Eve Ensler / VAGININI MONOLOZI

BIBLIOTEKA
Knjiga 2.
Urednik: Bo ko Zatezalo
Eve Ensler VAGJNINI MONOLOZI
Copyright © za hrvatsko izdanje: V.B.Z., d.o.o., 10 010 ZAGREB, Goranska 12 Tel./f
aks: 01/6235-418 i 01/6235-419 e-mail: vbz@zg.tel.hr Za nakladnika: Bo ko Zatezalo
Korektorica: Dobrila Aramba iæ-Kopal Grafièka priprema: V. B.Z. studio, Zagreb Tisak:
EUROADRIA d.o.o., Ljubljana 2000.
CIP-Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili na knji nica, Zagreb
UDK 821.11 1-4 = 163.42
ENSLER, Eve
Vaginini monolozi / Eve Ensler; s engleskoga preveo Borivoj Radakoviæ. -Zagreb : V
. B. Z 2000. - (Biblioteka Vitrail, knj. 2.)
Prijevod djela: The vagina monologues.
ISBN 953-201-046-7 100512066
Eve Ensler
VAGININI MONOLOZI
S engleskoga preveo Borivoj Radakoviæ
ZAGREB
Naslov izvornika:
Eve Ensler:
THE VAGINA MONOLOGUES
Copyright © 1998 by Eve Ensler
Published by arrangement with Villard Books, a division of Random House Inc.
Arielu koji mi ljulja vaginu i tjera srce da prsne
PREDGOVOR
Gloria Steinern
Ja pripadam generaciji koja je govorila - »dolje«. Naime, pod tom su - rijetko i sti a
nim glasom izgo-varanom - rijeèju ene iz moje porodice mislile na cjelokupne enske g
enitalije, unutarnje i vanjske.
Nisu to u pitanju bile ene neuke za izraze kao to su vagina, labia, vulva, klitori
s. Naprotiv, sve su se one kolovale za uèiteljice i vjerojatno su im informacije bi
le dostupnije negoli veæini drugih ena.
Nije èak u pitanju bilo ni to da su bile neslobodne niti da su »zaostale«, kako bi sam
e rekle. Jedna mi je baka zaraðivala novac tako to je u svojoj strogoj protestantsk
oj crkvi drugima pisala tekstove za propovijedi - kojima, pak, sama nije vjerova
la ni rijeèi - a potom se istim tim novcem kladila na konjskim utrkama, pa je zaraði
vala jo i vi e. Druga
7
je bila sufra etkinja, odgojiteljica, èak i nekada nja politièka kandidatkinja, sve na z
aprepa tenje mnogih iz njezine idovske zajednice. Moja je majka, pak, nekoliko godi
na prije nego to sam se ja rodila, bila pionirka novinske reporta e i na svoju je d
iku nastavila odgajati dvije kæeri na naèin mnogo prosveæe-niji nego to su nju podizali
. Ne sjeæam se da se ikada slu ila onim atrovaèkim rijeèima po kojima ensko tijelo ispada
prljavo i sramotno, i za to sam joj zahvalna. Kao to æete na ovim stranicama vidjet
i, mnoge su kæeri odrastale pod mnogo veæim teretom.
Pa ipak, one prave, manje obremenjene rijeèi nisam èula. Na primjer, niti jednom nis
am èula rijeè klitoris. Godine su mi trebale dok nisam nauèila da ene posjeduju jedan j
edincati organ koji nema druge uloge nego da osjeæa u itak. (A zamislite samo da mu ko
tijelo ima jedan takav jedinstven organ: to bismo se naslu ale o njemu!; a to bi mu
sve tek bilo potrebno da se zadovolji?...) I kad su me bili uèili govoriti i pisa
ti, i kad su me uèili voditi brigu o svom tijelu, izricali su mi nazive za svaki o
d njegovih èudesnih dijelova - osim u onom jednom podruèju koje se ne spominje. Zbog
toga sam ostala neza tiæena naspram onih sramotnih rijeèi i prljavih po alica pred kolom
i, kasnije, naspram uvrije enog vjerovanja da mu karci, bilo kao ljubavnici ili kao
lijeènici, o enskom tijelu znaju vi e nego same ene.
Duh samospoznavanja i slobode to æete ga zateæi na ovim stranicama ja sam prvi put na
zrela u Indiji gdje sam ivjela nekoliko godina nakon fakulteta.
^ 8
U tamo njim sam hinduistièkim hramovima i sveti tima prvi put vidjela lingam, apstrakt
ni mu ki spolni simbol, ali sam vidjela i yoni, enski spolni simbol: u obliku cvije
ta, ili trokuta ili kao dvostruki oval pièastih krajeva. Saznala sam da je prije ne
koliko tisuæa godina taj simbol bio obo avan kao moæniji od svog mu kog parnjaka, kao vj
era koja se prenijela u tantrizam, èije je sredi nje naèelo mu ka nesposobnost dosizanja
ispunjenja osim kroz spolno i emocionalno sjedinjenje s nadmoænom enskom spi-ritua
lnom energijom. To je vjerovanje bilo toliko duboko i toliko rasprostranjeno da
su ga u svoju tradiciju preuzele èak i neke od kasnije nastalih monoteistièkih relig
ija koje iskljuèuju ene, unatoè tome to su ga nekada (a i dalje je tako) voðe glavnih re
ligija marginalizirali ili nijekali kao herezu.
Na primjer: gnostièki su kr æani obo avali Sofiju kao enskog Duha Svetog, a Mariju Magdal
enu smatrali su najmudrijom od svih Kristovih uèenika; tantrièki budizam i dalje pouèa
va da budastvo prebiva u vulvi; islamski sufistièki mistici vjeruju da se fona, il
i ushit, mo e postiæi samo kroz frava i, enski duh; ekina iz idovskog misticizma samo je
inaèica akti, enske du e Boga; èak je i katolièka Crkva ukljuèila oblike obo avanja Marij
i se vi e usredotoèuju na majku negoli na sina. U mnogim zemljama Azije, Afrike i u
drugim dijelovima svijeta gdje se bogovi i dalje prikazuju i u enskom i u mu kom ob
lièju, rtvenici imaju oblik dragulja u lopoèu i drugih prikaza lingama u yoni. Hindu
boginje Durga i
9
Kali u Indiji jesu utjelovljenja yonine moæi raðanja i smrti, stvaranja i uni tavanja.
Ipak, kad sam se vratila kuæi, Indija i obo avanje yoni pokazali su mi se veoma dale
kima od amerièkih navada u odno enju prema enskim tijelima. Èak je i seksualna revoluci
ja iz ezdesetih uèinila samo to da je veæi broj mu karaca mogao doæi do vi e ena. Ono »ne
desetih naprosto je zamijenjeno stalnim, uspaljenim »da«. Tek s feministièkim akti-viz
mom iz sedamdesetih poèele su se javljati alternative svemu - od patrijarhalnih re
ligija do Freuda (razmak od A do B), od dvostrukog standarda seksualnog pona anja
do jedinstvenog standarda patrijarhalno/politièko/religioznog nadzora nad enskim ti
jelima kao sredstvom reprodukcije.
Te rane dane otkrivanja meni simboliziraju onak-va»emocionalna sjeæanja kao to je hod
kroz ensku kuæu Judy Chicago u Los Angelesu u kojoj je svaku od soba napravila dru
ga umjetnica i gdje sam po prvi put u svojoj vlastitoj kulturi otkrila ensku simb
oliku. Na primjer, lik to ga nazivamo srcem - a èija simetriènost daleko vi e podsjeæa na
vulvu negoli na nesimetrièan organ koji dijeli njegovo ime - vjerojatno je rudime
nt enskog spolnog simbola. (Stoljeæa mu ke dominacije svela su ga s moæi na romantiku.)
Ili, dok s Betty Dodson (srest æete je na ovim stranicama) sjedim u jednoj njujor k
oj kavani i nastojim se praviti cool dok ona svojim razdraganim obja njavanjima ma
sturbacije kao moæi oslobaðanja elektrizira prislu kivaèe. Ili kad svratim u magazin
10
Ms.1 i meðu uvijek duhovitim natpisima na oglasnoj ploèi tamo nalazim: »Deset je sati
uveèer - jesi li sigurna da zna gdje ti je klitoris?« U trenutku kad su feministkinje
kao spas ovoga obezvrijeðenog svijeta poèele na bed eve i na majice stavljati »Moæ pièke!«
epoznala sam restauraciju neke drevne sile. Napokon, indoeuropska rijeè cunt2 deri
virana je iz imena boginje Kali kao Kunda ili Cunti i dijeli isti korijen kao ki
n ili country.3
Ova zadnja tri desetljeæa feminizma takoðer su oznaèena dubokim gnjevom jer su se razo
tkrile i istine o nasilju nad enskim tijelom, bilo da ono, nasilje, poprima oblik
silovanja, spolnog zlostavljanja u djetinjstvu, zlostavljanja lezbijki, fizièkog
napastovanja ena, spolnog napastovanja, terorizma protiv slobode
1 Ms. - novija inaèica za graðansko oslovljavanje enskih osoba u situacijama u kojima
je braèni status osobe neva an ili se namjerno zanemaruje; ta skraæenica nastala je p
edesetih godina u Americi, a od sedamdesetih je, nakon feministièke inicijative, u l
a u opæu upotrebu i na mnogim mjestima potiskuje tradicionalne "Miss" i "Mrs."; op
. prev.
2 cunt - pièka, graðanski prohibirana rijeè kao vulgarni izraz za enski spolni organ; o
p. prev.
3 kin - rod, rodbina, krvno srodstvo... prema indoeuropskom Gen - latinsko genus
, gotsko kuni staroenglesko kynn, kao i grèko gina, praslavensko gena, u hrvatskom
i veæini dana njih slavenskih jezika ena, odnosno njemaèko kind, hrvatsko èedo, englesko
child itd.; country -kraj, okolina, podruèje, zemlja, zavièaj, postojbina, domovina
, selo; prema latinskom contra (nasuprot), odnosno prema vulgarno latinskom {reg
io) contrata, odnosno contrata térra - zemlja koja le i nasuprot promatraèu, podruèje; u
ovom potonjem primjeru te ko je izvesti izravnu etimolo ku vezu s cunt; op. prev.
11
raðanja, bilo zloèina enskog genitalnog sakaæenja u mnogim dijelovima svijeta. ensko men
talno zdravlje spa ava se izno enjem tih skrivenih iskustava u javnost, imenovanjem,
preusmjeravanjem srd be u pozitivno djelovanje kako bi se nasilje reduciralo i za
lijeèilo. Ova predstava i ova knjiga dio su plim-skog vala kreativnosti koji je re
zultirao iz te energije, energije govorenja istine.
Kad sam prvi put i la gledati Eve Ensler kako izvodi iskaze s ovih stranica - to ih
je prikupila iz vi e od dvjesto razgovora s raznim enama, a potom ih pretoèila u poe
ziju za kazali te - pomislila sam: »Pa ja sam to oduvijek znala: ovo je putovanje go
vora istine na kojem se nalazimo veæ tri desetljeæa.« A tako i jest. ene su joj povjera
vale svoja najintimnija iskustva, od seksa do raðanja, od onih o pre utnom ratu prot
iv ena do nove slobode za ljubav izmeðu ena. Tu na svakoj stranici stoji snaga izgov
aranja neizrecivog - kao to se u pozadini odvija prièa i o samoj toj knjizi. Jedan
je izdavaè èak veæ bio platio predujam za ovu knjigu, a potom je, nakon stoje kasnije
trezveno porazmislio, dao Eve Ensler da zadr i novac samo neka tu knjigu s tom rij
eèju na »v« da negdje drugdje. (Hvala izdavaèu »Villardu« to je objavio sve enske rijeèi
naslovu.)
No, vrijednost Vagininih monologa nadilazi puko proèi æavanje pro losti pune negativnih
stavova. Ona nudi osoban, na tjelesnosti utemljen naèin kretanja prema buduænosti. J
a mislim da èitatelji, mu karci, ba kao i ene, iz ovih stranica mogu izroniti ne
12
samo s osjeæanjem slobode u sebi - i jednih prema drugima - veæ s drukèijim stavovima
prema starim patrijarhalnim dualizmima ensko/mu ko, tijelo/svijest, te seksualno/du
hovno koji su ukorijenjeni u podjeli na ih fizièkih biæa na »dio koji se spominje« i »dio k
ji se ne spominje«.
Ako se knjiga s »vaginom« u naslovu i dalje doimlje kao ne to to je veoma daleko od pit
anja filozofije i politike, nudim jo jedno od svojih naknadnih otkriæa.
Godine 1970. bavila sam se izvjesnim istra ivanjima u Kongresnoj knji nici i tada sa
m prona la skrivenu povijest religiozne arhitekture koja je jednu èinjenicu uzimala
za sigurno kao da je stvar opæeg znanja: tradicionalna konstrukcija zdanja veæine pa
trijarhalnih sveti ta opona a ensko tijelo. Stoga tamo postoje unutarnji i vanjski ul
az, labia majora i la-bia minora; sredi nji vaginalni brod prema oltaru; sa svake
strane po jedna poboèna jajovodna struktura; a onda u svetom sredi tu, oltar, odnosn
o maternica, gdje se odigrava èudo - gdje mu karci raðaju.
Ta mi je poredba bila nova, ali pogodila je toèno gdje treba. Naravno, pomislila s
am. Sredi nji obred patrijarhalnih religija jest onaj dio u kojem mu karci simbolièkim
raðanjem preuzimaju yoni-moæ stvaranja. Nije ni èudo da mu ke religijske voðe tako èesto g
vore da su ljudi roðeni u grijehu - jer smo roðeni u enskim biæima. Kroz mu karce se mo em
ponovno roditi samo ako se podvrgnemo pravilima patrijarhata. Nije, pak, onda èud
o da nam sveæenici i ministranti u
13
haljinama po glavama prskaju patvorinu rodne vode, nadijevaju nam nova imena i o
beæavaju ponovno roðenje u vjeèan ivot. A nije èudo ni to da se mu ko sveæenstvo trudi en
r ati podalje od oltara, upravo onako kao to ih dr e podalje od kontrole nad vlastito
m moæi reprodukcije. Simbolièki ili zbiljski, sve je to posveæeno moæi kontrole koja pre
biva u enskom tijelu.
