krupe uz
rimske nalaze u najmladem sloju, koji je datiran u I vijek n.e.,dominira materijal sa
predrimskim kulturnim komponentama, što ukazuje na nepromijenjen način života u
 GlM (Aj. N. S sv 45. 1990. SIr. 93 - I O~
I Č REMOS N IK , TRAGO VI AUTOHTONE KULTUR E

ovom ranom periodu rimske vladavine. I To su do sada dva glavna poznata tipa naselja,
ali kako su izgledale domaće nastambe do sada još ne znamo. Većinom se smatra da je
vrijeme uništilo drvene objekte građene u predjelima bogatim šumom, ili zgrade od
suhozida u kraški m predjelima. 2 Medutim, sistematska istraživanja na prvi pogled vrlo
slabih tragova ponegdje bi sigurno dala i poneke podatke.
Suhozida naselja rimskog doba evidentirana su i prilikom rekognosciranja bazena
Trebišnjice; u jednom od ovih naselja uPribojni (Miruše) nadena je rimska keramika,
prema tome, ono je iz rimskog doba. Naselje je okruženo zidom, a unutar njega se
nalaze gromjie od suhozid ih nastambi. 3 Prema tome, u Hercegovini uz gradine nalazimo
i suhozida naselja u dolinama. To su, uglavnom, podaci s kojima smo do sada
raspolagali. Uz to treba spomenuti grubu domaću keramiku, koja je, svakako, proizvod
domaćih radionica. Nadena je u ranim rimskim objektima u Hercegovini, ali potiče iz
kasnoantičkih slojeva.
Nove podatke o životu autohtonih stanovnika, i to iz predjela sjeverne Bosne, dala
su nam dva manja probna kopanja izvedena u Vidovicama kod Orašja i u Gojsovcu kod
Bijeljine.
Probno kopanje rimskog groblja sa paljevinama u Vidovicama dalo je primjerke
domaće keramike iz ranog Rimskog Carstva, koja se mogla odrediti po tome što je, iako
grube strukture, imitirala rimske oblike. Na osnovu te vrste keramike, koja se u malim
fragmentima javlja i u GOjsovCll, mogao se bliže odrediti i ovaj lokalitet.
Kako ovi nalazi unose novo svjetlo u poznavanje života domorodaca u ovim
krajevima, to je bilo potrebno sistematski ih obraditi i osvijetliti sličnim nalazima u
okolnim krajevima.

1. VIDOVICE

Na lokalitetu Polje u Vidovicama, na obali koju Sava stalno odronjava, ocrtavao

se mjestimično, u dužini od oko 150 m, kulturni sloj s jamama po profilu sličnim
slavenskim poluzemunicama. U materijalu iz odrona, medutim, većina nalaza pripadala
je rimskoj keramiCi i jednoj vrsti grube keramike, koju do sada nismo nalazili na
rimskim lokalitetima. Po jakoj primjesi većih zrnaca kamenja ona liči, donekle, na
grubu slavensku keramiku, ali je svjetlije boje i bolje pečena . Da bi se ustanovilo koje
su vrste ti ostaci, izvedeno je manje probno kopanje 1976. godine (na ledini k. č.
Vidovice, br.351; !>l. l) O ovim rezultatima dao je kraći pregled prof. Marko Babić,
koji je i pronašao ovaj lokalitet. 4
Probno kopanje izvedeno je uz samu obalu Save, gdje se pojavljuju jame sa crnim
kulturnim slojem. Ispitana je najsjevero.ija tačka linije na kojoj se pojavljuju jame.
Otvorene su dvije sonde veličine 4 x 4 m. Uz to je rađeno i na skupljanju materijala koji
je bio odronjen ili se nazirao u usjeku obale.

1 B. (ović 1962,57; E. Pašalić 1966, 206-209.

2 l. Bojanovski 1982,30; l. Bojanovski, 1988,25.
3 I. (remošnik 1976,69; l. Bojanovski 1962, 9-10.
4 M. Babić 1980; M. Babić 1980 a.
G ZM (A ), N. S. s V. 45, 1990, Sl r. 93 - 108
I Č REM O ŠNIK , TRA G OVI AUTOHT ONE KULTUR E 95

SITUACIONI PLAN

A -kvadrantIl
o -jame u profilu obale

SI. 1

Prva, sjeverozapadna sonda sadržavala je kontinuirani sloj jednake debljine od 20

do 30 cm. Iznad toga je bio sloj humusa debljine 10 cm. U kulturnom sloju nadeno je
malo rimske i domaće keramike. Daljim radom ustanovljeno je da je to sloj razvučen sa
grobova, vjerovatno prilikom poplava.
Druga sonda otvorena je na obali južno od ove. U njoj je otkrivena četvorokutna
jama (2 x 2 m) ispunjena crnim slojem, na koju se u sjeve(ozapadnom uglu naslanjala
kružna jama dubine 80 cm (sl. 2 i 2a). Najviše nalaza nađeno je na dnu ovih jama. U
četvorokutnoj jami nađeni su brojni fragmenti rimske i đomaće keramike, Hadrianov
novac, koji je pokojniku, vjerovatno, stavljen u usta kao obol i fragmenti crvene pečene
zemlje pokupljene sa ostalim ostacima sa lomače. U dubljoj, maloj kružnoj jami nađeni
su sitni fragmenti spaljenih kostiju.
Po ovim ostacima možemo suditi da se na tom mjestu nalaze grobovi sa
palj evinama. Kako na zidovima u četvorokutnoj jami nema tragova crvene pečene
zemlje, očito je da su u ovu jamu preneseni ostaci pokojnika koji su spaljivani na
zajedničkom mjestu, a kosti su sahranjene u dublju kružnu jamu.
 GlM (AJ. N. S sv 45. 1990 . str 93 - 108
96 I ( RE MO$N I K. T RAG O VI A UTO HTON E KULTU RE

-I
« 'j

Izradio: S. Kudra
SI. 2
Ovaj jednostavni način sahranjivanja poznat je kod nas već iz j apod skih nekropola
u Jezerinama i Ribiću kod Bihaća. Istočni dio Dalmacije, Panonija inferior, Mezija i
Makedonija spadaju u teritoriju u kojoj je bio rasprostranjen običaj ukopavanja spaljenih
kostiju pokojnika zajedno sa ostacima lomače u pravougle i kružne jame. Pokojnici su
spaljivani na zajedničkoj lomači .
5

Ovakav način sahranjivanja u četvrtastim jamama ~avlja se i u četiri nekropole

antičke Domavije i ovdje su vezane za naselje rudara. Ovakvi su grobovi brojno
najzastupljeniji i u emonskoj nekropoli, gdje ih pripisuju autohtonom stanovništvu, a
izvor im nalaze još uprahistoriji. 7
Smatra se da je spaljivanje u nekim krajevima Dalmacije i Mezije trajalo do pred
kraj III v. Da je groblje u Vidovicama upotrebljavano još u III v., pokazuje analiza
keramike o kojoj će kasnije biti govora. I u tu muli ma u Lisičićima uz rimsku javlja se i
domaća keramika, koja je datirana u III-IV v. 8
~ D. Srejović 1963,79-84.
6 M. Baum - D. Srejović 1959; M. Baum - D. Srejović 1960.
1 Lj. Plesničar -Gec 1972 .
8 D. Basler 1955,221.
GZM (A), N. S sv. 45,1 990, Slr 93 - 108
'ČREMOŠNIK , TRAGOVI A UTOHTONE KULT URE

Prisustvo brojne domaće keramike u grobovima u Vidovicama , takode, po tvrđuj u

mišljenje da je ovaj jednostavni način sahranjivanja, porijeklom još iz prahistorije , bio
omiljen kod autohtonog stanovništva.

NALAZI

za datiranje ovog groblja naj mjerodavniji je, svakako, novac Hadriana iz JI

vijeka, ali se i po fragmentima rimske keramike može zaključiti kojem dobu pripada
nekropola.
Tako veliki crvenkasti lonac s horizontalnim obodom i sa češljastim omamentom
na trbuhu (sl. 3: 1) u grobovima s paljevinom u Emonj ima funkciju um , a datiran je u I
9
do 11 v. U ovo rano doba datiran je široki, trapezasto zadeblj an i obod IO(SI. 3:5).
Obod i , ponekad sa tri žlijeba na površini horizontalno izvijenog oboda (sl. 3:3),
pripadaju zdjelama kalotastog oblika, koje su, takode, da tirane pretežno od I do JI v., ali
idu i do sredine III v. (sl. 4). U Sirmiumu i Mursi one imaju pri mj esu tucan ih ljuštura
školjki ili puževa, a površina im je ponekad crno dimljena .' I naš fragment, koj i je
rekonstruisan, ima primjesu isitnjenog kvarcita i mrko dim.ljcnu površinu (sl. 9).
Struktura ovih naših zdjela, izrađenih s primjesom kvarCita, razlikuje se od prave

9 O. Brukner 1981,T. 127;2.

10 O. Brukner 1981,T. 84:67.
II O. Brukner 1981 ,T. 81 :42,43.

7 - GL AS NIK - ARHEOLOGIJA
 GZM (AJ. N . S sv 45,1990, slr 93 - 108
I (:REMOšNIK, TRAGOVI A TOHTONE KULTURE

l.
-,
5
2 3

R", 1 :2 Crteži: J. Radojević

SI. 3

,,

--~- -

R = 1:2 Crteži: J. Radojević

SI. 4

I
I
,1
,
,
I
,

R = 1:2 Crtež: J. Radojević

SI. 5

provincijsko-rimsk.e keramike sa prečišćenom strukturom i po tehnici više odgovara

domaćoj keramici. Ovi su fragmenti nađeni u četvorokutnoj jarni.
Uz probno kopanje sakupljen je i materijal iz pet jama koje su se ocrtavale u
usjeku obale od mjesta iskopavanja idući prema jugu u dužini od 150 m. I ovdje su
 GZM (A ), N. S. sV. 45, 1990, SIr. 93 - 108
I ČREMOSNIK , TRAGOVI A UTOHTONE KULTURE 99

nađene iste vrste keramike, kao npr. fragmenti kalotastih zdjela sa širokim
horizontalnim obodom, ili plitke zdjele oboda polukružno zadebljanog sa w1Utrašnje
strane (sl. 5). Uz to je nađen i trakasti obod zeleno gledosane posude, koja je datirana u
12
sredinu III v. (sl. 3:2), po kome se može suditi da je groblje bilo u upotrebi još u to
doba.
Iz analize ovih nalaza proizlazi da je groblje trajalo od I do sredine III v. Iako su
otkriveni brojni fragmenti fine rimske provincijske keramike, fragmenti sigilate nisu
nađeni, što svjedoči da su ovdje sahranjivani siromašniji Žitelji. Na to upućuju i vrlo
brojni fragmenti domaće grube keramike.

:t:? I
,
~
I
\
I

\
I
I
I
I
I
" \
\
\
\

I
\

I l
I I
\
\

I
I

R = 1:2 Crtež: J. Radojević

SI. 6

Fragmenti grube keramike rađeni su rukom (sl. 10), a preovladava oblik jajolikog
lonca, sličan slavenskom, s lagano izvijenim obodom (sl. 6), ponekad sa vrlo debelim
dnom (sl. 7 i 8: l, 2,3). Ovaj oblik je zastupljen i u gruboj domaćoj keramici sa
metličastim ornamentom u susjednim krajevima Panonije J3 , sa kojima nalazi u
Vidovicama pokazuju najviše analogija. Primjesa kvarcita u domaćoj keramici u
Vidovicama je po količini vrlo različita, ali su ljedi primjeri sa većom količinom
primjese, koji onda donekle liče na najstariju slavensku keramiku. Uz oblike jajolikog
lonca ovdje se javljaju i fragmenti lonaca vertikalnih, ravno odsječenih strana,
zastupljeni i u prahistorijskoj keramici (sl. 8:4,5) . .Kao treći oblik javljaju se zdjele,
skoro poluloptaste, s uvučenim obodom (sl. 8:6,7), takode omiljene još od kasnog
bronzanog i željeznog doba, a vjerovatno je broj oblika bio i veći, kao što je slučaj i u
drugim nalazištima u Panoniji, o kojima će dalje biti govora. Oblici odgovaraju
prehistorijskoj panonskoj i ilirskoj keramici, prema tome su autohtonog porijekla.
Iste strukture, samo sa nešto manje primjese kvarcita su i fragmenti posuda
rimskih oblika. Tako je nađeno više fragmenata poklopaca i fragment plitke zdjele sa

12 O. Brukner 1981,T.74:69.

13 O. Brukner 1981,T.I i I1I:4-9.

7'
 GZ M ( Al, N S sv 45 , 1990, si r. 93 - 108
I L REMOSN IK, T RAGOV I AUTO HTON E KU LT U RE
100

I
, I

\ I I

\
I I

I I

\ I I

\ / /
\ I /

\ I /
\ I i

\ / /

\
/ /
I /
\ I I

\ / I

\ /
/
/
I

\
\

Crtež: J. Radojević
R = 1:2
SI.7

R = 1:2 Crteži: J. RadoJević

SI. B

ImIžnim zadebljanjem na UDutr~njoj strani oboda (sl. 5). Ovaj oblik zdjele je veoma

.:miijen, ajavlja se u mnogim nalazištima tokom čitavog rimskog perioda. Vjerovatno je

i u naselju u Vidovicama upotrebljavano više rimskih oblika domaće izvedbe, kao i

 GZM (AJ. N. S. sV. 45, 1990, st r. 93 - 108

I ČREMOSNIK, TRAGOVJ AUTOHTOI\ E KULTURE 10 I

drugdje u Panoniji, ali malobrojan materijal iz grobnih nalaza nije nam o tome mogao
dati više podataka.
Nešto drugačiju strukturu pokazuje domaća keramika ka~ae antike nadena na
nekim rimskim lokalitetima (Mogorjelo kod Ćapljine, Panik kod Bileće, grobovi u
Lisičićima). Stijenke ove keramike sadrže veću količinu kvarcita, ali je on bolje
usitnjen. To je do sada bila jedina poznata veća grupa domaće keramike u Bosni i
Hercegovini. Njena dva oblika, lonac latenoidnog oblika i zdjela s uvučenim obodom
sličnog oblika kao u Vidovicama, takođe vuku porijeklo iz prahistorije. Sudeći po nekim
novim nalazima ova grupa keramike je, izgleda, imala i više oblika. U pećini Dabrici,
sjevemo od antičkog utvrđenja Koštun u istočnoj Hercegovini, prilikom rekognosciranja
(Z. Kujundžić) nađen je fragmenat oboda zdjele koja imitira oblik kasne sigilate grčkih
radionica.. To je jedan od najčešćih oblika kasnih sigilata i brojno je zastupljen i u
14
Mogorjelu .
Ove različite osobine domaće keramike u pojedinim oblastima možemo
konstatovati i medu drugim do sada poznatiw. nalazima domaće keramike rimskog doba
na tlu Jugoslavije. Domaća ili, kako je čeŠĆe nazivaju, kućna gruba keramika
jugozapadne Panonije pruža najviše analogija za keramiku iz Vidovica, koje, uostalom, i
pripadaju njenoj teritoriji. Ona, takođe, sadrži grublje primjerke radene rukom (to su
najviše ume i lonci), kao i primjerke bolje tehnike rađene na vitlu, a oponaša kako
prahistorijske, tako i poneke rimske oblike. Budući da rimski uticaj nije u svim
predjelima bio podjednako jak, to je i zastupljenost broja rimskih oblika različita u
pojedinim nalazima, dakle veća u jače romanizovanim predjelima. 15
Brojni nalazi pokazuju da je domaće lončarstvo u krajevima jugozapadne Panonije
bilo vrlo razvijeno zahvaljujući jakoj tradiciji prahistorijskog lončarstva. Oblici, kao i
ukrasi, bili su raznovrsni, mnogo oblika i ukrasa održalo se iz prahistorijskog doba, a
đošlo je i do miješanja prahistorijskih i rimskih uticaja. Tako ponekad posude grube
strukture i tehnike oponašaju rimske oblike, a na prahistorijskim oblicima se primjenjuju
rimski ukrasi (kao npr. ukras plastičnih traka). Dolazi, dakle, do sažimanja starih i
16
novih elemenata.
Druga, vrlo brojna grupa domaće keramike čini polovinu svih nalaza rimske
keramike na pojedinim nalazištima. l? U ovim nalazima takode preovladava oblik urne i
lonca . Ćest je metličast ornamenat, koji je uz tehniku preuzet iz latenskog lončarstva .
Oblici i ukrasi (metličast ornamenat, valovnica, ubodi) karakteristični su za istočne
Alpe.IS I u Noriku u pojedinim nalazima postoje razlike u oblicima, strukturi, tehnici i
ornamentu, što potvrđuje da su oni produkt domaćih radionica . Interesantno je da se
naprijed opisana gruba struktura sa primjesom kvarcita, kao i neki oblici na izvjesnim
nalazištima mogu pratiti od prahistorije, preko rimskog doba đo kasne antike, pa i do u
srednji vijek,19 što, svakako, otežava njeno razgraničavanje.

14 I. (:remošnik 1966,45,T.I:ll.

15 o. Brukner 1981,47-48 .

16 B. Vikić - Belančić 1963,100--109.

17 I. Mikl- Curk 1965,8,10.

18 P. Petru 1959,18-19.

19 I. Mikl- Curk 1973,881; I. Mikl-Curk 1988,33.

 GZM (A), N. S. sv. 45 , 1990, str 93 - 108

1(REMOŠNIK, TRAGOVI A UTOHTONE K U LTURE
102

o domaćoj keramici imamo još podataka iz istočnog dijela provincije Dalmacije, i

to iz grobalja u Kominama (Pljevlja). Ovdje u starijoj nekropoli iz I v. preovlađuju urne
rađene rukom, đok su u mlađoj iz II i III v. rađene na vitlu. Na urnama rađeni m rukom
pojavljuje se ukras potkovičastih i lučnih drill, kakve nalazimo i u japodsldm i ilirsldm
nekropolama u Bosni. U ovim nalazima su zastupljene i poluloptaste zdjele, slične onim
iz Vidovica i, uopće, iz Panonije. Ova keramika, radena u prahistorijskoj tradiciji sa
latenoidnim primjesama, ukazuje na vrlo jak i vitalan đomorodačld elemenat. 20
Slične nalaze keramike koja pokazuje jaku prahistorijsku tradiciju možemo
očekivati i u unutrašnjosti provincije Dalmacpe, na što ukazuju ·i brojni nalazi iz
lokaliteta Kršće u Mušićima kod Višegrada, 2 kao i dva slučajna nalaza iz zbirke
Zemaljskog muzeja. Posudica iz rimskog groblja sa podnožja qganske Sokolovine kod

20 A. CermIlDović 1976,65-68,

21 I. Ćremo~Dik 1970,64-81.

GZM (A ), N. S. sV. 45, 1990, str. 93 - 108

I ČREMOS NJK , T RA GOVI AUTOHTO N E K U LT UR E
103

Po Ć.Truheikl J 892
SI. 11

Rogatice (inv, br. 8) ima lunulastu dršku, a posudica iz groblja u Janjićima kod Zenice
(inv. br. 30) bikoničnaje sa visokim drškama latenoidnog oblika (Sl. 11).22
Iz pregleda nalaza keramike autohtonog stanovništva ranog doba Carstva pada u
oči da, za sada, svi nalazi ove keramike u Bosni i Hercegovini potiču iz grobova, pošto
još nije ispitana nijedna nastamba autohtonog stanovništva. Suhozidi ostaci u
Hercegovini nisu ispitani, a ostaci drvene arhitekture do sada nisu nadeni. Slučajno
probno iskopavanje u Gojsovcu kod Bijeljine unijelo je nešto svjetla i u ovaj problem.

2. GO]SOVAC

Prilikom iskopavanja u Ostojičevu kod Bijeljine pregledan je i okolni teren.Na

njivi Ivana Marjanovića u Gojsovcu nađeni su sitni fragmenti vrlo grube keramike, koja
se nije mogla odrediti. Tragova zidova nije bilo, ali je vrlo debeo crni kulturni sloj, na
prvi pogled, upućivao na zemunice ranog srednjeg vijeka. Zbog toga su na ovom
lokalitetu otvorene dvije sonde (27 . lX 1979. god .).
Iskopavanja su pokazala da je debeo crni sloj bio svuda iste debljine , a u zdraviCi
se nigdje nije ocrtavao neki trag temelja. Medu nalazima je bilo doSia sitnih fragmenata
rimske opeke, zatim fragmenata rimske crvene keramike (grlo vrča i fragment
poklopca) , te fragmenata sive keramike sa dosta primjese kvarcita, sli č ne kasnoantičkoj
sivoj keramici nađenoj na Gradini u Doboju, koja predstavlja lošiji rad rimske
provincijske keramike.
Uz ovu keramiku nađeni su i fragmenti grube keramike iste strukture kao u
Vidovicama. Nađen je samo jedan veći fragment i to dna posude debelih zidova. U sondi

22 Ć. Trubeika 1892.T .I:9.

 GZM (, ), N, S. sV 45,1990, slr 93 - 108
I (R E\10SN IK, T RAG OV I A ro HTON E KULTURE
IIIJ

I nađeno je i fragmenata \ijepa, a II ondi II fragme nti troske - ostaci neke domaće
radionice.
Prema tome, ovi ostaci potiču od jedne rimske nastambe - brvnare - koja je,
vjerovatno, bila solidnije građena , jer je bila pokri vena crijepom. Trag ovog debelog
kulturnog sloja, koliko se moglo uoči ti, zapremao j e pravougaonik veličine oko 8 x
lOm. To su, bez dvojbe, ostaci nastambe autohtonog stanovništva, o čemu svjedoči i
prisustvo domaće grube keramike. SličnijI lokaliteta II okolici moglo bi se sistematskim
pregledima terena naći i vL~, pogotovo što nam je sada poznata i karakteristična domaća
keramika.
Iste karakteristike pokazuje i dio otkopanog drvenog naselja južno od groblja u
Vidovicama sa nalazima iste domaće kera mike. Analogije ovoj autohtonoj drvenoj
nastambi nalazimo u N oriku , gdje su domać nastambe, kao i keramika dobro obrađene.
Pravokutne o nove, kao i u Gojsovcu, ostaci su kulturnog sloja u Družinskoj Vasi kod
Smarjete (N.)vo Mesto) i na G riču kod Otočca. O ve kuće pravokutne osnove smatraju
tipom prahbtorijskib kuća II Panoniji. U Dražinskoj Vasi prostorije su prislonjene uz zid
koji ograđuje dvorište, a i taj tip proiz lazi iz prahistorijske tradicije. Četvorokutne
nastambe građene su od horizontalno postavljenih balvana, koji nisu ostavili traga na
zdravici, a često su pokrivene crijepom. Medutim, i autohtone nastambe su, isto tako,
različite u raznim krajevima, 100 što smo to podvukli i za nalaze domaće keramike.
Tako su II Noriku nađene i nastambe č iji su temelji bili od suhozida, na koji su se
naslanjali stubovi od drveta, a t ziđo i su bili od crveta. 23
Ostaei naseobina s građevinama od drveta javljaju se u Noriku većinom duž
puteva koji su vodili kroz naselja II vidu debelog kultu rnog sloja, kao u Dolgi Vasi kod
Lendave, u kojem je preovladavala i domaća keramika. I duž rimske ceste Slovenska
24

Bi trica - Pragersko protezao se duboki crni sloj za koj i se nije moglo ustanoviti da li
je to naselje, ili su pojedinačne nastambe - brvnare, jer nema tragova na zdravici, a
nađena je domaća keramika datirana od II do III v. 2S
U Noriku su konstatovane i kombinaCije zidane i drvene kuće. Tako su u
Slovenskoj Bistrici uz četiri kamene kuće pravokutne osnove otkriveni traktovi
dograđeni od drveta s istočne i južne strane u širilli od 5 m, a u debelom kulturnom sloju
nađena je ovdje domaća keramika datirana u III v., fragmenti lijepa i ri mska opeka. Ti
su traktovi, prema tome, služi li kao gospodarske prostorije. 26
U nekim predjelima Panonije su, opet, j dalje postojale zemun ice prahistorijskog
tipa. Kod Beočinaje otkopana poluzemunica elipsaste osnove sa tragovima kolja i lijepa,
te s podom od naboja. Uz domorodačku keramiku rađenu rukom - a to su lonci sa
p?klopcem ~ ~~vljaju ~ sivi latenoidni lonci i zdjele i rimska uvozna keramika jz
Sjeverne ItalIJe. I u Norilru se ponekad uz grubo javlja i fino posude - sigilata. Grubo
posuđe je, očito, najprije služilo kao kuhinjsko posude.

23 P. Petru 1961195- 197.

24 I. Mik1 - Curk 1970, fr- 7 .
2j S. Pahič 1978,157-159.
26 I. Mikl-Curk 1976,22- 23.
11 O. Drukner 1975,125- 13 l.
GZM (A ), N. S. 5\ '. 45,1990, Si r . 9 ) - 108
'ČREMOŠNJK, TRA G OVI AllOHTONE KULTURE 105

I U predjelima susjednim rimskoj provinciji Panoniji javljaju se u rano rimsko

doba nastambe prah istorij skih oblika, kao npr. ukopane poluzemlmice u Dakiji u
kojima je uz finu rimsku keramiku nadena domaća dačka keramika radena rukom. 28 U
Panoniji i Češkoj su to ukopane pravokutne poluzemunice sa stubovima, zaobljenih
uglova, raznih tipova. Medutim, nalazi domaće grube keramike su tu usljed čestih
29

nadiranja raznih barbarski~temena vrlo različiti i stoga se njihova etnička pripadnost

ne može uvijek ustanoviti. Tako su u Gorsiumu nadene tri vrste grube keramike, koje
pokazuju uticaje dačke i sarmatske keramike i razlikuju se od naših nalaza.
31

Navedeni primjeri jasno potvrđuju već ranije podvučenu činjenicu da nalazi

autohtonih naselja svuda pokazuju lokalne elemente, nastale m.iješanjem jače ili slabije
domaće tradicije sa, prema okolnostima, jačim ili slabijim rimskim uticajima. Stoga je i
ispitivanje života autohtonog stanovništva otežano. Za sada smo otkrili karakteristike
nastambi i keramike uskog dijela sjeverne Bosne koji je pripadao Panoniji, dok nam
unutrašnjost provincije Dalmacije ostaje još uvijek nepoznata.

SKRAĆENICE

Arch. lug. -Archaeologia Iugoslavica, Beograd

AVest -Arheološki vestnik, Ljubljana
ČGT -Članci i grada za kulturnu istoriju iSločne Bosne, Tuzla
ČM -Časopis za zgodovino in narodopisje, Maribor
GZM n.s.A . -Glasnik Zemaljskog muzeja, Dova serija, Arheologija, Sarajevo
Slov.Arch. -Slovenska Archeologia, Nitra

LITERATURA

M. BABIĆ 1980 Istraživanje ostataka antičkog naselja u Vidovicarna, ČGT

XIII,123-134 .
M. BABIĆ 1980a Arheološko otkriće iz antičkog doba u Vidovicarna, Vijesti
muzealaca i konzervatora Hrvatske 4, Zagreb, 123-134.
D BASLER 1955 Dolina Neretve od Konjica do Rame (Jablaničko jezero),
GZM, n.s" A, X, 219-229.
M.BAUM­
D. SREJOVIĆ 1959 Prvi rezultati ispitivanja rimske nekropole u Sasama, ČGT
III,23-54.

28 I. Win kler - M. Takacs - G. Paius 1979,191.

29 M. Lamiova - Schmiedlova 1963,74.
30 M. Lamiova-SchmiedIova 1969,458.
31 E. Kocztur 1974,124-134.
 GZ \1 (Al N S sv. 45.1990. sir 93 - .108
I l'R I: \1 0 Š'\J IK. T RA GO VI ALT OH TONE KULTU RE

M. HAlJM­
D. SREJOVIĆ 1960 Novi rezulLati is pitivanja rimske nekropole uSasama,
ČGT rv, 3-31.
I. BOJANO SKI 1962 Arh ološki spomenici , NaSe starine VIII, Sarajevo, 7-16.
l. DOJANO SKI 1982 Noviji rimski pigrafski nalazi s Glamočkog polja, GZM,
n.s., A, 37, 15­ 40.
I. 80JANOVSKI 198 8 Bosna i Hercegovina u antičko doba, Akademija nauka i
Ull1jl!tn sti Bosne i H reegovine, Djela LXVI, Sarajevo.
O.8RUKNER 1975 Rimsko naselje kod Beočina, Materijali Xlii, Simpozijum
an tičke sekcije SADJ, Var aždin, 1975, 123­ 136.
O. BRUKNER 1981 Rimska keramika u jugoslovenskom delu provincije Donje
Panonije , Dissertationes et Monographiae XXIV, Beograd.
A. CEmtANOVI 1976 pr gled i upologij a ker J mike u jugoistočnom delu rimske
provinCije Dal macije u doba Carstva, A Vest XXVI
(1975), Ljubljana 1976, 64­ 76.
B. ĆOVIĆ 1962 Gradinsko nJ elje na Kekića glavici, GZM, n.s., A, XVII,
41 -61
I. Ć H. EMOŠNl K 1966 Funde von Sigill t 'n medirraner Topfereien in Bosnien
und der Herlegowina, Arch . lug. VII , 41-51 .
l. (':REMOŠNIK 1970 Islr:lži vanj a II M ušić ima i Žabljaku i prvi nalaz slavenskih
naselja kod lJas, GZM, n.s., A, XXV, 45-117.
l. (':REMOŠNIK 1976 R i m~k o naselj na Paniku , GZM, n.s., A, XXIX, 41­
164 .
E. KOCZTUH. 19 74 Ausgrabungen im siidJ ichen Stadtviertel von Gorsium, Al­
ba Regia XIII, Szćkes fehćrvar , 69-148 .
M.LAMIOVA­
SCH t\II EDLOV A 1963 Dve sidJiske z doby rimskej na vychodnem Slovensku,
Slov. Arc h. X [!l , 59---73.
M. AMlovA­
SCHMlEDLOV A 1969 R6merzeill iche Siedlungskeramik in der Siidslovakei,
Slov. Arch. XVIII2,403-509.
I. MI KL- 'URK l IJ65 Ksliki nasclbinske keramike rim.skega Poetovija, ČM, n.v.
i. 75-86.
l. MIKL-CUR K 1970 Nekaj novih podaLkov O rimski naselbini v Dolgi Vas pri
Lendavi , ČM, n. v. 6 (41), zv o 1,6-10.
1. M! KL-CURK 1973 Zapažanja o temn i kuhinjski lončani posodi v Sloveniji,
AVest XXIV, 883-900.
I. MIKL-CUH.K 1976 Nekaj nov ih zapažanj o rimskih naseljih v Spodnjem
Grušovju in Slovenski Bistrici, ČM, n.v. XII (47),16-30 .
I. MIKL-­ 1980 Oblike domače lončevine in njena uporaba v: Rim~ka kera­
mika v Slo venij i.
S. PAHIĆ 1978 Najd be s rimske ceste Slovena Bistrica - Pragersko,
AVest XX IX, 129­ 289 .
E.PAŠAL 1966 Period rimske vladav ine do kraja III vijeka naše ere u: Kul­
tum a istorija Bosne i Hercegoviue od najstarijih vremena
do početk a tu rske vladavine, Sarajevo, 169­ 300.
P. PETRU 1959 Čas ovna in tipološka klasifikacija gradiva iz južne nekro­
pole v Bovku pri Kranju, AVest IX-lO, 13-27.
P. PETRU 1961 Podoba antičnega podeželja na Dolenjskem in v spodnjem
Posavj u v luč i najdb na avtomobilski cesti u: Dolenjski
Zbornik, Novo Mesto, 193­ 202.
G ZM (A), N. S sv . 45, 1990, SIr. 93 - 108
I LREMOSNIK , TRAGOVI A UTOHTONE KULTU RE 107

LJ. PLESNIĆAR-GEC 1972 Severno emonsko grobišče, Kata10gi in monografije 8,

Ljubljana .
D. SREJOVIĆ 1963 Rimske nekropole ranog carstva U Jugoslaviji, Starinar ,
n.s ., XlII-XIV, Beograd, 49-88 .
Ć.TRUHELKA 1892 Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine, GZM IV,
340--365.
B. VIKIĆ-BELANĆIĆ 1963 Neka obilježja rano-carske keramike u jugozapadnoj Pano­
niji, Starinar, n.s., XIlI-XIV, 89-112.
I. WINKLER-M.
TAKACS-G. PAlUS 1979 Eine Hindische Siedlung aus dakischer und r6mischer Zeit
in Cicau, Apulum XVII, Alba lulia, 129-193.

