TRGOVAČKO UGOVORNO

PRAVO
Ova skripta nastala je iz skripte 200 strana rukom pisana koja se može
naći u fotokopiraoni kod faksa. Ta skripta sadrži pitanja koja se vrte na
pismenom i usmenom od kada je katedru preuzela prof. Akšamović.
Gradivo u ovoj skripti je sistematizirano, ispravnjene su manje greške i
nadopunjeni odgovori. Postoji nekolicina pitanja koja nemaju dogvor,
ona su označena crvenom bojom, zvjezdicom i podrctana.

1
Podjela knjige Goldštajna? Sadržaj Goldštajna?
Prvi dio
Uvod u trgovačko pravo
1.)Pojam i naziv
2.)Makroekonomski okviri
3.)Predmet trgovačkog ugovornog prava
4.)Opći i posebni dio TUP-a
5.)Tipologija trgovačkih ugovara
6.)Sociološki aspekt
7.)Pravni sustavi
8.)Komparativno trgovačko ugovorno pravo
9.)Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe
10) Formulating agencijes
11.) Soft law
12.) Trgovački ugovori
13.) Pregovori za sklapanje ugovara i culpa in contrahendo
14.)Hijerarhija pravnih izvora
15. Formulari ugovori
itd…

Drugi dio- Trgovački ugovori

Uvod
1.)Pojam privrednog prava
2.)Historijat trgovačkog prava
3.)Historijat privrednog trgovačkog prava Jugoslavije
4.)Izvori privrednog prava
5.) Domaće inozemno pravo
6.) Vanpravni elemti
7.)Historijat trgovačkog sudstva
Opće uzance za promet robom
1.)Važenje uzanci
2.)Zaključivanje ugovora
3.)Ispunjenje ugovora
4.) Docnija ili zakašnjenje
5.) Naknada štete
7.) Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe

Trgovačko pravo u užem i širem smislu? Što je bitno da bi se odredio pojam

trgovačkog prava ?
Trgovačko pravo u širem smislu je skup pravnih pravila kojima se uređaje položaj (status trgovačkih
subjekata, trgovačkopravni poslovi koje ti subjekti sklapaju, kao i pravila onih instituta koji omogućuju,
unaprjeđuju i olakšavaju odvijanje trgovačkopravnih poslova.

Da bi se odredio pojam trgovačkog prava bitan je predmet.

Predmet trgovačkog prava u širem smislu čine:

2
a)pravni položaj ili status subjekata trgovačkog prava (pravo društva)
b) pravni poslovi među subjektima trgovačkog prava (trgovačko ugovorno pravo)
c) ostali pravni instituti uključeni u sustav trgovačkog prava

Trgovačko pravo u užem smislu jest dio trgovačkog prava koji se bavi pravnim odnosima u trgovačkom
prometu roba i usluga. Trgovačko ugovorno pravo nije isto što i trgovačko pravo, od njega se razlikuje
po širini pojma.

Koje norme uređuju trgovačke odnose?

a)pravila koja isključivo spadaju u trgovačko ugovorno pravo
b)pravila koja se moraju uzeti u obzir kao prateća za funkcioniranje trgovačkih ugovora
c)regulacija ponašanja koja potječe iz poslovne zajednice

Što su to trgovački ugovori?

Trgovački ugovori su ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine
predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

Koji se kriterij primjenjuje za određivanje pojma trgovačkog ugovora?

Subjektivno -objektivni kriterij.
Subjektivni kriterij- subjekti ugovora su trgovci
Objektivni kriterij-djelatnost koja čini predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u svezi
obavljanjem tih djelatnosti.

U sporu u kojem je samo jedna strana trgovac je li to trgovački ugovor?

Zakon o parničkom postupku određuje da će se spor smatrati trgovačkim ukoliko je jedna strana
trgovac a, druga strana obrt (obrt je fizička osoba koja se bavi gospodarskom djelatnošću, ali nije
trgovac!)

Kada govorimo o subjektima trgovačkog ugovornog prava uvijek govorimo o trgovcima. Trgovac je
pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja
dobiti proizvodnjom prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.

Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s
propisima o obrtu i upisana je u trgovačkom registru.

Trgovačko društvo je pravna osoba čije su osnivanje i ustroj uređeni Zakonom o trgovačkim
društvima. Trgovačka društva su:
1.) javno trgovačko društvo i komanditno društvo (društva osoba)
2.)dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću (društva kapitala)

3
Ima li trgovačko društvo kao pravna osoba pravo na zaštitu prava osobnosti
kao što su npr. ugled i čast?
Prava osobnosti
Članak 19. ZOO
(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama
utvrđenim zakonom.
(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno
zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
(3) Pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a
osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i
dr.

Vrste ugovora? Tipologija ugovora po Goldštajnu? Objasni imenovane i

neimenovane ugovore? Višestupnjevani ugovori i mogu li se samostalno
primijeniti?
1.)Imenovani ugovori su ugovori kod kojih su bitni sastojci određeni zakonom, dok kod neimenovanih
ugovora bitni sastojci nisu određeni zakonom. Što NE znači da neimenovani ugovor nije uopće uređen
zakonom, na njega će se primijeniti odredbe ZOO-a, on samo nema bitne sastojke navedene u ZOO-
u!!! Imenovani ugovori bili bi svi ugovori koje regulira Zakon o obveznim odnosima (ZOO) i Ugovor o
leasingu kojeg regulira Zakon o leasingu.

2.)Neimenovani ugovori dijele se na tipične ugovore i atipične ugovore.

a)Tipični ugovori su neimenovani ugovori koji su toliko prošireni u praksi i ustaljeni u sadržaju da su u
poslovnoj praksi dobili ime (npr. menadžerski ugovori, ugovori o franšizingu, ugovor o distribuciji,
ugovor o kooperaciji).

b) Atipični ugovori su neimenovani ugovori koji nisu ustaljeni u sadržaju i prilagođavaju se konkretnim
potrebama slučajeva. Zato ih nazivamo ugovori krojeni po mjeri ''tailor made''.

3.) Složeni ugovori uvrštavaju se u miješane ugovore- ugovori kod kojih se kombiniraju bitni sastojci
različitih ugovornih tipova.

4.) Ugovori sui generis su potpuno nove tvorevine, različito činjenično stanje koje nije zakonom
predviđeno čini unutrašnje jedinstvo. Nije dovoljno da se radi samo o mješavini zakonom
nereguliranih činjeničnih elemenata.

5.) Višestupnjevani ugovori su ugovori koji se susreću kod dugoročnih ugovornih odnosa kada se radi
o važnim transakcijama, u tim slučajevima običava se transakciju uobličiti okvirnim ugovorom ili
ugovorom o kooperaciji kao pravnom okviru, a konkretni poslovi ugovaraju se dodatnim
sporazumima. Višestupnjevani ugovori mogu se neposredno primijeniti, ako nema odredaba o
konkretnim poslovima u dodatnim sporazumima. Odnos višestupnjevanih ugovora i dodatnih
sporazuma jest lex generalis vs. lex specialis.

4
Što su to semoregulatorni ugovori?
Samoregulativni ugovori teže za tim da što je više moguće u ugovor unesu odredbe za sve predvidive
situacije. Značajka je tih ugovora opsežnost, unošenje mnogih pojedinosti i rješenja a tehnička,
komercijalna, financijska i pravna pitanja.

Tekstovi takvih ugovornih formulara brižljivo su unaprijed pripremljeni uz asistenciju pravnika

specijalista i koristeći se dužim poslovnim iskustvom i uvažavanjem svih pravnih aspekata.
*profesorica na predavanju je rekla da su ugovori sui generis, višestpnjevani, samoregulatorni, okvirni
ugovori, složeni ugovori svi neimenovani ugovori!

Koji se ugovori smatraju tipskim, a koji tipičnim?

Tipični ugovori su neimenovani ugovori koji su toliko prošireni u praksi i ustaljeni u sadržaju da su u
poslovnoj praksi dobili ime. Nastaju obično u poslovnoj praksi određene struke u nekoj zemlji, kasnije
ga prihvate pojedinci te određene struke odnosno njihova udruženja; zatim se internacinalizira
jednoobraznom poslovnom praksom. Doprinose racionalizaciji i općem prihvaćanju.

Tipski ugovori su takvi ugovori u kojima jedna ugovorna strana predočuje drugoj strani unaprijed
pripremljeni nacrt ugovora kojima se redovito služi. Tipski ugovor zapravo je ponuda za sklapanje
ugovora u kojoj ponuditelj načelno dopušta odstupanja od predloženog formulara ugovora i spreman
je pregovarati o sadržaju budućeg ugovora. Predstavljaju potpuni tekst ugovornih uvjeta, dok
predmet pregovora ostaju pojedinosti (cijena, rok, uvjet plaćanja). Zbog svoje potpunosti mogu se
izravno primijeniti.

Nadležnost sudova kod imenovanih i neimenovanih ugovora? Određuje li ime

ugovora njegovu vrstu?
Trgovački ugovori su ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine
predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Radi li se o
imenovanom ili neimenovanom ugovoru to je sasvim irelevantno. Je li neki ugovor trgovački
određuje se po subjektivno-objektivnom kriteriju. Ime ugovora ne određuje njegovu vrstu, vrstu
ugovara određuju bitni sastojci ugovora.

Koji je sud nadležan u trgovačkim sporovima i kojim zakonima je to uređeno?

Nadležni sudovi u trgovačkim sporovima su Trgovački sud i Visoki trgovački sud, zakoni koji reguliraju
materiju su Zakon o parničkom postupku (ZPP) i Zakon o sudovima (ZS).

Nadležnost trgovačkih sudova? Kojim propisom je uređena stvarna

nadležnost?
Zakon o parničkom postupku čl. 34. b

Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:

1. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i
trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca,
ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema
ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za
koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda,

5
Dakle sporovi između:
pravna osoba-pravna osoba
trgovac pojedinac- trgovac pojedinac
obrt -obrt
pravna osoba –obrt
pravna osoba-trgovac pojedinac
obrt-trgovac pojedinac

2.sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i
članskim pravima u trgovačkom društvu,

3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva,
sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih
članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo

4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora trgovačkog
društva za obveze trgovačkog društva

5. sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo
druge stranke te sve sporove u povodu stečaja, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom
Zakonu uvijek sudi općinski sud

6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na

koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi),

7. u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno plovidbeno

pravo,

8. u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih
prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih unaprjeđenja te
tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,

9. u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih sporazuma i narušavanja

ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske,

Nadležnost visokog trgovačkog suda?

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:

1. sudi u prvom stupnju u slučajevima predviđenim zakonom,

2. odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju,
3. odlučuje o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova,
4. obavlja druge poslove određene zakonom.

Načini rješavanja trgovačkih sporova i odgovarajući propisi koji se primjenjuju

u rješavanju trgovačkih sporova?
1.) sudsko rješavanje trgovačkih sporova-Zakon o parničkom postupku
2.) arbitrarno rješavanje trgovačkih sporova-Zakon o arbitraži
3.) postupak mirenja- Zakon o mirenju

6
 IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA

1)USTAV, ZAKONI I DRUGI PROPISI

2) MEĐUNARODNI UGOVORI npr. Konvencija UN o međunarodnoj prodaji robe ili Bečka konvencija
3)AUTONOMNO PRAVO
a)poslovni i trgovački običaj
b)uzance
c)formularni ugovori
- opći uvjeti poslovanja
- tipski ugovori
- adhezijski ugovori
d)klauzile i trgovački termini
4)SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA
4)PRAVNA ZNANOST

Autonomno ili heteronomno trgovačko pravo? Osnovna autonomna i

heteronomna pravna vrela? Osnovne razlike među njima? Jesu li uzance
autonomni ili heteronomni izvor prava? Je li Bečka konvencija autonomni ili
heteronomni izvor prava?
Heteronomno trgovačko pravo su pravila trgovačkog prava koja potječu od zakonodavca, osnovna
heteronomna vrela su: Ustav RH, zakoni i podzakonski propisi.

Autonomno trgovačko pravo su sva pravila trgovačkog prava koja ne potječu od zakonodavca, već su
ga stvorili sami trgovački subjekti, ali u okviru koji im je zakonodavac stavio na raspolaganje (ne smiju
biti suprotni Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva).

U autonomno pravo ubrajamo:

a)poslovni i trgovački običaj
b)uzance
c)formularni ugovori
- opći uvjeti poslovanja
- tipski ugovori
- adheziski ugovori

Uzance su autonomni izvor prava jer ne potječu od zakonodavca kao i Bečka konvencija.

Definiraj trgovački običaj? Pojam trgovačkog običaja određen je u?

Zakonodavac često ne stigne pratiti brzi razvitak prometa robom pa prepušta subjektima tog prometa
da sami reguliraju svoje odnose, pazeći da pritom ne povrijede pravni poredak. U trgovačkom pravu
običaji se nazivaju POSLOVNIM OBIČAJIMA.

Poslovni običaj je poslovna praksa koja je toliko proširena da subjekti trgovačkog prava očekuju da će
se prema toj praksi postupiti i po zaključivanju njihovog trgovačkog posla. Oni postoje da bi se u
jednakim situacijama koje se ponavljaju reagiralo na isti način.

Pojam trgovačkog običaja određen je u pravnoj doktrini i teoriji.

7
Je li trgovački običaj ispod ili iznad dispozitivnih propisa? Što ako je običaj
surotan dispozitivnom propisu?
Trgovački običaj je iznad dispozitivnih propisa.
ZOO čl. 12.
(3) Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili, za čiju su primjenu ispunjene
pretpostavke iz ovoga Zakona, primjenjuju se i ako su suprotni dispozitivnom propisu.

*Kada se primjenjuje trgovački običaj, a kada ostali običaji? Jesu li običaji

formalni izvor prava? Ako jesu pod kojim se pretpostavka primjenjuju?
Da trgovački običaji su formalni izvor prava zato što su običaji spadaju pod autonomna pravna vrela.
Formalni izvor prava su pravni akti u kojima su sadržane norme trgovačkog prava, a koje su donijela
ovlaštena tijela u propisanom postupku. U slučaju heteronomnih izvora prava ovlašteno tijelo je
Hrvatski sabor i različita tijela državne uprave za podzakonske propise. U slučaju autonomnog prava
ovlaštena tijela su trgovci i njihova udruženja.
Trgovački običaji/poslovni običaji primjenjuju se na sve subjekte trgovačkog prava pa i na one
subjekte koji te običaje ne poznaju. Ali običaji se neće primijeniti suprotno volji stranaka, jer stranka
uvijek može isključiti primjenu određenog običaja.

Kada trgovački običaji obvezuju sudionike? Kada se trgovački običaj neće

primijeniti?
Trgovački običaji trgovce obvezuju uvijek, osim ako su stranke isključila njihovu primjenu. Na ostale
sudionike obveznog odnosa trgovački običaji se ne primjenjuju osim ako su stranke tako ugovorile je
ili zakonom propisani.

(2) U obveznim odnosima iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i trgovački običaji koje trgovci
redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno
isključili njihovu primjenu.

(4) U obveznim odnosima među ostalim sudionicima primjenjuju se običaji kad je njihova primjena
ugovorena ili zakonom propisana.

Kada se primjenjuje trgovački običaj u odnosima između trgovaca i osoba koje

nemaju to svojstvo?
Kada je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana.
ZOO Čl.12
(4) U obveznim odnosima među ostalim sudionicima primjenjuju se običaji kad je njihova primjena
ugovorena ili zakonom propisana.

Razlike trgovački običaj i uzance? Tko ima prednost trgovački običaj ili uzance?
Uzance su kodificirani poslovni trgovački običaji koje je donijelo ovlašteno tijelo. Postoje opće uzance
koje vrijede za sve vrste robe i u trgovini neke struke njih donosi Visoki trgovački sud, a posebne
uzance se primjenjuju u određenoj trgovačkoj grani ili struci, za pojedinu vrstu robe i usluga, njih
donosi Hrvatska gospodarska komora.

Trgovački običaj/Poslovni običaj je poslovna praksa koja je toliko proširena da subjekti trgovačkog
prava očekuju da će se prema toj praksi postupiti i po zaključivanju njihovog trgovačkog posla.

8
Trgovački običaji nisu kodificirani. Postojanje običaja utvrđuje se na različite načine: saslušanjem
vještaka, potvrdom gospodarske komore, uvidom u stručnu literaturu, kroz arbitražnu i sudsku
praksu.

Prednost imaju uzance!

1.)posebne uzance
2.)opće uzance
3.)trgovački običaj

Uzance što su, vrste, tko kod nas donosi opće, a tko posebne uzance? Nazivi
nekih posebnih uzanci?
Uzance su kodificirani trgovački običaji čiju je kodifikaciju izvršilo ovlašteno tijelo. Postoje opće i
posebne uzance.

1.)Opće uzance za promet robom

-ograničene su na sve ono što je opće i zajedničko za sve sudionike prometa robom u gospodarstvu, a
u njih su unesena i neka temeljna pravila obveznog prava
-primjenjuju se u svim granama prometa
-utvrđuje ih Visoki trgovački sud
-ne primjenjuju se na ona pitanja koja su uređena ZOO-om

2.) Posebne uzance

-odnose se na uže područje gospodarskih djelatnosti ili na određenu robu i sl.
-primjenjuju se u pojedinoj trgovinskoj grani
-ovlaštena ih je utvrđivati Hrvatska gospodarska komora, a objavljuju se u Narodnim novinama
-kod nas su poznate Posebne uzance u ugostiteljstvu, Posebne uzance u građevinarstvu, Uzance o
trgovini na malo, Hotelske uzance, Lučke uzance

Kada se primjenjuju uzance?

Uzance se primjenjuju kao pretpostavljena volja stranaka ili lex contractus, primjenjuju se uvijek, osim
ako su stranke isključile njihovu primjenu ili ako zakon naređuje primjenu zakonskih normi. Po pravnoj
snazi su iznad dispozitivnih propisa i ne smiju biti u suprotnosti s kongentnim propisima.

U ZOO-u se u članku 12. posebno ne govori o uzancama, nego samo o

trgovačkim običajima i to: trgovački običaji čiju su primjenu trgovci ugovorili , trgovački
običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom
ili prešutno isključili njihovu primjenu, praksa koju su međusobno razvili. Upućuje li na to da HR
zakonodavstvo ne poznaje uzance? Tko je donio Opće uzance za promet
robom i godina donošenja? Primjena Općih uzance za promet robom i njihov
odnos s današnjim ZOO-om.
Hrvatsko zakonodavstvo poznaje uzance, opće i posebne. Opće donosi Visoki trgovački sud, a
posebne Hrvatska gospodarska komora.

Opće uzance za promet robom iz 1954. donijela je Glavna državna arbitraža, bile su do donošenja
Zakona o obligacijskim odnosima 1978. jedini izvor trgovačkog prava u nas. One su bile opće jer su
sadržavale običaje koje su zajedničke svim granama prometa robom, bile su jedinstvene jer su važile

9
na cijelom području države i potpune jer su sadržavale i pravila obveznog prava.

Stupanjem na snagu Zakona o obligacijskim o odnosima iz 1978. gotovo se više nisu primjenjivale.
Zakonom o obligacijskim odnosima je određeno da se Opće uzance neće primjenjivati na pitanja koja
su zakonom regulirana, što znači su se mogle primijeniti u slučajevima koje zakon ne regulira, ako nisu
u suprotnosti s Ustavom, prisilnim propisima i moralu društva te ako stranke izričito ugovore njihovu
primjenu.

Danas stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima uzance se i dalje primjenjuju u skladu sa
člankom 12. ZOO-a o primjeni običaja među trgovcima (jer uzance nisu ništa drugo, nego kodificirani
trgovački običaji). Međutim Opće uzance za promet robom danas nisu više samostalan izvor prava jer
su inkorporirane u ZOO. Sve važno iz tih uzanci danas je u ZOO-u (ponuda neovlaštene osobe i sl.
nekad nije bilo u zakonu, nego u tim uzancama). Razlika novog i starog ZOO-a glede tog pitanja je u
tome što novi ZOO govori o običaju općenito (što obuhvaća i uzance), a u starom su se poimence
navodile uzance.

Djelatnost Hrvatske gospodarske komore?

HKG je neprofitna, nevladina, stručno poslovna institucija svih pravnih subjekata koji se bave
gospodarskom djelatnošću: Osnovna uloga HGK jest:

a)zastupanje interesa gospodarstva prema kreatorima gospodarske politike

b)promicanje HR gospodarstva u zemlji i inozemstvu
c)poduzimanje aktivnosti za unaprjeđenje rada
d)pouzdani izvor informacija svim HR i inozemnim tvrtkama

Pruža uslugu izvansudskog rješavanja sporova kroz:

a) Stalno arbitražno sudište pri HGK
b) Sud časti pri HGK
c) Centar za mirenje pri HGK

Formularni ugovori što su? I što se u njih ubraja? Temeljna funkcija?

Formularni ugovori su unaprijed pismeno formulirani obrasci po kojima poduzeće sklapa neodređeni
broj individualnih ugovora:

U njih se ubrajaju:

1.)opći uvjeti poslovanja u užem smislu

2.)tipski ugovori opći uvjeti poslovanja u širem smislu ili OPĆI UVJETI
3.)adheziski ugovori UGOVORA prema ZOO-u

Temeljne funkcije: racionalizacija trgovačkog prava, standardizacija prakse, olakšanje sklapanja

ugovora, ekonomska ravnoteža, klasifikacija, doprinos unifikaciji-doprinose ujednačavanju i razvoju
trgovačkog prava i međunarodnog trgovačkog prava.

Razlika opći uvjeti poslovanja i opći uvjeti ugovora? Mogu li se opći uvjeti
ugovora primijeniti samostalno te koja je pretpostavka njihove primjene? Što

10
ima prednost u slučaju neslaganja opći uvjeti ugovora koji su objavljeni na
uobičajen način i poznat drugoj strani ili posebne pogodbe?
Opći uvjeti poslovanja u užem smislu su popis ugovornih uglavaka koji se smatraju sastavnim djelom
ugovora, ali se nalaze izvan konteksta ugovora pa se u ugovore uključuju pozivanjem na njih. Opći
uvjeti poslovanja nalaze se na poleđini ugovornog teksta, ili ispod potpisanog teksta ili odvojeno u
posebnom pismenu na koje se suugovarači u ugovoru pozivaju.

Ne mogu se izravno primijeniti jer nisu predložak ugovora već formular ugovornih klauzula. Na njih
stranke pristaju izričito i konkludentnim činima. Iako šutnja kupca u povodu dostavljanja OUP ne
znači prihvaćanje već odbijanje, po načelu savjesnosti i poštenja moći će se ocijeniti jesu li opći uvjeti
bili i prihvaćeni.

Opći uvjeti ugovora; naš zakonodavac Opće uvjete poslovanja u širem smislu (koje obuhvaćaju opće
uvjete poslovanja u užem smislu, tipske ugovore i adhezijske ugovore ) naziva OPĆIM UVJETIMA
UGOVORA.

Članak 295. ZOO

(1) Opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna
strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su
sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.
(2) Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru,
i u pravilu obvezuju kao i ove.
(3) U slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje.

Pretpostavka njihove primjene

(4) Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način.
(5) Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme
sklapanja ugovora.

Kada opći uvjeti ugovora mogu biti proglašeni ništetnim?

Članak 296.
(1) Ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče
očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili
ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od
nadležnog tijela.

Tipski i adhezijski ugovori što su? Razlike među njima i primjeri?

Tipski ugovori su oni ugovori u kojima jedna ugovorna strana predočuje drugoj unaprijed pripremljeni
nacrt ugovora kojim se redovito služi. Tipski ugovor je zapravo ponuda za sklapanje ugovora u kojoj
ponuditelj načelno dopušta odstupanje od predloženog formulara ugovora i spreman je pregovarati o
sadržaju budućeg ugovora. Predstavljaju potpuni tekst ugovornih uvjeta, dok predmet pregovora
ostaju cijena, rok, uvjeti plaćanja.
Primjer:ugovor o kreditu, ugovor o osiguranju vozila

Adhezijski ugovori su takvi ugovori u kojima ponuditelj veže sklapanje ugovora uz prihvaćanje svih
uvjeta sadržanih u formularu i ne pristaje na nikakvu promjenu. Druga strana može predloženi sadržaj
prihvatiti ili odbiti u cijelosti ''take it or leave it''. Adhezijski ugovori se ne koriste u međunarodnoj
trgovini, već u domaćim transakcijama. U toj sferi nužna je kontrola adhezijskih ugovora u cilju zaštite

11
potrošača.
Primjeri: parkirna karta, tramvajska karta, tekući račun.

Razlika tipskih ugovora i općih uvjeta poslovanja?

Zajednička karakteristika tipskih ugovora i OUP jest da su oboje fiksirani u tiskanim uvjetima i nisu
rezultat pregovaranja ugovornih stana.

OUP se razlikuju od tipskih ugovora time što predstavljaju popis ugovornih klauzula kao sastavni dio
ugovora i obično se nalaze na poleđini ugovornog formulara ili ispod potpisanog djela teksta, a u
ugovor se uključuju pozivanjem na njih, dok se tipski ugovori, zbog svoje potpunosti, mogu izravno
primijeniti.

Razlika opći uvjeti poslovanja i INCOTERMS?

Opći uvjeti poslovanja u užem smislu su popis ugovornih uglavaka koji se smatraju sastavnim djelom
ugovora, ali se nalaze izvan konteksta ugovora pa se u ugovore uključuju pozivanjem na njih. Opći
uvjeti poslovanja nalaze se na poleđini ugovornog teksta, ili ispod potpisanog teksta ili odvojeno u
posebnom pismenu na koje se suugovarači u ugovoru pozivaju. Ne mogu se izravno primijeniti jer
nisu predložak ugovora već formular ugovornih klauzula

Sastavljaju ih: poduzeća za vlastite potrebe, grupe poduzeća ili asocijacije trgovaca, međunarodne
agencije

Incoterms su službena pravila Međunarodne trgovačke komore za tumačenje trgovačkih termina.

Službena pravila označuju se kraticama koje se sastoje od 3 slova, cilj im je razjasniti obvezu troškove,
rizik vezan uz prijevoz i isporuku dobara. Temeljna svrha je umanjiti ili posve eliminirati nesigurnost
koja proizlazi iz interpretacije trgovačkih pravila u različitim zemljama. 11 termina podijeljeno je u 4
kategorije (kategorije A, B, C, D).

Razlika je u tome tko donosi OUP i Incoterms, te da se Incoterms bave odnosom kupca i prodavatelja,
te međunarodnom trgovinom, dok OUP mogu regulirati različite odnose, najčešće ih koriste banke,
osiguravajuća društva, tvrtke koje se bave telekomunikacijama i nemaju inozemni elementa.

INCOTERMS što su? Puni naziv? Kada se primjenjuju? Što uređuju? Što ne
uređuju? Imaju li snagu zakona? Primjer! Tko ih je donio? Zašto su bitni? Koja
je zadnja verzija?
Incoterms –International Commercial terms –Međunarodna pravila za tumačenje trgovačkih
termina. Su službena pravila Međunarodne trgovačke komore za tumačenje trgovačkih termina.
Službena pravila označuju se kraticama koje se sastoje od 3 slova, cilj im je razjasniti obvezu troškove,
rizik vezan uz prijevoz i isporuku dobara. 11 termina podijeljeno je u 4 kategorije (katogorije A, B, C,
D).

-primjenjuju se kada ih stanke izričito ugovore, NEMAJU snagu zakona

-uređuju npr. obveza prodavatelja prilikom isporuke robe, pitanje mjesta isporuke, troškovi isporuke,
prijelazak rizika, plaćanje carine i prijevoza robe
-ne uređuju: a)prijelaz vlasništva; b) način plaćanja c)mane volje
-primjer: DDP – prodavatelj odgovoran za isporuku svih dobara na ugovoreno mjesto u državi kupca

12
te snosi sve troškove prijevoza do destinacije, uključujući carine i poreze. (Ovaj termin predviđa
maksimalne obveze prodavatelja, a minimalne za kupca).
-donijela ih je Međunarodna trgovačka komora
-Bitni su/ temeljna svrha je umanjiti ili posve eliminirati nesigurnost koja proizlazi iz interpretacije
trgovačkih pravila u različitim zemljama
-koja je zadnja verzija –revizija Incotermsa 2010. -11 termina; prije ih je bilo 13

Soft Law? Što obuhvaća soft Law? Spadaju li Incoterms u Soft Law?-ne znam,
nisam sigurna…
U međunarodnom i domaćem trgovačkom ugovornom pravu pokazala se potreba za dodatnim
pravilima, jer dosadašnja nisu bila dovoljna i nisu odgovarala nekim situacijama. Ta nova pravila
nazvana su soft law i mogu se svrstati između tri normativa: pravo, politički akt / konvencije, moral.

Soft law daje orijentaciju o tome što se smatra standardom u nekoj struci, iako se ne radi o običaju u
pravno tehničkom smislu.

U soft law ubrajaju se:

a)rezolucije međunarodnih organizacija koja sadrže preporuke, ali su unatoč pravnoj neobvezatnosti
vrlo bliske pozitivnom pravu
b)pravni vodiči
c)kodeksi ponašanja
d)preporuke međunarodnih konferencija

Soft law se sastoji od normi različitog stupnja obvezatnosti i uvjerljivosti te konsenzusa, ali ne stvara
prava i obveze koje bi se mogli prisilno ostvariti.

Razlika soft law i uzance?

Uzance su kodificirani trgovački običaj/poslovni običaj čiju je kodifikaciju izvršilo ovlašteno tijelo. Soft
law nije običaj u pravno tehničkom smislu, nego daje orijentaciju što se smatra standardom u nekoj
struci.

Razlika uzanci i općih uvjeta poslovanja? Razlika trgovačkih običaja i općih

uvjeta poslovanja?
Trgovački običaj i uzance su pretpostavljena volja stranaka i primjenjuju se uvijek, ukoliko ih stranke
ne isključe. OUP uključuju se u ugovor s izraženim pristankom (pristanak se može dati izričito i
konkludentno), njihova primjena se ne pretpostavlja.

OUP sastavljaju:
1.) poduzeća za vlastite potrebe
2.)grupe poduzeća i asocijacije trgovaca
3.)međunarodne agencije

Uzance kodificiraju ovlaštena tijela, u RH Viski trgovački sud i HGK

Trgovački običaj je nepisana praksa i utvrđuje se saslušanjem vještaka, potvrdu gospodarske komore,
uvidom u stručnu literaturu, kroz arbitražnu i sudsku praksu.

13
Uzance ili dispozitivne zakonske odredbe, tko ima prednost i zašto? Uzance ili
ZOO kome dati prednost?
Uzance moraju biti u skladu s kongentnim propisima ZOO-a, ali uzance imaju prednost pred
dispozitivnim propisima jer se primjenjuju kao pretpostavljena volja stranaka.

Unifikacija i harmonizacija, navedi temeljne instrumente? Formulating

agencies, što su, navedi nazive?
Unifikacija i harmonizacija međunarodnog trgovačkog prava započinje 1920'ih s ciljem da se olakša
trgovina među državama. Unifikacija je stvaranje identičnih pravnih pravila, a harmonizacija je
postizanje maksimalne razine ujednačenosti pravnih pravila.

U unifikaciji međunarodnog trovačkog ugovornog prava središnju ulogu imaju formulating agencies
međunarodnog trgovačkog prava. One se mogu svrstati u dvije temeljne skupine, ovisno o tome tko ih
osniva:
a)međuvladine agencije
b)nevladine agencije

Međuvladine agencije osnivaju države i pružaju im financijsku potporu, najvažnije su:

1)UNCITRAL (United Nations Comission OF International Trade Low)-Komisija UN-a za međunarodno

trgovačko pravo, sjedište u Beču, (1966)
2)UNIDROIT (international Institute For The Unification of Private Law)- Međunarodni institut za
unifikaciju privatnog prava, sa sjedištem u Rimu, (1926.).
3) Haška konferencija za međunarodno privatno pravo, sa sjedištem u Haagu, (1893.)

Nevladine agencije osnivaju i podržavaju poslovne organizacije i pravnici internacionalisti u području

međunarodnog trgovačkog prava, najvažnije su:

1) Međunarodna trgovačka komora (MTK), sjedište u Parizu, (1920.)

2)The International Law Association (ILA), sjedište u Londonu (1873.)
3)Međunarodni pomorski komitet

Metode unifikacije i harmonizacije su:

1)model zakoni
2)konvencije
3)preporuke i pravni vodiči

UNCITAL, puni naziv, koje je godine osnovan, bitni dokumenti doneseni od

strane UNCITRAL-a?
UNCITRAL (United Nations Comission Of International Trade Low)-Komisija UN-a za međunarodno
trgovačko pravo, sjedište u Beču, (1966).

Pripremo nacrt Bečke konvencije, UNCITRAL arbitražna pravila, Model zakon o međunarodnoj
trgovačkoj arbitraži.

14
Koji međunarodni dokument regulira zastaru?
Konvencija UN-a o zastari u međunarodnoj prodaji robe (1974.), UNCITRAL

UNIDROIT-godina osnivanja, puni naziv, najvažnije donošene konvencije?

UNIDROIT (International Institute For The Unification of Private Law)- Međunarodni institut za
unifikaciju privatnog prava, sa sjedištem u Rimu, (1926.).

Nacrt Jednoobraznih zakona o sklapanju ugovora o međunarodnoj prodaji robe, nacrt Zakona o
prodaji robe, nacrt Konvencije o međunarodnom financijskom leasingu.

Što je donijela Međunarodna trgovačka komora (MTK)? Najveća dostignuća

MTK?
Najveće dostignuće MTK su INCOTERMS i Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive.
Uspjesi MTK imali su rezultat da Bečka konvencija namjerno ne uključuje pravila Incotermsa pa se ova
pravila primjenjuju usporedno s konvencijom.

Koja se pravila primjenjuju na dokumentirane akreditive? Tko ih je donio i

kada? Koja još pravila ta institucija donosi?
Na dokumentirane akreditive primjenjuju se Jedinstvena pravila i običaji za dokumentirane akreditive,
donijela ih je Međunarodna trgovačka komora, 1993.
MTK donosi još Jednoobrazna pravila za ugovorne garancije; 1978. i Ujednačena pravila za garancije
na poziv 1992.

Lex mercatoria, što je što je prva Lex mercatoria, a što suvremena?

Prva Lex Mercatoria je običajno pravo sajmova i lučkih gradova, postojala je opća suglasnost trgovaca
o prihvaćanju i primjeni toga prava; na sajmovima su se ustanovljavali ad hoc arbitražni sudovi, važna
je bila djelatnost javnih bilježnika koji su sastavljali ugovore, pa su ponavljanjem istovrsnog teksta
vremenom nastajali standardni ugovori.

Suvremena lex mercatoria ''svjetsko trgovačko pravo''; ima 2 izvora

a)međunarodno zakonodavstvo tj. međunarodne konvencije
b) međunarodni trgovački običaji

Lex mercatorija manifestira se u dva aspekta

a)dijelom kao međunarodno pravo koje je porijeklom državno u okviru međunarodnih sporazuma
b) dijelom kao pravo koje je spontano nastalo u privrednom prometu i sadržano je u:
- uzancama međunarodne trgovine
- općim uvjetima poslovanja
- općim načelima civiliziranih naroda
- odlukama nedržavnih sudova

Lex mercatoria možemo definirati u užem i širem smislu. U užem smislu obuhvaća pravila koja nastaju
u praksi privrednika u međunarodnoj trgovačkoj sferi, to je pravo koje ne stvara država kao
zakonodavac. U širem smislu lex mercatoria sastoji se od međunarodnih konvencija i trgovačkih
običaja, to je skup pravila autonoman prema nacionalnom zakonodavstvu.

15
Karakteristike suvremene Lex mercatorie
a)nastaje u poslovnoj praksi, sankcionirana u okviru međunarodne trgovačke arbitraže, razvija se
praksom tih arbitraža, te doktrinom međunarodnog trgovačkog prava
b)razvija se i dokumentima međunarodnih organizacija privrednika i drugih centara
c) uvažava i tekstove međ. konvencija koje još nisu stupile na snagu, pravne vodiče u okviru
UNCITRALA
d)posebnost nacionalne prakse načelno se ne uzima u obzir
e) vodeću ulogu u stvaranju i sankcioniranju lex mercatoria imaju centri međunarodne trgovine i
međunarodni arbitražni centri

Bečka konvencija tko ju je donio i kada? Puni naziv? Koliko stranaka ima? Koja
zemlja je zadnja pristupila?
Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, donesena je na Konferenciji UN o
međunarodnoj prodaji robe održanoj u Beču 10.03.-11. 04. 1980. nacrt pripremio UNCITRAL. Ima 81
stranaka, zadnja pristupila Gvajana.

Dijelovi/arhitektonika Bečke konvencije?

I dio Područje primjene i opće odredbe
II dio Sklapanje ugovora
III dio Prodaja robe
IV dio završne odredbe

Na što se primjenjuje Bečka konvencija?

Članak 1. Bečke konvencije
(1) Ova se Konvencija primjenjuje na ugovore o prodaji robe, sklopljene između strana koje imaju
svoja sjedišta na teritorijima različitih država:
(a) kad su te države države ugovornice; ili
(b) kad pravila međunarodnog privatnog prava upućuju na primjenu prava jedne države ugovornice.

Isključenje Bečke konvencije?

Bečka konvencija u RH je dio nacionalnog zakonodavstva, kao međunarodni ugovor je ratificirana te
po pravnoj snazi je ispod Ustava, a iznad zakona. Ona se primjenjuje uvijek, njezina primjena mora se
isključiti. Isključiti se može prešutno (tako da se u ugovoru ugovori drugačija odredba od one u BK) ili
izrekom (u ugovoru se izrekom isključi njezina primjena ili se izrekom na sudu isključi primjena).

Bečka konvencija se NE primjenjuje?

čl.2 (Bečka Konvencija)
Ova se Konvencija ne primjenjuje na prodaju:
(a) robe kupljene za osobnu ili obiteljsku upotrebu ili za potrebe domaćinstva, osim ako prodavatelj
bilo u koje vrijeme prije ili u trenutku sklapanja ugovora nije znao niti je mogao znati da se roba
kupuje za takvu upotrebu;
(b) na javnoj dražbi;
(c) u slučaju zapljene ili nekog drugog postupka sudskih vlasti;
(d) vrijednosnih papira i novca;
(e) brodova, glisera na zračni jastuk i zrakoplova;
(f) električne energije.

Čl. 3 (Bečka konvencija)

(2) Ova se Konvencija ne primjenjuje na ugovore u kojima se pretežni dio obveza strane koja

16
isporučuje robu sastoji u obavljanju nekog rada ili pružanja nekih usluga.

Čl 5. (Bečka konvencija)
Ova se Konvencija ne primjenjuje na odgovornost prodavatelja za smrt ili tjelesne ozljede koje bi roba
uzrokovala bilo kojoj osobi.

Što osim prodaje uređuje Bečka konvencija?

Naknadu štete, kamate i čuvanje robe.

Što Bečka konvencija ne regulira?

1.)valjanost ugovora
2.)učinka ugovora na vlasništvo prodane robe
3)odgovornost prodavatelja za smrt ili tjelesne ozljede koje bi roba uzrokovala bilo kojoj osobi

Što je Bečka konvencija kao izvor i zašto?

Bečka konvencija spada pod autonomna pravna vrela. Autonomna pravna vrela su pravo koje potječe
od poslovna zajednice i običaja. Autonomna pravna vrela dijelimo na domaća i međunarodna pravna
vrela, a međunarodna pravna vrela dijelimo još na globalna i europska. Bečka konvencija spada među
međunarodna pravna vrela i to globalna pravna vrela, zato što je nacrt za BK pripremio UNCITRAL kao
međuvladina organizacija.

Tumačenje ugovora kod Bečke konvencije?

čl.8 Bečka konvencija
(1) Prema ovoj Konvenciji, izjave i druga ponašanja jedne strane tumačit će se u skladu s njezinom
namjerom kada je druga strana znala tu namjeru ili joj ta namjera nije mogla biti nepoznata.
(2) Ako se prethodni stavak ne može primijeniti, izjave i druga ponašanja jedne strane tumačit će se
onako kako bi ih razumna osoba istih svojstava kao druga strana shvatila u istim okolnostima.
(3) Pri utvrđivanju namjere jedne strane ili shvaćanja što bi ga imala razumna osoba, vodit će se
računa o svim važnim okolnostima slučaja, uključujući njihove pregovore, praksu koju su strane
međusobno uspostavile, običaje i svako kasnije ponašanje strana.

Primjena običaja i prakse kod Bečke konvencije?

čl.8 Bečke konvencije
(1) Strane su vezane običajima s kojima su se složile te praksom uspostavljenom među njima.
(2) Ako nije drugačije dogovoreno, smatra se da su strane prešutno podvrgle svoj ugovor ili njegovo
sklapanje običaju koji im je bio poznat ili morao biti poznat te koji je široko poznat u međunarodnoj
trgovini i redovno ga poštuju ugovorne strane u ugovorima iste vrste u dotičnoj struci.

Landova načela što su? Tko ih je donio i zašto?

Landova načela-Načela europskog ugovornog prava
-1976. Danski prof. civilnog i trgovačkog prava Ole Lando iznio je ideju o izradi budućeg Europskog
jedinstvenog trgovačkog zakonika
-1980.formirana je Komisija za europsko ugovorno pravo (nevladino tijelo); donesena su u 3 djela
-1995.prvi sastav Komisije završio je s prvom fazom rada i objavio prvi dio Načela europskog
ugovornog prava -opće odredbe, odredbe o izvršenju ugovora, o neispunjenju ugovora, o sankcijama
-1999.drugo izdanje-pravila o nastanku, tumačenju i sadržaju ugovora, pravila o zastupanju
-2003.treći dio Načela-pravila o pluralnim obvezama, o asignaciji,promjeni dužnika u obvezi, o

17
prijenosu ugovora, prijeboju, zastari, ništetnosti...
-NE UREĐUJU niti jedan poseban ugovor

Cilj:
-ugovornim stranama omogućiti na svoj ugovorni odnos primjene neutralna pravila
-onemogućiti primjenu nacionalnog zakonodavstva samo jedne strane
-omogućiti arbitražno rješavanje sporova
-poslužiti kao osnova za izradu Europskog zakonika za ugovore, kao i za donošenje Europskog zakonika
cjelokupnog privatnog prava (nerealan cilj)

Prema načelima Europskog ugovornog prava tvz. Landova načela odgovornost

za štetu prouzročenu pregovaranjem, šteta je:
a)ugovorna
b) predugovrna

Narastala je povredom kojeg načela?

Povredom načela savjesnosti i poštenja.

Posebni ciljevi Landovih načela?

1.)olakšati međunarodnu trgovinu u EU
2.)ojačati jedinstveno europsko tržište
3.)premostiti jaz između civil law i common law sustava

Opća načela prava i kako se utvrđuju? Načela po Goldštajnu?

Nisu običaji jer nemaju podlogu u trgovačkoj praksi. Karakteristika općih načela prava jest da je njihov
postanak vezan uz unutrašnje pravo, međutim, nije dovoljno samo da je neko načelo prihvaćeno u
nekim pravnim sustavima, već mora imati karakter univerzalnosti. Stoga problematika općih načela
prava spada u međ. trgovačko pravo, a u unutrašnjem pravu treba ih tražiti u osnovama pravnog
poretka.

Npr. pacta sunt servanta, bona fides, zabrana zloupotrebe prava, viša sila, nemo plus iuris ad alium
transfere potest quam ipse habet (nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sam ima).
Od procesnih načela npr. audiatur et altera pars, iura novit curia.

Letter of commfort?
Obično se koristi kada neko poduzeće hoće uzeti zajam od banke, banka traži od poduzeća-majke
neko osiguranje. Poduzeće-majke nerado daje garanciju, pa izdaju Letter of comfort koji predstavlja
moralnu, ali ne i pravnu obvezu za poduzeće-majku. Ponekad poduzeće-majka preuzima i pravnu
obvezu, ali koja je nefinancijske prirode npr da neće prodati ili ili drugi način raspolagati dionicama u
poduzeću kćeri.

Gentlments agreement?
Neformalni sporazum između dvije strane. Može biti sklopljen pismeno ili usmeno. Njegovo izvršenje
počiva na poštenju stranaka, a ne pod prijetnjom pravne prisilile. Po tom je različit od ugovora

Hijerarhija pravnih vrela trgovačkog prava? Čime je određena hijerarhija

pravnih vrela? Hijerarhija prema Bečkoj konvenciji?

18
1.) ugovor
2.) opći uvjeti poslovanja, tipski ugovori i standardne klauzule
3.) opći uvjeti ugovora
4.) praksa ustanovljena među strankama
5.) uzance- posebne
-opće
6.) trgovački običaj
7.) Bečka konvencija
8.) opća načela prava
9.) dispozitivna zakonska vrela
10.) sudska i arbitražna praksa
11.)pravna doktrina
Hijerarhija pravnih vrela određena je pravnom doktrinom.

Što je mirenje?
Oblik posredovanja u kojem stranke rješavaju svoje sporove pod vodstvom i uz pomoć neovisne treće
osobe (izmiritelja i medijatora) radi postizanja nagodbe u njihovom najboljem interesu. Mirenje je
dobrovoljan, neformalan, povjerljiv, brz i besplatan postupak.

(Zakon o mirenju)
Mirenje je svaki postupak, bez obzira na to provodi li se u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih, u
kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama
pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje,

Ovim se Zakonom uređuje mirenje u građanskim, trgovačkim, radnim i drugim sporovima o pravima
kojima stranke mogu slobodno raspolagati.
Mirenje se može provoditi neovisno o tome vodi li se o predmetu spora sudski, arbitražni ili drugi
postupak.