Otada vi e nikada pri ulasku u te patrijarhalne religijske stukture nisam osjetila
onu nekada nju otuðenost. Umjesto toga, spustim se niz vaginalni brod, zami ljam kako
preuzimam oltar sa sveæenicima - i enskim i mu kim, jednako - koji neæe vrijeðati ensku
polnost, kako univerzaliziram mitove o Stvaranju prièuvane samo za mu karce, kako um
na am spiritualne rijeèi i simbole i u svim ivim stvarima obnavljam Bo ji duh.
Ako vam se èini da je odbacivanje pet tisuæa godina patrijarhata znaèi velik pothvat,
onda se samo usredotoèite na to da na tom putu proslavite svaki onaj korak koji zn
aèi samopo tovanje.
Na to sam mislila kad sam gledala djevojèice kako u svoje teke crtaju srca, kako i
h stavljaju umjesto toèke nad »i«, i pitala se: »Jesu li, zapravo, magnetizirane tim pri
mordijalnim oblikom jer je toliko nalik njihovim vlastitim tijelima?« Mislila sam
na to kad sam slu ala skupinu od dvadesetak razlièitih djevojèica od devet do esnaest g
odina dok odluèuju iznaæi kolektivnu rijeè koja bi ukljuèivala sve - vaginu, labia, klit
oris. Nakon mnogo raspri, najdra a im je bila - »pregr t snage«. Stoje jo va nije, rasprav
se
14
vodila uz graju i smijeh. Pomislila sam: »Kako dug i blagosloven put od onog aputav
og dolje.«
eljela bih da su moje pramajke znale da im je tijelo sveto. Vjerujem da æe, uz pomoæ
gorljivih prosvjeda i èestitih rijeèi poput ovih u ovoj knjizi, bake, majke i kæeri bu
duænosti same sebe izlijeèiti - i pobolj ati svijet.
15
UVOD
»Vagina.« Eto, izgovorila sam. »Vagina« - i opet sam rekla. Zadnje tri godine tu rijeè izg
ovaram neprekidno i stalno je ponavljam. Izgovaram je u kazali tima, na koled ima, p
o predvorjima, u kafeima, na veèernjim domjencima, u radijskim emisijama po cijelo
j zemlji. Izgovorila bih je i na TV kad bi mi dali. Izgovaram je stotinudvadeset
osam puta svake one veèeri kad izvodim svoju predstavu Vaginini Monolozikoja se za
sniva na razgovorima to sam ih vodila s raznolikom grupom od vi e od dvije stotine e
na o njihovim vaginama. Izgovaram je u snu. Izgovaram je zato to se oèekuje da je n
e izgovorim. Izgovaram je jer je to nevidljiva rijeè - rijeè u kojoj su izmije ani tje
skoba, nelagoda, prezir i gaðenje.
Izgovaram je jer vjerujem da ono to ne izrek-nemo zapravo i ne vidimo, ne potvrðuje
mo i ne
17
pamtimo. Ono to ne izgovaramo, postaje tajnom, a tajne èesto proizvode stid, strah
i mitove. Izgovaram je jer elim da mi jednoga dana, kad je izrek-nem, bude ugodno
, da se ne stidim i da ne osjeæam krivnju.
Govorim je jer jo nismo smislile obuhvatniju rijeè koja doista opisuje i cijelo pod
ruèje i njegove dijelove. »Pièka« je mo da i bolja rijeè, ali je s njom povezano previ e op
eæenja. A osim toga, mislim, da mnogi od nas nemaju sasvim jasan pojam o èemu govori
mo kad ka emo »pièka«. I »vulva« je dobra rijeè; govori mnogo odreðenije, ali mislim da veæ
nije jasno to sve vulva ukljuèuje.
Ja govorim »vagina« jer kad sam je poèela tako izgovarati, otkrila sam koliko sam prij
e toga bila podijeljena na zasebne dijelove, koliko mi je tijelo bilo odvojeno o
d uma. Moja vagina bila je »ne to tamo«, odsutno, u daljini. U njoj sam rijetko prebiv
ala, èak je nisam ni pohodila. Bavila sam se poslom, pisala sam; bila sam majka, p
rijateljica. Svoju vaginu nisam vidjela kao prvotno poèelo, mjesto biæa, duha, stvar
ala tva. Strah je bio u njoj, bila je puna straha. Kad sam bila mala, silovali su
me, i premda sam odrasla i sa svojom vaginom uèinila sve ono to èini i svaka druga od
rasla osoba, otkako su me silovali, nikada nisam doista ispoèetka u la u taj dio svo
g tijela. U biti sam veæi dio svog ivota pro ivjela bez svog pogona, svog sredi ta, svo
g drugog srca.
Ka em »vagina« jer hoæu da ljudi reagiraju, i reagirali su. Tu su rijeè poku avali cenzurir
ti kuda
18
god su Vaginini Monolozi putovali i u svakom obliku komunikacije: u najavama u v
a nijim listovima, na kartama koje su se prodavale u prodavaonicama, na transparen
tima koji vise na proèeljima kazali ta, na telefonskim sekretaricama na blagajnama i
èiji bi glasovi uvijek izgovarali samo »Monolozi« ili »Monolozi o V«.
»Zbog èega to?« pitam. »Pa Vagina' nije pornografska rijeè; to je zapravo medicinska rijeè,
naziv za jedan dio tijela kao to je i 'lakat', 'ruka', 'rebro'.«
»Mo da nije pornografska«, ka u mi ljudi, »ali je prosta. to ako je èuje moja mala kæer,
a onda njoj ka em?«
»Pa mo e joj reæi da sama ima vaginu«, velim im. »Ako to jo ne zna. Mo da biste to mogle
aviti.«
»Ali mi njezinu vaginu ne zovemo vagina'«, vele oni.
»Pa kako je zovete?« pitam ja.
A oni mi ka u: »pikica«, »pi a«, »èuèica«, »mu-cica«... i slijedi èitav popis.
Ja izgovaram »vagina« jer sam èitala jednu statistiku prema kojoj se u svim dijelovima
svijeta enama zbog vagine dogaðaju jezive stvari: u Sjedinjenim Dr avama svake godin
e bude silovano 500 000 ena; u svijetu je 100 milijuna ena genitalno iznaka- eno; i
tu takoðer mo e uslijediti èitav popis. Ja govorim »vagina« jer elim da te ru ne stvari pr
anu. I znam da neæe prestati sve dok ne priznamo da se
19
"Vojpæe zbivaju, a jedini naèin da to omoguæimo jest ^0^|a,se ene osposobe da govore be
z straha od kazne "osvete.
Zastra ujuæe je izgovarati tu rijeè. »Vagina«. Isprva se èini kao da probija nevidljiv zid
gina«. Osjeæa krivnju i grijeh, kao da te netko hoæe stlaèiti. A onda, nakon to tu rijeè
ekne , po stoti ili tisuæiti put, pokazuje se da je to tvoja rijeè, tvoje tijelo, tvoj
e najhitnije mjesto. Odjednom shvaæa da su sav onaj stid i zbunjenost to si ga prije
toga osjeæala bili oblik sti avanja vlastite udnje to ti je neprekidno nagrizalo sve
ambicije.
A onda tu rijeè poèinje izgovarati sve èe æe i èe æe. Izgovara je sa svojevrsnom stra æu,
potrebom, jer osjeæa da æe te, ako je samo prestane izgovarati, strah ponovno obuzeti
i da æe ponovno zapasti u onaj zbunjeni apat. Stoga je izgovara gdje god mo e , spominje
e u svakom razgovoru.
Ushiæena si zbog svoje vagine; eli je prouèiti i istra iti, upoznati se s njom, otkriti
kako je treba slu ati, kako joj treba prièiniti u itak, èuvati je da bude zdrava, mudra
i jaka. Uèi se kako da zadovolji samu sebe i pouèava ljubavnike/ljubavnice kako da te i
oni zadovolje.
Svjesna si svoje vagine preko cijelog dana, gdje god bila - u svom automobilu, u
veletrgovini, u radionici, u uredu. Svjesna si tog dragocjenog, divnog, ivotonos
nog dijela tijela izmeðu nogu i on ti stvara smije ak; ponos.
^ 20
I to vi e ena bude izgovaralo tu rijeè, to æe manje njezino izricanje znaèiti neku veliku
stvar; postat æe dijelom na ega jezika, dijelom na eg ivota. Na e vagine tako bivaju inte
grirane, tovane i svete. Postaju dijelom na ih tijela, povezuju se s na im svijestima
, razbuktavaju nam duh. I tako nestaje stid, prestaje nasilje, jer vagine su vid
ljive i stvarne i vezuju se uz sna nu, mudru enu koja izgovara svoju vaginu.
Pred nama je jo podugaèak put.
Ovo je tek poèetak. Ovo je mjesto na kojem se govori o vaginama, na kojem se uèi o v
aginama drugih ena da bi se poslu ale prièe i razgovori, da bi se na pitanja odgovori
lo i da bi se pitanja postavljala. Ovo je mjesto na kojem se zbiva oslobaðanje od
mitova, stida i straha. Ovo je mjesto na kojem se vje ba izgovaranje te rijeèi jer,
kao to znamo, rijeè je ono to nas pokreæe i oslobaða. »VAGINA«.
21 -e,
VAGININI MONOLOZI
Kladim se da vam je pomalo neugodno. I meni je tako bilo. Tako sam i zapoèela ovaj
komad. Zbog vagina sam osjeæala nelagodu. Bilo mi je neugodno zbog onoga to inaèe mi
slimo o vaginama, a jo sam se nelagodnije osjeæala to o njima uopæe i ne mislimo. Bilo
mi je neugodno i zbog moje vlastite vagine. Trebao mi je kontekst drugih vagina
- zajedni tvo, kultura vagina. A njih okru uju tako silna tama i tajna - pravi Berm
udski trokut. Odatle se nitko nikada nije javio.
Kao prvo, nije ba lako èak niti pronaæi vlastitu vaginu. enama znaju proæi i tjedni, mje
seci, ponekad i godine, a da je i ne pogledaju. Razgovarala sam s jednom visoko
utjecajnom poslovnom enom
25
koja mi je rekla da je za takvo to odveæ zauzeta; nema kada. Pregledati svoju vagin
u, rekla je, pa tu ima cijeli dan posla. Mora leæi na leða ispred ogledala, najbolje j
e ako odra ava cijeli lik. Pa ga mora postaviti u savr en polo aj, pa napraviti savr eno
osvjetljenje, ali ti onda samo ogledalo ili polo aj koji zauzme bacaju sjenu. Tu se
sva iskrivi . Uvræe glavu, krivi leða. Veæ tu si potpuno iscrpljena... Rekla je da ona z
takve stvari nema vremena. Ma hajde, posla preko glave.
Tako sam odluèila sa enama prièati o njihovim vaginama, praviti intervjue o vagini, a
oni su se pretoèili u monologe o vagini. Razgovarala sam s vi e od dvije stotine ena
. Razgovarala sam sa staricama, s mladim enama, s udatima, s neudatima, s lezbijk
ama, sa sveuèili nim nastavnicama, glumicama, poslovnim enama, savjetnicama za pitanj
a spolova, s Amerikankama afrièkog porijekla, s Hispankama, sa enama azijskog porij
ekla, s izvornim Amerièan-kama, s Bjelkinjama, idovkama. Isprva su bile nevoljne za
razgovor. Pomalo ih je bilo stid. Ali kad jednom poènu, vi e ih se ne da zaustaviti
. A te ene su potajno voljele govoriti o svojim vaginama. I bile su odu evljene, ug
lavnom stoga to ih to nitko prije nije pitao.
Poènimo s rijeèju »vagina«. U najboljem sluèaju zvuèi ne to kao zaraza, mo da medicinski in
ent: »Sestro, brzo, dodajte vaginu.« »Vagina«. »Vagina«. Nije va no koliko je puta izgovori
nikada neæe zazvuèati kao rijeè koju ba elite reæi. Potpuno
26
besmislena, savim neseksualna rijeè. Ako je, sve u nastojanju da budete politièki ko
rektni, upotrijebite za vrijeme seksa, kao: »Du o, daj mi malo pomazi vaginu« - taj èas
ste upropastili cijeli èin.
I meni je neugodno zboga vagina, zbog onoga kako ih sve nazivamo - i kako ih ne
nazivamo.
U Great Necku je zovu pièkica. Jedna ena odatle rekla mi je da joj je majka znala g
ovoriti: »Zlato, nemoj nositi gaæice ispod pid ame; pièkica se treba provjetravati.« U Wes
tchesetru je zovu pikica, u New Jerseyju pizdica. Pa onda »kutijica«, »krilo«, »pipica, »pi
a«, »pi a«, »piska«, »pupica«, »ribica«, »pièiæ«, » abica«, »pi-pi«, »nuna«, »dika«, »stidi
»laðica«, »mongo«, »pid ama«, »smje ki-ca«, » trudla«, »veselnica«, »kolaèiæ«, »tortica«,
ladelphiji i »smrdulja« u Bronxu. Nelagodno mi je zbog vagina.
27
Neki od ovih monologa pribli ni su doslovnim razgovorima, neki od njih zapravo su
slo eni od nekoliko intervjua, u nekima sam samo ponudila zametak prièe, a poslije s
am u ivala. Ovaj monolog je gotovo sasvim onakav kakvim sam ga i èula. A ova se tema
nametala u svakom razgovoru, a èesto je bila optereæena. Tema su:
29
DLAÈICE
Ne mo e se voljeti vaginu a ne voljeti i dlaèice. A mnogi ljudi ne vole dlaèice. Moj p
rvi i jedini mu , na primjer: on je dlaèice mrzio. Stalno je govorio da je to neured
no i neèisto. Pa me nagovorio da se obrijem. Vaginu. Izgledala mi je nekako ispupèen
a i potpuno razgoliæena kao u djevojèice. Njega je to raspametilo. A kad smo vodili
ljubav, meni je po vagini bilo valjda onako kako se osjeæa i po bradi. Godilo mi j
e kad je protrljam, ali me i boljelo. Kao kad se èe e tamo gdje te ubo komarac. Kao d
a je do lo do upale. Izbile su mi neugodne crvene kvr ice. I nisam je vi e htjela brij
ati. A onda je moj mu imao neku vezu. Skupa smo oti li u braèno savjetovali te, a on je
rekao da se evi sa strane jer da ga ja ne elim spolno zadovoljiti. A ja samo nisa
m htjela brijati vaginu. Savjetnica me pitala za to ne bih ugodila mu u. Ja sam joj
rekla da mislim da je to perverzno. Onaj èas
31 *
kad dolje vi e nisam imala dlaèice, bilo mi je kao da sam mala i nisam mogla govorit
i drukèije nego djeèjim glasiæem, a i sva mi je ko a bila nadra ena, tako da mi ni cinkova
mast nije pomogla. Onda ja nju pitam: »A hoæe li se on, ako ja obrijem vaginu, pres
tati eviti sa strane?« I jo je pitam je li veæ imala dosta takvih sluèajeva. A ona veli
da pitanja ometaju èitav proces. Nije bilo druge nego da se opet u to upustim. Ona
je bila sigurna da je to jako dobro za poèetak.