ZUSAMMENFASSUNG

SPUREN AUTOCHTHONER KULTUR AUS DER ZEIT ROMISCHER HERRSCHAFT

IN BOSNI EN UND DER HERZEGOWINA

Aus der romischen Zeit Bosniens und der Herzegowina haben wir bisher die wenigsten
Angaben liber das Leben der einheimischen Bev6lkerung, obgleich Volkstrachten auf r6mischen
Denkmlilem von einer langen autochthonen Tradition zeugen. Die bisherigen Untersuchungen
r6mischer Landhauser und Fundus ergaben rein romischen Fundstoff.
Im allgemeinen ist man der Meinung, dass die einheimische Bev6lkerung im l.
Jahrhundert ilir Leben nach alter Gewohnheit fortgesetzt habe, wov~n Spuren in frlihen
Pfahlbau-Siedlungen und auf Wallburgen zeugen 1,2 , die Zeit jedoch hat ihre uralten Holz-und
Trockenmauersiedlungen zerst6rt. Einige wenige Spuren sowie einheimische Kerarnik aus dem
4.-6. Jahrhundert wurden in Trockenmauersiedlungen in der Herzegowina gefunden.
4
Neue Befunde ergaben zwei kleinere Probegrabungen in Vidovice bei Orašje und in
Gojsovac bei Bijeljina in Nordbosnien.
l. Vidovice.Hier wurden, direkt am Saveufer, zwei Grabungs-schnitte (Abb. l, 2)
vorgenommen; ausserdem wurde Material von einer Uferbucht gesammelt. Die erste Sondierung
enthielt nur die auseinandergezogene Scbicht von Griibem . In der anderen wurden Uberreste von
Grabem mit Verbranntem gefunden: eine viereckige Grube (2x2m), die reicWich r6mische und
einheimische Keramik und Hadrian-Miinzen enthie1t, und daneben eine runde Grube mit
verbrannten Knochen. Diese Art der Beisetzung von Eingeascherten in viereckigen Gruben ist
schon von japodischen Nekropolen aus Dalmatien (Domavia), Pannonien und Mazedonien
bekannt 5-7.
Dieser Fund ist wichtig, denn bier erscheint erstmals autochthone Keramik aus der Zeit
r6mischer Herrschaft in Bosnien und der Herzegowina. Sie hat urgescbichtliche Formen ­
eifOrmige T6pfe mit herausgebogenem oder vertikalem Rand und Schiisseln mit eingezogenem
Rand - und imitiert auch r6mische Formen (Abb. 7,8,10). Nach Form und Struktur entspricht
sie der zeitgleichen autochthonen Keramik im siidwestlichen Pannonien ~20. Diese einheimische
Keramik ist ganz stark von urgeschichtlicher Tradition gepragt, was auch bei den Funden aus
dem 4. Jahrhundert in der Herzegowina l4 und aus dem Inneren der Provinz Da1matien der Fall
isro .
Gojsovac.Aus dieser Lokalitat wurden vor lrurzem Reste von Wohnraum autochthonen
Typs gefunden, des ersten dieser Gattung in Bosnien. Bei Probegrabungen wurden bier die Reste
 GZM (A)' N. S sv 45, 1990, sIr 93 - 108
IIIX IlRI::MOŠNIK, TRAGOV I A UTOHTO NI: KULTURE

einer uralten Unterkunft in Form einer dicken schwarzen Kulturschicht auf einem Raum von ca,
8x.1O fi mit Bruchsrucken von Dachziegeln und einheimischer Kerarnik entdeckt, von gleicher
Gattung wie der von Vidovice. Da es im gewachsenen Boden keine Spur von Architektur gibt,
sche int es sich hier um ein ziegcJgedecktes Blockhaus gehandeJt zu haben, Eine entsprechende
Kulturschicht mit Ziegeln und der gleichen Keramik wurde auch sudlich von der Nekropole in
Vidovice festgestelIt. Almliche Spuren einheimischer Wohnraume sind auch in Norik
auszumachen 2J-lA . Elypsenf6rmige Ha\b-WOhngruben erscheinen in Beočin 25 und
rechtwinklige in Dacija26 , der Tschechei 27-28 und im n6rdlichen Pannonien ,29
Ubersetzung:
Ingrid Kostić
 GZ M (AJ. N. S 5v.45, 1990, Sir . 109 - 136

UOK 903.7 " 652/653"(497,15)

Originalni naučni rad

PRILOG PROBLEMU DATIRANJA NEKIH

STAROKRŠĆANSKIH CRKA VA U BOSNI I HERCEGOVlNI

IVANA MARIJANOVIĆ, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

U ovom radu analizirane su okolnosti nalaza i namjena pojedinih predmeta

pronadenih unutar nekih crkvenih objekata u Bosni i Hercegovini,a kojima do sada
nije bilo poklonjeno dovoljno pažnje , Radi se o pratetem arheološkom materijalu
- staklo, lucerne, koštani predmeti itd. Kronološkom i tipološkom analizom ovih
predmeta došlo se do odredenih rezultata, koji se, pored obrade crkvene arhitekture
i stilske analize ukrasa crkvenog namještaja, svakako moraju uzeti u obzir prilikom
datiranja starokršćanskih crkava ,

A CONTRIBUTION TO THE PROBLEM OF DATING OF SOME EARLY

CHRISTIAN CHURCHES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
The paper gives an analysis of the fmd circumstances and destination of
certain objects found inside some church structures in Bosnia and Herzegovina, to
which, so far have not been given the necessary attention. They include the
accompanying archeological material - glass, lamps, bone objects, etc .
Chronological and typological analyses provided certain results, which, in addition
to the elaboration of church architecture and a stylistic analysis of church furniture
decoration, must, by all means, be taken into consideration at dating the early
Christian churches,

za stotinu godina razvoja arheologije u Bosni i Hercegovini na području

starokršćanske arheologije obavljeno je vrlo malo sustavnih }straživanja. Od nekoliko
desetina otkrivenih crkvenih objekata samo ih je manji broj temeljito istražen, a još
manji i detaljno objavljen. Prilikom objavljivanja pojedinih objekata najviše je patnje
posvećeno samoj arhitekturi i obradi kamenog namještaja crkve, dok je prateći
arheološki materijal najvećim dijelom bio zapostavljen ili uopće nije ni uziman u obzir.
To me je potaklo da se pozabavim ovom vrstom materijala koji po ti eče sa nekoliko
lokaliteta, a uglavnom je ostao neobjavljen ili je samo spomenut bez detaljnije analize.
Istražujući okolnosti nalaza pojedinih predmeta i analizirajući njihovu namjenu, došla
sam do odredenih podataka o mogućoj upotrebi tih predmeta koji su pripadali inventaru
crkve, kao i o nekim vidovima samog starokršćanskog kulta. Tipološka i kronološka
analiza dala je odredene rezultate, koje, svakako, treba uzeti u obzir prilikom $tiranja
crkvenih objekata u kojima su ovi predmeti pronađeni.
 [990,5[[ 109-136
DATIRANJA,
: lO

>I< >I< >I<

Problemom arhitektonskog kompleksa na Mogorjelu kod Čapljine bavilo se do

sada više autora,[ a njihov se interes uglavnom vezivao uz izučavanje arhitekture i
odredivanje same a zatim i vremena postanka i trajanja čitavog
kompleksa. Svi se autori, uglavnom, slažu da je kompleks imao više faza,
s tim da se sa mogu izdvojiti tri osnovne: L ranocarska villa rusIka 1-3 st.;
2. kasnoantički kompleks utvrde i prostora za stanovanje; 3. starokršćanske bazilike i
groblje koje se razvilo na okolnom prostoru i trajalo do u kasni srednji vijek. O
problemima vezanim uz nedostatak dokumentacije sa istraživanja MogOljela dovoljno
već ranije rečeno, pa nema potrebe da to na ovom mjestu ponavljam 2•
Starokršćanske bazilike na MogOljelu podignute su u jugoistočnom dijelu same
utvrde, nad bočnim isturenim za stanovanje, tzv. pretorija, i nad
ostacima vile. Opširnu raspravu o ovim bazilikama napisao je D. Basler još
1958. . Datiranje crkava izveo je, uglavnom, na temelju zaključaka o čitavom
kasnoantičkom kompleksu, za koji je držao, kao uostalom i Dyggve i Vetters, da
predstavlja kasnoantičku utvrdenu vilu, sagradenu po uzoru na Dioklecijanovu palaču u
Splitu negdje u prvoj polovici 4. st. 4 S obzirom na to da su podnice bazilika na
Mogorjelu ležale oko 1,5 m iznad nivoa poda pretorija, D. Basler je zaključio da
toliki sloj šuta mogao nastati samo u dužem vremenskom periodu, pa shodno tome, i
na temelju stilske analize crkvenog namještaja, bazilike datirao u drugu
polovicu 5. st. Dyggvea i Vettersa ide još kasnije, čak u 6. st. 6 Baveći se
problemom ubiciranja rimskih putnih Slanica Ad Turres i Turres, L Bojanovski je došao
do zanimljivih zaključaka u vezi s daHranjem izgradnje, kao i odredivanjem namjene
kompleksa na MogOIjelu. Analizom samog objekta, povijesnih i političkih okolnosti u
kojima je nastao, kao i sagledavanjem položaja MogozjeIa u odnosu na Naronu i širi
prostor donje Neretve, autor je došao do zaključka da su u pravu bili autori
(Patsch, Anthes, Bulić i Karaman, Svoboda i dr.) kada su Mogorjelo smatrali
kasnoanličkim vojnim logorom7• Pri tome naravno, otpala Patscheva teza o
Mogorjelu kao utvrdi tzv. dalmatinskog limesa l. st. Na temelju brojnih analogija i
analizom prilika u doba kasne anlike u Dalmaciji i šire, L Bojanovski zaključuje da je
Mogorjelo moralo nastali nešto ranije nego što se do tada smatralo, i to u vrijeme careva
Galijena i Aurelijana (253-275{

lc. Patsch 1914, 157~-161; D. Basler 1953, 145-150;D. Basler 45-62; E.

Dyggve H. Vctters 1966; l. Bojanovski 1969, D. Basler 1984,319-325.
2 D. Basler 1953, D. Basler 1958, 45; H. Kapidžić 1967,571.
3 D. Basler 1958,45-62,
4 D. Basler 1984,322; E. Dyggve - H. Vetters 14,52,54, Abb.24.
5 D. Basler 1958, 57-58.

6 E. Dyggve - H. Vetters 1966, 44, Vettcrsovo i N. Cambi

1984/5,43.
C. Patsch 1914, 157; E. Anthes - W. Unverzagt 1912,152-153; F. Bulić - Lj.
Karaman 1927, 126; K. M. Swoboda 1920,94,155.
a I. Bojanovski 1969, 160 i
e Z M ( A ). "i . S ", 4 5, 1990. sir. 109 - 136
l. MARIJA N OVI Ć . PRILOG PR OBl FM L D-H IR A NJA ... III

Crtež.: N. ČmaJ čanin

SI. 1

Uzimajući u obzir ove nove momente vezane uz MogOIjelo i njegove bazilike,

pokušala bih na ovom mjestu dati još jedan manji prilog rješavanju tog problema. S
obzirom na to da do sada rnje rađeno na objavljivanju pratećeg arheološk0tb materijala
pronađenog na Mogorjelu, izuzimajući djelomično keramiku 9 j nešto nakita ,pokušala
sam medu nalazima koji su samo dijelom uvedern u inventar Antičkog odsjeka
Zemaljskog muzeja, ili još uvijek leže neobrađeni u depou sa ceduljama o mjestu i
okolnostima nalaza pisanim Patschovom rukom, izdvojiti predmete koji po svojoj
namjern, ukrasu ili prikazu na njima pripadaju ranom krŠĆanstvu, ili su pronađeni u
samim bazilikama, i na osnovu njihove tipološke, stilske, ikonografske i kronološke
analize odrediti, ako ne naj raniju fazu gradnje crkava, ono barem najranije postojanje
kršćanske zajednice na Mogorjelu.
Na prvom mjestu pozabavila bih se starokršćanskim svjetiljkama. Prva od njih
sačuvana je gotovo u cijelosti (sl. 1). Dimenzije: dužina 12,5 cm, promjer 7,8 cm. Na

9 I. Ćremo§nik 1952, 241-271.

10 I. Ćremo§nik 1951, 242-248; N. Miletić 1963, passim.

 GZM (A), N S 5v.4 5, 1990, sir 109 - 136

l. MARIJANOVIĆ' PRI LOG PROB LEMU [)ATIRA NJA ...
I I~

Foto: M. Radovanović Crtež: N. ČmaJčanln

SI. 2

disku ima prikaz menore sa sedam krakova, a na ramenu stiliziranu borovu grančicull.
Slične svjetiljke sa menorom često se nadu i u drugim krajevima Carstval2 . Sedmokraki
svijećnjak svakako pripada židovskoj simbolici, no u tom smislu predstavlja zapravo
starozavjetni kultni predmet, a u srednjovjekovnoj liturgijskoj opremi simbolizira
kontinuitet starozavjetnog bogoslužja u novozavjetnomI3. On je, takoder, atribut
14
proroka Zaharije . Osim toga, i sam broj sedam ima u krŠĆanskoj simbolici vrIo široko

IIv. Paškvalin 1970,679, T. I, br.4.

12D. Ivanyi 1935, 14, kal. br. 986, Taf. XL, 5; M. L. Bernhardt 1955, 187, kat.
br.350, Tabl.CIlI;
13 Leksikon ikonografije, 525,
14 Leksikon ikonografIje, 588.
G lM (Aj. N. S. s\4 S. 1990. str. 109 - IJ6
I. MARIJANOVIĆ . PRILOG PROBLEMU DATIRANJA ... II J

značenje 15. Da li je svjetiljka pripadala inventaru starokršćanskih crkava, ili ukazuje na

neku ranu židovsku zajednicu na Mogorjelu, teško je reći. U svakom slučaju, nalaz ove
lampice znači rano prisustvo kršćanske simbolike u najširem smislu na prostoru samog
Mogorjela. Sklonija sam mišljenju da Je simbol menore ovdje upotrijebljen više kao
starozavjetni nego kao izrazito židovski . Medutim, s obzirom na prilike u kasnoj antici
ne treba zanemariti ni mogućnost prisustva Židova na MogOIjelu.
Preostale tri svjetiljke sačuvane su samo fragmentarno. Na ulomku (sl. 2)
prikazan je na disku Kristov monogram, a na ramenu stilizirani biljni i geometrijski
ukras l7 . Dimenzije: dužina 9,5 cm promjer (sačuvanog dijelaJ 4,5 cm. Kristogram je
izveden kao gemmatus - ukras na križevima vrlo čest od 4. st. 8 Sam krizmon, poznat i
kao Konstantinov monogram, takoder se javlja već od 4. st. 19
Na ulomku drške i dijela ramena svjetiljke (sl. 3) vidi se ukras stilizirane borove
grančice 20, koji ju sigurno opredjeljuje kao starokršćansku.
Na kraju bih spomenula svjetiljku od koje se sačuvao samo gornji dio (sl. 4).
Dimenzije: dužina 8,3 cm, promjer 6 cm. Disk je malen, sa jednom rupicom za ulje na
sredini i bez ukrasa. Na širokom ramenu prikazana je vitica vinove loze sa lišćem i
grozdovima. Vinova loza je jedan od najstarijih i vrlo čestih kršćanskih simbola. 21
Jedna lampica, gotovo identična našoj, potječe iz Mileta. Menzel je ubraja u skupinu
lampica maloazijske produkcije (tip IV, forma l) i datira je na početak 5. stY Prema
tome, ovaj naš primjerak valja datirati nešto kasnije od ostalih starokršćanskih svjetiljki
sa Mogorjela, i to u prvu polovicu 5. sl. Vremenom, u toku 5. st, forma se ovih
svjetiljki ponešto mijenjalaj a prikaz vinove loze od realističnog postao je više
geometriziran i shematiziran 3.
Sva četiri primjerka svjetiljki sa Mogorjela pripadaju tzv. ~afričkom tipu", koji je
nastao u sjevernoj Africi budući da se centar proizvodnje ovih lampica nalazio u
Aleksandriji i okolici 24. Menzel ih datira od 4. sve do kraja 6. st. 25 Iz Aleksandrije ove
su se svjetiljke izvozile po čitavom Sredozemlju, a osobito u Grčku i Italiju, gdje su se

t~ Sedam darova Duha Svetoga, sedam glavnih grijeha, sedam sakramenata itd .
16Slično mišljenje uporedi kod V. PaškvaIina 1970,679.
17V. Paškvalin 1970,679, TJI, s1.2; D. Ivanyi 1935,14, kat. br. 984, 988, 989, 990,
Taf. XL, 3, 7, 8, 9; H. Menzel 1954, 93,94,97, kat. br. 604, 605, 606, 609, 610, 612-616,
622, Abb. 77,9-11, 14, Abb. 78,. 1, Abb .79, 1-6; M. L. Bernhardt 1955, 185, kat. br.337,
Tabl. XCIV; A. Ferrua 1957,42, figo 4, 12,16, fig o5,17-24; B. Viki~ - Bel8nči~ 1971,
116. kat. br. 225, TABLA XV, 1. str. 118-119, kat. br. 301, 303, 304, TABLA XVII 5-7.

18 Leksikon ikonografije, 360.

19 Leksikon ikonografije, 360.

20 D. Ivanyi 1935,14, kat. br. 969, 970, 972, 977-981, Taf. XXXIX, 1,4-9; H.

Menzel 1954, 93, 94, kat. br. 612-614, 616, Abb. 79,1-3,6; A. Ferrua 1957,42, figo 4,16,
fig o5,18-21,24,25,32,34; B. Viki~ - Belanči~ 1971, 118-119, kat. br. 280, 286,304,
TABLA XVII, 1,2,4,7, kat.br. 281, 284, 286, 291, 304, TABLA XXIV, 1,4,7,10,17.
21 Leksikon ikonografije, 585.

22 H. Menzel 1954,94, kat. br.637, Abb . 81,8.

23 M. L. Bernhardt 1955,186 i 333, kat.br. 343, Tab!. XCIX .

24 B. Viki~- Bel8nči~ 1971,118.

2~ H. Menzel 1954, 91.

8 - G L ASNIK - ARHEOLOGIJA
 GZM (A), N. S. sv AS , 1990, str. 109 - 136
114 M ARIJ ANOVIĆ. PRILOG PROBLEMU DATIRANJA ..

Crtež: N. ČmaJčanin

SI. 3

Foto: M. Radovanović
SI.4
 GZ M (A). N. S. , ,,.4 5. 1990. SIr. 109 - 136
I. MARIJANOVIĆ. PRILOG PROBLEM U DAT/RANJ A ... 11 5

SI. 5

SI. 6

počele i proizvoditi po uzoru na afričke. 26 Najveća proizvodnja odvijala se u 4. Sl. U

Panoniji se odvijala i lokalna proizvodnja, osobito u Sisciji. 27 U dru~ polovici 4. i u
5. sl. ovaj tip postepeno degradira do izmijenjenih varijanti 6. Sl. Naši primjerci
predstavljaju uvoznu robu, koja je u MogOIjelo stigla preko Narone, i to iz italskih
radionica druge polovice 4. sl.
Pod šutom u prostoriji F u bazilici 11, kako stoji na Patschovoj cedulji (prostorija
F je krajnja istočna prostorija pred grobnim komorama, koja je, najvjerojatnije služila
kao memorija 29 ) pronađena je brončana kopča, tzv, omega tipa, i brončani prsten.
Kopča (sl. 5) ima plosnat obruč na kojem se vide tragovi željeznog trna, koji je uslijed
korozije nestao. Krajevi su obruča uvijeni u spiralu. Dimenzije: promjera cca 3,5 cm.
Prema analogijama ovaj tip omega kopče možemo datirati u 4. st. 30 Jednostavni

26B. Vikić- Belančić 1971,118 .

B. Vikić-BelančićI971,l19 .

1:1
28 B. Vikić-Belančić1971,ll8.

29 Vidi plan kod D. Baslera 1958,47, sl. la .

30 Usporedi slične primjerke kod N. Miletić 1963,38, kat. br. 123; Nakit na Uu sjeverne

Dalmacije, 172, kat. br. 244, sl. 6, 244;A. Sz. BurgerI966, 203, grob br. 38, fig.96 .

S'
 G ZM ( A), N. S. sv .4 5, 1990. sIr. 109 - 136
11 6 [M A RIJA N OVI Ć. PRI LOG PROB L EMU DAT IRANJA.

brončani prsten, koji se na prednjoj strani širi u mali pečatnjak (sl. 6), ima uobičajenu
kasnoanti čku formu. Dimenzije: promjer 2, I cm . Postoje brojne analogije za ovu vrstu
prstenja, čiji je pečatnjak mogao biti jednostavniji i od istog metala kao i obruč, ali je
umjesto njega umetana gema. Na pečatnjaku se vrlo često nalazio ugraviran inicijal, križ
ili neki drugi prikaz. 31 Na našem primjerku pečatnjak je jako izlizan, tako da se
ugravirani motiv više ne vidi. Ovaj prsten , takoder, možemo datirati u 4. st.

Foto: M. Radovanović

SI. 7

U istoj bazilici pronađena su i dva fragmentirana koštana češlja. Od jednog se

sačuvala približno četvrtina, i to srednji dio sa nekoliko zubaca s obje strane i dio
poprečnog rebra sa jednom zakovicom i ukrasom od urezanih linija (sl. 7a). Dimenzije:
dužina 2,3 cm, širina 4,6 cm. Od drugog češlja sačuvano je u cijelosti samo jedno
poprečno rebro, ukrašeno urezanim većim i manjim koncentričnim kružićima i sa pet
rupica od zakovica (sl. 7b). Dimenzije: dužina 10 cm, širina 1,5 cm. S obzirom na to da
su oba češlja pronađena u skJopu bazilike, a ne u grobu (prema Patschovoj cedulji),
pokušala sam ih dovesti u vezu sa ku1tom. O češljevima kao prilogu u grobu bit će više
riječi kasnije. U starokršćanskoj i srednjovjekovnoj liturgiji češalj je služio biskupima
pri liturgijskom češljanju. 32 ĆešIjevi namijenjeni liturgijskoj upotrebi bili su luksuzne
izrade i obično ukrašeni nekim prikazom ili simbolom kršćanske tematike. Medutim,

31 NalUt na tlu sjeverne Dalmacije, 163, kat. br. 169,178,188, s1.4. A. Sz. Burger
1966,212, grob br. 161,9, figo 105; M. Marijanski - Manojlovie 1987,64, T . 34, grob 54,
12 (datiran novcem Konstantina I), T.36, grob 60,8; vidi kod Kraus RE, 694 (Ringe).
32 W. F. Volbach 1925,35-36; Kaufmann stavlja češalj medu instrumenta domestica
(C . M. Kaufmann, 1913,626). Kaufmann spominje i češalj pronaden u Saloni sa prikazom
Krista medu apostolima (F. Bulić, 1901,204-206; N. Cambi, 1968-1969, 62---{)3) . Bulić
donosi (str. 206) citat preuzet od Krausa (RE -=- str. 87-88, Kamm): diaconus toballia circa efus
coUum circumdata pectit decenler et lev iler caput eius.
G ZM (A), "'. S sv AS, J990, Sl r. J09 - 136
I. MARIJA N OVI Ć, PRILOG PROBLEMU DATI RA"'JA ... JI 7

I
I

Crtež: N. Čmajčanin

SI. 8

češljevi iz bazilike na Mogorjelu predstavljaju jednostavne primjerke za svakodnevnu

upotrebu, ukrašene kasnoantički m geometrijskim motivima. S obzirom na to da crkve na
Mogorjelu, najvjerojamije, nisu bile episkopaInog karaktera, izmedu ostalog i zbog
blizine Narone, a i zbog oblika i ukrasa koji naše češljeve ni po čemu ne izdvajaju od
brojnih primjeraka iz ovog perioda, bilo bi ih teško vezati uz isključivo biskupsku
upotrebu. Ipak je moguće pretpostaviti njihovo korištenje prilikom povremenih
boravaka biskupa na Mogorjelu i održavanju liturgija u vezi s nekim obredima koje su
obavljali samo biskupi. Budući da je u sjevernoj bazilici, izgJeda, postojalo u apsidi
mjesto za katedru,33 i sam Vetters je pretpostavio da je bazilika bila uredena za posjete
biskupa. Prilikom tih posjeta mogli su se koristiti i naši češljevi. U svakom slučaju
34

smatram da su se ovi primjerci , kakvi su se i inače koristili u svakodnevnom životu,

iako nisu bili izrađeni posebno za potrebe liturgije, mogli povremeno u te svrhe
35
upotrebljavati. Češljevi se kao čest kozmetički~ribor javljaju tijekom čitavog Carstva.
Javljaju se i u ranokršćanski m katakombama, a osobito su bili omiljeni kao prilog u
grobovima perioda seobe naroda,37 simbolizirajući, valjda, besmrtnost po uzoru na
tradicije starih germanskih plemena koje vuku korijene još iz prahistorijskih vremena. 38

33 D. Basler 1958,50.
34 E. Dyggve - H. Vetters, 1966,46 .
35 Nalazi iz rimskih terma: Germania romana V, TAFEL XVII, 4.
36 Nalazi iz starokršćanskih katakombi: Kraus RE, 87; lntercisa II, 479, Abb. 109 ­
datacija od početka 4. st. dalje.
37 Vidi o češljevima ovog perioda, kao i priloženu literaturu kod N. Miletić 1970, 142; D.
Mrkobrad 1980,40, T . XXXII, 6,8, str.54, T . XLVII, str. 67, T. LX.
38 W. F. Volbach 1925, 35.
 GZM (A ). N S sv4 5. 1990. str. 109 - 136
I. MARIJ AN OVIĆ , PRILOG PROB LE MU DATIRANJA
I IX

. l

\\

Crtež: N. Čmajčanln

51.9

Prema tipu i dekoraciji (ravan rub, pravokutni oblik, urezani koncentrični kružići i crte),
kao i prema okolnostima nalaza, naše bismo primjerke mogli datirati u drugu polovicu
4. i prvu polovicu 5. st. 39
Unutar bazilike pronađen je i ulomak staklene čaše zelenkaste boje sa tri ukrasne
kaplje od modrog stakla na vertikalnom trbuhu (sl. 8). Dimenzije: visina 5,6 cm,
promjer oboda 7,6 cm. Analogije za ovaj tip i ukras staklene čaše vrlo su brojne, a svi
printierci datiraju se u 4. st. 40 Postavlja se pitanje namjene ove posude, s obzirom na to
da je nađena unutar crkve. Zbog oštrog i dosta izvučenog i proširenog ruba moguće je
pretpostaviti da. se ova staklena posuda vješala kao svjetiljka za osvjetljavanje
unutrašnjosti crkve. 41
U prvim stoljećima krŠĆanstva svjetiljke su pored simbolične imale i često
praktičnu namjenu zbog tajnog sastajanja prvih krŠĆana noću ili u katakombama.
Nakon napuštanja katakombi sve više poprimaju simboličnu funkciju. Pored
lucerni i svijeća, koje su imale značajnu ulogu u krŠĆanskoj liturgiji, u crkvama su se za

J9 lntercisa II, 479 .