Za pokretanje postupka mirenja nije potrebno unaprijed sklopiti sporazum kojim se stranke obvezuju
da će buduće sporove rješavati mirenjem.
Mirenje počinje prihvatom prijedloga za provođenje postupka mirenja.
Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, druga se stranka o prijedlogu za provođenje mirenja mora
izjasniti u roku od 15 dana od dana kada je primila prijedlog za provođenje mirenja, ili u drugom roku
za odgovor naznačenom u prijedlogu.
Ako se druga stranka o prijedlogu za provođenje mirenja ne izjasni u roku iz stavka 3. ovoga članka,
smatrat će se da je prijedlog za mirenje odbijen.

Izmiritelj može sudjelovati u sastavljanju nagodbe i predlagati njezin sadržaj.

Mirenje je dovršeno:
– ako je jedna stranka uputila drugim strankama i izmiritelju pisanu izjavu o odustajanju od postupka
mirenja
– ako su stranke uputile izmiritelju pisanu izjavu o dovršetku postupka,

19
– odlukom izmiritelja da se postupak mirenja obustavlja, donesenom u pravilu nakon što je o tome
strankama bila dana mogućnost da se izjasne, a zbog toga što daljnje nastojanje da se postigne mirno
rješenje spora više nije svrhovito,
– ako se nagodba ne sklopi u roku od 60 dana od početka mirenja, odnosno u drugom roku u skladu
sa sporazumom stranaka,
– sklapanjem nagodbe.

Nagodba sklopljena u postupku mirenja obvezuje stranke koje su ju sklopile. Nagodba koja je
sklopljena u postupku mirenja je ovršna isprava
Registrirani izmiritelji u RH su:
1.)sudovi
2.)Hrvatska odvjetnička komora
3.) Hrvatska gospodarska komora

Arbitraža?
Jedan od alternativnih načina rješavanja trgovačkih sporova. Prednosti arbitraže su tajnost postupka,
mogućnost biranja arbitara.
(Zakon o arbitraži)
»arbitraža« (izbrano suđenje) je suđenje pred arbitražnim sudom
»arbitražni sud« (izbrani sud) je nedržavni sud koji svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz sporazuma
stranaka,

Ugovor o arbitraži je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži sve ili određene sporove koji su
među njima nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili izvan-ugovornog.
Taj se ugovor može sklopiti u obliku arbitražne klauzule u nekom ugovoru ili u obliku posebnog
ugovora.
Ugovor o arbitraži je valjan ako je sklopljen u pisanom obliku.

Arbitražni postupak počinje:

1) ako se arbitraža provodi pred arbitražnim sudom onog dana kad ta arbitražna ustanova primi
tužbu,
2) u ostalim slučajevima (ad hoc arbitraža) – onoga dana kad tuženik primi obavijest o tome da je
protivna stranka imenovala arbitra ili predložila ar bitra pojedinca i uz nju poziv da imenuje drugoga
arbitra ili da se izjasni o predloženom arbitru pojedincu te tužbu kojom se spor iznosi pred arbitražni
sud.

Pravorijek arbitražnog suda ima prema strankama snagu pravomoćne sudske presude, osim ako su se
stranke izričito sporazumjele da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja.

Vrste arbitraže su:

1.)institucionalna arbitraža(Stalno arbitražno sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori)
2.) ad hoc arbitraža

Pred kim se odvija arbitražni postupak?

U RH za trgovačke sporove arbitražni postupak se odvija pred Stalnim arbitražnim sudištem pri
Hrvatskoj gospodarskoj komori.

20
Koji sud u RH je nadležan za poništaj pravorijeka arbitražnog ili izabranog
suda?
Trgovački sud u Zagrebu.

Razlike arbitraža i mirenje?

U postupku mirenja miritelj pokušava pomiriti suprotstavljene stane, nakon uspješno završenog
postupka mirenja stranke sklapaju nagodbu. Ukoliko je nagodba donošena ona je obvezujuća. Ukoliko
postupak mirenja bude neuspješan (npr. nije donošena nagodba, jedna od stranaka prekinula je
postupak mirenja), nezadovoljna stranka morat će se obratiti sudu. Nije potrebno prethodno sklopiti
sporazum da se stranke podvrgnu mirenju.

Kod arbitraže stranke moraju prethodno sklopiti sporazum kojim odlučuju da će sporove vezane za
određene predmete riješiti arbitražom. Taj sporazum može biti u obliku ugovorne klauzule ili
posebnog ugovora. Arbitražni sud svojom odlukom rješava spor, odluka je obvezujući pravorijek.

Vrste i način kodifikacije trgovačkog prava?

Kodifikacija je sabiranje postojećih pravnih propisa u jedinstven zbornik. To je donošenje velikih
zakona (kodeksa) kojima se uređuju odnosi u okviru nekog područja ili grane pravnog sistema u cjelini.

Kod prvih kodifikacija trgovačkog prava ideja kodifikacije odraz je shvaćanja o nacionalnom karakteru
trgovačkog prava.

Vodeću ulogu u pokretu kodifikacije imala je Francuska:

1) 1673. godine Ordonance sur el commerce

2) 1807. godine Code de Commerce (prva kodifikacija trgovačkog prava)
3) početak odvajanja trgovačkog i građanskog prava

Slijede i druge države:

1) Njemačka (AD Handelgesetzbuch iz 1861. godine i Handelgesetzbuch 1897. godine)

2) Engleska (lex mercatoria inkorporirano u common law pravo)

U Francuskoj je do kodifikacije trgovačkog prava došlo zbog želje vladara za suverenitetom na tom
području dok je u Njemačkoj kodifikacija trgovačkog prava bila pravni izraz borbe za političko
ujedinjenje Njemačke.

U Engleskoj postoji samo parcijalna kodifikacija. Tu je najvažniji Zakon o prodaji robe (Sale of Goods
Act) iz 1893. godine. U Engleskoj postoji commercial law koje je takva grana prava koja se odnosi na
prava i obveze koji nastaju pri isporuci robe i usluga na trgovački način. Njegovo područje nije jasno
definirano i nema dviju knjiga koje bi pod tim nazivom obradile istu materiju. No, ima određenih
pitanja koja kod svih ulaze u predmet commercial law-a, a to su ponajprije prodaja, vrijednosni papiri,
otprema i prijevoz, isporuka, rizik, transportne klauzule, komercijalni krediti, bankarski ugovori, stečaj,
sukob zakona, odredbe o ortaštvu.

Postoje dva načina kodifikacije trgovačkog prava, odnosno reguliranja trgovačkog i građanskog prava:

1) monistički sustav (monizam)

21
  kad su građansko i trgovačko pravo regulirani jednim propisom
 tu možemo ubrojiti npr.:
 naš ZOO
 švicarski Zakonik o obvezama (Obligationenrecht) iz 1911. godine
 talijanski Građanski zakonik (Codice Civile) iz 1942. godine
 američki Jednoobrazni trgovački zakonik (Uniform commercial code)
iz 1962. godine
2) dualni sustav (dualizam)
 kad su građansko i trgovačko pravo regulirani različitim propisima
 stariji sustav od monističkog
 tu možemo ubrojiti npr.:
 francuski trgovački zakonik (Code de Commerce) iz 1807. godine
 njemački trgovački zakonik (Handelsgesetzbuch) iz 1897. godine

Države europskog kontinentalnog pravnog kruga slijedile su većinom praksu francuskog ili njemačkog
zakonodavstva glede donošenja posebnih trgovačkih zakonika, tj. prihvatile su dvojnost u kodifikaciji
općih građanskih i posebnih trgovačkih zakonika.

U novije se vrijeme u nekim zemljama napušta sustav dvojnosti u kodifikaciji građanskih i trgovačkih
zakonika te se teži jedinstvenoj regulaciji građanskog i trgovačkog prava jer danas više nije potrebno
produbljivati razlike već treba težiti njihovu ujednačavanju (unifikaciji). Jedna od mjera približavanja
jest i to da se više ne donose posebno trgovački, a posebno građanski zakonici, već se materija
trgovačkog i građanskog prava obrađuje u jedinstvenoj kodifikaciji. Ideja jedinstvene regulacije
oživotvorena je u švicarskom Zakoniku o obvezama (Obligationenrecht) iz 1911. godine.

Kodifikacijom se bave zakonodavna, ali i privatna tijela.

Najpoznatije kodifikacije zakonodavnih tijela (najpoznatije kodifikacije trgovačkog ugovornog prava)

su:.

1) Code de Commerce iz 1807. godine (Francuska)

2) Handelsgesetzbuch iz 1897. godine (Njemačka)
3) Obligationenrecht iz 1911. godine (Švicarska)
4) Codice Civile iz 1942. godine (Italija)
5) Sale of Goods Act iz 1893. godine (Velika Britanija)
Kao primjer značajne privatne kodifikacije možemo navesti Jednoobrazna pravila i običaje za
dokumentarne akreditive iz 1933. godine Međunarodne trgovačke komore.

U izradi trgovačkih zakonika tri su moguća sustava:

1) subjektivni (s obzirom na trgovce) po kojem pod propise trgovačkog zakonika

potpadaju samo profesionalci, tj. osobe koje se bave trgovinom kao zanimanjem kad
obavljaju svoju profesionalnu djelatnost (trgovci)
2) objektivni (s obzirom na predmet ugovora) u kojem se ne pita tko obavlja određenu
transakciju, nego što je predmet transakcije (nema trgovačkog zakonika u sasvim
objektivnom smislu)
3) mješoviti u kojem pod trgovački zakonik potpada profesionalna trgovačka djelatnost
trgovca, ali i djelatnost netrgovca koja ima trgovački značaj
 u tom se sustavu razlikuju subjektivni i objektivni trgovački poslovi
 u RH postoji mješoviti sustav (ZOO)

22
Monizam i dualizam razlike?
Dualizam-sastoji se u potpunom odvajanju trgovačkog od građanskog prava kao npr u Njemačkoj,
Francuskoj.

Monizam-zadržava se jedinstvenost građanskog prava za sve vrste subjekata i pravnih poslova s

određenim odstupanjem za trgovce i trgovačke poslove npr. Italija, Švicarska, RH

Monizam, objasni jedinstvo građanskog i trgovačkog prava? Je li jedinstveno

reguliranje našeg trgovačkog prava apsolutno ili ne objasni? Monistički pristup
uređenja trgovačkog prava kod ZOO.? U uređenju građanskog i trgovačkog
prava usvojen je monistički model, što to znači?
Članak 14. ZOO
(1) Odredbe ovoga Zakona što se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za
trgovačke ugovore nije izrijekom drukčije određeno.

Struktura ZOO-a? Dijelovi Zoo-a? Arhitektonika Zoo-a?

Prvi dio-OPĆI DIO

Glava 1. Osnovna načela

Glava 2. Sudionici obveznih odnosa
Glava 3. Nastanak obveza
Glava 4. Vrste obveza
Glava 5. Učinci obveza
Glava 6. Promjene u obveznom odnosu
Glava 7. Prestanak obveza

Drugi dio-POSEBNI DIO

Glava 8. Ugovorni obvezni odnosi

Glava 9. Izvanugovorni obvezni odnosi
-prouzročene štete
-stjecanje bez osnove
-poslovstvo bez naloga
-javno obećanje nagrade
-vrijednosni papiri

Dio treći- PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Načela ZOO-a?
1.)Slobode uređivanja obveznih odnosa
2.) Ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu
3.) Načelo savjesnosti i poštenja
4.) Dužnost suradnje
5.) Zabrana zlouporabe prava

23
6.) Načelo jednake vrijednosti činidaba
8.) Zabrana prouzročena štete
9.) Dužnost ispunjenja obveze
10.)Načelo dispozitivnosti

Obveze nastaju?
Članak 20. ZOO
Obveze nastaju na osnovi:
1.) pravnih poslova
2.) prouzročenjem štete
3.) stjecanjem bez osnove
4.) poslovodstvom bez naloga
5.) javnim obećanjem nagrade
5.) izdavanjem vrijednosnih papira
6.) odluke suda
7.) druge javne vlasti

Vrste obveza?
1.)Novčane obveze

2.)Obveze s više činidaba

a)alternativne
b)fakultativne

3.)Obveze s više vjerovnika i dužnika

a)djeljive
b)nedjeljive
c)solidarne

Koje klauzule možemo staviti u ugovor, zaštitne klauzule?

1.)zaštitne monetarne klauzule-zlatne i valutne
2.)indeksna klauzula
3.)klizna skala

Načelo monetarnog nominalizma?

Članak 21. ZOO
Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji
obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo.

Valutna klauzula?
Članak 22. ZOO
(1) Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike
Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema
stranoj valuti.
(2) U tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike
Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji
vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

24
(3) Ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se
ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi
devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po
zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

Indeksna klauzula?
Članak 23. ZOO
Dopuštena je odredba ugovora kojom se iznos novčane obveze u domaćem novcu veže za promjene
cijena dobara, robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene osobe.

Klizna skala?
Članak 24. ZOO
U ugovorima u kojima se jedna strana obvezuje izraditi i isporučiti određene predmete dopušteno je
ugovoriti da će cijena ovisiti o cijeni materijala, rada i drugih čimbenika koji utječu na visinu troškova
proizvodnje, u određeno vrijeme na određenom tržištu.

Plaćanje prije roka? Može li se odreći prava na ispunjenje prije roka? Ne

Članak 25.ZOO
(1) Dužnik novčane obveze može je ispuniti prije roka.
(2) Ništetna je odredba ugovora kojom se dužnik odriče toga prava.
(3) U slučaju ispunjenja novčane obveze prije roka dužnik ima pravo od iznosa duga odbiti iznos
kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze samo ako je na to ovlašten ugovorom.

Članak 175. ZOO

(1) Kad je rok ugovoren isključivo u interesu dužnika, on ima pravo ispuniti obvezu i prije ugovorenog
roka, ali je dužan obavijestiti vjerovnika o svojoj namjeri i paziti da to ne bude u nevrijeme.
(2) U ostalim slučajevima, kad dužnik ponudi ispunjenje prije roka, vjerovnik može odbiti ispunjenje, a
može ga i primiti i zadržati pravo na naknadu štete, ako o tome bez odgađanja obavijesti dužnika.
(3) Vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje prije roka ako mu dužnik nije dao obećano osiguranje ili
ako na njegov zahtjev nije dopunio osiguranje smanjeno bez njegove krivnje, te kad je rok ugovoren
isključivo u njegovu interesu.

Što su kamate? Vrste kamata? Što su zatezne kamate i primjer? Procesne

kamate? Anatocizam i iznimke? Aktivne i pasivne kamate? Diskontne i
procesne kamate? Interkalarna kamata?
Kamate su naknada za korištenje tuđih zamjenjivih stvari, najčešće novca. Prema osnovi nastanka
dijele se na ZAKONSKE i UGOVORNE.

1.)Zakonske kamate imaju svoj temelj u zakonskoj normi kojom se dužniku nameće uz podmirenje
glavnice i obveza na kamate. Najpoznatiji oblik zakonskih kamata su zatezne kamate.
Zatezne ili moratorne kamate su sankcija prema dužniku koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze.

2.)Ugovorne kamate su naknada za korištenje tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari utvrđena
ugovorom.

3.)Kamate na kamate ili procesne kamate ništetna je odredba ugovora koja predviđa da će na

25
kamate dospjele na isplatu, počet teći kamate ako ne budu isplaćene (anatocizam).
IZNIMKE od toga pravila je da se ono NE odnosi na podloge kod banaka i drugih financijskih institucija
(što znači da banke na neisplaćene kamate na štednju plaćaju kamate na kamate). I kamate na
neisplaćene kamate mogu se zahtijevati ali tek od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu
isplatu

4.)Aktivne kamate- kamate koje nama banka plaća za štedne pologe

Pasivne kamate-kamate koje mi plaćamo banci za korištenje kredita

5.)Međutomne ili diskontne kamate pojavljuju se u svezi s dužnikovim pravom da novčanu obvezu
ispuni prije roka, ako dužnik ispuni obvezu prije roka ima pravo da se od iznosa duga odbiju kamate za
vrijeme od dana isplate do dana dospjelosti, ali samo ako je na to ovlašten ugovorom.

6.)Interkalarne kamate- kamata koja se plaća banci od trenutka kada smo primili kredit tj. iznos novca
do trenutka kada smo ga počeli koristiti tj. dana kada moramo plati prvu ratu ili anuitet. Npr. kredit je
banka isplatila korisniku kredita 01.08., tada je korisnik kredita podigao novac u banci ili je novac sjeo
na njegov račun, no prva rata ili anuitet naplaćuje se 20.08, za taj perid plaća se interkalarna kamata
banci. Zato je uvijek dobro ugovoriti s bankom da dan kad iznos kredita bude isplaćen na naš račun
bude što bliže danu kada plaćamo prvu ratu ili anuitet.

Razlike između ugovornih i zateznih kamata? Kada postoji pravo na

ugovorene, a kada na zatezne kamate? Od kada teku ugovorene, a od kada
zatezne kamate?
1.)Zakonske kamate imaju svoj temelj u zakonskoj normi kojom se dužniku nameće uz podmirenje
glavnice i obveza na kamate. Najpoznatiji oblik zakonskih kamata su zatezne kamate.
Zatezne ili moratorne kamate su sankcija prema dužniku koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze.
Dakle zatezne kamate su po svojoj naravi sankcija/kazna. Teku od dana dospjelosti obveze pa sve do
dana plaćanja. Datum od kojeg teku mora biti određen ili barem odrediv.

Npr. kada nismo ispunili obvezu na vrijeme, nismo neku obvezu platili, nakon dospijeća obveze teku
zatezne kamate kao kazna.

2.)Ugovorne kamate su naknada za korištenje tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari utvrđena
ugovorom. Ukoliko nisu utvrđene ugovorom, ne postoje (osim kod trgovačkog zajma, iako nisu
ugovorene uvijek postoje). Teku od nastanka ugovorenog odnosa do dospijeća obveze.

Npr. uz glavnicu kredita svaki mjesec plaćamo i ugovorene kamate kao naknadu za korištenje toga
novca. Ali ako ne platimo glavnicu i ugovorene kamate ne vrijeme, počinju teći i zatezne kamate.

Kojim zakonom su uređene kamate?

1.Zakon o obveznim odnosima
2.Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi

Koje je osnovno mjerilo za određivanje kamatnih stopa po ZOO-u?

osnovno mjerilo za određivanje kamatnih stopa po ZOO-u jest RATIONE PERSONE- mjerilo s obzirom
na subjekte. Što znači, jedna kamatna stopa primjenjuje se na ugovorni odnos između trgovaca-
trgovaca i trgovca- osoba javnog prava, a druga se kamatna stopa primjenjuje ako se radi o
ugovornom odnosu između fizička osoba-fizička osoba i fizička osoba-trgovac.

26
Koji je parametar za određivanje stope zateznih kamata za odnose iz
trgovačkih ugovora?
Parametar za određivanje stope zateznih kamata za trgovce i trgovce i osobe javnog prava jest
REFERNTNA STOPA

Za ugovorne odnose među netrgovcima parametar za određivanje stope zakonskih zateznih kamata
jest ESKONTNA STOPA.

Što je kamatna stopa?

Kamatna stopa je stoti dio izražene cijene za posuđeni kapital.

Stopa zateznih kamata? Zakonske kamate razlika kod trgovačkih i građanskih

ugovora?
Ako se radi o trgovačkom ugovoru-REFERENTNA STOPA+ 8%
Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN)
Članak 12.a (NN 81/13)
(1) Ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku bez ikakve daljnje opomene
pored glavnice, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje
ugovorne i zakonske obveze.
(2) Stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika
i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze
jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena.
(4) Prosječnu kamatnu stopu iz stavka 2. ovoga članka za referentno razdoblje određuje Hrvatska
narodna banka prema utvrđenoj metodologiji i dužna ju je svakog 1. siječnja i 1. srpnja objaviti u
»Narodnim novinama«.
(5) Referentno razdoblje iz stavka 4. ovoga članka obuhvaća šest mjeseci do predzadnjeg mjeseca
polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uključujući i taj mjesec.

Ako se radi o građanskom ugovoru-ESKONTNA STOPA + 5%

Zakon o obveznim odnosima
Članak 29.
(DIO ČLANKA KOJI SE ODNOSI NA ZATEZNE KAMATE MEĐU TRGOVCIMA VIŠE NE VRIJEDI!!!
ZAMNJENJU GA ODREDBE ZFPPN, ODREDBE ZOO O ZATEZNIM KAMATAMA U UGOVORNIM
ODNOSIMA MEĐU GRAĐANIMA I DALJE SU NA SNAZI ),
(2) Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog
prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a
u ostalim odnosima za pet postotnih poena.

Ispunjene novčanih obveza kod trgovaca regulirano je kojim zakonom? Koje su

pravne posljedice zakašnjenja s ispunjenjem novčane činidbe?
Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN)
Članak 12.a (NN 81/13)
(1) Ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku bez ikakve daljnje opomene
pored glavnice, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje
ugovorne i zakonske obveze.

27
Mogu li kod trgovačkih ugovora stranke ugovoriti višu zateznu kamatnu stopu
od propisane? Što znate o određivanju stope zateznih kamata u odnosima iz
trgovačkih odnosa?
Ne moguće je ugovoriti nišu stopu zakonske zatezne kamate, ali ne i višu.
ZFPPN
(2) Stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika
i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze
jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena.
(3) U poslovnim transakcijama između poduzetnika moguće je ugovoriti drukčiju stopu kamata za
kašnjenje s plaćanjem, ali ne veću od stope zakonskih kamata za kašnjenje s plaćanjem iz stavka 2.
ovoga članka, a koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora. Ako su kamate ugovorene ali nije određena
njihova stopa, obračunavaju se zakonske kamate za kašnjenje s plaćanjem.

Je li moguće ugovoriti nižu ili višu stopu zateznih kamata od propisane

zakonske kamatne stope? Ako je kod kojih vrsta ugovora? Koliko može iznositi
najviša, a koliko najniža stopa?
Kod trgovačkih ugovora moguće je ugovoriti nižu stopu zakonske zatezne kamate, ali ne višu od
propisane (referentna stopa+8%).
Što se tiče građanskih ugovora, nije ništa propisano da strane mogu ugovoriti drugačiju stopu zatezne
kamatne stope dakle, ne mogu ugovoriti ništa drugačije već vrijedi što je propisano (eskontna
stopa+5%).

Ugovorene kamate kod trgovačkih i građanskih ugovora? Koja je najviša

dopuštena stopa ugovorenih kamata i može li stopa ugovorenih kamata biti
veća od stope zateznih zakonskih kamata?
Članak 26. ZOO
(1) Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od
stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene
ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

Dakle zakonska zatezna kamata za građanske ugovore jest eskontna stopa +5%

(2) Stopa ugovornih kamata između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti
viša od stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka, uvećane za
polovinu te stope.

Dakle zakonska zatezna kamata za trgovačke ugovore jest (referentna stopa+8%)+1/2 te stope

Koja je gornja granica visine stope ugovorenih kamata kod trgovaca? Najviša
dopuštena stopa ugovorenih kamata u trgovačkim ugovorima?
Ne smije biti viša od propisane zakonske zatezne kamate uvećane za polovinu te stope. Što znači
(referentna stopa+8%)+1/2 te stope=(5.40-1)+8=12.40+6.20=18.60%.

Ako je ugovorena više kamatna stopa od dopuštene, primijenit će se najviša dopuštena kamatna
stopa.

28
Kamate između trgovaca su ugovorene, ali nije određena njihova stopa? Što u
tom slučaju?
Članak 26. ZOO
(3) Ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna
nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između
trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

Dakle za trgovačke ugovore (referentna stopa+8%) podijeljeno s 2, za građanske ugovore (eskontna

stopa+5%)podijeljeno s 4.

Alternativne obveze?
Članak 32.
Ako neka obveza ima dvije ili više činidaba, ali je dužnik dužan ispuniti samo jednu da bi se oslobodio
obveze, pravo izbora, ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku, i obveza prestaje kad on ispuni
činidbu koju je izabrao.
Neopozivost i učinak izbora
Članak 33.
(1) Izbor je učinjen kad strana kojoj pripada pravo izbora obavijesti drugu stranu o tome što je
izabrala, i od toga trenutka izbor se više ne može mijenjati.
(2) Učinjenim izborom uzima se da je obveza od početka bila jednostavna i da je njezin objekt od
početka bila izabrana činidba.
Trajanje prava izbora
Članak 34.
(1) Dužnik ima pravo izbora sve dok u ovršnom postupku jedna od dugovanih stvari ne bude potpuno
ili djelomično predana vjerovniku po njegovu izboru.
(2) Ako pravo izbora pripada vjerovniku, a on se ne očituje o izboru u roku određenom za ispunjenje,
dužnik ga može pozvati da učini izbor i za to mu odrediti primjeren rok poslije čijeg isteka pravo izbora
prelazi na dužnika.

Fakultativne obveze?
Ovlaštenje dužnika
Članak 38.
Dužnik čija obveza ima jednu činidbu, ali mu je dopušteno da se oslobodi svoje obveze ispunjenjem
neke druge određene činidbe, može se koristiti tom mogućnošću sve dok vjerovnik u ovršnom
postupku ne primi potpuno ili djelomično ispunjenje činidbe.
Ovlaštenja vjerovnika
Članak 39.
(1) Vjerovnik u fakultativnoj obvezi može zahtijevati od dužnika samo dugovanu činidbu, ali ne i drugu
činidbu kojom dužnik, ako hoće, može također ispuniti svoju obvezu.
(2) Kad dugovana činidba postane nemoguća zbog događaja za koji dužnik odgovara, vjerovnik može
zahtijevati samo naknadu štete, ali se dužnik može osloboditi obveze ispunjenjem onoga na što je
ovlašten umjesto dugovane činidbe.

Djeljive obveze? Kako odgovara dužnik kod djeljivih obveza?

Članak 41. ZOO

29
(1) Obveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista
svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je
nedjeljiva.
(2) Kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako
nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.
(3) Kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, tražbina se dijeli među njima na jednake dijelove,
ako nije što drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio tražbine.

IZNIMKA su TRGOVAČKI UGOVORI!!!

Predmnjeva solidarnosti
Članak 42. ZOO
Kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku
solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu odgovornost.

Kod trgovačkih ugovora kako odgovaraju dužnici, a obveza je djeljiva?

Predmnjeva solidarnosti
Članak 42. ZOO
Kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku
solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu odgovornost.

Što su solidarne obveze? Posebnost kod trgovačkih ugovora?

Obveznopravni odnos u kojem je svaki od više suvjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje cijele
činidbe od bilo kojeg dužnika, a svaki od više sudužnika dužan je cijelu činidbu ispuniti iako je činidba
djeljiva. Ako je činidba jedanput ispunjena namireni su svi vjerovnici i oslobođeni svi dužnici.

Aktivna solidarnost je kada na vjerovničkoj strani ima više subjekata. Pasivna solidarnost jest kada na
dužničkoj strani ima više dužnika.

Osnovna karakteristika aktivne solidarnosti jest da je svaki od suvjerovnika ovlašten zahtijevati

ispunjenje cijele činidbe. Svaki od vjerovnika je alternativni subjekt cijele tražbine, što znači da dužnik
može platiti onom vjerovniku kojemu hoće, sve dok neki vjerovnik ne zatraži ispunjenje. Tj. dužnik
mora plati onom vjerovniku koji je od njega prvi zahtijevao isplatu.

Svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vjerovnika koji je primio ispunjenje dužnika da mu
preda dio koji mu pripada. Ako iz odnosa među vjerovnicima ne proizlazi što drugo, svakom
solidarnom vjerovniku pripada jednak dio.

Pasivna solidarnost je takav obveznopravni odnos u kojem je svaki od sudužnika usprkos djeljivost
činidbe dužan ispuniti cijelu činidbu bilo kojem vjerovniku. Njezina svrha jest da se vjerovniku pruži
veća sigurnost da će činidba doista biti i ispunjena. Unutar odnosa solidarnosti postoji i odnos regersa
među sudužnika. Kada je jedan od sudužnika u cijelosti podmirio vjerovnika, takav dužnik ima pravo
da se na jednake dijelove namiri od ostalih sudužnika, jer on nije platio samo svoj već i njihov dio.

Solidarnost se ne predmnjeva nego nastaje na osnovi ugovora i zakona osim u trgovačkim

ugovorima!

Predmnjeva solidarnosti
Članak 42.ZOO

30
Kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku
solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu odgovornost.

Nedjeljive obveze?
Nedjeljive obveze su one obveze s više subjekata na bilo kojoj strani odnosa, a činidba nije djeljiva.
Činidba je nedjeljiva ako se ne može podijeliti na kvote tj, ako je i moguće podijeliti na kvote, pojedini
bi se dio kvalitativno razlikovao od cijele činidbe.
Članak 64.
(1) Na nedjeljive obveze u kojima ima više dužnika na odgovarajući se način primjenjuju propisi o
solidarnim obvezama.
(2) Kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena
solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od
ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu
ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

Promjene u obveznopravnom odnosu? Promjena subjekata? Promjena na

strani vjerovnika? Promjena na strani dužnika nabroji?
PROMJENA SUBJEKATA

1.)Promjena na strani VJEROVNIKA

a)Cesija ili ustup
b)Personalna subrogacija

2.)Promjena na strani DUŽNIKA

a)Preuzimanje duga
b)Pristupanje dugu
c)Preuzimanje ispunjenja

PROMJENA SADRŽAJA

1.) NOVACIJA ILI OBNOVA

2.) NAGODBA ILI PORAVNJAVANJE

Cesija? Koji je učinak cesije?

Cesija je ugovor kojim vjerovnik svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugu osobu. Učinak cesije jest
da se tražbina prenosi na novog vjerovnika, a stari vjerovnik izlazi iz odnosa, tj dolazi do promjene
subjekata na strani vjerovnika.

Stari vjerovnik-cedent ili ustupitelj

Novi vjerovnik-cesionar ili primatelj
Dužnik-cesus

Cesija je konsenzualan ugovor i perfektan je u trenutku sporazuma između cedenta i cesionara. U

pravilu cesijom prelazi na novog vjerovnika(cesionara) tražbina u onom opsegu i onoj kvaliteti u kojoj
je postojala kod starog vjerovnika (cedenta). A dužnik (cesus) ima isti položaj ili iste dužnosti koje je
imao i prema starom vjerovniku.

Vrste cesije:
1.)Ugovorna cesija-odvija se na temelju ugovora npr. stari vjerovnik u ugovoru o zajmu ne može

31
čekati datum dospijeća tražbine, datum kad mu dužnik mora vratiti 1000kn, on svoju tražbinu prodaje
drugom za 800kn. Stari vjerovnik izlazi iz odnosa, novi vjerovnik stupa na njegovo mjesto, na datum
dospijeća dužnik novom vjerovniku isplaćuje 1000kn.

2.)Zakonska cesija-odvija se na temelju zakona tj. po sili zakona dolazi do prijelaza tražbine

3.)Nužna cesija-slučajevi kad je vjerovnik prisiljen da svoju tražbinu prenese na drugoga npr. treći
hoće umjesto dužnika platiti dug, ako dužnik na to pristane, vjerovnik mora primiti isplatu. Novi
vjerovnik može prisiliti starov vjerovnika da mu ustupi tražbinu koju je imao prema dužniku. Razlika
između nužne cesije i zakonske jest, da kod zakonske ne treba neki poseban cesijski akt.

Objekt cesije samo prenosive tražbine.

Neprenosive tražbine su one koje su:
a)neotuđive tj strogo osobne, nerazdvojno vezane uz osobu vjerovnika-npr. tražbina koju vjerovnik
ima na osnovi uzdržavanja, ako vjerovnika netko uzdržava on tu svoju tražbinu ne može npr. prodati
nekom trećem
b) tražbine kojima je prijenos zakonom zabranjen, tražbine na kojima se ne može provoditi ovrha-npr.
vjerovnik ima tražbinu prema dužniku. Dužnik prima plaću, ali ne može mu vjerovnik uzeti cijelu
plaću, može vršiti ovrhu na 1/3 eventualno 1/2 dužnikove plaće, mora dužniku ostaviti egzistencijalni
minimum. Stoga on može ustupiti pravo na dio plaće dužnika koji i sam može ovršiti.
e)tražbine koje se po svojoj naravi protive prenošenju na drugoga.

Razlozi ustupanja zbog kojih stari vjerovnik(cedent) ustupa svoju tražbinu novom vjerovniku,
(cesionaru). On svoju tražbinu može:
a) darovati
b)prodati
c)ustupiti umjesto ispunjenja ili radi ispunjenja neke svoje obveze
e)radi osiguranja primateljeve tražbine prema starom vjerovniku

Posebni slučajevi ustupanja tražbine?

Ustupanje umjesto ispunjenja ili radi ispunjenja
Članak 88.
(1) Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio,
sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine.
(2) Ali kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza
gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu.
(3) U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine
prema ustupitelju.
(4) U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema
ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju.

Ustupanje radi osiguranja

Članak 89.
Kad je ustupanje učinjeno radi osiguranja primateljeve tražbine prema ustupitelju, primatelj je dužan
brinuti se s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina o naplati ustupljene
tražbine te nakon naplate, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje vlastite tražbine prema
ustupitelju, ovome predati višak.

Je li potreban suglasnost dužnika kod cesije prava iz trgovačkih ugovora?

Premda kod cesije susrećemo 3 osobe, cesija je dvostran ugovor, ne trostran, jer za prijenos tražbine

32
na novog vjerovnika, nije potreban pristanak dužnika, (pristanak će biti potreban samo u slučaju da su
stari vjerovnik i dužnik ugovorili da vjerovnike neće moći prenijeti tražbinu uopće, ili neće moći
prenijeti tražbinu na drugoga bez njegova pristanka.

Ali stari vjerovnik dužan je obavijestiti o prijenosu tražbine dužnika. Takva obavijest naziva se
notifikacija. Od trenutka notifikacije dužnik može obvezu valjano ispuniti samo novom vjerovniku.
Ispuni li dužnik starom vjerovniku nakon ustupa tražbine, ali prije notifikacije, oslobađa se obveze ako
nije znao za ustupanje. Ukoliko je znao za cesiju, obveza se ne gasi plaćanjem starom vjerovniku, pa će
morati ispuniti obvezu i novom vjerovniku.

Odgovara li cedent cesionaru za veritet ili postojanje tražbine? Ako da do

kada?
Da stari vjerovnik (cedent) odgovara novom vjerovniku (cesionaru) za istinitost tržbine ili veritet u
vrijeme ustupanja . Npr star vjerovnik posudio je dužniku 1000kn. Svoju tražbinu ustupio je novom
vjerovniku za 900kn, s tim da jamči da obveza između njega i dužnika zaista postoji.

Ako u trenutku dospjeća obveze novi vjerovnik shvati da obveza između ''starog vjerovnika'' i
''dužnika'' ne postoji, može tražiti od ''starog vjerovnika'' 900kn.

Pretpostavke koje ZOO traži za varitet tražbine jesu: naplativost ugovora, postojanje tražbine u
vrijeme ustupanja.

Osim za veritet stari vjerovnik odgovara i za bonitet ili naplativost tražbine, ALI samo ako je takva
odgovornost bila ugovorena i odgovornost je ograničena do visine naknade koju je stari vjerovnik
primio od novog vjerovnika, stari vjerovnik odgovara i za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i
troškova postupka protiv dužnika.

Što je to personalna subrogacija?

Personalna subrogacija je prijelaz vjerovnikove tražbine na osobu koja ju je ispunila umjesto dužnika.
Dosadanji vjerovnik istupa iz odnosa, a ispunitelj dolazi na njegovo mjesto, u isti položaj koji je prije
ispunjenja imao vjerovnik prema dužniku. Na ispunitelja prelaze sva prava koje je vjerovnik imao
prema dužniku.

Isključena je odgovornost vjerovnika za veritet tj. postojanje i bonitet ili naplativost tražbine, jer
ispunitelj postupa po svojoj volji i inicijativi. Ovo pravilo je ublaženo s time da se ne primjenjuje u slučaju
stjecanja bez osnove.

Da bi došlo do personalne subrogacije NIJE dovoljno da treći ispuni vjerovnikovu tražbinu nego je još
potrebno:
1.) da je ispunitelj ugovori s vjerovnikom ili dužnikom prijelaz tražbine
(ugovorena personalna subrogacija)
2.) ispunitelj je osoba koja ima neki pravni interes na ispunjenje dužnikove obveze
(zakonska personalna subrogacija)

A)Ugovorna personalna subrogacija

a) ispunitelj prije ili pri ispunjenju ugovori s vjerovnikom da ispunjena tražbina prijeđe na njega, ako to
ne učini obveznopravni odnos bi ispunjenjem jednostavno prestao
b) ispunitelj isključivo prije ispunjenja ugovori s dužnikom prijenos ispunjene tražbine (naš ZOO poznaje
ovakav vid personalne subrogacije, dok ga neki pravni sustavi ne dopuštaju jer smatraju da znači

33
neovlašteno raspolaganje s tuđim (vjerovnikovim) pravom

Ugovorna subrogacija nastupa u trenutku ispunjenja, ne u trenutku sklapanja ugovora o subrogaciji s

vjerovnikom i dužnikom.

B) Zakonska personalna subrogacija

Nastaje kada dužnikovu obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes na tome npr, jamac, vlasnik
založene stvari, protivnik pobijanja kod paulijanske tužbe. Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje čak i onda
kada se dužnik protivi ispunjenju.

Zakonska subrogacija nastupa po sili zakona i u trenutku ispunjenja.

Razlike između personalne subrogacije i ugovorene cesije?

1.)ugovor o subrogaciji sklapaju ispunitelj dužnikove obveze (solvens) s vjerovnikom ili dužnikom, a
ugovor o cesiji stari vjerovnik (cedent) s novim vjerovnikom (cesionarom)

2.)kod ugovorne subrogacije do prijenosa tražbine na ispunitelja dolazi u trenutku ispunjenja dužnikove
obveze, a kod cesije u trenutku perfekcije ugovora o cesiji

3.) kod subrogacije vjerovnik ne odgovara za veritet i bonitet svoje tražbine, dok kod cesije, ako je
naplatna, cedent odgovara za veritet, a za bonitet tražbine samo ako je takva odgovornost ugovorena

4.)kod subrogacije prenose se samo ona sporedna prava koja su ugovorena, dok se kod cesije s glavnom
tražbinom prenose i sva sporedna prava

5.)ispunitelj kod subrogacije može zahtijevati od dužnika samo onoliko koliko je isplatio vjerovniku, a kod
cesije cesionar ima pravo na cjelokupnu tražbinu, makar je za nju platio manje od nominalne vrijednosti
ili mu je darovana

6.)kod subrogacije nema obavještavanja dužnika (tj. vjerovnika) o ugovorenom prijenosu tražbine, dok je
kod cesije cedent dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju.

Promjene na strani dužnika nabroji i objasni?

1.) Preuzimanje duga – dug se preuzima ugovorom između dužnika i trećega, uz vjerovnikov pristanak.
Tim ugovorom dolazi do promjene dužnika. Stari dužnik potpuno ispada iz obveznopravnog odnosa, a na
njegovo mjesto dolazi novi dužnik. Treći se obvezuje da će potpuno preuzeti na sebe dužnikov dug.
Budući da vjerovniku nije svjedno tko mu je dužnik za valjanost takvog ugovora potreban je pristanak
vjerovnika Ako vjerovnik ne pristane, ugovor između preuzimatelja i dužnika ima učinak ugovora o
preuzimanju ispunjenja. Objekt takvog ugovora ne može biti strogo osobna dužnikova činidba.

Treći ili preuzimatelj duga može isticati vjerovniku sve prigovore koje je imao i stari dužnik.

Što se tiče sporednih prava koja idu uz tražbinu, npr. kamate, ona ostaju i dalje. Vjerovnik mora biti
oprezan, jer ako se posebno ne ugovori, preuzimatelj ne odgovara za kamate koje su dospjele do
preuzimanja, a nisu bile naplaćene.

34
2.) Pristupanje dugu – ugovorom između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će
ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obveznopravni odnos pored dužnika. Tu je
vjerovnik stekao pravo da traži ispunjenje bilo od svoga prvobitnog dužnika, bilo od ovoga trećeg. Tim se
ugovorom pojačava vjerovnikova pozicija, jer umjesto jednoga dobiva dva dužnika, koji su u tom slučaju
postali sudužnici (ali ne solidarni dužnici).

3.) Preuzimanje ispunjenja – do preuzimanja ispunjenja dolazi ugovorom između dužnika i tećeg
(ugovor o ispunjenju) kojim treći preuzima obvezu da umjesto dužnika ispuni dužnu činidbu. Budući da
u ovom slučaju treći ne stoji u nikakvom odnosu s vjerovnikom, vjerovnik ne može trećega tužiti na
ispunjenje nego je samo dužan u trenutku kad obveza dospije primiti ispunjenje od trećega, jer inače
pada u zakašnjenje (mora). Ako treći ne ispuni dužnu činidbu umjesto dužnika, vjerovnik se može
držati samo svog vjerovnika. Međutim budući da se treći obvezao dužniku da će umjesto njega
ispuniti obvezu odgovarati će dužniku za štetu koju je ovaj zbog toga pretrpio.

Razlika između subrogacije i preuzimanja duga?

Kod personalne subrogacije dolazi do promjene na strani vjerovnika, ona je prijelaz vjerovnikove
tražbine na osobu koja ju je ispunila umjesto dužnika, za personalnu subrogaciju nije potreban
pristanak dužnika

Kod preuzimanja duga dolazi do promjene na strani dužnika, dug se preuzima ugovorom između
dužnika i trećeg uz pristanak vjerovnika.

Što je asignacija ili uputa? Traži li se za valjanost asignacije suglasnost

vjerovnika?
Uputom jedna osoba, uputitelj (asignant), ovlašćuje drugu osobu, upućenika (asignata), da za njezin
račun ispuni nešto određenoj trećoj osobi koji je primatelj upute (asignatar), a primatelja upute
ovlašćuje da to ispunjenje primi u svoje ime, a za uputiteljev ili asignantov račun.

Npr. Ja Ivana dugujem Peri 1000kn, ali Marko duguje meni 1000kn. Moj vjerovnik je Pero, ali ja sam
vjerovnik Marku. Ja uputim Marka, Marko izvoli plati Peri mom vjerovniku 1000kn u svoje ime, ali za moj
račun 1000kn.

Ja Ivana sam (asignatar ili uputitelj), ovlašćujem svog dužnika Marka (upućenik ili asignata) da u svoje
ime ali za moj račun ispuni trećoj osobi, tj mom vjerovnika Peri činidbu. Moj vjerovnik Pero je (primatelj
upute ili asignatar) njega ovlašćujem da u svoje ime, a za moj račun primi činidbu od Marka.

Prihvat od strane upućenika (moj dužnik Marko)

Članak 131.
(1) Primatelj upute (moj vjerovnik Pero) stječe pravo zahtijevati od upućenika (mog dužnika Marka)
ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvaća uputu. (Pero ja ti Marko izjavljujem da prihvaćam uputu od
Ivane da ti platim 1000kn)
(2) Prihvat upute ne može se opozvati.

Prigovori upućenika (mog dužnika Marka)

Članak 132.
(1) Prihvatom upute nastaje između primatelja (Pere mog vjerovika) i upućenika (Marka mog dužnika)
obvezni odnos nezavisan od odnosa između uputitelja (mene Ivane) i upućenika (Marka mog dužnika), a i
odnosa između uputitelja(mene Ivane) i primatelja upute (mog vjerovnika Pere).

35
(2) Upućenik (Marko moj dužnik) koji je prihvatio uputu može isticati primatelju upute (Peri mom
vjerovniku) samo prigovore koji se tiču valjanosti prihvata, prigovore koji se temelje na sadržaju
prihvata ili na sadržaju same upute, te prigovore koje ima osobno prema njemu.

Zastara
Članak 134.
(1) Pravo primatelja upute (Pere) da zahtijeva ispunjenje od upućenika (Marka) zastarijeva za godinu
dana.
(2) Ako za ispunjenje nije određen rok, zastara počinje teći kad upućenik (Marko) prihvati uputu, a ako
ju je on prihvatio prije nego što je dana primatelju upute (Peri), onda kad ovome bude dana.

III. ODNOS PRIMATELJA UPUTE (Pere) I UPUTITELJA (mene Ivane)

Ako je primatelj upute (Pero) vjerovnik uputitelja (mene Ivane)
Članak 135.
(1) Vjerovnik (Pero) nije dužan pristati na uputu koju mu je učinio dužnik (ja Ivana) radi ispunjenja
svoje obveze, ali je dužan o svom odbijanju odmah obavijestiti dužnika (mene Ivanu), inače će mu
odgovarati za štetu.
(2) Vjerovnik (Pero) koji je pristao na uputu dužan je pozvati upućenika (Marka mog dužnika) da je
ispuni.

Uputa nije ispunjenje

Članak 136.
(1) Kad je vjerovnik pristao na uputu učinjenu od njegova dužnika radi ispunjenja obveze, ta obveza
ne prestaje, ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na uputu, ni prihvatom od strane
upućenika, nego tek ispunjenjem od strane upućenika.
(2) Vjerovnik koji je pristao na uputu učinjenu od njegova dužnika može zahtijevati od uputitelja da
mu ispuni ono što mu duguje samo ako nije dobio ispunjenje od upućenika u vrijeme određeno u
uputi.

