EDWARD BURNETT TYLOR

Prvi profesor antropologije na Oxfordu i otac britanske antropologije, kao i američke kulturne
antropologije. Dao je najbolje poznatu definiciju kulture – „kultura, uzeta u svom najširem opsegu, je
kompleksna cjelina koja uključuje znanja, vjerovanja, umjetnost, morale, zakone, vjerovanja i sve
druge sposobnosti i navike koje čovjek stekne kao član društva (Primitive Culture).
Prvo djelo Anahuac: Or, Mexico, and the Mexicans… opisuje putovanje do Mexico Citya. Većinom
opisuje moderni, a ne drevni, Meksiko, njegovu političku nestabilnost i siromaštvo.
Sljedeće veće djelo Research into the Early History of Mankind and the Development of Civilization
oslanja se na misionarske izvještaje, drevne tekstove i etnološka izvješća. Smatra da su sličnosti
između kultura rezultat paralelnih izuma ili dokaz kontakta tijekom povijesti. U djelu navodi da ne
postoje kulture koje ne poznaju jezik, te pokušava naći metodu istraživanja evolucije ljudskog društva.
U Primitive Culture pokušava rekonstruirati povijest ljudske kulture putem komparativne metode,
uniformnosti i kroz koncept prežitaka. Uniformnost znači da su kulture imaju isti tok razvoja jer su ih
stvarali ljudi koji imaju slične umove i načine razmišljanja, bez obzira gdje ili kada živjeli. Ovo teorija
ima tri implikacije: rasa ne objašnjava kulturne razlike. Društva sa sličnim kulturnim obilježjima
predstavljaju analogne faze razvoja, ovo nam omogućuje da rekonstruiramo pretpovijesna društva jer
suvremena „primitivna“ društva moraju imati sličnosti s tim ljudima. Treće, uniformnost omogućuje
da se rekonstruiraju procesi koji su doveli do razvoja pojedinih vjerovanja, obićaja, itd. Komparativna
metoda – slični predmeti su povijesno povezani, ona je prirodna povijest ljudske kulture. Prežitke
definira kao „procese, običaje i mišljenja koja su navikom prenesena iz ranije u novu fazu evolucije, te
gube svoja značenja i ostaju kao dokaz starijih faza“. Ovo se može odnositi na čitave civilizacije.
Ovisno o znanju materijalne i intelektualne kulture mogu se društva rangirati po stupnju evolucije.
Anthropology iznosi teoriju da je ljudska povijest obilježena progresom, transformacijom iz
jednostavnije u kompleksnu. Antropologija može doprinijeti progresu razumijevanjem toka ljudske
povijesti.

LEWIS HENRY MORGAN

Jedan od rijetkih evolucionista koji se bavio terenskim istraživanjem, među Irokezima i indijancima
Kanzasa i Nebraske.
Prvo djelo je League oft he Ho-de-no-sau-nee or Iroquois. Predstavlja skraćenu verziju njegovih
saznanja o religiji, arhitekturi, sustavu vladavine, jeziku, itd. Uključio je karte, imena, etnografske
podatke. Spomenuo je i sustave srodstva, koje je više razradio u Laws of Descent of Iroquois. Članovi
šire obitelji klasificirani su kao i članovi uže obitelji (ista riječ za očeva brata kao i za oca). Politička
organizacija bio je samo produžetak srodstva.
Izveo je globalno ispitivanje putem upitnice o sistemima srodstva, koja je uključila 139 grupa sa
različitih kontinenta. Cilj je bio pronaći veze među sistemima srodstva i istražiti „progresivne
promjene“ tijekom razvoja iz barbarstva. Smatra je da se sistemi srodstva mogu podijeliti u dvije
grupe: deskriptivne i klasifikacijske. Deskriptivne razlikuju između članove uže i šire obitelji, pojmovi
primijenjeni za rođake su bliski govorniku. Deskriptivni sistemi su prirodni zaključci o podrijetlu kada
se brak temelji na monogamiji. Klasifikacijski ne razlikuju užu i širu obitelj, već generaciju i spol. Brak
je poligamijski i promiskuitetan. Razlika između dva sistema je razlika između civilizacija i barbarstva,
rangirani su od promiskuitetnih do monogamnih. Promjena slijedi pojavom privatnog vlasništva i
jasnih prijenosom na sigurne potomke. Društvena struktura i ekonomija su povezani.
Ancient Society – smatra da različiti dijelovi čovječanstva predstavljaju različite stupnjeve u evoluciji,
(divljaštva > barbarstvo > civilizacija, svi se dijele na niže, srednje i više). Sva društva su jednaka ali na
drukčijem stupnju evolucije. Razlikuju se po 1) izumima, 2) ideji vladavine, 3) organizaciji obitelji i 4)
konceptu vlasništva. Po društvenom uređenju razlikuje una uređena po srodstvu (societas) i politički
uređena (civitas). U djelu iznosi mišljenje da su primitivna društva reprezentativna onima iz najranijih
faza društvenog razvoja, to jest istraživanjem Aboridžina istražuju se najraniji ljudi.

1
FRANZ BOAS

Otac američke antropologije i profesor na sveučilištu Columbia. Donio je podjelu antropologije na

lingvistiku, fizičku antropologiju, kulturnu antropologiju i arheologiju. Predstavio je pojam kulturnog
relativizma – kulturne pojave se mogu objasniti samo iz pogleda njih samih, u njihovom kulturnom
kontekstu. Predstavio je i pojam historijskog partikularizma – kulture su integrirane cjeline stvorene
tijekom specifičnih povijesnih procesa prije nego odraz univerzalne evolucije.
Demonstrirao je da su neke osobine rezultat okoliša, a ne samo genetskog nasljeđa. Kritika Morgana i
Tylora zasniva se na: 1) pretpostavci univerzalne, jednolinijske evolucije, 2) misao da su današnje
civilizacije kulturni prežitci i 3) klasifikacija društava na slabim podacima i neprimjerenim kriterijima.