40 Ćaša predstavlja formu 96 kod C. Isings, 1957, 131-132 . Najbliže analogije iz naše
zemlje imamo iz Siska- V. Dl1mevski 1976,66, Tab. XV, 3, 4;iz P/uja - Z. Šubic 1976,49,
Tab . VII, 54; iz RavIlog Brda izmedu Grosupija i Litije - S. Petru 1976, 17, Tab. VIII, 7; sa
BrijuIla (uvala Verige - nalaz iz mora) - M. Juri~ić - M. Orlić 1987,99, s1.3; iz BatilIe,
BQ/wJtora i Sirmija - V. Šaranović - Svetek 1986, 13 i 14, TABLA II, 5, 8. Za analogije iz
ostalih dijelova Rimskog Carstva vidi kod V. Šaranović - Svetek 1986, 14, bilj. 20. Takoder,
usporedi kod S. H. Auth 1976,151, br. 196.
41 S. H. Auth, 1976, 151, br. 196.
GZM (A), N. S 5v.4 5, 1990, Sir. 109 - 136
I. MARIJANOVIĆ, PRILOG PROBLEMU DATIRANJA. .. 11 9

osvjetljavanje prostora upotrebljavali i viseći svijećnjaci, a kasn!je stajaći , kOJi su u

upotrebi ostali i do danas. Viseći su svijećnjaci imali metalni otJruč (corona) na kojem su
bile pričvršćene ili su visile staklene posude u kojima je li uiju plivao gorući fi tilj . 42
Samo svjetlo u krŠĆanstvu ima višestruko simbolično značenje. U prvom redu je ono
43 44
simbol Krista , a zatim i mudrosti i pobožnosti. Viseći svijećnjaci i svjetiljke bili su u
upotrebi već od 4. st. sa čime se podudara i datacija naše posude.
Na kraju bih još spomenula i ulomak kamene posude pronađen , također , u j ed noj
od bazilika na MogOIjelu (sl. 9). Dimenzije: visina 11,2 cm , promj er otvora 33 cm.
Prema brojnim analogijama iz Salone ona je, svakako, služila u Iiturgijske svrhe (kao
recipijent za blagoslovljenu vodu i s1.).45
Nakon obrade predmeta pronadenihWlutar bazilika na MogOljelu iz.n 'je ć u neka
zapažanja u vezi sa datacijom samih crkava. Iz arheološke situacije potpuno je jasno da
su crkve bile izgrađene nakon napuštanja utvrđenja, mada se život u njemu , iako l
sasvim reduciranom obliku, najvjerojatnije nastavio i nakon odlaska voj ne posade.
Naime, postoje tragovi nekih kasnijih pregradnji i adaptacija pojedinih prostorij a u
svrhu stanovanja. 46 Vrijeme izgradnje crkava u najužoj je vezi sa napuštanjem utvrde i
rušenjem zgrade pretorija. Smatram da je MogOIjelo bilo napušteno ili krajem 4. SL , II
nemirnim prilikama koje su zadesile Dalmaciju nakon podjele Carstva u koj ima j e
Mo~orjelo moglo jače postradati, ili neposredno nakon provale Vizigota pOče tko m 5.
st. 4 Nakon rušenja pretorija, koji je imao i gornji kat, nastao je sloj šuta deblj ine 1,5
m, u koji su bili ukopani temelji crkava.
48
Ako je MogOIjelo bilo sagrađeno kao predstraža za obranu Nar ne. sa čime
bismo se mogli složiti, onda su razlozi njegovog napuštanja morali biti ozbiljn prirode,
Ono što stoji kao činjenica , koliko se moglo zakljUčiti iz dosta SklOmnih i k pavanja
naronitanskih bedema, jest to da je Narona u kasn~ antici dobila poj ačanje sj vern ih
4
gradskih zidina u vidu dvije nove obrambene kule. Teško je rrfi da li se to dogodilo
upravo zbog odlaska vojne posade iz teško oštećenog MogOIjela, 50 ili iz prostog razloga
dodatnog utvrđenja Narone. Ostaje kao zaključak da se datacija crkava na MogOIj elu
ipak mora pomaknuti nešto ranije od druge polovice 5. i početka 6. st. Naime, istražen.a

42 C. M. Kaurmann 1913,609; Kraus RE, 295 (Leuchter), 271; Prudentius Cathem.

hym. V 141): pendent mobilibus lumina fwllbus, quae sufflXa micant per laquearia , et de
languidolis fota natatibus lucem perspicuo flamma iacit vitro.
43 »Ja sam svijetlo svijeta .. ,« ·-lv. 8. 12.; D. Kniewald 1937, 115 .
44 Leksikon ikonografije, 557; Kraus RE, 268;
45 Recherches l, 97,98, figo 93.
# E. Dyggve - H. Vetters 1966, 44, 52; D. Basler 19"12,42 .
47 E. Dyggve- H. Vetters 1966,52; D. Basler 1972,42; ovo po rdl ju i navodi iz
Patschevog drugog izvještaja direktoru Zemaljskog muzeja Kosti H6rmannu o iskopavanju na
Mogorjelu: Bestanden hat essicher bis auf Theodosius (+395). Miinzen dieses Kaisers sind in
der letzten Bodenschicht.e aufgelesen worden (H. Kapidžić 1967,596-597). U petom iz vještaj
Patsch kaže: ... MOnzfunde .. . geh6ren durchweg dem Ende des 4. Jahrhunderts, der letzen Zeit
des La§;rs an (H. Kapidžić 1967, 602).
Usporedi kod I. Bojanovski 1969,162, bilj . 116.
49N. Cambi 1977,132.
~ I. 8ojaDovski 1969, 163 .
 GZM (A), N. S 5v.45, 1990, Slr. 109 - 136
120 I. MARIJANOVIĆ , PRILOG PROBLEMU DATIRANJA.

bazilika u Naroni, odnosno tip jednobrodne crkve sa nekoliko sporednih prostorija na

južnoj i sjevernoj strani glavnog broda, kakav je uobičajen na bosanskohercegovačkom
prostoru, datiran je u prvu polovicu 5, st. 51 Velike se bazilike u Saloni grade već u
drugoj polovici 4. st. i sasvim sigurno utječu na gradnju crkava na širem području, a
osobito uz obalu, pa tako i u Naroni. Dajde, ako utjecaji iz snažnog centra krŠĆanstva u
Saloni stižu već u drugoj polovici 4. st., a još jači iz Narone početkom 5. st., s obzirom
na neznatnu udaljenost i blisku povezanost sa Naronom izgradnja se crkava na
Mogoljelu može očekivati negdje približno u tom istom vremenu. U ovaj vremenski
52
okvir svakako bi se uklapala i prva faza gradnje ckrve u K1obuku.
SLO se tiče pokušaja vezivanja utvrde na Mogorjelu za mrežu utvrđen!a
Justinijanovog doba, bilo uz Neretvu, bilo šire uzduž jadranske obale i otoka, 3
polrebno je naglasiti da se MogorjeJo ne uklapa u sliku tih utvrda, i to zbog pravilnosti
svog tlocrta, d imenzija, položaja u ravnici uz rijeku, pa i orijentacije crkava koja je
zanemarila položaj zidova utvrde, bez obzira na to što je vanjski perimetar utvrđenja još
uvijek stajao i služio kao neka vrsta obrane i crkvama i groblju koje se oko njih
razvilo .54 Kasnoantičke utvrde - refugija na području Bosne i Hercegovine obično se
nalaze na platoima manj ih ili većih uzvišenja, vrlo često na samim prahistorijskim
gradinama , a njihovi obrambeni zidovi imaju nepravilnu tlocrtnu osnovu koja prati
konfiguraciju terena, odnosno platoa brda. 55 Osim toga smatram da u Justinijanovo doba
MogoIjelo kao vojna utvrda više nije postojalo.
Nakon svega što je gore navedeno, problem stvarnog i vremenskog i prostornog
odnosa izmedu zidina utvrđenja na Mogorjelu i kršćanskih crkava sa grobljem koje se
oko njih razvilo i proširilo čak i van zidina utvrđe~ i čiji je kontinuitet potvrđen, kao
što je već rečeno, sve do kasnog srednjeg vijeka, ostaje ipak i daJje otvoren. Ovih
nekoliko iznesenih zapažanja u vezi s pratećim materijalom pronađenim unutar
mogOljelskih crkava predstavlja mali doprinos ljeŠ3vanju problema datacije crkava i
samog kasnoantičkog objekta. Ovome će najviše doprinijeti proučavanje i pravilno
odredivanje bogatog pratećeg arheološkog materijala sa Mogoljela.
Na lokalitetu Crkvina u VRANJEVU SELU kod Neuma izvršeno je 1986. godine
manje iskopavanje. Zbog ograničenog obima istraživanja nije bilo moguće ustanoviti
57

tlocrt same crkve. Medutim, manji broj arheoloških nalaza nesumnjivo upućuje na njeno
postojanje. Kao prvo, izdvojit ću dva komada koj i pripadaju kamenom namještaju
crkve. Prvo bih se osvrnula na pilastar prozorske bifore (sl. 10). Dimenzije: visina 72
cm, širina 13 cm, debljina 20 cm. Na prednjoj strani uklesan je križ, koji stoji na
simboličnom prikazu Kalvarije, a od vrba patibula uklesan je dodatak koji tvori slovo P i
time, zajedno s križem, čini Konstantinov monogram .f? . Najbližu analogiju sa podru~ia

51 N. Cambi 1984/5 , 43 .
n Vidi napred na strani II i 12.
53 N. Cambi 1984/5,54 i 55 ,
~ D. Basler 1958,47.
55 Vidi kod D. Baslera 1972, 47-61 (Utvrde); I. (:remo§nik 1987/1988, 85 (plan
utvrde); Z. Gunjabl 1986, 129.
56 Usp. bilj. 54 i AL, tom III, 331 (224 MogO/jelo).
57 V. P&Škvalin 1985,88.
( ;L 'VI ( f " " S. w4 5 1990 , ~.tr 10<) - PI\
L MA RIJAN OVIt PRi l OG l'RO BI M l . i)A lJR Al'.JA 121

$1.10 Foto: M. RadovanovIć

Bosne i Hercegovine predstavlja pilaslar pronađen na Šarampovu u Gornjem Vakufu. 38

SW~an križ nalazi se j na sarkofagu u Slanom kod Dubrovnika, koji je datiran u 5. st. 59
Pilaslar ima analogija i medu dijelovima crkvenog namještaja bazilika na Marusincu 60 i
bazilike Quinque martyrum na Kapljuču, 61 ko~ potječe iz 5. st. 62 Konstantinov
monogram i sam križ vrlo su bliski salonltanskjm.
Pored pi1astra pronađen je i impost (sl. 11.). Dimenzije: gornja ploha 54 x 23,
donja ploha 19 x 14, visina 22 cm. Na kosim stranama ukraSen je uklesanim križem i
rozetom. Križ je istokračan (grčki križ ili crux. quadrata) sa trokutasto proširenim
64
krakovima, tako da gotovo poprima oblik malteškog krila. Analogije za ovaj oblik

.ss J. Petrović 1960/61, 231, Tabla U,4.

YJ F. Bulić 1901a, 92 .

60 Forschungen llI , T . V, 7 i ll.

61 Recherches I, 78, fig. 57, 1,3,9 = fig . 37, l O, II, 13 , str. 80, fig o63 (rekonstrukcija) .

62 Recherches l, 78.

63 Usp . bilj. 60 i 61.

64 Leksikon ikonografije, 358.

 0lM (AJ, N. S. svAS, 1990, str. 109 - 136

I. MARJJ ANOV IC. PRILOG PROBLEMU DATIRANJ A. .

SI. 11 Foto: M, Radovanović

križa takoder nalazimo u Saloni. 65 Sa područja Bosne i Hercegovine najsličniji mu je

križ sa ulomka parapetne ploče iz bazilike na Srdu u Brezi. 66 Sesterolisna rozeta,
67
naj vjerojalnij e, predstavlja krizmon unutar simbola SW1ca. Najbližu analogiju
predstavlja roz ta sa imposta bazilike u Šipragama kod Kotor-Varoši, na kojem, je,
takoder, prikazan križ i rozeta. 68 Sličnu rozetu, ali u pravoj kružnici, nalazimo na
jednom kapitelu iz križne Honorijeve bazil ike episkopalnog kompleksa u Saloni. 69
Od same crkve u Vranjevu Selu konstatirano je samo nekoliko manjih segmenata
zidova. Na prostoru oko crkve nalazilo se groblje. Otkopana su četiri groba konstruirana
u obliku krova od krovnih cigli. U grobovima nisu pronađeni nikakvi prilozi. Ovakvi
grobovi vrlo su česti na starokršćanskim grobljima, a najviše ih je istraženo upravo na
salonitanski m nekropoloama 70.
Od ostalih nalaza koji pripadaju inventaru crkve spomenula bih ulomak
starokršćanske lampice "afričkog tipa" (sl. 12)71 i ulomak: kamene posude (sl. 13) vrlo
slične onoj iz Mogorjela72 .
6.5
Forschungen III, T. V, 6; Forschungen 1,42, s1.90.

66 V. Ćorović 1913, 417, fig.14.

67 Leksikon ikonografije, 416.

68 V. Radimsky 1892, 78, sl. 2a i b.

fn Forschungen I, 16, s1.24.

70 Za salonitanske nekropole usporedi kod Dyggvea 1989, IV poglavlje, a za tipove

grobova V poglavlje .
71 Usporedi bilj. 24 - 28.
72 Usporedi bilj. 45 .
G lM (A J. N. S. sv A5 , 1990,
SI r. 109 - 136
l. MARIJAN O VI Ć, PRILO G PROBLEMU DATIR A NJA. .. 123

Crtež: N. Čma/čanin

51.12

Crtež: N. Čma/čanin

51.13

Na osnovu arheološke situacije i pronadenog materijala ovu je crkvu i groblje oko

nje moguće datirati negdje na početak 5. st., osobito zbog blizine Narone i snažnih
utjecaja iz Salone, koja je u to doba, za vrijeme stolovanja biskupa Esihija, postala i
metropolija73 . Konačan odgovor u vezi s izgledom i datacijom ove crkve može dati
jedino sustavno istraživanje ovog lokaliteta.
Na lokalitetu Crkvina u KWBUKU kod LJubuškog pronađeni' su ostaci
starokršćanske crkve koju je istražio i detaljno opisao D. Sergejevski 74 • Crkva se
sastojala od nekoliko prostorija koje nisu bile izgrađene istovremeno. željela bih se
zadržati samo na jednom detalju u vezi s nalazom većeg broja fragmenata staklenih
posuda pronadenih u šutu izmedu dva poda prostorije koja je služila kao baptisteri/5 .
Ulomci pripadaju trima posudama, od kojih su se dvije mogle rekonstruirati (sl. 14 a i
b). Posude su izrađene od zelenkastog stakla, koničnog su trbuha, malo zadebljanog
oboda i ispupčenog dna. Imale su po tri drškice. Dimenzije prve posude (sl. 14a): visina
5 cm, promjer oboda 9 cm, promjer dna 5 cm. Dimenzije druge posude (sl. 14b): visina

73E. Dyggve 1989,40.

74D. Sergejevskl1954, 189-210.

7~ D. Sergejevsk.i 1954, 193, 199, br. 13, T.XIII, 3.

 GZM (AJ, N. S. sv .4S , 1990, Slr. 109 - 136

I. MARIJANOVIĆ , PR I LOG PROBLEMU DATIRANJA. ..

a b
Crtež: N. Čmajčanin
SI. 14

5 cm, promjer oboda 9 cm, promjer dna 4,7 cm. Ovaj tip posude sa tri drške
najvjerojatnije je služio kao viseća ili stajaća svjetiljka, u kojoj je gorio u ulju plivajući
fitilj. Ovakve s~etiljke najčešće se nalaze upravo u starokršćansIdm crkvama idatirane
su u 4. ili 5. st. 6 Tip posude - lampe sa tri drške za vješanje u raznim je formama bio
u upotrebi u zapadnim provincijama sve do 8. st. 77 Slične drškice staklenih ~suda
pronadene su u kasnoantičkoj neseobini na otoku Majsanu u Pelješkom kanalu 8. Na
području Bosne i Herce10vine ulomci ovakvih posuda pronađeni su u sklopu bazilika na
80
Grudinama u Bugojnu7 i na Kalvariji u Malom Mošunju kod Travnika. S obzirom na
izgled (zelenkasto staklo, tipično za posude 4. st.) i izradu koja je, takoder,
karakteristična za 4, st., možda kao proizvod domaćih radionica,81 naše bismo posude
mogli datirati na kraj 4. i početak 5. st. U tom slučaju bismo i prvu fazu gradnje crkve,
koja se vezuje uz stariju podnicu u sjevernoj prostoriji, a u koju bi spadao i centralni
prostor (narteks, naos i prezbiterij) i obje sjeverne prostorije, morali datirati najkasn8e
na početak 5. st. U drugoj fazi, nakon oštećenja zgrade, najvjerojatnije od požara ,
popravljene su sjeverne prostorije. U jednoj je bila memorija sa grobnicom, a u drugoj
83
je naliven novi pod i iskopana piscina pravokutnog ili križnog oblika. Time je ova
prostorija preuređena tl baptisterij . Ovo preuređenje izvršeno je, najvjerojatnije, u

76 C. Isings 1957,162, form 134; J. W. Crowfoot - D. B. Harden 1931, 198,201,

205; S. H. Auth 1976, 151, br. 197.
n S. H. Auth 1976, 15l.
7l! C. Fisković 1984,20, 2l.
79 J. Petrović 1960/61, Tabla III, 2,3.
I!O I. Kujundžić 1916,490,491, (br. 1, 2, 3, 4) . .
81 V. Šaranović - Svete k 1986, 54.
82 D. Sergejevski 1954, 190,207.
83 O piscini vidi kod I. Nikol~cvić 1966, 246. Iz opisa prostorije i piscine kod D. Sergejevskog
ne može se točno odrediti u kojoj je podnici bila ukopana piscina. Razmotrivši detaljno opis i
uzevši u obzir sve moguće kombinacije, došla sam do zaključka daje to ipak bilo u mlađoj
podnici.
GZM (A), N. S sv.4 5, 1990, str. 109 - 136
I. MARIJANOVI Ć, PRILOG PROBLEMU DATIRANJA... 125

drugoj polovici 5. st. Treću fazu čini dogradnja južnih prostorija i smanjenje i
preuredenje piscine u 6. st. Ćitava gradevina propala je prilikom jedne od
avaro-slavenskih provala,84 a veći dio ostataka zidova stradao je i u poplavama. 85 Ako
su ove pretpostavke točne, onda bi crkva u Klobuku potvrdivala tezu N. Cambija o
razlozima gradnje većeg broja krstionica u pagusu u toku 5. i 6. st., kada one u većini
crkvenih objekata predstavljaju tek drugu fazu gradnje. 86
Na brdu Kalvarija, na lokalitetu Crkvine u MALOM MOŠUNJU kod Travnika,
uz današ~u su crkvicu pronađeni ostaci starokršćanske crkve, koja nikada nije
8
istražena . Prilikom gradnje današnje crkvice 1912 - 1914. godine ustanovljen je dio
podnice bazilike, pod kojim se nalazila zidana grobnica i zatrpana piscina, preko koje je
bio naliven novi pod. 88
Od crkvenog namještaja pronadenog tom prilikom spomenula bih samo bazament
oltarne pregrade sa prikazom kantarosa iz kojeg se izvija vinova loza 89 . Kantaros
simbolizira Krista kao fons vitae, a trs iz kojeg niču mladice duhovnu plodnost Krista i
onih koji žive povezani s ~im. Zbog toga loza predstavlja jedan od Kristovih simbola
još od najranijih vremena. Na bazamentu nalazimo i simbolične prikaze ribe, ptice i
zmije, takoder vrlo starih kršćanskih simbola. 91 Zbog ove simbolike, a i zbog čisto
antičke, čak klasične izrade liŠĆa i grozdova vinove loze, za razliku od kasnijih prikaza
istog motiva koji polako prelaze u geometrizam i shematizam,92 smatram da bi se ovaj
baza ment mogao datirati u drugu polovicu 4.st. 93 U isto vrijeme datirana je i reljefna
ploča sa prikazom povorke. 94.
Prema onome koliko nam je poznato, može se zakljUčiti da je crkva imala
najmanje dvije faze gradnje: stariju iz druge polovice 4. st., kojoj bi pripadao stariji pod
sa piscinom i, vjerojatno, zidana grobnica pronadena, takoder, ispod poda, a od nalaza
bazament i ploča sa reljefom povorke. Mladoj fazi pripada nasipanje piscine i
postavljanje novog poda. Ovo potvrduje i nalaz ulomaka staklenih PQsuda nadenih,
takoder, izmedu starije i mlade~ce, unutar i oko nasute piscine. Ove posude
95

poznate su nam samo po opisu. Prema opisanom izgledu i dimenzijama one su bile
potpuno iSJe kao i one pronadene u crkvi u Klobuku (sl. 14 a i b) i na Grudinama u

84 D. Sergejevski 1954, 192, sl. 2b, 207 - nalaz avarske strelice unaosu.
~ D. Sergejevski 1954, 192,207.
8ti N. Cambi 1976, 268, 269.
f!1 I. Kujundžić 1916,477.
88 I. Kujundžić 1916, 490; D. Basler, 1972,95.
89 I. Kujundžić 1916,484, sl. 6; D. Basler 1972, 96, br. 6 (autor smatra da se ne radi o
bazamentu).
90 Leksikon ikonografije, 449.
91 Leksikon ikonografije, 495, 509, 592; N. Cambi 1968 - 1969,90 (za ribu), 67-68
(za zmiku) .
Usporedi prikaze na bazamentima iz crkava u Dabravioi i Zenici (D. Basler 1972, 155,
sl. 167).
93 Usporedi kod D. Baslera 1972,97.
94 D. Basler 1972,97.
9~ I. Kujundžić 1916, 490.
96 I. Kujundžić 1916,490-491.
 GZM (Al, N. S. sv4S, 1990, Sl r. 109 - 136
126 I. MAR IJ AN O VI Ć. PRILOG PR O BLEMU DATIRANJA ...

SI.15

Bugojnu.')? Budući da su ove posude datirane najkasnije na početak 5. st., smatram da je

u to vrijeme došlo i do zatrpavanja piscine i popravke poda, možda nakon nekog
prirodnog ili nasilnog razaranja. Da li je i kada bila izgrađena nova pi sc ina , nije moguće
ništa odredenije reći. Na ovo i druga pitanja prave odgovore dobili bismo tek nakon
sustavnog istraživanja cijelog lokaliteta, uključujući i groblje koje se nalazilo oko crkve,
a o kojemu ne znamo gotovo ništa.
U Turbetu kod Travnika na lokalitetu VAROŠLUK otkopana je 1893. godine
jednobrodna crkva sa nizom pomoćnih prostorija. 98 Tek 1923. godine pri nekim
naknadnim radovima pronađene su tri presvodene g robni ce ,99 a u jednoj od nj ih poznata
zlatna ogrlica i križić iz 5. st. lOO Druga crkva, povezana sa ovom prvom ogradnim
zidom koji se nazirao još kod prvog iskopavanja, istražena je nmogo kasnije. 101 Na
prostoru bazilike pronađeno je nekoliko predmeta koji su prilikom objave samo
spomenuti ili su ostali neobjavljeni. O njima bih rekla nekoliko riječi.

97 Usporedi bilj. 79.

98Ć. Truhelka 1893,695.
~ M. Mandić 1924, 88.
100 Z. Vinski 1964, 107. (sa literaturom - MandiĆ, Maslać, Sergejevski, Miletić).
101 D. Baslar 1972,116-118, sl. 125 .
GZM (A), N. S. sv;45, 1990, SIr. 109 - 136

I MA RIJ ANOVI C, PRILOG PROB LEMU DATIRA NJ/>. ..

127

Foto: M. Radovanović

SI. 16

Malo stakleno kandilo (sl. 15) izrađeno je od blijedozelenkastog stakla u obliku

čaše zaobljenog dna.'02 Na trbuhu ima ukras od tri nepravilna reda bradavica (Nuppen),
u kojima kao u snopu završavaju fine niti u samoj strukturi stakla. Zaobljeno dno
završava jednom većom bradavicom u obliku kaplje. Dimenzije: visina 7 cm, promjer
oboda 6 cm. Ovaj ukras od bradavica poznat je na staklenim posudama počev od 7. st.
p.n.e. pa sve do kasnog srednjeg vijeka. 103 Medutimofrema analogijama za tip posude i
boju stakla našu bismo posudu mogli datirati u 5. st.'
StarokrŠĆanska zemljana lampica (sl. 16) sačuvana u cijelosti na ramenu je
ukrašena geometrijskim ukrasom od rombova i koncentričnih kružića, a na disku ima
dva otvora za ulje i prikaz drveta. Dimenzije: dužina II cm, promjer diska 6,5 cm,
visina 2,9 cm. Ova lampica pripada "afričkom tipu« lucerni datiranom u 4. i početak 5.
St.!05 U krŠĆanskoj simbolici drvo predstavlja stablo života (arbor vitae), starozavjetno

102 Ć. Truhelka 1893,698, sl. 27 .

103 A. Kisa 1908, tom 1,289, sl. 144, tom 11,484 i dalje.

104 Intercisa II, kat. br. 147, T . xxxm, ll. U Porajnju takoder datiraju u 5. st. (str. 154).

105 Usporedi bilj . 24-26.

 l ,LM ( ,\ l. " . S wAS. 1990. SI r 109 - 136

I \1ARIJ,\ OVII'. PRll tl G PR OBI FM 0 1\'1 I RA '-JJA .

Foto: M. Radovanović

SI. 17

Foto: M. R adovanović

SI.18

stablo spoznaje dobra i zla, vezano uz raj zemaljskj .l06 Ono, takoder, može predstavljati
prikaz križa (cmx virescens).I07 Stablo života dosta je čest moti v na starokršćanski m
. 108
lamplcama.
Pored same bazilike, u grobu koji nigdje nije opisan prona den je zlatni prsten od
deblje tordirane žice (sl. 17). Dimenzije: pronuer 2,4 cm. Na prednjoj strani na mjestu
pečat:nj aka ili geme nalazi se apliciran prikaz ljudskog lica s ocima od umetnutog
zelenog kamena ili staklene paste. 109 Datira, najvjerojatnije, u kasno 4. st., iako bi se
mogao povezati i uz gore spomenuti luksuzni nakit, kao import iz istocnorimskih
UO
radionica 5. st.
U sklopu bazilike pronadeno je i poprečno rebro koštanog češlja s ostacima
željeznih zakovica, uk rašcno urezanim koncentričnim kružnicama (sl. 18). Ovaj češalj
može se, takoder datirati lJ drugu polovicu 4. ili na početak 5. st. S obzirom na to da
1l1

se ne zna tačno mjesto nalaza, moguće je da potječe iz nekog od grobova.

Prema nalazu zemlj ane lampice Ć. Truhelka je crkvu datirao u 4. st. 112 Uzevši u
obzir sve okolnosti kasnijih nalaza i iskopavanja (grobnice, crkveni namještaj, druga

106 Leksikon ikonografije, 543; kao arbor vitae (str. 130).

107 Leksikon ikonografije, 359 .

I~ A. Ferrua 1957,39, 41, tig.5, 31; B. Vikić - Bela nčić 1971,118, TABLA XXIV,5.

100 N. Miletić 1963, 29, br. 66 .

IlO Usporedi bilj. 100.

111 Usporedi bilj . 35-39 .

112 Ć. Truhelka 1893, 698-699.

GZM (Aj, N. S. 51'.45, 1990, str. 109 - 136

I. MARIJANOViĆ , PRILOG PROBL EMU DATIRANJA. .. 129

51.19 Foto: M. Radovanović

crkva, prateći materijal o kojemu je bilo riječi i na ovom mjestu), smatram da je crkva
bila sagrađena nešto kasnije, i to početkom 5. st. Tome ne protuslovi ni nalaz novca
1I3
careva Valensa ili Valentinij ana , koji su vladali na samom kraju 4. st.
Na lokalitetu Crkvina u MUJDŽIĆIMA kod Šipova otkriveni su ostaci
jednobrodne bazilike s nekoliko pomoćnih prostorija, čiji je plan objavljen još 1933.
godine, ali sam objekat nikada nije stručno istražen. U sjevernoj prostoriji pronađena je
1l4
mala križna piscina, dok je apsida potpuno nestala • Oko crkve nalazilo se groblje sa
nekoliko grobnica na svod koje su razrušene. U obronku brda bilo je ukopano više
grobova, od kojih se ništa nije sačuvalo. Jedini ostatak ove nekropole predstavljaju dva
sarkofaga i nadgrobna ploča sa natpisom: MAXIM[IN]O CARISSIMO QVEM
1l5

POSVIT INFELIX VINCENTIA 1I6(s. 19). Prema formuli quem posuit i paleografskoj
analizi slova natpis je, sigurno, starokršćanski, i to iz druge polovice 4. st. Inventaru
1I7

crkve svakako je pripadala i zemljana svjetiljka pronađena na Crkvini (sl. 20)118. Na

113 A. Hoffer 1895,47 ,

114 D. Sergejevski, 1938,51 i dalje, 54, s\.8.
m D. Sergejevski, 1938,58,59, sl. 12 i 13.
116 D. Sergejevski, 1938 a, 103, br. 7. Posljednji redak autor interpretira IN P(ace?)
VIX(it) VINCENTIA, alije i sam nesiguran u ovakvo čitanje (usporedi u GZM, 1938,57). Na
fotografW se jasno vide slova riječi INFELlX .
II Usporedi sa slovima datiranog natpisa iz rimskih katakombi, danas u Lateranskom
muzeju - C. M. Kaufmann 1917,453 . Natpis je iz 336. godine,
. 118 D. Sergejevski 1938,54, s1.7.