IV. ODNOS UPUTITELJA I UPUĆENIKA

Ako je upućenik dužnik uputitelja
Članak 140.
(1) Upućenik nije dužan prihvatiti uputu, čak i ako je dužnik uputitelja, osim ako se na to obvezao.
(2) Ali kad je uputa izdana na temelju upućenikova duga uputitelju, upućenik je dužan ispuniti je do
iznosa toga duga, ako mu to ni po čemu nije teže od ispunjenja obveze prema uputitelju.
(3) Ispunjenjem upute izdane na temelju upućenikova duga uputitelju, upućenik se u istoj mjeri
oslobađa svog duga prema uputitelju.

Opoziv ovlaštenja danog upućeniku

Članak 141.
(1) Uputitelj može opozvati ovlaštenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primatelju
upute da prihvaća uputu ili je ne ispuni.
(2) On je može opozvati i kad je u uputi navedeno da je neopoziva te kad bi se opozivom vrijeđala
neka njegova obveza prema primatelju upute.

36
(3) Otvaranje stečaja nad imovinom uputitelja povlači po samom zakonu opoziv upute, osim slučaja
kad je upućenik prihvatio uputu prije otvaranja stečaja, a i kad u času prihvaćanja nije znao niti je
morao znati za stečaj.

Pojačanje obveznopravnog odnosa?

INSITSITUTI STVARNOG POJAČANJA
1.)Odgovornost za pravne i materijalnopravne nedostatke
2.)Kapara
3.) Pravo zadržanja
4.) Zalog
a)Pignus
b)Hipteka
5.)Fiducija
6).Zadužnica
7.) Mjenica
8.)Teretnica
9.) Skladišnica
10.).Dionice
11.) Obveznice
12.) Polica osiguranja

INSTITUTI OSOBNOG POJAČANJA

1.)Jamstvo ili pručanstvo
2.) Ugovorna kazna ili penal

Odgovornost za materijalne nedostatke? Za koje materijalne nedostatke

odgovara prodavatelj?
Materijalni nedostaci za koje prodavatelj odgovara
Članak 400.
(1) Prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika
na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato.
(2) Prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca
ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.
(3) Predmnijeva se da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika postojao
u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi
stvari ili naravi nedostatka.

Kad postoje materijalni nedostaci?

Članak 401.
(1) Nedostatak postoji:
1) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet,
2) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila
poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata,
3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane,
4) kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model
pokazani samo radi obavijesti,

37
 5) ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao
opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja,
proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označavanje stvari i dr.),
6) ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje
ugovora o prodaji,
7) ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu.

Nedostaci za koje prodavatelj ne odgovara?

Članak 402.
(1) Prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili
mu nisu mogli ostati nepoznati.
(2) Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim
znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom
pregledu stvari.
(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na ugovore koje fizička osoba kao kupac sklapa
izvan svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao
prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti (potrošački ugovor).
(4) Ali prodavatelj odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti ako je izjavio da stvar
nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike.

Pregled stvari i vidljivi nedostaci? Rokovi za prijavu materijalnih nedostataka

kod građanskih i trgovačkih ugovora, vidljivi nedostatci?
Članak 403.
(1) Kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema
redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam
dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.
(2) Kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih
nedostataka priopćiti prodavatelju odmah, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.
(3) Ako je kupac otpremio stvar dalje bez pretovara, a prodavatelju je pri sklapanju ugovora bila
poznata ili morala biti poznata mogućnost takve daljnje otpreme, pregled stvari može biti odgođen do
njezina prispijeća u novo odredišno mjesto, i u tom slučaju kupac je dužan prodavatelja obavijestiti o
nedostacima čim je po redovitom tijeku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata.
(4) Kod potrošačkih ugovora potrošač kao kupac nije obvezan pregledati stvar niti je dati na pregled,
ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od dva mjeseca od
dana kad je otkrio nedostatak, a najkasnije u roku od dvije godine od prijelaza rizika na potrošača.

Skriveni nedostaci? Rokovi za prijavu materijalnih nedostataka kod

građanskih i trgovačkih ugovora skriveni nedostaci?
Članak 404.
(1) Kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije
mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom
gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana
kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja.
(2) Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje
stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci.
(3) Kod prodaje rabljenih stvari ugovorne strane mogu ugovoriti rok od jedne godine, a kod trgovačkih
ugovora i kraći rok.

38
(4) Ugovorom se mogu produljiti rokovi iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

Ograničenje i isključenje odgovornosti za materijalne nedostatke?

Članak 408.
(1) Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavateljevu odgovornost za materijalne
nedostatke stvari.
(2) Odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništetna je ako je
nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca, a i onda kad je prodavatelj
nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem te ako se radi o potrošačkom
ugovoru.
(3) Kupac koji se odrekao prava na raskid ugovora zbog nedostatka stvari zadržava ostala prava zbog
tih nedostataka.

Prava kupca u slučaju materijalnih nedostataka stvari?

Članak 410.
(1) Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru:
1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni,
2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka,
3) zahtijevati sniženje cijene,
4) izjaviti da raskida ugovor.
(2) U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o
odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim
dobrima.
(3) Ako je nedostatak neznatan kupac nema pravo na raskid ugovora, ali mu pripadaju druga prava iz
odgovornosti za materijalne nedostatke uključujući i pravo na popravljanje štete.
(4) Troškove otklanjanja nedostatka i predaje druge stvari bez nedostatka snosi prodavatelj.

Odgovornost za pravne nedostatke?

Pravni nedostaci
Članak 430.
(1) Prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili
ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar
opterećenu tim pravom.
(2) Prodavatelj nekog prava jamči da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje.

Obavješćivanje prodavatelja
Članak 431.
Kad se pokaže da treća osoba polaže pravo na neku stvar, kupac je dužan obavijestiti prodavatelja o
tome, osim kad je to prodavatelju već poznato, i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od
prava ili zahtjeva trećega ili da mu, kad su objekt ugovora stvari određene po rodu, isporuči drugu
stvar bez pravnog nedostatka.

Prava kupca
Članak 432.

39
(1) Ako prodavatelj ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se
raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčeva prava, kupac može po svom
izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje cijene.
(2) Ako prodavatelj ne udovolji kupčevu zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili
zahtjeva trećega, kupac može raskinuti ugovor ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti.
(3) U svakom slučaju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene štete prema općim pravilima o
odgovornosti za štetu.
(4) Međutim, ako je kupac u času sklapanja ugovora znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta, ili
da njegovo pravo bude umanjeno ili ograničeno, nema pravo na naknadu štete ako se ta mogućnost
ostvari, ali ima pravo na povrat, odnosno sniženje cijene.

Ugovorno ograničenje ili isključenje prodavateljeve odgovornosti

Članak 435.
(1) Odgovornost prodavatelja za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti.
(2) Ali ako je u vrijeme sklapanja ugovora prodavatelju bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat
neki nedostatak u njegovu pravu, odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za
pravne nedostatke ništetna je.

Rok za ostvarivanje prava

Članak 437.
(1) Pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka gasi se istekom godine dana od saznanja za postojanje
prava trećega.
(2) Ali ako je treća osoba prije isteka toga roka pokrenula spor, a kupac pozvao prodavatelja da se u
spor umiješa, pravo kupca gasi se istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora.

Razlika kapara i odustatnina?

3. Kapara (Arrha) – je iznos novca ili određena količina drugih zamjenjivih stvari koju jedna strana daje
drugoj u trenutku sklapanja ugovora kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ispuniti
obveza iz ugovora.

Kapara se može ugovoriti i kao odustatnina. To će biti kad se uz kaparu ugovori pravo da se odustane od
ugovora. Odustane li strana koja je dala kaparu, ona je gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila,
ona je vraća u dvostrukom iznosu. Ako kapara NIJE ugovorena kao odustatnina, strana koja ju je dala ne
može odustati od ugovora ostavljajući kaparu suugovaratelju, niti to može učiniti druga strana povratom
dvostruke kapare.

Pravo zadržanja ili ius retencionis?

Pojam i sadržaj
Članak 72.
(1) Vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok
mu ne bude ispunjena tražbina.
(2) Ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje, vjerovnik ima pravo zadržanja iako njegova tražbina
nije dospjela.

Iznimke
Članak 73.

40
(1) Vjerovnik nema pravo zadržanja kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegova
posjeda protiv njegove volje.
(2) On ne može zadržati ni punomoć dobivenu od dužnika, a ni druge dužnikove isprave, iskaznice,
dopise i ostale slične stvari, kao ni druge stvari koje se ne mogu izložiti prodaji.

Obveza povrata stvari prije namirenja tražbine

Članak 74.
Vjerovnik je dužan vratiti stvar dužniku ako mu ovaj dade odgovarajuće osiguranje njegove tražbine.

Učinak prava zadržanja

Članak 75.
Vjerovnik koji drži dužnikovu stvar na temelju prava zadržanja ima pravo naplatiti se iz njezine
vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik, ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate o
svojoj namjeri pravodobno obavijestiti dužnika.

U kojim se ugovorim javlja pravo zadržanja?

1.)kod ugovora o ugostiteljskoj ostavi ugostiteljska trgovačka društva, radnje i pojedinci koji primaju goste
na noćenje imaju pravo zadržati stvari koje su gosti donijeli do potpune naplate tražbine za smještaj i
ostale usluge
2.)kod ugovora o djelu izvođač ima pravo zadržanja na stvarima koje je napravio, popravio ili koje mu je
naručitelj predao u vezi s djelom, radi osiguranja naplate naknade za rad, utrošeni materijal i ostalih
tražbina
3.)ugovori o trgovinskom zastupanju
4.) ugovor o kupoprodaji

Što je to založno pravo?

Založno pravo jest stvarno pravo na određenoj stvari ili pravu (zalogu) koje svoga nositelja (založnog
vjerovnika) ovlašćuje na određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti
zaloga, ma čiji on bio.

Vjerovnik je ovlašten u prvom redu od dužnika zahtijevati ispunjenje dužne činidbe, no vjerovnik ne
može prisiliti da dužnik osobno ispuni tu činidbu. Ako dužnik ne ispuni tu činidbu vjerovnik se može
namiriti iz njegove imovine jer dužnik vjerovniku odgovara cijelom svojom imovinom. No može se
dogoditi situacija da u vrijeme dospijeća obveze, dužnik nit ispuni obvezu nit u imovinskoj masi ima
objekta iz kojeg bi se vjerovnik namirio. Cilj založnog prava jest da se otkloni nesigurnost u kojoj se
nalazi vjerovnik u svezi svoje tražbine.

Pomoću založnog prava izdvajaju se iz čitave dužnikove imovine određeni objekti iz čije vrijednosti se
vjerovnik može namiriti. Vjerovnikovo pravo namirenja iz vrijednosti određenih objekata ostaje
netaknuto makar oni prestali biti sastavni dio dužnikove imovinske mase, isto tako vjerovnik se ne
mora bojati zahvata drugih vjerovnika u dužnikovu imovinu, jer njegov red namirenja ravna se prema
trenutku osnivanja založnog prava, a ne prema trenutku dospjelosti obveze ili trenutku osnivanja
obveze.

Vrste zaloga i objasni kojim zakonom je reguliran zalog?

Zalog je reguliran Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

41
VRSTE ZALOGA PREMA SADRŽAJU
1) Pignus ili ručni zalog
2.) Hipoteka

VRSTE ZALOGA PREMA PRAVNOM TEMELJU

1.) Dobrovoljno- kao osnovu stjecanja ima ugovor ili oporuku
2.) Zakonsko-kao osnova stjecanja je jedna ili više pravnih činjenica predviđenih zakonom
3.) Sudsko-osnova stjecanja zaloga jest sudska odluka, a ono može biti prisilno i dobrovoljno

VRSTE ZALOGA PREMA PREDMETU

1.) Pokretnine
2.) Nekretnine
3.) Pravu

Što je hipoteka?
Hipoteka na nekretnini jest založni ugovor kojim se dužnik ili netko treći (zlogodavac) obvezuje
vjerovniku, da će radi osiguranja određene vjerovnikove tražbine dozvoliti vjerovniku da svoje založno
pravo (hipoteku) upiše u zemljišnu knjigu kao teret na dužnikovoj nekretnini, a vjerovnik se obvezuje
da čim prestane njegova tražbina osigurana tom hipotekom, učiniti sve što je s njegove strane
potrebno da bi se izbrisala hipoteka iz zemljišne knjige.

Hipoteka na pokretnini je založni ugovor kojim se dužnik ili netko treći (zalogodavac) obvezuje
vjerovniku da će radi osiguranja određene vjerovnikove tražbine dozvoliti da na svojoj pokretnini
upisanoj u javni upisnik upiše založno pravo kao teret te stvari, a vjerovnik obvezuje da će čim
prestane njegova zalogom osigurana tražbina učiniti što je s njegove strane potrebno da bi se izbrisalo
to založno pravo iz javne knjige.
Ovo se pravo upisuje u određene registre pa se zato naziva registarskim. Bez upisa u javni upisnik ne
može se ni steći hipoteka na pokretninama. Ova hipoteka odnosi sa na slučajeve zalaganja brodova i
zrakoplova.

Što je to pignus ili ručni zalog?

Pignus ili ručni zalog nastaje na temelju ugovora o davanju u zalog. To je založni ugovor kojim se
dužnik ili netko treći (zalogodavac) obvezuje vjerovniku da će radi osiguranja određene vjerovnikove
tražbine predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, a vjerovnik se obvezuje da će stvar koju
primi u zalog čuvati i da će je vratiti zalogodavcu čim prestane tražbina koju zalog osigurava.

Da bi založno pravo bilo valjano potrebne su 3 pretpostavke: zalogodavčevo vlasništvo stvari, valjani
pravni temelj (valjani pravni posao na temelju kojeg postoji obveznopravni odnos vjerovnika i
dužnika), čin predaje stvari.

Razlike i sličnosti hipoteka i pignus/ručni zalog?

RAZLIKE
Hipoteka je založno pravo na nekretninama, može se osnivati na pokretninama, ali samo na onima
koje su upisane u određeni registar (zrakoplovi i brodovi), založni vjerovnik nema založenu stvar u
posjedu. Ručni zalog je založno pravo na pokretninama i založena stvar je u posjedu je založnog
vjerovnika.

42
SLIČNOSTI
U oba slučaja radi se o dobrovoljnom založnom pravu koji se temelji na ugovoru.

Što je tabularna isprava?

Tabularna isprava je isprava na temelju koje možete izvršiti upis prijenosa vlasništva u zemljišnim
knjigama.

Razlika između prava zadržanja i založnog prava?

- pravo zadržanja prestaje gubitkom faktične vlasti na stvari, dok založno pravo u takvom slučaju ne
prestaje
- pravo zadržanja je neprenosivo, založno pravo je prenosivo
- pravo zadržanja nastaje ex lege, založno pravo u pravilu nastaje ugovorom

U kojim sve ugovorima postoji založno pravo?

1.) ugovor o najmu
2.) ugovor o prijevozu
3.) ugovor o uskladištenju
4.) ugovor o nalogu
5.) ugovor o komisiji
6.) ugovor o otpremi (špedicija)
7. )ugovor o ispitivanju robe i usluge

Što je to fiducija?
Fiducija je institut osiguranja vjerovnikove tražbine koja se sastoji u tome da dužnik sporazumom
prenosi na vjerovnika vlasništvo dužnikove stvari ili prava (npr. dionice, poslovni udio i sl.).

Vlasnik stječe vlasništvo pokretnine potpisivanjem zapisnika na ročištu na sudu, a vlasništvo

nekretnine upisom u zemljišnu knjigu. Prenesena stvar ostaje u posjedu dužnika s ovlaštenjem da je i
dalje koristi, no moguće je ugovoriti da vjerovnik koristi prenesenu stvar, u tom slučaju ostvarene
koristi prebijaju se s dugom. Ako dužnik u roku ispuni svoju obvezu, vjerovnik mu je dužan, bez
odgode, vratiti vlasništvo stvari ili prava.

Razlika fiducija zalog?

Kod fiducije dolazi do prijenosa vlasništva stvari, a kod zaloga osniva se ograničeno stvarno pravo koje
tereti na vlasnikovu stvar. Kod ručnog zaloga, stvar je posjedu vjerovnika, a kod hipoteke stvar je u
posjedu vlasnika ili dužnika. Kod fiducije u pravilu stvar ostaje u posjedu dužnika.

Jamstvo, što JE ? posebnost za trgovačke ugovore?

Jamstvo ili poručanstvo je ugovor kojim se treća osoba, jamac ili poruk, obvezuje vjerovniku da će
ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to dužnik ne učini.

Za obvezu glavnog dužnika odgovara jamac čitavom svojom imovinom.

Jedna karakteristika jamstva jest akcesornost što znači da ono pretpostavlja postojanje valjane obveze
glavnog dužnika. Obveza jamca ovisi o obvezi glavnog dužnika. Ona ne može biti kvantitativno veća, ali

43
može biti manja tj. ograničena na neki dio dužnikove obveze ili pak može biti ugovorena pod lakšim
uvjetima.

Druga je karakteristika jamstva supsidijarnost – vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze od jamca
tek onda kad se nije uspio namiriti od glavnog dužnika. Prema ZOO dovoljno je da se glavnom dužniku
uputi pisani poziv (opomena) na ispunjenje obveze. Tek ako glavni dužnik ne ispuni obvezu u roku koji mu
je određen u pisanom pozivu, može se od jamca zahtijevati ispunjenje.

Jamac može protiv vjerovnikova zahtjeva isticati sve prigovore koje bi mu mogao istaknuti i glavni dužnik.

Regres -kad jamac ispuni obvezu glavnog dužnika, sva vjerovnička prava ipso jure, po samom zakonu,
prelaze na jamca. Prelazi tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima – to je tzv. zakonska
subrogacija. Jamac na ime regresa može od glavnog dužnika zahtijevati sve ono što je doista za njega
platio vjerovniku. Ali dužnik može s uspjehom staviti jamcu sve one prigovore koje bi mogao staviti i
vjerovniku.

Vrste jamstva? Posebnost kod trgovačkih ugovora? Što znači da jamac iz

trgovačkih ugvora odgvora kao jamac platac?
VRSTE JAMSTVA:

1. redovito ili obično jamstvo – obveza jamca je akcesorna i supsidijarna. ZOO ga naziva supsidijarnim
jamstvom

2. solidarno jamstvo (jamstvo bez supsidijarnosti) – ako se jamac obveže kao jamac platac, vjerovnik
može zahtijevati ispunjenje cijele obveze bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice
istodobno. Kad za neki dug jamči više jamaca (sujamstvo, suporučanstvo) ono je ex lege solidarno,
osim ako se solidarnost ugovorno isključi. U trgovačkom ugovoru jamac je po zakonu uvijek jamac
platac, osim ako nije drukčije ugovoreno.

Članak 111. ZOO

(3) Ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i
vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u
isto vrijeme.
(4) Jamac za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac, ako nije što drugo
ugovoreno.

3. podjamstvo (potporučanstvo) – je ugovor kojim se netko treći obvezuje vjerovniku, ali ne za dužnika,
nego za jamca (jamčev jamac). Podjamac ili jamčev jamac se poziva na odgovornost istom onda kad se
vjerovnik ne uspije namiriti od glavnog dužnika, odnosno jamca.

Ugovorna kazna? Za što se ugovara ugovorna kazna, za koje tražbine? Ima li

vjerovnik pravo na naknadu štete iako je dobio plaćenu ugovornu kaznu?
Ugovorna kazna ili penal je ugovorom unaprijed određeni iznos novca ili druga imovinska korist koju se
dužnik obvezuje isplatiti odnosno prepustiti vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njezinim
ispunjenjem ili je neuredno ispuni.

Opća pravila
Članak 350.

44
(1) Vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti
neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako
je neuredno ispuni.
(2) Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s
ispunjenjem.
(3) Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. (kod novčanih obveza sankcija za
zakašnjenje s ispunjenjem jesu zatezne kamate)

Način određivanja
Članak 351.
(1) Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji, u ukupnom iznosu, u postotku, ili za
svaki dan zakašnjenja, ili na koji drugi način.
(2) Ona mora biti ugovorena u obliku propisanom za ugovor iz kojega je nastala obveza na čije se
ispunjenje odnosi.

Pravna sudbina sporazuma

Članak 352.
(1) Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi.
(2) Sporazum gubi pravni učinak ako je do neispunjenja, neurednog ispunjenja ili zakašnjenja došlo iz
uzroka za koji dužnik ne odgovara.

Vjerovnikova prava
Članak 353.
(1) Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obveze, vjerovnik može zahtijevati ili ispunjenje
obveze ili ugovornu kaznu.
(2) On gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako je zatražio isplatu ugovorne kazne.
(3) Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik nema pravo isplatiti ugovornu kaznu i
odustati od ugovora, osim ako je to bila namjera ugovaratelja kad su kaznu ugovorili.
(4) Kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo
zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu.
(5) Vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja
ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na
ugovornu kaznu.

Može li ugovorna kazna biti smanjena?

Smanjenje ugovorne kazne
Članak 354.
Sud će na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno visoka s
obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze.

Ima li vjerovnik pravo na naknadu štete iako je dobio plaćenu ugovornu

kaznu?
Ugovorna kazna i naknada štete
Članak 355.
(1) Vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njezin iznos premašuje visinu štete koju je
pretrpio, a i kad nije pretrpio nikakvu štetu.

45
(2) Ako je šteta koju je vjerovnik pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati
razliku do potpune naknade štete.

Razlika između kamata i ugovorne kazne?

KAMATE (zatezne kamate) UGOVRNA KAZNA

PRAVNI TEMELJ zakon ugovor
RAZLIČITE OBVEZE novčane obveze isključivo nenovčane obveze
PRETPOSTAVKE -dužnik nije na vrijeme ispunio -dužnik nije na vrijeme ispunio
svoju obvezu svoju obvezu
-neuredno ju je ispunio
-nije ju uopće ispunio
SANKCIJA plaća ju se kamate u iznosu plaća se ugovorna kazna u
novca obliku novca ili druge
materijalne koristi

Kada se ugovor smatra sklopljen?

Članak 247.
Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Obvezuj li pregovori?
Pregovori;
članak 251. ZOO
(1) Pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju.

Pravna pretpostavka odgovornosti kod pregovora? Pregovorni načelno ne

obvezuju, ali kada će ipak obvezivati stranke? Pravna posljedica zakonski
neutemeljenog prekida pregovora?
(2) Ali strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja
odgovorna je za štetu koja je time prouzročena drugoj strani.
(3) Suprotno je načelu savjesnosti i poštenja, između ostalog, ako strana uđe u pregovore s drugom
stranom bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor.
(4) Ako je jedna strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljive obavijesti ili joj omogućila da dođe
do njih, druga ih strana, ako nije drukčije ugovoreno, ne smije učiniti dostupnim trećima niti ih
koristiti za svoje interese, bez obzira je li naknadno ugovor sklopljen ili nije.
(5) Odgovornost za povredu obveze iz stavka 4. ovoga članka može se sastojati u naknadi time
prouzročene štete i predaje oštećeniku koristi koju je štetnik tom povredom ostvario.
(6) Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za sklapanje
ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove.

Pravna kauza tužbe za nesavjesno vođenje pregovora?

Zaštita načela savjesnosti i poštenja.

46
Odgovornost za štetu zbog neuspjelih pregovora?
a)ugovorna
b)izvanugovorna

Kada se ugovor smatra sklopljenim? Mjesto sklapanja ugovora?

Članak 252.
(1) Ugovor je sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.
(2) Smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno
prebivalište u trenutku davanja ponude.

Što je ponuda? Minimalni sadržaj ponude?

Članak 253.
(1) Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke
ugovora.
(2) Ako su ugovorne strane nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke
sporedne točke za kasnije, ugovor se smatra sklopljenim, a sporedne točke, ako ugovaratelji ne
postignu suglasnost o njima, utvrdit će sud vodeći računa o vođenim pregovorima, utvrđenoj praksi
između ugovaratelja i običajima.

Što je opća ponuda? Što najmanje mora sadržavati?

Opća ponuda
Članak 254.
Prijedlog za sklapanje ugovora upućen neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke ugovora
čijem je sklapanju namijenjen vrijedi kao ponuda, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili
običaja.

Izlaganje robe
Članak 255.
Izlaganje robe s naznakom cijene smatra se ponudom, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili
običaja.

Što se ne smatra podnom?

Članak 256.
Slanje
1.) kataloga,
2. )cjenika,
3.) tarifa i drugih obavijesti
5.) oglasi dani u tisku, lecima, radiom, televizijom, elektroničkim putem ili na koji drugi način
ne smatraju se ponudom za sklapanje ugovora, nego samo pozivom da se učini ponuda pod
objavljenim uvjetima, ako drukčije ne proizlazi iz takvih izjava volje.
Ali će pošiljatelj takvih poziva odgovarati za štetu koju bi pretrpio ponuditelj ako bez osnovanog
razloga nije prihvatio njegovu ponudu.

47
Može li se ponuda po našem ZOO-u opozvati? DA! Opoziva i neopoziva
ponuda?
Članak 257.
(1) Ponuditelj je vezan ponudom osim ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili ako to
isključenje proizlazi iz okolnosti posla.
(2) Ponuda se može povući samo ako je ponuđenik primio izjavu o povlačenju prije primitka ponude ili
istodobno s njom.

Ponuditelj je načelno vezan svojom ponudom (firm offer), kada neće biti
vezan i kada može povući svoju ponudu? Kakva je to čvrsta ponuda ili firm
offer?
Ponuditelj neće biti vezan svojoj ponudom jedino ako je on u ponudi sam isključio svoju obvezu da je
održi ili ako to proizlazi iz okolnosti pravnoga posla. Ukoliko takvu ponudu želi povući ponuđenik mora
primiti izjavu o povlačenju ponude prije primitka ponude ili zajedno s njom.

Čvrsta ponuda je neopoziva ponuda.

Dokad ponuda obvezuje? Koliko vrijedi ponuda? Rokovi kod ponude? Koliko
dugo je ponuditelj vezan ponudom ako je poslana odsutnoj strani?
Članak 258.
(1) Ponuda u kojoj je određen rok za njezin prihvat obvezuje ponuditelja do isteka toga roka.
(2) Ako je ponuditelj u pismu ili brzojavu odredio rok za prihvat, smatrat će se da je taj rok počeo teći
od nadnevka naznačenog u pismu, odnosno od dana kad je brzojav predan pošti.
(3) Ako pismo nije datirano, rok za prihvat ponude teče od dana kad je pismo predano pošti.
(4) Ponuda učinjena odsutnoj osobi u kojoj nije određen rok za prihvat obvezuje ponuditelja za
vrijeme koje je redovito potrebno da ponuda stigne ponuđeniku, da je on razmotri, o njoj odluči i da
odgovor o prihvaćanju stigne ponuditelju. (u praksi se računa da taj period traje 8 dana)

Kada ponuda neovlaštene osobe obvezuje? Hoće li obvezivati ponuda koju je

potpisala neovlaštena osoba? Ako da u kojim slučajevima?
Članak 260.
(1) Pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je:
-dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju;
-ako je potpisana na uobičajeni način;
-ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg
-ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba.
(2) Isto vrijedi za prihvat ponude.

Ponuda dana telefonom? Sklapanje ugovora telefonom, što je potrebno?

Ponuda učinjene telefonom (među prisutnima) ponuda učinjena brzojavom (među odsutnima).
Članak 261.
(1) Ponuditelj mora ponudu danu telefonom ili brzojavom potvrditi ponuđeniku preporučenim
pismom najkasnije sljedećeg radnog dana.
(2) Izostanak pisane potvrde ne utječe na valjanost ugovora sklopljenog telefonom ili slanjem
brzojava, ali strana koja nije dala potvrdu odgovara drugoj strani za time nanesenu štetu.

48
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka vrijede i za prihvat ponude.

Je li ponuda dana elektorničkim putem ponuda između prisutnih ili odsutnih?

Može biti oboje, ako stranke imaju mogućnost neposrednog pregovaranja preko e-maila, tj. oboje se
u isto vrijeme nalaze pri računalu onda se smatra da se radi o ponudi danoj među nazočnima. Ako
nema mogućnosti neposrednog pregovaranja onda se radi o ponudi danoj među odsutnima.

Prihvat ponude?U kojem trenutku je prihvaćena ponuda od strane odsutnih

stranaka?
Članak 262.
(1) Ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.
(2) Ponuda je prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju
koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati
izjavom o prihvatu.
(3) Prihvat se može povući samo ako ponuditelj primi izjavu o povlačenju prije izjave o prihvatu ili
istodobno s njom.

Prihvat ponude kod prisutnih strana?

Prihvat neposredne ponude
Članak 263.
(1) Ponuda učinjena nazočnoj osobi smatra se odbijenom ako nije prihvaćena bez odgađanja, osim
ako iz okolnosti proizlazi da ponuđeniku pripada stanoviti rok za razmišljanje.
(2) Ponuda učinjena telefonom ili neposredno radiovezom smatra se ponudom nazočnoj osobi.
(3) Ponuda učinjena telefaksom ne smatra se ponudom učinjenom nazočnoj osobi.

Teorije o prihvatu ponude? Koju prihvaća naš ZOO? Sklapanje ugovora koje
teorije postoje i koja je prihvaćena kod nas?
1.)prema teoriji očitovanja ugovor nastaje onog trenutka kad je ponuđenik očitovao da prihvaća ponudu
2.) po teoriji otposlanja ugovor je nastao u trenutku kad je ponuđenik poslao odgovor
3.)prema teoriji saznanja ugovor nastaje onog trenutka kad je ponuditelj saznao za sadržaj prihvata
4.)u našem obveznom pravu je prihvaćena teorija primitka, ugovor među odsutnima sklopljen je u
trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu (on ne mora saznati, tj otvoriti i
pročitati izjavu , mjerodavan je trenutak kada je izjavu primio).

Kada se šutnja ponuđenika smatra prihvatom ponude? Što sve treba kod
izvršenja naloga da bi se šutnja smatrala prihvatom ponude?
Šutnja ponuđenika
Članak 265.
(1) Šutnja ponuđenika ne znači prihvat ponude.
(2) Nema učinak odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenika ili neko drugo njegovo propuštanje (na
primjer, ako ne odbije ponudu u određenom roku ili ako poslanu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne
vrati u određenom roku i sl.) smatrati prihvatom.
(3) Ali kad ponuđenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe, smatra se da
je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.

49
(4) Isto tako osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih
poslova, a i osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga koja je u stalnoj poslovnoj
vezi s ponuditeljem dužna je izvršiti dobiveni nalog ako ga nije odmah odbila.
(5) Ako u slučaju iz stavka 3. i 4. ovoga članka ponuda, odnosno nalog nije odbijen, smatra se da je
ugovor sklopljen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponuđeniku.

Tko snosi rizik gubitka pismena s izjavom o prihvatu ponude?

Rizik gubitka pismena s izjavom o prihvatu ponude snosi ponuđenik. Rizik za gubitak ponude snosi
ponuditelj.

Što je po pravnoj prirodi predugovor? Što se postiže predugovorom? Kada

predugovor neće obvezivati? Je li sklapanje predugovora obvezno?
Članak 268.
(1) Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.
(2) Propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka
valjanosti ugovora.
(3) Predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.
(4) Na zahtjev zainteresirane strane sud će narediti strani koja odbija sklopiti glavni ugovor da to učini
u roku koji će joj odrediti.
(5) Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog
za njegovo sklapanje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema naravi posla i
okolnostima ugovor trebao biti sklopljen. (Što znači ukoliko stranke ne budu zahtijevale u tom roku
sklapanje glavnog ugovora predugovor neće obvezivati)
(6) Predugovor ne obvezuje ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni
sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

Koje faze prethode sklapanju ugovora? Koje od instituta uređuje ZOO? Sva 3.
1.)Ponuda
2.)Pregovori
3.)Predugovor

Oblik ugovora? Kasnije dopune?

Neobvezatnost oblika
Članak 286.
(1) Ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.
(2) Zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i
dopune ugovora.
(3) Ali su pravovaljane kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u ugovoru nije ništa
rečeno ako to nije protivno cilju radi kojega je oblik propisan.
(4) Pravovaljane su i kasnije usmene pogodbe kojima se umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge
strane ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana.

Moraju li trgovački ugovori biti sklopljeni u pisanom obliku?

Za neke ugovore ZOO propisuje kao pretpostavku valjanosti pisani oblik, za druge ne propisuje. Treba
li neki ugovor biti u pisanom ili usmenom obliku NE ovisi o tome je li ugovor građanski ili trgovački,
već o odredbama ZOO za svaki pojedini ugovor.

50
Tumačenje ugovora?
Primjena odredaba i tumačenje spornih odredbi
Članak 319.
(1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.
(2) Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba
istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima
obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

Nejasne odredbe u posebnim slučajevima

Članak 320.ZOO
(1) U slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi
način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge
strane.
(2) Nejasne odredbe u besplatnom ugovoru treba tumačiti u smislu koji je manje tegotan za dužnika,
a u naplatnom u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih činidaba.

Izvansudsko tumačenje ugovora

Članak 321.ZOO
(1) Ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja
ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor.
(2) U tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred
sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća
osoba odbije dati tumačenje ugovora.

Načini prestanka obveze?

1.)Ispunjenje
2.)Nemogućnost ispunjenja
3.)Prijeboj
4.)Raskid ugovora
5.)Otpust duga
6.)Protek vremena
7.)Otkaz
8.)Ostali načini prestanka
a)smrću
b)novacijom ili obnovom
c)sjedinjenjem ili konfuzijom
d)propisom

Tko sve može ispuniti obvezu vjerovniku? Može li neka treća osoba ispuniti
obvezu bez njegova pristanka? Da
Ispunjenje od strane dužnika ili treće osobe
Članak 161.ZOO
(1) Obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba.
(2) Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude
ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju.

51
(3) Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema
ugovoru ili naravi obveze ovu treba ispuniti dužnik osobno.
(4) Vjerovnik može primiti ispunjenje od treće osobe bez dužnikova znanja, pa i u slučaju kad ga je
dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obvezu.
(5) Ali ako mu je dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obvezu, vjerovnik ne može primiti
ispunjenje od treće osobe.

Red uračunavanja ispunjenja obveze?

Članak 171.ZOO
(1) Kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi
se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje
obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.
(2) Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za
ispunjenje.
(3) Ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su
sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije.
(4) Ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su
istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno
njihovim iznosima

Članak 172.ZOO
Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i
napokon glavnica.

Rokovi ispunjenja obveze? U kojem roku je dužnik dužan ispuniti obvezu?

Članak 173.ZOO
(1) Dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom.
(2) Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je
predviđen zakonom.
(3) Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne
zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik
sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

Kojim zakonom su regulirani rokovi ispunjenja ako se radi o poduzetnicima?

Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.
Članak 11. (NN 81/13)
(1) U poslovnim transakcijama među poduzetnicima može se ugovoriti rok ispunjenja novčane
obveze do 60 dana.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ne postoje okolnosti iz članka 14. stavka 5. ovoga Zakona,
kod ugovora o robno trgovačkom kreditu može se ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok ispunjenja
novčane obveze, a koji rok ni u kojem slučaju ne može biti dulji od 360 dana.
(3) Ako ugovorom među poduzetnicima nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je
dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana.
(4) Rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od:
1. dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, ili
2. dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu:

52
Članak 12. (NN 81/13)
(1) U poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog
prava dužnik novčane obveze, može se ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 30 dana.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ne postoje okolnosti iz članka 14. stavka 6. ovoga Zakona,
može se ugovoriti u pismenom obliku i duži rok ispunjenja novčane obveze, ako je to objektivno
opravdano posebnim značajkama i naravi ugovora, ali ne duži od 60 dana.
(3) Ako ugovorom između poduzetnika i osobe javnog prava u kojem je osoba javnog prava dužnik
novčane obveze nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga
vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana.
(4) Rok za ispunjenje novčane obveze iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka počinje teći od dana određenog
člankom 11. stavkom 4. ovoga Zakona.
(5) U poslovnim transakcijama iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, na rok za pregled predmeta obveze
primjenjuje se odredba članka 11. stavka 5. ovoga Zakona.
(6) Rok za pregled predmeta obveze iz članka 11. stavka 6. ovoga Zakona mora biti naveden u
natječajnoj dokumentaciji.

Pravo ispunjenja prije roka? Može li se ugovorom zabraniti ispunjenje prije

roka? NE
Članak 175.ZOO
(1) Kad je rok ugovoren isključivo u interesu dužnika, on ima pravo ispuniti obvezu i prije ugovorenog
roka, ali je dužan obavijestiti vjerovnika o svojoj namjeri i paziti da to ne bude u nevrijeme.
(2) U ostalim slučajevima, kad dužnik ponudi ispunjenje prije roka, vjerovnik može odbiti ispunjenje, a
može ga i primiti i zadržati pravo na naknadu štete, ako o tome bez odgađanja obavijesti dužnika.
(3) Vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje prije roka ako mu dužnik nije dao obećano osiguranje ili
ako na njegov zahtjev nije dopunio osiguranje smanjeno bez njegove krivnje, te kad je rok ugovoren
isključivo u njegovu interesu.

Članak 25.ZOO
(1) Dužnik novčane obveze može je ispuniti prije roka.
(2) Ništetna je odredba ugovora kojom se dužnik odriče toga prava.
(3) U slučaju ispunjenja novčane obveze prije roka dužnik ima pravo od iznosa duga odbiti iznos
kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze samo ako je na to ovlašten ugovorom

Mjesto ispunjenja? Mjesto ispunjenja nenovčanih obveza? Koje je mjesto

ispunjenja ako ono nije uređeno ugovorom?
Opća pravila
Članak 178. ZOO
(1) Dužnik je dužan ispuniti obvezu, a vjerovnik primiti ispunjenje, u mjestu određenom pravnim
poslom ili zakonom.
(2) Kad mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po cilju posla, naravi obveze ili
ostalim okolnostima, obveza se ispunjava u mjestu u kojem je DUŽNIK u vrijeme nastanka obveze
imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, svoje boravište.
(3) Ali ako dužnik ima više jedinica u raznim mjestima, mjestom ispunjenja smatra se sjedište jedinice
koja treba obaviti radnje nužne za ispunjenje obveze, ako je vjerovniku ta okolnost pri sklapanju
ugovora bila poznata ili morala biti poznata.

53
Mjesto ispunjenja novčanih obveza? Gdje je prema zakonu mjesto ispunjenja
novčanih obveza?
Članak 179. ZOO
(1) Novčane obveze ispunjavaju se u mjestu u kojem VJEROVNIK ima sjedište, odnosno prebivalište,
a u nedostatku prebivališta, boravište.
(2) Ako se plaća virmanom, novčane obveze ispunjavaju se u sjedištu pravne osobe kod koje se vode
vjerovnikova novčana sredstva.

Priznanica? Predmnjeva kod priznanice?

Izdavanje
Članak 180. ZOO
(1) Tko ispuni obvezu potpuno ili djelomično, ima pravo zahtijevati da mu vjerovnik o tome izda
priznanicu o svom trošku.
(2) Dužnik koji je novčanu obvezu isplatio preko banke ili pošte može zahtijevati da mu vjerovnik izda
priznanicu samo ako za to ima opravdan razlog.
(3) Ako vjerovnik odbije izdati priznanicu, dužnik može položiti kod suda objekt svoje obveze.
Predmnjeve
Članak 181. ZOO
(1) Ako je izdana priznanica o isplaćenoj glavnici, predmnijeva se da su isplaćene i kamate i sudski i
drugi troškovi, ako ih je bilo.
(2) Isto tako, ako dužnik povremenih davanja, kao što su zakupnine, i drugih tražbina koje se
povremeno obračunavaju, kao što su, primjerice, ona koja nastaju utroškom električne energije ili
vode, ili uporabom telefona, ima priznanicu da je isplatio kasnije dospjelu tražbinu, predmnijeva se da
je isplatio i ona koja su prije dospjela.

Temeljni kriterij odgovornosti dužnika za neispunjenje ugovorne obveze?

NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA
Prestanak obveze
Članak 208.
(1) Obveza prestaje kad njezino ispunjenje postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužnik ne
odgovara.
(2) Dužnik mora dokazati okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost.

Kad su objekt obveze stvari određene po rodu

Članak 209.
(1) Ako su objekt obveze stvari određene po rodu, obveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik ima od
takvih stvari propadne zbog okolnosti za koje on ne odgovara.
(2) Ali kad su objekt obveze stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari,
obveza prestaje kad propadne cijela ta masa.

Ustupanje prava prema trećemu odgovornom za nemogućnost ispunjenja

Članak 210.
Dužnik određene stvari koji je oslobođen svoje obveze zbog nemogućnosti ispunjenja dužan je
ustupiti vjerovniku pravo koje bi imao prema trećoj osobi zbog nastale nemogućnosti .

54
Pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u slučaju više sile?
Ispunjenje obveze i posljedice neispunjenja
Članak 342.
(1) Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je
dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
(2) Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i
popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.
(3) Za štetu zbog zakašnjenja s ispunjenjem odgovara i dužnik kojemu je vjerovnik dao primjeren
naknadni rok za ispunjenje.
(4) Dužnik odgovara i za djelomičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja, iako tu nemogućnost nije
skrivio, ako je nastupila nakon njegova dolaska u zakašnjenje, za koje odgovara.
(5) Ali se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar koja je objekt činidbe slučajno
propala i da je on svoju obvezu na vrijeme ispunio.

Oslobođenje dužnika od odgovornosti

Članak 343.
Dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno
da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih
poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. (VIŠA SILA)

Što je to prijeboj ili kompenzacija? Učinak prijeboja?

Prijeboj ili kompenzacija je prestanak obveze obračunavanjem protutražbine s tražbinom.

Npr. ja Ivana dugujem Peri 1000kn na osnovi zajma, ali Pero duguje meni 1000kn na osnovi
kupoprodaje. Najlakše jest da se te dvije tražbine prebiju i tako prestanu, nego da se ispune dva
plaćanja što je nepraktično.

Ako su međusobno tražbine nejednake, prijebojem prestaje ona manja, dok razliku dužnik mora
podmiriti, a vjerovnik ima pravo zahtijevati.

Vrste prijeboja?
1) Sporazumni ili dobrovoljni prijeboj – ugovorne strane se mogu sporazumijeti da svoje međusobne
tražbine kompenziraju. Budući da se zasniva na sporazumu tj. ugovoru (pactum de compensando), naziva
se i ugovornim prijebojem ili ugovornom kompenzacijom. Strane nisu vezane nekim posebnim
pretpostavkama koje bi se odnosile na vrstu i kakvoću tražbine.

2) Jednostrani prijeboj – nastaje izjavom volje jedne strane nakon što su ispunjene zakonom predviđene
pretpostavke. Riječ je prijeboju koji se temelji na zakonu, što znači da se veže za ispunjenje zakonom
predviđenih pretpostavaka: Te pretpostavke su : uzajamnost, istovrsnost, dospjelost, utuživost tražbine
te izjava o prijeboju.

3) Prijeboj ex lege – nastupa izravno po samom zakonu, a volja ugovornih strana je ireleventna. Primjer
iz stvarnog prava – odnosi se na slučaj založnog prava kad vjerovnik, koji posjeduje založenu stvar, ima
ovlaštenje ubrati i sebi uzeti njezine plodove i druge koristi. Ubrani plodovi postaju njegovo vlasništvo, a
njihova se vrijednost prebija s vrijednošću tražbine (ZV).

55
Pretpostavke kod prijeboja? Koje su zakonske pretpostavke za jednostrani
prijeboj tražbine s protutražbinom?
a) Uzajamnost ili zamjenitost tražbina – znači da strana koja želi izvršiti prijeboj mora istodobno biti
vjerovnik i dužnik protivne strane tj. u prijeboj može u pravilu ići samo s vlastitom tražbinom.

Od zahtjeva uzajamnosti odstupilo se u par slučajeva:

- jamac može protiv vjerovnika kompenzirati tražbinu glavnog dužnika
- dužnik (cessus) može prema tražbini novog vjerovnika (cesionara) staviti u prijeboj svoju tražbinu koju
ima prema starom, a ne prema novom vjerovniku

2. Istovrsnost – tražbine su istovrsne ako glase na stvari istoga roda i iste kakvoće. Redovito je to novac,
ali mogu biti i druge zamjenjive stvari, npr. žito, nafta.

3. Dospjelost obiju tražbina- dospjelost je trenutak od kojega vjerovnik može zahtijevati ispunjenje
tražbine.

4. Utuživost što podrazumijeva da se mogu ostvariti sudskim putem. Dopušten je prijeboj sa zastarjelom
tražbinom samo ako u trenutku kad su se ostvarile ostale pretpostavke prijeboja još nije bila nastupila
zastara.

5. Izjava o prijeboju- prema ZOO prijeboj ne nastaje ipso iure već je potrebno da jedna strana drugoj
dade izjavu o prijeboju. Nakon što je dana izjava o prijeboju, smatra se da je prijeboj nastao u trenutku
kad su se za njega ispunile potrebne pretpostavke, dakle retroaktivno (ex tunc).

Kada nastaje prijeboj? Kada nastaju učinci prijeboja? Kada dolazi do prijeboja
tražbine s protutražbinom vjerovnika?
Izjava o prijeboju
Članak 196.
(1) Prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju.
(2) Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile
pretpostavke za to.

Zastarjela tražbina kod prijeboja?