EMILE DURKHEIM
Nije se bavio terenskim istraživanjem. Profesor na sveučilištu u Bourdouxu i Parizu. Sociologiju je
smatrao znanošću o društvima.
U The Division of Labor in Society dijeli društva na ona s mehaničkom i organskom solidarnošću.
Mehanička – pojedinci u društvu imaju dijeljeno svakodnevno iskustvo i suočavaju se s istim
svakodnevnim problemima, te se smatraju međusobno sličnima. Ne ovise jedan o drugom za
preživljavanje. Direktno i jednako povezani s društvom, normativne vrijednosti važnije od
individualnih, posebne subdivizije ne postoje. Organska – društvo potiče mišljenje o međusobnoj
različitosti, svaki pojedinac radi zasebni posao koji doprinosi cjelini i međusobno su zavisni jedan o
drugome. Postoje subdivizije koje su putem formalnih institucija povezane u cjelinu. Mehanička
solidarnost obilježje je agrikulturnih društava, a organska industrijskih. Prijelaz u organsku uvjetovan
je: većom koncentracijom populacije, razvojem gradova, većom specijalizacijom rada i podjelom
poslova, te razvojem sredstava komunikacija i prijevoza.
Svjesni kolektiv – mehanički solidarna društva dijele vrijednosti s drugim članovima društva i ima veći
intelektualni i emocionalni utjecaj na pojedinca, što nije slučaj u organskim. U mehaničkim društvima
kolektiv ima veću rigidnost, dok se u organskim često vode rasprave o prihvatljivom ponašanju i
vrijednostima.
Elementary Forms of Religion – religija je ujedinjeni sustav vjerovanja i rituala relativni svetim
stvarima koja ujedinjuju pojedince u jednu moralnu zajednicu – crkvu. Sveto je društveni konstrukt,
mjesto, predmet ili osoba postaje svete samo ako ih društvo takvim odredi, ako ga razlikuju od
profanog. Kolektivne reprezentacije su ideje o prihvatljivom ponašanju koje društvo dijeli i podržava.
Religija je eminentno društvena.

ALFRED KROEBER
Posljednji antropološki generalist, Boasov student. Bavio se etnologijom spašavanja u Kaliforniji, što
je dovelo do njegova magum opusa Handbook oft he Indians of California. U etnologiji spašavanja
smislio je listu kulturalnih elemenata – podjela kulture u najmanje dijelove koji su se mogli
karakterizirati kvalitativno (npr. poliandrija, kremacija). Liste su pripremane, a studenti su ih ispitivali,
uzevši u obzir prostorni raspored. Iako atomizira kulturu i pretpostavlja da su kulturni elementi
jednakog značenja u svim društvima, daje sistematske informacije o kulturi.
Zanimali su ga širi obrasci kulture. Obrasci su oni dogovori ili sistemi unutarnjih odnosa koji daje
kulturi koheziju ili pan i drže ga od toga da budu samo akumulacija nasumičnih dijelova. Društvo se
pojavljuje gdje god je život u grupi, ali kultura se sastoji od naučenih i dijeljenih elemenata običaja i
vjerovanja koja postoje nezavisno od individualaca i prenosi se putem interakcija. Ona je nadosobna i
anonimna. Kultura utjelovljuje vrijednosti njeno društvo može formulirati ili osjetiti.
Bio je protiv Teorije velikog čovjeka, smatrajući da geniji ne utječu na kulturu, koliko kultura utječe na
njih. Kad bi bili rezultat genetike, superiorne inovacije bi se pojavljivale nasumično, što nije slučaj.
Dokaz kulture oslobođene nasljeđe i teorije velikog čovjeka je moda Configuration of Culture.

2
RUTH BENDICT

Bavila se odnosom pojedinca i društva. U Patterns of Culture, napisanoj za neantropološku publiku,

naglašava važnost kulture u usporedbi sa biologijom. Stavlja naglasak na obrasce kulture, ali ih
proširuje – „Gestalt ideja konfiguracije“. Konfiguracija je forma obrasca koja povezuje činjenice i
događaje sa ponašanjem i vjerovanjima koje leže ispod njih. Pokušava karakterizirati subjektivne
vrijednosti koje objašnjavaju zašto se članovi određenog društva ponašaju na određeni način. Kulture
je više od sume svojih dijelova. Društva dijeli na Dionizijska, koja traže svoje najvrednije momente
izvan ograničenja osjeta i društva (Pueblo) i Apolonijska, koja se drže zakona i običaja koje društvo
nameče.
Sankcije koje društvo nameće za neposluh su takve, da se većina članova drži osnovnih vrijednosti, ali
postoje pojedinci koji svojevoljno dolaze u sukob sa društvom. Društvo je izraz osnovnih vrijednosti
koje ljudi nauče i apsorbiraju,a li postoje individualne osobnosti izvan društva koje ga mogu definirati.