9 - GLASNIK - ARHEOLOGIJA
 G Z M ( A), N. S. svA S, 1990, SI r. 109 - J36
130 I. M ARIJ AN O V I Ć, PRILOG PR OBLEMU DATIRAN JA ...

ramenu irna ukras u imitaciji granulacije u dva reda, a na udubljenom disku prikaz
rozete. Diroenzije: dužina 8,5 cm, promjer 6,3 cm. PO obliku i ukrasu nešto je ranija od
svjetiljki »afričkog tipa« . Menzel ovakve lampe uvrštava u grupu »spate griechiscbe
Lampen«, koja je nastala u 4. i trajala još i u 5. st. Blitu analogiju sa područja naše
lI9

zemlje predstavlja lampica iz Sremske Mitrovice, datirana dosta široko u 4-5.st. 20

Zbog slabe istraženosti nije moguće reći da li je ova crkva imala više faza gradnje,
pregradnji ili popravaka. Moguće je jedino ustanoviti naj raniju fazu s obzirom da se
natpis, a onda i ukapanja na groblju koje se razvilo oko crkve datira u drugu polovicu 4 .
st. Ovome odgovara i datacija lucerne. Jedino bi položaj i veličina piscine ukazivali na
neku kasniju fazu u kojoj je ona sagradena, a s~everoistočna prostorija pretvorena u
12
baptisterij . To se moglo dogoditi negdje u 6. st. Medutim, bez temeljitog istraživanja
onog što je od crkve ostalo i groblja oko nje teško je bilo što sa sigurnoŠĆu tvrditi.
***
Na temelju svega iznesenog samo bih kratko zaključila da će kod datiranja
starokršćanskih crkava u Bosni i Hercegovini ubuduće, svakako, biti potrebno analizirati
sve elemente koji mogu doprinijeti razrješavanju ovog problema. Proučavanjem ovih
elemenata moguće je doznati nešto više i o starokrŠĆanskoj liturgiji. Pregledajući
izvještaje sa starijib iskopavanja crkvenib objekata, ustanovila sam da je stanje
istraženosti dosta loše, tako da bi veći broj objekata koji su ranije iskopavani ili nisu
nikada stručno istraženi zahtijevao neku vrstu revizionih iskopavanja. Pri tome bi
osobito trebalo voditi računa o eventualnim fazama izgradnje ili popravaka objekata i o
položaju nalaza unutar njib . Ono što zahtijeva posebnu pažnju pri rasvjetljavanju
problema datacije crkava starokšćanskog perioda i daljeg kontinuiteta kultnih mjesta,
svakako je istraživanje nekropola koje su se nalazile uz većinu ovih objekata. Iz
podataka kojima danas raspolažemo vrlo je teško izvoditi bilo kakve konačne zaključke
o periodu ranog kršćanstva na području Bosne i Hercegovine, pa čak i o crkvenoj
arhitekturi mada nam je poznat relativno velik broj ove vrste građevina. Ono što nam
posebno nedostaje, jest veza i odnos sa ostalim vidovima života u kasnoj antici I22 , kao i
kontinuitet samog kulta i sahranjivanja u srednjem vijeku. Problem najranije pojave
krŠĆanstva u Bosni i Hercegovini trebalo, bi, takoder postaviti na nove osnove u odnosu
. na stare postavke o razvilku ove religije tek u 5. st., osobito nakon nekoliko nalaza koji
ukazuju čak na postojanje kriptokršćanskih kultnib mjesta 123 • Na neke elemente koji
pojedine objekte kronološki odreduju nešto drukčije nego što je to do sada bio slučaj

119 H. Menzel 1954, 82 i 85, kat. br. 552, Abb, 74, 2.

120 B. Vikić - Belančić 1971, 118, kat. br. 289, TABLA XXIV, br. 8. Rozetu na disku
ima još nekoliko sličnih lucerni (na istom mjestu TABLA XXIV, br. 6,9, 10). Rozetu nalazimo i
kod ranijih lampica, ali se one po svom obliku, odnosno, tipu razlikuju od naše. Kod D. Ivanyi
ovakva lampica je bliža tipu Xlll, koji predstavlja degeneriranu varijantu tipa XII i ima vrlo često
na disku prikazane rozete, pal mete , ili školjke (D. Ivanyi 1935, 15, kat. br. 997 i 999, Taf. XLI,
br. 1 i 3). Rozete su česte i kod tipa XI ( D. Ivanyi 1935, 14 . kat. br. 882-888, Taf. XXXVI, l,
3,4,6-9). Ovaj je tip datiran u 3-4. st.
121 Usporedi bilj . 86 .

122 Izuzela bih jedino istraživanja kasnoantičkog kompleksa u Blagaj - Japri kod
Bosanskog Novog, koji je iz dosta kasnog vremena, iz 6. st. (D. Basler, 1977, 121-216.)
123 I. (:remošnik 1976, 82,131 , sl. 15; I. (:remošnik 1974, 243-247.
GZM (A), N. S ~v;45 , 1990, st r. 109 - 136
l. MARIJANOVIC, PRILOG PROBLEMU DATIRAI\iJ A .. 13 1

Crtež: N. Čmajčanin
SI. 20

ukazala sam i u ovom radu. Medutim, tek sustavna istraživanja kompleksnih lokaliteta
mogu dati prave odgovore na ova otvorena i složena pitanja.

>4< >4< >4<

Kada je ovaj rad već bio predan za tisak, izašao je novi broj Starohrvatske
prosvjete u kojem je fra Bono Mato Vrdoljak objavio nalaz starokršćanske bazilike i
ranosrednjevjekovne nekropole na Rešetarici kod Livna. U inventaru kamenog crkvenog
namještaja pronadenog u skJopu crkve, nalaze se neki komadi koji su vrlo bliski našim
nalazima iz Vranjeva Sela kod Neuma (vidi gore u tekstu, sl. 10 i ll). Prvo bih
spomenula dva pilastra sa otvora bazilike, od kojih je jedan čitav, a od drugog se
sačuvao samo donji dio. Na Jednoj strani imaju uklesan križ sa dodacima na obje strane
patibula koji tvore slovo pI2 . Treći komad pripada konstruktivnim elementima - to je
impost, na kosim stranama, kao i naš iz Vranjeva Sela, ukrašen ukJesanim križem i
rozetom, odn. stiliziranim krizmonom125. Oba spomenuta nalaza predstavljaju najbližu
analogiju onima iz Vranjeva Sela sa područja Bosne i Hercegovine i u izradi i materijalu
su toliko slični da bi se moglo govoriti i o istoj radionici koja ih je izradila. No, to je
pitanje za sebe koje zahtijeva posebnu obradu.

124 B. M. Vrdoljak 1988, (1990),127 i 140, Tab. IX, 3, 4; Tab . XII, 1a,b, 3, 4.
125 Ibidem. Tab. XII, la, b.

9'
 GZM ( A ), N. S sv .45, 1990, Si r 109 - 136
132 l. MARIJA N OVI Ć . PRILOG PROBLEMU DATIRANJA.

SKRAĆENICE

AAASH - Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae. Budapest.

Adria tica - Adri atica praehistorica et antiqua, Zbornik radova posvećen Grgi Novaku . Zagreb
1970.
AP - Arheološki pregled. Ljubljana .
Arh. Vest. - Arheološki vestnik. Acta Archaeologica . Ljubljana.
BJ - Bonner Jahrblicher, Bonn.
Bull. ASD - Bullettino di archeologia e storia dalmata. Spalato.
Forschungen - Forschungen in Salona. Archaologischen Institute des deutschen Reiches. Wien.
Germania romana - Germania romana, Heraugegeben von der rOmisch-germanischen Kom­
mission des deutschen archaologischen lnstituts. Bamberg.
GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo.

Intercisa II - Archaeologia Hungarica, Dissertationes archaeologicae Musei nationalis Hungari­

ci. Budapest 1957 .

Kraus RE - F. X. Kraus, Real- Encyk10padie der christlichen Alterthiimer. Freiburg.
LeksLl(on Ll(onografije - Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćans tva. Za­
greb 1979.
Materij ali - Materijali kongresa arheologa Jugoslavije.
Nakit na tlu sjeverne Dalmacije - Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas. Za­
dar 1981.
NS - Naše starine . Sarajevo.
Recherches - Recherches a Salone. Copenhague.
Situ1a - Situ1a. Ljubljana .
Spomenik - Spomenik. Srpska kraljevska akademija . Beograd.
VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku . Split.
VAMZ - Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. Zagreb.

LITERATURA
E. ANTHES
- W. VNVERZAGT 1912 - Das Kastell Aizei, BJ, Heft 122, 1912.
S. H.AUTH 1976 - Ancient Glass at the Newark Museum. Newark 1976.
D.BASLER 1953 - Konzervatorski zahvat na MogO/jelu. n. s. I, 1953.
1958 - Bazilike na MogO/jelu. n . s. V, 1958 .
1972 - Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo 1972 .
1977 - Rimski metalurški pogon i naselje u dolini Japre. GZM
n.s.A, XXX ­ XXXI, 1975-1976 (1977).
1984 - Kasnoantičko doba . U : Kulturna istorija Bosne i Herce­
govine. Sarajevo 1984.
M. L. BERNHARDT 1955 - Lampki starozytne. Warszawa 1955.
I. BOJANOVSKI 1969 - MogO/jelo - Rimsko Turres . GZM n.s.A, XXIV,
1969.
- BULIĆ 1901 - Frammento di pettine di bosso. Bull. ASD XXIV, 1901.
1901a - Necropoli antica cristiana a Slano di Ragu­
sa.Bull.ASD.XXIV.I901.
GlM (AJ. N. S. >v45. 1990. SI r 109 - 136

L MARIJANOVIĆ . PRILOG PROBLEMU DATIRANJA. .

F. BULIĆ-
LJ. KARAMAN 1927 - Palača cara Dioklecijana u Splitu. Zagreb 1927.

A. SZ. BURGER 1966 - The Late Roman Cemetery at Sagvar. AAASH 18,

1966.

N. CAMBI 1968-1969 - Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti sta­

rokršćanskog perioda u Dalmaciji. VAHD LXX-LXXI,

1968-1969 (1977) .

1976 - Neki problemi starokršćanske arheologije na istočnoj

jadranskoj obali. Materijali XII, Zadar 1976.

1977 - Antička Narona - urbanistička topograftja i kulturni

profIl grada . Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ra­

nog srednjeg vijeka . Znanstveni skup, Metković 1977

(1980)

1984/5 - Arhitektura Narone i njezina telitorija u kasnoj antici.

Radovi Filozofskog fakulteta, razdio povijesnih zna.i10sti

(11), Zadar 1984/5 (1985) .

J. W. CROWFOOT
-D. B. HARDEN 1931 - Early Byzantine and later glass lamps . Jou rn ~ of
Egyptian Archaeology 17, 1931.
I. ĆREMOŠNIK 1951 - Nalazi nakita u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog ml .
zeja u Sarajevu. GZM n.s. VI, 1951.

1952 - Keramika iz rimskog nalazišta Mogorjeia. GZM n.s.

VII, 1952.

1974 - Prvi tragovi kršćanstva na nalazima vile u Paniku. Situ­

la 14/15, 1974.

1976 - Rimsko naselje na Paniku kod Bileće. GZM n.s .A,

XXIX, 1974 (1976).

1987/1988 - Rimsko utvrdenje na Gradini II Biogracima kod Lištice.

GZM n.s.A, 42/43,1987/1988 (1989).

V. ĆOROVIĆ 1913 -Izvještaj o iskopavanjima u Brezi 1913. godine. GZM

XXV, 1913.

V. DAMEVSKI 1976 - Pregled tipova staklenog posuda iz italskiJ1, galskih,

mediteranskih i porajnskih radionica na području Hrvat­

ske u doba Rimskog Carstva. Arh. Vest, XXV 1974

(1976).

E. DYGGVE 1989 -Izabrani spisi. Split 1989.

E.DYGGVE
-H. VETI'E~ 1966 - Mogorjelo, ein spiitantikcr Herrensitz in romischen

Dalmatien, Wien - Graz - Koln 1966.

A. FER RUA 1957 - Scoperta di lUla nuova regione della catacomba di Com­

modilla . Rivista di Archeologia Cristiana, XXXIII, Citta

del Vaticano 1957.

C. FISKOVIĆ 1984 - Antička naseobina na Majsanu. Prilozi povijesti umjet­

nosti u Dalmaciji, 24, Split 1984.

Z. GUNJAĆA 1986 - Kasnoantička fortiftkacijska arhitektura na istočnoj a­

dranskom priobalju i otocima. Materijali XXII, Novi Sad

1986.

 GZM (A), N. S. sv.45 , 1990. str. 109 - 13 6

I. MARIJANOVIĆ, PRILOG PROBLEMU DATIRANJA .
134

A. HOFFER 1895 - Nalazišta rimskih starina u travničkom kotaru. GZM

VII, 1895.

C. ISINGS 19:7 - Roman Glass from dated Finds. GroningenJDakarta

1957.

D. IVANYI 1935 - Die pannonischen Lampen. Dissertationes Pannonicae

2, no.2, Budapest 1935 .

M. JURIŠiĆ - M. ORLIĆ 1987 - Brijuni. uvala Verige - antička luka. AP 28, 1987

(1989).

H. KAPIDŽiĆ 1967 - Izvještaji dr Karla Pača o Mogorjelu. Glasnik arhiva i

arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, VII, knjiga VII,
Sarajevo 1967.
C. M. KAUFM ANN 1913 - Handbuch der christlicben Archii.ologie. Paderborn
1913.

1917 - Handbuch der altchristlicben Epigraphik. Freiburg im

Breisgau 1917.

A. KISA 1908 - Das Glas im Altertume. Leipzig 1908.

U. KNIEWALD 1937 - Liturgika. Zagreb 1937.

I. KUJUNDŽIĆ 1916 - Najnovije rimske iskopine u Mošunju. GZM XXVIII

1916 (1917).

M .MANDlĆ 1924 - Turbe kod Travnika. GZM XXXVI, 1924.

M. MARIJANSKI
- MANOJ LOVIĆ 1987 - Rimska nekropola kod Beške u Sremu. Novi
Sad 1987.
H. MENZEL 1954 - Antike Lampen im ROmische-germauischen Zentral­
muzeum zu Mainz . Mainz 1954.
N. MILETIĆ 1963 - Nakit u Bosni i Hercegovini od kasne antike do najnovi­
jeg doba . Sarajevo 1963.

1970 - Ranosrednjovekovna nekropola u Rakovčanima kod

Prijedora. GZM n.s.A, XXV 1970.

I. NIKOLAJEVIĆ 1966 - Ranohrišćanske krstionice u Jugoslaviji. Zbornik rado­

va Vizantološkog instituta, knj. IX, Beograd 1966.

V. PAŠKVALIN 1970 - Prilog datiranju ranokršćanskih bazilika Bosne i Herce­

govine. Adriatica 1970.

1985 - Crkvina, Vranjevo Selo - rimsko naselje. AP 26,1985

(1986).

C. PATSCH 1914 - Zbirke grčkih i rimskili starina u bos . - berc. zemal­

jskom muzeju. GZM XXVI, 1914.

J. PETROVIĆ 1960/61 - Novi arheološki nalazi iz doline Gornjeg Vrbasa.

GZM n.s.A, XV-XVI, 1960--1961.

S. PETRU 1976 - Rimsko steklo Slovenije. Arh. Vest. XXV, 1974

(1976).

V. RADIM SKY 1892 - Ostanci rimskih naseobina u Šipragi i Pobrgju, za tim

starobosanski stećci u Šipragi i uz Vrbanju u Bosni. GZM

IV, 1892.

D. SERGEJEVSKI 1938 - Kasno-antički spomenici iz okolice Jajca. GZM L,

sv. 2,1938. 1938a- I Rimski spomenici iz Bosne. II Rim­

ski natpisi iz Bosne. Spomenik LXXXVIII, 1938.

GZM (A), N. S. 5v;45 , 1990, Slr. 109 - 136

I. MARIJANOVIC. PRILOG PROBLEMU DATIRANJA .. 13 5

1954 - Staro-hrišćanska bazilika u Klobuku. GZM n.s.A,

IX, 1954,
K. M. SWOBODA 1920 - R6mische und romanische Palaste , Wien 1920.
V. ŠARANOVIĆ - SVETEK 1986 - Antičko staklo u jugoslovenskom delu provincije Donje
Panonije, Novi Sad 1986,
Z. ŠUBIC 1976 - Tipološki in kronoliški pregled rimskega stekla v Poeto­
vioni. Arh, Vest. XXV, 1974 (1976),
Ć. TRUHELKA 1893 - Iskopine u dolini Lašve, GZM V, 1893,
B. VIKIĆ - BELANČiĆ 1971 - Antičke svjetiljke u Arheološkom muzeju u Zagrebu,
VAMZ, ser. 3, sv, V, 1971.
Z. VINSKI 1964 - Kasnoantička baština u grobovima ranog srednjeg vije­
ka kao činjenica i kao problem, Materijali VI, Beognid
1964 .
W. F. VOLBACH 1925 - Kultgerate der christlichen Kirche lm frUben Mittelal­
ter. Mainz 1925,
B. M. VRDOLJAK 1988 - Starokršćanska bazilika i ranosrednjovjekovna nekropo­
la na Rešetarici kod Livna, Starohrvatska prosvjeta, ser.
III, sV. 18, Split 1988 (1990).

SUMMARY

A CONTRIBUTION TO TIJE PROBLEM OF DATING OF SOME EARL Y

CHRISTIAN CHURCHES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

By examination of reports on farmer excavations of early Christian churches in the region

of Bosnia and Herzegovina I noticed that the accompanying archeological material had been
almost entirely neglected in publications about~ investigation and that it had not been adequately
utilised as a source of precious data not only of some forms of early Christian cult, but also for
the dating of the building itself. For this reason I set apart this material from several sites where it
had been found but never published, or wasooly mentioned in some of the reports.
Firstly, were elaborated finds originating from churches on MOGORJELO near Čapljina,
which had previously been only partially published. Through detailed studies of early Christian
lamps, glass lamp, bone combs and some jewelery, the short analysis of the historical and
political circumstances of the age, as well as by an insight into the position of Mogorjelo with
respect to its wider surroundings, I have come to certain results in connection with sh iftin g of the
dating of the Mogorjelo churches from the end of the 5th and the beginning of the 6th century to
the very beginning of tht 5 th century.
The paper for the flfst time gives a more detailed elaboration of church furnishings arid
objects which belong to an early Christian building from VRANJEVO SELO near Neum.
According to the analYSis of these fmds the church, although not completely investigated, can be
dated in the beginning of the 5th century,
I considered then glass vessel found between an older and a younger floor base of a
baptistery in a church at the site Crkvina in KLOB UK near Ljubuški . An analysis of all the
circumstances of this [md has lead me to the conclusion that there was no baptistery yet in the
first phase of construction of the object at the beginning of the 5th century, and that it was the
result of a second phase of repairs and eolargements of the church, perhaps in the second half of
the 5th century.
 GZM (A), N. S sv4 5, 1990, str. 109 - 136
136 I. MARIJANOVIĆ, PRILOG PROBLEMU DATIRANJA .

From an insufficienuy investigated church on Kalvarija in MALI MOŠUNJ near Travnik.

originate also glass vessels - lamps, identical LO those found at Klobuk. On the basis of their
dating and some decorative elements on the church furniture I was able to date this church ever a
little earlier than the others - in the second half of the 4th century and its possible second phase
in tile beginning of the Stil century.
Inside and around ule church at Turbe near Travnik. on the site VAROŠLUK a number of
objects were found to which I have given a more detailed consideration (a glass oil candJe, a
lamp, a golden ring, a rib of a bone comb). All these objects indicated to somewhat later origin of
ule church than the 4th century ascribed it as the date of construction by Ć. Truhelka during its
excavation and ule first publication. I have, namely, placed the construction of the church in the
beginning of the Sth century.
I have dated the church in MUJDŽIĆI near Šipovo somewhat earlier, L e. in the second
half of the 4th century. Amongst other things, this date is confirmed by an early Christian
inscription and a lamp found on this site, both dating from the second half of the 4th century.
On the basis of the above observations a general conclusion can be drawn concerning
i.nsufficient investigation of a large number of early Christian churches in Bosnia and
Herzegovina and the need for a more careful elaboration of accompanying archeological material ,
as well as of a better observation and discernment of reparations and alterations phases of some
rooms wiulin Ule buildings. Special attention should be paid to investigations of graveyards which
are very often found arOW1d the churches and in a wider surrounding area, and which can,
besides otller things, also reve~l a picture of the continuity of usage of Late Empire places of
worship in ule Middle ages.
Translated:
Zdenka Tribe
 GZM (Al. N. S. SV 45.1990. SIr. 137 - 146

UDK 903.6 »652" (497.15 Bugojno)

Stručni članak

KASNOANTIČKI KAPITEL S DIMNJAČA NA HUMeu KOD

BUGOJNA

ANTE SKEGRO, Centar za balkanološka ispitivanja, ANUBiH

U radu autor analizira jedinstveni, nedavno otkriveni kapitel sa Dimnjača na

Humcu kod Bugojna. Analogijom sa nekolicinom sličnih kapitela autor ovaj
determinira u V ili VI stoljeće . Bio je sastavni dio oltarne pregrade (pergole) u
antičkom sakralnom objektu. U drugom dijelu rada autor analizira ulogu koju je
imalo antičko naselje na ovom platou i zaključuje da je ono bilo isključivo
kontrolnog karaktera.

LATE ROMAN CAPITAL FROM DIMNJAČE ON HUMAC NEAR BUGOJNO

In the paper the author gives an analysis of a wlique, recently discovered
capital from DilTU1jače on Humac near Bugojno. Using an analogy with several
similar capitals tlle author has classified tllis one as originating from tbc 5th or the
6th century. It was an integral part of an altar partition - (pergola) in an Roman
sacral building. In the second part of the paper the autllor gives an analysis of the
role played by au antic settlement on this plateau and concludes that it was
exclusively of a guard character.

O ostacima rimskog naselja na Dimnjačamal na Humcu kod Bugojna do sada nije

ništa pisano, ukoliko se izuzme kratka bilješka dr Veljka P~kvalina u Arheološkom
leksikonu. 2 Lokalitet nije bio predmetom arheoloških istaživanja, osim usputne posjete
3
dvojice radnika iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu. U kratkoj bilješci u Arheološkom
leksikonu krivo je naveden naziv lokaliteta "GraČanica«.
Sam lokalitet nalazi se na omanjem uzvišenju s desne obale Vrbasa u selu Rumac,
tik do mosta koji premošćuje Vrbas kod rudarskih kopova (Plan l). Ovdje su
konstatirani ostaci rimskog naselja, točnije, ostaci zgrada i ulomci rimske opeke. Samo
4

uzvišenje je dimenzija oko 200x400 m. Rimski objekti bili su locirani na dijelu

1. Plato se danas nalazi usred površinskog kopa rudnika lignita, koji se proteže od

Gračanice do Pavić-polja.

2. V. Paškvalin 1988, 177.

3. Lokalitet su posjetili dr Veljko PllŠkvalin i dr Teofil Slišković, kojima se

zahvaljujem za dozvolu objavljivanja kapitela.

4. V. Pdkvalin 1988,177.
 e lM (A j, 1\, S,,' 45 ,1 990, si r, ID - 146
f\. ŠK EGRO, KA S NOA NTi Č KI KAP ITEL

) O O
Oo

~o ~ o
Dirnnjače

O
\ O
\
/ /

\ O
\ O,

O O
O O O

o O O DC

Crtež: A. Bučo

Plan I

uzvišenja koji je sada, većim dijelom, uništen površinski m kopom rudnika lignita.
Pristup na lokali tet bio j e moguć jedino sa sjeveroistočne strane, dok je sa ostalih strana
samom konfiguracijom terena bio potpuno zaštićen.
Najreprezentativniji dio arhitektonskih ostataka sa ovog lokaliteta predstavlja
kapitel korintskog stila i ulomak akantusa sa nekog drugog sličnog kapitela, dospjeli u
lapidarij Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Kapitel je vertikalno prepolovljen, a dvije
volute su okrnjene. Ukrašen je sa četiri akantusova lista, stilski najviše nalik hrastovom
liŠĆu, u koje su ukomponirana i dva ploda koja asociraju na žir (SI. I). Ukras je izraden
veoma precizno uz pomoć svrdla i kIesarskog dlijeta. Na gornjoj površini kapitela na
koji naliježe abakus sačuvao se isklesani čep visine 2 cm. Visina samog kapitela je 18
cm, promjer gornje površine 28 cm, a donje 15 cm, I na gornjoj i na donjoj površini
kapitela uklesana je rupica za nalijeganje na stup, odnosno abakusa na kapitel, dimenzija
3x3 cm. Materijal od kojeg je isklesan kapitel je škri1jasti vapnenac veoIllfl dobre
kvalitete. Dimenzije kapitela i konstrukcija ukazuju da se radi o dijelu arhitektonske
opreme enterijera nekog antičkog objekta.
Spomenuti ulomak akantusa (SI. Il) (u lapidarij Zemaljskog muzeja u Sarajevu
dospio je skupa sa kapitelom) predstavlja, zapravo, volutu kojom se završavao neki
GZM (A). N. S. sV . 45.1990. SIr. 137 - 146
A. ŠKEG RO, KASNOANTiČKI KAPITEL 139

Crtet: A. Bučo

51.1

Crtež: A. Bučo

51.11

drugi kapitel. Iako na prvi pogled izgleda da je bio sastavni dio naSeg kapitela,
detaljnom analizom vidi se drugačija varijanta samog ukrasa. I na ovom fragmentu
kapitela akantusov list ima sličnosti sa hrastovim liŠĆem. Radila ga je ruka istog
majstora, u isto vrijeme i za isti objekat. Sam ulomak je dimenzija 8x5 cm. Na samoj
voluti fragmenta izrezano je po pet paralelnih pravolinijskih ukrasa dužine 3-4 cm, a
 GlM (A), N. S. sV. 45 , 1990 st r 137 - 146
A . SKEG RO, KASN OA NT I(' KI K APITEL
140

2
Crtež: A. Bučo

SI. III

širina izmedu njih je 0,5 cm. Fragment je izrađen od iste vrste kamena, a s obzirom na
njegove dimenzije č ini se da je kapitel sa kojega je odlomljen bio nešto većih dimenzija.
Detalji ukrasa na kapitelu i fragmentu sa drugog kapitela odaju ruku vrlo vještog
domaćeg (lokalnog) majstora, koji je veoma dobro poznavao pravila rimske arhitekture,
ali su ga arhitektonski ukrasi vezali, možda, za kraj odakle je poticao. Tako je rruUstor
vrlo vješto na kapitele ukomponirao motiv hrastovog lišća, koji im daje specifično
mjesto u arhitekturi kasnoantičkog doba Bosne i Hercegovine.
U ruševinama srednjovjekovnog groblja u selu Kli menta , u sjevernom dijelu
Jajca,5 1931. godine pronaden je jedan kapitel 6 veoma sličan kapitelu sa Dimnjača.
Tradicijaje za ovo mjesto vezala postojanje crkve sv. Klementa, što može biti indikacija
za odredivanje pripadnosti .kapitela ovoj građevini. Kapitel iz Klimenta (Sl. Ill, 2), nešto
je većih dimenzija (visina 26 cm, promjer gornje površine 32 cm, a donje 21 cm).
Ornament akantusova liŠĆa oblikovan je kao i na .kapitelu sa Dimnjača, ali kapitelu iz
Klimenta nedostaju stilizirani plodovi žira. Profil listova na ovom .kapitelu D.
Sergejevski je povezao sa profilom listića akantusa sa dijelova arhitekture na
kasnoantičkoj crkvi u Mujdžićima kod Šipova 7. Ove arhitektonske dijelove autor je
okvirno datirao u V ili VI stoljeće.
8

Oba naša kapitela idu u red onih koji su, bez sumnje, bili postavljeni na neke
manje stupove. Još jedan takav, dosta sličan ovim kapitelima, pronašao je V. Skarić u
5. U ruševinama rimskog naselja na lokalitetu Vrbica, Carevo Polje kod Jajca, 6O-tih
godina pronađena su još đva slična kapitela , Nalaze se u zbirci franjevačkog samostana u Jajcu.
Usmeno saopćenje N. Miletić iz Zemaljskog muzeja ,
6, D. Sergejevski 1938,56 i sL 6.

7, Ibidem, 57.

8. Ibidem, 56.
GlM (Al. N. S. sv. 45 . 1990. str. 137 - 146
A. ŠKEGRO. KASNOANTIČKI KAPITEL 141

3 4
Crtež: A. Bučo

SI. IV

ruševinama kasnoantičke crkve na Gracu u Lepenici 9 . (Sl. III, l). Visina muje, takoder,
18 cm. V. Skarić ga dovodi u vezu sa kapitelima na koje su naslanjane menze u crkvi St.
Apolinare in Classe, u katedralnoj crkvi u Raveni i na oltaru crkve St. Quenina u
francuskom gradu Vaisonu. Svi oni potječu iz IV stoljeća. 10
Dosta sličan motiv ukrasa susrećemo i na kapitelu koji p<)tiče iz ruševina
kasnoantičke bazilike sa Crkvine u Mokrom kod Mostara (Sl. IV, 3).11 Sakra!ni objekat
iz kojega potječe navedeni kapitel sagrađen je u kasnoantičko doba (tokom V ili
početkom VI stoljeća l2 :
Ornamentaini motiv, dosta sličan motivu kapitela sa Dimnjača, nalazimo još i na
kapitelu koji je pronađen u ruševinama ranokrŠĆanske bazilike na Grčinama kod
Mostaral (SI. IV, 4). Sudeći po dimenzijama samog kapitela (visina 27 cm, promjer
3

donje površine 21 cm), i ovaj je, kako to naglašava i D. Basler 14 , bio sastavni dio
oltarne pregrade (pergole) .
Dosta sličan motiv nalazimo i na ulomku kapitela od krečnjaka koji je iskopala L.
Fekeža u ruševinama srednjovjekovne crkve u selu Gradac kod Hadžića • Kapitel,
14a

takoder korintskog stila, bio je nešto većih dimenzija (sada odbijen 21x25x25 cm). I na

9. V. Skarić 1932, 1-21.

10. Ibidem, 17.

ll. D. Sergejevski 1961,211-223 sa tab.

12. D. Basler 1972, 103.

13. C. Pats<:h 1904,33-41; N. Miletić 1962,153-157, Tab. VII, 1.
14. D. Basler 1972, 110.

14a L. Fekeu 1988, 173, T. I, 1.