Članak 198.
(1) Dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se
stekle pretpostavke prijeboja.
(2) Ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako
je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.

Koje tražbine ne mogu prestati prijebojem?

Slučajevi kad je prijeboj isključen
Članak 200.
Ne može prestati prijebojem:
1) tražbina koja se ne može zaplijeniti,
2) tražbina stvari ili vrijednosti koje su dužniku bile dane na čuvanje ili posudbu, ili koje je dužnik uzeo
bespravno ili ih bespravno zadržao,
3) tražbina nastala namjernim prouzročenjem štete,

56
4) tražbina naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti,
5) tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja.

Što je to multilateralni prijeboj?

Multilateralni prijeboj nastaje na temelju očitovanja volje svih sudionika tog prijeboja, a proveden je
tek danom obračuna kojeg provede banka. Premda taj prijeboj nastaje voljom svih stranaka koje u
njemu sudjeluju, za raskid sporazuma o multilateralnom prijeboju dovoljno je da ga, prije provedenog
obračuna od strane banke, raskine samo jedna stranka.
(Odluka Visokog trgovačkog suda)

Je li potrebna suglasnost vjerovnika za prijeboj tražbine s dugom kojeg dužnik

ima prema vjerovniku?
NE ako su ispunjene pretpostavke za prijeboj; uzajamnost dospjelost, utuživost, istovrsnost + izjava o
prijeboju, može doći do prijeboja.

Koji je učinak cesije, a koji prijeboja?

Učinak cesije je prijelaz tražbine sa starog vjerovnika (cedenta) na novog vjerovnika ili cesusa. Učinak
cesije je primjena vjerovnika, stari vjerovnik izlazi iz obveznopravnog odnosa, a na njegovo mjesto
dolazi novi vjerovnik.

Učinak prijeboja je prestanak obveze obračunavanjem tražbine dužnika s protutražbinom vjerovnika.

Što je to otkaz ugovora? Koja je razlika između otkaza ugovora i raskida

ugovora?
Otkaz ugovora jest jednostrana izjava kojom se okončava trajni obveznopravni odnos na neodređeno
vrijeme.

Rok u trajnom obveznom odnosu

Članak 211.
Trajni obvezni odnos s određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, osim kad je ugovoreno ili
zakonom određeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje za neodređeno vrijeme, ako ne
bude pravodobno otkazan.

Otkaz trajnoga obveznog odnosa

Članak 212.
(1) Ako trajanje obveznog odnosa nije određeno, svaka ga strana može okončati otkazom.
(2) Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani.
(3) Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevrijeme.

Raskidom prestaje ugovor koji je sklopljen na određeno vrijeme, a otkazom prestaje ugovor sklopljen
na neodređeno vrijeme.

57
Raskid -sve?
*profesorica jako voli pitati raskid ugovara, mogu tu doći svakakva pitanja pa je ovaj dio prepisan
iz knjige GP1 te sve što je profesorica objasnila na predavanju

Raskid ugovora je način prestanka valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen.

Raskidom prestaje ugovor koji je pravno valjan. Ugovor koji nisu pravno valjani ne prestaju raskidom već
poništajem i poništenjem. Uzrok raskida nastaje nakon njegova sklapanja.

1.) RASKID NA OSNOVI STRANAČKE VOLJE

a) sporazumni raskid
b) jednostrani raskid na temelju ugovora

2.) RASKID NA OSNOVI ZAKONA

a) jednostrani raskid
aa) raskid zbog neispunjenja
bb) clausula rebus sic stantibus
b) raskid ex lege

1.)RASKID NA OSNOVI STRNAČKE VOLJE

Ugovorne strane mogu raskinuti ugovor sporazumno ili jednostrano.

a) Sporazumni raskid je ugovor (contrarius consensus, mutuus dissensus) kojim ugovorne strane
odustaju od postojećeg, valjanog ugovora prije njegova ispunjenja. Juridička podloga sporazumnog
raskidanja ugovora nalazi se u načelu dispozitivnosti. ZOO određuje da se obveza može ugasiti samo
suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ili na temelju zakona. Budući da je sporazumni raskid po
svojoj pravnoj naravi ugovor, za njegovu valjanost zahtijevaju se sve one pretpostavke koje se inače
zahtijevaju za valjanost ugovora (sposobnost strana, mogućnost, dopustivost, određenost ili odredivost
činidbe, suglasno i valjano očitovanje volje, oblik)

Sporazumni raskid moguć je samo ako ugovor nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen.

Temeljni učinak sporazumnog raskida ugovora sastoji se u oslobođenju obveza u određenom obujmu i od
određenog trenutka. O svemu tome strane autonomno odlučuju. Uobičajeno je da učinci sporazumnog
raskida ugovora koji je djelomično ispunjen nastupaju ex nunc, od trenutka raskida, a učinci raskida
neispunjenog ugovora ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora.

b) Jednostrani raskid na temelju tj. ugovora

Već u rimskom, a pogotovo u suvremenom pravu dopušta se ugovornim stranama da u ugovor unesu
posebne klauzule kojima se zbog određenih razloga i u određenim situacijama predviđa mogućnost
jednostranog raskida. Normalno i redovito razjašnjenje postojećih ugovornih odnosa računa se po načelu
pacta sunt servanda. Rigorozno i beziznimno poštivanje tog načela dovelo bi do toga da ugovaratelj koji
se drži ugovorom preuzetih obveza ne bi mogao u slučaju neispunjenja ugovora od strane suugovaratelja
jednostrano odustati od ugovora ili ga raskinuti. Strana vjerna ugovoru mogla bi jedino tražiti ispunjenje
ili popravljanje štete.

58
Zbog toga u svim pravnim sustavima pronađeni su instrumenti koji u određenim situacijama dopuštaju
strani vjernoj ugovor da jednostrano odustane od ugovora tj da jednostrano raskine ugovor. Takva
rješenja imaju smisla samo kod dvostranoobveznih ugovor u kojima je svaka strana i vjerovnik i dužnik.
Kod jednostranoobveznih ili besplatnih ugovora pitanje raskida zbog neispunjenja se niti ne postavlja.

Među razlozima koji opravdavaju raskid najčešći je neispunjenje. Među najpoznatije i najraširenije
klauzule kojima se već u ugovoru predviđa pravo jednostranog raskida ugovora zbog neispunjenja
spadaju clausula irritatoria i lex commissoria.

Clausula irritatoria jest uglavak po kojem se jednoj strani dopušta da može odustati od ugovora ako
druga strana ne ispuni svoju obvezu. Može se unijeti u bilo koji recipročni ugovor.

Lex commissoria je specifičan uglavak kod kupoprodaje. Tom klauzulom prodavatelj je ovlašten odustati
od ugovora ako kupac na vrijeme ne plati kupovnu cijenu.

Ugovorne strane moraju određeno i točno navesti slučajeve i razloge zbog kojih će moći jednostrano
raskinuti ugovor (npr. zbog ponovljenog kršenja određenih odredaba ugovora, neispunjenje neke važnije
odredbe.) U slučajeve jednostranog raskida na temelju ugovora spadaju i sklapanje ugovora s pravom
odustanka davanjem odustatnine i sklapanje ugovora u režimu kapare kao odustatnine.

2.)RASKID NA OSNOVI ZAKONA

Nedostatak ugovorenih klauzula jest u tome jest da one vrijede samo ako su ugovorene. Zbog toga ima
slučajeva kada zakon, ukoliko nema posebnih stranačkih odredaba predviđa mogućnost raskida ugovora.
Razlikujemo slučajeve u kojima zakon ovlašćuje ugovornu stranu da jednostranom izjavom volje raskine
ugovor od slučajeva raskida ugovora po samom zakonu (ex lege) tu nije potrebna jednostrana izjava
volje.

1) Jednostrani raskid
a) Raskid zbog neispunjenja
U svim dolje navedenim slučajevima neispunjenja ugovor se raskida JEDNOSTRANOM IZVJAVOM
VJEROVNIKA. Što znači da zakon obvezuje vjerovnika da o svojoj odluci da raskine ugovor obavijesti
dužnika bez odgađanja.

Raskid ugovora bez ostavljanja naknadnog roka

Vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz
dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

Raskid ugovora prije isteka roka

Kad je prije isteka roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz
ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Raskid ugovora s uzastopnim obvezama

Ako se ne ispuni jedna činidba druga strana može raskiniti ugovor glede svih budućih činidaba, ako je
iz okolnosti postalo očito da neće biti ispunjene.

b) Raskid zbog promijenjenih okolnosti

Nakon sklapanja ugovora prilike se mogu toliko izmijeniti da ispunjenje preuzetih obveza postane izrazito

59
teško i skopčano s velikim gubitkom za jednu od ugovornih strana. U pravilu je riječ o takvom
narušavanju načela ekvivalentnosti međusobnih činidaba da se inzistiranje na dosljednom poštivanju
načela pacta sunt servanda čini nepravičnim.

U prošlosti stranke su ugovarale klauzulu koja bi omogućavala uvažavanje promjena, u suvremenim

pravnim sustavima takva klauzula se podrazumjeva. Temeljna je misao učenja o klauzuli rebus sic
stantibus jest da svaki ugovor obvezuje dok se ne promijene okolnosti koje su postojale u vrijeme
njegova sklapanja i na kojima je temeljena volja ugovaratelja.

Clausula rebus sic stantibus?

Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti

Pretpostavke za raskid
Članak 369.
(1) Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle
predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo
pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni
ili čak i raskine.
(2) Izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je
bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.
(3) Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su
nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze.
(4) Kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili
pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene.
(5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da
ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

Dužnost obavještavanja
Članak 370.
Strana koja je ovlaštena zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora dužna je o
svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile, a ako to ne učini,
odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme
priopćen.

Okolnosti značajne za odluku suda

Članak 371.
Pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno o njegovu raskidu sud će se rukovoditi načelom
savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora
ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana.
Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti
Članak 372.
Strane se mogu ugovorom unaprijed odreći pozivanja na određene promijenjene okolnosti, osim ako
je to u opreci s načelom savjesnosti i poštenja.

Predavanja o clausuli rebus sic stantibus (ovako je profesorica objasnila na predavanju)

IZMJENA ili RASKID zbog promijenjenih okolnosti. Tek kad se ugovor ne može izmijeniti onda tek
nastupa raskid ugovora.

60
PRETPOSTAVKE:
a)izvanredne, neskrivljene, sekrivljene okolnosti
b)nastupile nakon sklapanja ugovora a prije dospjelosti tražbine
c) ispunjenje je postalo otežano ili bi nanjelo pretjerani gubitak jednoj strani

RAZLIKE RASKID ZBOG NEISPUNJENJA I CLAUSULE REBUS SIC STANTIBUS

Kod raskida ugovora zbog neispunjenja dolazi nakon proteka roka za ispunjenje obveze, do raskida ili
izmjene ugovora kod calusulu rebus sic stantibus ne smije se pozivati nakon isteka roka određenog za
ispunjenje.

2) Raskid ex lege
O raskidu ex lege govorimo kad do raskida dolazi po samom zakonu tj. po ispunjenju pretpostavaka koje
zakon predviđa u tom slučaju IZJAVA STRANE DA RASKIDA UGOVOR NIJE POTREBNA.

a) najpoznatiji slučaj raskida po samom zakonu imamo kod tzv. fiksnih ugovora. To su ugovori kod kojih je
ispunjenje u određenom roku bitan sastojak ugovora. Ako dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se
raskida po samom zakonu izjava vjerovnika o raskidu nije potrebna. Ali, ako vjerovnik želi održati ugovor
na snazi, mora bez odgađanja obavijestiti dužnika da zahtjeva ispunjenje. Ne uslijedi li ispunjenje u
razumnom roku, vjerovnik može izjaviti da raskida ugovor, tu postoji izjava o raskidu.

b)do raskida ugovora ex lege može doći i kod ugovora koji nisu fiksni tj. rok nije bitan sastojak ugovora. U
tom slučaju ako vjerovnik želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku naknadni primjereni rok, ako dužnik
ne ispuni obvezu ni u naknadnom roku, raskid nastaje po slili zakona ili ex lege.

Kad je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora

Članak 361.ZOO
(1) Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora (fiksni), pa dužnik ne ispuni
obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.
(2) Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika
da zahtijeva ispunjenje ugovora.
(3) Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida
ugovor.
(4) Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati
raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u
određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.

Kad ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora

Članak 362. ZOO
(1) Kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i
nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje.
(2) Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje.
(3) Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok
bitan sastojak ugovora.

Kad se ugovor ne može raskinuti

Članak 367. ZOO

61
Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze.

Učinak raskida?
Članak 368.
(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.
(2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.
(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po
pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.
(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna
vratiti, odnosno nadoknaditi.
(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

Raskid ugovora zbog neispunjenja? (ovako je profesorica objasnila na predavanju)

1.)Kad je rok bitan, kod fiksnih poslova- ex lege po sili zakona , izjava o raskidu nije potrebna.
Ali vjerovnik može ostaviti naknadi rok i time osnažiti obvezu, ako dužnik ne ispuni ni tada
jednostranom izjavom raskida ugovor.

2.) Kad rok nije bitan- vjerovnik poziva da dužnik ispuni obvezu i ostavlja mu naknadni rok, ako ni
tada ne ispuni obvezu ugovor se raskida jednostranom izjavom.

3.) Raskid ugovora bez ostavljanja naknadnog roka- vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja
dužniku naknadnog roka za ispunjenje, ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće
ispuniti ni u naknadnom roku, raskida jednostranom izjavom.

4.)Prije roka- ako je očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, ugovor se raskida
jednostranom izjavom+može se zahtijevati naknada štete

Način raskida? (ovako je profesorica objasnila na predavanju)

1.) zakonski
2.) stranačka volja
a)jednostrano
b)sporazumno
3.) sudski
a) zbog promijenjenih okolnosti
b) nemogućnost ispunjenja
c)prekomjerno oštećenje (kod trgovačkih ugovor prekomjerno oštećenje se ne može isticati kao
razlog za raskid ugovora)

Razlozi raskida? (ovako je profesorica objasnila na predavanju)

1.)neispunjenje (potpuno, djelomično)
2.) zbog promjenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)
3.)nemogućnost ispunjenja
4.)prekomjerno oštećenje (kod trgovačkih ugovor prekomjerno oštećenje se ne može isticati kao
razlog za raskid ugovora)

Potrošački ugovori što su? Kojim zakonom su regulirani? Predmet, stranke?

Potrošački ugovor je ugovor koji sklapa fizička osoba kao kupac izvan svoje gospodarske ili

62
profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj dijeluje u okviru svoje
gospodarske ili profesionalne djelatnosti.

Stranke su:
Zakon o zaštiti potrošača
Potrošač-svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke
poslovne, obrtnike ili profesionalne djelatnosti.

Trgovac-bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke,
poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun
trgovca.

Predmet je roba ili usluga koje pojedinac, fizička osoba, kupuje za potrebe osobne potrošnje, a koje u
promet stavlja neka fizička ili pravna osoba u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti.

Definirani su: Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o zaštiti potrošača, ali i u Zakonu o
potrošačkom kreditiranju i Zakonom o leasingu.

Zašto ih je bitno razlikovati od trgovačkih ugovora? Subjektivni i objektivni rok

za nedostatke?
Potrošački ugovori nisu trgovački ugovori jer ih ne sklapaju trgovci između sebe, ali jedna strana tog
ugovora je trgovac i važno je za trgovce koja su njihova prava i obveze iz takvih ugovora, a koja su
prava potrošača.

Nedostaci za koje prodavatelj ne odgovara

Članak 402.
(1) Prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili
mu nisu mogli ostati nepoznati.
(2) Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim
znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom
pregledu stvari.
(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na ugovore koje fizička osoba kao kupac sklapa
izvan svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao
prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti (potrošački ugovor).
(4) Ali prodavatelj odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti ako je izjavio da stvar
nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike.

Pregled stvari i vidljivi nedostaci

Članak 403.
(1) Kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema
redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam
dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.
(2) Kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih
nedostataka priopćiti prodavatelju odmah, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.
(3) Ako je kupac otpremio stvar dalje bez pretovara, a prodavatelju je pri sklapanju ugovora bila
poznata ili morala biti poznata mogućnost takve daljnje otpreme, pregled stvari može biti odgođen do

63
njezina prispijeća u novo odredišno mjesto, i u tom slučaju kupac je dužan prodavatelja obavijestiti o
nedostacima čim je po redovitom tijeku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata.
(4) Kod potrošačkih ugovora potrošač kao kupac nije obvezan pregledati stvar niti je dati na pregled,
ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od dva mjeseca od
dana kad je otkrio nedostatak, a najkasnije u roku od dvije godine od prijelaza rizika na potrošača.

Ograničenje i isključenje odgovornosti za materijalne nedostatke

Članak 408.
(1) Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavateljevu odgovornost za materijalne
nedostatke stvari.
(2) Odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništetna je ako je
nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca, a i onda kad je prodavatelj
nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem te ako se radi o potrošačkom
ugovoru.

Isto tako odgvornost za materijalne nedostatke isključena je kod prisilne javne prodaje.

Formalni ugovori?
Svaki ugovor mora imati određeni sadržaj dok je oblik vanjsko očitovanje tog sadržaja. Razlika između
formalnog i neformalnog ugovora je u tome što se za formalni ugovor unaprijed traži određeni oblik
kao uvjet za nastanak valjanog ugovora dok oblik kod neformalnog ugovora nije unaprijed određen i
nije uvjet za nastanak ugovora.

U obveznom pravu u pravilu vrijedi načelo neformalnosti. No, ima ugovora koji podliježu određenim
odobrenjima (međunarodna trgovina), odnosno ugovora kod kojih je sadržaj uvelike propisan, a i
nadležni ih organi kontroliraju pa je zakonom određeno da moraju biti sklopljeni u određenom obliku.

U pravnom se prometu formalni ugovori pojavljuju u dva oblika:

1) zakonski oblik (forma ex lege)

 kada se zakonom određuje da ugovor mora imati određeni oblik (najčešće
pisani)
 ako je zakonom propisano da ugovor mora biti sklopljen u određenom obliku,
u istom obliku moraju biti sklopljene i sve kasnije izmjene i dopune
2) ugovorni oblik (forma ex contractu)
 kada se stranke mogu same sporazumjeti da posebni oblik bude uvjet
valjanosti njihova ugovora

Koji ugovori prema ZOO moraju bii u pisanom obliku?

1.) Ugovor o kuporodaji nekretnie
2.) Ugovor o kuporodaji s obročnom otplatom cijene
3.) Ugovor o darovanju nekretnine
4.) Ugovor o najmu nekretnine
5.) Ugovor o doživotnom uzdržavanju
6.) Ugovor o građenju
7.) Ugovor o licenciji
8.) Ugovor o trgovinskom zastupanju
9.) Ugovor o organiziranju putovanja

64
 10.) Ugovor o raspolaganju ugostiteljskim smještajem
11.) Ugovor o otvaranju tekućeg računa
12.) Ugovor o kreditu
13.) Ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira

*Koji su ugovori tipični trgovački i zašto?

Trgovački ugovori su ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine
predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

Ugovor o uskladištenju, ugovor o otpremi (špedicija)…

UGOVOR O KUPOPRODAJI

Ugovor o kupoprodaji?
I. OPĆE ODREDBE
Pojam
Članak 376.
(1) Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se
obvezuje platiti mu cijenu.
(2) Prodavatelj nekog prava obvezuje se pribaviti to pravo kupcu, a kad ostvarivanje njegova sadržaja
zahtijeva posjed stvari, predati mu i stvar.

Oblik ugovora o kupoprodaji nekretnine

Članak 377.
Ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Rizik; prijelaz rizika s kupca na prodavatelja – kada?

Rizik
Članak 378.
(1) Do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi prodavatelj, a s predajom
stvari rizik prelazi na kupca.
(2) Rizik ne prelazi na kupca ako je on zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili
zahtijevao zamjenu stvari.

Prijelaz rizika u slučaju kupčeva zakašnjenja

Članak 379.
(1) Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeva zakašnjenja, rizik prelazi na kupca u času kad je
došao u zakašnjenje.

65
(2) Kad su objekt ugovora stvari određene po rodu, rizik prelazi na kupca u zakašnjenju ako je
prodavatelj izdvojio stvari očito namijenjene predaji i o tome odaslao obavijest kupcu.
(3) Ali kad su stvari određene po rodu takve naravi da prodavatelj ne može izdvojiti jedan njihov dio,
dovoljno je da je prodavatelj izvršio sve radnje koje su potrebne da bi kupac mogao preuzeti stvari i da
je o tome odaslao obavijest kupcu.

Bitni elementi ugovora o kupoprodaji?

Stvar i cijena kod građanskih ugovora. Kod trgovačkih ugovora cijena nije bitan sastojak ugovora, ali
ako su stranke pregovarale o cijeni, onda su stranke s tim odredile da je cijena bitan sastojak ugovora.

Npr. nije moguće sklopiti ugovor o kupoprodaji među trgovcima na slijedeći način. Ja ti prodajem stroj
za 100 000€, drugi kaže ne prodaj mi ga za 80 000€ i da ugovor o kupoprodaji bude sklopljen.

Je li valjan/sklopljen ugovor o kupoprodaji ako cijena nije određena? Trgovci

su pregovarali o sklapanju ugovora, jedino se nisu sporazumjeli o cijeni, je li
sklopljen ugovor?
Kod građanskih ugovora nije valjan, kod trgovačkih je moguće, ali ako su stranke pregovarale a nisu se
dogovorile o cijeni, ugovor o kupoprodaji nije nastao. Njihovim pregovaranjem o cijeni, cjena je
postala bitni sastojak ugovora.

Koja se cijena smatra razumnom? Cijena kod trgovačke kupoprodaje? Ako

cijena nije određana, po kojim kriterijima se određuje cijena koju je kupac
dužan platiti?
Kad cijena nije određena
Članak 384.
(1) Ako ugovorom o kupoprodaji cijena nije određena, a ni ugovor ne sadrži dovoljno podataka s
pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, ugovor nema pravni učinak (tu se radi o građanskom ugovoru
o kupoprodaji)
(2) Kad trgovačkim ugovorom o kupoprodaji cijena nije određena, niti u njemu ima dovoljno podataka
s pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavatelj redovito
naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kad ove nema, razumnu cijenu.
(3) Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora, a ako se ona ne
može utvrditi, onda cijenu koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.

Kad je ugovorena tekuća cijena

Članak 386.
(1) Kad je ugovorena tekuća cijena, kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu
mjesta prodavatelja u vrijeme kad je trebalo doći do ispunjenja.
(2) Ako takve evidencije nema, tekuća se cijena određuje na temelju elemenata s pomoću kojih se
prema običajima tržišta utvrđuje cijena.

66
Obveze prodavatelja?
1.) Predaja stvari
2.) Odgovornost za materijalne nedostatke
3.) Jamstvo za ispravnost prodane stvari (moguće ugovoriti)
4.) Odgovornost za pravne nedostatke

Obveze kupca?
1.) Isplata cijene
2.) Preuzimanje stvari

1.) Isplata cijene

Vrijeme i mjesto isplate
Članak 438.
(1) Kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru.
(2) U nedostatku ugovorne odredbe ili drukčijih običaja plaćanje se obavlja u trenutku i u mjestu u
kojem se obavlja predaja stvari.
(3) Ako se cijena ne mora platiti u trenutku predaje, plaćanje se obavlja u prebivalištu, odnosno
sjedištu prodavatelja.

Kamate u slučaju prodaje na kredit

Članak 439.
Ako stvar prodana na kredit daje plodove ili kakve druge koristi, kupac duguje kamate otkad mu je
stvar predana bez obzira na to je li dospjela obveza na isplatu cijene.

Isplata cijene u slučaju uzastopnih isporuka

Članak 440.
(1) U slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina
preuzimanja, osim ako je što drugo ugovoreno ili proizlazi iz okolnosti posla.
(2) Ako je u ugovoru s uzastopnim isporukama kupac dao prodavatelju predujam, prve isporuke
naplaćuju se iz predujma, ako nije što drugo ugovoreno.

2. Preuzimanje stvari
Članak 441.
(1) Preuzimanje stvari sastoji se u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća te u
odnošenju stvari.
(2) Ako kupac bez opravdanog razloga odbije preuzeti stvar čija mu je predaja ponuđena na ugovoren
ili uobičajen način i na vrijeme, prodavatelj može, ako ima osnovanog razloga posumnjati da će kupac
isplatiti cijenu, izjaviti da raskida ugovor.

67
Mjesto predaje stvari nije određeno ugovorom – u kojem mjestu je
prodavatelj tada dužan predati prodanu stvar kupcu?
Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom
Članak 393.
(1) Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom, stvar se predaje u mjestu u kojem je prodavatelj u
trenutku sklapanja ugovora imao svoje prebivalište ili, u nedostatku ovoga, svoje boravište, a ako je
prodavatelj sklopio ugovor u obavljanju svoje redovite gospodarske djelatnosti, onda u mjestu
njegova sjedišta.
(2) Ali ako je u trenutku sklapanja ugovora ugovarateljima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno
gdje treba biti izrađena, predaja se obavlja u tom mjestu.

Pregled stvari i vidljivi nedostaci?

Članak 403.
(1) Kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema
redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam
dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.
(2) Kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih
nedostataka priopćiti prodavatelju odmah, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.
(3) Ako je kupac otpremio stvar dalje bez pretovara, a prodavatelju je pri sklapanju ugovora bila
poznata ili morala biti poznata mogućnost takve daljnje otpreme, pregled stvari može biti odgođen do
njezina prispijeća u novo odredišno mjesto, i u tom slučaju kupac je dužan prodavatelja obavijestiti o
nedostacima čim je po redovitom tijeku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata.
(4) Kod potrošačkih ugovora potrošač kao kupac nije obvezan pregledati stvar niti je dati na pregled,
ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od dva mjeseca od
dana kad je otkrio nedostatak, a najkasnije u roku od dvije godine od prijelaza rizika na potrošača.

Skriveni nedostaci – rokovi?

Članak 404.
(1) Kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije
mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom
gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana
kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja.
(2) Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje
stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci.
(3) Kod prodaje rabljenih stvari ugovorne strane mogu ugovoriti rok od jedne godine, a kod trgovačkih
ugovora i kraći rok.
(4) Ugovorom se mogu produljiti rokovi iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

68
Ako prodavatelj nije ispunio svoju obvezu isporuke stvari u roku – kupac će
(unatoč načelu održivosti ugovora) pod jednim uvjetom moću jednostrano
raskinuti ugovor – koji je to uvjet?
Kad kupac može raskinuti ugovor
Članak 412.
(1) Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za
ispunjenje ugovora.
(2) Kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj nakon
obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito
proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac
zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor.
(3) Ako bi način uklanjanja nedostatka, odnosno predaja druge stvari bez nedostatka imao za
posljedicu znatne neugodnosti za kupca, on ima pravo raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno
sniženje cijene.

Kada se ugovor raskida po samom zakonu?

Članak 413.
(1) Ako prodavatelj u naknadnom roku ne ispuni ugovor, on se raskida po samom zakonu, ali ga kupac
može održati ako bez odgađanja izjavi prodavatelju da ugovor održava na snazi.
(2) Isto vrijedi i u slučaju ispunjenja s nedostatkom obveze kod koje je ispunjenje u određenom roku
bitan sastojak ugovora. (ugovor kod kojeg je ispunjenje u određenom roku bitan sastojak ugovora je
fiksni ugovor)

Jamstvo – garancija – što je, na što se odnosi (na koju robu)? Je li time što je
proizvođač jamčio za ispravnost stvati u tijeku određenog vremena i izdao
garanciju isključena odgovornost prodavatelja za nedostatke stvari – objasni?
Tko je pasivno odgovorna strana ako je prodana stvar neispravna, a
proizvođač je izdao jamstveni list? –pasivno je odgvoran prodavatelj
Garancija je jamstvo za ispravnost prodane stvari, osobito se klauzula o jamstvu stavlja kod prodaje
vrijednijih proizvoda, moguća je kod stvari bilo koje naravi. (ne ograničuje se samo na tehničku robu –
> tako je bilo po ZOO-78)

Odgovornost prodavatelja i proizvođača

Članak 423.
(1) Ako proizvođač jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine
predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati kako od prodavatelja tako i od
proizvođača, da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu
stvar.
(2) Ako prodavatelj jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine
predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u

69
razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar.

Ako je jamstvo dao proizvođač, kupac je ovlašet zahtjevati popravak ili predaju druge ispravne stvari
od prodavatelja i od proizvođača, ali ako je samo prodavatelj dao jamstvo za ispravnost prodane
stvari, kupac može zahtjeve uputiti samo prodavatelju.
U sudskoj praksi odgvornost prodavatelja i prozvođača (kada je proizvođač dao jamstvo) jest
solidarna. Proizvođač nije samo onaj koji je proizveo stvar, već i uvoznik te svaka druga osoba koja se
predstavlja kao proizvođač stavljanjem svoga imena, žiga ili druga oznake na stvar.

(3) Jamstvo obvezuje pod uvjetima pod kojima je dano bez obzira na oblik u kojem je dano (jamstveni
list, usmena izjava, popratno reklamiranje i sl.), ali je kupac ovlašten zahtijevati da mu jamstvo bude
izdano u pisanom obliku ili u nekom drugom, njemu dostupnom, trajnom mediju.
(4) Ova pravila ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari.
Pravila o jamstvu ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari.
Odnos ta dva instituta postavljen je tako da su pravila o o odgovornosti za meterijalne stvari podredne
naravi. Kupac može zaštiti svoje interese (samo u odnosu na prodavatelja) uz pomoć oba instituta.
Institut odgovornosti za materijane stvari treba razlikovati od instituta odgovornosti za neispravan
proizvod.

(5) U jamstvu moraju biti navedena prava iz jamstva koja pripadaju kupcu, te jasno navedeno da
jamstvo ne utječe na ostala prava koja pripadaju kupcu po drugim pravnim osnovama.
(6) Jamstvo mora sadržavati pojedinosti koje su potrebne kupcu za ostvarivanje njegovih prava, a
posebno trajanje jamstva i teritorijalno područje važenja, te ime, odnosno naziv i adresu osobe koja je
izdala jamstvo.
(7) Neispunjenje obveza iz stavka 5. i 6. ovoga članka ne utječe na valjanost jamstva.

Raskid ugovora i sniženje cijene

Članak 426.
Ako prodavatelj ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari, kupac ima pravo na raskid
ugovora ili sniženje cijene, a u svakom slučaju i pravo na popravljanje štete.

Rok za ostvarivanje prava

Članak 429.
Prava kupca po osnovi jamstva gase se nakon isteka jedne godine računajući od dana kad je od njega
zatražio popravak ili zamjenu stvari.

Koja je razlika između garancije – jamstva za ispravnost stvari i odgovornosti

za materijalne nedostatke?
Kod odgovornosti za materijalne nedostatke prodavatelj odgovara po samom zakonu, a kod garancije
u ugovor o kuporodaji u ugovor se stavlja kaluzula o jamstvu ili garanciji. Takve klauzule imaju različiti
sadržaj kojim se jamči ispravno funkcioniranje prodane stvari. Prodavatelj kupcu izdaje garancijski ili
jamstveni list. ZOO je uredio odgovornost za ispravnost stvari.

70
 Odgovornost proizvođača za neispravan proizvod? Kakva je to odgovornost?
Institute odgvornost za materijale nedostatke i jamstvo za ispravnost proizvoda treba razlikovati od
instituta odgovornosti proizvođača za neispravan proizvod. Kod odgovornosti za materijale nedostatke
i kod jamstva za ispravnost stvari kada govorimo o neodstatcima i nepravilnosti mislili se na
nepostojanje uporabnih i funkcionalnih svojstava stvari koje bi stvar morala imati za redovitu ili
posebnu uporabu.

Kod odgovornosti za neispravan proizvod pod neispravnošću misli se na nesigurnost proizvoda, pa se

kaže da je proizvod neispravan ako ne pruža onu sigurnost koja se od određenog proizvoda opravdano
očekuje.

Pravila objektivne odgovornosti za štetu primjenjuju se i na štete koje mogu nastati kao posljedica
neispravnosti nekog proizvoda.

Pravila odgovornosti za neispravan proizvod odnose se na sve vrste pokretnih stvari. Isključene su
nekretnine, ali su uključeni samostalni dijelovi ugrađeni u pokretnu ili nepokretnu stvar. Pojmom
proizvoda obuhvaćeni su također električna i drugi oblici energije. Pravila odgovornosti za neispravan
proizvod ne primjenjuju se na štete koje su posljedica nuklearne nesreće.
Proizvod je neispravan ako ne pruža sigurnost koja se od takva proizvoda opravdano očekuje. Od
proizvođača se očekuje da predvidi da njegov proizvod ponekad može biti korišten i izvan njegove
osnovne namjene (da npr. dijete igračku uzme u usta) i da u takvu slučaju osigura njegovu
neškodljivost za zdravlje i imovinu korisnika.

Štetnik je proizvođač koji je izradio gotov proizvod i stavio ga u promet. Proizvođačem se smatra i
osoba koja je proizvela sirovinu, samostalni ili nesamostalni dio koji je ugrađen u proizvod, ali i svaka
osoba koja se predstavlja kao proizvođač, npr. obilježavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili
kakvim drugom znakom. U slučaju da nije moguće utvrditi tko je proizvođač, proizvođačem se smatra
svaka osoba koja proizvod stavlja u promet.

Po pravilima odštetne odgovornosti za neispravan proizvod odgovara se samo za imovinsku štetu i to:
- prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom korisnika neispravnog proizvoda
- prouzročenu uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari, osim neispravnog proizvoda, s tim da se to
odnosi samo na stvari namijenjene osobnoj uporabi i ako ju je oštećenik uglavnom rabio u tu svrhu

Po pravilima odgovornosti za neispravan proizvod ne može se zahtijevati popravljanje štete na samom

neispravnom proizvodu, kao ni popravljanje neimovinske štete.

Oštećenik mora dokazati neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i
pretrpljene štete.
Da bi se oslobodio odgovornosti za štetu proizvođač će morati dokazati neku od sljedećih okolnosti:
- da proizvod nije stavio u promet,
- da neispravnost ni njezin uzrok nisu postojali u vrijeme stavljanja proizvoda u promet
- da proizvod nije proizveden za bilo koju poslovnu svrhu (prodaju, zakup i sl.), niti je proizveden i stavljen
u promet u okviru njegova poslovanja,
- da je neispravnost posljedica pridržavanja prisilnih propisa,
- da stanje znanosti ili tehničkog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u promet nije omogućavalo
otkrivanje neispravnosti (tzv. razvojni rizik),
- da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili osobe za koju odgovara odnosno radnjom treće
osobe koju nije mogao predvidjeti, niti izbjeći ili otkloniti njezine posljedice.

71
Ako je za neispravnost proizvoda odgovorno više osoba njihova je odgovornost solidarna.

Rokovi ostvarivanja prava na popravljanje štete su: zastarni i prekluzivni.

Zastarni rok od 3 god. teče od dana kada je oštećenik saznao ili morao saznati za štetu, neispravnost
proizvoda i proizvođača. Prekluzivni rok od 10 god. teče od dana stavljanja proizvoda u promet.

Nabroji vrste kupoprodaje s posebnim pogodbama?

1.) Kupoprodaja s pavom prvokupa
2.) Kupnja na pokus
3.) Kupoprodaja po uzorku i modelu
4.) Kupoprodaja sa specifikacijom
5.) Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva
6.) Kupoprodaja s obročnom otplatom cijene

Kupoprodaja s pravom prvokupa? Vrste prvokupa? Zakonsko i ugovorno.

Posebnost kod trgovačkih ugovora? Rokovi?
Pojam
Članak 449.
Ugovornom odredbom o pravu prvokupa obvezuje se kupac izvijestiti prodavatelja o namjeravanoj
prodaji stvari određenoj osobi, a i o uvjetima te prodaje, i ponuditi mu da on stvar kupi za istu cijenu.
Rokovi za ostvarenje prava i isplatu cijene
Članak 450.
(1) Prodavatelj je dužan obavijestiti kupca na pouzdan način o svojoj odluci da se koristi pravom
prvokupa u roku od mjesec dana, računajući od dana kad ga je kupac obavijestio o namjeravanoj
prodaji trećoj osobi.
(2) Istodobno s izjavom da kupuje stvar, prodavatelj je dužan isplatiti cijenu dogovorenu s trećom
osobom, ili je položiti kod suda, odnosno kod zakonom ovlaštene osobe.
(3) Ako je u ugovoru s trećim predviđen rok za isplatu cijene, prodavatelj se može koristiti tim rokom
samo ako dade dovoljno osiguranje.

Mogućnost nasljeđivanja i otuđenja

Članak 451.
Pravo prvokupa pokretnih stvari ne može se ni otuđiti ni naslijediti, ako zakonom nije drukčije
određeno.

U slučaju prisilne javne prodaje

Članak 452.
(1) U slučaju prisilne javne prodaje prodavatelj se ne može pozivati na svoje pravo prvokupa.
(2) Ali prodavatelj čije je pravo prvokupa bilo upisano u javnoj knjizi može zahtijevati poništaj javne
prodaje, ako nije bio posebno pozvan da joj pristupi.

Trajanje prava prvokupa

72
Članak 453.
(1) Pravo prvokupa prestaje poslije pet godina od sklapanja ugovora, ako nije ugovoreno da će
prestati prije.
(2) Ugovoren dulji rok svodi se na rok od pet godina.
(3) Ograničenje iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuje se na pravo prvokupa iz trgovačkih
ugovora i na pravo prvokupa dionica, poslovnih udjela i udjela u društvu.
(4) Ako ugovorom iz stavka 3. ovoga članka nije ugovoreno vrijeme trajanja prava prvokupa, ono
prestaje protekom pet godina od sklapanja ugovora.

Kad je izvršen prijenos vlasništva bez obavijesti prodavatelju

Članak 454.
(1) Ako je kupac prodao stvar i prenio vlasništvo na trećega ne obavijestivši prodavatelja, i ako je
trećemu bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato da prodavatelj ima pravo prvokupa,
prodavatelj može u roku od šest mjeseci računajući od dana kad je saznao za taj prijenos zahtijevati da
se prijenos poništi i da se stvar njemu proda pod istim uvjetima.

Zakonsko pravo prvokupa

Članak 455.
(1) Za određene osobe pravo prvokupa može biti ustanovljeno zakonom.
(2) Trajanje zakonskog prava prvokupa nije ograničeno.
(3) Osobe koje na temelju zakona imaju pravo prvokupa moraju biti obaviještene pisano o
namjeravanoj prodaji i o njezinim uvjetima, inače imaju pravo zahtijevati poništaj prodaje.

Kupnja na pokus? Koja su obilježja kupnje na pokus? Koja su obveze kupca, a

koje prodavatelja?
Pojam
Članak 456.
(1) Kad je ugovoreno da kupac uzima stvar pod uvjetom da je isproba da bi utvrdio odgovara li
njegovim željama, dužan je o tome ostaje li pri ugovoru obavijestiti prodavatelja u roku utvrđenom
ugovorom ili običajem, a ako takva nema, onda u primjerenom roku koji mu odredi prodavatelj, inače
se smatra da je odustao od ugovora.
(2) Ako je stvar predana kupcu da bi je isprobao do određenog roka, a on je ne vrati bez odgađanja
nakon isteka roka, ili ne izjavi prodavatelju da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru.

Prodavateljeva obveza nastaje odmah nakon sklapanja ugovora, a kupčeva tek nakon ispunjenja
uvjeta odnosno kad izjavi da stvar prima.

-dvije su varijante kupnje na pokus: bez predaje i s predajom stvari kupcu

1.) ako stvar nije predana kupcu – prodavatelj je dužan omogućiti mu ispitivanje stvari, a kupac je
dužan obavijestiti prodavatelja ostaje li pri ugovoru. Ne obavijesti li kupac prodavatelja u roku koji je
utvrđen ugovorom ili običajem, ili ako takvog nema, onda u primjerenom roku kojeg mu odredi
prodavatelj – smatra se da je odustao od ugovora.

73
2.) ako je stvar predana kupcu do određenog roka radi isprobavanja, pa je odmah nakon isteka roka
ne vrati ili ne izjavi da odustaje od ugovora – smatra se da je ostao pri ugovoru (šutnja se ovdje
tumači kao pristanak). Izjavi li kupac da ne prihvaća kupnju, dužan je vratiti stvar prodavatelju inače
odgovara za štetu.

Rizik
Članak 458.
Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari predane kupcu radi pokusa snosi prodavatelj do kupčeve
izjave da ostaje pri ugovoru, odnosno do isteka roka kad je kupac bio dužan vratiti stvar prodavatelju.

Moguća je i kupnja uz tzv. OBJEKTIVNI POKUS:

Objektivan pokus
Članak 457.
Kad je pokus ugovoren da bi se utvrdilo ima li stvar određeno svojstvo ili je li prikladna za određenu
uporabu, održanje ugovora ne zavisi od kupčeva nahođenja, već od toga ima li ona zaista ta svojstva,
odnosno je li prikladna za određenu uporabu.

Kupoprodaja po uzorku i modelu?

Kupoprodaja kod koje je prodavatelj dužan predati kupcu stvar jednaku uzorku ili modelu, izuzev ako
je uzorak ili model pokazan kupcu samo radi obavijesti i približnog određivanja svojstava stvari.

Članak 460.
(1) U slučaju kupoprodaje po uzorku ili modelu, ako stvar koju je prodavatelj predao kupcu nije
jednaka uzorku ili modelu, prodavatelj odgovara po propisima o odgovornosti prodavatelja za
materijalne nedostatke stvari (što znači da kupac može zahtijevati ispunjenje po uzorku ii modelu ili
sniženje cijene ili raskid ugovora, te naknadu štete), a u drugim slučajevima po propisima o
odgovornosti za neispunjenje obveze (obveza fakture i računa, jer od dostave fakture počinje teći rok
od 30 dana u kojem se novčana obveza mora ispuniti -> specifičnost!)
(2) Prodavatelj ne odgovara za nedostatak jednakosti ako je uzorak, odnosno model podnio kupcu
samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari, bez obećanja jednakosti.

Kupoprodaja sa specifikacijom?
Kupoprodaja koja nastaje kad se kupcu ostavi pravo da kasnije, nakon sklapanja ugovora, odredi oblik,
mjeru, asortiman ili koju drugu vrijednost kupljene stvari.

Članak 461.
(1) Ako je ugovoreno pravo kupca da kasnije odredi oblik, mjeru ili koje druge pojedinosti stvari, a
kupac ne dostavi specifikaciju do ugovorenog nadnevka, ili do proteka razumnog roka računajući od
prodavateljeva traženja da to učini, prodavatelj može izjaviti da raskida ugovor ili načiniti specifikaciju
prema onome što mu je poznato o kupčevim potrebama.

(2) Ako prodavatelj načini specifikaciju, dužan je obavijestiti kupca o njezinim pojedinostima i odrediti
mu razuman rok da sam pripremi specifikaciju.

74
(3) Ako kupac ne iskoristi tu mogućnost, obvezna je specifikacija koju je načinio prodavatelj.

Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva?

čl. 462.
(1) Prodavatelj može posebnom odredbom ugovora pridržati pravo vlasništva i poslije predaje stvari
kupcu dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti.
(2) U dvojbi se smatra da je pravo vlasništva preneseno uz odgodni uvjet potpune isplate cijene i da je
prodavatelj ovlašten raskinuti ugovor, ako kupac dođe s isplatom u zakašnjenje.
(3) Pridržaj prava vlasništva pokretne stvari ima učinak prema kupčevim vjerovnicima samo ako je
učinjen u obliku isprave javno ovjerovljene prije kupčeva stečaja ili prije pljenidbe stvari. (u protivnom
se kupčevi vjerovnici mogu namiriti i iz kupljene stvari)
(4) Na pokretnim stvarima o kojima se vode posebne javne knjige može se pridržati pravo vlasništva
samo ako je to predviđeno propisima o uređenju i vođenju tih knjiga. (brod, zrakoplov)

Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od trenutka kad mu je stvar predana.
- Mogućnost je rezervirana isključivo za pokretne stvari – kupoprodaja s pridržajem prava
vlasništva nekretnine nije spojiva s načelima zemljišnoknjižnog prava
- Kupac stječe pravo vlasništva na kupljenoj stvari u trenutku isplate cijene, nije potrebna
nikakva posebna izjava prodavatelja jer je njegova volja za prijenosom prava vlasništva
izražena u ugovoru o kupoprodaji

Ugovor o kupoprodaji – posebnosti kod trgovačkih ugovora

1.) Cijena nije bitan sastojak ugovora
2.) Pregled stvari i vidljivi nedostaci – kraći su rokovi (bez odgađanja)
3.) U obavijesti o nedostatku stvari kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati
prodavatelja da pregleda stvar
4.) Skriveni nedostaci – kraći su rokovi (bez odgađanja, 6 mj.)
5.) Kad je prodavatelj dao kupcu veću količinu, trgovačkim ugovorom o kupoprodaji, kad je
prodavatelj stvari određenih po rodu dao kupcu veću količinu nego što je ugovoreno, a kupac
u razumnom roku ne izjavi da višak odbija, smatra se da je primio i taj višak te je dužan platiti
ga po istoj cijeni. Ako kupac odbije primiti višak, prodavatelj je dužan naknaditi kupcu štetu.
6.) Ograničenje prava prvokupa (5 godina) ne primjenjuje se na pravo prvokupa iz trgovačkih
ugovora

Kupoprodaja s obročnom otplatom cijene?