EDWARD SAPIR

Poznat po Sapir-Worf hipotezi, koja pretpostavlja vezu između kategorija značenja u jeziku i
mentalnih kategorija govornika tog jezika koji koriste da opišu i klasificiraju jezik. Različiti jezici
označuju različite sisteme percepcije i razlike između kulturnih ponašanja koje su komunicirane i
kodificirane u strukturi lingvističkog značenja. Jezik reflektira i oblikuje svijet i razumijevanje jezika
osvjetljuje osnovne strukture kulture. Na primjer, Hopi i Englezi imaju veći broj riječi za određene
koncepte (biljke ili svetišta), jer su koncepti i objekti percipirani u fundamentalno različitim načinima.
Određene sličnosti između jezika rezultat je posuđivanja, ali dublje sličnosti rezultat su zajedničkog
podrijetla.
Smatra da ima toliko kultura koliko i pojedinaca. Normativna i devijantna ponašanja su jednako
kulturalna ponašanja, svijet društvenog ponašanja je samo konsenzus mišljenja. Društvo se sastoji od
pojedinaca, kultura je konsenzus.
Jezik je jedinstveno ljudski i neinstinktivna metoda prenošenja ideja, emocija i želja putem
samovoljno proizvedenih simbola. Riječi se uvijek odnose na koncept objekata. U procesu učenja
jezika naše misli su oblikovane konceptima korištenim za organiziranje percepcije iskustva.

MARGARET MEAD

Boasova učenica. Najpoznatija po djelu Coming of Age in Samoa u kojemu spominje svoju centralnu
ideju – razlike među ljudima su rezultat kulturalnih razlika naučenih tijekom djetinjstva. Specifični
načini odgoja djeteta oblikuju osobnosti koje društvima daje njihovu esencijalnu prirodu. Profil
Samonaca je izrađen na 68 djevojaka od 8 – 20 godina. Samoansko kućanstvo je bilateralno i
prošireno, dijete se hrani na zahtjev, a seksualni odnosi su česti i bez posljedica, čak i u slučaju djece.
Smatra da djetinjstvo oblikuju društvo i obrnuto. Derek Freeman kritizira njeno nedovoljno
poznavanje jezika, te kompleksnosti samoanskog statusnog i političkog sistema, kao i dolazak u
Samou sa unaprijed zamišljenom idejom da kultura, a ne biologija, odlučuju kako ljudi reagiraju na
život.
Sex and Temperament in Three Primitive Societies je važan jer u vrijeme kad se smatralo da su spolne
uloge neizbježne i prirodni rezultat spolnih razlika, pokazala je da si ti obrasci ponašanja pokorni i
reflektirani kulturalnim razlikama.
Istraživanjem planinske zajednice Bajoeng Gede, dolazi do zaključka da je orijentacija u vremenu,
prostoru i statusu osnova čovjekova postojanja. Ovo kulturno znanje dijete nauči postepeno tijekom
odrastanja, kao i obrasce ponašanja i govora.

3
MARCEL MAUSS
Durkheimov učenik i nasljednik. Nikada se nije bavio terenskim istraživanjem, ali je naglašavao
važnost istraživanja putem sudjelujućeg promatrača.
U istraživanju žrtve zaključio je žrtva način komunikacije profanog sa svetim, ali dvije sfere nikad nisu
u dodiru, jer žrtva nije niti sveto niti profano. Žrtva je primordijalna kategorija. Koristio je
komparativnu metodu, tražio je elementarne kategorije, te pretpostavku da su primitivna društva
zadržala fundamentalne društvene kategorije koje su izgubljene u industrijskim društvima.
U Primitive Classification Durkheim i Mauss iznose mišljenje da su svi sustavi klasifikacije naučeni.
Klasifikacije su modelirane na kategorijama društvenog života. Sumarizirali su se društvena
organizacija temelji na prežitcima; dvostruke društvene klasifikacije kategoriziraju klanove u dva
jednaka dijela. Svi članovi plemena su članovi klana koji je podređen ovom ili onom prežitku. Različiti
aspekti klasifikacijskog sistema ukazuju na njihovo društveno podrijetlo.
U The Gift tvrdi da se društva sazdana na solidarnosti, ali za njihovo preživljavanje je bitan
reciprocitet. Razmjene koje se čine dobrovoljnim su obvezne i podržane sankcijama. Ekonomija
potražnje i ponude ne postoji u primitivnim društvima. U njima ne razmjenjuju se samo dobra, već i
usluge, zabava, rituali, itd. Te razmjene su okružene društveno prepoznatim i sankcioniranim
obvezama, obveze prihvaćanja, davanja i uzvraćanja. Dao je primjer potlacha – velike količine
bogatstva su skupljene i dane ili uništene, što je potrebno za penjanje po društvenoj ljestivici.

BRONISLAW MALINOWSKI
Osmislio pojam sudjelujućeg promatrača tijekom svojih istraživanja na Trobirandskom otočju. To
istraživanje urodilo je njegovom najpoznatijom knjigom Argonauts of the Western Pacific. Osmislio
sinoptične karte koje izražavaju odnos između etnografskih podataka, i nadopunjene sa
genealogijama, kartama, planovima i dijagramima, i daju kratak pregled kulturalnih radnji. Tražio je
od etnografa da bilježe subjektivne dinamike svakodnevnog života kako ga doživljava druga grupa
ljudskih bića, a ne samo predstavljanje apstraktne strukture primordijalnog društva.
Bio je funkcionalist – kultura funkcionira da zadovolji određene potrebe. Za razliku od Radcliffe-
Browna, naglašavao pojedinca.
Kultura zadovoljava biološke, psihološke i društvene potrebe pojedinca, to jest, zadovoljava organski
impuls putem odgovarajućeg čina. Društva su integrirane cjeline sa međupovezanim kulturalnim
dijelovima. Dijelovi su povezani komplementarnim funkcijama. Kulturne institucije su integrirani
odgovor na razne potrebe. Iznosi dva askioma: „svaka kultura mora zadovoljiti biološke potrebe“ i
„svako kulturno postignuće koji koristi artefakte ili simbolizme je instumentalno poboljšanje ljudske
anatomije i direktno ili indirektno zadovoljava tjelesne potrebe“.
Magija postoji kao funkcija jer čovjek mora osjećati da se nešto može poduzeti. Društva sa limitiranim
znanstvenim znanjem bolesti i poremećaja smatraju da ih uzrokuje čaranje i da se može liječiti
magijom. Magija je izraz kontrole nad onim dimenzijama koje su izvan naše kontrole. Naširoko je
pisao o magiji vrtlarstva i ribarenja.