Ovaj put, kad smo do li kuæi, on se dao na posao da mi obrije vaginu. To mu je do lo n
e to kao dodatna nagrada to smo uopæe i li na terapiju. Nekoliko me puta posjekao, pa j
e u kadi bilo i malo krvi. Nije èak ni primijetio, jer je bio uzbuðen to me brije. A
onda, poslije, kad se mu pritisnuo uz mene, osjetila sam kako me, onako iljat i o ta
r, bode po cijeloj mojoj goloj ispupèenoj vagini. Jer nije bilo za tite. Nije bilo k
ovrèa.
Tada sam shvatila da su dlaèice tu zbog jednog razloga - one su kao list oko cvije
ta, kao travnjak oko kuæe. Da bi se voljela vagina, treba voljeti i dlaèice. Ne mogu
se ubrati samo oni dijelovi koje hoæe . A osim toga, moj se mu nikada nije prestao ev
iti okolo.
^ 32
Svim enama to sam ih intervjuirala postavljala sam ista pitanja, a potom sam odabi
ralo odgovore koji su mi se najvi e dopali. Moram, meðutim, reæi da nikada nisam ni èula
odgovor koji mi se ne bi dopao. Te sam ene pitala:
33
»Kad bi se tvoja vagina odijevala, to bi nosila?«
Ko nu jaknu. Svilene èarape. Vizona.
Ru ièastog udava. Mu ki smoking. Traperice. Ne to pripijeno. Smaragde. Veèernju haljinu. D
ukat.
35
Samo Armanija.
Haljinicu za balerine.
Prozirno crno donje rublje.
Veèernju haljinu od tafta.
Ne to to se mo e prati u stroju za rublje.
Krinku za oèi kao na maskenbalu.
Ljubièastu pid amu od pli a.
Angoru.
Crvenu ma nu.
Hermelin i perle.
Velik e ir pun cvijeæa.
e ir od leoparda.
Svileni kimono.
Beretku.
Trenirku.
Tetova u.
Neku napravu koja proizvodi elektrièni ok, pa da odbija nepo eljne. Visoke pete.
Èipku, a na to - vojnièke èizme!
Ljubièasto perje, vlasulju i koljke.
Pamuk.
Pinaforu.
Bikini.
Impregnirani ogrtaè.
<»- 36
Kad bi tvoja vagina mogla govoriti, to bi rekla,
dvije rijeèi?
Uspori malo. Jesi to ti? Nahrani me. Ja elim. Njam, njam. Oh, da. Daj opet. Ne ta
mo, tu. Li i me.
37
Ostani kuæi. Odlièan izbor. Razmisli ponovno. Molim jo . Zagrli me. Poigrajmo se. Nemo
j prestati. Jo , jo . Sjeæa me se? Uði mi. Jo ne. Joj, mama.
Da, da.
Ljuljaj me.
Uði na svoj rizik.
Joj, Bo e.
Hvala Bogu.
Tu sam.
Hajdemo.
Hajdemo.
Naði me.
Hvala ti.
Bonjour.
Pretjerano.
Nemoj odustati.
Gdje je Brian?
o- 38
To je bolje. Da, tu. Tu.
Vodila sam razgovore sa grupom ena u dobi izmeðu ezdeset pet i sedamdeset pet. Ti su
mi razgovori bili najbolniji, mo da zbog toga to mnoge od tih ena nitko nikada nije
ni ta pitao o vagini. Ja sam imala izuzetnu sreæu to sam odrasla u feministièkom vreme
nu. Jedna je ena do ivjela sedamdeset dvije godine, a da nikada nije vidjela vlasti
tu vaginu. Dodirivala se samo kad se prala pod tu em, ali nikada sa svjesnom namje
rom. Nikada nije do ivjela orgazam. Sa sedamdeset dvije je krenula na terapiju i,
nakon terapeutki-njina hrabrenja, posvetila je sebi jedno poslijepodne, upalila
svijeæe, okupala se, pustila neku ugodnu glazbu, i poèela otkrivati vlastitu vaginu.
Ka e da joj je trebalo vi e od jednog sata jer je u to vrijeme imala
41 -e*
artritis, ali kad je napokon na la klitoris, ka e, splakala se. Ovo je monolog za nj
u.
POPLAVA
( idovka, po govoru iz Queensa)
Ono tamo dolje? Dolje ti nisam bila jo od 1953. Ma kakvi, nema nikakve veze s Eis
enhowerom. Ma ne, nikako, tamo dolje ti je podrum. Jako vla an, pljesniv. Uopæe ni n
ema elju iæi dolje. Vjeruj mi. Pozlilo bi ti. Zagu ljivo. Jako muèno. Daje na plijesan i
gljivice, sva ta. Fuj! Smrdi ne-izdr ivo. Uvlaèi ti se u odjeæu.
Ma ne, ni ta ti se tamo dolje ne dogaða. Nikakvih eksplozija plina ni po ara ni nièega.
Ni ta dramatièno. Mislim... èuj, nema veze. Ma kakvi. Nema ti to veze. Ne mogu ja s to
bom razgovarati o tome. to treba jednoj pametnoj curi kao to si ti da se kod stari
h gospoda raspituje o onom dolje? Kad sam ja bila djevojka, mi takve stvari nism
o radile. to? Isuse..., pa zna , ne...?
43
Je, bio je jedan momak, neki Andy Leftkov. Bio je zgodan - èuj, tako sam bar misli
la. I visok, kao ja, i zbilja mi se jako sviðao. I pozvao me na spoj, u njegovom a
utu...
Ne mogu ti prièati o tome. Ne mogu prièati o tome dolje. Naprosto zna da je tamo. Kao
podrum. Nekad ima ute. Èuje se voda u cijevima, i tu ti se hvataju razne stvari, s
vakakve ivotinjice i to, i vla no je, tu i tamo mora doæi neki mu ki da zaèepi gdje curi.
Inaèe, vrata su stalno zatvorena. Zaboravi na to. Mislim, to je dio kuæe, ali ga ne
vidi i ne misli na njega. A mora biti tu jer kuæa mora imati podrum. Kako bi to bilo
da ti se spavaæa soba nalazi u temelju kuæe.
Joj, Andy, Andy Leftkov. Tako je. Andy je jako dobro izgledao. On ti je bio - pr
ilika. To smo tako zvali u moje vrijeme. I bili smo kod njega u autu, novi bijel
i Chevy BelAir. Sjeæam se da sam stalno mislila da su mi noge predugaèke za to sjeda
lo. Ja ti imam jako duge noge, zna . Stalno sam se udarala o onu ploèu naprijed. Bil
a sam se ne to zagledala u èa ice na koljenima, a on me samo poljubio, nekako onako iz
nenada kao: zaskoèio me kao u filmovima. Joj, to me tako uzbudilo, stra no sam se uz
budila, i, èuj, dolje ti nastane prava poplava. Uopæe time nisam mogla vladati. To j
e bilo ne to kao sila strasti, ta rijeka ivota, to ti se samo izlilo iz mene, kroz
gaæice, pa sve po sjedalu u autu, novom Chevyju Bel-Airu. Ne, to nije bilo pi-pi,
a imalo je neki miris - èuj, iskreno govoreæi, zapravo uopæe i nije imalo miris,
44
ni po èemu, ali on, Andy, on je rekao da smrdi po prokislom mlijeku, da mu je sad
od toga isprljano sjedalo od auta. 1 jo da sam »smrdljiva perverznja-èa«, tako mi je re
kao. Ja sam mu htjela objasniti da me njegov poljubac uhvatio potpuno nespremnu,
da mi se to obièno ne dogaða. Poku ala sam to to se izlilo otrti haljinom. A to mi je
bila nova haljina, onako: boje jaglaca, i stra no je ru no izgledala kad je sva bila
od toga to se izlilo. Andy me odvezao kuæi i ni rijeèi, ali ni rijeèi nije rekao kad s
am izi la van, i - kako sam zatvorila vrata od auta, tako sam zatvorila i cijelu p
rièu. Zakljuèala. Nikada je vi e nisam otvorila za promet. Jesam poslije toga malo izl
azila s deèkima, ali sam, kad bih se samo sjetila onog potopa, uvijek bila nervozn
a. Takvom neèemu vi e nikada nisam bila ni blizu.
Imala sam ti ja razne snove. Lude snove. Joj, tako zbrkane. Zbog èega? Zbog Burta
Raynoldsa. Ne znam za to. Nije mi on puno znaèio u ivotu, ali u snovima... uvijek Bur
t. Uvijek uglavnom isti san. Nas dvoje smo vani. Burt i ja. Neki restoran kao on
i to ih ima u Atlantic Cityju, sve ne to veliko, svijeænjaci i posluga od tisuæe konobar
a, svi u odorama. Burt mi daje struèak orhideja. Prikopèavam ga na kostim. Smijemo s
e. Predjelo od rakova. Veliki rakovi, bajni rakovi. Onda me on pogleda u oèi, priv
laèi me k sebi nasred restorana i - ba kad se sprema da me poljubi, cijela se dvora
na zatrese, ispod stola izlete golubovi - uopæe ne znam to ti golubovi tra e tamo -i
toèno tamo dolje krene poplava. Samo toèi iz mene.
45 -e*
Lipti li lipti. Tu su ribe, barke, i cijeli se restoran puni vodom, a Burt stoji
do koljena u toj poplavi iz mene, bulji u mene u asno razoèaran to sam mu to opet na
pravila, zaprepa ten je dok gledamo kako njegovi prijatelji, Dean Martin i sve tak
vi, u smokinzima i veèernjim haljinama plivaju kraj nas.
Ne sanjam vi e takve snove. Ne otkako su mi izvadili skoro sve to ima veze s onim d
olje. Uklonili su mi maternicu, jajovode, sve enske stvari. A lijeènik je mislio da
je duhovit. Pa mi veli da: » to se ne koristi, to se èisti«. Shvatila sam da je zapravo
 u pitanju bio rak. Sve je moralo van. Kome, uostalom, i treba? Pa je li tako? T
o je sve precijenjeno. Bavila sam se drugim stvarima. Ja ti jako volim izlo be pas
a, na primjer. Pa prodajem starine. I tako.
to bi ona nosila? Kakvo je to pitanje: to bi nosila? Nosila bi velik natpis:
»Zatvoreno zbog poplave.«
to hoæu time reæi? Pa rekla sam ti. Nije to tako. Nije ti to sad neka osoba koja govo
ri. Odavno je prestala biti biæe koje govori. Sada je mjesto. Mjesto na koje se ne
ide. Zatvoreno, ispod kuæe. Dolje. Jesi sad sretna? Navela si me da govorim - izv
ukla si to iz mene. Navukla si jednu staricu da ti prièa o onom svom dolje. Je li
ti sada bolje? {Okreæe glavu; uzvraæa:')
Zapravo, zna , ti si prvi stvor uopæe kojem sam o tome prièala; ali, zna , sad mi je nek
ako lak e.
46
ÈINJENICA U VEZI S VAGINOM
Na suðenju jednoj vje tici 1593. istra ni je odvjetnik (o enjen èovjek) oèito po prvi put o
krio klitoris; identificirao gaje kao ðavolju bradavicu, siguran dokaz da je vje tic
a kriva. Bila je to »mala mesnata kvr ica poput bradavice koja str i van, velièine jedno
g centimetra«, koju je tamnièar »primijetio na prvi pogled, ali je mislio ne odati jer
je bila tik kraj tajnog mjesta koje nije pristojno gledati. Ipak ga je na koncu
, ne eleæi skrivati tako èudnovat predmet«, pokazao okupljenima. Nitko od promatraèa nika
da nije vidio takvo to. Vje tica je bila osuðena.
enska enciklopedija mitova i tajni
47
U mnogih sam se ena raspitivala i o menstruaciji. Tu se kao u zborskom napjevu, u
svojevrsnoj iskonskoj kolektivnoj pjesmi poèela otkrivati jedna stvar. Kao da su
te ene jedna drugoj bile jeka. Pu tala sam rijeèi da samo krvare jedna u drugu. Sama
sam se izgubila u tom krvarenju.
49
IMALA SAM DVANAEST GODINA.
MAMA ME PLJESNULA PO LICU.
Drugi razred, sedam godina, moj brat je prièao o menstruaciji. Smetalo me kako se
ru no smijao.
Oti la sam mami. Pitala sam je: » to je to men-struacija?« A ona je rekla: »To ti je inter
punkcija. To ti se stavlja na kraju reèenice.«
Tata mi je donio èestitku: »Mojoj malenoj koja vi e nije tako mala.«
Ja sam bila u asnuta. Mama mi je pokazala debele higijenske ulo ke. One upotrijeblje
ne morala sam nositi u kantu ispod kuhinjskog slivnika.
Sjeæam se da sam ja bila jedna od posljednjih. S trinaest godina.
Sve smo tako udjele da nam doðe.
51
Jako sam se upla ila. Iskori tene sam ulo ke poèela stavljati u vreæice od pak-papira i od
lagati ih u mraèna skrovi ta ispod strehe.
Osmi razred. Mama mi je rekla: »Jao, pa to je divno!«
U srednjoj - prvo mi je procurilo ne to smeðe, pa mi je onda do la. To mi je do lo nekak
o u isto vrijeme kao i dlaèice ispod pazuha koje su mi rasle nejednako: na jednom
pazuhu sam ih imala, a na drugom ne.
Imala sam esnaest, malo sam se prepala.
Mama mi je dala kodein. Mi smo imali krevete na kat. Spustila sam se na donji i
samo legla. Mami je bilo jako neugodno.
Jedne noæi do la sam kuæi kasno i u uljala se u krevet, a da nisam ugasila svjetlo. Mama
mi je bila prona la upotrijebljene ulo ke, pa mi ih je strpala u krevet izmeðu plahti
.
Imala sam dvanaest godina, tada sam jo nosila duge gaæe. I prije nego to sam se obuk
la, pogledam dolje niz stube. Eto ti je na.
Pogledam dolje i vidim krv.
Sedmi razred; mama mi je nekako vidjela donje rublje. Onda mi je dala najlonske
gaæice.