Pojam
Članak 464.
Ugovorom o kupoprodaji pokretne stvari s obročnom otplatom cijene obvezuje se prodavatelj predati
kupcu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje isplatiti
njezinu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima.

75
Oblik ugovora
Članak 465.
Ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene mora biti sastavljen u pisanom obliku. (formalan
ugovor)

Bitni sastojci ugovora

Članak 466.
(1) Pored stvari i njezine cijene u ispravi o ugovoru moraju, pod prijetnjom ništetnosti, biti navedeni:
ukupan iznos svih obročnih otplata, računajući i onu koja je izvršena u času sklapanja ugovora, iznos
pojedinih otplata, njihov broj i njihovi rokovi.
(2) Isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništetnosti, sadržavati odredbu da kupac može raskinuti
ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od tri dana od potpisivanja isprave te da se ovoga
prava kupac ne može odreći unaprijed.

Pravo kupca da isplati cijenu odjednom

Članak 467.
(1) Kupac može uvijek isplatiti odjednom ostatak cijene.
(2) Taj ostatak se isplaćuje čist, bez ugovornih kamata i bez troškova.
(3) Ništetna je suprotna odredba ugovora.

Raskid ugovora i zahtjev potpune isplate cijene

Članak 468.
(1) Prodavatelj može raskinuti ugovor ako kupac dođe u zakašnjenje s početnom otplatom.
(2) Nakon isplate početne otplate prodavatelj može raskinuti ugovor ako kupac dođe u zakašnjenje s
najmanje dvije uzastopne otplate, koje čine najmanje osminu cijene.
(3) Iznimno, prodavatelj može raskinuti ugovor kad kupac dođe u zakašnjenje s isplatom samo jedne
otplate, ako za isplatu cijelog ostatka cijene nije predviđeno više od četiri otplate.
(4) U slučajevima predviđenim u stavku 2. i 3. ovoga članka, prodavatelj može, umjesto da raskine
ugovor, zahtijevati od kupca isplatu cijelog ostatka cijene, ali je prije toga zahtjeva dužan ostaviti
kupcu naknadni rok od petnaest dana.

Sudsko produljenje rokova otplate

Članak 469.
Na traženje kupca sud može, kad to okolnosti slučaja opravdavaju, produljiti rokove za isplatu
zakašnjelih otplata, ako kupac dade osiguranje da će ispuniti svoje obveze, i ako zbog toga prodavatelj
ne trpi štetu.

Ništetnost ugovorne kazne

Članak 470.
Ništetna je odredba ugovora o ugovornoj kazni za slučaj raskida ugovora te za slučaj da kupac dođe u
zakašnjenje s isplatom nekog obroka cijene.

76
Raskid ugovora
Članak 471.
(1) U slučaju raskida ugovora prodavatelj je dužan vratiti kupcu primljene otplate sa zakonskim
kamatama od dana kad ih je primio i naknaditi mu nužne troškove što ih je učinio za stvar.
(2) Sa svoje strane kupac je dužan vratiti prodavatelju stvar u stanju u kojem je bila kad mu je bila
predana i dati mu naknadu za njezinu uporabu do raskida ugovora.

Distancijska kupoprodaja?
Prodaja kod koje su kupac i prodavatelj u različitim mjestima, često i državama, pa je potrebno urediti
tko će od njih preuzeti brigu oko prijevoza robe, osiguranja robe u prijevozu, obavljanja carinskih
formalnosti, plaćanja carine, pribavljanja uvoznih i izvoznih deklaracija – tko to plaća? – te reguliraju
prijelaz rizika na robi – prelazi li rizik prije stavljanja robe na prijevoz, u trenutku stavljanja robe na
prijevoz, nakon isporuke u mjestu opredjeljenja ili tijekom iskrcaja – tko snosi rizik gubitka ili
oštećenja robe?

Predaja prijevozniku, čl.394.

Kada je ugovoren prijevoz robe, ali nije određeno i mjesto ispunjenja, odnosno kad prodavatelj
otprema robu u određeno mjesto na zahtjev kupca, predaja je izvršena uručenjem stvari prijevozniku
ili otpremniku.

Distancijska prodaja je prodaja kod koje prodavatelj na zahtjev kupca šalje robu u mjesto koje nije i
mjesto ispunjenja. Za određivanje točke primopredaje i prijelaza rizika koriste se transportne klauzule
– INCOTERMS.

-mjesto ispunjenja je ono mjesto u kome dužnik (prodavatelj) ispunjava svoju činidbu. U sumnji,
smatra se da je to ono mjesto u kome je dužnik imao sjedište u trenutku zaključenja ugovora.

-kod distancijske kupoprodaje rizik prelazi na kupca u trenutku kad je prodavatelj stvar predao
prijevozniku, špediteru, skladištaru prije nego što je kupac došao u posjed stvari i prije nego što je
može koristiti. Razlog tome jest što prodavatelj ne treba snositi povećani rizik zbog toga što robu
prema želji kupca treba poslati u drugo mjesto i zbog toga odgađa efekt činidbe.

Propadne li stvar za vrijeme transporta i zbog toga ne dođe do ispunjenja dužne činidbe prodavatelja,
prodavatelj će ipak imati pravo na isplatu ako je isporukom vozaru izvršio ono što je bio dužan učiniti.
Prodavatelj je odgovoran kupcu samo u slučaju ako je šteta nastala zbog toga što je prodavatelj bez
važnog razloga odstupio od uputa kupca.
Prodavatelj koji je skrivio prekid u transportu odgovara za slučajno oštećenje ako šteta ne bi pogodila
kupca da takvog prekida nije bilo.

UGOVOR O ZAMJENI

Kauza ugovora o zamjeni?

Predati stvar u vlasništvo

77
Pojam
Članak 474.
(1) Ugovorom o zamjeni svaki se ugovaratelj obvezuje prema svom suugovaratelju predati mu stvar u
vlasništvo.
(2) Objekt zamjene mogu biti i prenosiva prava.

Prava i obveze ugovornih strana

Članak 475.
Iz ugovora o zamjeni nastaju za svakog ugovaratelja prava i obveze koja iz ugovora o kupoprodaji
nastaju za prodavatelja

UGOVOR O PRODAJNOM NALOGU

Ugovor o prodajnom nalogu? Predmet ugovora?

Pojam
Članak 476.
(1) Ugovorom o prodajnom nalogu obvezuje se nalogoprimac da pokretnu stvar koju mu je predao
nalogodavac proda za određenu cijenu u određenom roku ili da je u tom roku vrati nalogodavcu.
(2) Prodajni nalog ne može se opozvati.

Rizik
Članak 477.
Stvar predana nalogoprimcu ostaje nalogodavčeva i on snosi rizik njezine slučajne propasti ili
oštećenja, ali ne može njome raspolagati dok mu ne bude vraćena.

Kad se smatra da je nalogoprimac kupio stvar

Članak 478.
(1) Ako nalogoprimac ne proda stvar i ne preda određenu cijenu nalogodavcu do određenog roka, niti
je vrati u tom roku, smatra se da je on stvar kupio.
(2) Ali njegovi vjerovnici ne mogu zaplijeniti stvar dok on ne isplati cijenu nalogodavcu.

UGOVOR O ZAJMU

Pojam? Kauza ugovora? Specifičnost ugovora o zajmu kod trgovačkih

ugovora? Ugovor o zajmu kod trgovačkih ugovora-kamatna stopa? Referentna
stopa +8
Pojam
Članak 499.

78
(1) Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili
određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog
vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
(2) Na primljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo vlasništva.

Kamate
Članak 500.
(1) Zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.
(2) U trgovačkim ugovorima zajmoprimac duguje kamate iako nisu ugovorene.

Kauza ugovora je stjecanje kredita, a stjecanje vlasništva samo je nužna posljedica ostvarenja tog cilja.

Konsenzualan ugovor, dvostrano obvezujući ugovor, može biti naplatan i besplatan.

Vrste ugovora o zajmu?

Investicijski zajam je zajam s ugovorenom namjenom, zajmoprimac koristi zajam za investicije. Kod
običnog zajma nema uopće govora o tome da se kao bitni element ugovora navede za što će
zajmoprimac pozajmljeni novac/stvar uoptrijebiti.

Emisijski zajam- kod te vrste zajma postoje elemeti zajma i elemnti kupoprodaje. Takav ugovor nastaje
kada dužnik izdaje, javne obveznice o zajmu, a vjerovnici zatim te obveznice kupuju. Vjerovnik je dao
zajam istom onda kada je kupio obveznicu. Npr. Zajam za izgradnju cesta i drugih krupnijih objekata.

Obveze i prava zajmodavca?

II. OBVEZE I PRAVA ZAJMODAVCA
Predaja stvari
Članak 501.
(1) Zajmodavac je dužan predati stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda
kad to zajmoprimac zatraži.
(2) Pravo zajmoprimca da zahtijeva predaju ugovorenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska
zajmodavca u zakašnjenje, a u svakom slučaju za godinu dana od sklapanja ugovora.

Loše materijalne prilike zajmoprimca

Članak 502.
(1) Ako se pokaže da su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno hoće li biti u stanju
vratiti zajam, zajmodavac može odbiti predaju ugovorenih stvari, ako u vrijeme sklapanja ugovora nije
to znao te ako se pogoršanje zajmoprimčevih materijalnih prilika dogodilo nakon sklapanja ugovora.
(2) Ali on je dužan ispuniti svoju obvezu ako mu zajmoprimac ili tko drugi za njega dade dovoljno
osiguranje.

Šteta zbog nedostatka pozajmljenih stvari

Članak 503.
(1) Zajmodavac je dužan naknaditi zajmoprimcu štetu zbog materijalnih nedostataka pozajmljenih
stvari.
(2) Ali ako je zajam beskamatan, dužan je naknaditi štetu samo ako su mu nedostaci stvari bili poznati
ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a on o njima nije obavijestio zajmoprimca.

79
Obveze i prava zajmoprimca?
III. OBVEZE I PRAVA ZAJMOPRIMCA

Rok vraćanja zajma

Članak 504.
Ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma,
zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva
mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

Izbor prilikom vraćanja zajma

Članak 505.
(1) Ako u zajam nije dan novac, a ugovoreno je da će zajmoprimac vratiti zajam u novcu, zajmoprimac
je ipak ovlašten da po svom izboru vrati pozajmljene stvari ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih
stvari u vrijeme i u mjestu koji su ugovorom određeni za vraćanje.
(2) Isto vrijedi i u slučaju kad nije moguće vratiti istu količinu stvari, iste vrste i iste kakvoće.

Odustajanje od ugovora
Članak 506.
Zajmoprimac može odustati od ugovora prije nego što mu zajmodavac preda ugovorene stvari, ali ako
bi zbog toga bilo kakve štete za zajmodavca, dužan je naknaditi je.

Vraćanje zajma prije roka

Članak 507.
Ako nije drukčije ugovoreno, zajmoprimac može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je
dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu.

IV. NAMJENSKI ZAJAM

Članak 508.
Ako je ugovorom određena svrha zajma, zajmodavac može izjaviti da raskida ugovor ako ga
zajmoprimac koristi u neku drugu svrhu.

UGOVOR O ZAKUPU

Ugovor o zakupu?
Pojam
Članak 519.
Ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj
se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu.

Primjena posebnih propisa

Članak 520.

80
Odredbe ovoga odsjeka neće se primjenjivati na zakupe uređene posebnim zakonom, osim podredno.

UGOVOR O NAJMU

Ugovor o najmu?
Pojam
Članak 550.
Ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj
mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

Najam uređen posebnim propisima

Članak 551.
Odredbe ovoga odsjeka podredno se primjenjuju na najam uređen posebnim zakonom.
Razlika ugovor o najmu i ugovor o zakupu?
Ugovorom o zakupu zakupodavac se obvezuje predati određenu stvar na korištenje, a kod ugovora o
najmu namodavac se obvezuje predati određenu stvar na uporabu. Korištenje je usus fructus- tj.
pravo korištenja i ubiranja plodava, a uporaba je usus-pravo korištenja bez prava ubiranja plodaova.

UGOVOR O DJELU
Kada se ugovor o djelu smatra ugovorom o kupoprodaji? Razlika ugovor o
djelu i ugovor o prodaji?
Pojam
Članak 590.
Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke
stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Odnos prema kupoprodaji

Članak 591.
(1) Ugovor kojim se jedna strana obvezuje izraditi određenu pokretnu stvar od svog materijala smatra
se u sumnji kupoprodajom.
(2) Ali ugovor ostaje ugovor o djelu ako se naručitelj obvezao dati bitan dio materijala potreban za
izradu stvari.
(3) U svakom slučaju ugovor se smatra ugovorom o djelu ako su ugovaratelji imali na umu osobitu
vrijednost izvođačeva rada. (npr. slikar kada slika sliku na svojem platnu i svojim bojama)

UGOVOR O GRAĐENJU

Definiraj ugovor o građenju?

Konsenzualan, naplatan, dvostranoobvezujuć, kazualan formalni ugovor. Ugovor o građenju je u biti
ugovor o djelu koji je zbog specifičnosti i gospodarske važnosti razvio u samostalni ugovor, na ugovor
o građenju mogu se supsidijarno primjeniti odredbe ugovora o djelu.

81
Članak 620.
(1) Ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom
roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj
građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu
cijenu.
(2) Ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Bitni elementi ugovora o građenju? (prema powerpoint prezentaciji)

a) predmet ugovora
b) cijena (određena ili odrediva)

+Je li projekt bitan sastojak ugovora o građenju?

Projekt nije bitan sastojak ugovora o građenju jer se na njega može gledati kroz to da je predmet
građenja – građevina kao bitan sastojak ovog ugovora podrazumijeva i postojanje određenog
projekta.

+Je li rok bitan sastojak ugovora o građenju?

Iako je sastavni dio zakonske definicije rok nije bitan sastojak ugovora o građenju. Rok može postati
bitan sastojak ugovora jedino voljom ugovornih strana tada bitni sastojci ugovora postaju i

c) garancijski rokovi za kvalitetu izvedenih radova

d) ugovorna kazna za prekoračenje rokova

Predmet ugovra o građenju?

Predmet ugovora je izgradnja određene građevine na određenom zemljištu ili izvođenje drugih
postojećih građevinskih radova na zemljištu odnosno postojećoj građevini.

Hijerarhija pravnih izvora kod ugovora o građenju?

1.) sam ugovor o građenju kojeg su stranke sklopile
2.) posebne uzance- Posebne uzance o građenju
3.) opće uzance
4.) Zoo+supsidijarna primjena odredbi ugovora o djelu
5) drugi propisi npr. Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o javnoj nabavi
Što se sve po ZOO smatra građevinom?
Građevina
Članak 621.
Pod »građevinom« razumijevaju se zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste,
željezničke pruge, bunari i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove.

Hitni nepredviđeni radovi?

Članak 624.
(1) Nepredviđene radove izvođač može izvesti i bez prethodne suglasnosti naručitelja ako zbog
njihove hitnosti nije mogao pribaviti tu suglasnost.
(2) Nepredviđeni radovi iz stavka 1. ovoga članka su radovi koje je nužno izvesti:

82
 – radi osiguranja stabilnosti građevine, sprječavanja opasnosti za život i zdravlje ljudi, okoliš,
prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu a izazvana je izvanrednim i
neočekivanim događajima,
– radi sprječavanja nastanka štete uslijed tih događaja, te
– po naredbi mjerodavnog tijela javne vlasti.
(3) Izvođač je dužan o tim pojavama i poduzetim mjerama bez odgađanja izvijestiti naručitelja.
(4) Izvođač ima pravo na pravičnu naknadu za nepredviđene radove koji su morali biti izvedeni.
(5) Naručitelj može raskinuti ugovor ako bi zbog tih radova ugovorena cijena morala biti znatno
povećana, o čemu je dužan bez odgađanja obavijestiti izvođača.
(6) U slučaju raskida ugovora naručitelj je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio cijene za već
izvedene radove, a i pravičnu naknadu za učinjene nužne troškove.

Cijena radova? Na koje načine se može odrediti cijena kod ugovora o

građenju? Kako se ugovara cijena?
Članak 625.
Cijena radova može se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom
iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena).

Jediniča cijena se određuje po jedinici mjere ugovorenih radova (iskop po kubičnom metru, iskop u
kamenu ili pijesku, po toni cementa, po komadu prozora ili vrata, 10 000kn/metar kvadratni kuće i sl.).
Ugovara se kada su u pitanju veliki investicijski radovi – pomna razrada projekta. U toj se cijeni nalazi i
dobit izvođača.

Ukupno ugovorena cijena ili paušalna cijena, ugovora se za isvršenje cijelog posla, izvođač ima pravo
samo na ugovorenu cijenu, takva cijena se ugovara kod klauzule ''ključ u ruke''.

Izmjena cijene?
Članak 626.
(1) Ako ugovorom glede izmjene cijene nije predviđeno što drugo, izvođač koji je svoju obvezu ispunio
u predviđenom roku može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između sklapanja
ugovora i njegova ispunjenja, a bez njegova utjecaja, povećale cijene elemenata na temelju kojih je
određena cijena radova, tako da bi ta cijena trebala biti veća za više od dva postotka.
(2) U slučaju da izvođač svojom krivnjom nije izveo radove u roku predviđenom ugovorom, on može
zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između sklapanja ugovora i dana kad su
radovi prema ugovoru trebali biti završeni, a bez njegova utjecaja, povećale cijene elemenata na
temelju kojih je određena cijena radova, tako da bi ona, prema novim cijenama tih elemenata, trebala
biti veća za više od pet postotaka.
(3) U oba slučaja izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni radova koja prelazi dva, odnosno pet
postotaka.
(4) Izvođač se ne može pozivati na povećanje cijena elemenata na temelju kojih je određena cijena
radova ako je do povećanja cijene došlo nakon njegova dolaska u zakašnjenje.

Raskid ugovora zbog povećane cijene?

Članak 628.
(1) Ako bi ugovorena cijena morala biti znatno povećana, naručitelj može raskinuti ugovor.
(2) U slučaju raskida ugovora naručitelj je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio ugovorene cijene
za do tada izvedene radove te pravičnu naknadu za učinjene nužne troškove.
83
Pravo naručitelja na sniženje ugovorene cijene?
Članak 629.
(1) Ako su se u vremenu između sklapanja ugovora i ispunjenja obveze izvođača cijene elemenata na
temelju kojih je određena cijena radova snizile za više od dva postotka, a radovi su izvedeni u
ugovorenom roku, naručitelj ima pravo tražiti odgovarajuće sniženje ugovorene cijene radova iznad
toga postotka.
(2) Ako je ugovorena nepromjenljivost cijene radova, a oni su izvedeni u ugovorenom roku, naručitelj
ima pravo na sniženje ugovorene cijene u slučaju da su se cijene elemenata na temelju kojih je
određena cijena smanjile za toliko da bi cijena bila niža za više od deset postotaka, i to za razliku u
cijeni preko deset postotaka.
(3) U slučaju zakašnjenja izvođača radova naručitelj ima pravo na razmjerno sniženje cijene radova za
svako sniženje cijene elemenata na temelju kojih je cijena radova određena.

Ugovor o građenju s odredbom ''ključ u ruke''? Što sve obuhvaća ugovorena

cijena kod ugovora o građenju ''ključ u ruke''? Dispozitivna odredba kod
ugovora o građenju?
Članak 630.
(1) Ako ugovor o građenju sadrži odredbu »ključ u ruke« ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se
samostalno obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu građevine.
(2) Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka mogu biti obuhvaćeni i poslovi projektiranja.
(3) Ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje
utjecaj manjkova radova na ugovorenu cijenu, pod pretpostavkom da nije došlo do izmjene opsega
ugovorenih radova na temelju sporazuma ugovornih strana ili iz razloga za koje odgovara naručitelj.
(4) Ako u ugovoru »ključ u ruke« sudjeluje kao ugovorna strana više izvođača, njihova odgovornost
prema naručitelju je solidarna.

Klauzule kod ugovora o građenju?

1.) Klauzula ključ u ruke
2.) Klizna skala
3.) Indeksna kluazula
4.) Valutna klauzula

Odgovornost za solidnost građevine, tko odgovara i kada? Tko sve odgvara uz

izvođača radova? Koji je rok kod odgovornosti za nedostatke građevine? Rok
kod odgovornosti za nedostatke građevine? *Kako odgovaraju izvođači kada
ih je više?
U čemu se sastoji
Članak 633.
(1) Izvođač odgovara za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih
zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka
radova.
(2) Izvođač odgovara i za nedostatke zemljišta na kojem je podignuta građevina, koji bi se pokazali za
vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova, osim ako elaboratom o geotehničkim
istražnim radovima ili drugom odgovarajućom ispravom nije utvrđeno da je zemljište podobno za

84
građenje, a tijekom građenja se nisu pojavile okolnosti koje dovode u sumnju osnovanost navedenih
isprava.
(3) Isto vrijedi i za projektanta ako nedostatak građevine ili zemljišta potječe od nekog nedostatka u
projektu.
(4) Isto vrijedi i za osobu koja obavlja nadzor ako nedostatak građevine ili zemljišta potječe od nekog
nedostatka u provedbi nadzora.
(5) Oni su odgovorni ne samo prema naručitelju nego i svakom drugom stjecatelju građevine.
(6) Ova njihova odgovornost ne može se ugovorom isključiti ni ograničiti.

Dužnost obavješćivanja i gubitak prava

Članak 634.
(1) Naručitelj ili drugi stjecatelj dužan je o nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja
obavlja nadzor u roku od šest mjeseci otkad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na nj
pozove.
(2) Pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču, odnosno projektantu po osnovi njihove
odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj, odnosno
stjecatelj obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku.

Smanjenje i isključenje odgovornosti

Članak 635.
(1) Izvođač se ne oslobađa odgovornosti ako je pri izvođenju određenih radova postupao po
zahtjevima naručitelja.
(2) Ali ako je prije izvršenja određenog rada po zahtjevu naručitelja upozorio ovoga na opasnost od
štete, njegova odgovornost se smanjuje, a prema okolnostima konkretnog slučaja može se i isključiti.

Regresi
Članak 636.
(1) Kad su za štetu odgovorni izvođač, projektant i osoba koja obavlja nadzor, odgovornost svakog od
njih određuje se razmjerno njihovoj krivnji.
(2) Projektant kojem je povjeren i nadzor nad izvođenjem planiranih radova odgovara i za nedostatke
u izvedenim radovima nastale krivnjom izvođača, ako ih je mogao opaziti savjesnim nadgledanjem
radova, ali ima pravo zahtijevati od izvođača odgovarajuću naknadu.
(3) Osoba koja obavlja nadzor odgovara i za nedostatke u izvedenim radovima nastale krivnjom
izvođača, ako ih je mogla opaziti savjesnim nadziranjem radova, ali ima pravo zahtijevati od izvođača
odgovarajuću naknadu.
(4) Izvođač koji je naknadio štetu nastalu zbog nedostatka u izvedenim radovima ima pravo zahtijevati
naknadu od projektanta u mjeri u kojoj nedostaci u izvedenim radovima potječu od nedostataka u
projektu.
(5) Izvođač koji je naknadio štetu nastalu zbog nedostatka u izvedenim radovima ima pravo zahtijevati
naknadu od osobe koja je nadzirala izvođenje radova u mjeri u kojoj nedostaci u izvedenim radovima
potječu od nedostataka u provedbi nadzora.
(6) Kad je za nedostatak odgovorna osoba kojoj je izvođač bio povjerio obavljanje jednog dijela posla,
izvođač je, ako namjerava od nje zahtijevati naknadu, mora obavijestiti o postojanju nedostatka u
roku od dva mjeseca računajući od dana kad je on sam obaviješten od naručitelja o istom nedostatku.

Koji nedostatci se smatraju da se odnose na slodnost građevine?

Čvrstoća, stabilnost, sigurnost.

85
 UGOVOR O ORTAŠTVU

Ugovor o ortaštvu? Kojim je zakonom reguliran? ZOO-om Ima li ortaštvo

pravnu sposobnost?
Članak 637.
(1) Ugovorom o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi
postizanja zajedničkog cilja.
(2) Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.

Što ulazi u imovinu ortaštva? Mora li ulog biti jednak?

Sastav imovine
Članak 638.
(1) Imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortaštva.
(2) U imovinu ortaštva ulaze i naknade za uništene, oštećene ili oduzete stvari koje pripadaju imovini
ortaštva.
(3) Imovina ortaštva zajednička je imovina ortaka.
(4) Imovina ortaka koja kao ulog nije unesena u zajedničku imovinu ostaje njegova posebna, od
zajedničke odvojena imovina.

Ulog
Članak 639.
(1) Ulog se može sastojati u stvarima, pravima, novcu, radu i drugim dobrima.
(2) Ako se ulaže cijela imovina, pod njom se razumijeva samo sadašnja imovina, ali ako ugovor
obuhvaća i buduću imovinu, pod njom se razumijeva samo stečena, a ne i naslijeđena imovina, osim
ako su obje izrijekom ugovorene.
(3) Ugovor koji se odnosi na ulaganje samo sadašnje ili samo buduće imovine nije valjan bez popisa i
opisa dijelova koji u nju ulaze.
(4) Ortak koji se obvezao uložiti samo svoj rad ima pravo na udio u dobiti, ali ne i na udio u glavnici
ortaštva, osim ako je vrijednost njegova rada, procijenjena u novcu, uključena u glavnicu.

Veličina uloga
Članak 640.
(1) Ako nije drukčije ugovoreno, ortaci su obvezni na jednake uloge.
(2) Ortak nije obvezan na naknadno povećanje ugovorenog uloga, ali ako se zbog promijenjenih
okolnosti zajednički cilj ne bi mogao postići bez povećanja uloga, ortak koji ne pristaje na povećanje
može istupiti iz ortaštva, a može ga se iz njega i isključiti.
(3) Svi su ortaci, u pravilu, dužni jednako sudjelovati u ostvarivanju zajedničkog cilja, bez obzira na
vrstu i veličinu njihovih uloga.

UGOVOR O PRIJEVOZU

Definiraj ugovor o prijevozu? Podjela ugovora o prijevozu?

Pojam

86
Članak 661.
(1) Ugovorom o prijevozu obvezuje se prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a
putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu.
(2) Prijevoznikom, prema ovom Zakonu, smatra se kako osoba koja se bavi prijevozom kao svojim
redovitim poslovanjem, tako i svaka druga osoba koja se ugovorom obveže izvršiti prijevoz uz
naknadu.

Podjela: Ugovor o prijevozu stvari i Ugovor o prijevozu osoba.

Kako se određuje cijena?

Visina naknade za prijevoz
Članak 664.
(1) Ako je visina naknade za prijevoz određena tarifom ili kojim drugim objavljenim obvezatnim
aktom, ne može se ugovoriti veća naknada.
(2) Ako iznos naknade za prijevoz nije određen tarifom ili kojim drugim objavljenim obvezatnim
aktom, a ni ugovorom, prijevoznik ima pravo na uobičajenu naknadu za tu vrstu prijevoza.
(3) U ostalom na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o naknadi kod ugovora o djelu.

Odgovornost za gubitak i oštećenje pošiljke? Gubitak i oštećenje pošiljke

skupocjenih stvari?
Gubitak i oštećenje pošiljke
Članak 683.
(1) Prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja
do njezine predaje, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
(2) Prijevoznik za štetu odgovara do iznosa određenog zakonom ili međunarodnim ugovorom.
(3) Ako nije drukčije ugovoreno, vrijednost robe određuje se prema tržišnoj cijeni pošiljke u vrijeme i
mjestu predaje na prijevoz.
(4) Ništetne su odredbe ugovora o prijevozu, općih uvjeta prijevoza, tarifa ili kojega drugoga općeg
akta kojima se prijevoznik potpuno ili djelomice oslobađa odgovornosti predviđene ovim Zakonom,
prebacuje teret dokazivanja s prijevoznika ili kojima se predviđaju povoljnija ograničenja odgovornosti
i visine naknade od onih predviđenih zakonom ili međunarodnim ugovorom.

Gubitak ili oštećenje pošiljke skupocjenih stvari

Članak 684.
(1) U slučaju gubitka ili oštećenja pošiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, vrijednosni papiri ili
druge skupocjene stvari, prijevoznik je dužan naknaditi tako nastalu štetu preko iznosa navedenih u
članku 683. stavku 2. ovoga Zakona samo ako je pri predaji stvari na prijevoz bio obaviješten o naravi
tih stvari i njihovoj vrijednosti, ili ako je štetu prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom.
(2) Ako su se s navedenim stvarima u pošiljci nalazile i druge stvari, za njihov gubitak ili oštećenje
prijevoznik odgovara po općim pravilima o odgovornosti prijevoznika.

Odgovornost prijevoznika za zakašnjenje?

Članak 687.
(1) Prijevoznik je dužan ovlašteniku naknaditi štetu zbog zakašnjenja u visini određenoj zakonom ili
međunarodnim ugovorom, osim ako dokaže da je do zakašnjenja došlo bez njegove krivnje.

87
(2) Zakašnjenje postoji ako pošiljka nije isporučena u ugovorenom roku, a ako rok nije ugovoren, kad
trajanje prelazi vrijeme koje se može razumno priznati urednom prijevozniku, uzimajući u obzir
konkretne okolnosti i osobito, kod komadnih pošiljaka, vrijeme slaganja pošiljke na uobičajeni način.

Odgovornost prijevoznika za zakašnjenje

Članak 696.
(1) Prijevoznik je dužan prevesti putnike do određenog mjesta na vrijeme.
(2) On odgovara za štetu koju putnik pretrpi zbog zakašnjenja, osim ako je do zakašnjenja došlo iz
uzroka koje nije mogao otkloniti ni pažnjom dobrog stručnjaka.
(3) Visina naknade štete ne može biti viša od one utvrđene zakonom ili međunarodnim ugovorom.

Odgovornost prijevoznika za sigurnost putnika?

Članak 697.
(1) Prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme
ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je
dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću
putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti,
ni izbjeći ili otkloniti.
(2) Ako štetu nije prouzročio namjerno ili krajnjom nepa-žnjom, prijevoznik je dužan naknaditi štetu
do iznosa pred viđenog zakonom ili međunarodnim ugovorom.
(3) Ništetne su odredbe ugovora te općih uvjeta prijevoza, tarifa ili kojega drugog općeg akta kojima
se ta odgovornost smanjuje.

UGOVOR O LICENCIJI

Definicija ugovora o licinciji? Predmet ugovora o licenciji?

Pojam
Članak 699.
Ugovorom o licenciji obvezuje se davatelj licencije ustupiti stjecatelju licencije u cjelini ili djelomično
pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a stjecatelj licencije obvezuje se
platiti mu za to određenu naknadu.

Vrtse liciencije:
1.Zakonska, prislna, ugovorna
2.Isključiva, neisključiva
3.Prostorno ograničena I prostorno neograničena
4.Podlicencija

Obveze davatelja licencije?

II. OBVEZE DAVATELJA LICENCIJE
Predaja predmeta licencije
Članak 704.
(1) Davatelj licencije dužan je stjecatelju licencije u određenom roku predati predmet licencije.

88
(2) Davatelj licencije dužan je stjecatelju licencije predati i dokumentaciju potrebnu za praktičnu
primjenu predmeta licencije.

Davanje uputa i obavijesti

Članak 705.
Davatelj licencije je dužan stjecatelju licencije dati sve upute i obavijesti koje su potrebne za uspješno
iskorištavanje predmeta licencije.

Jamstvo za izvodljivost i uporabljivost

Članak 706.
Davatelj licencije jamči stjecatelju licencije izvodljivost i uporabljivost predmeta licencije.

Jamstvo da je davatelj nositelj prava

Članak 707.
(1) Davatelj licencije jamči da pravo iskorištavanja koje je predmet ugovora pripada njemu, da na
njemu nema tereta i da nije ograničeno u korist nekoga trećega.
(2) Ako je predmet ugovora isključiva licencija, davatelj licencije jamči da pravo iskorištavanja nije
ustupio drugome ni potpuno ni djelomično.
(3) Davatelj licencije dužan je čuvati i braniti pravo ustupljeno stjecatelju licencije od svih zahtjeva
trećih osoba.

Obveza davatelja isključive licencije

Članak 708.
Ako je ugovorena isključiva licencija, davatelj licencije ne može ni u kojem obliku sam iskorištavati
predmet licencije, niti njegove pojedine dijelove, niti to povjeriti nekome drugom u granicama
prostornog važenja licencije.

Obveze stjecitelja licencije?

III. OBVEZE STJECATELJA LICENCIJE
Iskorištavanje predmeta licencije
Članak 709.
Stjecatelj licencije dužan je iskorištavati predmet licencije na ugovoreni način, u ugovorenom opsegu i
u ugovorenim granicama.

Korištenje naknadnih usavršavanja

Članak 710.
Ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, stjecatelj licencije nije ovlašten iskorištavati
naknadna usavršavanja predmeta licencije.

Čuvanje predmeta licencije u tajnosti

Članak 711.
Ako predmet licencije čine nepatentirani izum ili tajno znanje i iskustvo, stjecatelj licencije je dužan
čuvati ga u tajnosti.

Kakvoća robe

89
Članak 712.
(1) Ako je uz licenciju za proizvodnju ustupljena i licencija za uporabu žiga, stjecatelj licencije može
stavljati u promet robu s tim žigom samo ako je njezina kakvoća ista kao što je kakvoća robe koju
proizvodi davatelj licencije.
(2) Suprotan sporazum nema pravni učinak.

Obilježavanje robe
Članak 713.
Stjecatelj licencije dužan je robu obilježiti oznakom o proizvodnji po licenciji.

Naknada
Članak 714.
Stjecatelj licencije dužan je isplatiti davatelju licencije ugovorenu naknadu u vrijeme i na način kako je
to određeno ugovorom.

Podnošenje izvješća
Članak 715.
Ako se naknada određuje u zavisnosti od opsega iskorištavanja predmeta licencije, stjecatelj licencije
dužan je podnijeti davatelju licencije izvješće o opsegu iskorištavanja i obračunati naknadu svake
godine, ako ugovorom nije za to određen kraći rok.

Izmjena ugovorene naknade

Članak 716.
Ako je ugovorena naknada postala očito nerazmjerna u odnosu prema prihodu koji stjecatelj licencije
ima od iskorištavanja predmeta licencije, zainteresirana strana može zahtijevati izmjenu ugovorene
naknade.

Patent?
Zakon o patentu
Patent osigurava vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenje, stavljanje u promet ili prodaju izuma
zaštićenog patentom, tijekom ograničenog vremenskog perioda koje u pravilu ne može trajati dulje od
20 godina od datuma podnošenja prijave patenta. Protekom tog vremena patentirani izum postaje
javno dobro, svakom dostupno na uporabu.

Patent predstavlja vlasništvo čiju uporabu za vrijeme trajanja patentne zaštite vlasnik može dopustiti
drugim osobama davanjem licencije, ili ga može u potpunosti prenijeti na druge osobe. Drugim
riječima ako nositelj patenta ne iskorištava osobno patentirani izum može pravo iskorištavanja
potpuno ili djelomično prenjeti na drugoga ugovorom o licenciji.

Suštinski uvjeti koje neki izum mora zadovoljiti za priznanje patenta jesu novost u odnosu na
postojeće stanje tehnike, inventivna razina (tj. neočiglednost onome koji je upoznat s dotičnim
tehničkim područjem) i industrijska primjenjivost (tj. praktična primjenjivost u industrijskom opsegu).

Patent se stječe priznanjem od strane ovlaštenog tijela, u pravilu na temelju ispitivanja prijave
patenta koja opisuje izum na zakonom propisani način. Ovlašteno tijelo može biti nacionalni patentni
ured (u Republici Hrvatskoj je to Državni zavod za intelektualno vlasništvo), ali i regionalni patentni
ured koji ispituje prijavu patenta za više zemalja neke regije (za Republiku Hrvatsku kao članicu

90
Europske patentne organizacije to je Europski patentni ured). Zaštita patentom se ostvaruje prema
teritorijalnom načelu, tj. vrijedi samo na teritoriju one države ili regije u kojoj je priznat.

Drugim riječima, patentni sustav predstavlja u stvari neku vrstu razmjene u kojoj izumitelj pristaje
otkriti društvu pojedinosti svog izuma, kako bi se omogućio tehnološki napredak, u zamjenu za pravo
isključivog raspolaganja tijekom određenog razdoblja.

Liciencija rokovi?
Trajanje licencije
Članak 701. ZOO
Licencija za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili modela ne može biti sklopljena za vrijeme
dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava.

Prema zakonu o patentu ti rokovi su:

-patent traje 20 godina računajui od datuma podnošenja prijave patenta, konsenzualni patent (patent
dodjeljen bez provedenog postupka potpunog ispitivanja) traje 10 godina od datuma podnošenja
prijave patenta.

UGOVOR O OSTAVI

Ugovor o ostavi? Što može biti objekt ugovora o ostavi?

Pojam
Članak 725.
(1) Ugovorom o ostavi obvezuje se ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati
kad je ovaj bude zatražio.
(2) Objekt ostave mogu biti samo pokretne stvari.

Kako ostavoprimac ima čuvati stvar?

Čuvanje stvari
Članak 727.
(1) Ostavoprimac je dužan čuvati stvar kao svoju vlastitu, a ako je ostava uz naknadu, kao dobar
gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin.
(2) Ako su ugovoreni mjesto i način čuvanja stvari, ostavoprimac ih može promijeniti smo ako to
zahtijevaju promijenjene okolnosti, inače odgovara i za slučajnu propast ili slučajno oštećenje stvari.
(3) O svim promjenama koje bi primijetio na stvari i o opasnostima da bude oštećena, ostavoprimac je
dužan obavijestiti ostavodavca.

Posebni slučajevi ostave?

1.)Neprava ostava
Članak 735.
Kad su u ostavu dane zamjenljive stvari s pravom ostavoprimca da ih potroši i obvezom da vrati istu
količinu stvari iste vrste, na njegove se odnose s ostavodavcem primjenjuju pravila ugovora o zajmu,
samo će glede vremena i mjesta vraćanja važiti pravila ugovora o ostavi, ako ugovaratelji nisu što
drugo o tome odredili.

91
2.)Ostava u nuždi
Članak 736.
Komu je stvar povjerena u slučaju kakve nevolje, na primjer u slučaju požara, potresa, poplave, dužan
ju je čuvati s povećanom pažnjom.

Ugostiteljska ostava? Do kojeg iznosa odgovara ugostitelj? Razlozi za

oslobođenje od odgovornosti? Kada će ugostitelj dugovati potpunu naknadu?
Ugostitelj kao ostavoprimac
Članak 737.
(1) Ugostitelji se smatraju ostavoprimcima glede stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov
nestanak, uništenje ili oštećenje najviše do deset tisuća kuna.
(2) Odgovornost je isključena ako su stvari nestale, uništene ili oštećene okolnostima koje se nisu
mogle izbjeći ili otkloniti, uzrokom u stvari, ponašanjem samog gosta, ili ponašanjem osoba koje je on
doveo ili koje su mu došle u posjet.
(3) Ugostitelj duguje potpunu naknadu ako mu je gost predao stvar na čuvanje te ako je šteta nastala
njegovom krivnjom ili krivnjom osobe za koju on odgovara.

Obveza ugostitelja? Ugostiteljska ostava?

Obveze ugostitelja da primi stvari na čuvanje
Članak 739.
(1) Ugostitelj je dužan primiti na čuvanje novac, dragocjenosti, vrijednosne papire i druge vrijedne
stvari koje gost donese i hoće mu ih predati na čuvanje, osim ako ne raspolaže prikladnim
prostorijama za njihov smještaj, ako su u odnosu na vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta od
prekomjerne vrijednosti, ako su opasne, glomazne ili ako njihovo čuvanje prelazi njegove mogućnosti
iz kakva drugoga opravdanog razloga.
(2) Ako ugostitelj neopravdano odbije primiti stvar na čuvanje, duguje potpunu naknadu štete koju
gost zbog toga pretrpi.

UGOVOR O USKLADIŠTENJU

Definicaija ugovora o uskladištenju?

Pojam
Članak 744.
(1) Ugovorom o uskladištenju obvezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima
potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju te da je preda na zahtjev
ostavodavca ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavac se obvezuje da mu za to plati određenu
naknadu.
(2) Pri predaji robe ostavodavac je dužan dati sve potrebne obavijesti o njoj i izjaviti kolika je njezina
vrijednost.

92
Odgovornost skladištara?
Članak 745.
(1) Skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta prouzročena višom silom,
krivnjom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe te neispravnom ambalažom.
(2) Skladištar je dužan upozoriti ostavodavca na mane ili prirodna svojstva robe, odnosno na
neispravnu ambalažu zbog kojih može doći do štete na robi, čim je navedene nedostatke opazio ili
morao opaziti.
(3) Ako bi se na robi događale takve neotklonjive promjene zbog kojih postoji opasnost da se roba
pokvari ili propadne, skladištar je dužan, ako to na njegov poziv ne bi mogao na vrijeme učiniti
ostavodavac, prodati robu bez odgađanja na najpovoljniji način.
(4) Skladištar je obvezan poduzimati radnje radi očuvanja prava ostavodavca prema prijevozniku koji
mu je, za račun ostavodavca, predao robu oštećenu ili s nedostatkom.

Dužnost osiguranja robe

Članak 746.
(1) Skladištar je dužan osigurati robu primljenu na čuvanje samo ako je to ugovoreno.
(2) Ako ugovorom nije određeno koje rizike treba osigurati, skladištar je dužan osigurati robu od
uobičajenih rizika.

Skladišnica što je? Dijelovi skladišnice?

Dužnost izdavanja skladišnice
Članak 754.
Skladištar koji je na temelju zakona ovlašten za robu primljenu na uskladištenje izdati skladišnicu
dužan ju je izdati ostavodavcu na njegov zahtjev.

Sastojci i sadržaj skladišnice

Članak 755.
(1) Skladišnica se sastoji od priznanice i založnice.
(2) Priznanica i založnica sadrže: tvrtku, naziv, odnosno ime ostavodavca, njegovo sjedište, odnosno
prebivalište, tvrtku, naziv i sjedište skladištara, nadnevak i broj skladišnice, mjesto gdje se skladište
nalazi, vrstu, prirodu i količinu robe, navod o iznosu do kojega je roba osigurana te ostale podatke
potrebne za raspoznavanje robe i određivanje njezine vrijednosti.
(3) Priznanica i založnica moraju se pozivati jedna na drugu.

Skladišnica je stvarnopravni vrijednosni papir.

Prava imatelja skladišnice?

Članak 757.
(1) Imatelj skladišnice ima pravo zahtijevati da mu se preda roba označena u njoj.
(2) On može raspolagati robom označenom u skladišnici prenošenjem skladišnice.

Prenošenje priznanice i založnice?

Članak 758.
(1) Priznanica i založnica mogu se prenositi indosamentom, zajedno ili odvojeno.
(2) Pri svakom prijenosu na njima mora biti ubilježen nadnevak.

93
(3) Na zahtjev primatelja priznanice ili založnice, prijenos na njega prepisat će se u registar skladišta,
gdje će se ubilježiti i njegovo sjedište, odnosno prebivalište.

Pravo imatelja priznanice i pravo imatelja založnice?

Pravo imatelja priznanice
Članak 759.
(1) Prijenos priznanice bez založnice daje primatelju pravo zahtijevati predaju robe samo ako isplati
založnicu, ili položi skladištaru za imatelja založnice iznos koji mu treba biti isplaćen na dan dospjelosti
tražbine.
(2) Imatelj priznanice bez založnice može zahtijevati da se roba proda, ako se postignutom cijenom
može isplatiti iznos na koji ima pravo imatelj založnice, s tim da se ostvareni višak preda njemu.
(3) Kad je riječ o zamjenljivim stvarima, imatelj priznanice bez založnice može zahtijevati da mu
skladištar preda jedan dio robe pod uvjetom da položi skladištaru za račun imatelja založnice
odgovarajući iznos u novcu.

Prava imatelja založnice

Članak 760.
(1) Prijenos založnice bez priznanice daje primatelju založno pravo na robi.
(2) Pri prvom prijenosu na založnici moraju biti ubilježeni tvrtka, naziv, odnosno ime vjerovnika,
njegovo poslovno sjedište, odnosno prebivalište, iznos njegove tražbine, računajući i kamate, i dan
dospijevanja.
(3) Prvi primatelj založnice dužan je bez odgađanja prijaviti skladištaru da je na njega izvršen prijenos
založnice, a skladište je dužno prepisati taj prijenos u svoj registar i na samoj založnici zabilježiti da je
prijepis izvršen.
(4) Bez obavljanja navedenih radnji založnica se ne može dalje prenositi indosamentom.
(5) Ako založnica ne sadrži iznos tražbine založnog vjerovnika, smatra se da je tražbina osigurana u
visini cjelokupne vrijednosti robe navedene u njoj.

Protest zbog neisplate i prodaja robe?

Članak 761.
(1) Imatelj založnice bez priznanice, kojem ne bude isplaćena u roku tražbina osigurana založnicom,
dužan je, pod prijetnjom gubitka prava na isplatu, podići protest prema Zakonu o mjenici.
(2) Imatelj založnice koji je podigao protest može nakon proteka osam dana od dospjelosti tražbine
zahtijevati prodaju založene robe, a isto pravo pripada i prenositelju koji je isplatio imatelju založnice
tražbinu osiguranu založnicom.
(3) Od iznosa postignutog prodajom izdvaja se iznos potreban za podmirenje troškova prodaje,
tražbina skladištara iz ugovora o uskladištenju i ostalih njegovih tražbina nastalih u vezi s ostavljenom
robom, zatim se isplaćuje osigurana tražbina imatelja založnice, a ostatak pripada imatelju priznanice.