A.R. RADCLIFFE – BROWN

Najpoznatije djelo The Andaman Islanders. Za predmet etnologije određuje rekonstrukciju kulturne
povijesti određene grupe ili regije, socijalnu antropologiju kao istraživanje univerzalnih zakona koji
upravljaju društvenim životom, utemeljena je na komparativnoj metodi i subdisciplina komparativne
sociologije. Smatra da je intenzivan terenski rad esencijalan, a književna građa je samo nadopuna
etnografskom istraživanju.
Antropologija treba otkrit odnose između strukture i funkcije. Društvene strukture su odnosi
udruživanja pojedinaca koji postoje nezavisno od individua koji zauzimaju te položaje. Mogu se
direktno promatrati. Uključuje sve međuosobne odnose (primjer seoske zajednice). Za razliku od

4
Malinowskog smatra da je funkcija kulturnih institucija održavanje društva, a ne zadovoljavanje
potreba pojedinaca.
Društvena funkcija religije jest doprinos formiranju i održavanja društvenog poretka.

EDWARD EVANS – PRITCHARD

Jedna teorija u njegovo vrijeme tvrdila je da društveno razumijevanju mora početi u ljudskom
iskustvu svijesti i refleksije, odbacuje mišljenja da kultura može postojati nezavisno od ljudi koji ju
žive. Pitanje je kako uspoređivati kulture? Pritchard je naučavao da se kulture najlakše uspoređuju u
načinu na koji se nose s nesrećom. Za Amerikance to su tužbe, za Azande vještičarenje.
Za Azande magije je sveprisutna. To ne znači da ne poznaju druge razloge nesreće, ali magije se uvijek
uvuče u sve događaje, kao u primjeru padajuće žitnice.
Vidio je socijalnu antropologiju kao socijalnu povijest, na tri razine sa povijesnim paralelama.
Antropolog putem terenskog istraživanja (povijest=knjige) razumijeva i prevodi u svoje da ga lakše
spozna. Antropolog i povjesničar pokušavaju istraživane učiniti shvatljivima. Antropolog uspoređuje
strukture koji je otkrio sa širokim spektrom društava, povijesna perspektiva, ne partikularizam.

LESLIE WHITE
Zagovarao evoluciju kulture i opću znanost kulture – kulturologija. Smatrao je da kulture postoji za
potrebe cijele vrste – kako bi ljudski rod imao lakši i trajniji život. Postoji odvojeno od individua.
Najvažniji dio kulture je tehnologija.
Kulturu je podijelio na tri dijela: tehnološki, sociološki i ideološki. Kasnije je dodao sentimentalni.
Sociološki i ideološki utemeljeni su na tehnološkom. Razlog tome je da svi organizmi moraju ispuniti
osnovne uvjete života (hrana, sklonište, itd.) što omogućava drugim elementima da se dogode.
Tehnološki aspekt određuje sociološke i ideološke sisteme, kao i sve druge aspekte kulture. Dakle,
razlike među kulturama mogu se mjeriti ne po etničkim kriterijima, već po kalorijama i konjskim
snagama.
Razlikovao je evoluciju kulture od kulturologije. Ljudi se nose sa iskustvom putem umjetnosti i
znanosti. Umjetnost se nosi sa univerzalnim putem pojedinog, a znanost se nosi s pojedinim putem
univerzalnog. Kulturologija treba otkriti i opisati pojedine fenomene. Kulturne forme razvijaju se iz
prijašnjih bez obzira na pojedince (protiv Great Man Theory).

JULIAN STEWARD

New Archeology se oslanjala na njegove ideje. Dva koncepta po kojima je poznat su kulturna
ekologija i multilinearna evolucija. Osim toga unio je broj drugih inovacija: etnografska istraživanja
koja se usredotočuju na jedan specifični problem, umjesto cijele kulture. Ne zanimaju ga kulturna
obilježja već odnos kulture i okoliša. Predložio je slične načine evolucije u kulturama koje nikad nisu
bile u kontaktu.
Kulturna ekologija je proučavanje procesa kojim se kultura prilagođava okolišu. Glavna problematika
je da li te adaptacije pokreću unutarnje društvene transformacije. Drugi procesi kulturne promjene
nisu isključeni, ali ekologija omogućuje usporedbe sličnosti koje se mogu objasniti sličnim okolišem.
Tri koraka istraživanja su: odnos materijalne kulture i prirodnih resursa; obrasci ponašanja u
iskorištavanju određenog područja; kako ti obrasci ponašanja utječu na druge aspekte kulture.
Njegova ideja kulturne evolucije sadrži dva ključna koncepta: paralelni oblici kulture i funkcije
pojavljuju se u nezavisnim društvima ili kulturama. Te paralele objašnjene su nezavisnim procesima
sličnih ponašanja u svakoj od njih. Primjer – Mezopotamija, Egipt, Kina Mezoamerika i Ande.