Moja mama je bila jako topla: »Haj'mo ti sada lijepo dati ulo ak.«
Moja prijateljica Marcia, kad je ona dobila, njeni su napravili proslavu. Prired
ili su joj sveèani ruèak.
Pa sve smo jedva èekale menstruaciju.
52
Sve smo htjele da nam doðe odmah.
S trinaest godina. To je bilo jo prije tampona. Moralo se paziti na odjeæu. Bila sa
m crna i siroma na. Ja u crkvi, a na stra njem dijelu haljine krv. Nikome nisam povj
erila, ali sam mislila da sam gre na.
Imala sam deset i pol. Bez ikakve najave. Na gaæicama smeða ljepljiva tekuæina.
Pokazala mi je kako da stavim tampon. U ao mi je samo do pola.
Svoju menstruaciju povezujem s jednom neobja njivom pojavom.
Mama mi je rekla da moram staviti krpicu. Mama je rekla: »Nikako tamponi. U svoju
cukricu ne smije ni ta stavljati.«
Stavila sam pamuènu grudicu. Rekla sam mami. Dala mi je papirnate ulo ke «Elizabeth Ta
vlor«.
S petnaest. Mama mije rekla: »Sa sreæom.« Plje-snula me po licu. Nisam znala je li to
ne to dobro ili lo e.
Moja menstruacija, ne to kao smjesa za kolaè prije nego se stavi peæi. Indijanke pet d
ana sjede na mahovini. Tako bih htjela biti izvorna Amerikanka.
Imala sam petnaest i nadala sam se da æu dobiti. Bila sam visoka i stalno sam rasl
a.
Kad sam u koli vidjela bijele djevojèice kako uzimaju tampone, mislila sam da su po
kvarene.
Primijetila sam male crvene kapljice po ru ièastim ploèicama. Samo sam rekla: »Eto.«
Mami je bilo jako drago za mene.
53
Koristila sam »OB« i sviðalo mi se kad sam tamo gurala prste.
S jedanaest: nosila sam bijele gaæice. Krv mi je samo poèela iæi.
Mislila sam da je to stra no.
Nisam bila spremna.
Imala sam bolove u leðima.
Uzbudilo me.
Imala sam dvanaest godina. Bila sam sretna. Jedna moja prijateljica je ba gledala
ploèicu Ouija4 kad æemo mi dobiti menstruaciju, a ja pogledam dolje i vidim krv.
Pogledala sam dolje i eto ti.
Ja sam ena.
Bila sam u asnuta.
Mislila sam da nikada neæu dobiti.
To mi je promijenilo sve to sam mislila o sebi. Postala sam veoma tiha i zrela. D
obra Vrjetnamka -mirna radnica, èedna, koja nikad ne otvara usta.
Devet i pol. Bila sam uvjerena da æu iskrvariti na smrt, smotala sam donje rublje
i bacila ga u kut. Nisam htjela da mi se roditelji zabrinu.
Mama mi je pripremila vruæu vodu i vino i tako sam zaspala.
Bila sam u svojoj sobi u stanu kod mame. Imala sam neku zbirku stripova. Mama mi
je rekla: »Ne smije podizati tu kutiju sa stripovima.«
4 Oui - ploèica sa slovima i simbolima, koristi se za gatanje; inaèe za tiæeno ime proiz
voðaèa; op. prev.
54
Prijateljice su mi rekle da se krvari svaki mjesec.
Moja je mama bila malo vani, a malo u mentalnoj bolnici. Nije me mogla pratiti u
mome odrastanju.
»Draga gospoðice Carling, molim vas da moju kæer isprièate s ko arke. Upravo je postala zr
ela.«
U kampu su mi rekli da se, dok imam menstru-aciju, ne kupam. Dali su mi neke ant
iseptike da se njima trljam dolje.
Bilo me strah da æe mi ljudi osjetiti miris. Bojala sam se da æe mi reæi da smrdim po
ribi.
Povraæala sam, nisam mogla jesti.
Ogladnjela sam.
Ponekad je jako crvena.
Volim kad mi kapljice kapaju u koljku. Kao boja.
Ponekad je smeða, pa me to smeta.
Imala sam dvanaest. Mama me pljesnula i donijela mi crvenu pamuènu suknju. Tata je
oti ao van po bocu sangrije.
55
Dok sam radila ove svoje intervjue, srela sam devet ena koje su svoje prve orgazm
e do ivjele toèno na istom mjestu. To su bile ene u svojim kasnim tridesetima i ranim
èetrdesetim. Sve su, u razlièitim vremenima, pohaðale grupne seanse to ih je vodila je
dna divna i izuzetna ena, BettyDodson. Veæ dvadeset pet godina Betty poma e enama da p
ronaðu, zavole i maze vlastite vagine. Vodila je grupe, ali je sa enama radila i pr
ivatno, pojedinaèno. Tisuæama je ena pomogla da osvijeste svoje sredi te. Ovaj je dio p
osveæen njoj.
57
RADIONICA ZA VAGINU
(Blag engleski prizvuk u izgovoru)
Moja vagina je koljka, okrugla, rumena, meku na koljka koja se otvara i sklapa, pa s
klapa i otvara. Moja vagina je cvijet, ekscentrièni tulipan, sredi te mu je osjetlji
vo i duboko, miris tanahan, latice nje ne, ali jedre.
Nisam to oduvijek znala. To sam nauèila u radionici za vaginu. Nauèila sam to od ene
koja vodi radionicu za vagine, od ene koja ivi u vaginama, koja doista vidi vagine
, koja poma e enama da vide svoje tako to gledaju vagine drugih ena.
Na prvoj sesiji je voditeljica radionice za vaginu tra ila od nas da nacrtamo slik
u svoje vlastite »jedinstvene, lijepe, èarobne vagine«. Tako ju je nazvala. Htjela je
znati kako nama samima izgledaju na e jedinstvene, lijepe, èarobne vagine. Jedna tru
dna
59
ena nacrtala je neka velika crvena usta koja kao da vri te, samo to iz njih umjesto
krika sipaju kovanice. Jedna druga, vrlo mr ava ena, nacrtala je velik pladanj na k
ojem je bilo ne to kao devon ajerski vez. Ja sam nacrtala veliku crnu toèku, a oko nje
vitièaste crtice. Ta crna toèka bila je jednaka crnoj rupi u svemiru, a vitièaste crt
ice trebale su biti ljudi, stvari ili naprosto osnovni atomi koji nestaju u njoj
. Inaèe sam o svojoj vagini uvijek mislila kao o anatomskom vakuumu koji iz svog o
koli a tu i tamo nasumce usisa neke èestice i predmete.
Svoju sam vaginu uvijek shvaæala kao neovisnu cjelinu koja se vrti kao zvijezda u
vlastitoj galaksiji, da na koncu izgori u vlastitoj plinovitoj energiji ili se r
asprsne i raspe na tisuæe drugih malih vagina, koje se sve dalje okreæu u svojim gal
aksijama.
O svojoj vagini nisam razmi ljala u praktiènim ili biolo kim pojmovima. Nisam je, na p
rimjer, vidjela kao dio mog tijela, kao ne to izmeðu mojih nogu, ne to to ima veze sa m
nom.
U radionici se od nas tra ilo da pomoæu ogledala promotrimo vlastite vagine. A onda
smo, nakon pomnog prouèavanja, trebale cijeloj grupi verbalno iznijeti to smo vidje
le. Moram vam reæi da se do tog trenutka sve to sam znala o vagini zasnivalo na puk
om rekla-kazala od drugih ili na vlastitom samo-otkrivanju. Ja tu stvar zapravo
nikada nisam vidjela. Nikada mi nije ni palo na pamet da je pogledam. Za mene je
moja vagina postojala na nekoj apstraktnoj razini. I to, da je gledam, djeloval
o mi je jako
60
nezgodno i nezgrapno, to kako smo se spu tale onako dolje kao to smo radile u radio
nici, na onim svjetlucavim modrim strunjaèama, s ogledalom u ruci. To me podsjeæalo
na rane astronome i njihove primitivne teleskope.
Isprava sam je, svoju vaginu, osjetila kao ne to to me prilièno uznemirilo. Kao kad p
o prvi put vidi rasijeèenu ribu, pa otkrije onaj drugi, slo eni svijet iznutra, odmah
ispod ko e. Bila mi je ba tako sirova, tako crvena, tako svje a. A, to me najvi e iznena
dilo, sva je u slojevima. Sloj u sloju, prelijevanje u nove slojeve. Moja vagina
, poput nekog mistiènog zbivanja koje mi neprekidno odmata drugi pogled na sebe, k
oji je zbilja zbivanje po sebi, ali to zna tek nakon to se stvar dogodi.
I ba me zadivila moja vagina. Kad je u radionici do ao red na mene, nisam mogla ni
pisnuti. Ostala sam bez rijeèi. Postala sam svjesna onoga to je voditeljica radioni
ce zvala »èudo vagine«. I samo sam htjela ostati le ati na strunjaèi, onako ra irenih nogu,
i vjeèno istra ivati svoju vaginu.
Bila je mi bolja od Grand Caniona, drevna i puna sklada. Imala je nevinost i svj
e inu pravog engleskog vrta. Bila mije neobièna, stra no neobièna. I nasmijavala me. Mog
la sam se igrati skrivaèa, mogla sam je otvarati i zatvarati. Bila je kao usta. Bi
la je kao osvit. A onda mi je u trenutku sinulo da sam to ja, moja vagina: ono to
sam i tko sam ja. Nije to bila cjelina. To je moja nutrina.
61
A onda je ena koja je vodila radionicu pitala koliko ih je od nas u radionici ika
d do ivjelo orgazam. Ruke su boja ljivo podigle dvije ene. Ja nisam digla ruku, ali j
esam do ivjela orgazam. Nisam digla ruku jer su to bili sluèajni orgazmi. Dogaðali su
mi se sami. Dogaðali su mi se u snu, a nakon njih bih se budila sva obuzeta milino
m. Dogaðali su mi se veæinom u vodi, najèe æe u kadi. Jednom u Cape Co-du. Dogaðali su mi s
na konju, na biciklu, na kozliæu u gimnastièkoj dvorani. Nisam podigla ruku jer, pr
emda sam orgazme do ivljavala, nisam znala kako da ih sama pobudim. Nikada ih nisa
m ni poku ala pobuditi. Mislila sam da je to neka mistièna, magièka stvar. Nisam se u
to htjela mije ati. Imala sam osjeæaj da je to pogre no - petljati se u to - da je umj
etno, manipulantski. To bi mi onda bilo kao Hollywood - orgazam prema formuli. N
estat æe iznenaðenja, i tajne. Problem je, dodu e, u tome daje takvo iznenaðenje u mene
nestalo jo prije dvije godine. Veæ odavno nisam imala magièan sluèajni orgazam i veæ sam
bila poludjela zbog toga. Zbog toga sam, uostalom, i krenula u radionicu.
A onda je nastupio trenutak kojeg sam se istodobno i u asavala i za kojim sam pota
jno èeznula. Voditeljica radionice nam je opet rekla da uzmemo ogledala i vidimo m
o emo li odrediti gdje nam se nalazi klitoris. Le imo tako, grupa nas ena, na leðima, s
vaka na svojoj strunjaèi, tra imo svoje toèke, svoja mjesta, svoj smisao i, ne znam za t
o, ali - najednom mi je do lo da plaèem. Mo da je to bila samo
62
zbunjenost. Mo da je to bila spoznaja da moram odbaciti ma tu, golemu ivotodajnu ma tu,
spoznaja da æe mi odsada to zapravo raditi ne to ili netko drugi. Naviknula sam se i
vjeti zatajno, na magièan naèin, s vjerom u tajne. To nala enje klitorisa, i ta luda r
adionica sa sjajnim modrim strunjaèama, od svega toga je cijela ta stvar postala s
tvarnom, previ e stvarnom. Osjetila sam kako mi nailazi panika. Istodobni u as i spo
znaja da nisam uspjela pronaæi svoj klitoris racionalizirali su mi to kao ne to to je
obièno i konzumeristièko jer me, zapravo, hvatao u as da sam mo da i ja jedna od onih k
oje su zbog svoje graðe nesposobne, da sam jedna od onih frigidnih, mrtvih, iskljuèe
nih, presahlih, to vonjaju po marelicama, gorkih - jao, Bo e moj! Le ala sam tako s t
im ogledalom i tra ila svoju toèku, dodirivala je prstima, a mislila sam samo na vri
jeme kad sam imala deset godina i kad sam u jednom jezeru izgubila zlatan prsten
sa smaragdima. I kako sam svaki èas za-ranjala do dna jezera, prelazila rukama po
kamenju, ribama, èepovima od boca i po sluzavom mulju, ali prsten nisam na la. Hvat
ala me panika. Znala sam da æe me kazniti. Nisam ga smjela nositi na kupanje.
Voditeljica radionice je primijetila moje luðaèko vrpoljenje, vidjela je kako se zno
jim i te ko di em. Do la je do mene. Rekla sam joj: »Ja sam izgubila svoj klitoris. Nest
ao je. Nisam ga smjela nositi na kupanje.« Voditeljica radionice se nasmijala. Mir
no me pogladila po èelu. Rekla mije daje klitoris ne to to se ne mo e izgubiti. On je j
a, moje biæe. On je
63
istodobno i zvonce na mojim vratima i kuæa sama. Njega ne treba tra iti, trebam biti
on. Biti svoja vagina. Biti moja vagina. Legla sam na leða i zatvorila oèi. Spustil
a sam ogledalo dolje. Promatrala sam se kako lebdim iznad sebe. Gledala sam kako
se polako poèinjem pribli avati sebi i kako ponovno ulazim. Osjeæala sam se kao astro
nautkinja koja se vraæa u zemaljsku atmosferu. Taj ponovni povratak bio je miran:
miran i blag. Odskakivala sam i prizemljivala se, slijetala i odskakivala. U la sa
m u vlastite mi iæe, u krv i stanice, a onda sam u jednom trenutku samo skliznula u
vaginu. Odjednom mije bila ugodna i potpuno mi je pristajala. A ja sam bila tako
topla, uzbibana, spremna, mlada i iva. A onda, i bez gledanja, oèiju i dalje zatvo
renih, stavila sam prst na ono to je tako iznenada postalo ja. Prvo mi se javio m
ali drhtaj od kojeg sam zastala. Pa se drhtaj pretvorio u potres, erupciju, svi
slojevi i podslojevi samo su se stali razdvajati. Tre nja se raspukla u drevni obz
or svjetla i ti ine koji se otvorio u ravnicu glazbe, boja, nevinosti i udnje, a ja
sam, le eæi i bacakajuæi se na onoj svojoj maloj modroj strunjaèi, osjetila povezanost,
zov.