 G l M (AJ . N S. sV 45. 1990. st r 13 7 - 146

142 A. SKtG RO. KA SN OAN T iČKI K APITEL

ovom kapitelu nalazimo niz od tri akantusova lista. Autorica, također, ovaj nalaz dovodi
u vezu sa kapiteJirrui. iz Mujdiića i Klimenta.
14b

Motiv hrastovog lišća na kapitelu sa Dimnjača najviše se podudara sa motivom

lijepo nazupčanih ak antu sa sa tzv. Fontane u Efezu i motivom na zidnom drvenom (!)
kapitelu iz Aezana. 1S I Kautzsch smatra da se kapiteJi sa ovom vrstom ukrasnog motiva
izrađuju, uglavnom, tokom V stoljeća. 16
Na osnovi analogije sa kapitelima iz bliže okolice, a koji svi odreda potječu sa
ranokršćanskih objekata, može se zaključiti da je i kapitel sa Dimnjača pripadao samo
jednom takvom sakralnom objektu. Njemu najsličniji, prostorno najbliži i dimenzijama
najpodudamiji je kapitel iz Klimenta kod Jajca (Sl. III, 2). Sličnost sa kapitelima iz
Mujdiića, Graca u Lepenici i sa Crkvine u Mokrom navode na pretpostavku da je ove
kapitele, odnosno enterijere svib ovib sakralnih objekata radila , u najmanju ruku, ista
lokalna klesarska radionica, ako ne i ista majstorska ruka . Realno je pretpostaviti, na
osnovi gore navedenog, da je i naš kapitel, kao i svi navedeni, vjerojatno nastao negdje
izmedu V i VI stoljeća. Bio je, bez sumnje, sastavni dio enterijera sakralnog objekta (?)
antičkog naselja na Dimnjačama.
Kakvu je ulogu moglo imati navedeno rimsko naselje sa Dimnjača na Humcu kod
Bugojna? Sam plato na kojem su registrovani ostaci antičkog naselja nalazi se negdje na
polovici puta između Gornjeg Vakufa, oko kojega su u antičkom periodu bili
koncentrirani rudarski kopovi i manji metalurški pogoni, i Bugojna, na području kojega
se u isto vrijeme nalazio antički municipij. U ovom municipiju registrovani su, također,
brojni tragovi eksploatacije i prerade ruda. Iako do sada nisu otkriveni tragovi cesta,
koje su mogle povezivati ova rudonosna ležišta oko Gornjeg Vakufa i oko
municipalnog, kasnije možda i episkopainog central? u Bugojnu, logično je pretpostaviti
da su one postojale. To osobito stoga što je na području Gornjeg Vakufa zabilježen
široki splet rimskih komunikacija. IS Ispitujući detaljnije cestovnu mrežu oko Prozora,
Duvna, Gornjeg Vakufa i Travnika, E. Pašalić je 1952. godine pronašao i ostatke
rimskih cesta kod Palača (Gornji Vakuf) u dužini od 150 m i širine 4-5 m, odakle se
jedan krak spuštao preko Čičkova Greblja u Gornj i Vakuf. 19 Dalje je ova komllllikacija
dolinom Bistrice vodila ka Zenici. U monografiji o antičkim naseljima i
komunikacijama u Bosni i Hercegovini isti je autor konstatirao ostatke planuma rimske
ceste koja se spuštala sa Kupresa preko Koprivnice u Skopaljsko polje, kod Ždralovića i
Prusca. o Ovu je cestu I. Bojanovski usmjerio ka Zenici kroz Kopčić, preko Kalina i
Kopila. 21 Ako se dopusti usporedba i sa novijim vremenom, vidi se da je Gornje Skoplje
(Gornji Vakuf) bilo upućeno na Bugojno i Donje Skoplje (Donji Vakuf), kroz koje su
veoma žive komunikacije. Na Humcu su one oduvijek, a to su i danas, bile moguće

14b Ibidem, 174.

15. R. Kautzsch 1936, T . XXIV, 371 i 373.
16. Ibidem, lIS.

l? V. Paškvalin 1970, 672.

18. Ph. Ballir 1893,26--27.

19 . E. Pda1ić 1953 , 277-283.
20. E. Pašalić 1960,41.
21. I. Bojanovski 1974 , 170-179 .
 G Z M (A), N. S. I V. 45 , 1990, sir. 137 - 146
A. ŠKEGR O, KA SN OANTi Č KI KAPIT EL 14.1

samo pored platoa Dinmjače, bilo lijevom ili desnom obalom Vrbasa . Širina ravnice
ovdje nije veća od 150 m, što upućuje na kontrolni, odnosno obrambeni karakter naselja
na Dinmjačama.
Na području istog Skopaljskog polja sličnu situacij u imamo sa antičkom
stražarnicom na hridini, koja se naziva Gradina Sutina u Jagnjidu kod Gornjeg Vakufa,
ispod koje je pronadena i gema iz pečatnog prstena sa likom Augustova nećaka
Germanika. 22 Ova je stražarnica, takoder, kontrolirala pretpovijesnu i antičku
komunikaciju koja je u Skopaljsko polje dolazila iz pravca Duvna. Činjenica da u
okolici ovog platoa nisu pronadeni ostaci drugih antičkih objekata ide u prilog
kontrolnog, odnosno obrambenog karaktera naselja na Dirnnjačama. Ukras sa kapitela,
doduše, mogao bi ukazivati na to da je takvih objekata moglo i biti, ali da su oni bili
sagradeni od drveta, što je bila sve donedavna praksa u ovom kraju . Ipak, arheoloških
potvrda za ovo do sada nema.
Unutar ovog antičkog naselja sakralni objekat, čiji su dijelovi arhitekture kapitel i
ulomak volute, mogao je nastati negdje tokom V odnosno VI stoljeća. Mogao je
poslužiti i kultnim potrebama stanovništva eventualnih okolnih antičkih vikusa ipagusa,
ako ih je bilo. Činjenica je, pak, da je rano krŠĆanstvo na ovim prostorima (Skopaljsko
polje) ostavilo brojne tragove, od kojih su najznačajniji kasnoantički sakralni objekti.
Tako je u vremenu izmedu V i VI stoljeća bila izgradena kasnoantička bazilika sa 4
zidane grobnice na Crkvini u Oborcima kod Donjeg Vakufa. 23 Na Grudinama -
Crkvini u Čipuijiću (Bugojno) bila je sagradena, vjerojatno episkopaIna, bazilika sa
zidanim grobnicama u narteksu bazilike i okolo bazilike. Uz baziliku je bio izgrađen i
poseban baptisterij .24 Na Glavici u Šarampovu kod Gornjeg Vakufa pronadeni su,
takoder, ostaci starokršćanske crkve. Od arhitektonskih dijelova sačuvana joj je menza,
fragmenti stufa na kojemje stajala, te jedna stela. Ionaje datirana u vrijeme izmedu V i
VI stoljeća. 2 Ostaci gradevine sa Crkvišta u Novom Selu kod Donjeg Vakufa takoder
26
su mogli biti ostaci kasnoantičke crkve. Iz navedenog proizlazi da je koncentracija
sakralnih objekata bila na krajevima samog Skopaljskog polja, te u municipalnom centru
na Grudinama - Crkvini u Bugojnu. Prostor u dužini od nekih 12-15 km što se tiče
sakralnih kasnoantičkih objekata ostao je ltnepokriven", što bi bio još jedan dodatni
argumenat za atribuiranje kapitela sa Dinmjača jednom takvom sakralnom objektu, koji
je mogao ltpokrivati" dio ovog prostora.
Osobitost kapitela sa Dimnjača je u njegovom specifičnom ornamentu (akantus
stiliziran u obliku hrastovog liŠĆa sa žirom), koji se na području Bosne i Hercegovine,
ali i šire, po prvi putajavlja u ovakvom obliku.

22. K. Hormann 1892,235-236; E. Pašalić 1953,346.

23. Đ. Basler 1960,59-72 ,
24. V. P8Škvalin 1990 (u štampi).
25. J. ' Petrović 1961,231-234; Đ. Basler 1972,110.
26. C. Patsch 1899,238 .
 GlM (A), N. S. sV. 45 , 199<l< str 137 - 146
144 A. ŠKEGRO, KASNOANTICKI KAPITEL

LITERATURA

PH. BALLIF 1893 - R6mische Strassen in Bosnien und der Hezegovina,

Wien 1893,
D.BASLER 1960 - Bazilika u Oborcima, Naše starine VJlI1960, Sarajevo
1960.
D. BASLER 1972 - Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo 1972 .
I. BOJANOVSKI 1974 - Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji,
Djela ANUBiH XLVJlI2, Sarajevo 1974,
L. FEKEŽA 1988 - Arheološka istraživanja srednjovekovnog grada i crkve
u selu Gradac kod Hadžića, Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, n, s. (A) 42/43, Sarajevo 1988 ,
K.HORMANN 1892 - Zlatna plojka iz rimskog pečatnog prstena, Glasnik Ze­
maljskog muzeja IV/1892, Sarajevo 1892.
R. KAUTZSCH 1936 - Kapitellstudien , Beitriige zu einer Geschichte des spii­
tantiken Kapitel1s im Osten vom vierten bis siebenten Ja­
hrhundert, Berlin-Leipzig 1936,
N. MILETIĆ 1962 - Izvještaj o zaštitnom iskopavanju u Potocima kod Mo­
stara, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine,
n, s, XVIU1962, Sarajevo 1962,
E. PAŠALIĆ 1953 - Novi prilozi rimskih cesta u Bosni i Hercegovini, Gla­
snik Zemaljskog muzeja, n, s, VlII/1953, Sarajevo 1953.
E. PAŠALIĆ 1960 - Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo 1960.
V. PAŠKVALIN 1970 - Prilog datiranju ranokršćanskih bazilika Bosne i Herce­
govine, Adriatica praehistorica et antiqua, Miscellanea G,
Novak dicata, Zagreb 1970.
V. PAŠKVALIN 1988 - ,.Gračanica", Arheološki leksikon Bosne i Hercegovi­
ne, tom II, Sarajevo 1988,
V. PAŠKVALlN 1990 -- Ulomak plutej a iz starokršćanske bazilike u Bugojnu,
Zbornik radova posvećen 75-godišnjici života akademi­
ka A, Benca (u štampi),
C. PATSCH 1899 - Arch:i.ologische-epigraphische Untersuchungen zur
Geschichte der r6mischen Provinz Dalmatien, Wissen­
schaftliche Mittl1eilungen aus Bosnien und der Herzegovi­
na VII1899, Wien 1899.
C. PATSCH 1904 - Arheološko-epigrafska istraživanja o povijesti rimske
pokrajine Dalmacije, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine XVI/1904, Sarajevo 1904,
J. PETROVIĆ 1961 - Novi arheološki nalazi iz doline Gornjeg Vrbasa, Gla­
snik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n, s, (A),
XV-XVI/19~1961, Sarajevo 1961.
D. SERGEJEVSKI 1938 - Kasno-antički spomenici iz okoline Jajca, Glasnik Ze­
maljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 1938, Sarajevo
1938,
D. SERGEJEVSKI 1961 - Bazilika u Mokrom, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne
i Hercegovine, n, s. (A), XV-XVIII9~1961, Saraje­
vo 1961.
V. SKARIĆ 1932 - Alterthiimer von Gradac in der Lepenica (Bosnien),
GZM XLIV11932, 1-21.
G ZM ( Al. N. S. sv. 45.1 990. m . 137 - 146
A. SKEG RO . K A SNO A NTi Č KI K A PJTEL 145

ZUSAMMENFASSUNG

EIN SPATANTIKES KAPITELL AUS DIMNJAĆE BEI BUGOJNO.

Auf der Lokalitiit Dimnjače am Humac bei Bugojno (Bosnien und Herzegowina) wurden
Reste romischer Anlagen festgestelIt, wobei die grosste Beachtung das Vorhandensein r6miscber
Ziegel bervorrief. Da sicb diese Fundstelle inmitten des Tagbaus des Lignitbergwerkes beftndet,
war sie zum Grossteil vernicbtet. Von dieser Fundstelle gelangte ins Lapidarium des
LandesmuseulllS in Sarajevo ein einzigartiges korinthiscbes Kapitell mit dem Hinweis, dass es auf
der lokalitiit Gračanica bei Bugojno gefunden wurde. Unter Beriicksichtigung der Abmessungen
(Hobe 18 cm, Durcbmesser der FUiche auf die der Abakus aufliegt 28 cm und Durcbmesser der
Flacbe die auf der Sau1e aufliegt 15 cm) sowie aufgrund der niihesten Analogien, kann man
darauf schliessen, dass dieses Kapitell Teil der lnnenausstattung eines r6mischen Bauwerks
(wahrscbeinlich sakralen Cbarakters) war, bzw . dass es einen Teil der Pergola einer Basilika
darstelIte. Es konnte auf diese Fundstelle aucb von aussen, d. b. von einem anderen
friilichrist1ichen Objekt gelangen . Ein ziemlicb iihnlicb ausgebildetes KapitelI wurde in den
Uberresten der altcbrist1icben Basilika in Klimenta bei Jajce gefunden , mit der Datierung V. und
VUh . Sehr nah stehen ihm aucb die Kapitelle aus den fruchrist1icben Anlagen in Mujdžići bei
Ćit1uk, in Lepenica bei Kreševo und in Mokro bei Mostar. Alle diese kann man ins V. und VI.
Jb . verweisen, wobei aucb unser Kapitell in diesen Zeilraum fillt.
Die Eigeubeit unseres Kapitells liegt dario, dass sich die stilisierten Akantbusblatter sehr
realistisch dem Aussehen von Eichenblattem nlibem, in die sogar zwei Eicbeln eingefiigt sind.
Dieses einzigartige Motiv Iritt in dieser Form hier zum ersten Mal in Bosnien und Herzegowina
auf und zeigt die Hand eines sehr geschickten, und gebildeten, wahrscbeinlicb einheimischen
Meisters .
Ubersetzung:
Erica Hrasnica

10 - G LASNIK - A RHEOLOGIJA
 GZM (A), N. S. sV. 45, 1990, sIr. 147 - 154

UKD 903.6 "652' (497.15 Stolac)

Originalni naučni rad

RIMSKI CILINDRIČNI SUNČANIK IZ DILUNTUMA (STOLAC)

MILUTIN TADIĆ, Prirodno - matematički fakultet, Sarajevo

Rimski sunčanik iz Diluntuma je treći do sada uopšte otkriveni antički

sunčanik čijeje lice dio omotača zamišljenog kružnog cilindra osi nakošene prema
ravni horizonta . Poslije izvršenih mjerenja na sačuvanom dijelu časovne skala
ustanovljeno je da sunčanik ne odgovara idelanom teoretskom modelu - os
zamišljenog cilindra ne leži u nebeskoj osi. Sunčanikova skala nije egzaktno
konstruisana za temporalni časovni sistem. Radi se o improvizovanom sunčaniku
kod koga je sjenka vodoravnog gnomona svojim pravcem približno pokazivala
doba dana. Na osnovu mjerenja i računanja urađena je rekonstrukcija prvobitnog
izgleda sunčanika i napravljena njegova vjerna kopija.

A ROMAN CYLLINDRICAL SUNDIAL FROM DILUNTUM (STOLAC)

The Roman sundial from Diluntum is the second so far discovered at all
sundial whose face is a part of a shell of an imagined circular cyllindre with axis
inclined towards the plane of the horizon. Measurements performed on the
preserved part of the sundial scale have established that the sundial does not
correspond to an ideal theoretical model - the axis of the imagined cyllindre does
not lie in the cellestial axis . The sundial scale has not been exactly cunstructed for a
temporal hour system. It is an iinprovised sundial whose hori'lontal gnomon shadow
by its direction approximately showed the time of day. A reconstruction of the
original appearance and true copy of the sundial were made on the bas i~ of
measurements and calcuIlations.

Pojednostavljujući stvari može se reći da su zajedničke osobine antičkih, grčko ­

rimskih sunčanika ove: vaj ani su u kamenu, nisu imali brojčanike, časovne linije sjenki
nisu urezivane gušće od jednog temporalnog časa (jedne dvanaestine obdanice),
gnomoni im nisu bili u nebeskoj osovini (jer takav položaj nije bio svrsishodan pri
tadašnje~ formalnom temporainom časovnom sistemu), gnomoni su izuzeulO rijetko
sačuvani, časovnih osnova bilo je ravnih (horizontalnih, vertikalnih-svih orijentacija, i
kombinovanih) , ali su preovladavale konkavne, koje su "lovile« krajeve svih sjenki u
toku dana i, na kraju, antički sunčanici ostali su neprevazideno lijepi u svojoj
funkcionalnoj jednostavnosti. U svojoj disertaciji S. L. Gibbs je 1972. god. prikazao
280 grčko - rimskih sunčanika; prirodno, taj je broj od tada proširen. '" Medu njima
* Mlle Nicole MARQUET članica Komisije za sunčanike Astronomskog društva

Francuske (COMMISSION DES CADRANS SOLAIRES-SOCIETl~ ASTRONOMIQUE DE

FRANCE 3, RUE BEETHOVEN, 75016 PARIS) radi na dopuni Gibsovog kataloga.

10'
 ZM (A). :--;. S. sV. 45, 1990, str . 147 - 154
1 4~ M. T AD I Ć, RI MSK I C ILl N D R l Č NI SUNČANI K

\
PRIl.EP {t Muzej Jj
, A {t Muz,r~'­
M,m. • muzej .-J"

Prilog 1. Karta razmještaja antičkih sunčanika 0:0 sada nađenih na prostoru Jugoslavije.

Fig. 1. Arrangement of antique sundiala found so far in Yugoslavia.

skoro ravnopravno dominiraju konusni i sfemi konkavni oblici, zatim slijede ravni i na
kraju c ilindrični, tek njih šest primjeraka. Isto tako, od jedanaest antičkih sunčanika (+
jedno postolje) do sada pronađenih na prostoru Jugoslavije (u katalogu Gibbsa
registrovano ih je pet) samo je jedan fragment cilindričnog koji je, iako pronađen skoro
prije jednog vijeka, promakao pažnji dosađašnjih istraživača; danas se čuva u
Zemaljskom muzeju u Sarajevu (Inv. br. 327).
Sunčanik je donesen u Muzej 1894. iz Stoca (rp = 43° 05'). = 17° 58') sa
ostataka rimskog naselja Diluntuma (orijentaciono - I do VI v.). U stvari, radi se o
nepotpunoj zapadnoj polovini sunčanika isklesanog od krečnjaka (sl. I. a, b.),
polomljenog duž podnevne linije; leda su mu polucilindrično zaobljena (visina
fragmenta je oko 27,5 cm, dimenzije podlornljenog postolja su 18 x 14,5 cm), u
različitoj mjeri su sačuvani sektori prijepodnevnih tempo ralnih , sezonski promjenljivih
časova , časovne linije na čeonoj ivici odsijecaju lukove od 4,4 - 4,5 cm, dnevnih linija
(orojekcija nebeskog ekvatora i povratnika) nema, a od vodoravnog gnomona razaznaje
-" lek korodirani trag dokle je nekad dopirao njegov koljenasto savijeni kraj. Konkavna
časovna osnova dio je omotača zamišljenog kružnog cilindra, čija je osovina nagnuta
eZM (A ), N. S ' v 45, 1990. SI I . 14 i - 15-1
M. TADI Ć, RIMSKI Cf Ll N DRIC' NI Sl' ČA , IK 1-l9

Slika 1. Fragm ent sunčanika iz Diluntuma; pogled s čela (ii/evo) Ilskosa (desno) . Visin a
8unčanlka Je bila Jedna stopa.

Photo. 1. The fragment of sundial from Dlluntum, frontal (left) and obllquel y (right) . Tile
height of sundial was one fool

prema horizontu; od onih šest do sada uopšte nađenih antičkih ilindricnih sunčan ika
samo je kod dva časovna osnova dio nakošenog cilindra (kod ostalih j e oso ina
zamišljenog cilindra vertikalna), što jasno kazuje da je sWlč anik iz Dilwl!uma nalaz
vrijedan posebne pažnje (SI.1.a,b.).

Prvi korak pri proučavanju novopronađenog antičkog sunčani ka je nj g a

identifikacija medu konstrukcionim oblicima navedenim kod Vitruvija (De Architectura
Libri Decem), a potom pokušaj analize časovne skale u cilju odredivanja geografske
širine kojoj je sunčanik namijenjen - pri ćemu se traži odgovor na pitanje da li j c
časovna skala uklesana prema visini nebeskog pola mjesta u kome je sunčanik pron den.
Poslije pažljivog mjerenja izabranih elemenata ćasovne skale nije teško odrediti
konstrukcioni oblik sWlčanika i geografsku širinu mjesta kome je namijenj en, pod
uslovom da je časovna osnova izvajana geometrijski pravilno i da je vrh gnomona bio u
teoretski očekivanom mjestu. Kod sunčanika tipa ovog iz Diluntuma najefektnije je da
osovina zamišljenog cilindra bude u nebeskoj osovini do koje bi dopirao vrh vodoravnog
gnomona. Takav teoretski model je uzet za radnu pretpostavku (Prilog 2.).

Na slici je predstavljen model koji odgovara geografskoj širini Diluntuma, If =

43°. Vodoravni gnomon NO je postavljen u horizontalnoj tjemenoj ravni, II meridijanu
 GZM (Al, N. S. sV . 45,1990, st r. 147 - 15~
M. TADIĆ, RIMSKI CILINDRiČNI SUNČANIK
ISO

Prilog 2. Teoretski model cilindričnog sunčanika ('" =43C) koJI Je uzet za radnu
pretpostavku.

Flg. 2. Theoretical model of cylindrical sundial ('" =43C) which la used as a work
assumptlon.

mjesta, sa vrhom O u osovini zamišljenog cilindra koja se poklapa sa nebeskom

osovinom. Preko tog vrha centralno se projektuju dnevni lukovi nebeskog ekvatora i
povratnika na cilindričnu časovnu osnovu, takode kao kružni lukovi. Ćeom presjek je
izvršen po projekciji Rakovog povratnika. Ćasovne linije spajaju dvanaestine dnevnih
linija; od svih njih samo je podnevna linija odsječak pravca kao dio generatrise
zamišljenog cilindra. Ako se omotač tog cilindra razvije u ravan, dobije se centralna
perspektivna cilindrična projekcija (Watch-ova projekcija). Na prilogu 2 (desno) data
je takva projekcija simetrične zapadne polovine: N' E' l E '2 je tiemena ivica časovne
osnove, B' E', e' E' l i A 'E '2 su projekcije dnevnih polulukova nebeskog ekvatora,
Jarčevog i Rakovog povratnika (posljednji je ujedno i čeona ivica sunčanika), N' B' je
položaj vodoravnog gnomona, e' A' je projekcija podnevne linije, koja se jedina od
svih časovnih linija preslikava kao pravac; časovne linije međusobno utvaraju polja
omačena rimskim brojkama. (Radi vremenske orijentacije ucrtane su projekcije
časovnih krugova nebeske sfere na svakih ISO sa upisanim časovima savremenog
časovnog sistema).
GZM (A). , S. " . 45, ;99t), , Ir 14 7 - 1'4
M. TA D/ _ . RIMSKl lIlI N DR IĆ t\ 1 Sl, l\ (AN IK :.' 1

Slika 2. Fragment rimskog cilindričnog s un č anika Iz Diluntuma I njegova rekonstrukciJ ,

rad akademskog vajara Stjepe Gavrića, Sunćanik nije bio predvide n da lo I kraje ve jenkl.
časovi su se približno oćitavalI prema pravcu sjenke gnomona.

Photo. 2. Fragment ot Roman cyllndrlcallundlal from Dllun UlTI a d itl recon u u Uon.
made by academic sculptor Stjepo Gavrić. Sundial was not foreseen to han t the end o f
.hadows. The hour. were read aproxlmately according to the direction of gnorn n's shado·v.

Kod cil indričnog sunč anika ovakvog nač ina konstrukcije nag'b podnev e aso vn~
linije , kao generatrise zamišljenog cilindra, kazuje geografsku širinu za koju je sunCamk
konstruisan; takode, nagib čeone ravni sunčanika komplementaran je geog r fskoj šmni .
Srećom, zahvaljujući sačuvani m fragmentima izvornih površiI na go ~ e
okmjenom dijelu (na sl. 2, lijevo, označeni strelicama), te vještini i st rpljivo ti
akademskog kipara Stiepe Gavrića, dobivena je vjerna rekonstrukcija prvobi tnog izgleda
sunčanika (slika 2, desno) . Meridijanski presjek sunčanika dat j na prilogu 3
Konkavna časovna osnova dio je omotača Lam.išljenog cilindra fa ij u f !:!!: 17 lill .
Vrh vodoravnog gnomona nije mogao biti u osi log cilindra. Najvjerovatnije se nalazio
u tačci 0, u sjecištu tjemene i čeone ravni sunčanika. Pri tom njegovom položaju (NIO)
sunčanik je lovio sve podnevne sjenke, jer je nagib čeone ravni prema horizontu jednak
naj većoj podnevnoj visini sunca na geografskoj širini DilwuUl:na (h = 71°). Nagib
čeone ravni (71°) i nagib podnevne linije (52°) prema horizontu jasno upozorav a da
radna pretpostavka nije ispravna, to jest da se ne radi o optimalnom teoretskom modelu
predstavljenom prilogom-2.
Kod savremenog časovnog sistema časovni krugovi na nebeskoj sferi im..aju
zajedničku osovinu, nebesku osovinu, II koju postavljamo kosi gnomon (POlos); na taj
 GZ M (Aj, N S. s V. 45, 1990, Slr 147 - 154
M. TA D I Ć, RIM SKI C ILINDRi Č NI SU N ČA NI K
152

Prilog 3. Meridijanski presjek sunčanika Iz Diluntuma.

Flg. 3. The merldian section of the sundlal from Dlluntum.

način medu sobno jednake ekvinocijske časove na savremenim sunčanicima očitavamo

prema pravcu sjenke polosa. Linije koje na nebeskoj sferi spajaju dvanaestine dnevnih
lukova sunčevih prividnih putanja (linije temporaInih časova) takode su lukovi velikih
kružnica, ali oni nemaju zajedničku osovinu, niti pol. Zato su one na antičkim
sunčanicima ograničene unutar projekcija nebeskih povratnika; sjenka gnomona ih je
presijecala i svojim krajem pokazivala dnevni temporaini čas. Tako je to bilo kod
egzaktno konstruisanih sunčanika. Ali, uporedo s njima postojali su i sunčanici pri čijoj
gradnji nisu poštovana stroga pravila gnomonike: jednostavno su ravne ili konkavne
časovne osnove aproksimativno dijeljene na 12 jednakih polja, a u stjecište tako urezanih
časovnih linija postavljan je gnomon. Takav je bio i cilindrični SlWČanik iz Diluntuma,
kod koga su gornji krajevi časovne osnove zarubljeni. Očito nije bio predviden da lovi
krajeve sjenki. Sjenka nije presijecala časovne linije kao projekcije lukova horarijusa sa
nebeske sfere (kao što se to vidi na sl. 2, desno), diktirajući posebnu podjelu dana
različitu od fonnalno ustoličenog tempora1nog časovnog sistema bez ikakvih praktičnih
posljedica; upravljajući se prema njemu, niko od gradana Diluntuma sigurno nije nikuda
zakasnio.
Aproksimativno uradeni sunčanici nisu rimski izum. Oni se javljaju mnogo prije
Rimljana i mnogo prije izvornih egzaktno konstruisanih grčkih sunčanika. Ali, kod
Rimljana (kojima to ne može umanjiti zaslugu za rasprostranjenje sunčanika) oni su bili
posebno česta pojava. Razlozi su višestruki. Rim1jani su, prema Vitruviju, gradnju
sunčanika prepustili arhitektima, koji nisu uvijek imali dovoljno astronomskog znanja,
te mnogi rimski sunčanici nastaju kopiranjem grčkih originala; zato se nerijetko sreću
rimski sunčanici čija časovna skala uopšte ne odgovara mjesnoj visini nebeskog pola.
GZM (AJ. N. S sv. 45.1990 , str. 147 - 15 4
M . TADI Ć. RIMSKI CI LI N RIl:NI SUNl:A NI K 15

Pored toga, brojni su improvizovani sunćanici nastali po klesarskim radionicama

rimskih provincija kao djelo gnomonika - naivaca. Svaki od lih sun čanika , uklj u ć uj ući
tu i primjerak iz Diluntuma, utj elovlj uje u sebi nemaran odnos Rimljana prema
formalnom rašć\anjivanju dana i egzaktnim naukama uopšte, govori O nama već stranom
osjećaju za vrijeme ćovjeka toga doba i, kao i svaki slari ćasovnik, dirljivo svjedoči o
naivnoj ćovjekovoj težnji da »mjeri vrij eme«.

LITERATURA

ARCHAEOLOGISCHER ANZEIGER 1942, 286

J. BRUNŠMID 190617 - Kameni spomenici Hrvatskoga narodnoga muzeja u
Zagrebu, dio I, Vjesnik, Hrv. arh . društva, nova serija,
IX, Zagreb, 190617,93-94.
S. FRANKFURTER 1884 - Arc. Epigr. MitL, VIII , 1884, 166.
S. GAVRIĆ, M. TADIĆ 1990 - Rimski sunčanik iz Šarića Struge, Geografski pregled
33-34, Sarajevo, 1990.
S. L. GIBBS 1973 - Greek and Roman Sundials , Yal e University, 1973.
T. JANAKIEVSKI 1971 - Postamenl za horologion so latinski natpis ex! Heraclea
Lyncestis, Živa Antika, gex! . 21, lom lt , Skopje, 1971,
591.
K. KEPESKI 1980 - Horologion ex! Debrešle , Prilozi kon makedonskata ar­
heologUa6, Skopje, 1980,69-73 .
P. MILOŠEVIĆ 1985 - Sunčani sal iz Sirmijuma , Slarinar, XXXVII1985, Beo­
grad, 1985, 195-201.
M. NIKOLANCI 1975 - Dva sunčana sata iz Salone, Zbornik narodnog muzeja ,
VIII, Beograd, 1975, 169-175 .
M. TADIĆ 1985 - Antički sunčani satovi u Jugoslaviji (problemi lačne re­
konstrukcije), Zbornik radova VII nacionalne konferencije
astronoma JugoslavUe, Beograd, 1985,61-65.
M. TADIĆ 1988 - Sirmijumska trijada sa sunčanikom (ili - ko se to grli
pex! sirmijumskim sunčanikom), Vasiona l. gex!ina
XXXVI, knjiga IX, Beograd, 1988, 5-8.
M. TADIĆ 1988 - Kalaiog antičkih i srednjevjekovnih sunčanika u Jugo­
slavUi, Publikacije Astronomske opserv atorije u Sarajevu,
No. 2, Sarajevo, 1988 .
B. ŽBONA-TRKMAN 1984 - Arheološko najdišče Pavlini v Lokah, Goriški letnik
11, Nova Gorica, 1984, 73-84.
Napomena: Arheolog mr Tome Janakievski (Zavex!, muzej i galerija - Bilola) najavio je rad o
do sada nepublikovanom sunčaniku iz Herak1eja (ubroj,::nje medu ll) .
 ( ;Z 1 (A). . S , V . 45.1990. ,tr. 147 - 154
:vl TADl '. RIM SK I UL\ t\ DRllNI SUl'\lANIK

SUMMARY

TIlE ROMAN CYLINDRICAL SUNDIAL FROM DILUNTUM (STOLAC)

The sundial was brought in 1894 from Stolac ('P =43°05 'l = 1"f58 ') as remainings of
Roman settlement Diluntum (approximately I-VI c. A. D.). Actually it is incompleted west half
of limestone sundial (photo. l.) broken along the meridian line. Its back is semicylindrical
rounded , the height of fragment is 275 mm. Concave di::ll face is part of imagined circular
cylinder covering whose axis is inclined toward the horizon ln such cases, the most effective
position of the cylinder axis is to bc in the axis of the celestial sphere (Fig. 2 .). With the cylindric
sundial such constructed , the inclination of the meridian line as generatrix of imagined cylinder
shows geographic latitude for which sundial was constructed.
Fortunately , preserved fragment of Origulal surfaces at upper ruined part (on the
photograph marked by arrows) enabled a positive reconstruction of sundial original form (Photo.
2.). The meridian section is represented on Fig. 3 . Coocave dial face is a part of lateral surface of
i.magined cylinder r "'" 175 mm. A top of horiz ontal goomon could not be in the axis of that
cylinder. It probabJy was at point O, at section of apex and frontal planes of Slmdial. In this
position gnomon »hunted. the all meridian shadows because the incline of frontal plane toward
horizon is equal to the maximum roeridian altitude of sun at geographic altitude of Diluntum
(h=71o). Bath the i.ncl ine of frontal plane (71°) and the incline ofmeridian line (52°) to horizon
clearly warn us that it is not theoretical model explained preliminary.
Sundial from Diluntum with truncated upper ends of dial face, was not foreseen to hunt the
shadows of a gnomon point. The shadow didn 't cut hour lines, dictating special day divisi on,
differei1l from formal hour sistem.
 (jL'v1

UDK 903.7,>652. (497.15

naučni rad

KASNOANI1ČKO
GRADAC NA

Mr LIDIJA FEKEZA, BiH, Sarajevo

U radu se rClultati arheološkog kasnoantičkog

utvrdenja i crkve unutar zidova.
druge četvrtine 6. veka vezanog
područje toka ga istovremenim
Brdu iznad Prema podacima dobijenim ovim
veka ili na samom 6. veka
uklopljen u zidove

A LATE EMPIRE FORTIFICATION AND THE AT

ON IN GORNJI KOTORAC NEAR SARAJEVO
The paper elaborate, the results of an v"~'5""'V"' of the
fortification and tile church located wiilim its UU',<tu,}U is an
integral part of a defence system dating from ilie
connected with the southern frontiers of the
wider of ilie upper course
contemporary fortiflcation Debelo Brdo
obtained this Ule church was
ilie very of the 6th century, and a part of into the
fortification walls.