5
MARVIN HARRIS
Društveni život je odgovor na praktične probleme života. Istraživanja su bila usredotočena na
Latinsku Ameriku, Town and Country in Brazil o razvoja grada potaknutog pojavom zlata. Zaključio je
da je grad reproducirao i ponavljao društvena uređenja definirana isprva infrastrukturom. Smatrao je
da i rasizam ima ekonomsku bazu. U svom magnum opusu The Rise of Anthropological Theory je
napao ateoretizam i historijski partikularizam Boasa, i naglašavao svoj kulturni materijalizam.
Kulturni materijalizam – slične tehnologije u sličnim okolišima daje slične odnose rada u produkciji i
distribuciji, i one daju slične vrste društvenih grupacija. Radi razlike između mentalnih (misli i osjećaji
koje osobe iskuse u umu) i bihevioralnih događaja (pokreti tijela i efekti na okoliš koji ti pokreti
uzrokuju); te razlika između emskih (pogled sudjelujućeg člana) i etski (pogled promatrača). Ove
razlike vodu u kategorije ljudskih radnji i misli – one koje se odnose na potrebe prehrane, one koje se
odnose na preživljavanje populacije (reprodukcija) i radnje koje osiguravaju sigurne i uređene odnose
među konstitutivnim grupama. Shema etskog ponašanja je infrastruktura (produkicja i reprodukcija),
struktura i bihevioralna superstruktura (radnje koje su vezane uz simboličke procese ljudske psihe).
Infrastukturni determinizam – odnos prirode i kulture, granice preko jije ekološka, kemijska i fizička
ograničenja kojima je čovjek podložan uzajamno djeluje sa glavnim sociokulturnim običajima s ciljem
da prijeđu preko ili modificiraju granice. Cilj znanosti je stvoriti organiziran skup znanja baziran na
zakonskim generalizacijama. Inovacije u infrastrukturi vode do većih sistematskih promjena. Primjer
infrastrukture je sveta krava u Indiji, sveta zbog malog broja osiguranog bogatim i gubitak između
farme i trgovine SSSR-a.

ELEANOR BURKE LEACOCK

Bila je vodeći marksist i feminist u američkoj antropologiji. Istraživanjem Montafnais – Naskapi
zaključila je da su promjene u privatnom vlasništvu rezultat dolaska kolonijalista i trgovine krznom. Iz
toga dolazi do dva zaključka: tradicionalna nezapadnjačka društva nisu statična, već se mijenjaju;
drugi zaključak je da su transformacije uzrokovane trgovinom krzna promijenila dvije dimenzije –
koncept vlasništva i spolne odnose.
Lovačko – skupljačke grupe su karakterizirane zajedničkim vlasništvom, egalitarnom društvom i
nehijerarhijskim spolnim odnosima. Evolucija klasnog društva i razvoj kapitalizma pretvara rodovsko
društvo sa zajedničkim vlasništvom u društveni sistem koji definira grupe koje se natječu za resurse i
kontrolu rada. Podčinjavanje žena neizbježna je posljedica tih promjena, s razvojem kapitalizma, žene
su progresivno bile lišene kontrole nad radom. Smatra da su antropolozi predvidjeli razinu
autonomije koju žene u egalitarnim društvima imaju nad životom i radnjama, jer su ekstrapolirajući iz
svoje kulture svugdje vidjeli žene kao nižeg statusa.

CLAUDE LEVI – STRAUSS

Otac strukturalizma. Vodio istraživanja u Brazilu. Predavao u New Yorku i Parizu. Strukturalizam
uspostavlja temeljne strukture ili organizacijske principe ljudske misli. Socijalna antropologija
proučava institucija koje se smatraju sustavima reprezentacija – vjerovanja, normi, vrijednosti, itd.
Smatra da postoje paralele između jezika i nekih aspekta kulture kao roda, razmjene i mita jer su oni
vrste komunikacija.
Centralna tema The Elementary Structures of Kinship je da su rodovski sistemi su posvećeni razmjeni
žena, kategorijama potencijalnih partnera i zabranjenih partnera. Pisao je o avinkulatu – struktura u
kojoj postoje očekivana ponašanja između generacija i između muža i žene ili brata/sestre.
Pisao je da se u mitu prepoznaju nesvjesne kategorije koje mogu biti refleksija postojanja
fundamentalnih mentalnih struktura koje daje organizacijske kategorije kulturalnih fenomena.
Primjer njegove analize je mit o Aswiladu: Majka i kćer gladuju. Posjeti ih misteriozni stranac, koji
zače dijete sa kćeri – Aswidal. On se ženi sa Nočnom-Zvijezdom nakon iskušenja. Čini preljub, majka

6
mu umire. Više se puta ženi, braća žene ga izdaju, pretvori se u pticu, pomogne morskim lavovima,
osveti se braći i na kraju se pretvara u kamen. Levi – Strauss razlikuje četiri kategorije reprezentacija:
geografske, tehnološko – ekonomske, sociološke i kozmološke. Vidi dva aspekta u konstrukciji mita:
prića koja je vidljivi sadržaj i shema mita koji predstavlja različite razine apstakcije. Na primjer
geografske apstrakcija istok-zapad, je kozmološki nebo i podzemlje. Tu je i sociološka shema – mjesto
stanovanja para nakon ženidbe.