Moja vagina je koljka, tulipan i sudbina. Ja dolazim jer poèinjem odlaziti. Moja va
gina, moja vagina, ja.
64
Godine 1993. i la sam po ulici na Manhattanu i u prolazu kraj jedne novinarnice od
jednom me duboko kosnula potresna slika na naslovnoj stranici News-daya. Fotogra
fija skupine od est mladih ena koje su netom izi le iz logora za silovanje u Bosni.
Njihova su lica odavala u as i oèaj, ali jo mi je potresniji bio osjeæaj da je u ivotu s
vake od njih zauvijek ubijeno ono ne to slatko, ono ne to èisto. Listala sam dalje. Na
unutarnjim stranicama bila je jo jedna fotografija tih ena neposredno nakon to su s
e ponovno sastale sa svojim majkama i sada sve stoje u polukrugu u nekoj gimnast
ièkoj dvorani. Grupa je bila povelika, a nijedna od njih, ni majke i kæeri, nije bil
a u stanju gledati u kameru.
65 -a-
Shvatila sam da moram otiæi k njima. Morala sam se sresti s tim enama. Godine 1994.
sam, zahvaljujuæi podr ci jednog anðela, Lauren Lloyd, provela dva mjeseca u Hrvatsko
j i u Pakistanu i razgovarala s bosanskim izbjeglicama. Razgovarala sam s tim ena
ma i dru ila se s njima po kampovima, kafeima i izbjeglièkim centrima. Otada sam dva
put bila u Bosni.
Kad sam se nakon prvog putovanja vratila u New York, bila sam u asnuta. Bila sam u a
snuta zbog toga to je u srednjoj Europi bilo silovano 20 do 70 tisuæa ena, u sustavn
oj ratnoj taktici, a nitko nije èinio ni ta da to zaustavi. Nisam to mogla shvatiti.
Jedna me prijateljica pitala to se èudim. Rekla je da u na oj zemlji svake godine bu
de silovano 500 000 ena, a mi, barem teoretski, nismo u ratu.
Ovaj se monolog zasniva na prièi jedne od tih ena. Ja joj ovdje elim zahvaliti to mij
u je povjerila. Zadivljena sam njezinim duhom i snagom, kao to se divim svakoj od
tih ena to sam ih srela, koje su pre ivjele takve jezive zloèine u biv oj Jugoslaviji.
Ovaj dio je za ene iz Bosne.
66
MOJA VAGINA JE MOJE SELO
Moja vagina su bila ona zelena, navodnjena, rujna polja, i kravica to muèe, zalazak
sunca, moj dragi je blago dira mekom zlaæanom slamkom.
Imam ne to izmeðu nogu. Ne znam to je to. Ne znam gdje je. Ne diram. Ne sada. Ne vi e.
Ne odonda.
Moja vagina je prièalica, ne mo e doèekati, tako puno, tako puno prièa, izgovara rijeèi, n
e mo e a da ne navaljuje, ne mo e a da ne prièa, da, jao, da.
Ne otkako sam sanjala mrtvu ivotinju koju su dolje za iti debelom crnom strunom za
ribolov. A miris te ru ne mrtve ivotinje ne da se otkloniti. Grlo joj je prerezano
i krv mi probija kroz ljetnu haljinu.
Moja vagina pjeva djevojaèke pjesme, sve zvonke pjesme ovnujskih zvonaca, sve pjes
me divljih jesenjih polja, vaginine pjesme, vaginine domaæe pjesme.
67 -e-
Ne otkako su mi arili dugaèku tvrdu pu èanu cijev. Tako hladnu, srce mije stalo kada sa
m osjetila tu èeliènu ipku. Ne znam jesu lije namjeravali ispaliti ili mi je zariti d
o mozga. Njih estorica, nakazni doktori s crnim maskama, i fla e su zabijali u mene
. I tapove, i dr ala od metle.
Vagina puna rijeène vode, bistre vode, koja neprekidno teèe preko suncem obasjana ka
menja, po dra ici od kamièka, po kamenim dra icama.
Ne otkako sam èula paranje ko e i zvuk kiselog krika, ne otkako mise u ruci na ao otki
nut komad vagine, dio usne, sada sam ostala bez jedne cijele strane usmina.
Moja vagina. ivo mokro vodeno selo. Moja vagina je moje rodno mjesto.
Ne otkako su se redali sedam dana, a smrdili su po govnima i dimljenu mesu, u me
ni ostavljali ono svoje prljavo sjeme. Postala sam rijeka otrova i gnoja i sav j
e urod umro, i ribe.
Moja vagina ivo mokro vodno selo. Oskvrnuli su je. Izmrcvarili i spalili. Vi e je n
e dodirujem. Ne pohodim je.
Sada ivim na nekom drugom mjestu. Ne znam gdje je to.
68
ÈINJENICA O VAGINI
U devetnaestom su stoljeæu djevojke koje su nauèile samozadovoljavanjem razviti orga
zmièku snagu smatrane medicinskim problemima. Èesto su ih uzimali u »tretman« i »korigiral
i« amputacijom, spaljivanjem klitorisa, odnosno »minijaturnim pojasevima kreposti« - z
a ivanjem vaginalnih usana kako bi klitoris bio izvan dohvata - pa èak i kastracijom
, tako to su im kirur ki odstranjivani jajnici. U medicinskoj literaturi, pak, nema
referenci za kirur ko odstranjivanje testisa ili amputaciju penisa kojom bi se sp
rijeèilo samozadovoljavanje u djeèaka.
Zadnja zabilje ena kliterodektomija u Sjedinjenim Dr avama izvr ena je 1948. - na peto
godi njoj djevojèici.
enska enciklopedija mitova i tajni
69
ÈINJENICA O VAGINI
Genitalno sakaæenje izvr eno je na 80 do 100 milijuna djevojaka i mladih ena. U zemlj
ama (uglavnom afrièkim) gdje se prakticira, godi nje oko 2 milijuna mladih ena èeka no -
ili britva, ili komad stakla - kojim æe im ili odsjeæi klitoris ili im sve odstrani
ti, ili usmine potpuno ili djelomièno za iti nitima od ovèjeg crijeva ili trnovima nap
raviti kopèe.
Takva se operacija èesto uljep ano naziva »obre-zivanje«. Afrièki specijalist Nahid Toubia
to jasno izla e: »U mu karaca æe se to kretati od amputacije veæeg dijela penisa« do »odst
jivanja cijelog penisa, njegova korijena od mekog tkiva i dijela ko e mo nji.«
Kao neposredne posljedice javljaju se tetanus, trovanja, krvarenja, presijecanje
mokraæovoda, mjehura, stijenki vagine i analnog mi iæa. Dugoroèno
71
se, pak, javljaju kroniène infekcije maternice, te ki o iljci koji mogu zaprijeèiti kana
le za protok ivota, fistularne izrasline, izrazit porast tegoba i opasnosti pri p
orodu, te preuranjenu smrtnost.
The New York Times, 12. travnja 1996.
72
Zadnjih deset godina aktivno sam se bavila enama bez doma, enama koje obièno zovemo »b
eskuænica-ma« ne bismo li ih tako kategorizirali, pa zaboravili. S tim enama, koje su
mi postale prijateljice, radila sam razne stvari. Vodim grupe za samopomoæ ena koj
e su do ivjele silovanje ili su bile rtve incesta, te sa grupama ena ovisnim o droga
ma i alkoholu. S tim enama idem u kino, s njima objedujem. Skupa izlazimo. U tih
deset godina s tim sam enama obavila stotine razgovora. Za sve to vrijeme srela s
am samo dvije koje nisu kao djevojèice bile podvrgnute incestu ili koje nisu bile
silovane kao jo vrlo mlade djevojke. Razvila sam teoriju da za veæinu tih ena »dom« oznaè
va vrlo zastra ujuæe mjesto, mjesto od kojeg bje e,
73
/ da su im ubje i ta u kojima sam ih zatjecala ujedno bila i prvo mjesto u kojem su
u zajednici s drugim enama ikada na le sigurnost, za titu i utjehu.
Ovaj je monolog prièa jedne ene, onakva kakvu mije sama isprièala. Srela sam je prije
kojih pet godina u jednom skloni tu. eljela bih da vam mogu reæi da je to neobièna prièa
zapravo - brutalna; ekstremna. Ali nije. Zapravo nije ni pribli no toliko potresn
a koliko mnoge druge prièe kojih sam se itekako naslu ala svih tih godina. Te sirote
ene trpe stra no seksualno nasilje koje prolazi neprijavljeno. Tim enama zbog njiho
va dru tvenog polo aja nije dostupna nikakva terapija, kao ni drugi oblici lijeèenja.
Opetovano nasilje na koncu im pro dire samopo tovanje i vodi ih u drogu, prostitucij
u, AIDS i, u mnogim sluèajevima, smrt. Na sreæu, sama ova prièa ima drukèiji ishod. Ta j
e ena u skloni tu u kojem se skrasila srela jednu drugu enu i njih su se dvije zalju
bile. Ljubav im je pomogla da iziðu iz cijelog sustava skloni ta i danas vode divan
zajednièki ivot. Ovaj sam odjeljak napisala za njih, za njihove èudesne duhove, za ene
koje ne vidimo, a koje su ranjene i koje nas trebaju.
74
MALA SU KA-BU KA KOJA JE USPJELA
(Ju njakinja, obojena ena)
Sjeæanje: prosinac 1965.; pet mi je godina
Mama mi onim svojim zastra ujuæim, buènim glasom kao prijetnju ivotu ka e da se prestanem
èe ati po u ki-bu ki. Prestra ila sam se da æu se bih se odozdo mogla skroz razderati. Vi
tu ne diram, èak ni kad se kupam. Strah me da æe mi unutra uæi voda i da æe me skroz is
puniti pa da æu se rasprsnuti. Preko u ke-bu ke stavljam flastere, ali mi uvijek u vodi
spadaju. Pomi ljam da stavim zapu aè, èep za kadu pa da njime sprijeèim da mi uðe voda. Sp
vam s tri para arenih pamuènih gaæica na srca ispod jednodjelne pid ame. I dalje se elim
dirati, ali se ne diram.
75
Sjeæanje: imam sedam godina
Edgar Montane, koji ima deset godina, ne to se naljuti i iz sve snage me udara izm
eðu nogu. Imam osjeæaj kao da me cijelu raspolovio. Jedva hodam do kuæe. Ne mogu pi kiti
. Mama me pita to mi je to s mojom u kom-bu kom, a kad joj isprièam to mi je Edgar uèini
vièe na mene i ka e mi da vi e nikada nikome ne dam da me tamo dolje dira. Poku avam joj
objasniti da me nije dirao: pa, mama, udario me.
Sjeæanje: imam devet godina
Igram se u krevetu, skaèem i padam i nabijem u ku-bu ku na okvir kreveta. Ispu tam prodor
ne kri-èave glasove koji mi izviru toèno iz usta u ke-bu -ke. Vode me u bolnicu i za ivaju
rasjekotinu.
Sjeæanje: s deset godina
U kuæi sam kod mog oca, a on gore na katu ima zabavu. Svi piju. Ja se sama igram u
prizemlju i isprobavam novi pamuèni grudnjak i gaæice to sam ih dobila na dar od oèeve
prijateljice. Iznenada mi s leða prilazi oèev najbolji prijatelj, neki Alfred, stra n
o velik, skida mi nove gaæice i u u ku-bu ku mi gura veliki tvrdi penis. Vri tim. Ritam s
e. Poku avam ga sru iti sa sebe, ali veæ mi ulazi. Pojavljuje se moj otac s pu kom i zaèuj
e se u asan prasak i odjednom krv, sve po Alfredu i po meni. Uvjerena sam da mi je
u ka-bu ka potpuno ispala van. Alfred je do ivotno paraliziran, a meni mama punih seda
m godina ne da da se vidim s ocem.
76
Sjeæanje: u dobi od dvanaest godina
Moja u ka-bu ka je jako nezgodan dio tijela, mjesto bola, odvratnosti, udaraca, osvaj
anja i krvi. Popri te za nesreæe. Zona zle sreæe. Imam osjeæaj da izmeðu nogu imam autoces
tu i, sada sam veæ djevojka, putujem, idem daleko odatle.
Sjeæanje: imam trinaest godina
U na em susjedstvu stanuje prekrasna dvadeset-èetvorogodi nja ena i ja cijelo vrijeme s
amo buljim u nju. Jednog me dana poziva u svoj automobil. Pita me volim li se lj
ubiti s deèkima, a ja joj velim da ne volim. Onda mi ka e da mi eli ne to pokazati, pa
se naginje prema meni i jako mi nje no poljubi usne, pa mi onda stavlja jezik u us
ta. Oh! Pita me bih li htjela doæi k njoj, pa me onda opet poljubi i ka e mi da se o
pustim, da je osjetim, da pustim da nam se jezici osjete. Pita moju mamu mogu li
preko noæi ostati kod nje, a mama je odu evljena to se ta lijepa, uspje na ena zanima z
a mene. Ja se i bojim i jedva èekam. Stan joj je fantastièan. Pic-pic. Sedamdesete s
u: sve ukrasi, meki jastuci, svjetla za ugoðaj. Tu sam odluèila da, kad odrastem, i
ja budem tajnica kao i ona. Za sebe pripravlja votku, a onda me pita to bih ja po
pila. Ka em joj isto to i ona, ali ona ka e da misli da se mojoj mami ne bi sviðalo da
ja pijem votku. Ka em da joj se vjerojatno ne bi sviðalo ni to se ljubim s curama, a
na to ta lijepa ena i meni napravi piæe. Poslije toga se presvlaèi u jednodi-jelni ko
mbinezon od satena èokoladne boje. Tako je
77 -e*
lijepa. A ja sam uvijek prije mislila da su lezbe ru ne. Ka em joj: »Divno izgledate«, a
ona veli: »I ti.« Ka em joj: »Ja imam samo ovaj pamuèni grudnjak i gaæice.« Potom me oblaè
lako, i meni daje kombinezon od satena. Svijetlomodar je kao oni prvi blagi dani
u proljeæe. Alkohol mije u ao u glavu pa sam se oslobodila i spremna sam. Iznad svo
g kreveta dr i sliku neke gole Crnkinje sa stra no velikom afro-fri-zurom. Nje no me i
meko polije e na krevet i ja svr avam od samog trljanja na ih tijela. Sa mnom i s moj
om u kom-bu kom radi sva ta to sam prije smatrala zloèestim i..., oh. Ka e mi: »Tvoju vag
o nisu dirali mu karci, tako divno miri e, tako svje e, tako bih htjela da ti zauvijek
ostane takva.« Ludo sam uzbuðena, a uto zvoni telefon, naravno - moja mama. Sigurna
sam da zna; uvijek me u svemu uhvati. Te ko di em, ali se, dok uzimam telefon, poku av
am pona ati normalno, a ona me pita: » to ti je, jesi li trèala?« Ka em: »Nisam, mama, vje
Onda ona ka e lijepoj tajnici da pripazi da se tuda sluèajno ne bi motali deèki, a gos
poda joj ka e: »Vjerujte mi, ovdje zbilja nema nikakvih momaka.« Poslije toga ta me li
jepa ena uèi svemu o mojoj u ki--bu ki. Nagovara me da se pred njom igram sama sobom i uè
me na koje sve naèine mogu sama sebi priu titi u itak. Silno je pa ljiva. Ka e mi da uvij
ek moram znati kako da sama sebi napravim u itak, pa tako nikada neæu ovisiti o mu kar
cu. Sutradan ujutro brinem se jesam li postala lezba: jako sam se zaljubila u nj
u. Ona se smije, ali je vi e nikada nisam
78
srela. Sada mi ljudi ka u da je to bilo svojevrsno silovanje. Ja sam imala tek tri
naest, a ona dvadeset-èetiri. Pa, velim im ja, ako je to bilo silovanje, onda je t
o bilo dobro silovanje, silovanje koje je od moje jadne u ke-bu ke napravilo ne to nali
k raju.