UVOD

Lokalitet Gradac na brdu Ilinjači II selu

južno od Sarajeva, već osamdesetak godina položajem i obiljem puvrs.Wl>lllug
materijala privlači arheologa i istoričara. Većina potonjih je ovde ubicirala
Konstantin Porfirogenet sredinom 10. veka. l V. Skarić
arheološka Mnogo kasnije objavljen
a od stratigrafskih ono što je nađeno II
delimično rasvetljeu karakter grad inskih naselja iz

59, fia{l: 203 sa ostalom literaturom.

21-31; B. Cović 1966, sa svim važnim olstooJatu
istraživanja.
 GlM (A), N. S sv. 45, 1990. str. 155 - 170
ISb L. FEKEL A , KAS, OANTIČKO UTVRĐENJE I CRKVA

SI. la

perioda.3 Na osnovu prikupljenog i objavlj enog materijala, te površinske prospekcije

terena , iznesene su pretpostavke o postojanju praistorijskog odbrambenog omotača,
preko koj eg j e tl an tičko doba sagrađen zid, a unutar njega utvrđenja iz antičkog i
4
ranosrednjovekovllog do ba. Najnovija sondažna istraživanja poduzeta su sa ciljem, koji
je proizilazio iz sv ga gore navedenog, da se ustanovi stratigrafija, ukoliko je to
moguće , da se ollcrijc praistorij ski bedem i postojanje stambenih ili drugih objekata iz
tog perioda, te da sc ustanovi veličina, konstrukcija i hronološka pripadnost antičkog
utvrđenja, eventualno i postojanje ranoslovenskih nastambi i odbrambene arhitekture, tj.
5
da se utvrdi intenzitet života na lokalitetu u tom periodu.

OPIS LOKALITETA

Lokalitet sc nalazi na kraj u brežuljkastog područja u jugoistočnom, suženom delu

Sarajevskog polj a ( cp 4J ~49 '; ..t 18°22 '). Krajnji obronci masiva, koji se spuštaju ka
Polju, sa jugozapada su omeđeni reko m željeznicom, a sa se.veroistoka Kasindolskim
potokom. Nekoliko kilometara južnije Sarajevsko polje , kroz čiji krajnji rukavac
meandrira Željeznica, završava se klisurama izmedu Igmana, Bjelašnice i Treskavice na

3 S. Ćović 1963, 17. Radi se o ranobronzanodobnom gradinskom naselju, osnovanom oko

1800. godine p.n.e. Naselje se razvijalo i tokom srednjeg bronzanog doba. Kao važna strateška tačka
postojalo je do približno kraja 9 . veka p.n .e. Pretpostavlja se daje u gvozdenom dobu ovaj lokalitet
imao prvenstveno strateški značaj.
4 A. Sense 1963 , 31.
5 Radove koji su trajali od 1984. do 1987. godine fmansirao je Gradski zavod za zaštitu i
korištenje kullllmo-istorijskog i prirodnog nasljeda iz Sarajeva, a izvodili su ih mr Lidija Fekeža i dr
Blagoje Govedariea, uz konsultacije proro dr A. Benca i proro dr S. ĆoviĆ8.
 GZM (A k N. S. sV. 45 , 1990, SI r. I~ - 170
L. FEK ELA. KA SN OANT I(KO U TVR ĐEN JE I C RKV A 157

zapadu, i Trebevića i Jahorine na istoku. U osnovi, prateći tok Željeznice prolazila je

antička cesta sa juga iz Trnova u Sarajevsko poUe, koje je bilo stecište vicinainih
6
puteva.
Istaknuto uzvišenje, na čijem se najvećem platou nalazi lokalitet Gradac (654,80
m), uzdiže se oko 130 m iznad Sarajevskog polja, prema kome se teren spušta
mestimično strmo ili terasasto (slika la). Na jugoistočnoj i severoistočnoj strani gradina
se svega 20 do 30 m uzdiže iznad okolnog terena, na kojem su prostrani pašnjaci, njive i
šume (sl. lb). Tim predelima, preko Mladica i Kasindola vodio je stari kolski drum za
Trnovo. Jedna od osnovnih karakteristika položaja lokaliteta je velika preglednost, koja
obuhvata čitavo Sarajevsko polje i sve padine okolnih planina, Selo Gornji Kotorac je
smešteno na osojnim terasama Ilinjače. Na pojedinim terasama, u cmici, nailazi se na
brojne fragmente praistorijske keramike, verovatno kao na trag naseljenosti u
praistorijsko doba. Izvori vode u selu nisu jaki, ali ne presušuju. Ispod same gradine ima
ih nekoliko. Prema lokalnim predanjima na lokalitetu se nalazio ,.neki grad«, a na prvoj
7
terasi ispod njega je bio manastir sv. Ilije. Otuda ime brdu.
Na lokalitet se bez većih teškoća može prići sa svih strana, a posledica toga je bilo
podizanje odbrambenib bedema oko celog platoa. Osnovni pravac pružanja platoa je

severozapad-jugoistok. Njegova dužina je oko 115 m, a širina 40 m, te zauzima

površinu od preko 4500 m2 . Skoro na sredini po dužoj osi platoa nalazi se kamena

gromada, najviša tačka od koje teren pada ravnomemo na sve strane (Plan l). Tako je

. teren podeljen na dve terase: severozapadnu i jugoistočnu. Radi utvrdivanja vertikalne

stratigrafije odlučeno je da se sonde postave na raznim mestima na platou, jer je teren

ponegde stenovit, a zemljani sloj je na pojedinim mestima vrlo plitak i neujednačen.

6 E. Pašalić 1%3, 44.

7 s. Trifković 1908, 125-128. Danas su ta predanja medu meštanima vrlo živa.

 GIM (1\).;-'. S S\ 45, 1990, m. 155 - 170

I S~ L I ' KEL .\ . KlI S;-'/Ul\ r lL' KO UTV RĐ ENJ E I CRK VA

Trate': i raistorijski odhrambeni omotač, 1,a koji se pretpostavljalo da se nalazi ispod

ant i čkog zida na rubovirna platoa, sonde su postavljene upravno na zid, Posebna patnja
jc merena na oLlcrivanje građevine koja se samo nazirala na površini, a za koju se na
kraju ustanovilo da j e kasnoantička crkva. Na pojedinim mestima vertikalnn
8

'tr3 tigrafiju uspeli s o ustanoviti samo za praistorijske slojeve, Medutim, većina

praistorij s og materUala Je izmešana sa ostalim, bogatim antičkim i sporadično
nalažen im ranosrednjovekovnim. Pojedine celine i zatvoreni nalazi, kao na primer
osnove nastambi iz bilo kojeg perioda, nisu konstatovani. Očito je da su gornji slojevi,
bilo usled tankog zemljanog pokrova na mnogim mestima, bilo usled raznih aktivnosti
na lokalitetu (kopanj e vojnih rovova, vađenje kamenja iz građevine i zidova, obrada
zemlj e itd) j ako poremeteni . Iako su nađeni predmeti koji globalno mogu doprineti
datiranju, kao št su na primer fibula iz 6, veka, ranosrednjovekovna strelica, mnoštvo
antičke keramike j s akla . u ovom radu ću obraditi samo crkvu i parcijalno otkrivene
zidove kasn oanl ičkog utv rđ enj a, j er smatram da će to doprineli taćnijoj identifikaciji
ovog lokalite a. Ostali pokretni arheološki materijal biće predmet kasnijih razmatranja.

o BRAMBENI ZID

Izg leda da se prvobitno odbrambeni zid protezao duž rubova čitavog platoa.
Ist ražen j e na pojedin im delovima . Na viSe mesta je ustanovljeno da se lomi pod tupim
uglom, Debljina istražen ih delova zida kreće se od 0,80 do 1,10 m. Ponegde je zid
potpuno is krč en. Na istraženom delu konstatovani su samo njegovi temelji, osim kod
severozapadnog ugla crkve. Visina očuvanih delova zi da je od 0,70 do l m, u zavisnosti
od tla, na kojem se zdravica ili stene pojavljuju neočekivano plitko. Kod
severoza padnog ugla crkve deblj ina nacizenmog dela zida bila je 1,10 m, a temeljnog
deja za 15 cm više. Temelj' su b ili svega 0,50 m lLlcopani u zemlju. Uz lateralni severni
z.id crk ve II debelom sloju raspadn ·tog maltera nadeni su ostaci naknadno prigrađenog
zida, visoki i široki 0 ,60 m. Verovatno su i oni pripadali bedemu. Tako je građe vina
pošto je pO!l.lšen njen severni prostor, uklopljena u odbrambeni zid, a severni zid naosa
je postao deo omotača oko plato. Nai me , jedt10 desetak metara severno od crkve teren
se strmo ruši, a gradnja zidova je iziskivala čvrsto i stabilno tlo, Dokaz za to je nejasno
stanje u severozapadno m delu terena (sonda E, rovovi I i III). gde su nalaženi samo
ostaci rasutog zida, tako da se nije mogao ustanoviti pravac pružanja i lomljenja njegove
linije. Na jugoistočnom delu platoa zid nije istražen, ali se može s punom opravdanoŠĆu
pretpostaviti .njegovo postojanje . Na pl anu iz 1963. ~odine ucrtan je zid koji se od
severozapadnog ugla platoa spušta prema pry ~ terasi. Usled zaraslog terena ovaj zid
nije sada otkriven. P retposta vljam da se ovde morao nalaziti ulaz. To pokazuju neki
tragovi na terenu koji u ovim istraživanjima nisu dokazani, kao i prva, relativno široka
terasa ispod platoa, pogodna za komunikaciju, kontrolu prolaza il! naseljavanje.
Zidovi su građeni u tehnici opus ineertum, sa mnogo grumenja maltera, koji je
sastavljen od sveže gašenog kreča, rečnog peska i male količine tueane opeke. Sveži kreč
se lepi na kamenje i ostavlja šupljine, tako da se zid mogao zbijati i biti elastičniji.

8 A. Bense 1963 . Plan načinjen na osnovu površinskog pregleda terena .

9 Beleška br. 8.

(;Z\1 (;\). 'i. S. sv. 45 . 1990. >11'. 155 - 170

L f- 1: K lŽ.. \ . KASNOA:--' T1(KO l TVRDF r JE 1CRKV A 159

KASNOANTIČKA CRKVA

Crkva je sagradena na severoistocnom delu platoa, na terenu koji od zapada ka

istoku pada više od tri metra. Zbog toga je istocni deo crkve koji je sagrađen na
nivelisanom segmentu W1išten u velikoj meri . Orijentisana je II pravcu zapad - istok
(slika 2). Otkriveni su delovi narteksa (D), naosa (B) sa apsidom (A) i južna
prostorija (C). Prema oskudnim ostacima podnice izgleda da je postojala i jedna ili više
prostorija severno od naosa (plan II). Crkva je đosta pravilno građena i sve prostorije su
medu sobno postavljene pod pravim uglom. Debljina zidova je 0,65 m, osim pregradnog
zija izmedu naosa i južne prostorije, koji je tanji za 0,10 m. Severni zid se kod
severoistocnog ugla, izgleda, rasuo u širinu od 0,20 m. Dimenzije crkve (sa apsidom) su
17 II II m.

SI. 2

Narteks (D) pruža se celom širinom otkrivenog dela crkve, širina 9,95, dužina 4
m. Na zapadnom zidu se nalazio glavni ulaz širine 1,30 m i za 0,15 m pomeren iz osi
širine narteksa prema severu. Deo praga je položen na živu stenu, koja je jednostavno
ugrađena II temelje. Prag je niveIisan prema potrebi sa jednim do dva reda plocastog
kamenja i zaliven estribom. Sa spoljne strane zida on izlazi oko 0,10 m, a sa unutrašnje
ide do polovine debljine zida, gde su nađeni kamenovi koji su, verovatno, biIi delovi
konstrukcije za vrata. Pored stene su ležali razrušeni ostaci stepenika, jer je prag bio viši
za 0,60 m od poda u narteksu (slika 3). Pred ulazom u crkvu prokopan je probni rov, ali
nisu nađeni tragovi nekog opločenja. Zdravica je ovde na nematnoj dubini i teren je
tvrd. Na severnom zidu narteksa nalazi se, takoder, jako razrušen otvor širok 1,30 m,
koji je, verovatno, služio za komunikaciju sa severnim delom crkve. Još dva ulaza su iz
narteksa vodila u naos i južnu prostoriju. Pod u narteksu je bio za 0,70 m viši od poda u
naosu, a za 0,50 m od poda u južnoj prostoriji. Očuvan je delimično. Na dva mesta na
kojima je pod uništen otkriveni su skeletni ukopi, i to kod ulaza u južnu prostoriju jedan
skelet, a u severoistocnom uglu narteksa dva skeleta, jedan iznad drugog. Verovatno se
u ovom slučaju radi o dvojnom ukopu, jer je gornji skelet položen suprotno od donjeg,
 G ZM (A). N. S. s v. 45. 1990, SIr. 155 - 170
L Ft-: K tL A. KA S Oi\'{TlČKO UTVRĐENJE I CRKVA

SI. 3

koji je pravilno orijentisan sa glavom prema zapadu. Skeleti su ukopani u zemlju 0,90 m
ispod temelja crkve, na granici praistorijskog kulturnog sloja i zdravice. Osnovna
orijentacija grobova je istok - zapad, samo je gornji skelet u severoistočnom uglu
narteksa orijentisan zapad - istok. Delimično su poremećeni. Bez priloga.
Naos (B), dugaČak je 9 m, a širok 6,20 m. Na istočnom kraju ima polukružnu
apsidu širine 3 m, dubine 2 m. Osa apside poklapa se sa sredinom ulaza iz narteksa u
naos. Ovaj ulaz je za oko 0,70 m viši od nivoa poda u naosu. Tragova stepeni ka nema.
Njegov otvor je širok 1,30 m i premazan estribom. U zapadnoj polovini naosa očuvana
je podnica. Severni zid crkve je postepeno ukopavan sve dublje, tako da razlika u visini
temelja od zapada ka istoku izn si 2, 80 m. Od mesta gde su temelji dublji od 1,50 m
podnica je propala. Temelji apside su duboki 2 m, osim južnog dela istočnog zida, koji
je dubok svega 0,50 Dl .
Južna prostorija (C), dugačka je 9 m, a široka 3,20 m. Njen istočni zid i
jugoistočni ugao pvtpuno su iskrčeni. U prostoriju se ulazilo iz narteksa i, po svoj
prilici, iz naosa. Ulaz iz narteksaje širok 1,10 m i premazan estrihom. Viši je od poda u
prostoriji za 0,40 m. Ispod njega je bila položena kamena ploča sa natpisom, deo nekog
antičkog nadgrobnog spomenika. Bila je okrenuta neizlizanim natpisom prema gore i
teško je reći koliko je dugo i da li je uopšte služila kao stepenik. U južnu prostoriju se
ulazilo i iz naosa. U preg radnom zidu izmedu ove dve prostorije nalazio se otvor u
dužini od 2 m, prekriven podnom konstrukcijom. Ispod nje nije bilo temelja zida. Nivo
poda je za 0,15 m viši nego u naosu. Južni zid crkve stradao je više od ostalih, jer je bio
najpliće ukopan i na strmoj padini. To je, verovatno, i razlog potpunog propadanja
jugoistočnog ugla građevine.

Indicije da se i severno od naosa nalazio prostor koji je prvobitno pripadao crkvi

jesu: teren duž severnog lateralnog zida naosa je bio pokriven izrazitim slojem
 GZM (Aj , NS s\' 45, 1990, slr 155 -1 70
L, FEKEŽA , KAS NO A NTI Ć KO UTV RĐEN JE I CR KVA 16 1

raspadnutog maltera, koji je bio naročito intenzivan u istočnom delu. Na dva mesta uza
zid nađeni su fragmenti podnice. Produžetka zapadnog čeonog zida in situ nema. Tu je
teren stenovit, a zdravica leži plitko, i to je moglo prouzrokovati njegovu devastaciju, a
možda je građevinski kamen poslužio za zidanje bedema kod severozapadnog ugla
narteksa. Severni otvor u nar teksu je, verovatno, sagrađen radi komunikacije iz naosa u
severni đeo crkve. Ovaj ulaz, iako se nalazio u nadzemnom delu zida, uveliko je razoren
za razliku od ostalih ulaza. Pretpostavljam da je u trenutku kad je severni zid naosa
postao deo odbrambenog zida ovaj otvor zatvoren, a pri razaranju je bio podložniji
rušenju od ostalih delova zida. Nema razlike ni u debljini ni u kvaliteti izgradnje izmedu
temeljnih i nadzemnih delova zida. Građeni su od jedva pritesanog kamenja lokalnog
porekla. Na spoljnim uglovima brižljivije su otesani. Slagani su u tehnici opus incertum,
ali se redovi donekle poštuju. Unutrašnjost crkve je bila omalterisana žbukom debljine
0,03 m, grubom i svetlocrvenom. Malter za gradnju crkve je iste kvalitete kao i za
gradnju zidova, ali bez primesa tucane opeke. Pod u crkvi je od estriha. Položen je ili na
praistorijski sloj (u narteksu), ili na još jedan nanos iznad praistorijskog sloja, debeo je
od 0,30 do I m. Estrih debeo oko 0,08 m naliven je preko sloja od dva reda pritesanog
kamena i tucanika debelog oko 0,30 m. Fragmenti antičke opeke nalaženi su na celom
lokalitetu, ali je njihova najveća koncentracija bila na ruševinama crkve i oko njih. Cigla
je bila različite debljine, kvaliteta i pečenja. Prevladava nešto grublja faktura i slabije
pečenje. Debljina fragmenata se kretala od 6,5 do 3,4 cm. Pretpostavlja se da je crkva
bila pokrivena crepom, i da je analogno drugim kasnoantičkim crkvama imala krov "na
dve vode«. Posle sužavanja crkve verovatno je moralo doći do neke pregradnje, ali
kakve - to više nije moguće utvrditi. Oko istočnog zida i severoistočnog ugla naosa
nalaženo je mnogo dobro klesanih, prilično obijenih sedrenib blokova dimenzija 0,22 x:
0,15 x 0,10 m. Sedra nije ugradivana u zidove.

Na pojedinim mestima u crkvi otkriveni su dosta debeli slojevi gara na podu, tj.
na samom dnu nasutog urušenog materijala. Iako je u tom nanosu bilo i savremenog
otpada, ipak izgleda da je gar iz vremena rušenja crkve. U istočnom delu, tamo gde je
pod propao, izrazitiji tragovi gara nisu konstatovani. Intenzivni gar nalažen je uz spoljnu
stranu crkve kod severnog i zapadnog zida, i to na nivou prvobitne površine zemljišta.
Gar je bio prekriven kamenjem i malterom od urušenih zidova crkve i bedema.

KAMENA PLASTIKA

U zapadnom delu naosa na očuvanom podu ležali su u dve gomile komadi kamene
plastike. Neki od njih bili su pripremljeni za ugradnju u neke zidove. Osim fragmenta
br. 9, dela neke ploče, svi ostali komadi su od vapnenastog lapora.
1. Stupić pravougaonog preseka (15 x 12 cm) visine 57 cm. Uže strane su
izglačane, a duž rubova (1,5 cm) urezan je okvir dubok 1 cm. Šire stranice su grublje
oklesane dietom.
2. Deo stupića visine 22 cm, pravougaonog preseka (17 x 11 cm). Obrađen i
ukraSen kao prethodni, s tim što su šire stranice bolje obrađene. Jedna je izglačana, a na
drugoj su tragovi sitne zubače (slika 4).

II - GLASNIK - ARHEOLOGIJA
 GlM (Al. N. S sv . 45, 1990, sI r 155 - 170
L. FE KEŽ I\ , KASNOANT1 (:K O UTVRD ENJ E I C RKVA
I 2

SI. 4

SI. 5

3. Impost , malo obijen na užoj vertikalnoj strani. Visina 20 cm, gornja ploha 40 x
12 x 5,5 cm, a donja 13 x 12 cm. Obe su obrađene zubačom razne gustine. Vertikalne
plohe su izglađene i obrubljene UIezanom brazdom, kao i prethodni komadi (slika 5).
4. Fragment donjeg dela imposta sa utorima. Kvadratna osnova donje plohe sa
stranicama 12 cm, sačuvana visina 14 cm. Utori, široki 5 cm, na izglačanim su stranama
4 cm iznad dna.
5. Fragment pravougaonog preseka 12 x 8 cm, visina 30 cm. Jedna strana je
obrađena simom zubačom, ostalo obijeno. Rekonstrukcija nije moguća.
6. Fragment, verovamo, đela stuba, dimenzija 10 x 5 x 4 cm. Prema sačuvanoj
profilaciji iz.roeren je promer stuba 23,5 cm. Izgleda kao deo korpusa stuba na kojem su
zone horizontalno profilisane (slika 6).
7. Fragment, dimenzija 13 x 7 cm, na kojem je sačuvan deo jednostavno
izvedenih, verovatno tordiranih kanelura. Izgleda daje to deo korpusa stuba promera 16
cm. Površinska obrada identična kao na prethodnom fragmentu. Verovamo ilije izradila
ista ruka.
GZM (AJ. N. S w. 45.1990. si r. 155 - 170
L FEKtŽA. KASNOANTItKO UTVRĐENJE I CRKVA 163

SI. 6 SI. 7

8. Dva fragmenta korpusa stuba promera 22 cm. Fragmenti se ne spaJaJu.

Dimenzije većeg fragmenta 17 x II x 22 cm. Ornament se sastoji od tri vertikalna
istaknuta brida u rasponu od 10 cm, izmedu kojih je motiv riblje kosti debljine 1,5 cm.
Na dnu stuba, u sredini, udubljenje je za pričvršćivanje promera 3 cm (slika 7).
9. Profilisani fragment od tvrdog peščara, dimenzija 12 x 13 x 14 cm. Sačuvanaje
gornja izglačana profilisana površina. Jedino se sigurno mogu ustanoviti dimenzije
zaobljenog ispupčenja širokog 8 i istaknutog 3 cm. Možda je deo okvira neke ploče .

DATIRANJE

Otkriveni ostaci arhitektonskog kompleksa na Gracu ne pružaju pouzdane

elemente za u1u dataciju unutar kasne antike. Način gradnje odbrambenih zidova i crkve
je isti, ali malter zidova utvrđenja sadrži izvesnu primesu tucane opeke. Očito je da je
utvrđenje izgrađeno po odredenoj koncepciji, u koju spadaju: jednovremenost gradnje
celog utvrđenja, jedinstvenost prostora, đosledno lomljenje zida du1 ruba platoa pod
tupim uglovima i kljunovi na dva istaknuta vrha, koji su zamena za poligonalne kule,
koje se u kasnoantičko doba grade na velikim utvrđenjima. Ista koncepcija gradnje
primenjena je i na malobrojnim đo sada poznatim kasnoantičkim utvrđenjima u Bosni i
Hercegovini. IO Kod ulaza je, možda, postojala kula ili neka građevina, ali to još nije
provereno. Slična situacija je i na Debelom Brdu kod Sarajeva, gde su uz ulaz nađeni
ostaci kule a novijim iskopavanjima dobijeni su podaci o načinu gradnje zida i njegove
dimenzije. II Na oba lokaliteta, približno jednako prostrana, ista je koncepcija gradnje
utvrđenja, đebljina i način gradnje ziđova. Takoder, treba podvući sličan topografski
položaj oba utvrđenja i njihov istovetan odnos prema antičkim civilnim naseljima u
ravnici. Smeštena su na istaknutim 'JZvišenjima, 1,30 i 1,70 m iznad rečnih dolina i

10 D. Basler 1972, 50-58.

11F. Fiala 1894, 107-108. Rezultati istraživanja na Debelom Brdu 1983. godine nisu
objavljeni.

II'
 G Z\-1 (
164 I I EK EL,\ . K"SNOA

imaju veliku preglednost terena. O ružena su prostrani m pašnjacima i obradivim

površinama. Sama su, takoder, vrlo vidlji va. Pris tupačna su sa više strana. Smeštena su
u prvi red ut vrđcnja na mbovima nizinskih predcla. Nalaze se iznad vicinalnih puteva.
Oba ova Jtvrdenja su i vizuelno povezana. Na oba lokaliteta konstatovan je bogat
pokretni materijal i tragovi života civilnog stanovruštva iz rimskog, odnosno
kasnoal1tičkog perioda. D. Basler je pretpostavio da je utv rđenj e na Debelom Brdu iz
prve polovi ne 6. veka, odnosno iz perioda kad je ovaj kraj pod Justinijanom ponovo
obub vaćen granicama Carstva, 535 . godine. 12 Iz ove analize proizilazi da su utvrđenja
na Debelom Brdu i na Gracu građena istovremeno i prema istoj koncepciji, pa su, prema
tome, i odraz istih potreba u odrcclenoj istorijskoj situaciji. Služila su za potrebe vojske i
civilnog stanovništva, iako pretpostavljam da su smišljeno delo vojne strateške
izgradnje. Zbog toga se njihova izgradnja može vezati za period pomicanja granice
Istočnog Rimskog Carstva i u njegovom sklopu rimske provincije Dalmacije na reku
Bosnu. U to nemirno vreme, oko 535. godine , prema prepomkama Carigrada u već
autarhičn.im ~mčjima municipija pojačavala se mreža pribežišta za civilno
stanovništvo. I Na Debelom Brdu i na Gracu nisu ustanovljeni tragovi ranije, antičke
14
odbrambene arhitekture.
Šta se dešavalo na ovom podmčju gornjeg toka Bosne i na teritoriji provincije
Dalmacije, u njenom brdovitom de/u, od kraja 4. i u 5. veku do zauzimanja provincije
od strane Istočnih Gota, nije potpuno jasno. Verovatno se već u 4. veku počela voditi
briga za odbranu pojedinih podmčja u slučaju varvarskih najezdi. 15 za tačnije donošenje
zaključaka o vremenu gradnje utvrda i o kreatorima i realizatom nedostaju dobro
istraženi lokaliteti. Do sada nisu primećene razlike izmedu kastela i refugija u Bosni, bar
što se tiče veličina i položaja. O poznavanju ograđenih sela i zaselaka, raznih tipova
civilnih refugija , te o istraživanju odredenih zakonitosti u prostornom rasporedu manjih
utvrda i zbegova da i ne govorimo. 16
Na nekoliko kasnoantičkih utvrđenja otkrivene su i istovremene crkve. 17
Koncepcijski najsličnije Gracu na Ilinjači je rešenje tlocrta utvrđenja sa crkvom na
Gracu kod Homolja (Lepenici). 18 Za kasnoantičku crkvu na Gracu na Ilinjači, takoder,
nema elemenata za užu dataciju unutar kasne antike. Pored prirode samog objekta jedan
od razloga su i uslovi nalaza pokretnog arheološkog materijala, koji je u gornjim

12 Đ. Basler 1972, 56.

13 Na Debelom Brdu i Gracu nađen je po jedan primerak fibula analogan tzv . -Emanuel
fibuli«. Na Gracu je fibula nađena u površinskom sloju sonde H. neobjavljeno. Fibula sa Debelog
Brda datiranaje kao »barbarizirana i veoma rustikalnog obličja«, od 6. veka nadalje . Ima ih u
grobovima poodmaklog 6 . veka. N osili su ih romanizovani stanovnici. Z. Vinski 1967,
14 sa ostalom literaturom.
14 I. Bojanovski 1988, 146. Gradac isusedno Naklo u Vojkovićima, kao i Debelo Brdo
ovaj autor ubraja u naselja (oppida) teritorijalnih zajednica predurbane epohe. Ovi lokaliteti su
pripadali ageru kolonije Aquae S.
13 V. Pdkvalin 1988, tom 1,37-38.