VICTOR TURNER
Communitas – prijelazno stanje koje su iskusi tijekom izvanrednih situacija kao obredi prijelaza ili
hodočašća. Obrede prijelaza dijeli na preliminalne, liminalne i postliminalne. Istraživao je pleme
Ndembu koji je imao visok stupanj osobne mobilnosti (brak, rastava), organizacijski principi su po
kojima se plemena raspadaju i reformiraju su bili trajni.
Osmislio je pojam društvene drame, kada su interesi i ponašanja grupa ili pojedinaca suprotstavljeni.
Socijalne drame konstituirale su izolirane i detaljno opisive jedinice društvenog procesa. Te krizne
situacije imale su pravilnu seriju faza: sukob bi počinjao prekršajem pravila ili norme, zatim bi slijedile
procedure prilagođavanja i obeštećenja.
Prvi je razmatrao značenja simbola u različitim situacijama (e.g. značenje zastave u školskom dvorištu
ili na lijesu vojnika). Kulturalni simboli imali su izvor i održavali su procese uključujući temporalne
promjene u društvenim odnosima, a nisu bezvremenski. Oni su snažno sažimanje značenja (križ).
Imaju različita značenja različitim grupama ljudi. Kultura postoji kao iskustva, pojavljuje se samo kad
je prakticirana.
Liminalni periodi su karakterizirani promjenama i suspenzijama normalnih društvenih odnosa i pravila,
postoje u i izvan struktura. Kod kršćanstva prijelaznost i liminalnost je naglašena u hodočašću.

CLIFFORD GEERTZ
Pristup kulturi počivao je na ideji da je razumijevanje neke kulture uvijek čin interpretacije,
istraživanje koje smješta kulturni čin u specifične lokalne kontekste (Interpretations of Cultures). U
Peddlers and Princes razumijeva načine na koji lokalni kulturni obrasci mogu utjecati na planove
ekonomskog razvoja.
The Interpretations of Culture – kulturno ponašanje je interaktivna kreacija značenja sa znakovima,
jer je ljudsko ponašanje simbolički čin. Kultura se sastoji od stvorenih znakova koji su ponašanja.
Druge kulture se čine drugačijima zbog nedostatka familijarnosti sa tim znakovima, a cilj
antropologije je analiza koji bi te znakove učinili shvatljivim (primjer trzaja oka i namigivanja). Kultura
nije superorganska, ona se ne može opredmetiti. Razumijevanje i odgonetavanje znakova zahtijeva
„duboki opis“. Spominje semiotiku, to jest analiza simbola i znakova.
Kritizira funkcionalizam zbog nemogućnosti da se nosi sa društvenom promjenom. Razlikuje kulturu i
društveni sustav. Kultura je određen sustav značenja i simbola unutar kojih se odvija društvena
interakcija, društveni sustav su obrasci društvene interakcije. Te dvije apstrakcije su integrirane.
Društvena struktura povezana je različitim segmentima koji su interakciji i održavaju sustav. Kultura
je karakterizirana logičko – značenjskom integracijom, jedinstvo stila, logičke implikacije, značenja i
vrijednosti (primjer raspada Javanskog pogreba). Interpretacija specifičnih okolnosti esencija je
etnografije.

MARY DOUGLAS
Smatrala sustave znanja društvenim sistemima i da njihove definicijske kategorije izražavaju
društvene stvarnosti. Koristila je komparativnu metodu, promatrala je dva iskustva zajednička svim
društvima: do koje mjere je omeđena društvena jedinica dio iskustva, te do koje mjere postoje
specifična pravila koja dovode jedno osobu u vezu s drugom kao individuu.

7
U djelu The Lele of Kasai opisuje postojanje aristokratskih klanova koji ne vladaju ili vode, poglavica
koji ne upravljaju, dijele resurse niti rješavaju svađe.
U jezgri svih religijskih klasifikacija su koncepti onečišćenja i čistoće (primjer Lele – Buhonyi i hama,
kao i Božji zakoni u Levitskom zakoniku). Postoji paralela između ljudskog tijela i tjelesne politike,
rituali zaštite ljudskog tijela od vanjskih onečišćenja su odraženi u ceremonijama zaštite vanjskih
granica društva.
Razlike dva koncepta koji uokviruju kros-kulturna istraživanja društva: grupa i grid. Grupa je iskustvo
omeđene društvene jedinici. Grid su pravila koji dovode jednu osobu u odnos s drugim na
egocentričnoj bazi. To su nezavisne, konstantne varijable. Kada društvo iskusi grupu i grid kvaliteta
odnosa je uređena i jasno omeđena. Ako se grupa nađe sama, ili grid bez grupe, kvaliteta odnosa je
drugačija. Kako grid slabi i ljudi se slobodnije upuštaju u društvene transakcije pravila koja ih
kontroliraju postaju jača i brojnija.
Društva s jakim gridom i grupom imaju društvena iskustva pojedinca koje je definirano društvenim
omeđenjima između grupe i outsajdera, podržano je ritualom. Sekundarno ima definirana pravila
ponašanja između članova grupe i društvene sektore. Snažna grupa i slab grid naglašavaju definiciju i
autoritet grupe, ali zbog slabog grida nemaju formaliziranu internu podjelu ili društvene sektore.
Odnosi između pojedinaca su nejasni. Ljudi su podijeljeni na insajdre i ousajdre, a priroda je
podijeljena na ranjivo i dobru, te opasnu i neukrotivu (rub sela je metafora). Jaki grid i slaba grupa
individua je snažno ograničen društvenim pravilima i autonomija je minimalna, a društvene grupe ne
postoje. Pojam društva i kozmologije je slabo razvijen. Slabi grid i grupa društveno iskustvo individue
nije ničime ograničeno, et ne postoje pripisani statusi, slobodno se upuštaju u transakcije.
Kozmologija prenosi uzbuđenost i nagradu natjecanja. Uspjeh se mjeri veličinom pratnje. Priroda je u
kontrastu sa natjecanjem, ne opravdava društvene odnose.
Analiza grid/grupa pretpostavlja da je društvo rezultat interakcije između pojedinca i njegova okoliša.
Analiza se događa na razini na kojoj ljudi osjećaju da moraju objasniti jedan drugom zašto se
ponašaju na način na koji se ponašaju.