Zahtjev isplate od prenositelja založnice?

Članak 762.
(1) Imatelj založnice može zahtijevati isplatu od prenositelja tek ako nije mogao postići potpuno
namirenje prodajom založene robe.
(2) Taj zahtjev mora biti podignut u roku određenom u Zakonu o mjenici za zahtjev prema
indosantima, koji počinje teći od dana prodaje robe.
(3) Imatelj založnice gubi pravo zahtijevati isplatu od prenositelja ako ne bude zahtijevao prodaju robe
u roku od trideset dana od protesta.

94
Vrste skladišta?
1.) Skladišta u lukama
2.) Skladišta prema načinu gradnje (otvorena, zatvorena)
3.) Klasična, automatizirana, specijalizirana
4.) Skladišta prema vlasništvu (javna, privatna)

UGOVOR O NALOGU

Pojam?
Članak 763.
(1) Ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca
određene poslove.
(2) Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz
naravi međusobnog odnosa.

Založno pravo kod ugovora o nalogu?

Založno pravo
Članak 777.
Radi osiguranja naknade i troškova nalogoprimac ima založno pravo na pokretnim stvarima
nalogodavca što ih je dobio po osnovi naloga, a i na novčanim iznosima koje je naplatio za račun
nalogodavca.

UGOVOR O KOMISIJI
Ugovor o komisiji?
Članak 785.
(1) Ugovorom o komisiji obvezuje se komisionar obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje ime i
za račun komitenta.
(2) Komisionar ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena .

Razlika ugovor o nalogu i ugovor o komisiji?

Ugovorom o nalogu nalogodovac poduzima za račun nalogodavca određena poslove, a ugovorom o
komisiji komisionar obavlja poslove u svoje ime i za račun komitenta.

Komisionar ima pravo na pravo na proviziju i kada nije ugovorena. Nalogoprimac ima pravo na
naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.
(*Mislim da je ugovor o komisiji uvijek naplatan, a ugovor o nalogu po pravilu naplatan, a li i ne mora
biti)

UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU

Pojam?
Članak 804.

95
(1) Ugovorom o trgovinskom zastupanju obvezuje se zastupnik da će za vrijeme trajanja ugovora
pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca te da će, ako je tako
ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se
obvezuje da će zastupniku za svaki ugovor kojega je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim
djelovanjem platiti određenu proviziju.
(2) Zastupnikom iz stavka 1. ovoga članka neće se smatrati osoba koja je po ovom ili posebnom
zakonu ovlaštena na zastupanje druge osobe.
(3) Nalogodavac može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika .

Ugovor o trgovinskom zastupanju je formalan ugovor, zašto? Kakav je sve to

ugovor?
Ugovor o trgovinskom zastupanju mora biti sklopljen u pisanom obliku, to je formalan ugovor. To je
imenovani, dvostranoobvezujući, konsenzualan i naplatan ugovor.

Del credere odgovornost kod ugovora o trgovinskom zastupanju? Del creder

provizija kod ugovora o trgovinskom zastupanju? U kojim ugovorima još
postoji ta provizija?
Članak 816.
(1) Zastupnik odgovara nalogodavcu za ispunjenje obveze iz ugovora u čijem je sklapanju posredovao
ili koje je po ovlaštenju on sklopio u ime nalogodavca, samo ako je za to posebno pisano jamčio.
(2) U tom slučaju on ima pravo i na posebnu proviziju (delkredere provizija).

Del credere provizija postoji još kod ugovora o špediciji i ugovora o komisiji.

Obveze zastupnika?
Skrb o interesima nalogodavca
Članak 811.
(1) Zastupnik je dužan skrbiti o interesima nalogodavca te u svim poslovima koje poduzima postupati
u skladu s načelom savjesnosti i poštenja i pažnjom dobrog gospodarstvenika.
(2) Zastupnik je poglavito dužan poduzimati sve što je potrebno kako bi posredovao i sklapao poslove
za koje je ovlašten, držeći se pritom razumnih uputa nalogodavca.
(3) Odredbe ugovora o trgovinskom zastupanju suprotne odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka
ništetne su.

Dužnost obavješćivanja
Članak 812.
(1) Zastupnik je dužan davati nalogodavcu sve potrebne obavijesti o stanju na tržištu, poglavito one
koje su značajne za svaki pojedini posao.
(2) Zastupnik je dužan nalogodavca redovito obavješćivati o ispunjenju svojih ugovornih obveza, o
trećim osobama koje su spremne pregovarati s nalogodavcem ili s njime sklopiti ugovor te o
ugovorima koje je sklopio u ime i za račun nalogodavca.
(3) Odredbe ugovora o trgovinskom zastupanju suprotne odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka
ništetne su.

Postupanje po uputama

96
Članak 813.
U vođenju pregovora i pri sklapanju ugovora zastupnik je dužan postupati po uputama nalogodavca.

Čuvanje tajni
Članak 814.
(1) Zastupnik je dužan čuvati poslovnu, profesionalnu i službenu tajnu svog nalogodavca koju je
doznao u vezi s povjerenim poslom.
(2) On odgovara ako ih iskoristi ili drugome otkrije i poslije prestanka ugovora o trgovinskom
zastupanju.

Vraćanje stvari danih na uporabu

Članak 815.
Nakon prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju zastupnik je dužan vratiti nalogodavcu sve stvari
koje mu je ovaj predao na uporabu za trajanja ugovora, osim ako je što drugo ugovoreno.

Poseban slučaj odgovornosti

Članak 816.
(1) Zastupnik odgovara nalogodavcu za ispunjenje obveze iz ugovora u čijem je sklapanju posredovao
ili koje je po ovlaštenju on sklopio u ime nalogodavca, samo ako je za to posebno pisano jamčio.
(2) U tom slučaju on ima pravo i na posebnu proviziju (delkredere provizija).

Obveze nalogodavca?
Opće pravilo
Članak 817.
(1) Nalogodavac je dužan u svom odnosu sa zastupnikom postupati u skladu s načelom savjesnosti i
poštenja i s pažnjom dobrog gospodarstvenika.
(2) Kad je to za obavljanje njegovih poslova potrebno, nalogodavac je dužan o svom trošku staviti
zastupniku na raspolaganje uzorke, nacrte, cjenike, promidžbene materijale, opće uvjete poslovanja i
ostalu dokumentaciju.
(3) Odredbe ugovora o trgovinskom zastupanju suprotne odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka
ništetne su.

Dužnost obavještavanja
Članak 818.
(1) Nalogodavac je dužan dati zastupniku sve obavijesti potrebne za ispunjenje njegovih obveza iz
ugovora.
(2) Nalogodavac je dužan u razumnom roku obavijestiti zastupnika o prihvatu ili odbijanju ponude te
neispunjenju ugovora u čijem je sklapanju zastupnik sudjelovao.
(3) Nalogodavac je dužan bez odgađanja obavijestiti zastupnika o potrebi da se opseg njegovih
poslova svede na manju mjeru nego što je zastupnik mogao osnovano očekivati, kako bi ovaj
pravodobno smanjio svoju poduzetnost u odgovarajućoj mjeri, inače mu odgovara za pretrpljenu
štetu.
(4) Odredbe ugovora o trgovinskom zastupanju suprotne odredbama prethodnih stavaka ovoga
članka ništetne su.

Provizija

97
Članak 819.
(1) Nalogodavac je dužan isplatiti zastupniku proviziju za ugovore koji su za vrijeme trajanja ugovora o
trgovinskom zastupanju sklopljeni njegovim posredovanjem te za ugovore što ih je zastupnik sklopio u
ime i za račun nalogodavca, ako je bio na to ovlašten.
(2) Zastupnik ima pravo na proviziju i za ugovore što ih je nalogodavac sklopio neposredno s
klijentima koje je zastupnik našao.
(3) Zastupnik kojemu je na temelju ugovora o trgovinskom zastupanju povjereno isključivo pravo
posredovanja na određenom području ili s određenom skupinom klijenata ima pravo na proviziju i za
one ugovore koje je nalogodavac sklopio na tom području ili s tim klijentima bez posredovanja
zastupnika.
(4) Svaka naknada čiji iznos ovisi o broju ili vrijednosti ostvarenih poslova smatrat će se provizijom.
(5) Zastupnik ima pravo na proviziju za ugovor koji je nalogodavac sklopio nakon prestanka ugovora o
trgovinskom zastupanju, ako je sklopljeni ugovor pretežito posljedica zastupnikova djelovanja prije
prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju te ako je ugovor sklopljen u razumnom roku od
prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju ili ako je ponuda treće osobe za sklapanje ugovora stigla
zastupniku ili nalogodavcu prije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju.
(6) Zastupnik nema pravo na proviziju utvrđenu stavcima 1. - 3. ovoga članka ako pravo na proviziju, u
skladu sa stavkom 5. ovoga članka, pripada prijašnjem zastupniku, osim ako bi na temelju okolnosti
slučaja bilo pravično da se provizija podijeli između oba zastupnika.

Iznos provizije
Članak 820.
(1) Ako iznos provizije nije određen ugovorom ili tarifom, zastupnik ima pravo na proviziju u iznosu
koji je uobičajen za tu vrstu posla u mjestu u kojem je zastupnik obavljao poslove za nalogodavca.
(2) Ako je zastupnik posredovao za nalogodavca u različitim mjestima, ima pravo na proviziju u iznosu
koji je uobičajen u mjestu gdje se nalazi njegovo prebivalište, odnosno sjedište.
(3) Ako nije moguće utvrditi iznos provizije koji je uobičajen, zastupnik ima pravo na proviziju u iznosu
koji bi prema svim okolnostima slučaja, a poglavito broju i vrijednosti poslova koje je zastupnik obavio
za nalogodavca te zahtjevnosti i opsegu zastupnikova posredovanja, bio pravičan.

Posebna provizija
Članak 821.
Zastupnik koji je po ovlaštenju nalogodavca naplatio neku njegovu tražbinu ima pravo na posebnu
proviziju od naplaćenog iznosa.

Stjecanje prava na proviziju

Članak 822.
(1) Zastupnik stječe pravo na proviziju u trenutku kad je nalogodavac ispunio, odnosno trebao ispuniti
svoju činidbu iz ugovora između njega i treće osobe ili, ako je treća osoba na temelju ugovora s
nalogodavcem dužna prva ispuniti svoju činidbu, u trenutku kad je treća osoba ispunila, odnosno
trebala ispuniti svoju činidbu, pa i kad to nije učinila iz razloga za koji je odgovoran nalogodavac.
(2) Ako je između nalogodavca i treće osobe sklopljen ugovor s uzastopnim činidbama koje se trebaju
ispunjavati kroz određeno vrijeme, zastupnik stječe pravo na razmjerni dio provizije u skladu s
pravilima iz prethodnog stavka ovoga članka.
(3) Odredbe ugovora o trgovinskom zastupanju suprotne stav ku 1. i 2. ovoga članka ništetne su, ako
se njima pogoršava položaj zastupnika utvrđen tim stavcima.

Obračunavanje provizije

98
Članak 823.
(1) Nalogodavac je dužan svaka tri mjeseca podnijeti zastupniku obračun provizije na koju zastupnik
ima pravo, izračunatu za svaki mjesec posebno.
(2) Obračun provizije mora sadržavati sve bitne elemente na temelju kojih je izrađen.
(3) Nalogodavac je dužan obračunati i platiti zastupniku tromjesečnu proviziju najkasnije do kraja
mjeseca koji slijedi nakon zadnjeg mjeseca obračunskog tromjesečja.
(4) Strane mogu ugovoriti obračunsko razdoblje kraće od tri mjeseca.
(5) Nalogodavac je dužan, na zahtjev zastupnika, o svom trošku predati mu izvadak iz svojih poslovnih
knjiga koji se odnosi na poslove koji zastupniku daju pravo na proviziju te ga obavijestiti o svim
okolnostima koje utječu na proviziju.
(6) Ako nalogodavac odbije zastupnikov zahtjev iz prethodnog stavka ili ako zastupnik posumnja u
točnost izvatka iz nalogodavčevih poslovnih knjiga ili posumnja u obavijesti koje mu je nalogodavac
dao, ovlašten je zahtijevati da ovlašteni revizor pregleda nalogodavčeve poslovne knjige glede
podataka o kojima ovisi provizija te da mu te podatke dostavi.
(7) Odredbe ugovora o trgovinskom zastupanju suprotne prethodnim stavcima ovoga članka ništetne
su, ako se njima pogoršava položaj zastupnika utvrđen tim stavcima.

Gubitak prava na proviziju

Članak 824.
(1) Zastupnik gubi pravo na proviziju ako ugovor između nalogodavca i treće osobe ostane neispunjen
iz uzroka koji nisu na strani nalogodavca.
(2) Ako je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka zastupnik primio proviziju, dužan ju je vratiti.
(3) Odredbe ugovora o trgovinskom zastupanju suprotne prethodnim stavcima ovoga članka ništetne
su ako se njima pogoršava položaj zastupnika utvrđen tim stavcima.

Troškovi
Članak 825.
(1) Zastupnik nema pravo na naknadu troškova koji proizlaze iz redovitog obavljanja poslova, osim ako
je drukčije ugovoreno.
(2) Ali on ima pravo na naknadu posebnih troškova koje je učinio u korist nalogodavca ili po njegovu
nalogu.

*Razlika ugovor o zastupanju i ugovor o trgovinskom zastupanju?

O ZASTUPANJU UOPĆE
Mogućnost zastupanja
Članak 308.
(1) Ugovor kao i drugi pravni posao može se sklopiti, odnosno poduzeti i preko zastupnika.
(2) Ovlaštenje za zastupanje temelji se na:
a) zakonu,
b) statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe,
c) aktu nadležnog državnog tijela
d) na očitovanju volje zastupanog (punomoć)

Učinci zastupanja
Članak 309.
(1) Ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje
neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.

99
(2) Pod istim uvjetima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravni učinak neposredno prema
zastupanoj osobi.
(3) Zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne učini,
ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla
zaključiti da on istupa kao zastupnik.

Opunomoćeniku je dana opća punomoć, koje poslove može poduzimati?

II. PUNOMOĆ
Davanje punomoći
Članak 313.
(1) Punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku.
(2) Postojanje i opseg punomoći nezavisni su od pravnog odnosa na temelju kojega je punomoć dana.
(3) Opunomoćenik može biti i pravna osoba.

Obvezatan oblik punomoći

Članak 314.
Oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi se i na punomoć za sklapanje
toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.

Opseg ovlaštenja
Članak 315.
(1) Opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten.
(2) Opunomoćenik kome je dana opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u
redovito poslovanje.
(3) Posao koji ne ulazi u redovito poslovanje može opunomoćenik poduzeti samo ako je posebno
ovlašten za poduzimanje toga posla, odnosno vrste poslova među koje on spada.
(4) Opunomoćenik ne može bez posebnog ovlaštenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu
obvezu, sklopiti ugovor o jamstvu, o nagodbi, a ni odreći se nekog prava bez naknade.

UGOVOR O POSREDOVANJU

Pojam?
Članak 835.
Ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim
pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako
ugovor bude sklopljen.

Osnovna obilježja ugovora o posredovanju objasni svaku od njih?

Imenovani-bitni sastojci određeni ZOO
Konsenzualan-nastaje sporazumom ugovornih strana
Neformalan-nije propisan određeni oblik
Naplatan ugovor- za činidbu se daje protučinidba

100
Dvostranoobvezan

Razlika ugovor o trgovinskom zastupanju i ugovor o posredovanju?

Kod ugovora o posredovanju posrednik se obvezuje dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s
nalogodavcem pregovarala. To znači ne pregovara posrednik nego on ''nalazi'' osobe nalogodavcu
koje bi s nalogodavcem pregovarale

Kod ugovora o trgovinskom zastupanju zastupnik za vrijeme trajanja ugora pregovara s trećim
osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca, i ako je tako ugovoreno može i sklapati
ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca.

UGOVOR O OTPREMI ILI ŠPEDICIJI

Što je ugovor o špediciji? Stranke?

Pojam
Članak 849.
(1) Ugovorom o otpremi obvezuje se otpremnik radi prijevoza stvari sklopiti, u svoje ime a za račun
nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te obaviti ostale
uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu naknadu.
(2) Ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može sklopiti ugovor o prijevozu i poduzimati druge
pravne radnje u ime i za račun nalogodavca.

U nedostaku posebnih propisa koji propisi se primjenjuju na nalogodavca i

otpremnika?
Primjena pravila o ugovorima o komisiji i trgovinskom zastupanju
Članak 851.
Na odnose nalogodavca i otpremnika koji nisu uređeni u ovom odsjeku na odgovarajući se način
primjenjuju pravila o ugovoru o komisiji i ugovoru o trgovinskom zastupanju.

Tko kome što plaća?

Isplata naknade
Članak 861.
Nalogodavac je dužan isplatiti otpremniku naknadu prema ugovoru, a ako naknada nije ugovorena,
naknadu određenu tarifom ili drugim općim aktom, a ako ovoga nema, naknadu odre đu je sud.

Dvije vrste otpreme?

1.) Otprema s ukupnom (fiksnom) naknadom
Članak 866.
(1) Kad je ugovorom o otpremi određen ukupan iznos za izvršenje naloga o otpremi stvari, on
obuhvaća naknade za otpremu, prijevoz i sve ostale troškove, ako nije što drugo ugovoreno.
(2) U tom slučaju otpremnik odgovara i za rad prijevoznika i drugih osoba kojima se na temelju
ovlaštenja iz ugovora poslužio.

2.)Zbirna otprema

101
Članak 867.
(1) Otpremnik može u izvršenju dobivenih naloga organizirati zbirnu otpremu, osim ako je ugovorom
to isključeno.
(2) Ako zbirnom otpremom postigne razliku u vozarini u korist nalogodavca, otpremnik ima pravo na
posebnu dodatnu naknadu.
(3) U slučaju zbirne otpreme otpremnik odgovara za gubitak ili oštećenje stvari nastale za vrijeme
prijevoza do kojih ne bi došlo da nije bilo zbirne otpreme.

UGOVOR O ISPITIVANJU ROBE I USLUGE

Što je ugovor o ispitivanju robe? Tko su stranke? Predmet?

Pojam
Članak 869.
(1) Ugovorom o ispitivanju robe jedna ugovorna strana (izvršitelj ispitivanja) obvezuje se stručno i
nepristrano obaviti ispitivanje (kontrolu) robe i izdati ispravu o tome (certifikat), a druga strana
(naručitelj ispitivanja) obvezuje se za izvršeno ispitivanje platiti naknadu.
(2) Ispitivanje robe može se sastojati u utvrđivanju identiteta, kakvoće, količine i drugih svojstava
robe.

Što se izdaje?
Ništetnost pojedinih odredaba ugovora
Članak 871.
(1) Ništetne su odredbe ugovora koje izvršitelju ispitivanja nameću dužnosti koje bi mogle utjecati na
nepristranost u obav ljanju ispitivanja ili na ispravnost isprave o izvršenom ispitivanju.
(2) Ispitivanje se smatra izvršenim tek izdavanjem certifikata.

Na što ispitivač ima pravo?

Nakada
Članak 874.
(1) Za obavljeno ispitivanje i čuvanje robe izvršitelj ispitivanja ima pravo na ugovorenu, odnosno
uobičajenu naknadu.
(2) Izvršitelj ispitivanja ima pravo i na naknadu svih nužnih i korisnih troškova koji su učinjeni za račun
naručitelja ispitivanja.

Založno pravo?
Članak 875.
Radi osiguranja ugovorene ili uobičajene naknade i naknade nužnih i korisnih troškova izvršitelj
ispitivanja ima založno pravo na robi koja mu je predana na ispitivanje.

*Koliko vremenski dugo traje zakonsko založno pravo kontrolora robe za

plaćanje naknade i korisnih troškova? Do kada traje zakonsko založno pravo?

102
 UGOVOR O ORGANIZIRANJU PUTOVANJA

Pojam? Stranke? Koliko usluga u najkraćem vremenskom razdoblju?

Pojam
Članak 881.
(1) Ugovorom o organiziranju putovanja obvezuje se organizator putovanja pribaviti putniku najmanje
dvije usluge koje se sastoje od prijevoza, smještaja ili drugih turističkih usluga što čine cjelinu i koje se
pružaju u vremenu dužem od 24 sata ili uključuju barem jedno noćenje (paket-aranžman), a putnik se
obvezuje platiti mu za to jednu ukupnu (paušalnu) cijenu.
(2) Odredbe ovoga odsjeka primjenjuju se i kad su pojedine usluge iz stavka 1. ovoga članka odvojeno
naplaćene.
(3) Organizatorom putovanja smatra se i osoba koja prodaje paket-aranžman koji je pripremila neka
druga osoba.

Obveze stranaka?
Prethodna obavijest
Članak 883.
(1) Prije sklapanja ugovora organizator putovanja dužan je obavijestiti putnika, u pisanom obliku ili
drugom trajnom, putniku dostupnom, mediju o osnovnim graničnim, viznim i zdravstvenim
formalnostima u pogledu putovanja i boravka u mjestu odredišta kao i o vremenu potrebnom za
ispunjavanje tih formalnosti.
(2) Ako je prije izdavanja prethodne obavijesti putniku uručen program putovanja ili neki drugi
promidžbeni materijal koji sadrži podatke iz stavka 1. ovoga članka, prethodna obavijest može
sadržavati samo uputu na taj program ili promidžbeni materijal.

Oblik i sadržaj ugovora

Članak 884.
(1) Ugovor o organiziranju putovanja sklapa se u pisanom obliku ili putem drugog trajnog, putniku
dostupnog i razumljivog oblika, s tim da barem jedan primjerak ugovora mora biti dostavljen putniku.
(2) Organizator putovanja dužan je prije sklapanja ugovora putnika upoznati sa sadržajem ugovora.

OBVEZE ORGANIZATORA PUTOVANJA

Zaštita prava i interesa putnika
Članak 885.
(1) Organizator putovanja dužan je putniku pružiti usluge koje imaju sadržaj i svojstva predviđene
ugovorom i skrbiti se o pravima i interesima putnika, u skladu s poslovnim običajima u ovoj
djelatnosti.
(2) Ako putnik za vrijeme putovanja istakne prigovor zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja neke
od ugovorenih usluga, organizator putovanja ili njegov mjesni zastupnik dužni su na prikladan način
riješiti taj prigovor.

Obveza obavještavanja
Članak 886.
Organizator putovanja dužan je u razumnom roku prije započinjanja putovanja, u pisanom obliku ili
drugom trajnom, putniku dostupnom, obliku obavijestiti putnika o: mjestu međuodredišta ili izmjene
prijevoznog sredstva te vremenu dolaska u to mjesto; njegovu mjestu u prijevoznom sredstvu (broju
odjeljka u spavaćim kolima, kabine na brodu i sl.); imenu i prezimenu, adresi i broju telefona mjesnog

103
zastupnika organizatora putovanja ili, ako ga nema, osobi kojoj se putnik može obratiti u slučaju
poteškoća ili, ako nema niti takve osobe, broju telefona ili drugom sredstvu koje mu omogućuje
kontakt s organizatorom putovanja; u slučaju putovanja maloljetnika, načinu uspostave neposredne
veze s njim ili za njega odgovornom osobom; mogućnosti sklapanja ugovora o osiguranju kojim se
osiguravaju troškovi raskida ugovora od strane putnika ili troškovi pomoći i povratka putnika u mjesto
polazišta u slučaju nesreće ili bolesti.

Obveza čuvanja tajne

Članak 887.
Obavijesti koje dobije o putniku, njegovoj prtljazi, njegovim kretanjima i imenima njegovih suputnika
organizator smije priopćiti trećim osobama samo s odobrenjem putnika ili na zahtjev nadležnog tijela
javne vlasti.

Odgovornost za štetu
Članak 888.
(1) Organizator putovanja odgovara za svu štetu koju prouzroči putniku neispunjenjem, djelomičnim
ispunjenjem ili neurednim ispunjenjem obveza koje se odnose na organiziranje putovanja predviđenih
ugovorom i ovim Zakonom.
(2) Ako sam obavlja usluge prijevoza, smještaja ili druge usluge vezane za izvršenje organiziranog
putovanja, organizator odgovara za štetu nanesenu putniku prema propisima koji se odnose na te
usluge.

Osiguranje
Članak 892.
(1) Organizator putovanja je dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu predviđenu
ovim Zakonom.
(2) U sporazumu s putnikom organizator putovanja može ga osigurati i od drugih rizika putovanja.

Jamčevina za organizirana putovanja

Članak 893.
(1) Organizator putovanja dužan je za svako organizirano putovanje osigurati jamčevinu kod banke ili
osiguravajućeg društva za povrat cijene putniku, ako zbog njegova stečaja ili nesposobnosti plaćanja
putovanje ne bude poduzeto, odnosno naknade troškova povratka putnika u mjesto polaska, ako bi iz
istih razloga putovanje bilo prekinuto.
(2) Jamčevina može biti u obliku police osiguranja, gotovinskog pologa ili bankarskog jamstva
(garancije).
(3) Organizator putovanja dužan je izdati putniku potvrdu o osiguranju jamčevine koja mu omogućuje
neposredno ostvarenje prava prema banci, odnosno osiguravajućem društvu.

III. OBVEZE PUTNIKA

Plaćanje cijene
Članak 894.
Putnik je dužan organizatoru putovanja platiti ugovorenu cijenu za putovanje u vrijeme kako je
ugovoreno, odnosno uobičajeno.

104
Obveza davanja podataka
Članak 895.
Putnik je dužan na zahtjev organizatora pravodobno dostaviti sve podatke potrebne za organiziranje
putovanja, a posebno za pribavljanje prijevoznih karata, rezervaciju smještaja te isprave potrebne za
prelazak preko granice.

Ispunjavanje uvjeta predviđenih propisima

Članak 896.
Putnik je dužan brinuti se da on osobno, njegove osobne isprave i njegova prtljaga ispunjavaju uvjete
predviđene graničnim, carinskim, sanitarnim, monetarnim i drugim propisima.

Odgovornost putnika za štetu

Članak 897.
Putnik odgovara za štetu što je prouzroči organizatoru putovanja neispunjenjem obveza koje za njega
proizlaze iz ugovora i odredaba ovoga Zakona.
Obavještavanje o nedostacima ispunjenja
Članak 898.
(1) Putnik je dužan, u pisanom ili drugom odgovarajućem obliku, obavijestiti o neispunjenju ili
neurednom ispunjenju bilo koje usluge iz ugovora osobu koja je tu uslugu pružila, što je prije moguće,
a organizatora putovanja u roku od 8 dana od dana završetka putovanja.
(2) Dužnost putnika iz stavka 1. ovoga članka mora biti jasno i izričito navedena u ugovoru o
organiziranju putovanja.

POSREDNIČKI UGOVOR O PUTOVANJU

Pojam? Stranke?
Članak 904.
Posredničkim ugovorom o putovanju posrednik se obvezuje sklopiti, u ime i za račun putnika, bilo
ugovor o organiziranju putovanja, bilo ugovor o izvršenju jedne ili više posebnih usluga koje
omogućuju da se ostvari neko putovanje ili boravak, a putnik se obvezuje za to platiti naknadu.

Obveze posrednika?
Obveza izdavanja potvrde
Članak 905.
(1) Kad posredničkim ugovorom o putovanju preuzima obvezu sklapanja ugovora o organiziranju
putovanja, posrednik je dužan prilikom sklapanja izdati potvrdu o putovanju koja, pored podataka
propisanih ovim Zakonom za potvrdu o organiziranju putovanja i oznake i adrese organizatora
putovanja, mora sadržavati ime, odnosno tvrtku i adresu posrednika te podatak da on istupa u tom
svojstvu.
(2) Ako u potvrdi o putovanju ne naznači svojstvo posrednika, posrednik u organiziranju putovanja
smatra se organizatorom putovanja.

105
(3) Ako se posrednički ugovor o putovanju odnosi na sklapanje ugovora o pojedinačnoj usluzi,
posrednik je dužan izdati potvrdu koja sadrži opis usluge s naznakom njezine cijene.

Postupanje po uputama putnika

Članak 906.
(1) Posrednik je dužan postupati po uputama koje mu je putnik pravodobno dao, ako su one u skladu
s ugovorom, uobičajenim poslovanjem posrednika i interesima drugih putnika.
(2) Ako putnik ne dade potrebne upute, posrednik je dužan raditi onako kako je u danim prilikama
najpovoljnije za putnika.

Izbor trećih osoba

Članak 907.
Posrednik je dužan savjesno izabrati treću osobu koja treba obaviti usluge predviđene ugovorom i
odgovara putniku za njihov izbor.

UGOVOR O ALOTMANU ili UGOVOR O RASPOLAGANJU UGOSTITELJSKIM

SMJEŠTAJEM

Definicija? Stranke Na koloko dugo se sklapa?

Članak 909.
(1) Ugovorom o raspolaganju ugostiteljskim smještajem ugostitelj se obvezuje u određenom razdoblju
staviti na raspolaganje turističkoj agenciji određeni broj ležaja, odnosno smještajnih jedinica u
određenom objektu, pružiti ugostiteljske usluge osobama koje uputi agencija i platiti joj određenu
proviziju, a ova se obvezuje popunjavati ih, odnosno obavijestiti u ugovorenim rokovima da to ne
može učiniti te platiti cijenu usluga, ako se koristila ugovorenim smještajem.
(2) Ako ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da su ugostiteljski smještaji stavljeni na
raspolaganje za jednu godinu.

Prava i obveze stranaka?

II. OBVEZE TURISTIČKE AGENCIJE
Obveze obavješćivanja
Članak 911.
(1) Turistička agencija dužna je obavješćivati ugostitelja o tijeku popune ugovorenih smještaja.
(2) Ako ne može popuniti ugovoreni smještaj, turistička agencija dužna je u ugovorenim ili
uobičajenim rokovima obavijestiti ugostitelja o tome i dostaviti mu listu gostiju te u obavijesti odrediti
rok do kojega ugostitelj može slobodno njime raspolagati.
(3) Ugostiteljski smještaj koji u listi gostiju nije označen kao popunjen smatra se slobodnim od dana
primitka te liste od strane ugostitelja za razdoblje na koje se lista odnosi.
(4) Nakon proteka toga razdoblja turistička agencija ponovno stječe pravo popunjavanja ugovorenog
smještaja.

Obveza pridržavanja ugovorenih cijena

106
Članak 912.
Turistička agencija ne smije osobama koje šalje u ugostiteljski objekt zaračunavati više cijene za
ugostiteljske usluge od onih koje su predviđene ugovorom o raspolaganju ugostiteljskim smještajem
ili ugostiteljskim cjenikom.

Obveza plaćanja ugostiteljskih usluga

Članak 913.
(1) Ako ugovorom nije drukčije određeno, cijenu ugostiteljskih usluga plaća ugostitelju turistička
agencija poslije njihova izvršenja.
(2) Ugostitelj ima pravo zahtijevati plaćanje odgovarajućeg predujma.

Obveza izdavanja posebne isprave

Članak 914.
(1) Turistička agencija dužna je osobama koje šalje na temelju ugovora o raspolaganju ugostiteljskim
smještajem izdati posebnu pisanu ispravu.
(2) Posebna isprava glasi na ime ili na određenu grupu, neprenosiva je i sadrži nalog ugostitelju da
pruži usluge koje su u njoj navedene.
(3) Na temelju posebne isprave obračunavaju se uzajamne tražbine između turističke agencije i
ugostitelja.

III. OBVEZE UGOSTITELJA

Obveza stavljanja na raspolaganje ugovorenog smještaja
Članak 915.
(1) Ugostitelj preuzima konačnu i neopozivu obvezu da u određenom razdoblju stavi na raspolaganje
ugovoreni broj ležaja, odnosno drugih smještajnih jedinica i pruži osobama koje upućuje turistička
agencija usluge navedene u posebnoj pisanoj ispravi.
(2) Ugostitelj ne može ugovoriti s drugom turističkom agencijom raspolaganje smještajem koji je
objekt već sklopljenog ugovora o raspolaganju ugostiteljskim smještajem.

Obveza jednakog postupanja

Članak 916.
Ugostitelj je dužan osobama koje uputi turistička agencija pružiti usluge pod istim uvjetima kao i
osobama s kojima je neposredno sklopio ugovor o ugostiteljskim uslugama.

Obveza ugostitelja da ne mijenja cijene usluga

Članak 917.
(1) Ugostitelj ne može mijenjati ugovorene cijene ako o tome ne obavijesti turističku agenciju
najmanje šest mjeseci unaprijed, osim u slučaju promjene u tečaju razmjene valuta koje utječu na
ugovorenu cijenu.
(2) Nove cijene mogu se primjenjivati nakon isteka jednoga mjeseca od njihove dostave turističkoj
agenciji.
(3) Nove cijene neće se primjenjivati na usluge za koje je već dostavljena lista gostiju.
(4) U svakom slučaju izmjene cijene nemaju učinak na rezervacije koje je ugostitelj potvrdio.

Obveza plaćanja provizije

Članak 918.

107
(1) Ugostitelj je dužan turističkoj agenciji isplatiti proviziju na promet ostvaren na temelju ugovora o
raspolaganju ugostiteljskim smještajem.
(2) Provizija se određuje u postotku od cijene izvršenih ugostiteljskih usluga.
(3) Ako postotak provizije nije određen ugovorom, turistič koj agenciji pripada provizija određena
njezinim općim uvjetima poslovanja ili, ako ovih nema, poslovnim običajima.

Ugovori u turizmu, turistički ugovori? Koji su regulirani ZOO-om? Nabroji

imenovane i neimenovane ugovor u turizmu? Stranke turističkih ugovora?
Imenovani ugovori:
1.) Ugovor o ugostiteljskoj ostavi
2.) Ugovor o organiziranju putovanja
3.) Posrednički ugovor o putovanju
4.) Ugovor o alotmanu/Ugovor o raspolaganju ugostiteljskim smještajem
5.) Ugovor o timesharingu???-reguliran je Zakonom o zaštiti potrošača, ali ne postoji definicija ugovora u
zakonu iz koje bi se mogli izčitati bitni sastojci ugvora.

Neimenovani ugovori:
1.)Ugovor o hotelskim uslugama
2.) Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima
3.) Ugovor o uslugama kampiranja
4.) Ugovor o uslugama prehrane i točenje pića

Stranke su: pružatelji turističkih usluga, izravni korisnici turističkih usluga i turističke agencije.

Ugovor o timesharingu?
Ugovor o timesharingu (engl. timesharing contract) ili ugovor o pravu na vremenski ograničenu uporabu
nekretnine je ugovor kojim se davatelj timesharinga obvezuje predati turistički objekt na uporabu jednu
ili više vremenskih jedinica godišnje kroz ugovoreno vrijeme i održavati objekat, a korisnik je ovlašten
primljeni objekat rabiti u skladu s njegovom namjenom, vratiti ga i plaćati pristojbu (najamninu) za
timesharing.

Timeshare je vremenska jedinica mjerena u tjednima, rezervirana u nekom ljetovalištu, hotelu i sl. ugovor
se sklapa za posebnu sobu, apartman, vilu i sl. a može se i mjenjati lokacija u okviru lanca timesharing
društva (swap).

Reguliran je odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

UGOVOR O OSIGURANJU

Ugovor o osiguranju? Stranke i predmet? Bitni elementi ugovora o osiguranju?

Bitna obilježja ugovora o osiguranju? Obveza osiguratelja prema osiguraniku?
Pojam
Članak 921.

108
Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili
korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje
osiguratelju platiti premiju osiguranja.

Bitna obilježja: imenovani , konsenzualan, dvostranoobvezujući, aleatoran ( utrenutku sklapanja

ugovora nisu u potpunosti poznata prava i obveze stranaka), naplatan, formalan,ugovor dobre vjere,
sukcesivan ugovor.

Primjena ugovora o osiguranju? Na što se ugovor o osiguranju NE

primjenjuje?
Primjenjuju se na :
1) osiguranje imovine (osiguranje od odgovornosti-imovinnska i odštetna osiguranja)
2) osiguranje osoba ( osiguranje života i osiguranje od poslijedica nesretnog slučaja)

Odredbe ugovora o osiguranju ne primjenjuju se na:

Članak 923.
(1) Odredbe ovoga odsjeka neće se primjenjivati na pomorska osiguranja, a ni na druga osiguranja na
koja se primjenjuju pravila o pomorskom osiguranju, kao ni na osiguranja u zračnom prometu,
osiguranja tražbina te na odnose iz reosiguranja.
(2) Na ugovore o osiguranju stvari u kopnenom prijevozu na odgovarajući se način primjenjuju pravila
o pomorskom osiguranju.
(3) Odredbe ovoga odsjeka neće se primjenjivati niti na ona osiguranja koja su uređena posebnim
zakonom.

Vrste osiguranja? Vrste ugovora o osiguranju?

1.)OSIGURANJE OSOBA

a) osiguranje života—osiguratelj se obvezuje isplatiti osiguraniku ili osobi koju on odredi osiguranu
svotu ili rentu u slučaju smrti korisnika osiguranja ili za slučaj njegova doživljenja određenog vremena.
Vrste:
-osiguranje za slučaj smrti
-osiguranje za slučaj doživljenja
-mješovito osiguranje
-pojedinačna i grupna osiguranja osoba
-osiguranje vlastitog života treće osobe, osiguranje više života
-osiguranje za slučaj vjenčanja, rođenja
-rentno osiguranje
-tontine
-osiguranje s kapitalizacijom isplate

b) osiguranje od nesretnog slučaja

109
2.) OSIGURANJE IMOVINE

Osigurani slučaj?
Članak 922.
(1) Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom.
(2) Rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od
isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.
(3) Ugovor o osiguranju je ništetan ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj, ili
je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili je već tada bila prestala mogućnost da on
nastane.
(4) Ali ako je ugovoreno da će osiguranjem biti obuhvaćeno određeno razdoblje koje prethodi
sklapanju ugovora, ugovor će biti ništetan samo ako je u trenutku njegova sklapanja zainteresiranoj
strani bilo poznato da se osigurani slučaj već dogodio, odnosno da je već tada bila otpala mogućnost
da se on dogodi.

Kad je sklopljen ugovor o osiguranju?

Članak 925.
(1) Ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena.
(2) O sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja
predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list
pokrića i sl.).
(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ugovor o osiguranju osoba sklopljen je kad strane
potpišu policu osiguranja.
(4) Pisana ponuda učinjena osiguratelju za sklapanje ugovora o osiguranju veže ponuditelja, ako on
nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana otkad je ponuda prispjela osiguratelju, a ako je
potreban liječnički pregled, onda za vrijeme od trideset dana.
(5) Ako osiguratelj u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od njegovih uvjeta za predloženo
osiguranje, smatrat će se da je prihvatio ponudu i da je ugovor sklopljen.
(6) U tom slučaju ugovor se smatra sklopljenim kad je ponuda prispjela osiguratelju.

Isprave o osiguranju?
Osnovni oblici isprava o osiguranju su:
1.) polica osiguranja
2.) list pokrića
3.) potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju

1.) POLICA OSIGURANJA

Polica i druge isprave o osiguranju
Članak 926.
(1) U polici moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana osoba, odnosno osigurana stvar ili drugi
predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, iznos
osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premija ili doprinos (ulog), nadnevak izdavanja police i
potpisi ugovornih strana. (obvezni elementi police osiguranja)
(2) Polica osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića ili drugom ispravom o
osiguranju u koju se unose bitni sastojci ugovora.
(3) Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja
sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici.

110
(4) Ispunjenje obveze iz stavka 3. ovoga članka mora biti navedeno na polici.
(5) U slučaju neslaganja neke odredbe općih ili posebnih uvjeta i neke odredbe police primijenit će se
odredba police; u slučaju neslaganja neke tiskane i strojem pisane odredbe primijenit će se pisana
odredba, a u slučaju neslaganja ovih s rukopisnom odredbom, primijenit će se rukopisna odredba.
(6) Prema sporazumu ugovornih strana polica može glasiti na ime određene osobe, po naredbi, na
donositelja ili za račun koga se to tiče.

Polica osiguranja je redovita i najvažnija isprava o osiguranju. Izdaje se nakon trenutka perfekcije
ugovora, njeno izdavanje nije uvjet nastanka i valjanosti ugovora. Ona je obvezatan oblik isprave o
sklopljenom osiguranju, ispostavlja ju osiguratelj i potpisuju obje strane. Oblik police osiguranja nije
propisan. Polica osiguranja je i vrijednosni papir i izdaje ga osiguratelje.

Vrste polica osiguranja:

a) polica na ime—na ime određene osobe, osiguranik je poimenično označen ( sve vrste osiguranja)
b) polica po naredbi-osiguranik se određuje po naredbi ugovaratelja osiguranja ili osiguranika
(osiguranje života ili imovinska osiguranja)
c) polica na donositelja-osiguranik je osoba koja prezentira policu osiguratelju (imovinska osiguranja,
ne osiguranje života)
d) polica za račun koga se tiče- polica za račun treće neodređene osobe-

Prijenos police osiguranja- prijenos osiguranikovih prava i obveza iz ugovora na treću osobu. Prenose
se koristi iz ugovora u slučaju nastanka osiguranog slučaja). Za prijenos je potrebna suglasnost
osiguratelja, polica osiguranja može se prenijeti samo na osobu koja ima ili može se očekivati da će
imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj.

Način i oblik prijenosa ovisi o vrsti police osiguranja, polica po naredbi prenosi se indosamentom,
polica na donositelja i za račun koga se tiče prenosi se običnom predajom tj tradicijom, a polica na
ime cesijom.

2.) LIST POKRIĆA

Isprava o osiguranju koja se radi sigurnosti stranaka izdaje kada nisu poznati svi elementi ugovora o
osiguranju. Najčešće se ispostavlja privremeno, dok se ne dobiju svi potrebni podatci za izradu police
osiguranja, ili dok se stranke ne dogovore o nekim elementima ugovora (obvezuje obje strane kao i
polica osiguranja). Jednostavnijeg je oblika, ne sadrži sve podatke koje sadrži polica osiguranja, ali
sadrži bitne elemente ugovora. Omogućava brže sklapanje ugovora putem e-maila, faksa, brzojava, a
ispostavljanjem police osiguranja list pokrića gubi valjanost.

3.) DRUGE ISPRAVE O OSIGURANJU

a) Potvrda o sklopljenom osiguranju-pisana potvrda osiguratelja o sklopljenom ugovoru,

dokazuje postojanje i sadržaj ugovora o osiguranju
b) Predugovor o osiguranju
c) Certifikat o osiguranju

Polica osiguranja života?

Članak 967.

111
(1) Pored sastojaka koje mora imati svaka polica, u polici osiguranja života moraju biti naznačeni: ime i
prezime osobe na čiji se život odnosi osiguranje, nadnevak njezina rođenja ili rok o kojem ovisi
nastanak prava na isplatu osiguranog iznosa.
(2) Polica osiguranja života može glasiti na određenu osobu ili po naredbi, ali ne može glasiti na
donositelja. (vrste police osiguranja života)
(3) Za pravovaljanost indosamenta police po naredbi potrebno je da sadrži ime korisnika, nadnevak
indosiranja i potpis indosanta.

*polica osiguranja života može biti dana u zalog, zalaganje police ima učinak prema osiguratelju
jedino ako je pisano obavješten o zalaganju police određenom vjerovniku. Kada polica glasi po
naredbi, zalaganje se obavlja indosamentom.

Redoviti i izvanredni načini sklapanja ugovora o osiguranju?

REDOVITI NAČINI:
1.)Prihvat ponude o osiguranju-imovinska osiguranja-osiguranje imovine i osiguranje od
odgovornosti. Ispostavljanje police osiguranja nije zakonski uvjet nastanka valjanosti ugovora. Ponuda
je prijedlog za sklapanje ugovora o osiguranju učinjen drugoj strani koji sadrže bitne elemente
ugovora. Za pravni učinka ponude vrijede opća načela obveznog prava. O sklopljenom ugovoru
osiguratelj je dužan policu osiguranja kao obvezan oblik isprave o sklopljenom ugovoru.

2.)Potpisivanje police osiguranja-osiguranje osoba (stroga formalnost). Ugovor o osiguranju je

sklopljen kada strane potpišu policu osiguranja. Tehnika sklapanja- ugovaratelj osiguranja na
osigurateljevom obrascu potpisuje ponudu osiguratelju, osiguratelj je vezan ponudom 8 ili 30 dana.

IZVANREDNI NAČINI:
1.)Sklapanje ugovora plaćanjem premije
Članak 927.
Uvjetima osiguranja mogu biti predviđeni slučajevi u kojima ugovorni odnos iz osiguranja nastaje
samim plaćanjem premije.

Ugovor se sklapa uobičajenim postupkom, suglasnost volje ugovornih strana-prihvat ponude, a uplata
premije jedan je od načina izražavanja suglasnosti na ponudu. Prikladan način za sklapanje ugovora o
osiguranju kada se radi o tipiziranim, jednostavnim, masovnim osiguranjima bez potrebe uvažavanja
specifičnosti pojedinog slučaja.

2.)Sklapanje ugovora u ime drugog bez ovlaštenja

Članak 928.
(1) Tko sklopi ugovor o osiguranju u ime drugog bez njegova ovlaštenja, odgovara osiguratelju za
obveze sve dok ga onaj u čije je ime ugovor sklopljen ne odobri.
(2) Zainteresirani može odobriti ugovor i nakon što se dogodio osigurani slučaj.
(3) Ako je odobrenje odbijeno, ugovaratelj osiguranja duguje premiju za razdoblje do dana obavijesti
o odbijanju odobrenja.
(4) Ali ne odgovara za obveze iz osiguranja poslovođa bez naloga koji je obavijestio osiguratelja da
istupa bez ovlaštenja u ime i za račun drugoga.