79
Na to ti miri e vagina
Na zemlju Vla ne otpatke Na Boga
Na novo-novcato jutro
Dubinu
Slatki ðumbir
Znoj
Ovisi
Mo us
Na mene
Rekli su mi da nema mirisa
Ananas
Vrè esencije
Na Palomu Picasso
Cimet i klinèiæe
Ru e
Miomirisnu mo usno jasminovu umu, duboku, duboku umu Moèvarnu mahovinu Jako ukusan sla
tki Ju ni Pacifik
Na ne to izmeðu ribe i ljiljana
Na breskve
Na umu
Na zrelo voæe
Èaj od jagoda i kivija
Na ribu
Na raj
Na ocat i vodu
Na blagu slatkastu vodicu
Sir
Ocean evu
Na spu vu Na poèetak
82
U ne to vi e od tri godine s ovim sam komadom pro-putovala cijelu Ameriku (a sada i
svijet). Veæ bih mogla napraviti zemljovid vagino-prijateljstva svih gradova prija
telja vagine to sam ih obi la. Mnogo ih je veæ. Bilo je i mnogo iznenaðenja; iznenadio
me Oklahoma City. U Oklahoma Cityju su poludjeli za vaginom. Pittsburg me iznena
dio. Voli se vagina u Pitts-burgu. Bila sam veæ triput. Kamo god da doðem, nakon pre
dstave mi prilaze ene da mi isprièaju svoje prièe, daju prijedloge, da mi prenesu svo
je reakcije. To mije i najdra i dio putovanja s ovim komadom. Dolazim u priliku da
èujem zaista èudesne prièe. Prièaju mi ih jednostavno, obiènim rijeèima. Uvijek me podsjeæ
na to kako su ivoti ena izuzetni, i kako su duboki.
83
I podsjeæaju me na to kako su ene izolirane i kako su èesto u svojoj izolaciji potlaèen
e. Kako samo ponekome uopæe prièaju o patnji i pomutnji. Koliko je sve to okru eno sti
dom. Kako je enama va no da isprièaju svoje prièe, da ih podijele s drugim ljudima, kak
o na opstanak kao ena ovisi o tom dijalogu.
Nakon jedne predstave ovog komada u New York Cityju èula sam prièu o mladoj Vijetnam
ki koja se, kad je imala pet godina - a netom je bila do la u Ameriku pa nije znal
a govoriti engleski - igrala sa svojim najboljim prijateljem i pala na ulièni hidr
ant i tako rasjekla vaginu. Kako nije bila u stanju prenijeti to joj se dogodilo,
jednostavno je krvave gaæice sakrila pod krevet. Majka ih je prona la i pretpostavi
la je da su je silovali. Djevojèica nije znala rijeèi za »ulièni hidrant«, pa tako roditel
jima nije mogla objasniti to se doista zbilo. Roditelji su optu ili brata njezine n
ajbolje prijateljice da ju je silovao. Djevojèicu su hitno odveli u bolnicu gdje s
e oko njezina kreveta okupila cijela skupina mu karaca koji su joj gledali onako o
tvorenu, izlo enu vaginu. Na putu kuæi shvatila je da je otac vi e ne eli ni pogledati.
U njegovim oèima ona je bila potro ena, gotova ena. I vi e je nikada nije stvarno pogl
edao.
Ili, pak, prièa o prelijepoj mladoj eni u Oklahomi koja mije nakon predstave pri la u
pratnji svoje maæehe da mi ka e da se rodila bez vagine i da je to shvatila tek kad
je imala èetrnaest godina. Igrala se s jednom prijateljicom. Usporeðivale su genita
lije i ustanovile da su njezine drukèije, da u nje ne to nije u redu.
84
«5" ocem je, s roditeljem koji joj je bio bliskiji, oti la ginekologu i lijeènik je ot
krio da njoj zapravo nedostaje vagina ili maternica. Ocu se slomilo srce i trudi
o se potisnuti suze i tugu kako se djevojèica ne bi razoèarala. Na povratku kuæi od do
ktora otac joj je u plemenitom poku aju da je utje i rekao: »Ne brini, du o. Sve æe biti d
obro. Zapravo, bit æe sjajno. Naæi æemo mi za tebe najbolju domaæu pi u u cijeloj Americi.
A kad naðe mu a, znat æe da smo je napravili specijalno za njega.«I nabavili su joj novu
pi u, pa je tako postala smirena i sretna, a kad je dvije veèeri kasnije k meni do la
s ocem, njihova me meðusobna ljubav naprosto rastopila.
Pa onda jedne veèeri u Pittsburgu kad se k meni probila jedna vrlo uzbuðena ena i rek
la mi da mora sa mnom razgovarati to je prije moguæe. Njezina mi je gorljivost bila
tako uvjerljiva da sam je, èim sam se vratila u New York, odmah nazvala. Rekla mi
je da je maserka i da mora sa mnom razgovarati o tkivu njezine vagine. A tkivo j
e bitno. »Ja nemam tkiva«, rekla mije. I èitav mije sat o tome prièala u takvim pojedino
stima, s takvom putenom jasnoæom, da sam, kad je zavr ila, morala leæi. Za vrijeme tog
razgovora govorila mije i o rijeèi »pièka«. Ja sam za vrijeme predstave o njoj izgovori
la ne to negativno, a ona mije rekla da ja tu rijeè uopæe nisam shvatila. Imala je pot
rebu da mije jo jednom objasni. Jo mi je pola sata govorila o rijeèi »pièka«, a kad je za
r ila, ja sam bila preobraæena. Ovo sam napisala za nju.
85 -&
PRIHVAÆANJE PIÈKE
Evo, zovem je pièka. Usvajam tu rijeè, »pièku«. Zbilja mi se sviða. »Pièka.« Poèujte to. »P
, Pe. Peæina, prièalica; putena; prelijepa; priði - pa nja, poniri pa ljivo, p, p, i, onda
: »I« - iskreno, istinito, i kao izvor; znaèi: »pi« - znaèi: pitoma, pitalica, i psièe i pi
i pisti i iznova izazovna, iznenadna, pa potom, preko, prijeko potrebno, oh, oh
, pazi, ono: è - potom: »È« znaèi piè, èujte kako glasovi savr eno pristaju jedni drugima -
o: èarna, èak-ra, èudna, èudesna, èujte kako je to uvijek neka dubina, uvijek okruglo, vel
iko slovo È, è (visokofrek-ventan zvuk), onda nje no è, toplo è; piè, PIÈ, K -»k« kao krug,
i kruh, krepka Piè-k, piè-k, taj k èvrsto kao kroz krajolik ko e, kuæa, kuæica, A, pi, èka
A, ah; a P, a I, a È, a K, a A, »Pièka, pièka«, reci mi »Pièka.« »Pièka.«
87
PITALA SAM JEDNU ESTOGODI NJU DJEVOJÈICU:
» to bi nosila tvoja vaginicaP«
»Crvene duboke tenisice i kapicu Metsa koja se nosi naopako.«
»Kad bi mogla govoriti, to bi rekla?«
»Rekla bi rijeèi koje poèinju sa 'K" i T - kornjaèa i truba na primjer.«
»Na to te podsjeæa tvoja vagina?«
»Na jako tamnu breskvu. Ili na dijamant koji sam na la u kutijici za nakit i sad je
moj.«
89
»Po èemu je tvoja vagina posebna?«
»Znam da negdje duboko unutra ima jedan jako pametan mozak.«
»Na to ti miri e tvoja vagina?« »Na pahuljice.«
* 90
ENA KOJA JE VOLJELA USREÆIVATI VAGINE
Volim vagine. Volim ene. Ne vidim to kao dvije zasebne stvari. ene mi plaæaju da nji
ma vladam, da ih uzbuðujem, da ih dovodim do kraja. A nisam tako poèela. Naprotiv: p
oèela sam kao odvjetnica. Ali s trideset i kojom postala sam opsjednuta time da us
reæujem ene. Bilo je tako mnogo nezadovoljenih ena. Tako mnogo ena koje nisu imale pr
istup seksualnoj sreæi. Sve je poèelo kao dopunsko poslanje, a potom sam se sva u to
unijela. Postala sam u tome jako dobra, gotovo briljantna. To je moje umijeæe. Poèe
le su mi za to plaæati. Kao da sam tako stekla svoje zvanje. Otada mi porezno prav
o izgeda u asno dosadno i beznaèajno.
Kad vladam enama, nosim izazovnu odjeæu -èipka, svila, ko a - i rabim pomagala: bièeve, l
isice, u ad, umjetne penise. U poreznom pravu nema
91
nièega sliènog tome. Tamo nema pomagala, nema uzbuðenja, a ja sam mrzila one modre pos
lovne kostime, iako ih i sada s vremena na vrijeme nosim i u svom novom zanimanj
u i sasvim mi lijepo slu e. Sve je u kontekstu. U poreznom pravu nije bilo nikakvi
h pomagala, a niti kostima. Tamo nema vla enja. Nema mraène tajanstvene predigre. Ne
ma nabreklih bradavica. Nema slatkih usta, a ponajvi e nema gr-caja. Svakako ne on
akvih o kojima ja govorim. Sada vidim da je to bio kljuè; grcanje je bilo to to me
na koncu dovelo do toga da postanem ovisna o tome da usreæujem ene. Kad sam bila ma
la i kad sam u filmovima gledala ene dok vode ljubav i proizvode èudne orgazmièke jec
ajne zvukove, to mi je bilo smije no. To mije izazivalo neku èudnu histeriju. Nisam
mogla vjerovati da su ti silni, nastrani, nekontrolirani zvukovi iz ena izlazili
tek tako.
Èeznula sam za time da jednoga dana i ja tako grcam. Vje bala sam pred ogledalom, sn
imala se na kazetofon, jecala sam na razne naèine, raznim glasovima, ponekad onako
, operski, ponekad sa zatom-ljenijom, gotovo zapretanom artikulacijom. Ali kad s
am god poslije toga pu tala vrpcu, uvijek mi je zvuèalo la no. Zato to je i bilo la no. N
ije zapravo bilo ukorijenjeno ni u to seksualno, nego samo u moju udnju da bude se
ksualno.
A onda, kad sam imala deset godina, jednom mi se stra no poèelo pi kiti. Usred vo nje au
tomobilom. Pro ao je gotovo èitav sat i kad sam napokon odjurila pi kiti u neku malu p
rljavu pumpnu postaju, to
92
je bilo tako uzbudljivo da sam zagrcala. I grcala sam sve vrijeme dok sam pi kila.
Nisam mogla vjerovati - ja, na postaji Texacoa negdje usred Louisiane, i grcam!
I upravo sam tu shvatila daje grcanje povezano s time da ono to eli ne dobije odmah
, da je povezano s odgaðanjem. Shvatila sam da su grcaji najbolji kad te uhvate i
iznenade; izlaze ti iz skrovitih tajanstvenih dijelova koji govore svojim vlasti
tim jezikom. Shvatila sam da su ti grcaji zapravo sam taj jezik.
I tako sam postala stenjaèica. Veæinu je mu karaca to smetalo. Da budem iskrena, u asava
lo ih je. Ja sam im bila preglasna i nisu se mogli usredotoèiti na ono to rade. Gub
ili su koncentraciju. A time su gubili sve. Voditi ljubav kod njih u stanu nije
dolazilo u obzir. Zidovi su bili pretanki. Ja sam, pak, u svojoj zgradi do la na g
las i ljudi su me u liftu gledali s prezirom. Neki su mu karci mislili da sam pre es
to-ka; neki su govorili da sam luda.
Tako sam se zbog grcanja poèela osjeæati lo e. Postala sam tiha i pristojna. Zvukove s
am slala u jastuk. Nauèila sam kako da svoje jecanje prigu im, kako da ga zadr im kao
kihanje. Ali, poèele su mi se javljati glavobolje, a sve su mi se veze zaèas raspada
le. Veæ sam poèela gubiti nadu, a onda sam otkrila ene. Otkrila sam da se to to grcam
veæini ena dopada - a to je jo va nije, otkrila sam kako i mene duboko uzbuðuje kad drug
ene jecaju, kad ja njih dovedem do grcanja. To mi je postalo svojevrsna strast.
93
Otkrivanje kljuèa, otkljuèavanje vagininih usta, otkljuèavanje tog glasa, te divlje pj
esme.
Vodila sam ljubav s tihim enama i pronalazila im ono mjesto u njima, a one su zbo
g svog stenjanja bile okirane. Vodila sam ljubav sa stenjaèicama, a one bi tada pro
nalazile jo dublje, i prodornije grca-je. Time sam bila opsjednuta. Èeznula sam za
time da ene dovodim do toga da zagrcaju, da vladam njima, kao neka dirigentica, v
oditeljica bande.
Meni se pronala enje tempa, pravog mjesta ili kuæe jecaja pretoèilo u ne to slièno kirurgi
ji, ne to kao istanèana znanost. Tako sam ja to zvala.