JAMES FERNANDEZ
Postmodernistički antropolog, objekt antropološkog istraživanja je etnografija iskustva koja je
duboko emska. Ta antropologija tvrdi da postoji više istina, te kritički razmatra teoretske modele kao
refleksije zapadnjačkog, razvijenog društva, a nisu čiste slike istraživanih društava. Cilj je otkriti
značajne koncepte koje članovi određenog društva smatraju relevantnim. Fernandez smatra da naše
perspektive nisu čisti odraz stvarnosti, već je odražena kroz naš nesvjestan referentni okvir.
Koristi pojam trop – metaforska tvrdnja koji ljudi koriste za sebe i druge, a koja utječe na njihove
činove (Amerika ima pojam race v.). Trop je most između metafore i čina. Zanima ga način na koji
ljudi tvore identitet kroz „igru“ tropa. Rituali su djelatni, javni diskurs u kojemu su značenja stvarana,
referirana i postavljena jedna uz drugo u činovima i riječima koja se uvijek koriste umjesto nečega
drugog. U ritualu se bilježi mnogo podataka (scene ceremonije, značenja, itd.), te se uvijek moraju
temeljiti na sudjelujućem promatranju. Istraživanje se treba usredotočiti na način na koji se metafora
i metonimija koriste kako bi pretvorila nejasna, društveno započete individue u specifične i profilirane
članove koji zauzimaju određene položaje društvene sfere.
Smješta revitalizaciju Bwiti religijskog pokreta u specifičan, lokalni kontekst, te otkriva kompleksnost
pojedine etnografske situacije.

SHERRY ORTNER
Poznata po istraživanju Sherpa, istraživanju simbola i feminističkoj antropologiji.
Simbolički sustavi služe da kao vodič, program ili plan ljudskog djelovanja u odnosa sa određenim
nesvodljivim i ponavljajućim temama ili problemima ljudskog stanja s obzirom na način na koji ga

8
konceptira određena kultura. Primjer naroda Sherpa, koji pokušava postati bogovima, nalaz odgovor
na pitanja kako to uspjeti u simboličkim sustavima: izbjegavati prirodne i onečišćujuće stvari.
Ortner vidi u svakoj kulturi „ključne simbole“ – fraze, ponašanja, znakove ili cijele događaje koji su
pivotalni u razumijevanju kulture. Mogu se pojavljivati u raznim situacijama ili biti okruženi detaljnim
objašnjenjima, običajima ili zabranama. Ključni simboli su organizirani u kontinuumu od sažetih do
detaljnih simbola. Sažeti spajaju različita značenja na emocionalno snažan u relativno nediferenciran
način. Detaljni razvrstavaju kompleksne i nediferencirane osjećaje i ideje, na taj način postaju
shvatljivim sebi, te se mogu komunicirati drugima i mogu se prevesti u uređeni čin. Detaljni simboli
mogu biti korijenske metafore – služe da bi razvrstali iskustvo, smjeste ga u kulturne kategorije i
pomažu shvatiti kako je sve povezano; ili ključni scenariji – formuliraju prikladne ciljeve i pomažu
njihovu ostvarivanju. Često se kristaliziraju oko društvenih unutarnjih suprotstavljanja.
Suprotstavljena objašnjavamo apelirajući se na scenariji koji ima kulturnog smisla i daje mogući tok
akcije.
Feministička antropologija istražuje spolom uvjetovane odgovore na prirodne limite čovjeka (Simone
de Beauvoir The Second Sex). Individualni pothvati ograničeni su spolnim razlikama, koje su
ukorijenjene u biologiji, ali definirane i objašnjene u društvenom kodu. Ortner smatra da su žene
univerzalno podčinjene i da ih sve kulture smatraju manje vrijednim od muškaraca. Društvene grupe
razlikuju ljudsku sferu od prirodne i veću važnost pridaju kulturi (ljudska sfera). Žene su povezane s
prirodnom: uključene su u život vrste i na taj način povezanije s prirodnom; ženske uloge se vide kao
bliže prirodi, ograničavajući ju na domaćinstvo; društvena percepcija ženske psihe portretiraju ju kao
bližu prirodi. Zaključuje da žene nisu prirodnije od muškaraca, već različiti aspekti njene situacije
doprinose njenom smještaju bliže prirodi.
Ritual je sustav značenja koji daje strategiju djelovanja. Modificira svijest pojedinca u odnosu na
kulturna značenja, ali se i sama modificira da bi se uskladila sa stvarnošću svakodnevnog života.
Različiti članovi društva imaju različite veze sa kulturom, iako koriste iste kulturne simbole. Te veze se
mijenjaju kako se pojavljuju nove društvene konfiguracije i ljudi pokušavaju naći značenja gdje ih prije
nije bilo. Ono što daje kulturi različitost i koherentnost je repertoar ključnih scenarija kojim
objašnjavaju svoj život, djela i kozmos. Kulturno i povijesno su zavisni („svatko može biti predsjednik
u Americi“), te nisu univerzalni. Nisu nevarijantni kodovi jer ih koriste članovi društva koji mogu
naglašavati neke dijelove, a u isto vrijeme smanjivati vrijednost ili mijenjati druge.