16 I. Mikulčić 1986,106-109; Z. Gunjač& 1986,124-131 ; P. Petrović 1986, 96-97;

Đ. Basler 1972,61.
17 D. Sergejevski 1956, 9: D. Basler 1972, 137.
18 V. Skarić 1932,1-22. Za Dabravine nije poznat pjan utvrđenja.
GZ >v1 ('\ ) '\ S. ". 4\ 199() st r . 1;5 - Il O

L H : KE1'A. K!l 5 '\O Al\-II (KO lr r VR DI: . J E I C R K v "

slojevima bio potp uno izme an. U donj im slojevima samo je praistoriiski kulturni s ~
sačuvan na poj edinim mestima. To Je razlog da se nakon p regleda materij ala p rvo
pristupi obradi arhitektonskih ostataka na ovom lokalitetu.
Crkva j e izgradena i omalterisana u jednom potezI! . ~~isu ustanov lj ne n ikak ve
prigradnje n i prepravke.' C rkva se ni po čemu ne izdvaja od o talih ka noam ički h
sakralnih grade vina otkrivenih na teritoriji Bosne i Hercegovine , osim, možda ,
jednostavnošć u plana otkrivenog dela crkve i nadenih delova ka mene plastike . U kol iko
se pretpostavi postoj anje seveme prostorije, onda je crkva bila pri bližno kvadratne
osnove dimenzija oko 15 x 15 m (bez apside) . Crkva je jednobrodna izdužena gradevina,
sa narteksom koji j e j ed instven za naos i južnu prostoriju . Napred je reče no da je, sud eć i
po svemu, severni lateralni prostor crkve smšen pri podizanju bedema , ali kaka v je
raspored na tom prostom bio, ostaj e nepoznato. Tu smo tražili baptisOlaln u piscim • ali
bez rezultata.
Verovatno je postojala i oltarna pregrada u delu crkve gde j e pod razoren, pa
njeno ležište više ne postoji. Na pr tpostavku o postojanju oltarne pregrade navodi nalaz
dela korpusa stuba (fr. br. 8). Do kraja pojednostavljen ornament, motiv riblje Kosti,
koji je na njemu dosledno i vešto uklesan, još je jedan novi prilog bogatoj skali
ornamentalni h Illotiva sa stubova oltarnih pregrada kasnoantičkih crkava u Bosni i
Hercegovini. Fragmenti br. 6 i 7 su jako sitni, ali prema rekonstrukcij i njihovih
promera vrlo uslovno bi se i oni mogli pripisati delovima oltarne pregrade. za ostale
komade kamene plastike ne zna se kojem su arhitektonskom ili dekorativnom delu crkve
pripadali. Svi komadi kamene plastike odlikuju se jednostavnoŠĆu ukrasa, a poj edini i
manjim dimenzijama u odnosu na već poznate arhitektonske ili dekoral1v e elemen te II
kasnoantički m crkvama u Bosni i Hercegovini.
Crkva se po nač inu izgradnje i koncipiranju prostora ni čim ne izdvaj a I Z kruga
pomenutih sakralnih gndevina . Tri jednostavna ukopa, 0,90 ill ispod temelj a unarteksu,
verovatno su izvršena kad je crkva bila aktivna . Pri njenom umSavanju debeli sloj šuta
pao je direktno na njih . O vo je još jedan prilog već zapaženoj pojavi prostih ukopa u
19
sporednim prostorijama kasnoantičkih crka va, naroćito onih van g radskih naselja.
Rešenje problema datacije crkve može se vezati za dataciju gradnj e U{ vrd nj ao
Naime , na severozapadni ugao narteksa naslonjen je početak odbrambenog zida koj i
vodi od crkve ka kamenoj gromadi. Taj zid je najdeblji na platou, solidno graden i sa
zadebljalim temelji ma . Severni zid naosa je, tako, uključen li omotač utvrdenj a. Ovako
solidno izgraden zid nije bio rezultat pregradnji , već je smišljeno prigraden uz [h u,
oko 10 m odmaknut od ruba platoa, gde se teren naglo ruši. Prisustvo komadića rucaue
opeke u malteru utvrdenja govori, takoder, da su crkva i utvrdenje podizani u različit u
vreme . Zbog toga pretpostavljam da je crkva gradena krajem 5. ili početkom 6. veka,
20
kada i crkve u Dabravi.nama i Lepenici. Nakon nekog vremena, kada se ukazala
potreba za podizanjem utvrdenja, severni prostor crkve je pomšen i pored toga ~to Je on

19 N. Cambi 1976 , 267.

20 Analogno utvrdenjima li Dabravinama i Lepenici. D. Sergejevski 1956,39; D. Basler
1972 , 91.
 GZM (A), N. S. sv . 4S, 1990, slr . IS S - 170
166 L. FEK EŽA, KASNOANTIČKO UTVRĐENJE I CRKVA

u kasnoantičkim crkvama bio važniji. I ta činjenica bi govorila u prilog neophodnog,

urgentnog i dirigovanog podizanja utvrđenja.
Na kraju ostaju pitanja: da li je gradnjom utvrđenja i rušenjem severnog prostora
uz naos preostali đeo crkvene građevine promenio namenu? Da li su crkva i utvrđenje
propali sukcesivno i kada su srušeni? Arheološki podaci sa terena nisu dali elemente za
potpune odgovore. Intenzivni tragovi gara oko građevine i u njoj svedoče o njenom
razaranj u požarom. Razbijeni i otesani delovi dekorativne plastike, stavljeni na dve
gomile, izgledali su kao da su pripremljeni za ugrađivanje u neke zidove, ali to nije
učinj eno . Možda se zato može pretpostaviti da je prvo porušena crkva, koja više nije
bila aktivna, a ubrzo zatim i utvrdenje. Blizu severnog zida, u površinskom sloju sonde
L, nađena je ranosrednjovekovna strelica u obliku lastinog repa. S obzirom na upotrebu
tokom dugog vremenskog perioda hronološki nije osetljiva. Ipak smatram da je
definit ivno zami ranje kasnoantičkog kompleksa na Gracu na Ilinjači usledilo početkom
ili u prvoj polovini 7. veka.
Prisustvo novodoseljenog slovenskog stanovništva u ranom srednjem veku na
ovom lokalitetu je potvrdeno. Medutim, ranosrednjovekovni keramički materijal, pored
upadlj ive mase praistorijskog i antičkog, zastupljen je u veoma malim količinama.
T ragovi nastambi nisu nađeni, ali, verovatno, više zbog zatečenog stanja na lokalitetu.
Zbog toga o stepenu intenziteta života u ranoslovensko doba na lokalitetu još nema
dovoljno podataka. Još uvek je teško donositi zaključak u prilog tezi, ili protiv nje, koja
se odnosi na ubikaciju K.atere u 10. veku na Gradac na Ilinjači. Neophodna su dalja
istraživanja, koja bi dopunila saznanja i rešila probleme koji su ovde pomenuti, tim više
što su za period kasne antike i ranog srednjeg veka na ovom području arheološki podaci
skoro jedini izvor.

LITERATURA

D.BASLER 1972 - Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini,

Sarajevo, 1972.
1984 ­ Kasnoantičko doba u : Kulturna istorija Bosne i
Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja
pod osmansku vlast, 2 izdanje, Sarajevo, 1984,309-373.
A. BENAC 1963 - Gradac llinjača kod Kotorca, Pril . za proučavanje ist.
Sar. I, Sarajevo, 1963,25-31.
I. BOJANOVSKI 1988 - Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo, 1988 .
N. CAMBI 1976 - Neki problemi starokršćanske arheologije na istočnoj
jadranskoj obali, Materijali XII, IX kongres arheologa Ju­
goslavije (Zadar 1972), Zadar, 1976, 239-276.
B. ĆOVlĆ 1966 - Novi podaci o praistorijskom naselju »Gradac kod Ko­
torca«, Pril. zaprouč . ist. Sarajeva, II, 1966,9-17.
B. FERIJANĆIĆ 1959 - Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom II,
SAN, Pos . izd . knj. CCCXXIU, Vizantijski institut, knjiga
7, Beograd, 1959.
F. FIALA 1894 - Jedna prehistorička naseobina na Debelom Brdu kod
Sarajeva, GZM VI (1894),107-140.
GlM(Ak NS ", .45. 1990. ,tr. 155-170
L FEKELA. KASNOANTIČKO UTVRĐE N JE I C kKVA 107

Z. GUNJAČA 1986 - Kasnoantička fortifIkacijska arhitektura a ist noja­

dranskom priobalju i otocima, Materijali XXII, Novi Sad ,
1986,124-134.
I. MIKULČIĆ 1986 - Kasnoantička utvrdenja u SR Makedonij i ­- po šaj
klaSifikacije, Materijali SADJ XXlI, Novi Sad, 1986,
101-123 .
E. PAŠALIĆ 1963 - Područje današnjeg Sarajeva u rimsko doba, PriI . za
prouč. ist. Sar ., l, Sarajevo, 1963,33-46.
V. PAŠKVALlN 1988 - Doba kasne antike u: Arheološki leksikon Bosne i Her­
cegovine, tom I, Sarajevo, 1988.
P. PETROVIĆ 1986 - Odbrambenl sistemi u antici Uugoistočni sektor) , Mate­
rijali SADJ XXlI, Novi Sad, 1986,91-100.
D. SERGEJEVSKI 1956 - Dabravine, Sarajevo 1956.
V. SKARIĆ 1932 - Alterttimer von Gradac in der Lepenlca, GZM LIV,
1932, sv. 2, 1-21 .
S. TRIFKOVIĆ 1908 - Sarajevska okolina SEZ Xl, Naselja srpskih z alj V,
Beograd, 1908, 1-309.
Z. VINSKI 1967 - Kasnoantički starosjedioci u Salonitanskoj regiji prema
arheološkoj ostavštini predslavenskog supstrata , VAH D
LXIXI1967, Split, 1974,5-86.

SKRAĆENICE

GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo

Pril. za prouč, ist. Sar. - Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva, Sarajevo
SEZ - Srpski etnografski zbornik, Beograd
VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju Dalmatinsku, Split.

SUMMARY

A LATE EMPIRE FORTIFICATION AND THE CHURCH AT T SI E

GRADAC ON ILINJAČA IN GORNJI KOTORAC NEAR SARAJEV

Archeological investigations (1984-1987) performed at the site Gradac on l1 inj a ć 111 thc
village of Gornji Kotorac near Sarajevo revealed parts of a fortification and of a church dating
back to the Late Empire period. Ilinjača hill is situated at the south-east edge of the Sarajevo
plain in the furthermost end of the mountain massif surrounding the valley with the source r the
Bosna river and its tributaries the Željeznica and the Miljacka . The Late Antic forti fi ation is
situated on the highest Ilinjača plateau some 130 m A. S. L. The plateau measures 115x40 m will
a North-West-South-East orientation. The plateau was inhabited from the early Bronze to the
late Iron age. At the end of the 5th century A. D. or at the beginning of the 6th century a church
was constructed on the north-eastern terrace of the plateau . The ground plan of the church, in
comparison to many investigated early Christian sacral structures on the territory of Bosnia and
 G ZM (A), N. S. sv. 45 , 1990, Sir. 155 - 170
1 6~
L f'l::K EŽA . KASNO A NTIĆ K O U TVRĐE N JE I CRKVA

Hcrzegovina, is simple. The church had a nartex (4x9.95 m) from which the nave (9x6 .20 m)
was entered and a southern room (9x3.20) . The main entrance of the church was in the western
front wall. The nartex also served as an entrance to the northern part of the church, which was
dcmolished at the time of the consLruction of the fortification. The nave and the southern room
wc rc also direcily connected. The floor of the church was made of es trih and in all rooms at a
diflc rent level, which was ille consequence of the ground sloping from the West to the East for
about 3 m and from ille South to the North. On the eastern part of the nave there was a
scmicircuJar apsis 3 m wide and 2 m deep The walls of the church arc about 0.65 m thick, except
fo r the partition wall between tile nave and the southern room which is by 0.10 m thinner.
Juugi ng hy the stone plastics fU1ds it appears that there used to be a stone partition, but the place
where .il stood is wrecked . The inside of the church is mortared with rough light-red mortar coat
3 cm l!tid: . The fortification walls are conSLructed along the plateau edges. At certain places they
arc broken jt obluse angles . Probably there was also a tower at the entrance , but it has not been
Jiscovc red yc t. The walls of ille church and ille fortiflcatiOl1 are built in opus incertum technique
lin ked wiil , J considerable amO lU1t of mortar. The mortar contains, in addition to fresWy slaked
lilne, which g.lve it elasticity, sedimentary river sand. Also, pieces of crushed brick were noted
Ol:c3~iLl nal ly J S admixture in the mortar of the fortification .
On the ground of mu tual comparison of a few, mainly partially uncovered Late Empire
fonil1cJtiolls of ille territory of Bosnia and Herzegovina, l have come to the conclusion that the
forlilicati()tl OIl Gradac has a similar coneeption to those on Debelo brdo near Sarajevo and on
Grada' ncar HomoIje (Lepeniea), in which also a Late Empire church has been discovered .
Dcbel o hrd o and Gradac on llinja ć a have similar positions in the first defence line on the southern
edge of ille Sarajcvo pJaine. ln addition to those their characteristics in common are: an excellent
overall vic w of the surrounding terrain and their mutual topographic and visua: connection. In
illcir nC:lrcst vicinity spread large agricultural complexes and pastures. The conception and the
cOllstntctio n system are identical in boill of them. The origin of these fortifications is associated
wiill ille hi storical circumstances in this region in the first half of the 6th century, when the
fronti ers of ille Provulcc Dalmatia, somtime around 535 . Were once again included into the
Eastern Roman Empire, but shifted westwards from the Drula river to the Bosna river. On
Gradac , tllc church was ille first SLructure to be built, and after a while, when it seemed to be
necessary to conSlnlct a fortiflcati on, too, tbe northern lateral wall of the nave was inserted into
ille fortiflcation perimeter , sUlce ille conditions of the grOLU1d did not make it possible to build the
wall furiller to ille Norill from the church.
Movable archeological material, prehistorical, antic and early medieval was found mixed
together and lacki.ng relevant stratigraphic data, preventing a more precise dating of the
consLruction and desLruction of the entire architectural complex within chronological scale of the
Late Empire period. However, I am of the opinion that, according to rather poar early medieval
ceramic material, both tile fortification and the cburch were fU1ally fell to ruins somtime during
the first half of the 7th century. The ques tion of the ubication of Katera, a settlement in the "land
of Bosnia. mentioned by Constantine Porphyrogenitus in the middle of the lOth century, bas not
yet been res olved by this investigation, small in sizes in relation to the volume of the site.
Translated:
Zdenka Tribe
Gl M (A). NS." 45. 1990.'11' 155 - 170
L rEKEŽA . KASNOANTIČKO UTVRDE1\Jl:: I CRK VA 169

Plan"

GRADAC NA I L I NJ A Č I
U GORNJEM KOTORCU

R o.~_~_... fm

.'8 C
',', -.$

_.
>::- ~c~>';

LEGENDA :

~ temeljni zid

~ nadzemni zid

estrlh
.nlmU.: nada bagariĆ

M gar obrad60: ,K>boden kudr.

 GZM (A ). N. S. sV. 45. [990. Sir. [7[ - [76

UDK 737 '65' (497.15 B. Luka)

Stručni članak

ZLATNIK CARA JUSTINUANA I IZ BANJALUKE

DARKO PERIŠA, Banjaluka

U ovom radu autor je obradio nedavno otkriveni zlatnik cara Justinijana I i

naglasio njegov značaj za ovo i mnogo ~ire područje . Autor se ovom prilikom
osvrnuo i na raniji nalaz fragmenta keramike unutar Kastela, koji po svojim
tipolo~kim karakteristikama upućuje na gepidsku provenijenciju, ~to ne mora
istovremeno značiti i direktno prisustvo Gepida na ovom lokalitetu, ili bar ne u
nekom većem omjeru.

EMPEROR JUSTINIAN'S I GOLDEN COIN FROM BANJALUKA

In this paper the author elaborates the recently discovered golden coin of
Emperor Justinian I emphasising its significance for this and a much wider region.
On this occasion tlle author reports of an earlier flflding of a ceramic fragment
within Kastel, which . by its typological characteristics points to the Gepidian
provenience, which does not have to mean a direct presence of Gepides at this site
or at least not at a larger scale.

Jedan od izuzetno značajnih nalaza otkrivenih prilikom arheoloških istraživanja na

Kastelu u posljednjih nekoliko godina je ranovizantijski zlatni novac iz VI st. I Primjerak
je otkriven 04.07.1985. godine, cca 10 m od lijeve obale rijeke Vrbas, na dnu korita
rijeke, u pukotini velike sedrene gromade na dubini od cca l m (u niskom ljetnom
režimu vodostaja!), nasuprot ulazu u tzv. Oficirski prolaz (sl. 1) jugozapadno od Velike
čatrnje.
OPIS NALAZA (sl. 2)
Nominal: tremissis
Vladar: Justinianus I
A vers: poprsje vladara s vojničkim plaštom i oklopom; glava ukrašena dijademom
okrenula na desno.
DNIVSTINI A NVSPPAVG
Revers: Viktorija u hodu nalijevo; u desnoj ruci drži vijenac, a u lijevoj globus na
kome je križ; u desnom polju nalazi se zvjezdica.

lOvom prilikom zahvaljujem se Borisu Graljuku, arheologu Zavoda za zaStitu spomenika

kulture i prirode Banjaluka, ~to mi je ustupio za objavljivanje ovaj interesantan i vrijedan nalaz.
 G Z M (AI. N . S s\ 45. 1990. >Ir. 171 - 176
17e D. Pt RIŠA ZI .AT N I K C AR A JUSTI N IJ AN A I

1(.A'i. 1H IoUtJ.'.lU!U
ARHE Ol~1 RAOO\II 19'\ ·...' QDđ v,-.t\It, tr N

SI. 1. - Kastel - Banjaluka, trouglom i strelicom pokazano je mjesto nalaska zlatnog novca
cara Justinijana I

SI. 2. Zlatnik cara Justinijana I

VICTORIAVCV STORVM (u egzergu CONOB)

Kovnica: Constantinopolis
Godina: 527-565.
Promjer: 16 mm (u prosjeku)
Masa: 1,42 g
Pojedinačni nalazi zlatnog novca Justinijana I (solidusi i tremissisi) otkriveni su
na više mjesta u Bosni i Hercegovini: u Bosanskom Grahovu, u Crvenicama kod Duvna,
 e Z M (A). N. S s\ 45. 1990. q r 17 1 - 176
1). P l RI~A ZLATN IK CARA JUSTI N IJANA I 173

u okolini Duvna i Glamoča, u Sarajevu a veći broj primjeraka je zastupljen u ostavi

otkrivenoj u Grabovniku kod Ljubuškog.
i
Svi gore navedeni primjerci nađeni su na području koje je ranije pripadalo rimskoj
provinciji Dalmaciji, dok je primjerak nađen pod Kastelom otkriven na graničnom
području nekadašnjih provincija Dalmacije i Panonije, odnosno dosta sjevernije od
ranijih nalaza ove vrste. Ovaj podatak je veoma značajan za proučavanje cirkulisanja
emisija zlatnog novca cara Justinijana I na području Bosne i Hercegovine.
Poseban značaj našeg primjerka ogleda se u tome što do đanas na širem području
Banjaluke nisu otkriveni numizmatički nalazi iz VI st.
Poznato je da se od 493. do 536, odnosno 540. godine ovi krajevi nalaze pod
vladavinom Istočnih Gota. Car Justinijan I započinje 535. godine rat, koji je trajao sve
do 557. godine, a završio se potpunim porazom Istočnih Gota i dolaskom ovih krajeva u
sastav Istočnog Rimskog Carstva (Vizantije).
3

Tvrdava Kastel u Banjaluci predstavlja najveći fortifikacioni ansambl (nastao u

XVI i dopunjen u XVII i XVIII stoljeću) u sjevero~adnoj Bosni i veoma značajan
arheološki lokalitet s ostacima iz praistorije i antike. Od 1980. godine do danas, u
organizaciji Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Banjaluci obavljaju se
uzastopna arheološka iskopavanja, koja su dala niz rezultata značajnih kako za dalje
proučavanje ovog lokaliteta, tako i za reviziju nekih dosadašnjih zaključaka.
Na pojedinim dijelovima tvrdave (izmedu Kule I i Kule II, uz obalu Vrbasa,
ispred Velike čatrnje, ispod Tabije III i na ušću Crkvene) otkriveni su dijelovi bedema,
rađeni tehnikom opus quadratum i datirani u kraj I i početak II st.n.e. 5 , koji upućuju na
ostatke jače rimske utvrde (vojni logor Castra). Lokalitet je bio gusto naseljen i u kasno
antičko doba, a to nam najbolje potvrđuju dobro sačuvani supstruk.tivni ostaci
kasnoantičkog objekta većih dimenzija (radenog tehnikom opus incertum), koji je
'. otkriven prilikom arheoloških iskopavanja u centralnom prostoru Dvorišta II 1988.
godine. Na cijelom prostoru ovog lokaliteta do sada je otkrivena velika kolićina
arheološkog materijala pokretnog karaktera iz rimskog i kasnoantičkog doba, od čega se
posebno izdvajaju fibule, keramika, staklo, rimski carski novac od I do IV st. i sl.
Ranovizantijski zlatnik nađen pod Kastelom je odlično sačuvan, što znaći da je
kratko bio u opticaju, a indikativan nam je dokaz da je ovaj lokalitet mogao biti
nastanjen u periodu prve polovine i početka druge polovine VI st. za sada se ne može
tačno utvrditi da li su u to doba ovaj lokalitet nastanjivali pripadnici germanskih naroda
(Istočni Goti ili Gepidi), koji su se asimilirali u novoj sredini, ili romanizirano i već
uveliko kristijanizirano autohtono stanovništvo, koje se nalazilo izvjesno vrijeme pod
njihovom, a kasnije pod vizantijskom upravom. U kontekstu našeg razmatranja izvjestan .
značaj ima i nalaz fragmenta keramike svijetle boje i s pečatnim ukrasima jednakih

2 C. Patsch 1900, 547-569; I. Bojanovsk.i 1965, 139 .

3 C. Patseh 1900,547-569.

4 B. Graljuk 1983,30-39; Z. Žeravica 1983, 41-53; Z. Žeravica - L. Žeravica

1984, 19-46.

3 B. Graljuk 1985, 138.

 eZM (Al. N. S ,,' 45 . 1990. , tr 17 1 - 176

17-1 D. PERISA. ZLATNIK CA RA JU STINIJA NA I

rombova ispunjenih mrežastim, odnosno rešetkastim omamentom, vjerovatno gepidske

provenijencije, koji je ranije otkriven u kasnoantičkom sloju u Dvorištu Ill. PO svojim
6

tipološkim karakteristikama ovaj nalaz bi, zaista, predstavljao germansku, odnosno

gepidsku keramiku doba seobe naroda,? ali treba napomenuti da ~germanska keramika
djelimično ima svoje porijeklo u sklopu barbarizirane antike, naročito s obzirom na
latenske provincijalne oblike ... «8 Pojava ove keramike na Kastelu može se objasniti kao
direktno prisustvo Gepida, kao radionički uticaj na izradu keramike kod kasnoantičkog
autohtonog stanovništa, kao trgovački kontakt, dar, plijen ili sl.
Naredna arheološka istraživanja na ovom lokalitetu, koji nam služi kao ishodište
za proučavanje kraja kasne antike i početka ranog srednjeg vijeka na području
Banjaluke, vjerovatno će pružiti nove podatke u kontekstu ovih arheoloških nalaza.

LITERATURA

I. BOJANOVSKI 1965 - Crkvina, Crvenica, Duvno ~ kasnoantička bazilika,

praislorijski i antički nalazi, Arheološki pregled 7, Beo­
grad 1965.
B. GRALJUK 1983 - Novija arheološka otkrića i ispitivanja na području Ban­
jaluke i okoline, Zbornik Arheološkog društva Bosne i
Hercegovine I, Sarajevo 1983.
B. GRALJUK 1985 - Kastel, Banja Luka ­ kasnoantičko naselje, srednjove­
kovna i novovekovna utvrda, Arheološki pregled 26, Lju­
bljana 1985.
C. PATSCH 1900 - Nah ogjaj i novca, Glasnik Zemaljskog muzeja XII, Sara­
jevo 1900.
Z. VINSKI 1957 - Arheološki spomenici velike seobe naroda u Srijemu,
Situla, Glasnik Narodnega muzeja v Ljubljani 2, Ljubljana
1957.
Z. ŽERAVICA 1983 - Ostaci badenskog naselja u Kastelu u Banjaluci. Zbor­
nik Arheološkog društva Bosne i Hercegovine I, Sarajevo
1983.
Z. ŽERAVICA ­
L. ŽERAVICA 1984 - Arheološka istraživanja u Kastelu u Banjaluci, Naše sta­
rine 16-17, Sarajevo 1984.

6 Z. Žeravica - L. Žeravica 1984,37, T. XII, 10.

7 Z. Vinski 1957,5, 23-24; T. IX, 13 uključivo i literatura.
8 Jbidem 24.
GZM (AJ. N. S sv. 45.1990. sir. 171 - 176
D. PER[$A. Zl.ATNIK CARA JUSTINIJANA I [75

RESUME

UNE PIECE D'OR DE L'EMPEREUR JUSTINlEN Ier PROVENANT DE BANJALUKA

Dans celte etude, consacree a une piece d 'or de l'empereur lusLinien ler recemmenl
dec ouverte , l' auteur a souligne l'importance de cette trouvaille non seulement pour la region
meme ou elle a ete dec ouverte mais aussi pour une region plus vaste. L'auteur s'est egalement
interes se aune trouvaille anterieure, celle d 'un fragment de ceramique decouvert dans l' enceinte
de la ville fortifiee (Kastel), dont les caracteristiques typologiques permettent de supposer une
provenance gepide, ce qui ne signifie pas d'ailleurs que l'on suppose la presence des Gepides sur
ce site, du moins en tres grand nombre.
Traduction:
Marie-Agnes VujiĆ
 elM (A), N . S. sV. 45,1990. sir . 177 - 190

UDK 903.6 »652. (497.15)

Originalni naučni rad

NOVI NALAZI PREDROMANIČKE SKULPTURE U BOSNI I

HERCEGOVINI

TIHOMIR GLAVAŠ, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

U radu se publiciraju do sada nepoznati spomenici predromaničke skulpture

pronađeni u novije vrijeme na području Bosne i Hercegovine (Drvar i Gorica kod
Gruda), a jedan ranije publicirani epigrafski spomenik (Perkuša džamija u Livnu)
promatra se u kontekstu odranije poznatih nalaza srodnih spomenika u Livnu i
njegovoj bližoj okolici.

NEW FINDINGS OF PREROMANIC SCULPTURE IN BOSNIA AND

HERZEGOVINA
The paper presents so far unknown monuments of preromanic sculpture
found recently in the region of Bosnia and Herzegovina (Drvar and Gorica near
Gmde), and considers an already publisbed epigraphic monument (the Perkuša
mosque in Livno) within the context of fmdings known long ago of similar
monuments in Livno and its immediate environment.

Drva r

U dijelu foto-arhive pok, Dimitrija Sergejevskog koji je on još za života predao

Odsjeku za srednji vijek Zemaljskog muzeja otkrio sam četiri zanimljiva foto-negativa
napravljena u Drvaru daleke 1930, godine. Medu predatim negativima petnaestak ih je
na omotima imalo natpise: "Drvar, Drvarsko groblje, 1930.« i »Drvar, Spasovina
groblje, 1930. «. S obzirom na to da se radilo o lokalitetima koj i nisu bili registrirani u
arheološkoj literaturi, privukli su moju pažnju. Na većini negativa bili su nadgrobni
spomenici s početka ovog i iz prošlog stoljeća. Medu njima bilo je i spolija iz starijih
vremena, kao što je gesims iz neke monumentalne rimske građevine. Posebno zanimljivi
bili su ulomci predromaničke skulpture prikazani na četiri snimka. Na dva je bio jedan
plutej sa predormaničkim tropletom iz Drvarskog groblja, a na druga dva pilastar sa
istim ukrasnim motivima iz groblja Spasovina kod Drvara.
Početkom proljeća 1990. godine obišao sam i pregledao oba ova lokaliteta. Tom
sam prilikom u Drvarskom (Šobića) groblju zatekao stanje koje se umnogome razlikuje
od onog prije šezdeset godina. Mnogi su stari kameni spomenici uklonjeni i postavljeni
novi. U groblju i njegovoj neposrednoj blizini nisam uspio pronaći nikakvih tragova

12 - GLASNIK - ARHEOLOGIJA
17

Foto: M. Radovanović

SI. 1. Groblje Spasovi na, Drvar ­ pilastar oltarne pregrade

snimljenog pluteja. O njegovoj sudbini nisu mi ništa znali reći ni sami mještani . I pored
toga, ne treba odbaciti svaku mogućno st da se ovaj izuzetan spomenik krije ispod
naslaga odbačenog materijala oko ograde i da će se jednom pronaći. Groblje Spasovina
je u dobroj mjeri sačuvalo izgled kakav je imalo prije šczdeset godina, makar kada je u
pitanju njegov stariji dio. Tu i tamo može se medu starim spomenicima vidjeti i pokoja
nova grobnica. Sretna je okolnost što ovo groblje za razliku od Drvarskog ima dovoljno
mjesta za prostorno širenje, pa stari kameni križevi, produkti izuzetno vještih ruku
majstora - klesara, nisu neposredno ugroženi. Zahvaljujući toj, a i drugim
okolnostima, pilastar sni mij em 1930. godine nije sasvim propao. Pronašao sam ga i
C; ZM (A). N ~ . s\ 45.1990. sIr. 177 - 190
r G LAV .A. Š. OVI N LAZ II'R ED RO MANI L' K E SK ULPTU RE 17'J

dopremio u ZCmaJj ki muzej, gdje je oči ŠĆen i konzervi ran. Objeloda.njujemo ga na

ovom mjestu po prvi put, kao i plutej s Drvarskog groblja, od kojeg je preostao samo
foto-snimak .
1. Groblje Spasovina, Drvar.
Dobro očuvan pilastar središnjeg dijela oltarne pregrade izraden od sitnozrnastog
vapnenca (d imenzije: visina - 112, širina - 36, debljina - 13 cm) (SI. 1). Na desnoj
strani gornje plohe još je vidljiva baza odbijenog stupa, koji je bio izraden iz istog bloka
kao i pilastar. PronUer baze stupa odgovara debljini pilastra (13 cm). Na lijevoj bočnoj
strani usječen je žlijeb za prihvaćanje rebra pluteja (dimenzije: visina - 82, širina - 5,
dubina - 2 cm). Plutej je naknadno mogao biti fiksiran za pilastar, što se može
zak ljučiti po mpi promjera 2,5 i dubine 6 cm na gornjoj plohi pilastra. Desna bočna
strana potpuno je ravna . Prema tome, ovaj segment pregrade morao je stajati s lijeve
strane ulaza u oltarni prostor.
Ukrasno polje (dimenzije: 96 x 30 cm) uokvireno je letvicama širokim 3 cm.
Ornament je čisto geometrijski. Ćini ga šest troprutih cikcak traka koje se medusobno
repliću, ostavljajući slobodne prostore u vidu rombova neujednačene veličine. Trake se
prepliću u pravilnim ritmičkim razmacima od vrha prema podnožju tangirajući okomite
rubne letvice na po trinaest točaka, a kraće horizontalne na po jednom mjestu. Krajevi su
traka medusobno spojeni, što daje utisak neprekinutog niza, ili započinju, odnosno
završavaju na sjecištima.
2. Drvarsko (Šobića) groblje, Drvar.
Ulomak pluteja (dimenzije: cca 60 x 80 cm; dimenzije cijelog pluteja prema
likovnoj rekonstrukcij i: cca 112 x 80 cm)l od kojega je sačuvan samo foto-negati'l.
S ačuvani dio pluteja č ini njegovu lijevu stranu, koja je nešto manja od polovice njegove
uku pne širine (Sl. 2).
Lice je raščlanjeno na dekorativno polje, dvije bočne i jednu gornju letvu. Letve
odskaču od polja za izvjesnu visinu koja se na. osnovi fotografije ne može odrediti.
Gornja letva zauzima čita vu širinu pluteja. Svi raščlanjeni dijelovi omedeni su okvirni m
letvicama, dok je dekorativno polje optočeno još jednom posebnim okvirni m letvicama
iste širine. Dekorativno polje je ukrašeno sistemom nizova troprutih krugova
isprepletenih sa troprutim trakama. Ukupno je bilo šest vertikalnih nizova sa po četiri
kruga, od kojih su OČuvana prva tri niza, a samo prvi je potpun. Ostala dva su okrnjena..
Krugovi su samostalni, odnosno nisu spojeni čvorovima, alj su dvjema cikcak troprutim
trakama povezani u jedinstven ritmički skladan sistem. Ishodište i završetak svake trake
na. jednoj je strani pluteja,lijevoj ili desnoj. Kroz središte svakog kruga unakrsno prolaze
po dvije trake, koje se na. dodirima sa okvirnim letvicama lome pod pravim kutom
nastavljajući ritmi čki slijed kroz središte krugova i prazne prostore medu njima. Trake
medusobno zatvaraju kvadrate kojima su po dva suprotna vrha ili u središtu kruga, ili na.
slobodnom prostoru medu krugovima. 2 Bočne letve, od kojih je na. fotografiji sačuvana

l Dimenzije su odredene prema standardnim veličinama ove vrste spomenika, te prema

perspektivi i odnosu na. druge predmete koji se vide na fotografIji, kao i na osnovi dekorativnih
elemenata koji ukazuju na logičnos! pleternog orgauizma .
2 Oštri i tupi kutovi na našoj rekonstrukciji posljedica su perspektive kod fotografiranja .
 GZM (A) , N. S. sv . 45, 1990, str 177 - 190
180 T. GLAVAS, NOVI NALAZI PREDROMANI(:KESKULPTURE

Crtet I rekonstrukcija: N. Ćrnajčanln

SI. 2. Drvarsko (Šobića) groblje, Drvar - plutej, poku laj likovne rekonstrukcije prema fotosu

lijeva, prekrivene su pleternim ornamentom koji čine četiri troprute trake kojima se
krajevi ne raspoznaju. Lomljenje traka nije izvedeno jednako. Kutovi lomljenja su
različiti, a najoštriji su u četiri ugla letve. Gornja letva ima shemu preplitanja sličnu
bočnim, Razlika je očita jedino u uglovima gdje se trake sa svoja četiri slobodna kraja
zavlače.