Primjena obveznopravnog instituta –poslovstvo bez naloga.

Prestanak ugovora o osiguranju? Raskid i otkaz Raskid ugovora o osiguranju? Kada

112
će ugovor o osiguranju prestati po samom zakonu?

a) Posljedice neplaćanja premije

Članak 937.
(1) Ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati
osigurninu određenu ugovorom počinje idućeg dana od dana uplate premije.
(2) Ako je ugovoreno da se premija plaća nakon sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati
osigurninu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja.
(3) Ali ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do
dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu
nakon isteka roka od trideset dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo
osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne
trideset dana od dospjelosti premije.
(4) U svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku
od godine dana od dospjelosti.
(5) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja.

b) Povećanje rizika
Članak 938.
(1) Ugovaratelj osiguranja dužan je, kad je u pitanju osiguranje imovine, obavijestiti osiguratelja o
svakoj promjeni okolnosti koja može biti značajna za ocjenu rizika, a kad je u pitanju osiguranje osoba,
onda samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurana osoba promijenila zanimanje.
(2) On je dužan bez odgađanja obavijestiti osiguratelja o povećanju rizika, ako je rizik povećan nekim
njegovim postupkom, a ako se povećanje rizika dogodilo bez njegova sudjelovanja, dužan je
obavijestiti ga u roku od četrnaest dana otkad je za to saznao ili mogao saznati.
(3) Ako je povećanje rizika toliko da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je takvo stanje postojalo u
trenutku njegova sklapanja, on može raskinuti ugovor.
(4) Ali ako je povećanje rizika toliko da bi osiguratelj sklopio ugovor samo uz veću premiju da je takvo
stanje postojalo u trenutku sklapanja ugovora, on može ugovaratelju osiguranja predložiti novu stopu
premije.
(5) Ako ugovaratelj osiguranja ne pristane na novu stopu premije u roku od četrnaest dana od
primitka prijedloga nove stope, ugovor prestaje po samom zakonu .
(6) Ali ugovor ostaje na snazi i osiguratelj se više ne može koristiti ovlaštenjima da predloži
ugovaratelju osiguranja novu stopu premije ili da raskine ugovor, ako ne iskoristi ta ovlaštenja u roku
od mjesec dana otkad je na bilo koji način doznao za povećanje rizika, ili ako još prije isteka toga roka
na neki način pokaže da pristaje na produljenje ugovora (ako primi premiju, isplati osigurninu za
osigurani slučaj koji se dogodio nakon toga povećanja i sl.).

c) Smanjenje rizika
Članak 940.
(1) U slučaju kad se nakon sklapanja ugovora o osiguranju dogodilo smanjenje rizika, ugovaratelj
osiguranja ima pravo zahtijevati odgovarajuće smanjenje premije, računajući od dana kad je o
smanjenju obavijestio osiguratelja.
(2) Ako osiguratelj ne pristane na smanjenje premije, ugovaratelj osiguranja može raskinuti ugovor.

Početak i prestanak učinaka osiguranja

113
Članak 946.
(1) Ako drukčije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje učinke istekom dana koji je njime
označen kao dan početka trajanja osiguranja, pa sve do svršetka posljednjeg dana roka za koji je
osiguranje ugovoreno.
(2) Ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, svaka strana može raskinuti ugovor s danom
dospjelosti premije, obavješćujući pisanim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije
dospjelosti premije.
(3) Ako je osiguranje sklopljeno na rok dulji od pet godina, svaka strana može nakon proteka toga
roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pisano izjaviti drugoj strani da otkazuje ugovor.
(4) Ugovorom se ne može isključiti pravo svake strane da raskine, odnosno otkaže ugovor kako je u
stavku 2. i 3. ovoga članka predviđeno.
(5) Odredbe ovoga članka ne vrijede za osiguranje života i za osiguranje od nesretnog slučaja.

Obveze osiguratelja?
Isplata osigurnine
Članak 943.
(1) Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u
ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio
obavijest da se osigurani slučaj dogodio.
(2) Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito
vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana
primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan.
(3) Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga
članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime
predujma.
(4) Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne
kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga
nastala.

Isključenje odgovornosti osiguratelja u slučaju namjere i prijevare

Članak 944.
Ako je ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prijevarom,
osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna odredba nema pravnog učinka.

Prigovori osiguratelja
Članak 945.
(1) Protiv odštetnog zahtjeva osiguranika iz ugovora o osiguranju, kao i zahtjeva koje druge osobe što
se na nj poziva, osiguratelj može istaknuti prigovore koje ima u vezi s ugovorom prema osobi s kojom
je sklopio ugovor o osiguranju.
(2) Ali u obveznom osiguranju od odgovornosti osiguratelj ne može protiv odštetnog zahtjeva treće
osobe istaknuti prigovore koje bi mogao isticati prema osiguraniku.
(3) Iznimno, protiv zahtjeva treće osobe u slučaju dobrovoljnog osiguranja od odgovornosti i zahtjeva
nositelja određenih prava na osiguranoj stvari, čije je pravo prešlo po samom zakonu s uništene ili
oštećene osigurane stvari na osigurninu, osiguratelj može istaknuti jedino prigovore koji su nastali
prije nego se dogodio osigurani slučaj.

114
Nadosiguranje?
Nadosiguranje i ugovor s više osiguratelja
Članak 956.
(1) Ako se pri sklapanju ugovora jedna strana posluži prijevarom i tako ugovori iznos osiguranja veći
od stvarne vrijednosti osigurane stvari, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora.
(2) U slučaju poništaja ugovora osiguratelj ima pravo zadržati i naplatiti premije za razdoblje do dana
podnošenja zahtjeva za poništaj ugovora, ali je u obvezi plaćanja osigurnine do stvarne vrijednosti
osigurane stvari, ako do toga dana nastupi osigurani slučaj.
(3) Ako je ugovoreni iznos osiguranja veći od vrijednosti osigurane stvari, a pri tome nijedna strana
nije postupila nesavjesno, ugovor ostaje na snazi, iznos osiguranja se snizuje do iznosa stvarne
vrijednosti osigurane stvari, a premije se razmjerno smanjuju.
.
Višestruko i dvostruko osiguranje? Zabrana kod dvostrukog osiguranja?
Članak 958.
(1) Ako je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguratelja od istog rizika, za isti interes, za isto vrijeme
i za istog osiguranika, tako da zbroj osiguranih iznosa ne prelazi vrijednost te stvari (višestruko
osiguranje), svaki osiguratelj odgovara za ispunjenje u potpunosti obveza nastalih iz ugovora koji je on
sklopio.
(2) Ako, pak, zbroj osiguranih iznosa prelazi vrijednost osigurane stvari (dvostruko osiguranje), a pri
tome ugovaratelj osiguranja nije postupio nesavjesno, sva ta osiguranja pravovaljana su, i svaki
osiguratelj ima pravo na ugovorenu premiju za razdoblje osiguranja u tijeku, a osiguranik ima pravo
zahtijevati od svakoga pojedinog osiguratelja naknadu prema ugovoru sklopljenom s njim, ali ukupno
ne više od iznosa štete.
(3) Kad se dogodi osigurani slučaj, ugovaratelj osiguranja dužan je obavijestiti o tome svakog
osiguratelja istog rizika i priopćiti mu imena i adrese ostalih osiguratelja te iznose osiguranja pojedinih
ugovora sklopljenih s njima.
(4) Nakon isplate naknade osiguraniku svaki osiguratelj snosi dio naknade u razmjeru u kojem stoji
iznos osiguranja na koji se on obvezao prema ukupnom zbroju iznosa osiguranja, te osiguratelj koji je
platio više ima pravo zahtijevati od ostalih osiguratelja naknadu više plaćenog.
(5) Ako je neki ugovor sklopljen bez naznake iznosa osiguranja ili uz neograničeno pokriće, smatra se
ugovorom sklopljenim uz najviši iznos osiguranja.
(6) Za dio osiguratelja koji ne može platiti odgovaraju ostali osiguratelji razmjerno svojim dijelovima.
(7) Ako je ugovaratelj osiguranja sklopio ugovor o osiguranju kojim je nastalo dvostruko osiguranje ne
znajući za ranije sklopljeno osiguranje, on može, bez obzira je li prijašnje osiguranje sklopio on ili
netko drugi, u roku od mjesec dana otkad je saznao za to osiguranje, zahtijevati odgovarajuće sniženje
iznosa osiguranja i premija kasnijeg osiguranja, ali osiguratelj zadržava primljene premije i ima pravo
na premiju za tekuće razdoblje.
(8) Ako je do dvostrukog osiguranja došlo zbog smanjenja vrijednosti osigurane stvari za trajanja
osiguranja, ugovaratelj ima pravo na odgovarajuća sniženja iznosa osiguranja i premija, počev od dana
kad je svoj zahtjev za sniženja priopćio osiguratelju.
(9) Ako je pri nastanku dvostrukog osiguranja ugovaratelj osiguranja postupio nesavjesno, svaki
osiguratelj može zahtijevati poništaj ugovora.

Suosiguranje?
Članak 959.
Kad je ugovor o osiguranju sklopljen s više osiguratelja koji su se sporazumjeli o zajedničkom snošenju
i raspodjeli rizika, svaki osiguratelj naznačen u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu
naknadu.

115
Podosiguranje?
Članak 960.
(1) Kad se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od
svote osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog
slučaja.
(2) Osiguratelj je dužan isplatiti potpunu osigurninu sve do svote osiguranja, ako je ugovoreno da
odnos između vrijednosti stvari i visine osiguranog iznosa nema značenja za određivanje iznosa
osigurnine.

Uzajamno osiguranje?
Uzajamno osiguranje života najčešće sklapaju bračni parovi. To je zajednička polica osiguranja na
jednu svotu/ premiju, a osigurana su dva života. Zajedno su osigurani za slučaj smrti i doživljenja.

*Osiguranje tereta i vozila?

BANKARSKI UGOVORI

Bankarski ugovori, koji su? Za svaki navedi je li imenovan ili neimenovan?

Imenovani bankarski ugovori:
I. ZOO:
1. BANKARSKI NOVČANI POLOG
2. ULOG NA ŠTEDNJU
3. POLAGANJE VRIJEDNOSNIH PAPIRA
4. BANKARSKI TEKUĆI RAČUN
5. UGOVOR O SEFU
6. UGOVOR O KREDITU (vs. ugovor o zajmu)
7. UGOVOR O KREDITU NA TEMELJU ZALOGA VRIJEDNOSNIH PAPIRA (Lombardni
kredit)
8. AKREDITIVI
9. BANKARSKA GARANCIJA NA POZIV

II. ZAKON O FAKTORINGU

116
 UGOVOR O FAKTORINGU

Neimenovani bankarski ugovori:

1. UGOVOR O FORTFAITU
2. UGOVOR O DISKONTU MJENICE
3. ESCROW RAČUN
4. INCASO (NAPLATA) itd.

Što je zajedničko svim bankarskim ugovorima?

-banka je uvijek jedna od ugovornih strana
-predmet ugovora su uvijek novčane tražbine
-naplatni ugovori
-uglavnom formalni ugovori
-primjena bankarskih propisa i općih uvjeta poslovanja banaka

Koje se bankarski poslovi smatraju aktivnim, a koji pasivnim?

Bankarski poslovi predstavljaju sveukupnost poslova koje su banke ovlaštene obavljati u okviru
svojih djelatnosti. Najčešće se dijele na aktivne, pasivne, neutralne i vlastite bankovne poslove:

Kod pasivnih poslova banka je dužnik i na svoj dug plaća kamatu. Po kriteriju funkcionalnosti su
poslovi mobilizacije i koncentracije sredstava kojima banka privlači sredstva u kreditni sistem, a
sobzirom na to da ih pribavlja od drugih imalaca sa stanovišta bilance predstavljaju duga banke i
nalaze se u pasivi.

Kod aktivnih bankovnih poslova banka se pojavljuje kao vjerovnik i na pozajmljena sredstva
naplaćuje kamatu, od korisnik sredstava tj kredita naplaćuje kamatu . Po kriteriju funkcionalnosti
to su kreditni polovi koji se stanovišta bilance javljaju u aktivi.

Neutralni poslovi su poslovi koje banka obavlja za račun klijenta, a kao naknadu naplaćuje
proviziju. Kod vlastitih poslova banka nije posrednik već posluje za vlastiti račun.

BANKARSKI NOVČANI POLOG

Bankarski novčani polog?

Pojam
Članak 990.
(1) Ugovor o novčanom pologu je sklopljen kad se banka obveže primiti, a položitelj položiti kod
banke određeni novčani iznos.
(2) Ovim ugovorom banka stječe pravo raspolagati položenim novcem i dužna je vratiti ga prema
uvjetima
predviđenim u ugovoru.

Vrste uloga na štednju

Članak 1001.
Ulozi na štednju mogu biti po viđenju ili oročeni s otkaznim rokom i bez otkaznog roka.

Štedna knjižica?
Članak 998.

117
 (1) Ako je novčani polog primljen kao ulog na štednju, banka, odnosno štedionica izdaje
položitelju štednu knjižicu.
(2) Štedna knjižica može biti izdana samo na ime određene osobe.

Upis u knjižicu
Članak 999.
(1) U štednu knjižicu se unose sve uplate i isplate novca.
(2) Upisi u knjižicu potvrđeni pečatom banke i potpisom ovlaštene osobe dokaz su o izvršenim
uplatama, odnosno isplatama.
(3) Suprotan sporazum je ništetan.

Plaćanje kamata
Članak 1000.
(1) Na štedne uloge plaćaju se kamate.
(2) Visina kamata utvrđuje se ugovorom o ulaganju, a ako ugovorom ništa nije predviđeno,
plaćaju se zakonske kamate.

Vrste uloga na štednju

Članak 1001.
Ulozi na štednju mogu biti po viđenju ili oročeni s otkaznim rokom i bez otkaznog roka.

BANKARSKI TEKUĆI RAČUN

Tekući račun?
Pojam
Članak 1007.
Ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun i
preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstava i odobrenog
kredita.

Oblik ugovora
Članak 1008.
Ugovor o otvaranju tekućeg računa mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Žiro račun?
Žiro račun u kunama je transakcijski račun koji banka otvara domaćim i stranim fizičkim osobama
kada, sukladno propisima, ostvaruju dohodak od obavljanja povremene djelatnosti.

Razlika između tekućeg i žiro računa jest u tome da se kod tekućeg računa radi o tekućim primanjima
plaćama i mirovinama (nesamostalni rad) , a kod žiro računa o povremenim dohotcima (dohodak od
samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala, dohodak od
osiguranja i drugi dohodak.)

Tekući račun je transakcijski račun na kojemu transakcije ne podliježu nadzoru porezne uprave, jer
poslodavac plaća porez na dohodak kod plaće. Žiro račun je transakcijski račun na kojemu transakcije
podliježu nadzoru porezne uprave jer primatelj dohotka je porezni obveznik.

Kod tekućeg računa može se ići u minus, kod žiro račune ne.

118
 UGOVOR O KREDITU

Ugovor o kreditu?
Pojam
Članak 1021.
Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos
novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene na
mjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u
vrijeme i na način kako je ugovoreno.

Bitni sastojci ugovora o kreditu?

Oblik i sadržaj
Članak 1022.
(1) Ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku.
(2) Ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

Klauzule kod ugvora o kreditu?

1.) Valutna kaluzula
2.) Ovršna klauzula

Ugovor o kreditu prema načinu osiguranja vraćanja kredita?

1.) Osobni-personalni
a)jamac (jamac platac i spsidijaran jamac)
b) sudužnik

2.) Stvarni-realni
a) zalog na nekretninu (hipoteka)
b) prijenos vlasništva nekretnine na banku (fiducija)
c) polica osiguranja

Koji je ugovor ishodište ugovora o kreditu?

Ugovor o zajmu, ugovor o kreditu je posebna vrsta ugovora o zajmu s posebnim značajkama.

Razlike ugovor o kreditu i zajam? Obilježja ugovora o kreditu?

1.Subjekti- kod ugovora o kreditu zajmodavac je uvijek banka
2.Objekt činidbe- kod kredita je uvijek novac kod zajma mogu biti i druge zamjenjive stvari
3.Naplatnost-ugovor o kreditu uvijek je naplatan (kamate), zajam može i ne mora biti naplatan
4.Oblik-ugovor o kreditu mora biti u pisanom obliku(formalan ugovor) ugovor o zajmu je u načelu
neformalan.

LOMBARDNI KREDIT ILI UGIVIR O KREDITU NA TEMELJU VRIJEDNOSNIH

PAPIRA

119
 Kakav je to lombardni kredit?? U koju skupinu ugovora spada lombardni
kredit? Koji vrijednosne papiri se mogu založiti kod lombardnog kredita?

Lombardni kredit je kratkoročni kredit na temelju zaloga pokretnih stvari ili vrijednosnica (izuzev
mjenice), koje ostaju vlasništvo zajmoprimca, ali su do trenutka otplate u posjedu banke.

Predmet lombarda najčešće se pokretne stvari poput predmeta od plemenitih kovina, umjetnička
djela, vrijednosnica (obveznica, dionica, blagajničkih zapisa) i sl. Založeni predmeti predstavljaju
instrumente osiguranja vraćanja lombardnoga kredita, pa ih banka, ako dužnik nije u stanju vratiti
kredit banci, ima pravo prodati i na taj način naplatiti dug.

Sa stajališta korisnika kredita, pogodnost lombarda očituje se u tome što zajmoprimac može doći
do novčanih sredstava potrebnih za tekuću proizvodnju ili potrošnju, a da pritom ne mora prodati
svoje vrijednosnice ili pokretnine. Lombardni kredit posebice je pogodan kada se odobrava uz
zalog uskladištene robe, ploveće robe, odnosno robe na putu što omogućuje vlasnicima založnih
dobara da dobiju potrebna novčana sredstva i prije nego što konačno prodaju.

Lombardni kredit odobrava se na rok od nekoliko dana do nekoliko mjeseci (npr. tako su se mogle
kupiti dionice INE i HT-a).

Predmet zaloga kod lombarda ne može bit mjenica što znači da osnova za dobivanje lombardnog
kredita ne može biti mjenica. Ali, mjenica može biti (dodatni) instrument osiguranja kod
lombardnih kredita.

Pojam
Članak 1025.
Ugovorom o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira banka odobrava kredit u određenom
novčanom iznosu uz osiguranje zalogom vrijednosnih papira koji pripadaju korisniku kredita ili
trećemu koji na to pristane.

Lomabardni kredit spada u kategoriju imenovanih ugovora, reguliran je ZOO-om, on je isto tako i
konsenzualan, svostranoobvezujući, naplatan i formalan ugovor.

UGOVOR O DISKONTU MJENICE, UGOVOR O FORAITU, UGOVOR O

FACTORINGU

Ugovor o diskontu mjenice, ugovor o forfaitu, ugovor o factoringu? Objasni

svaki od njih i navedi razlike među njima?
Ugovorom o factoringu klijent se obvezuje ponuditi factoru (obično banci) na prodaju sva
kratkoročna potraživanja iz ugovora o isporuci robe i pružanju usluga prije njihove dospjelosti, a factor
se obvezuje uz naknadu te ponude prihvatiti ako ga zadovoljava platežna sposobnost klijentovih
dužnika, s izvješćivanjem ili bez izvješćivanja dužnika o tom prijenosu i bez obzira na to snose li klijent
ili factor rizik za naplatu potraživanja.

Ugovor o factoringu je:

1) konsenzualni ugovor
2) dvostranoobvezni ugovor

120
 3) naplatni ugovor
4) neformalni ugovor
 ali stranke ugovaraju pisani oblik kao uvjet za valjanost ugovora
5) tipski ugovor
 sastavlja se prema formularima koje izdaje factor
6) neimenovani ugovor

FUNKCIJE UGOVORA O FACTORINGU

Ugovor o factoringu ima tri bitne funkcije:

1) funkciju financiranja
 factor stavlja klijentu na raspolaganje određeni iznos, a da istovremeno ne
prima protučinidbu
 gospodarski ekvivalent dobiva factor tek naplatom potraživanja od dužnika
 factor financira klijenta tako što mu odmah isplati potraživanje, a tek se
nakon dospijeća potraživanja factor može namiriti od klijentovih dužnika
2) funkciju osiguranja naplate (del credere)
 pod izrazom del credere općenito se razumijeva jamstvo za obveze nekoga
trećeg
 rizik del credere znači preuzimanje odgovornosti za naplatu potraživanja od
dužnika
3) funkciju upravljanja potraživanjima (pružanje usluga)
 pod funkcijom upravljanja razumijevamo sve one usluge koje factor i klijent
mogu ugovoriti ugovorom o factoringu, a nisu sadržane u funkciji del credere i
financiranju
 to može biti ispitivanje kreditne sposobnosti dužnika, vođenje knjigovodstva,
uspostavljanje računa, obračun poreza, obračun provizija, opominjanje,
naplaćivanje i utjerivanje dugova od dužnika i sl.

VRSTE FACTORINGA

1) pravi factoring
 njime factor nudi klijentu najviše mogućih usluga i uvijek sadrži tri glavne
funkcije (financiranje, funkciju osiguranja naplate i upravljanje
potraživanjima)
 pravi factoring u najužem smislu je takav pri kojemu je naglašena funkcija del
credere (osiguranja naplate)
2) nepravi factoring
 otpada funkcija del credere factora
 factor kupuje potraživanja klijenta bez preuzimanja rizika del credere i klijent
kao prodavatelj potraživanja jamči factoru na temelju posebnog sporazuma
naplatu od dužnika
3) factoring plativ po dospjelosti
 factor nudi iste usluge kao i pri pravnom factoringu osim usluge financiranja,
koja se unaprijed isključuje
 factor kupuje klijentova potraživanja s danom njihove dospjelosti
4) međunarodni (izvozno-uvozni) factoring

121
  radi se o poslovnom odnosu koji se obavlja između stranaka iz različitih
država
 rabi se redovito kao pravi factoring

MATERIJA O FACTORINGU

Ujednačavanje materije o factoringu vršeno je u međunarodnim udruženjima factora i u sklopu

međunarodnih organizacija, ponajprije UNIDROIT-a (Međunarodnog institutu za unifikaciju privatnog
prava u Rimu).

Zahvaljujući UNIDROIT-u pitanje factoringa riješeno je donošenjem Prednacrta jedinstvenih pravila o

nekim pitanjima ugovora o međunarodnom factoringu i konačnim usvajanjem Konvencije 1988.
godine.

FACTORING

Factoring je posao kratkoročnog financiranja izvoznog ili uvoznog posla preko faktora kao posebne
organizacije.

Prodavaoci, odnosno kupci se mogu financirati posredstvom faktora pod uvjetom da kupac sve
narudžbe prije izvršenja isporuke od strane poslodavca mora dati faktoru na odobrenje te da faktor
stalno ispituje kreditnu sposobnost kupaca, prije nego što preuzme bilo kakvo potraživanje.

Factoring je posao kratkoročnog financiranja robnih potraživanja na osnovi fakture i robnih

dokumenata. Temelj je ugovor o faktoringu i čini ga globalna cesija budućih potraživanja dobavljača.

Faktor za svoju uslugu zaračunava factoring proviziju. Visina provizije uvjetovana je ukupnim
prometom, prosječnom svotom svih računa, brojem i postojanošću kupaca, kao i prosječnim rokom
potraživanja.

Za preuzimanje komercijalnog rizika i avansiranja plaća se posebna naknada.

Ugovor o forfaitu

Ugovor o forfaitu je prodaja nedospjelih novčanih potraživanja banci uz isključenje prava banke na
regres prema prodavatelju ako potraživanja nisu naplativa.

Oni forfaitni ugovori gdje su predmet posla nemjenična novčana potraživanja sadrže odredbu o
isključenju regresne odgovornosti prodavatelja potraživanja (forfaitista) prema kupcu (forfaiteuru)
koja se odnosi na bonitet (naplativnost) dok za veritet (istinitost) potraživanja prodavatelj uvijek
odgovara (za bonitet se ne odgovara, za veritet se odgovara).

Ugovor o forfaitu je:

1) konsenzualni ugovor
2) naplatni ugovor

122
 3) dvostranoobvezni ugovor
4) neimenovani ugovor

Iako ima sličnosti između ugovora o diskontu mjenice i ugovora o forfaitu, oni se razlikuju po tome što
pri diskontu nije isključeno pravo banke na regres, a pri forfaitnom poslu regres je uvijek isključen.

U tom smislu se diskontiranje novčanih potraživanja s pravom banke na regres naziva i nepravim
forfaitnim poslom, a diskontiranje novčanih potraživanja uz isključenje prava banke na regres pravim
forfaitnim poslom.

Ugovor o diskontu mjenice

Ugovor o diskontu mjenice je općenito ugovor o prodaji nedospjelih novčanih potraživanja uz odbitak
diskontne stope koja se sastoji u razlici vrijednosti novčane obveze na dan sklapanja ugovora o
diskontu i njezine vrijednosti na dan dospjelosti novčane obveze.

U mjeničnoj bankovnoj praksi, literaturi i zakonodavstvu u načelu je riječ o kupnji potraživanja. Nije
isključeno pravo banke na regres.

Ugovor o diskontu mjenice je:

1) konsenzualni ugovor
2) naplatni ugovor
3) dvostranoobvezni ugovor
 diskont mjenice pravno je oblik ugovora o kupnji
4) neimenovani ugovor

Razlike Factoring vs. Forfait

Factoring:
-Nastao u SAD-u
-Predmet ugovora su -NEDOSPJELE NOVČANE OBVEZE;
-Obično je riječ o otkupu više (svih) budućih tražbina
-Tražbine kraćeg roka (1 godina) koje dospijevaju u anuitetima
-Ugovara se u području trgovine roba i usluga
-PRAVO NA REGRES i za bonitet i za veritet

Forfait
-Nastao u Francuskoj
-Predmet ugovora su - NEDOSPJELE MJENIČNE OBVEZE;
-Obično je riječ o otkupu jednog potraživanja
-Srednjoročne (od 1-5godina) i dugoročne pojedinačne tražbine
-Ugovara se u području investicijskih radova i isporuka robe
-BEZ PRAVA NA REGRES za bonitet se ne odgovara, za veritet se uvijek odgovara

Sredstva osiguranja ispunjenja obveze iz kruga bankarskih poslova?

1.) bankarska garancija
2.) akreditiv
3.) zadužnica
4.) mjenica???
5.) escrow račun

123
 BANKARSKA GARANCIJA

Bankarska garancija? Bankarska garancija na poziv? U kojem obliku mora

biti? Je li obveza banaka akcesorna ili samostalna? Može li ju izdavati
banka ili neko drugo tijelo? Koje pretpostavke moraju biti ispunjene?
Kakva je obveza banke kod garancije?
Pojam
Članak 1039.
(1)Bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana,
kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni
novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije.

(2)Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana,
pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje.

Bankarska garancija mora biti u pisanom obliku. Banka je uvijek jedini garant.

Pravna narav ugovora o garanciji:

1) to je samostalna bankarska garancija
2) predstavlja primarnu obvezu banke
3) to je apstraktna obveza
4) neovisna je o temeljnom ugovoru

Postoje brojni nazivi (bankarska garancija, garancija, jamstvo, bankarsko jamstvo, aval i sl.).

Ugovor o bankarskoj garanciji je:

1) jednostranoobvezni ugovor
2) imenovani ugovor
 ZOO

U odnosima vezanima za bankarsku garanciju pojavljuju se najmanje tri osobe (nalogodavac, banka,
korisnik garancije) i tri odvojena pravna odnosa:

1) korisnik i nalogodavac – odnos stranaka iz nekog temeljnog ugovora

2) nalogodavac i banka – banka prihvaća nalog svog klijenta; vrsta ugovora o nalogu
3) banka i korisnik – nastaje time što banka dostavlja garanciju korisniku, a on je
prihvaća

Cilj i svrha bankarske garancije

124
Osnovna svrha (cilj) bankarske garancije je osiguranje izvršenja ugovornih obveza. Osiguranje se
sastoji u obvezi banke koja je izdala garanciju, da u slučaju ispunjenja uvjeta sadržanih u samoj
garanciji, isplati korisniku garancije određeni novčani iznos.

Ispunjenje ugovorom preuzetih obveza može se pojačati na više načina. U vanjskotrgovačkim

ugovorima, ali i u ugovorima između domaćih subjekata trgovačkog prava, kao iznimno djelotvorno
sredstvo osiguranja potraživanja sve se više primjenjuju bankarske garancije. Pri tom institutu je u biti
riječ o osobnom pojačanju kojim se banku uvlači u odnos između stranaka nekog ugovora trgovačkog
prava (ugovora o prodaji, ugovora o građenju i sl.).

Vrste bankarske garancije? Kod bankarske garancije banka ispunjava tuđu ili
vlastitu obvezu?
1.) Ovisno o pripadnosti obveze (vlastita obveza banke vs.tuđa obveza banke)
a)bankarska garancija na poziv i bankarska garancija bez prigovora
b)bankarsko jamstvo
c)ugovorni bond

2.) Izravne garancije

a)supra garancija/potvrđene bankarske garancije

3.) Nizravne bankarke garancije

a)kontragarancije

4.)Uvjetne bankarske garancije (traži se dodatni uvjet, npr. neki dokument kojim se dokazuje nastup
određenih) i bezuvjetne pisane garancije (samo pisani zahtjev korisnika).

5.) Ponudbene garancije, garancije za vraćanje avansa/predujma, za dobro izvršenje posla,

bankarska garancija povrata zadržanih iznosa, garancija učina

6.)Samostalne bankarska garancije

Samostalna bankarska garancija jest ona pri kojoj banka preuzima prema korisniku samostalnu
obvezu koja je s obzirom na dužničku obvezu iz glavnog ugovora odvojena. Banka se na temelju
samostalnog garancijskog ugovora prema korisniku garancije ne obvezuje da će ispuniti obvezu
nalogodavca (dužnika), nego svoju obvezu.

Garancijska obveza banke odvojena je od glavnog duga. Ona je apstraktna, njome se ne osigurava
ispunjenje obveze glavnog dužnika, već se banka obvezuje korisniku garancije da će mu u granicama
iznosa navedenog u bankovnoj garanciji nadoknaditi štetu koju on trpi zbog neispunjenja glavne
obveze.

Ta vrsta bankovne garancije razvila se u autonomnom pravu međunarodne trgovine i nije po pravilu
uređena zakonodavnim putem. Samostalno bankarsko jamstvo se naziva još i bankarsko jamstvo bez
prigovora, na prvi poziv i sl. Plaćanje banke kod samostalne garancije ne ovisi o tome hoće li dužnik
ispuniti svoju obvezu jer ona sadrži oznaku na prvi poziv, bez prigovora i isplaćuje se samo na temelju
pisanog zahtjeva, a kod nesamostalne samo ako glavni dužnik ne ispuni svoju obvezu.

Institut samostalne bankovne garancije je instrument međunarodnih transakcija i dio je autonomnog

prava međunarodne trgovine. U sklopu UN-a, putem Komisije za međunarodno trgovačko pravo

125
(UNCITRAL) i Međunarodne trgovačke komore u Parizu nastoje se izraditi jednoobrazna pravila za
neke vrste bankovnih garancija.

7.) Nesamostalne bankarske garancije

Akcesorna (nesamostalna) bankarska garancija jest ona pri kojoj obveza banke ovisi o postojanju
obveze iz temeljnog ugovora. Banka se kao jamac obvezuje vjerovniku (korisniku garancije) da će
ispuniti obvezu dužnika (nalogodavca) glavnog ugovora.

Dakle banka se može obvezati da će ispuniti tuđu ili vlastitu obvezu ovisno radi li se o samostalnoj
bankarskog garanciji ili nesamostalnoj bankarskoj garaciji.

8.)Bankarske garancije posebne namjene (carinske, prijevozne, zakupne, najamne)

9.) Letter of comfort ili kvazigarancije (moralna obveza, a ne novčana)
10.) Back to back garancije

*Načela bankarske garancije?

Kontragarancija?
Kontragarancija
Članak 1041.
(1) Kontragarancija je pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka
(kontragarant) obvezuje prema garantu da će mu isplatiti novčani iznos po predočenju pisanog
zahtjeva u skladu s uvjetima iz kontragarancije.
(2) Kontragarancija je odvojena od garancije i od osnovnog posla na koje se odnosi, pa i kada ih se
spominje u kontragaranciji.

Kontragarancijom jedna banka garantira drugoj da će platiti njezinu obvezu prema korisniku ako mu
druga izda garanciju na plaćanje prema njezinoj uputi i nakon toga bude pozvana na plaćanje. Korisnik
uopće nema pravni odnos s prvom već s drugom bankom. Dakle, kod kontragarancije jedna banka
pristaje izdati garanciju, ali uz uvjet da joj druga banka da garanciju da će joj naknaditi iznose koje je
ona platila korisniku.

Nalogodavatelj – prva banka koja postaje instructing party i daje kontragaranciju drugoj banci. Jedino
je druga banka u obvezi prema korisniku.

Što je to supergarancija?
To je potvrđivanje obveze prve banke iz garancije od strane druge banke, čime druga banka stupa u
isti pravni položaj prema korisniku garancije kao i prva banka koja je izdala garanciju, što znači da obje
banke odgovaraju korisniku solidarno. Skraćeno, supergarancija je potvrđivanje garancije druge banke
(dvije banke su u obvezi prema korisniku).

Koje se vrste pravila primjenjuju u međunarodnoj i domaćoj poslovnoj praksi

u s vezi s izdavanjem bankarskih garancija i tko ih je donio?
Jednoobrazna pravila za ugovorne garancije 1978 i Jedinstvena pravila za garancije na zahtjev-
Međunarodna trgovačka komora(Pariz).

126
 AKREDITIVI

Akreditivi definicija? Jesu li propisi o akreditivu sadržani u našim propisima

ako da, s koliko članaka?
Ugovor o akreditivu je ugovor između nalogodavatelja (kupca) i banke (nalogoprimatelja) u korist
treće osobe (prodavatelja). Riječ je o posebnom ugovoru ili, češće, ugovornoj klauzuli u samom
ugovoru stranaka kupoprodajnog ili drugog ugovora. On je prema svojoj pravnoj naravi ugovor o
nalogu kojim nalogodavatelj nalaže banci, a ona se obvezuje da će kao nalogoprimatelj otvoriti
akreditiv i korisniku akreditiva obaviti plaćanje ili preuzeti neku drugu obvezu prema uvjetima
utvrđenim u nalogu. Banka se obvezuje da će korisniku isplatiti određenu novčanu svotu ako se do
određenog vremena udovolji uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva

Pojam
Članak 1028.
(1) Prihvatom zahtjeva nalogodavca za otvaranjem akreditiva, banka preuzima obvezu prema
nalogodavcu da će otvoriti akreditiv korisniku uz uvjete sadržane u prihvaćenom nalogu za otvaranje
akreditiva.
(2) Otvoreni akreditiv je neopoziva i konačna obveza banke korisniku akreditiva da će mu isplatiti
određeni novčani iznos ako ovaj u roku podnese zahtjev za isplatom u skladu s uvjetima sadržanim u
akreditivu.

Da uređeni su ZOO-om u 2 članka.

Unifikacija akreditiva, naziv najznačajnijeg pravnog izvora za dokumentarne

akreditive? Tko je donositelj? Čime se uređuju akreditivi prema
općeprihvaćenoj međunarodnoj praksi? Što se primjenjuje kao supsidijarno
pravno vrelo u odnosu stranaka iz ugovora o akreditivu, ako nema
odgovarajuće ugovorne odredbe?
Primjena ujednačenih običaja i prakse
Članak 1029.
Ako ugovorne strane nisu predvidjele što drugo, na poslovanje s akreditivima primjenjuju se
ujednačeni običaji i praksa koje objavi Međunarodna trgovačka komora u Parizu koji su na snazi na
dan otvaranja akreditiva.

(Powerpoint prezentacija)
Jedinstveni običaji i praksa za dokumentarne akreditive donosi Međunarodna trgovačka komora u
Parizu (eng. naziv Uniform Customs and Practice for Documentary Credits ) Od 1.7.2007. na snazi je
posljednja revizija UCP 600);

Pravila MTK za elektronički akreditiv (puni naziv: Dodatak UCP500 za elektronsko podnošenje
dokumenata- Izdanje 1.0. (eng. kratica eUOP500);

Dodatak UOP 600 za elektronsko podnošenje dokumenata-Izdanje 1.1. (eng. kratica eUOP500);

Međunarodna standardna bankarska praksa (eng. kratica ISBP); Međunarodna praksa za standby
akreditive (eng. ISP98)

127
Vrste akreditiva? Objasni opozivi i neopozivi akreditiv?
Vrste ugovora o akreditivu:

1) uvjetni i bezuvjetni
a) uvjetni – korisnik akreditiva mora banci prije ispunjenja njene obveze ispuniti
određene uvjete
 oni su dokumentarni ili robni, već prema tome odnose li se uvjeti koje
korisnik mora ispuniti na dokumente ili robu
b) bezuvjetni – obveza banke nije vezana s nekom posebnom činidbom korisnika
akreditiva

2) opozivi i neopozivi
a) opozivi – nalogodavac ih može opozvati i prije isteka roka za koji je akreditiv
otvoren
b) neopozivi – čvrsta, neopoziva, samostalna i neposredna obveza banke prema
korisniku akreditiva koji se može ukinuti ili izmijeniti samo sporazumom svih
zainteresiranih
 ako u akreditivu nije naznačeno je li opoziv ili neopoziv, smatra se
neopozivim
3) potvrđeni (konfirmirani) i nepotvrđeni
a) potvrđeni (konfirmirani) – nakon otvaranja akreditiva banka je dužna uvjete
akreditiva priopćiti (notificirati) korisniku
 notifikaciju može učiniti akreditivna banka sama ili putem
korespondirajuće banke u sjedištu korisnika (notifikacija je
potvrđivanje akreditiva)
b) nepotvrđeni – ako ta druga (korespondirajuća) banka svoju ulogu ograniči
samo na priopćavanje sadržaja akreditiva njegovu korisniku ne ulazeći ni u
kakvu drugu obvezu prema njemu, onda notifikacija sama po sebi nije
potvrđivanje akreditiva
 ali ako akreditivna banka ovlasti i pozove drugu banku potvrditi njezin
neopozivi akreditiv (po pravilu dokumentarni) i kada ona postupi
prema ovlasti, onda nije riječ samo o pukoj notifikaciji, nego je takva
potvrda za banku koja je daje čvrsta obveza, dodatna obveza
akreditivne banke, pa se takav akreditiv naziva potvrđenim
akreditivom
 kod potvrđenog akreditiva korisnik ima dva dužnika –akreditivnu
banku i potvrđujuću banku i može prema objema bankama
ostvarivati svoj zahtjev za isplatu
 obje banke su solidarno odgovorne
 to korisniku odgovara jer može tužiti banku u svojoj zemlji
 obveze tih banaka su identične
4) prenosivi i neprenosivi
a) prenosivi – prenosiv s jednog korisnika na nekog trećeg
b) neprenosivi – nije prenosiv s jednog korisnika na nekog trećeg
 prenosiv je samo ako je to izričito predviđeno u samom akreditivu,
inače je neprenosiv (Jednoobrazna pravila)
5) obični i dokumentarni
a) obični – onaj pri kojem banka ispunjava obvezu bez korisnikove obveze da
banci prezentira bilo kakve dokumente

128
 b) dokumentarni - postoji kad je banka obvezna ispuniti svoju obvezu prema
korisniku, ali uz uvjet da joj se podnesu dokumenti prema uvjetima
utvrđenim u ugovoru o akreditivu
6) ostale vrste akreditiva:
a) isplatni – isplata se obavlja u gotovini odmah ili nakon proteka roka
označenog u akreditvu
b) akceptni – realizira se akceptiranjem mjenice
c) negocijabilni – realizira se otkupom mjenice od strane akreditivne ili
konfirmirajuće banke
d) domicilirani – označuje u kojoj se banci nalazi platište, mjesto na kojem
ovlaštenik akreditiva treba podnijeti dokumente
e) cirkularni – njime se korisnik može koristiti u više banaka
f) revolving (rotativni) – utvrđena je najveća svota, ali se u određenim
vremenskim razmacima honorira utvrđena manja svota
g) jednokratni – gasi se pošto je iskorištena svota na koju glasi
h) domaći – otvara jedna banka u drugoj banci u istoj zemlji
i) inozemni
 nostro akreditiv – naš – otvara naša banka u tuđoj banci u
inozemstvu, tj. domaći kupac-uvoznik otvara u korist inozemnog
korisnika (prodavatelja)
 loro akreditiv – njihov – tuđa banka otvara akreditiv u našoj banci, tj.
inozemni kupac otvara u korist domaćeg korisnika-izvoznika
(prodavatelja)

Podjela prema power point prezentaciji asistentice

Podjela prema načinu plaćanja:

1. Akreditiv plativi po viđenju
2. Akreditivi uz odgođeno plaćanje
3. Akreditivi plativi putem akcepta mjenice
4. Akreditivi plativi putem otkupa dokumenata i mjenice
5. Akreditivi sa „zelenom” i „crvenom klauzulom”

Podjela prema prenosivosti:

1. Prenosivi vs. neprenosivi
2. Back to back akreditivi vs. kontraakreditivi
3. Izravni vs. cirkularni akreditivi
4. Domicilirani akreditiv
5. Obnovljivi vs. neobnovljivi akreditivi
6. Revolving akreditivi

Podjela s obzirom na stupanj ovisnosti:

1. Opozivi vs. neopozivi
2. Potvrđeni vs. nepotvrđeni
3. Standby akreditiv vs. Standbys

Ostale vrste:
1. Uvjetni vs. bezuvjetni
2. Nostro vs. loro akreditivi

129
Što je po pravnoj prirodi akreditiv? Je li imenovani ugovor? Stranke?
Akreditiv jest imenovani ugovor, uređen je odredbama ZOO. Stranke su nalogodavac, akreditivna
banka i korisnik.

Dokumentarni akreditivi? Je li uređen ZOO-om? Koje su temeljne vrste?

Opozivi dokumetarni akreditiv, neopozivi dokumentarni akreditiv
Dokumentarni akreditiv je sredstvo plaćanja kupovne cijene. Dokumentarni akreditiv je način plaćanja
novčane činidbe iz osnovnog ugovora, uz osiguranje plaćanja. Bankarski pravni posao u kojem
nalogodavac daje nalog banci da u korist korisnika otvori akreditiv te da ga isplati (akceptira mjenicu,
negocira mjenicu) nakon što ovaj banci podnese odgovarajuće dokumente.

Osnovni ugovor je najčešće kupoprodaja i to distancijska kupoprodaja. Kupac želi biti siguran da će
mu prodavatelj isporučiti robu u skladu s ugovorom dok prodavatelj želi biti siguran da će mu kupac
platiti kada robu stavi na prijevoz. Između kupca i prodavatelja se interpolira banka koja ima zadatak
uskladiti njihove interese.

Banka garantira prodavatelju da će mu isplatiti akreditivni iznos nakon što on podnese banci dokaze
da je ispunio svoju obvezu iz osnovnog ugovora. Banka garantira kupcu da neće isplatiti akreditivni
iznos ako dokumenti koje podnese prodavatelj kao dokaz nisu uredni.

Što se tiče tijeka transakcije, on je sljedeći.

Financijska klauzula osnovnog ugovora sadrži naznaku da će se roba platiti akreditivom. Na temelju
financijske klauzule osnovnog ugovora kupac daje nalog banci da otvori dokumentarni akreditiv u
korist prodavatelja (poslovna banka u zemlji nalogodavca – kupca).

Kada dobije nalog, akreditivna banka će izraditi akreditivno pismo u kojem će naznačiti da će
prodavatelju platiti određeni iznos novca (ili akceptirati ili negocirati mjenicu) kada prodavatelj dostavi
određene dokumente. Akreditivno pismo s preciznim instrukcijama akreditivna banka mora dostaviti
prodavatelju (korisniku akreditiva). Najčešće će to učiniti putem banke u zemlji korisnika.

Nakon primitka akreditivnog pisma prodavatelj (korisnik) će predati najčešće priopćujućoj banci
dokumente i očekivati isplatu. Na kraju će priopćujuća banka dostaviti dokumente akreditivnoj jer ih
nije ovlaštena sama ispitati niti isplatiti. A ako je banka ovlaštena ispitati i isplatiti tada mora ispitati
dokumente i:

1) ili honorirati akreditivni iznos (dostavlja dokumente kupcu)

2) ili odbiti honoriranje akreditivnog iznosa (vraća dokumente prodavatelju)

U ovom odnosu kupac je nalogodavac dok je prodavatelj korisnik.

Važno je naglasiti da banka ne ispituje da li je roba koja je predmet kupoprodaje konformna ugovoru.
Ona ispituje da li su dokumenti koje je prezentirao prodavatelj upravo oni koje je kupac odredio u
svom nalogu za otvaranje akreditiva.

Dokumenti po svom vanjskom obliku moraju odgovarati uvjetima akreditiva (npr. ako kupac traži
potvrdu o primitku na prijevoz, neće biti valjan dokument kojim se potvrđuje da je roba primljena za

130
ukrcaj). UCP se ne mogu primijeniti ako se na njih ne pozovu u akreditivnom pismu (npr. „na ovaj
dokumentarni akreditiv se primjenjuju UCP 600“).