PIERRE BOURDIEU
Teorija prakse – kultura nije ekskluzivni produkt slobodne volje ili osnovnih principa, već ju aktivno
grade društveni članovi iz kulturalne dispozicije i strukturirane je prošlim događajima. Svako društvo
ima više polja prakse (npr. kuća). Objektivistički pogled sudjelujućeg promatranja druge kulture je
sam po sebi kulturno definiran način razumijevanja koji oblikuje rezultat analize. Antropolozi mogu
pomiješati stvarna pravila kulture sa njenom praksom. Pravila su apstraktne tvrdnje koja su javno
artikulirana i društveno formalizirana, a praksa su strategije i resursi koji su zapravo upotrjebljeni od
strane pojedinca ili grupe. Društveni svijet ne može se reducirati na skup pravila. Antropolog mora
razlikovati objektivne strukture od strategije djelovanja društvenog života.
Tijekom istraživanja u Alžiru zaključio je da metode organiziranja etnografskih podataka uzimaju
logičke modele koje je antropolog naučio kao dio svoje znanstvene kulture. Ono što etnograf vidi u
nekom društvu nije rezultat implicitnih pravila, već produkt fluidnijeg i često kontradiktornog
društvenog iskustva. Kultura je dinamični rezultat interakcija.
Svi članovi društva koriste setove generativnih shema koji Bourdieu naziva habitus, koji su rezultat
povijesnih prethodnika. Oni su mišljenja, izrazi i djela čija su ograničenja određena povijesnim i
društvenim uvjetima (služi članovima društva kao akord gitaristu u improvizaciji).
U nekim situacijama društvena i prirodna sfera se podudaraju u iskustvu koje Bourdieu naziva doxa
(primjer Bali i života u blizini planine Agung). U društvima koja iskuse stalnu ili privremenu
nestabilnost doxa se smanjuje. Doxa su običaju koji skrivaju odnose moći.

9
Na primjeru Kabyle se vidi da iz kuće ekstrapoliraju kulturne vrijednosti vezane uz nju na širi
društveni svijet. Kuća služi kao generativna shema, konceptualni pivot s kojeg se razvijaju kompleksni
nizovi značenja. Razne teme sjedinjuju se oko kuće, ali muškarci i žene ih stvaraju. Razumijevanje
ritualne prakse je spoznaja njene praktične potrebe dovodeći je u vezu s njenim postankom, to jest
uvjeta u kojima je njena funkcija, i načini njena ostvarivanja, definirana.

ERIC WOLF
Ruralne zajednice su segmenti većeg sustava koji djeluje na nacionalnoj i globalnoj razini. Ruralne
zajednice su ekspresija specifičnih povijesti. Seljaci su ruralni kultivatori uklopljeni u veću ekonomsku,
društvenu i političku zajednicu. Od ostalih ne-urbanih zajednica razlikuju se u tri kriterija: ruralna
agrikultura, zadržavaju vlasništvo nad zemljom i cilj je prehrana, ne zarada. Zatvorena seoska
zajednica ima ograničenja prema insajderima i autsajderima; vlasništvo nad zemljom je temeljeno
članstvom u zajednici. Moć je povezana sa religijom, koja definira ograničenja zajednice i okuplja
zajednicu. Dobitak moći znači gubitak bogatstva. Otvorena zajednica je usmjerena zaradi, zemlja je
privatno vlasništvo, investicije su vanjske, vezana je uz nacionalna i globalna tržišta. Seoske zajednice
nisu siromašni ostaci tradicionalnih društvenih formi. Odnosi moći definiraju limit društvenog
manevra.
Dominacija Europe je omogućena promjenom u načinu proizvodnje – kompleksni međuzavisni odnosi
između prirode, rada, društvenog rada i društvene organizacije. Agrikulturnom intenzifikacijom,
tehnološka inovacija i povećanje obradive zemlje, te konsolidacija političke moći dovode do stvaranja
viška i promjene u odnosima rada i moći. Razlikuje kapitalistički način proizvodnje – bogati koriste
novac kako bi kontrolirali sredstvo proizvodnje i mogu ga oduzeti radnicima; obvezni n.p. –
proizvođač kontrolira sredstva proizvodnja, ali plaća obvezu pod političkom ili vojnom prisilom;
rodovski n.p. – srodstvo ustanovljuje prava i odnose između ljudi i u radu.
Kulturu ne smatra izoliranom i samo održavajućom, niti integriranom cjelinom, već skupom običaja i
ideja koje upotrebljava član društva u određenim situacijama. Svi članovi društva nemaju isto
kulturno znanje niti se ono uniformno prenosi iz generacije u generaciju.
Razlikuje individualnu moć (snaga osobnosti), moć nametanja svoje volje, organizacijska moć
(kontrola nad kontekstima u kojim se moć izražava i kako individue i grupe zaobilaze djela drugih), te
strukturalna moć – mobilizacija društvenog rada, uključena je u svijet simbola i značenja. Rijetko je
stabilna.

MARSHALL SAHLINS
Naglašavao je važnost kulture u razumijevanju ljudskog iskustva. Smatra da postoji pozitivna
korelacija između stupnja društvene stratifikacije i njenog stupnja produktivnosti. Osnovna adaptacija
kulture (tehnološka i okolišna) oblikuje društvenu organizaciju i ideološka načela (primjer „velikog
čovjeka“ u Melaneziji i poglavice u Polineziji).
Povijesni procesi i pojedinačni činovi presijecaju se u svijetu simboličkih sustava koji se nazivaju
kultura. Nemoguće je odvojiti tijek ljudskog postojanja od kulturne sfere. Odbija ideju da su ljudska
ponašanja evolucijska posljedica prirodne selekcije koja daje adaptivne prednosti (npr. srodstvo je
jedinstveno ljudsko). Kultura nije statična, promjene i kontinuitet strukturalnih formi, kao i povijesni
procesi je mogu promijeniti – sve te promjene rezultat su ljudskih djelovanja.
Kulturne strukture stavljaju uvjete povijesnim procesima, ali oni se raspadaju i preformuliraju u
materijalnoj praksi, te povijest postaje realizacija resursa kojima ljudi raspolažu (ubojstvo kapetana
Cooka).

10