Ponekad mi uspijeva to mjesto pronaæi i kroz traperice. Ponekad se pri uljavam izoko
la, zatajno, polako iskopèavam alarme koji ga okru uju, pa pro-direm unutra. Ponekad
koristim prisilu, ali ne divlju silu koja tlaèi, nego vi e silu kao da vladam, kao:
»Odvest æu te na jedno mjesto; ne brini ni ta, samo lezi, u ivaj u vo nji.« Ustanovila sam
da i prije nego to grcanje uopæe poène, dok jedemo salatu ili piletinu, sluèajno, bilo
gdje, prstima, »To ti je jednostavno«, zbilja jednostavno, u kuhinji, sve pomije ano u
octu s mirodijama. Katkada se slu im pomagalima -i ba volim pomagala - katkad ka em e
ni da sama preda mnom pronaðe svoje grcanje. Èekam, ustra-jem dok se ne otvori. Ne d
am se zavarati manjim, povr nijim jecajima. Ne: tjeram je dalje, sve dok ne zajeèi n
jezina snaga.
Postoji klitoralni jecaj (mek zvuk, iz usta), va-ginalni grcaj (dubok zvuk, iz g
rla), kombinirani
94
klitoralno-vaginalni grcaj. Postoje i predjecaji (naznaka zvuka), skoro grcaji (
kru ni zvuk), grcaji tipa: navali! (dublji, definitivan zvuk), elegantni grcaji (s
ofisticaran, smje ljiv zvuk), zvonki grcaji (zvuk raspjevana kamena), WASP5 grcaj
(bez zvuka), polure-ligiozni grcaji (zvuk muslimanskog zapjévanja), grcaji s navrh
brda (zvuk slièan jodlanju), djetinji grcaji (gugutav zvuk), pseæi grcaji (dahtav z
vuk), roðendanski grcaji (zvuk raskala ne zabave), nezapri-jeèeni ratoborni biseksualn
i grcaji (dubok, agresivan, zvuk stupanja), grcaji-strojnice, ispaæeni Zen-grcaji
(iskrivljen, gladan zvuk), grcaji filmske dive (visok, operski ton), grcaj kao k
ad ti netko zavrne prst, te, konaèno, iznenaðujuæi tostruki orgazmièki grcaj.
5 WASP - prema: White Anglo-Saxon Protestant - Bjelkinja, Anglo-Saksonka, protes
tantkinja; op. prev.
95
Kad sam zavr ila ovaj prethodni dio, proèitala sam ga eni na èijim se izjavama zasniva.
Nije imala osjeæaj da taj dio ima s njom ikakve veze. Dobro, dopao joj se, ali u
njemu nije vidjela sebe. Smatrala je da sam na neki naèin zaobi la govoriti o vagina
ma, da ih i dalje nekako tretiram kao objekte. Èak su i sami jecaji na neki naèin is
pali kao pretvaranje vagine u objekt, tako to su odvojeni od ostatka vagine, od c
jeline ene. Zbilja postoji razlika u tome kako lezbijke vide vaginu. Zato sam s n
jom razgovarala jo jednom.
97 -e*
»Kao lezbijka«, rekla je, »mislim da treba poèeti od onog mjesta koje èini lezbijsko sredi
, a koje nije uokvireno heteroseksualnim kontekstom. Nije stvar, na primjer, u t
ome da sam ja sklona enama zato to ne volim mu karce. Mu karci uopæe nisu dio te jednad b
.« Jo je dodala: »Mora govoriti o ulasku u vagine. Bez toga ne mo e govoriti o lezbijskom
seksu.«
»Na primjer«, rekla je, »ja se volim s nekom enom. Ona je u meni. Ja sam u meni. Samu s
ebe jebem s njom. U meni su èetiri prsta; dva njezina, dva moja.«
Ne znam jesam li htjela govoriti o seksu. A onda, opet, kako da govorim o vagina
ma ako ne govorim o njima kad su u djelovanju? Muèi me pitanje nadra ivanja, brinem
se da moj komad ne postane
99
podlo an zloupotrebi. Zar da ja govorim o vaginama tako da uzbuðujem ljude? Je li to
lo e?
»Mi lezbijke«, rekla je, »poznajemo vagine. Mi ih diramo. Li emo ih. Igramo se s njima.
Nadra ujemo ih. Mi vidimo kad klitoris nabubri. Vidimo i vlastiti klitoris.«
Uviðam da sam zbunjena dok je slu am. Cijeli sklop razloga: uzbuðenje, strah, njezina
ljubav prema vaginama i utjeha njima i moje distanciranje, muka da sve ovo ka em p
red vama, publikom.
»Volim se igratis rubom vagine«, veli ona, »prstima, zglobovima na prstima, vr cima prst
iju, jezikom. Volim ulaziti polako, ulazim sporo, a onda brzo stavim tri prsta.
Postoje i druge upljine, drugi ovori; usta, na primjer. Kad mi je ruka slobodna,
stavljam joj prste u usta, u vaginu, mo e ijedno i drugo, sve vrijedi, sve odjedno
m, ona mi prste usisava u sebe ustima, vaginom. Ijedna i druga sisa, ijedna i dr
uga je vla na.«
Shvaæam da ne znam to je pravo. Èak ne znam ni to ta rijeè znaèi. Tko odluèuje? Tako mnog
m iz toga to mi ona govori. O njoj. O sebi.
»A onda se vraæam svojoj ovla enosti«, ka e. »Mo e uæi u mene. Sada mogu do ivjeti da sam i
la na, pu tam joj da prstima uklizi u mene, ona mi stavlja prste u usta, u vaginu, to
je isto. Izvlaèim joj ruku iz moje vagne. Trljam svoju vla nost o njezino koljeno t
ako da me osjeti. Svojom joj vla no æu klizim niz nogu dok joj se ne naðem licem izmeðu be
dara.«
100
Ru i li govor o vaginama tajnu ili je to samo jo jedan mit koji dr i vagine u tami, n
epoznate i neza-dovoljene?
»Stavljam joj jezik na klitoris. Jezik zamjenjuje prste. Moja usta ulaze u njezinu
vaginu.«
Izgovaranje ovih rijeèi zvuèi zloèesto, opasno, odveæ izravno, previ e odreðeno, krivo, pre
ako, kontrolirano, ivo.
»Stavljam joj jezik na klitoris. Jezik zamjenjuje prste. Moja usta ulaze u njezinu
vaginu.«
Voljeti ene, voljeti na e vagine, znati ih dirati, zbli iti se s onime to jesmo i to tr
ebamo. Da bismo postigle zadovoljstvo, da bismo one koje volimo nauèile da nas zad
ovolje, da budemo prisutne u svojim vaginama, da bismo o njima mogle govoriti na
glas, da bismo govorile o njihovoj gladi i bolu, samoæi i duhu, da budu vidljive
kako ne bi bile uni tene u mraku bez velikih posljedica, tako da na e sredi te, na a toèka
, na pogon, da taj na san vi e ne bude odijeljen, osakaæen, otupljen, slomljen, nevidl
jiv ili postiðen.
»Mora govoriti i o ula enju u vaginu«, rekla je. »Hajde«, velim, »uði onda.«
101
Ovaj sam komad izvodila vi e od dvije godine i tek mi je tada sinulo da u njemu ne
ma dijela o raðanju. Doista bizaran propust. Kad sam to nedavno spomenula jednom n
ovinaru, on mije rekao: »Kakve to veze ima?«
Prije gotovo dvadeset jedne godine usvojila sam sina, Dylana, koji ima pribli no g
odina kao ja. Pro le su godine on i njegova ena Shiva dobili dijete. Zamolili su me
da budem prisutna pri porodu. Mislim da u cijelom svom istra ivanju do tog trenut
ka zapravo nisam shvaæala to je to vagina. A ako sam se prije roðenja moje unuke Cole
tte i bojala, sada je svakako istinski obo avam.
103 -e*
BILA SAM U ONOJ DVORANI
(Za Shivu)
Bila sam s njom; a vagina joj je bila otvorena. Svi smo bili tamo: njezina majka
, njezin mu i ja
i sestra iz Ukrajine koja joj je u vaginu ugurala cijelu ruku
s gumenom rukavicom
i opipavala je iznutra i prevrtala
dok nam je nehajno govorila - kao da zavræe
slavinu pod vodenim pritiskom.
Bila sam u raðaonici kad je zbog kontrakcija
poèela puziti na sve èetiri
i ispu tati èudnovate jecaje koji su joj navirali iz
svih pora
i pro lo je nekoliko sati kad je odjednom samo kriknula
105
divlje, i rukama poèela sjeæi kroz elektrièki nabijen zrak.
Bila sam s njom kad joj se vagina
iz stidljive spolne rupe
pretvorila u arheolo ki tunel, u sveti kale ,
venecijanski kanal, dubok zdenac u kojem zapreteno stoji siæu no djete ce
i èeka oslobaðanje.
Gledala sam boje njezine vagine. Neprekidno u promjeni.
Gledala sam kako naglo modri,
pa postaje mjehurièavo crvena kao rajèica,
sivkasto rumena, pa zagasita;
Gledala sam kako joj se krv kao znoj skuplja
po rubovima,
gledala sam kako joj iz rupa nadiru uta i bijela tekuæina, i izmet, usirena krv, ka
ko kuljaju sve jaèe i jaèe
i kroz rupu sam vidjela djeèju glavu
èuperak crne kosice, vidjela sam je odmah iza
kosti - tvrda obla uspomena,
a sestra Ukrajinka samo je prevrtala i prevrtala
uma æenom rukom.
^ 106
Bila sam tamo s njom i nas smo je dvije, njezina majka i ja,
uzele svaka za jednu nogu i iroko ih
razmaknule i gurale ih
iz sve snage prema njoj, gurale smo,
a njezin mu je strogo brojao: »Jedan, dva,
tri«,
i govorio joj da se usredotoèi, jaèe. Onda smo se zagledali u nju. Nisamo odatle mog
li skinuti oèi.
Zaboravili smo na vaginu, svi,
èime bi se inaèe objasnilo
to nepostojanje straha, odsutnost èuðenja.
Bila sam tamo i kad joj je lijeènik
ugurao klije ta »Alke u zemlji èuda«
i kad joj se vagina pretvorila u velika operska usta
koja su zapjevala svom snagom; prvo glavica, onda siva mlitava ruèica, a onda, tak
o brzo, sklisko nam tjele ce pada u drhtave ruke.
Ostala sam i poslije sam se samo okrenula i suoèila se s
107 -e>
njezinom vaginom.
Stajala sam i pustila sebi da je gledam raskreèenu, potpuno izlo enu, razvaljenu, na
breklu i raskidanu dok krvari lijeèniku po rukama, a on je mirno za iva.
Stajala sam i dok sam je tako gledala, vagina joj se odjednom
pretvorila u iroko crveno bibavo srce.
Srce je sposobno za rtvovanje.
Takva je i vagina.
Srce je kadro oprostiti i zacijeliti.
Mo e mijenjati oblik i pu ta nas unutra.
Mo e se ra iriti i pustiti nas van.
To mo e i vagina.
Mo e boljeti za nas i za nas se napinjati, umrijeti za nas
i krvariti i iskrvariti nas u ovaj te ki
èudesni svijet.
To mo e i vagina.
Bila sam u onoj dvorani.
Toga se dobro sjeæam.
ZAHVALE
Ima toliko mnogo èudesnih ljudi koji su pripomogli da se ovaj komad rodi, a potom
i da za ivi u svijetu. elim zahvaliti onim hrabrima koji su i ovaj komad i mene dov
eli u svoje gradove, na koled e i u kazali ta: Pat Carmer, Sarah, Raskin, Gerald Bla
ise Labida, Howie Baggadonutz, Carole Isenberg, Catherine Gammon, Lynne Hardin,
Suzanne Paddock, Robin Hirsh, Gali Gold.
Moja posebna zahvalnost ide Steveu Tilleru i Cliveu Flowersu za prekrasnu britan
sku premijeru i Radi Boriæ to je omoguæila da se predstava u velikom stilu izvede u Z
agrebu i to mi je sestra. Blagoslovljene neka su plemenite, jake ene iz Centra za e
ne rtve rata u Zagrebu.
Hoæu se zahvaliti divnim ljudima u Kazali tu »Here« u New Yorku koji su bili krucijalni
za
111
uspje no izvoðenje tamo nje predstave: Randy Ro-Uison i Barbari Busackino za duboku od
anost i povjerenje u ovom poslu; Wendy Evans Joseph za velièanstveno uprizorenje i
golemu velikodu nost; Davidu Kellyju; Heather Carson za seksi, smjelu rasvjetu. A
lexu Avansu i Kim Kefgen za strpljenje i perfek-ciju, kao i za izvoðenje plesa u ke-b
u ke sa mnom iz noæi u noæ.
elim se zahvaliti Stephenu Pevneru za veliku podr ku pri pokretanju svega ovoga, ka
o i Robertu Leviathanu za njegovu vjeru. Hvala i Micheleu Steck-leru stoje uvije
k bio pri ruci kad treba; Donu Summi to se brinuo da tisak ka e svoju rijeè, te Alisi
Solomon, Alexis Greene, Rebecci Mead, Chris Smith, Wendy Weiner, magazinu Ms.,
The Village Voiceu i Mirabelli to su o predstavi govorili s toliko ljubavi i po tov
anja.
elim se zahvaliti Gloriji Steinern na divnim rijeèima i na tome to je ovim putom i la
prije mene, kao i Betty Dodson zbog njezine ljubavi prema vaginama i to je sve ov
o i zaèela.
elim se zahvaliti Charlotti Sheedy to me podr avala i to se borila za mene, te Marcu
Kleinu za njegov svakodnevni rad i golemu potporu i strpljenje. elim zahvaliti Ca
rol Bodie: njezina vjera u mene krijepila me kroz sve te ke godine, a njezino zauz
imanje za mene poticalo je ovaj rad unatoè tome to su drugi strahovali, te na koncu
doveo do njegova ostvarenja.
112
elim se zahvaliti Willi Shalit za veliku vjeru u mene i za talent, bodrenje i izn
o enje moga rada u svijet. elim se zahvaliti Davidu Phillipsu to je bio moj sveprisu
tni anðeo, te Lauren Lloyd za velik dar iz Bosne. Hvala Nancy Rose za struèno i ljub
azno voðenje; posebna zahvala Marianne Schnall, Sally Fisher, Feminist.Com i Odbor
u V-Daya.