Sa stilsk(}-kronološkog aspekta dijelovi oltarne pregrade iz Drvara imaju osobine

predromaničke umjetnosti, koja je od sredine lX do kraja X stoljeća na našoj obali i
njezinom zaledu prolazila kroz zrelu fazu razvitka u kojoj je dostigla i svoj vrhunac. PO
općim karakteristikama, koje se ogledaju u čistoj geometrijsk(}-pleternoj shemi
izvedenoj na zavidnoj razini, plutej ima brojne analogije, posebno medu srodnim
spomenicima srednje Dalmacije i njezinog zaleda. Po troprutim krugovima slobodno
postavljenim u horizontalne i vertikalne nizove i troprutim trakama koje ih povezuju
najbliži je ulomku iz Trogira, datiranom u periodu lX-X stoljeća 3 zatim ulomku iz
Biskupije kod Knina široko datiranom periodom lX-XII stoljeća, 4 te gornjem dijelu
pluteJa iz Plavna kod Knina5 i kninske tvrdave 6 • Ornamentom na gornjoj i bočnim

3 T. Burić 1982, 149 i sl. 14 i 22.

4 S. Guoja~ 1952,77-78 i sl. 24.
~ S. Guoja~ 1958, 145 i sl. 21.
6 S. Guoja~ 1960, 116--117 i tabla XV i sl. 2 na tabli XVI.
GZM (A). N. S. >v 45.1990. Sir. 177 - 190
T GLAVAS. NOVI NALAZI PREDROMANIČKCSKULPTURE

letvama plutej iz Drvara najbliži je plulejima sa Mijovilovca u Pridrazi kod Novigrada,

datiranim vremenom ex! IX do XI stoljeća,7 le gornjoj letvi pluleja iz 7.avale u Popovu
polju u Hercegovini, datiranom različito, zajedno sa ostalom skuliJturom periodom ex!
IX do XII stoljeća. 8
Ista geometrijsko-pleterna shema kakvu imaju letve piuteja iz Drvara i njemu
srodni spomenici, koje smo spominjali, sreće se i na drvarskom pilastru. Jedina j e
razlika u broju troprutih traka. Veći broj tih traka na pilastru ex!raz j e tendencije da
se širi prostor što bolje ispuni oroamentom, tako da što manje slobodnih površina ostane
neispunjeno. U izboru motiva i obradi njemu podudarne, gotovo istovetne primjere
nalazimo na istom geografskom prostoru, kao i za plutej. Najveću sličnost nalazimo
medu fragmentima iz crkve sv. Spasa na vrelu Cetine, datiranom u IX, odnosno X
stoljeće, 9 zatim ulomku pilastra iz kninske okolice,1O pilastru iz Trogira i ulomku iz
crkve sv. Pf'tra kex! Slatina na otoku Čiovu, datiranim u raspon IX-X stoljeća H S lična
geometrijska shema, ali u detaljima različita, može se naći i u našoj ju1noj jadranskoj
obali.12
Pleterna skulptura iz Drvara predstavlja zanimljivu pojavu, kako u
kulturno-historijskom, tako i u arheološko-topografskom pogledu. Do njezine poja ve
nije bio poznat nijedan spomenik ove vrste sa područja Drvara i njegove šire okojce,
mada su i na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine ovi spomenici dosta rijetki. Osim sa
dva lokaliteta u gornjoj Bosni, i isto toliko u Hercegovini, većina do sada poznatih
prinUeraka predromaničke skulpture potječe iz jugozapadne Bosne (Livanjsko i
Glamočko polje). Drvarski nalazi POnUeri1i su ovu granicu dalje prema sjeverozapadu.
U stilsko-kompozicijskom pogledu drvarska pred romanička skulptura pokazuj e
podudarnost, u nekim primjerima gotovo identičnost II obradi i izboru motiva sa
srodnim spomenicima srednje Dalmacije, posebno njezinog zaleda. Usamljenost nalaza
ne dozvoljava pouzdanije zaključke o djelatnosti majstorske radionice u Drvaru, mada ni
tu mogućnost ne treba sasvim ex!baciti. U ovom trenutku prihvatljivijom i više
uvjerljivom čini nam se pretpostavka da je drvarska kamena pla<;tika prex!ukt neke
obližnje radionice, kakva je u to vrijeme djelovala u kninskQj okolici . Na to ukazuje
sličnost u izboru motiva i obradi pojedinih detalja na drvarskoj i kninskoj kamenoj
plastici.

G o r i e a kod Gruda
l. Fragment pluteja ex! sitnozrnastog vapnenca (dimenzije: 20 x. 20 x 17 cm),
pronađen je prilikom kopanja za grobnicu u proljeće 1990. gex!ine južno ex! stare crkve

7 S. Gunjača 1963,47-48 i sl. 21, 22.

8M. Vego 1959,185-186, sl. 5 i tabla V, 4; N. Miletić 1980a, 291-295, gqjeje
navedena sva odgovarajuća starija literatura.
9 S. Gunjača 1949; isti, 1952, sl. 8.
10 S. Gunjača 1960, 277 i sl. 24 .

II T. Burić 1982,150,155, tabla IX, 38; tabla XIV, 66.

12 I. 2i1e 1988, 177 i sl. 6.

 GZ:v1 (A), N. S. sv -15 , 19',)0, sIr 117 - 190
Sl
T. GLA V, S. :-'O VI !'.A LAZI PR EDROMA 1 KE:. SKlJ LPTL RE

Foto: M. Radova n ović

SI. 3. Gorica, Grude - ulomak pluteja

Crtell rekon trukcIJa: N. ĆmaJčanln

SI. 4. Gorica, Grude - pokušaj rekonstrukcije ukrasnog motiva na ulomku pluteJa

( ilM (A). ' S , \ 45. 1990. , Ir. 177 - 190
T G Li\ Vi\<;. OVI "J i\L i\ l l PRF DRO : l i\ 1'.I(Kf SKULPTU RE I iiJ

sv. Stjepana Y On ament se sastoji od troprutog kruga , koj i je sa su ~ednim krugovima

bio spojen č vorovima. Krug po središtu presijecaju dvije troprute trake pod kutom od
80 , odnosno 100 0 , formirajući tako četiri polja od kojih su po dva unalcrsna iste
0

vel ičine . Ispod sjecišta traka II redištu kruga izbij aj u četi ri stilizirana ljilj ana (trolista),
čiji savijeni bočni listovi slij de tok troprute trake koja zatvara krug . Na mjestu
razlistavanja ljiljani imaju poprečni pru tić. Sukladno veličini polja ljiljani se po
dimenzij ama razlikuju tako da su po dva nasuproula istih veličina (SI. 3 i Sl. 4).
Ranije su na ovom lokalitetu pronađena jo dva ko mada sa i tim motivom
"ukrštenih ljiljana«14
2. Ulomak pilastra oltarne pregrade (dimenzije: 13 x 12 x 10 cm) na ojemu je
sačuvan dio ukrasnog polja omeden okvirnom letvicom. Ornament se sas toj' od
troprutastog mreža tog pletera, od kojeg je vidlji v samo manji ugaoni dio lS (Sl. 5) .

SI. 5. Gorica, Grude - ulomak pilastra oltarne pregrade

3. Tri ulomka kamene dekorativne plastike (dimenzije: a - 20 x 10 x 14 cm; b ­

19 x 12 x 9 cm; e - 7 x 7 x 5,5 cm) pronađena su prilikom manjeg sondažnog
istraživanja 1978. godine sa sjeverne strane stare crkve sv. Stj pana (Sl. 6. a, b, e). Sada

13 Spomenik je pronašao Vlado Bogut iz Sovića, u čijem se vlasništvu i sada nalazi.

Ljubazno mi je dao sve potrebne podatke i ustupio na objavljivanje, pa mu se i ovom prilikom

srdačno zahvaljujem.

14 P. Oreč 1984, 118-119; sl. 13b i 13c.

lj Fragment je pronašao M . Lozo iz Splita II proljeće 1984. godine , na putu sa zapadne
 GZ M (A), N. S. s V. 45 , 1990, SIr. 177 - 190
T. GLAVAS, NOVI NALAZI PREDROM A NIČKESKULPTURE
I X4

b e

SI. 6, a, b, c. Gorica, Grude - tri ulomka oltarne pregrade

su U Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Ne može se odrediti p~uzdano kojim su dijelovima

oltarne pregrade pripadali.
Svi do sada otkriveni ulomci skulpture iz Gorice pripadaju predromaničkom
crkvenom graditeljstvu. Gotovo svi , osim onih za koje se zbog fragmentarnosti ne može
odrediti prvobitni položaj, poyeču od oltarne pregrade, pretežno od pluteja i pilastara.
Rubu pluteja vjerovatno je pripadao i fragment sa čvorom (SI. 6, a), na što ukazuju kako
njegova deblj ina, tako i analogija sa plutej em sa Crkvine u Biskupiji kod Knina. 16 Do
sada nij e pronađen nijedan komad koji bi pripadao srednjim i gornjim dijelovima oltarne
pregrade. Ta okolnost, kao i ustinjenost nalaza otežavaju stilsku analizu. Osim toga, na
ovom lokalitetu nisu provedena sistematska arheološka iskapanja, premda po
dosadašnjim slučajnim nalazima on to zaslužuje, pa ne postoji nikakva stručna
dokumentacija. U ovakvim okolnostima sve dosadaš~e nalaze predromaničke skulpture
mog uće je promatrati kao dijelove jedinstvenog ansambla, koji je nastao odjednom
prilikom opremanja crkve. Ovakav pristup teško će se dugo održati, jer se zna da je
crkva sv . Stjepana bila u funkciji tokom cijelog srednjeg vijeka .17
Zanimljivu pojavu u predromaničkoj skulpturi kod nas predstavlja pojava ljiljana
kombini ranih sa geometrijskim troprutim omamentom, kakav je na ulomku pluteja (Sl.
3 i SI. 4). Potpunih analogija za ovaj primjer nismo pro~li u nama dostupnoj literaturi,

16 ž.
Rapa nić 1987 , tabla XVI, l.

17 To potvrđuje i velika nekropola koja je formirana oko crkve, od koje su mnogi

srednjovjekovni spomenici (stećci) u građeni u temelje crkve, koja sada služi kao grobljanska

kapela.

 GZM (Aj. N. S 5\.4 5. 1990 . , Ir 177 - 190

T. GLAVAŠ. NOV I NALAZI PRI- D RmvIANIČKE SKULPTURE 1 ~5

Foto: M. Radovanović

SI. 7. Perkuša džamija, Livno - Fragment zabata oltarne pregrade

Crtež: S. Kudra I
SI. 8. PerkuŠ8 džamija, Uvno - natpis na zabatu

ali se O sličnostima u pojedinim detaljima može govoriti. Najbolji primjer za to svakako

je plutej iz Gornjih Koljana kod Vrlike, na kojemu se pored troprutih krugova povezanih
čvorovima, troprutih pletenica, ptica i rozeta, pojavljuju i ljiljani. 18 za razliku od
kolj anskog primjera, gdje je stilizacija ovog motiva nevješta, a osnovna tendencija da se
ispuni slobodni prostor medu krugovima veoma prisutna, motiv na ulomku iz Gorice
predstavlja originalnu shemu koja je i zanatski korektno izvedena. Da ova sličnost nije
slučajna, pokazuje i istovetnost ornamenta na pilastru uzidanom u apsidu crkve u

18 F. Radić 1900, 112. i S. Gunjača - D. Jelovina 1976, 98, sL 25 .

 'J /1\1 (A). N S. w 45, 1990, m 17 - 190
T. G LA \I i\s,. ,\ oV [ ~A LAZ I PREDROMA N ICKE SK U LPTU RE

Goric il9 i pilastru iz Gornjih Koljana, 20 Isti o rnament je, izgleda, i na našem ulomku
(Sl. 5),
Para lela poj edinim d taljima na skul pturi iz Gorice omogo je na našoj jadranskoj
obali, posebno II rtie2.inom zaledu, pa bi bilo suvišno sve ih navađati, Mislimo da je za
sada, dok se ne otkrije još koji karakteris t i čan ulomak ili sc ne izvede sistematsko
arehološko iskap(U ~e, dovo ljno ukazati na paralele sa skul pturom iz. Gornjih Kolj (Ula.
Jer, ona je s njom, nesumnj ivo, u stilsko-kronološkoj sukladnosti. Doda li se tome i
ista historijsko-geografska cjelo vitost , II okvi ru koje su moguće radioničko-klesarske
spcc ifič n ti , onda skulpturu sa ova dva lokaliteta možemo smatrati suvremenom. Na
osno vi st ilskih i epig rafskih analiza velikog br~a ulomaka kolj anska skulptura je
kronološki određena II kraj VIII ili u IX stolj eće. l Prema tome, dekorativnu kamenu
plastiku il. Gorice mož mo smatrati produktom LX sto lj eć a .

Livno
f ragment zabata (Sl. 7 i Sl. 8) ne spada u sasvim nove nalaze, ali ga na ovom
mj estu do nosimo iz. dva razloga. Prvo, s obzirom na to da se radi o značajnom nalazu
smatramo potrebnim da donesemo potpune podatke o nj egovoj provenijenciji i, drugo,
da ispravimo dosadašnj e , po našem mišljenju pogrešno č i tanje natpisa na njemu ,
Spomenik j e bio ugrađen u džamiju Perkušu u Livnu, koja je razrušena
bombardiranjem 1944, godine. Pedesetih godiua, prilikom raščišćavanja ruševina otkrio
ga je dr fra Anđeo Kai ć i dopremio u samostan Goricu , gdje se i sada nalazi.
O bj lodanjen j e 1980. godine u č aso pisu Balcanoslavica, gdje je donesena fotografija s
naj osnovnij im podacima o porijeklu i ponuđeno čitanje natpisa:

HUNC. TEP L DIUM. UTER.22

Prilikom o vog č itanja desila su se dva propusta zbog kojih je natpis pogrešno
pročitan . Nisu, naime, u obzir uzeta uobičaj e na skraćivanja pojedinih učestalih riječi
karak t erističnih za ranosrednj o vjekovne natpise. Tako nad slovima DI nije uočen znak
za skraćiv anje u v iđu vodoravnog poteza, pa je iz ovog previda proizašlo pogrešno
čitanje drugog dij ela natpisa. Osim toga, u posljednj oj riječ i susjedna slova LI napisana
su prebl izu, pa su pročitana kao j edno slovo (U) . Ovaj drugi propust u čitanju biJo je
lako uočit i , j er se u natpisu slovo U, sukladno vremenu iz kojega je spomenik, uvijek
piše kao V. Prema tome, naše čitanj e natpisa glasi:

. . . HV NC TE(m)PL (um) D(e)1 (h) VM ILlTER . .. (ovaj hram božji ponizno) 2 3

O vak O čitanje napisa navelo nas j e na pomisao o istom porijeklu ovog ulomka i
kamena grede, takoder s natpisom, iz. crkve sv. Petra Apostola, navodno iz Rapovina

19 P. Oreč 1984, 118, sl. 13a.

20 F. Radić 1900, 109, sl. 14 .
21 F. Rad ić 1900, 122; S. GunjaČ8 - D. J elovina 1976,98, sl. 25-26 .
22 N. Miletić 1980, 43- 50.
2l Na svim podacima vezanim za ovaj spomenik , kao i na p o moći kod čitanja srdačno
zahvaljujem fra Boni Vrd olja k u.
 G7.M (Al. l" . S. " ~5 . 1990. ,Ir. 177 - 190
T G LA V,\Š . r-.OVI1\A LA 7 1 I' RI: DROMA N1C"K I: SKU LPT UR I lx?

24
ncd.aleko Livna. Prema polOžajU rakovica kojima su ukrašeni arhitrav i leg urij ito je
da su oba segmenta gornjeg dijela oltarne pregrade pripadala njezinoj lijevoj strani.
Nadalje, dio natpisa na zabatu po smislu je log ičan nasta vak natpisa na g redi. Ako su
ova naSa zapažanja ispravna, onda bi, mak r U pr stomom smislu, polovica cijelog
natpisa izgledala ovako:

FERRE-DI NATVS ES . AT HONORE(m) BEATI PETRI AP(osto)L Pero) REM EDJO

ANIM E SVE HVNC TE(m)PL(um) D(e)J (h)VMILITER ...

Osim već navedenih razlog zbog kojih smo se od l učili za ovu tczu , potrebno je
istaknuti da j materijal od kojega s izrađeni arhitrav i zabat isti sitnozmasti vapnenac.
Oblik slova i njihova visina (cca 6 cm) potpuno su isti na oba ko mada. Da li ovi ulomci
iz IX stoljeć potj eču iz Livna, ili iz obližnjih Rapovina, mi lim a nije značajno.
Livno je kao centar prostrane župe u to vrijeme moralo imati jednu takvu crkvu. To,
medutim, ne znači da slična građevina nije mogla egzistirati i II đva-tri kilometra
udaljenim Rapovinama. Ono šIO nam se čini vrlo vjerovatnim u ovom tren utku jeste da
zabat i arl1itrav pripadaj u istoj oltamoj pregradi jedne te iste crkve (Sl. 9).
>I< >I< >I<

Dok je ovaj rad još bio u tisku pojavio se najnoviji broj Starohrvatske prosvjete,
serija III, sveska ]9/1 988, Split , 1990. sa izvanrednim radovima V. DeJonge,
Starohrvatska erk a na "Ma s irinama- u Kašiću kod Zadra (str. 39 - 89) i T. Burića,
Ranosrednj ovj ekovna skulptura s Kapitula kod Knina , (str. 91 - 117). Oba ova rada ,
svaki na svoj način, predstavljaju značajan prilog boljem poznavanj u pred romaničke
skulpture i arhi tekture na istočnoj jadranskoj obali. za nas je značaj no što se u njima po
prvi put publiciraj u neki primjerci skulpture koji su po izboru motiva i načinu obrade
analogni skulpturi iz Drvara i Gorice, koja je predmet našega rada, i što je za ovu vrstu
spomenika na područj u Dalmacij e utvrdena pouzdana kronol gija.
Ornament na dekorativnom polju pluteja sa Drvarskog groblja, po likovnoj
koncepciji i obradi, u potpunosti odgovara rubnim ulomcima donjih dijelo va pluteja s
Kapitula (T. Burić , o .c., str. 95, kat. ll , ]2; tabla V, ll; tabla VIII, 12). Ukrasna
shema na pilastru sa groblja Spasovina u Drvaru odgovara omamentu na ulomku pilastra
ili letve pluteja Kapitula (isti, O.C., str. 97, kat 29; tabla VI, 29). Navedeni ulomci s
Kapitula kronološki su odredeni u treću četvrtinu X st. (isti, O.c. , str. 104 - 107).
Uzme li se u obzir velika sličnost navedene kapitu1ske i d.rvarskt: kamene plastike kako u
načinu obrade tako i u likovnim kompozicijama, zatim ne velika geografska udaljenost
Drvara i Knina, onda o bj e ove grupe spomenika možemo smatrati produktom ne samo
istog vremena (treća četvrtina X st.) nego i iste klesarske radionice.
Djelomičnu analogij u za ulomak pluteja s ljiljanima iz Gorice, nalazimo na
fragmentu gomj eg dijela pilastra i na ulomku pluteja iz Kašića kod Zadra (V. Delonga,
o.c., str. 52 , kat . 7; str. 68 - 69; tabla VII, la i str. 53, kat. 1; str. 72; tabla lX, 3).
Navedeni primjerci po svojim stilskim karakteristikama odgovaraj u srodnim
spomenicima Zadra t Knina i datirani su u drugu polovicu IX ili početak X st.

24 M. Man~ 1928, 168; tabla VIil, 3.

 GZM (A), N. S. sV. 45,1990, str. 177 - 190
T GLAVAŠ, NOVI NALAZI PREDROMANIČKESKULPTURE

SI. 9. Prijedlog Idejne rekonstrukcije oltarne pregrade Iz crkve sv. Petra

 GZM (Al, N. S. sv. 45, 1990, str. 177 - 190
T GLAVAŠ, NOVI NALAZI PREDROMANIČKE SKULPTURE 189

LITERATURA

T. BURIĆ 1982 - Predromanička skulptura iz Trogira, SHP, III serija,

sv. 12, Split, 1982, 127-160.
S. GUNJAČA 1949 - Radovi na crkvi i groblju sv. Spasa na vrelu Cetine,
Ljetopis JAZU, knj. 55, Zagreb, 1949.
1952 - Četvrta starohrvatska crkva u Biskupiji kod Knina i gro­
blje oko nje, SH P, III serija, sv. 2, Zagreb, 1952,57-80.
1958 - Tiniensia Archaeologica-Historica-Topograph.ica I,
SHP, III serija, sv. 6, Zagreb, 1958, 105-164.
1960 - Tiniensia Archaeologica-Historica-Topographica ll,
SH P, III serija, sv. 7, Zagreb 1960,7-142.
1963 Srednjovjekovni Dolac kod Novigrada, SHP, III serija,
sv. 8-9, Zagreb, 1963.7-66.
S.GUNJAČA­
D.JELOVINA 1976 - Starohrvatska b~tina, Zagreb, 1976.
M.MANDIĆ 1928 - Osvrt na kninske starine povodom djela Prof. J. Strazy­
gowskog,.() razvitku starohrvatske umjetnosti«, GZM,
XL, Sarajevo, 1928 , 165-170.
N. MILETIĆ 1980 - Resu1tate der neueren archaologischen Untersuchungen
des friihen Mittelalters in Bosnien und Herzegowina, Bal­
canoslavica 9, Prilep, 1980,43-50.
1980 a Reflets de l 'influence byzantine dans les trouvailles paleo­
slaves en Bosnie--Herzegovine, Rapports du Congres In­
ternatonal d'Archeologie Slave, Tome 2, Bratislava, 1980,
287-306.
P. OREČ 1984 - Novi arheološki nalazi iz ranog srednjeg vijeka iz za­
padne Hercegovine, GZM(A), n.s., sv . 39, Sarajevo,
1984,97-129.
F. RADIĆ 1900 - Ostanci starinske crkve i groblja u Gornjim Koljaniroa
kod Vrlike, SH P, god, V, sv . 3, Knin, 1900, 105-122.
Ž. RAPANIĆ 1987 - Predromaničko doba u Dalmaciji, Split, 1987.
M. VEGO 1959 - Arheološko iskopavanje u Zavali, GZM(a), n .s., sv .
XIV, Sarajevo, 1959, 179-201.
I. ŽILE 1988 - Spolia i ostali nalazi skulpture i plastike II Dubrovniku
do pojave romanike, izdanje Hrvatskog arheološkog
društva, Zagreb, 1988, 175-188.

SKRAĆENICE

__ S HP - Starohrvatska prosvjeta
GZM(A), n.s., - Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Arheologija, nova serija.
Ljetopis JAZU - Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
 ' 7\1 (\1. "l . S \' 4<· 1991. ~Ir. 177 -1'10
I~O T G l AVA Si , N( VI N.\I J\7 1 I'R I' I1 RO \M . I KE SKU LPI U RE

ESUME

NOUVE LES TROUVAILLES DE SCULPTURE PREROMANE EN

nOSNIE-HERZEGOVINE
Ces de rniers temps, sur le territoire de la Bosnie-Herzegovine , on trouve quelques
monu ments de sculpture preromane. A Drvar, ville qui n'etait pas recensee jusqu ' ici comme site
archeologique du hau t moyenage, on a trouve, dans le cimetiere de pasovina, un pi oi tre cutier
d'une bal ustrade d'aute!. Une telle trouv aille n'a jamais ete enregistree jasqu' ii present en
Bosnie-Herzegovine . Non loin de l'endroit ou I'on :l f:lit cette trouvaiUe , dan.~ le dm tiCfl' de
Drvar, on a photograprue un assez gros fragment de balus trade, le n ' galil' Cais' it parue dc
I'heritage de feu M. D. Sergejevskl. Malheureusement, nou.s n'avons pa.q rcussi 3 trouver
I' original.
Les au tres monu ments faisant I 'objet de cette etude proviennen de site connus dcpuis
longtemps. C' est le cas de Gorica, pres de Grude ou I'on a decouvert a plusiers reprises des
fragments de mobilier d 'eglise portant des ornemeuts caracteristiques du style preroman . Dans
les ruines de la mosquee de Perkuša a Livno d 'ou proviennent aussi quelq ues petjt fragments
decores dans le style preroman, dans les annees cinquante , on a trouve I'en t.ablem.eu t d'une
balustrade d'autel portant les restes d'une inscription. Ce monUIDent a dej a fait l' objct d'une
publication, mais nous I'avons egalement insere dans celte etude en raison des correcUons
apportees a la leeture anterieure et de I 'etablissemen t da la these selon laquel\e I 'origine de ce
fragment se ait identique a celle de I' arcbitrave deja com1Ue proveDant de l'egIise Saint- Pierre
Apotre, soi-disant des euvirons de Rapovine .
Du point de vue du style, I' omemeotation en pierre de Drvar presente toutes les
caracteristiques de I' art prerom.an qui etait fl orissant sur notre littoral et dans son arriere-pays,
e
entre le milieu du IXe et la fIn du X siecle . Nous trouv on s de nombreuses analogies du schema ii
entrelacs geometriques parfaitement executes sur I 'entablement, en Dalmatie centrale et dan. son
arriere-pays (Trogir, Biskupija, et Plavno pres de Knin, forteresse de Knin et Pridraga pres dc
Novigrad) et aussi en Herzegovine (Zavala dans la plaine de Popovo). Nous trouvons ega\clDCnt
sur ce meme territoire des analogies pour le pilastre (source de la Cetina, environs de Knin,
Trogir, ile de l:iovo).
Ce qui represente chez nous un phenomene interes sant que I'on peu.t observer sur la
sculpture preromane, c'est celui des lis combines avec des motifs geometriques, tel s qu 'il en
existe sur un fragment provenant de Gorica. Pour cet exemplaire , nous n ' avons pa.~ r~ussi a
trouv er d'analogies parfaites . Par certains details, ce serait le fronton provenant de Gornji Koljan..i
pres de Vrlika qui, a la base d'autres trouvaiJl cs, dont cenaines sont meme des trouvaiUes
epigraphiques, a ete date du IXe siecle, qui lui conviendrait le mjeux. C' est pourquoi nous
pouvons egalement considerer la sculpture de Gorica comme UIle oeuvre de celte epoque.
Nous considerons que le fragment du fronton de la mosquee de Perkuša :l Livno el
I'architrave trouvee auparavant, provenant soi--disant de Rapovine, sont des parties integrantes
d'une seule et meme balustrade d'autel. Ce qui le prouve, ce sont: la meme sorte de ealeaire a
petits grains dans lequel ces pieces ont ete taillees, I 'emplacement de certains elements qui permet
de constater que I' architrave et une panje du fronton appartenaien t au cote gallche de la
balustrade; la meme for me et la meme dimension des lettres de I 'inscri ption gravee Sur le fronton,
et le sens de la bribe d 'inscription qui constitue une suite logique au texte grave sur I' architrave.
Traduction :

Marie - Agnes Vujić