' elim se zahvaliti Garyju Sunshineu to se pojavio u pravom trenutku.
elim se zahvaliti svojoj izuzetnoj urednici, Mo-llie Doyle, to je zastupala ovu kn
jigu u mnogim izdavaèkim kuæama i to mi je, konaèno, bila velika partnerica. elim se zah
valiti Marysue Ricci to se latila ovog projekta i to mi je pomagala da pronaðem put
kroz ovu knjigu. elim se zahvaliti izdavaèu »Villardu« to se nije bojao.
Ima jo prijateljskih zahvala: Pauli Allen, za priskakanje; Brendi Currin za mijen
janje moje karme; Diani Vegh, èija me irokogrudnost lijeèila; Jamesu Lecesneu, jer vi
di i vjeruje; Marku Matouseku to me poticao da pronièem dublje; Pauli Mazur to se da
la na velik put; Sapphire, to je pomicala moje granice; Kim Rosen, koja mi daje d
isati i umrijeti.
elim zahvaliti velikim enama: Michele Mc-Hugh, Debbie Schechter, Maxi Cohen, Judy
Katz, Judy Cocoran. Joan Stein, Kathy Najimi, Teri Schwartz i Bety djevojkama za
neprekidnu ljubav i podr ku. elim zahvaliti svojim mentoricama - Joanne Woodward,
Shirley Knight, Lynn Austin i Tini Turner.
113
elim zahvaliti svojoj majci, Chris; svojoj sestri Lauri; svome bratu Curtisu to je
prona ao kraæi put da se vratimo jedni drugima.
elim odati priznanje vrlim, hrabrim enama u programu SWP koje se stalno suoèavaju s
mrakom i jezde kroza nj, naroèito Maritza, Tarusa, Stacey, Ilysa, Belinda, Denise,
Stephanie, Edwing, Joanne, Beverly i Tawana.
elim odati duboku zahvalu stotinama ena koje su me primile u svoje privatne stanov
e, koje su mi s povjerenjem dale svoje prièe i tajne. Neka njihove prièe utru put u
slobodan svijet za Hannah, Katie, Moly, Adisu, Lulu, Allyson, Oliviju, Sammy, Is
a-bellu i druge.
elim se zahvaliti svome sinu, Dylanu, to me nauèio ljubavi, svojoj snahi Shivi i svo
joj unuci Coco, to se rodila.
Na koncu, elim se zahvaliti svom partneru Ari-elu Orr Jordanu koji je suzaèetnik ov
og komada, a èija su dobrota i obzirnost djelovale kao èudesan lijek i koje su bile
poèetak.
114
O AUTORICI
Eve Ensler pi e drame i filmske scenarije. Njezina predstava Vaginini Monolozi dob
ila je nagradu Obie za 1997. i bila nominirana za nagradu Drama Desk Award. Bila
je hit na Off-Broadwayu i gostovala po cijelim SAD i inozemstvu, uljuèujuæi i preds
tave u Jeruzalemu, Zagrebu i Londonu. Njezina drama Nu ne mete, to ju je naruèio Jose
ph Papp Public Theater imala je izvedbe na Broadwayju u korist bosanskih izbjegl
ica, a u njoj su nastupale Meryl Streep i Angelica Huston. Ostale njezine drame
ukljuèuju Floating Rhoda and the Glue Man; Extraordinary Measures; The Depot, Scoo
ncat, Loud in My Head; Lemonade; Ladies; Reef and Particle i Cinderella Cendrill
ion. Objavljivala je u Common Boundary, Ms.-u, te u Utne Readeru. Sada radi s Gl
ennom Closeom na scenariju »Seven County«, drame o enama u zatvoru.
117 -«>
VagininiMonolozi'izvedeni su u okviru V-daya u New Yorku 1998. i u Londonu 1999.
, kao i 2000. u Los Angelesu. Nu ne mete izvedene su u Narodnom pozori tu u Sarajevu
1998., s Glenn Close, Marisom Tornei, Vesnom Mr iæ i Ines Fanèeviæ i drugima.
118
SVE O EVE
Kada je prije èetiri godine vodila razgovore sa enama o njihovim skrovitom mjestu,
onome »dolje«, Eve Ensler nije ni slutila u to æe se pretvoriti njezina radoznalost. U
predgovoru, danas veæ kultne, knjige Vaginini monolozi, nastale na osnovi razgovor
a s dvjestotinjak ena o njihovim vaginama, Eve progovara o mjestu s kojega, ba »popu
tBermudskog trokuta, nitko ne izvje tava«.
Razlog je jednostavan. ene nitko ranije i nije pitao to misle, to osjeæaju i kako vid
e svoje vagine. Jer i onda kada ih mimikriramo eufemizmima nalik »ono dolje« ili, iz
djeèjeg jezika imenujemo pi-picama, kokicama, abicama i maèkicama, one svejednako os
taju ishodi no mjesto enstva.
Eve nije obeshrabrila prvotna zaèuðenjost na upit o vaginama - » to se o tome dolje ime
reæi«, pitat
119
æe sredovjeèna ena u monologu Poplava, kao ni polagana otvaranja ena. Nisu je obeshrab
rili ni prvi neuspjesi u tra enju izdavaèa koji bi tiskao sakupljene enske ispovijedi
, iskaze ena razlièitih godina, etnièkih pripadnosti, zanimanja, seksualnih preferenc
ija pa ljivo kola irane èinjenicama o vaginama. Ona je naprosto »bila zabrinuta za vagin
e«. Èinjenice su govorile o stoljeæima represije nad enskim spolnim organom, od osuda en
a prozvanih vje ticama zbog posjedovanja »èudne, ðavolske bradavice« klitorisa, do suvreme
noga genitalnog sakaæenja kojemu su izlo eni milijuni ena zemalja »treæega svijeta«.
Nisu ju obeshrabrila niti prva izvoðenja tekstova umre enih u predstavu o vaginama k
oju je sama izvodila po malim sveuèili nim dvoranama i kazali tima. Nisu stoga to je im
ala jasnu namjeru: progovoriti o vaginama kako bi se osvijestilo nasilje protiv e
na. Prihod s izvedaba bio je namijenjen enskim projektima i grupama koje rade sa
zlostavljanim enama ili skloni tima za pretuèene ene i beskuænice.
I sama je autorica pre ivjela seksualno nasilje pa stoga zna koliko je vremena i e
nergije potrebno enama rtvama nasilja da zalijeèe traumu.
Za Eve je progovoriti o vaginama znaèilo progovoriti o enskoj biti, jer to vagine d
oista jesu. »Moja vagina, to sam ja«, reæi æe ena u prièi Vaginina radionica. U tekstovima
oblikovanim u monologe, Eve progovara na naèin koji suptilno spaja feministièko sta
jali te i umjetnièki pristup, gnjev i humor, nje nost i nepatetiènost, odluènost i lirski
izrièaj.
120
Nije se pri tome bojala nedvosmisleno i glasno izgovoriti i rijeè pièka, tra eæi da se p
reimenuje posve neerotièna rijeè vagina.
ene su doèekale komad s radosnim prepoznavanjem. Prepoznale su daje Eve progovorila
u njihovo ime, u ime njihovih zaboravljenih, potisnutih, zlostavljanih, ali moæni
h i ivotodajnih vagina. Njihove su vagine prona le »kontekst drugih vagina«, uokviren u
kazali ni komad, ukorièen u knjigu Vagininih monologa.
Eve je izvodila komad uporno, iz veèeri u veèer na daskama kazali ta Here u New Yorku.
S pozornice, u kojemu sam komad vidjela sad veæ davne 1996. godine, mjesecima se èu
o, isprva pomalo prigu en, a kako su se nizale prièe o vaginama, njihovoj snazi prim
anja, »posebnojpameti«, orgastièki uzdasi (Eve izvodi seriju razlièitih orgazama) dvoran
u je punio veseli, grleni, oslobaðajuæi smijeh. Ili, pak, mukli jecaji kada Eve prog
ovara o zlostavljanim vaginama. I u ovoj je knjizi tekst Moja vagina je moje sel
o, prema prièi izbjeglice iz Bosne koju je Eve intervjuirala za svoga boravka u Za
grebu 1995., a koja ostavlja gledatelje nijemima.
ene su prepoznale o èemu govore vagine. ene su prepoznale za to Eve govori o vaginama.
Eve neprestance nadopisuje vaginine prièe, jer joj nakon svake predstave dolaze ene
u elji da s njom podijele ne to o svojoj »jedinstvenoj, neponovljivoj vagini« koje s d
rugim vaginama èine »svemir vagina«. I sama sam bila svjedokinjom kada joj je u
121
Santa Feu poslije predstave pri la ena koja joj je htjela reæi »ne to to jo nije nikome
la«. Tako su Vaginini monolozi svojevrstan work in progress (djelo u nastajanju).
Eve bilje i drukèiju povijest. ensku povijest. ena koje bilje e tu povijest jo uvijek ne
a dovoljno, stoga Eve pozorno slu a i zapisuje.
Vaginini su monolozi polako osvajali prostore Amerike - od Oklahoma Cityija, Dal
asa, Seattlea do Washingtona, a novi se virus govora vagina nezaustavljivo irio.
Dok su prve najave o izvedbi govorile o Monolozima, pre uæujuæi rijeè vagina, a gleda-te
ljice i gledatelji aputali rijeè sa »v«, s vremenom se dogodila prava poplava. Odjednom
su svi govorili o vaginama. Zaredale su pohvalne kritike i nagrade. Tako je 199
7. Eve Ensler dobila za tekst i izvedbu presti nu nagradu Obie (off-Broadway Award
).
Vagine su s predstavom nastavile putovati Amerikom, ali im je prostor postajao p
remalenim. eljele su potovati i tako su ih vidjeli i èuli u Stockholmu, Berlinu, Je
rusalemu, Zagrebu, Ateni...
1997. u prostoru HDLU-a, u Me troviæevu paviljonu, Eve predstavlja vagine i zagrebaèko
j publici. Bez velikih najava, usmenom predajom, pro irio se dobar glas o vaginama
.
Prihod je predstave bio namijenjen Centru za ene rtve rata, kao i mnogo puta ranij
e.
Eve uz Zagreb ve u i »ratne uspomene«, kao i ene iz Centra za ene rtve rata koji je posj
tila prvi
-e- 122
puta 1995. Tada sam ju i upoznala i otkrila njenu predanost borbi protiv nasilja
nad enama, njenu strast za praviènosti i brigu za Druge. Tijekom Rata, u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini sakupljala je prièe izbjeglica na osnovu kojih je napisala
komad Nu ne mete. Komad je 1996. izveden na Broadwayju u Helen Hayes Theater s Mer
yl Streep, Anjelicom Huston i Cherry Jones u naslovnim ulogama. Nu ne mete su u lj
eto 1998. izvedene u sarajevskom Narodnom po-zori tu, uz Glenn Close i Marisu Tome
i, te bosanske glumice Vesnu Ma iæ i Ines Fanèoviæ. I ovaj puta za ene izbjeglice koje su
gledale predstavu.
Eve rado dolazi u Hrvatsku. Otkrila je pla e u Bratu u i Vignju, domaæu atmosferu dvor
i ta u Krvavici i jaku crnu kavu.
Poèetkom 1998. Villard tiska Vaginine monologe i knjiga ubrzo postaje bestsellerom
. Uz bro irano izdanje, tiskano je i posebno izdanje uvezano u crveno platno. Samo
putem Interneta, u Amazon Com. -u mjesecima je najprodavanija knjiga. Prevedena
je na grèki, vedski, njemaèki, hibru, srpski, portugalski (u Brazilu).
Eve neumorno i dalje zagovara vagine, glasno izgovorajuæi njihovo ime i ispu tajuæi gl
asove zadovoljstva na kazali nim pozornicama. Putuje, govori o enama, nasilju, besk
uænicama kojima je posvetila knjigu The Ladies i s kojima vodi grupe samopo-moæi. Za
vr ava dramu Conviction, o politièkoj zatvorenici u amerièkom zatvoru, dok joj se koma
d Limunade uspje no izvodi u Houstonu.
123
Napisala je scenarij Seven Counts za Glenn Close - sedam prièa o enama u zatvoru, s
kojima je provela u zatvoru Bedford Hill nekoliko mjeseci vodeæi radionice kreati
vnog pisanja i re irajuæi dokumentarne o radionici. Organizira èitanja tekstova zatvor
enica, ne odvajajuæi svoju umjetnost od feministièkog aktivizma.
Poèetak 1999. provodi u Londonu gdje u kazali tu King's Head izvodi Vaginine monolog
e, kojima ni tradicionalno hladna engleska publika nije mogla odoljeti. U New Yo
rku predstava seli na off-Broadway u West Side Theater. Eve dobiva jo jednu nagra
du: Drama Desk Award. Nakon stoje tri mjeseca izvodila komad, kako u ali voli reæi »z
imala orgazme osam puta tjedno, ukljuèujuæi subotnju matineju«, Eve prepu ta izvedbu dr
ugim glumicama.
Trenutno pi e novu knjigu i sprema se na put u Rusiju i Afganistan, Brazil i Hrvat
sku... Points of Reentry bit æe saèinjena na osnovi razgovora sa enama koje æe govoriti
o odnosu prema vlastitom tijelu.
Èini se posve prirodnim to su Vaginini monolozi iza li iz korica knjige i to su preras
li okvire kazali nog djela. Eve je inicirala V Day {Dan V), dan protiv nasilja nad
enama. Na samo Valentinovo, preimenovano u Vaginin dan, umjesto komercijalno--sl
atkastog srca ponudila je vagine. Pred 2500 gledatelja, 1998. u Hammerstein Ball
roomu u New Yorku Vaginine monologe govore mnoge poznate glumice, pjevaèice, femin
istice. Eve posjeduje moæ okupljanja ena i preno enja svojih vizija tako da nema
124
ene koju nije oèarala svojim govorom o vaginama i koja joj se ne bi pridru ila u »slavl
jenju vagina«. U projektu Dana Vveæ sljedeæe godine u Londonu, u Old Vicu, zajedno nas
tupaju britanske i amerièke glumice, sve obuèene u crveno, za titni znak Vagini-nih mo
nologa, s u itkom otkrivajuæi »Èudo vagina«. Jednako je bilo i ove veljaèe u Los Angelosu u
Wil-burn Theater-u, gdje je uz Eve nastupao i njen »putujuæi cirkus« glasnogovornica v
agina.
Za 2001. priprema se veliki dogaðaj proslave vagina za 20 000 ena u Madison Square
Gardenu. Dan V'yz. postao pokret, revolucija vagina.
Rada Boriæ
125 -e*
540024789