Dokumentarni akreditiv je akreditiv pri kojem je podnošenje dokumenata naznačenih u samom

akreditivu banci od strane korisnika uvjet ispunjenja akreditivne obveze. Među dokumente koji se
zahtijevaju kao uvjet isplate akreditiva uvršćuju se faktura, prijevozna isprava, polica osiguranja, lista
pakovanja, atesti o kvaliteti robe.

Dokumenti koji se podnose banci moraju u svemu odgovarati njihovu opisu u akreditivu jer i najmanje
odstupanje ovlašćuje banku da odbije primljene dokumente. Doktrina o potrebnoj potpunoj
suglasnosti predanih dokumenata naziva se strict compliance.

Dokumentarni akreditiv postoji onda kada je banka obvezana ispuniti svoju obvezu korisniku
akreditiva, ali uz uvjet da joj se podnesu dokumenti prema uvjetima utvrđenim u ugovoru o
akreditivu. Smatra se da su to obično dokumenti koji su predviđeni Jednoobraznim pravilima.

Dokumentarni akreditiv je nalog banci da izvrši plaćanje korisniku uz predaju dokumenata navedenih
u nalogu. Dokumentarni akreditiv je pismena obveza uvjetnog plaćanja koju je preuzela banka
(akreditivna banka) u korist prodavaoca (korisnika) na zahtjev i u skladu s instrukcijama kupca
(nalogodavca) na osnovu koje će banka izvršiti plaćanje u određenom vremenskom razdoblju uz
prezentaciju uvjetovanih dokumenata.

Prema čl. 2. Jednoobraznih pravila i običaja za dokumentarne akreditive (revizija 1993) izraz
dokumentarni akreditiv obuhvaća svako utanačenje bez obzira na njegov naziv ili opis prema kojemu
neka banka na zahtjev i s instrukcijama nekog komitenta (nalogodavca):

1) treba obaviti plaćanje trećoj osobi u gotovini (korisniku) ili po njegovu nalogu, ili treba
akceptirati i platiti mjenice (trate) koje vuče korisnik
2) ovlašćuje drugu banku da takvo plaćanje obavi ili da takve mjenice akceptira i plati ili
negocira, uz predaju propisanih dokumenata i u skladu s odredbama i uvjetima
akreditiva

Gospodarski značaj dokumentarnog akreditiva u međunarodnim plaćanjima jest što on osigurava

dvije kategorije interesa:

1) kupčevi interesi su osigurani jer će se isplata ugovorene svote izvršiti tek pošto
prodavalac dokumentima dokaže da je roba otpremljena ili da je izvršena usluga u
skladu s akreditivnim uvjetima, što mu jamči akreditivna banka
2) interesi prodavaoca zaštićeni su sigurnošću naplate od strane banke (akreditivne,
konfirmirajuće) ukoliko je izvršio prezentaciju urednih dokumenata

Dokumentarni akreditiv može biti opoziv ili neopoziv. Ako nije izričito drukčije ugovoreno, akreditiv je
uvijek neopoziv.

Opozivi dokumentarni akreditiv ne veže banku prema korisniku, pa ga u svakom trenutku može
izmijeniti ili opozvati na zahtjev nalogodavca ili na vlastitu ruku.

Neopozivi dokumentarni akreditiv sadrži samostalnu i neposrednu obvezu banke prema korisniku. Ta
obveza može biti ukinuta ili izmijenjena samo sporazumom svih zainteresiranih strana. Neopozivi

131
dokumentarni akreditiv može, po ovlaštenju i na zahtjev akreditivne banke, biti potvrđen od neke
druge banke, koja time, pored akreditivne banke, preuzima samostalnu i neposrednu obvezu prema
korisniku.

Notifikacija akreditiva korisniku od neke druge banke nije sama po sebi potvrđivanje toga akreditiva.
Banka je dužna ispitati odgovaraju li dokumenti u svemu zahtjevima nalogodavca utvrđenim u
akreditivu.

Kad dobije dokumente, banka mora u razumnom roku o tome obavijestiti nalogodavca i upozoriti ga
na utvrđene nepravilnosti i nedostatke.

Banka ne preuzima nikakvu odgovornost ako podneseni dokumenti po svom vanjskom izgledu
odgovaraju uvjetima akreditiva, ona ne preuzima nikakvu obvezu glede robe koja je predmet
otvorenog akreditiva.

Sličnosti neopozivi akreditiv i bankarska garancija?

Sličnost bankarskih garancija na prvi poziv i akreditiva je u „apstraktnosti“ obveza koje su u njima
sadržane.

To znači, načelno govoreći, da plaćanje kod ova dva instrumenta ne ovisi o činjenicama izvršenja ili
neizvršenja obveza iz temeljnog posla koji je povod njihova izdavanja. Kod akreditiva i bankarske
garancije naplativost ovisi samo o ispravama koje su ugovorene kao temelj za traženje plaćanja.

Razlika akreditiv i bankarska garancija?

Kod garancija banka vrši plaćanje u slučaju neispunjenja obaveze plaćanja ili drugih ugovornih
obaveza od strane nalogodavca.

Kod akreditiva, kao instrumenta plaćanja, banka vrši plaćanje pri urednoj prezentaciji dokumenta po
akreditivu.

Stand by akreditiv? Razlika akreditiv i stand by akreditiv?

Standby letter of credit (SLOC) je garancija plaćanja izdana od strane banke koja se koristi kao
nekakvo posljednje sredstvo plaćanja ako klijent ne ispuni ugovornu obvezu s trećom stranom.

Standby letter of credit su kreirani kao znak dobre volje u poslovnim transakcijama i kao dokaz
kupčeve kreditne sposobnosti i mogućnosti otplaćivanja. Banka koja izdaje standby letter of credit će
izvršiti kratke osigurateljske dužnosti da osigura (omogući) kreditnu sposobnost stranke koja traži
standby letter of credit te tada šalje notifikaciju banci stranke koja traži standby letter of credit (obično
prodavatelj ili kreditor).

Standby letter of credit se obično koriste u trgovačkim transakcijama među različitim državama kao
što su nabavke robe. Prodavatelj traži standby letter of credit na koji se može pozvati ako kupac ne
ispuni svoju obvezu predviđenu ugovorom. U većini slučaja standby letter of credit će biti na snazi za
oko jednu (1) godinu ostavljajući dovoljno vremena da se plaćanje izvrši u ugovorom predviđenim
rokovima.

132
Standby letter of credit su akreditivi u pripremi kojima su banke garantirale da će neka obveza biti
ispunjena. Imaju funkciju bankarske garancije, banka garantira da će kupcu ili korisniku usluga biti
ispunjena isporuka ili usluga dok funkcija akreditiva ide za zaštitom prodavatelja kojem akreditiv
olakšava i omogućuje naplatu od kupca. Koristi se u SAD-u kao posljedica zabrane nekim američkim
bankama da izdaju bankarske garancije.

U „poslovnom žargonu“ se pojavljuje kao standby L/C.

Standby dokumentarni akreditiv je, kao instrument osiguranja izvršenja ugovornih obveza, nastao u
poslovnoj praksi SAD-a. On je sve prisutniji u međunarodnim poslovnim odnosima.

U radu analizirana obilježja sudske prakse ovog instrumenta, posebno zloupotrebe prava, potvrđuju
potrebu kodifikacije.

ICC (Međunarodna trgovačka komora) nije standby uključila u primjenu Jedinstvenih pravila za
samostalne garancije iz 1991. godine, iako se radi o jednakim instrumentima. Najvjerojatnije
temeljem veze u imenu ovog instrumenta ICC (Međunarodna trgovačka komora) ga je uključila u
Jedinstvena pravila za dokumentarne akreditive (revizija 1993. godine).

Interesi međunarodne poslovne prakse za objedinjenim pravilima standby L/C djelomice su

zadovoljeni usvajanjem International Standby Practice ISP98 s početkom primjene 01. 01. 1999.
godine. Ova detaljno razrađena pravila utvrđuju pravnu prirodu obveze iz standby L/C, položaj
subjekata, izdavanje, naplatu, prijenos prava, rokove.

Razlika dokumentarnog akreditiva i letter of comfort?

Takava pisma ostavljaju dojam da su garancije, ali ona to nisu. U međunarodnoj poslovnoj praksi tim
pismom ''poduzeće matica'' najčešće daje određene izjave o bonitetu ''poduzeća kćerke'' i potvrđuje
svoje veze bez namjere preuzimanja čvrste obveze plaćanja ili ispunjenja obveze ''poduzeća kćerke''.
Svrha letter of comfort jest u tome da se partner poduzeća kćeri ''umiri'', iako je podzueće kćerka
samostalna i odvojena pravna osoba od poduzeća matice ona je ipak ''kćerka velike korporacije
majke''.

UGOVOR O LEASINGU

Definicija? Je li ugovor o leasingu imenovani ugovor, objasni? Kojim zakonom

je reguliran? Zašto se nazivaju trgovački ugovorima?
Ugovor o leasingu reguliran je Zakonom o leasingu i zato je imenovani ugovor.
Poslovi leasinga
Članak 4.
(1) Posao leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga pribavlja objekt leasinga na način da od
dobavljača objekta leasinga kupnjom stekne pravo vlasništva na objektu leasinga, te
primatelju leasinga odobrava korištenje tog objekta leasinga kroz određeno vrijeme, a
primatelj leasinga se obvezuje za to plaćati naknadu.

Nazivaju se trgovačim ugovorima jer je prije ugovor o leasingu bio neimenovani ugovor koji je bio
uređen samo pravilima autonomnom trgovačkog prava.

133
(*mislim ugovor o leasingu može biti trgovački ugovor tj .mogu ga sklopiti trgovci među sobom u
obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u svezi s obavljanjem
tih djelatnosti npr. neka tvrtka ima službeni auto na leasing, a može biti i potrošački ugovor npr. fizička
osoba ima auto na leasing…)

Osnovne vrste leasinga?

Članak 5.
(1) S obzirom na sadržaj i obilježja posla leasinga, leasing može biti financijski ili operativni leasing.
(2) Posao financijskog leasinga je pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja
objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost
objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo
vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja
od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na
objektu leasinga većim dijelom prenose se na primatelja leasinga.
(3) Posao operativnog leasinga je pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja
objekta leasinga plaća davatelju leasinga određenu naknadu koja ne mora uzimati u obzir cjelokupnu
vrijednost objekta leasinga, davatelj leasinga snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i
primatelj leasinga nema ugovorenu opciju kupnje, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na
objektu leasinga većim dijelom ostaju na davatelju leasinga, odnosno ne prenose se na
primatelja leasinga.
(4) S obzirom na položaj i broj subjekata u poslu leasinga, leasing može biti izravni leasing,
neizravni leasing i povratni leasing (sale and lease back).
(5) Izravni leasing je dvostrani pravni posao u kojem sudjeluju samo dva subjekta,
davatelj leasinga koji je ujedno i dobavljač objekta leasinga i primatelj leasinga.
(6) Neizravni leasing je višestrani pravni posao u kojem sudjeluju tri subjekta, dobavljač
objekta leasinga, davatel jleasinga i primatelj leasinga.
(7) Povratni leasing (sale and lease back) je pravni posao u kojem sudjeluju samo primatelj leasinga i
davatelj leasinga, pri čemu primatelj leasinga prethodno u svojstvu dobavljača
objekta leasinga prodaje objekt leasinga davatelju leasinga kojeg potom davatelj leasinga predaje na
korištenje primatelju leasinga, uz obvezu primatelja leasinga na plaćanje naknade.

Koja je osnovna svrha operativnog leasinga, a koja je financijskog leasinga?

Razlika između operativnog i financijskog leasinga.

FINANCIJSKI LEASING OPERATIVNI LEASING

OPCIJA KUPNJE OBJEKTA
LEASINGA/ PRAVO VLASNIŠTVA
Postoji opcija kupnje objekta Opcija kupnje predmeta
leasinga leasinga po određenoj leasinga ne postoji.
cijeni koja je u trenutku
izvršenja te opcije manja od
stvarne vrijednosti
objekta leasinga. Što znači da
primatelj leasinga opcijom
kupnje može steći vlasništvo

134
 nad objektom leasinga.

NAKANDA I VRIJEDNOST Primatelj leasinga u razdoblju Naknada koja se plaća ne mora

OBJEKTA LEASINGA korištenja objekta leasinga
plaća
davatelju leasinga naknadu koja
uzima u obzir cjelokupnu
vrijednost objekta leasinga
Rizici i koristi povezani s
RIZICI I KORISTI POVEZANI S vlasništvom na
VLASNIŠTVOM objektu leasinga većim dijelom
prenose se na
primatelja leasinga.
uzimati u obzir cijelokupnu
vrijednost objekta leasinga
Rizici i koristi povezani s
vlasništvom na objektu leasinga
ne prenose se na
primatelja leasinga.

Razlika između ugovora o leasingu i ugovora o kreditu?

Kod ugovora o leasingu težište je na uporabi predmeta leasing je svojevrsan ''najam predmeta'', za
uporabu predmeta korsinik leasinga plaća određenu nakandu. Kod ugovora o financijskom leasingu
postoji opcija kupnje objekta leasinga po manjoj cijeni od vrijednosti objekat leasinga u tom trenutku i
s time stjedanja vlasništva, kod operativnog leasinga ta opcija ne postoji.

Kod ugovora o kreditu banka korisniku kredita daje u vlasništvo novac, s tim novcem korisnik kredita
npr. kupuje stan. On postaje vlasnik stana, ali vlasništvo je opterećeno hipotekom tj. založnim pravom
na stan sve dok korisnik kredita ne otplati kredit. Isto tako može biti da banka postje vlasnik stana što
se dešava kod fiducije. Korisnik kredita sporazumom prenosi vlasništvo stana na banku, koje se
upisuje u zemljišne knjige, dok kredit ne bude isplaćen, a korisnik kredita ima posjed nad stanom.

Razlika kuporodaja s pravom pridržaja vlasnišva i ugovor o leasing?

Kod ugovora o kupoprodaji s pravom pridržaja vlasništva, prodavatelj posebnom odredbom ugovora
pridržava pravo vlasništva i nakon predaje stvari kupcu, sve dok mu cijena ne bude isplaćena u
potpunosti. Ta klauzula u ugovoru o kupoprodaju služi da poveća sigurnost naplate cijene, i osobito je
priklada kod obročne isplate cijena. Nakon što je kupac u potpunosti isplatio stvar, tek tada postaje
vlasnikom. Kauza ugovora je stjecanje prava vlasništva nad kupljenom stvari.

Kod leasinga svrha ugovora je stjecanje prava korištenja stvari, dok korisnik leasinga stvar koristi on
plaća naknadu. Dok traje leasing vlasništvo stvari je na instituciji davatelja leasinga, a korisnik leasinga
ima posjed stvari. Kod financijkog leasinga postoji mogućnost stjecanja vlaništva nad objektom
leasinga tj . postoji opcija kupnje objekta leasinga, kod operativnog leasinga ta opcija ne postoji.

UGOVOR O FRANŠIZI

Franšizing je složeni sporazum prema kojem primatelj f. preuzima vođenje poslova ili prodaje
proizvoda ili usluga u skladu s metodama i postupcima koje propisuje davatelj f.

Franšiza je oblik suradnje između neovisnih poduzetnika. Franšizodavac nudi svoj "know-how" i

135
brand, a zauzvrat naplaćuje naknadu od primatelja franšize, koji tom naknadom stječu pravo i
mogućnost da koriste dokazanu poslovnu ideju.

Franšizni paket je suština franšiznog sustava, jer sadrži sve - kompletan poslovni koncept koji nudi
davatelj franšize.

Standardni franšizni paket sadrži:

Zaštićeni znak (brand) - žig koji davatelj franšize ustupa primatelju franšize;
Know-how kako i na koji način voditi posao pod franšizom, znanje koje davatelj franšize ustupa
primatelju franšize; (know-how predstavlja cjelokupno prenošenje stručnih znanja i iskustva o
tehnologiji i proizvodnom procesu određenog proizvoda.
Operativni priručnik koji sadrži postupke poslovanja unutar franšize;
Usluge koje davatelj franšize pruža primateljima franšize;
Franšizne naknade koje primatelji franšize plaćaju davatelju;
1. Franšizodavac je vlasnik zaštitnog znaka (robne marke, žiga ...) i marke franšizne mreže.
2. Franšizodavac je uspješnost svog poslovnog koncepta dokazao u praksi - profitabilnošću i
prepoznatljivošću branda.
3. Franšizoprimac je i dalje samostalni poduzetnik, tj. Posluje u svoje ime i za svoj račun - posjeduje
vlastiti gospodarski subjekt. Njegov interes i zarada jest dobit iz poslovanja.
4. Osnovne investicije za franšizoprimca čine troškovi otvaranja i opremanja prodajnog mjesta i
nabava robe.
5. Primalac franšize je vlasnik imovine prodajnog mjesta.
6. Franšizodavac treba naučiti primatelja franšiza kako da pravilno posluje - tj. izvršiti transfer znanja
(tzv. know-how)
7. Franšizoprimac plaća franšizne naknade. Najčešće plaća redovitu mjesečnu franšiznu naknadu za
korištenje znanja (ili u obliku konkretnog novčanog iznosa; ili kao dio, odnosno postotak od
ostvarenog prometa; ili, pak, neizravno - kroz maržu na robu koju nabavlja od franšizodavca)
8. Franšizoprimac određuje cijenu robe i usluga u/na svom prodajnom mjestu. Dobit (ako je bude),
dakle, ne ovisi samo od ostvarenog prometa, već i od marže na proizvode.
9. Uobičajeno je da franšizoprimac ima utjecaja na vrstu, asortiman i količinu robe koju plasira na
svom prodajnom mjestu.
10. Načela suradnje davatelja i primatelja franšize definirani su i uređeni franšiznim ugovorom, a
upute o poslovnom postupanju - u operativnom priručniku.
VRSTE FRANŠIZE
1. franšizing robe - distribucija jedne ili više vrsta robe radi prodaje krajnjem kupcu potrošaču
Roba se nalazi u prometu, zaštićena je žigom i drugim zaštitnim znakom davatelja f.
Roba se prodaje ujednačene kvalitete i cijene
( primjerice: H&M, Bentton, Mothercare, Ives Rocher, Zara)
Roba se ne prodaje samo u izboru i pod žigom i tvrtkom davatelja franšize već i na način koji je
formuliran u komercijalnom know-how na osnovi specijaliziranog znanja i iskustva

2. franšizing usluge
Franšizing uslužnih djelatnosti; ne odnosi se na prodaju robe
Sektori: hoteljerstvo, ugostiteljstvo, obrazovanje, bankarski sektor
Primjeri?

3.) proizvodni ili industrijski franšizing

Djelatnost franšizinga je proizvodnja odnosno obavljanje nekih faza tehnoloških procesa u proizvodnji
harane i pića.
Primalac franšize obavlja samo dio tehnološkog procesa jer bitne sastojke kao što su esencije , začini i
drugo kupuje od davatelja f.-Coca cola

136
SADRŽAJ UGOVORA O FRANŠIZINGU

 Pravila pristupanja u sustav franšizinga

 Trajanje ugovora
 Područje rada (djelatnost) primatelja franišizinga
 Prava i obveze stranaka
 Zaštita robnih marki i oznaka
 Zaštita poslovnih tajni
 Klauzula konkurencije
 Obuka
 Cijena licence i naknada za marketing
 Promocija i marketing
 Upravljačka prava davaoca franšizinga
 Raskid ugovora

PREDNOSTI FRANŠIZE
Za davatelja franšizinga:
1.)poslovna ekspanzija
2.) smanjenje rizika ulaska na tržišta
3.)jačanje konkurentnosti

Za primatelja franšizinga:
1.)Racionalizacija ulaganja
2.) Smanjenje rizika osnivanja i uspješnog poslovanja
3.)Racionalizacija rada
–
ŠTO NISU UGOVORI O FRANŠIZI:
-Ugovorna ustupanja licencije i žiga
-Prenošenje know-how ali bez ugovaranja i provođenja stalnog nadzora (primalac je “prepušten sam
sebi”
Razlika franšize i distribucije?
Ugovorom o distribuciji proizvođač ili prodavatelj ustupa distributeru pravo na daljnju prodaju ili
opskrbu robom.

Distributer je vlasnički i financijski neovisan od dobavljača; on praktički kupuje proizvode i/ili usluge
od dobavljača.

Ekskluzivni ugovor o distribuciji daje distributeru ekskluzivno pravo prodaje određene robe i usluge;
distributer se obvezuje da neće opskrbljivati druge distributere na tom zemljopisnom podoručju.
Vrijednosni papir definicija?
Vrijednosni papir je isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu u toj ispravi
njezinu zakonitom imatelju.

Vrijednosni papir kao pravni pojam moguće je odrediti kao:

1) ispravu
2) pravni posao
3) stvar

U samoj definiciji koju je postavio ZOO vidimo da je zakon definirao vrijednosni papir kao ispravu te
da on može imati i oblik elektroničkog zapisa. Prema svojoj pravnoj naravi vrijednosni papir je
jednostrani pravni posao kojim se njegov izdavatelj obvezuje ispuniti određenu činidbu u njemu

137
označenom ovlašteniku. Obveza iz vrijednosnog papira nastaje kada izdavatelj vrijednosnog papira
preda papir njegovu korisniku. Vrijednosni papir je i stvar i to pokretnina, podobna da bude objekt
stvarnih prava. Titular prava na papir je ili vlasnik papira ili založni vjerovnik.

Priroda vrijednosnih papira je dvojaka:

1) obveznopravna – pravo na tražbinu

2) stvarnopravna – pravo na papir kao stvar

Dok pravo na potraživanje sadržano u vrijednosnim papirima označujemo kao pravo iz papira
(obvezno imovinsko pravo) i ono je po svojem sadržaju najčešće imovinskog karaktera, stvarno pravo
na vrijednosni papir nazivamo pravo na papir(stvarno imovinsko pravo). U pravilu pravo iz papira
pripada onome kome pripada i pravo na papir, ali to ne mora uvijek biti tako.

Vrijednosni papiri su:

1) mjenica
2) ček
3) obveznica
4) kreditno pismo
5) založnica
6) skladišnica
7) teretnica
8) dionica
9) polica osiguranja
10) štedna knjižica
11) certifikat
12) komercijalni zapis
13) blagajnički zapis
14) trezorski zapis
15) trgovačka uputnica
16) kreditno pismo

Bitni sastojci vrijednosnog papira?

Svaki vrijednosni papir mora imati minimalan broj sastojaka bez kojih ne može imati značenje
vrijednosnog papira. Taj minimalan broj sastojaka zovemo bitnim sastojcima.
ZOO čl. 1136.:

Vrijednosni papir mora sadržavati sljedeće bitne sastojke:

1) naznaku vrste vrijednosnog papira

2) tvrtku, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdavatelja vrijednosnog
papira
3) tvrtku, odnosno naziv ili ime osobe na koju, odnosno po čijoj naredbi vrijednosni
papir glasi, ili naznaku da papir glasi na donositelja
4) točno naznačenu obvezu izdavatelja koja proizlazi iz vrijednosnog papira
5) mjesto i nadnevak izdavanja vrijednosnog papira, a kod onih koji se izdaju u seriji, i
njihov serijski broj
6) potpis izdavatelja vrijednosnog papira, odnosno faksimil potpisa izdavatelja
vrijednosnih papira koji se izdaju u seriji

138
Posebnim zakonom za pojedine vrijednosne papire mogu biti određeni i drugi bitni sastojci.

Karakteristike vrijednosnih papira?

Temeljna karakteristika vrijednosnog papira je tijesna povezanost između isprave i prava. Ta
povezanost je tolika da se može opravdano ustvrditi da je isprava ustvari vrijednosni papir. Isprava
ovdje nema samo značenje dokaznog sredstva o postojanju prava, nego je ona bitni konstitutivni
element vrijednosnog papira, što će reći, da bez isprave nema vrijednosnog papira. Pravo je, kažemo,
inkorporirano, utjelovljeno u ispravi. Ostale karakteristike samo su logične posljedice ove temeljne.
Naime, utjelovljenost prava u ispravi daje vrijednosnom papiru još tri karakteristike: da pravo iz
vrijednosnog papira ne može nastati bez isprave, da se pravo iz papira ne može prenositi na druge
subjekte bez isprave, da se pravo iz papira ne može ostvariti bez isprave.

Da se pravo iz vrijednosnog papira ne može ostvariti bez isprave, znači da realizacija toga prava
pretpostavlja držanje isprave. To dalje podrazumijeva da će dužnik ispuniti činidbu samo onda kad mu
ovlaštenik predoči i preda vrijednosni papir.

Iz svega ovoga slijedi da legitimirani iz papira ne mora biti uvijek nositelj prava na papir, nego to može
biti i držatelj (posjednik) vrijednosnog papira.

Tako, pošteni pribavitelj papira na donositelja postaje njegov zakoniti imatelj i stječe pravo na tražbinu
upisanu na njemu i kad je vrijednosni papir izašao iz ruku njegova izdavatelja, odnosno njegova
prijašnjeg imatelja i bez njegove volje.

Također, vrijednosni papir je uvijek formalan pravni posao.

OBILJEŽJA VRIJEDNOSNOG PAPIRA

Obilježja vrijednosnog papira su sljedeća:

1) to je pisana isprava
2) sadrži pravo imovinske naravi
3) izdavatelj se obvezuje pravo upisano na ispravi ispuniti samo zakonitom imatelju
4) pravo upisano na ispravi se ne može bez nje ostvariti (načelo inkorporacije)
Značenje vrijednosnih papira?
Funkcije vrijednosnih papira su, tj. vrijednosni papir je:

1) platežno sredstvo (ček, kreditno pismo)

2) kreditno sredstvo (mjenica)
3) sredstvo robnog prometa (skladišnica, teretnica, vozni list i dr.)

Gospodarsko značenje vrijednosnih papira očituje se u dva pravca:

1) olakšanje cirkulacije vrijednosti

 zahvaljujući jednostavnom i brzom prenošenju papira s jedne na drugu
osobu putem indosamenta (i cesije) ili, još jednostavnije, tradicijom
2) povećanje sigurnosti u prometu
 propisima o izdavanju vrijednosnih papira nastoji se svesti na najmanju
mjeru mogućnost njihove zlouporabe i krivotvorenja

Vrste vrijednosnih papira? Podjela?

Vrijednosne papire dijelimo:

139
 1) prema sadržaju prava (prema inkorporiranom pravu, tj. prema vrsti u njima
inkorporiranih prava)
2) prema načinu određivanja imatelja prava iz vrijednosnih papira (prema načinu
određivanja korisnika)
3) prema stupnju povezanosti s temeljnim pravnim poslom
4) prema objektu u vezi s kojim vrijednosni papir nastaje
5) prema vremenu dospijeća

1. PREMA SADRŽAJU PRAVA (PREMA INKORPORIRANOM PRAVU, TJ. PREMA VRSTI U NJIMA
INKORPORIRANIH PRAVA)
Prema sadržaju prava (prema inkorporiranom pravu, tj. prema vrsti u njima inkorporiranih prava)
razlikujemo sljedeće vrijednosne papire:

1) obveznopravni papiri
 kada se neko pravo odnosi na potraživanje u novcu ili nekoj drugoj činidbi
 sadrže određenu tražbinu koja pripada ovlašteniku (imatelju papira) prema
dužniku
 tražbina je u pravilu novčana
 npr. mjenica, ček, obveznica, kreditno pismo

2) stvarnopravni papiri
 njihova predaja zamjenjuje one predmete koji su na tim papirima naznačeni
 sadrže (inkorporiraju) neko stvarno pravo kao npr. pravo vlasništva ili založno
pravo
 najčešće su to razne založnice i tradicijski papiri (npr. teretnica, skladišnica)
jer se predajom papira prenosi posjed, a time i pravo vlasništva

3) korporacijski papiri
 sadrže pravo neke osobe na članstvo, upravljanje i sudjelovanje u dobiti u
nekoj pravnoj osobi (korporaciji)
 npr. dionice kod dioničkih društava

2. PREMA NAČINU ODREĐVANJA IMATELJA PRAVA IZ VRJEDNOSNIH PAPIRA (PREMA NAČINU

ODREĐIVANJA KORISNIKA)
Prema načinu određivanja imatelja prava iz vrijednosnih papira (prema načinu određivanja korisnika)
razlikujemo sljedeće vrijednosne papire:

1) papiri na ime (rekta papiri)

 oni kod kojih je osoba ovlaštenika poimenično određena
 za ostvarivanje prava iz papira nužno je držanje papira uz dokaz da je držatelj
papira osoba naznačena na papiru

kod njih se mora izvršiti isplatu rekta, tj. izravno osobi naznačenoj u
papiru
 prenose se cesijom

 kod prijenosa cesijom dužnik zadržava svoje prigovore protiv novog

imatelja papira (cesionara) koje je imao i prema prijašnjem imatelju
(cedentu), što se ne događa kod ostalih vrijednosnih papira

140
  kao papiri na ime mogu se izdavati polica osiguranja, štedna knjižica,
skladišnica

 mjenica i ček mogu biti vrijednosni papiri na ime (iako su ex lege

vrijednosni papiri po naredbi) ako im se doda tzv. rekta klauzula (koja
glasi „ne po naredbi“) čime se ovim papirima oduzima mogućnost
prenošenja indosamentom, što je inače odlika papira po naredbi

2) papiri po naredbi
 oni kod kojih je ovlaštenik poimenično naznačena osoba, ali i svaka druga
osoba koju ona svojom naredbom odredi
 prenose se indosamentom (njihov specifičan način prenošenja)
 indosamentje izjava dosadašnjeg korisnika papira (prenositelja,
indosanta) kojom prenosi papir na drugog korisnika (indosatara)
 za legitimaciju je potrebno:
a) držanje papira
b) imatelj papira mora dokazati neprekinuti niz indosamenata
 tu ubrajamo mjenicu, ček

3) papiri na donositelja
 oni kod kojih je korisnik svaki donositelj (držatelj) papira
 prenose se tradicijom iz ruke u ruku
 za legitimaciju kod papira na donositelja dovoljno je držanje papira

 neki vrijednosni papiri su ex lege papiri na donositelja (ček u kojem nije

naznačen korisnik) dok drugi to mogu postati unošenjem klauzule „plativo
donositelju“ ili njoj slične
 kao papiri na donositelja izdaju se skladišnica, obveznica, založnica i dr.

3. PREMA STUPNJU POVEZANOSTI S TEMELJNIM PRAVNIM POSLOM

Prema stupnju povezanosti s temeljnim pravnim poslomrazlikujemo sljedeće vrijednosne papire:

1) apstraktni papiri
2) kauzalni papiri

4. PREMA OBJEKTU U VEZI S KOJIM VRIJEDNOSNI PAPIR NASTAJE

Prema objektu u vezi s kojim vrijednosni papir nastajerazlikujemo sljedeće vrijednosne papire:

1) novčani papiri
2) robni papiri

5. PREMA VREMENU DOSPIJEĆA

Prema vremenu dospijeća razlikujemo sljedeće vrijednosne papire:

1) dugoročni papiri
 dionice, obveznice
2) kratkoročni papiri
 mjenica, ček teretnica

141
Kako se prenose vrijednosi papiri?
1.)Indosamentom
2.)Cesijom
3.)Puka predaja

Ako zakonom nije drukčije određeno, vrijednosni papir može glasiti na donositelja, na ime ili po
naredbi. Dakle, ovlaštenik vrijednosnog papira može biti označen na tri načina:

1) papirom na donositelja
2) papirom na ime
3) papirom po naredbi

Razlikovanje vrijednosnih papira s obzirom na način kako njihov izdavatelj može označiti ovlaštenika
upisanog prava relevantno je za dvije stvari:

1) za pitanje prijenosa prava iz njih (cesija, indosament ili puka predaja papira)
2) za utvrđivanje samog ovlaštenika iz papira

1. PAPIR NA DONOSITELJA
Papir na donositelja je vrijednosni papir kod kojeg je ovlaštenik svaki zakoniti držatelj toga papira. On
se prenosi predajom ili tradicijom (iz ruke u ruku).

Savjesni stjecatelj vrijednosnog papira na donositelja postaje njegov zakoniti imatelj te stječe pravo na
potraživanje koje je u papiru naznačeno čak i onda kada je vrijednosni papir izašao iz ruku njegova
izdavatelja, odnosno prijašnjeg imatelja, protiv njegove volje.

2. PAPIR NA IME
Papir na ime je vrijednosni papir u kojemu je ovlaštenik poimenično određen (ovlaštenik je osoba na
koju taj papir glasi). Oni se prenose cesijom, ali mogu i indosamentom ako je tako određeno
posebnim zakonom.

Personalni karakter vrijednosnih papira na ime ogleda se i u tome što dužnik može prema novom
vjerovniku iznijeti sve prigovore koje je mogao istaknuti osobno prema ranijem vjerovniku (zato jer se
prenosi cesijom).

3. PAPIR PO NAREDBI
Papir po naredbi je vrijednosni papir u kojemu je ovlaštenik poimenično određen, ali ovlaštenik može
biti i svaka druga osoba ako tako naredi imenovani ovlaštenik. Pravo iz vrijednosnog papira po naredbi
se prenosi indosamentom.

Amortizacija vrijednosnih papira?

Amortizacija vrijednosnog papira je sudski poništaj isprave. Provodi se u izvanparničnom postupku
na prijedlog ovlaštenika (npr. onog kome je nestala mjenica) u slučaju gubitka, krađe uništenja, težeg
oštećenja (uopće nestanka vrijednosnog papira).

Institut amortizacije dopušten je u pravilu za papire na ime i po naredbi.

142
Amortizacijski postupak provodi nadležni sud mjesta plaćanja, a sastoji se u tome što sud, nakon što
mu je predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje papira, oglasom u službenom glasilu (NN) poziva
onoga tko posjeduje papira da ga u određenom roku pokaže sudu. Kod nas je za mjenicu i ček taj rok
šezdeset (60) dana.

Ako se na poziv suda nitko u ostavljenom roku ne javi, sud će vrijednosni papir oglasiti poništenim, s
tim da ta odluka zamjenjuje vrijednosni papir dok se ne izda novi.

Ako se netko u ostavljenom roku javi i preda sudu vrijednosni papir, sud će obustaviti postupak, a
papir uručiti korisniku. Ako osoba koja se javila ne žali predati papir sudu, sud će obustaviti postupak,
a predlagatelja uputiti na parnicu radi utvrđivanja kome pripada pravo (vlasništva) na papir.

Koji je zastarni rok za tražbine iz svih vrijednosnih papira?

Za zastaru tražbine iz vrijednosnih papira vrijede pravila o zastari, ako posebnim zakonom nije
drugačije određeno. zastarni rok za sve tražbnine iz vrijednosnih papira je 5 gdina.

Legitimacijski papir i primjeri?

Legitimacijski papiri/legitimacijski dokumenti su isprave čijim je predočenjem njihov imatelj ovlašten
zahtijevati od izdavatelja isprave u njima sadržanu obvezu. U njima nije označen vjerovnik niti da bi se
te isprave mogle ustupiti drugome.

Pri utvrđivanju pojma legitimacijskih papira ZOO ne daje izričitu definiciju nego nabraja neke od njih
da bi u ovu kategoriju papira generalnom odredbom svrstao i druge slične isprave koje sadrže
određenu obvezu njihova izdavatelja, a u kojima vjerovnik nije naznačen niti pak iz njih ili iz okolnosti
u kojima su izdane proizlazi da se mogu ustupiti drugome.

ZOO čl. 1158.:

Na željezničke karte, kazališne i druge ulaznice, bonove i druge slične isprave koje sadrže određenu
obvezu za njihova izdavatelja, a u kojima nije označen vjerovnik, niti iz njih ili okolnosti u kojima su
izdane proizlazi da se mogu ustupiti drugome, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o
vrijednosnim papirima.

Legitimizacijski znaci+primjer? Jesu li oni vrijednosni papiri? Ne

Legitimacijskiznaci su garderobni i različiti znaci koji se sastoje od komada papira, metala ili drugog
materijala, na kojima je otisnut obično broj, a služe za dokazivanje tko je vjerovnik u obveznom
odnosu.

ZOO pod legitimacijskim znacima podrazumijeva garderobne i slične znakove koji se izdaju prilikom
zasnivanja nekog obveznog odnosa.

ZOO čl. 1159.:

Garderobni ili slični znakovi, koji se sastoje od komada papira, metala ili drugog materijala, na kojima
je obično utisnut neki broj ili naveden broj predanih predmeta, a koji obično ne sadrže nešto
određeno o obvezi njihova izdavatelja, služe samo da pokažu tko je vjerovnik u obveznom odnosu pri
čijem nastanku su izdani.

143
Izdavatelj legitimacijskog znaka oslobađa se obveze kad je u dobroj vjeri ispuni donositelju, ali za
donositelja ne vrijedi predmnijeva da je on pravi vjerovnik ili da je ovlašten zahtijevati ispunjenje, te je
u slučaju spora dužan dokazati to svoje svojstvo.

Vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze iako je izgubio legitimacijski znak.

Glede ostaloga, u svakom pojedinom slučaju treba se držati zajedničke volje izdavatelja i primatelja
znaka te onoga što je uobičajeno.

U legitimacijski znak se može u dobroj vjeri pouzdati samo izdavatelj kao u legitimaciju donositelja da
je baš ovaj vjerovnik iz obveznog odnosa, odnosno ovlaštenik na ispunjenje.

Za imatelja legitimacijskog znaka, s druge strane, ne postoji pretpostavka da je baš on vjerovnik. Stoga
odbije li izdavatelj legitimacijskog znaka ispuniti obvezu imatelju legitimacijskog znaka, ovaj će moći
zahtijevati njeno ispunjenje uspije li dokazati da je upravo on vjerovnik iz temeljnog obveznog odnosa
koji je prethodio izdavanju legitimacijskog znaka.

Legitimacijski znak nije jedni dokaz o postojanju obveznog odnosa. Stoga vjerovnik koji je izgubio
legitimacijski znak može ipak zahtijevati ispunjenje obveze dokaže li drugim putem postojanje
obveznog odnosa s izdavateljem legitimacijskog znaka

Mjenica pojam?
Mjenica je vrijednosni papir (isprava) na određeni iznos novca koji svom imatelju daje pravo da tu
svotu naplati od osobe koja je u njoj naznačena kao dužnik.

Mjenica je jednostrani pravni posao u kojem njezin izdavatelj (trasant) daje nalog drugoj osobi
(trasatu) da korisniku mjenice (remitentu) isplati određeni iznos novca, ili se njime obvezuje da će
sam ispuniti tu isplatu.

Karakteristike mjenice?
1) ona je vrijednosni papir
2) ona je novčani obligacijski vrijednosni papir
3) ona je papir po naredbi
4) ona je prezentacijski vrijednosni papir
5) ona je papir javne vjere
6) mjenična obveza potpisnika je samostalna obveza
7) svi potpisnici i indosanti (prenositelji) mjenice odgovaraju mjeničnom vjerovniku solidarno
8) ona je formalan papir
9) može se pojaviti kao trasirana ili vlastita

1) MJENICA JE VRIJEDNOSNI PAPIR

Mjenica je vrijednosni papir. Pravo koje je u njoj zapisano ne može se bez papira prenijeti niti

144
ostvariti. Usmena mjenica ne postoji. Papir je materijalni nositelj mjenične tražbine što ima dvostruku
svrhu:

1) s jedne strane to doprinosi sigurnosti u prometu

2) s druge strane se olakšava prijenos jer mjenica postaje lakše prenosiva, mobilnija

2) MJENICA JE NOVČANI OBLIGACIJSKI VRIJEDNOSNI PAPIR

Mjenica je novčani obligacijski vrijednosni papir. Mjenica je obligacijski papir jer ima za sadržaj
potraživanje, a novčani jer za sadržaj ima potraživanje na određenu svotu novca. Mjenica može glasiti
samo na novac, a ne na neku drugu činidbu. Ne mora glasiti na zaokružen iznos.

3) MJENICA JE PAPIR PO NAREDBI

Mjenica je papir po naredbi. Mjenica je vrijednosni papir u kojemu je ovlaštenik poimenično
naznačena osoba, ali i ona koju ta osoba svojom naredbom odredi.

Mjenica se prenosi indosamentom.

Mjenica može izgubiti kvalifikaciju papira po naredbi, ali samo na temelju izričite klauzule „ne po
naredbi“ (rekta clausula) ili slično kojom se ta kvalifikacija oduzima. U tom se slučaju mjenica prenosi
samo cesijom.

4) MJENICA JE PREZENTACIJSKI PAPIR

Mjenica je prezentacijski vrijednosni papiršto znači da obveznikova dužnost činidbe nastaje tek
prezentacijom papira. Dakle, vjerovnik mora prezentirati mjenicu dužniku kada dolazi po isplatu. Bez
prezentacije mjenice mjenični vjerovnik ne može ostvariti svoja prava.

5) MJENICA JE PAPIR JAVNE VJERE

Mjenica je papir javne vjere. Ono što je na mjenici napisano smatra se istinitimpa se treće osobe koje
postupaju u dobroj vjeri mogu u to pouzdati. Bona fide stjecatelju ne mogu se stavljati prigovori iz
osnovnog posla iz kojeg je mjenica potekla.

Kod mjenice vrijedi načelo formalne istine. Kaže se da je mjenična obveza apstraktna obveza, tj. da se
odvaja od osnovnog posla na temelju kojeg je izrasla, tako da protiv mjeničnih potraživanja nisu
dozvoljeni prigovori iz osnovnog posla

ZAŠTO VJEROVNICI PREFERIRAJU MJENICU, A DUŽNICI OD NJE ZAZIRU?

Jedan od osnovnih razloga bojazni pred mjenicom od strane dužnika i njena preferiranja od strane
vjerovnika jest u tome što je mjenica papir javne vjere odnosno što je mjenična obveza apstraktne
prirode.

Primjer: Prodaje se određena roba na kredit. Na osnovi ugovora prodavalac može o dospijeću
tražiti od kupca isplatu kupovnine. Prema načelima građanskog prava, kupac može protiv njegovog
zahtjeva – ovisno o prilikama slučaja – staviti brojne prigovore. On može, na primjer, prigovoriti da mu
roba nije izručena, da je manjkava, da ima stanovite mane, da mu je isporučena sa zakašnjenjem itd.
Sve su to momenti koji uvelike utječu na to da li će i u kojoj mjeri biti usvojen vjerovnikov zahtjev.
Dužnik je, dakle, zaštićen općim pravnim načelima, pa je shvatljivo što on tu zaštitu želi sačuvati. No

145
isto je tako razumljiva i vjerovnikova bojazan da neosnovanim dužnikovim prigovorima može biti
izložen odugovlačenju i šikani, protiv čega se opet vjerovnik nastoji osigurati. U tu mu svrhu vrlo dobro
može poslužiti mjenica.

Ako, naime, u navedenom primjeru kupac izda prodavaocu mjenicu na iznos kupovnine, onda je
položaj prodavaoca kao vjerovnika mnogo povoljniji, nego u prvom slučaju kada mjenicu nije dobio.

Zbog apstraktne prirode mjenice mjenični je dužnik, naime, u težem položaju s obzirom na prigovore
koje bi inače mogao iznijeti protiv zahtjeva iz kupoprodaje. Njegova je situacija pogotovu teška ako
prodavalac-vjerovnik prenese svoju mjeničnu tražbinu na drugoga. Jer, mjenica je papir javne vjere, pa
mjenični dužnik u načelu ne može novom vjerovniku, koji je mjenicu stekao neprekinutim nizom
indosamenta, isticati prigovore iz osnovnog posla s prodavaocem. On će, dakle, morati platiti mjenicu
sve da i nije primio robu zbog koje se mjenično obvezao.

6) MJENIČNA OBVEZA POTPISNIKA JE SAMOSTALNA OBVEZA

Mjenična obveza potpisnika je samostalna obveza.

Ako se na mjenici nađu potpisi osoba koje su nesposobne za obvezivanje ta činjenica neće dovesti u
pitanje valjanost obveze ostalih potpisnika (nevaljanost jednog potpisa ne utječe n valjanost ostalih
potpisa).

Isto vrijedi ako se na mjenici nađu lažni potpisi ili potpisi osoba za koje je propisan poseban način
preuzimanja mjenične obveze, a taj nije poštivan.

7) SVI POTPISNICI MJENICE, PA I PRENOSITELJI (INDOSANTI) ODGOVARAJU MJENIČNOM

VJEROVNIKU (I SVIM SVOJIM PREDNICIMA) ZA ISPLATU MJENICE SOLIDARNO
Svi potpisnici mjenice, pa i prenositelji (indosanti) odgovaraju mjeničnom vjerovniku (i svim svojim
prednicima) za isplatu mjenice solidarno.

Uz zahtjev prema glavnom dužniku, vjerovnik ima protiv svih potpisnika mjenice pravo regresa. Tko
iskupi mjenicu u regresu, ima zahtjev protiv glavnog dužnika i pravo regresa protiv svojih prednika.

8) MJENICA JE FORMALAN PAPIR (STROGOST MJENICE)

Mjenica je formalan papir. Mjenica mora imati sastavne dijelove koji su u zakonu točno navedeni
(bitne sastojke). Isprava koja nema propisane dijelove jest nepostojeća, ona nije mjenica.

Vrste mjenice, objasni svaku!

9) MJENICA SE MOŽE POJAVITI KAO TRASIRANA ILI VLASTITA
Mjenica se može pojaviti kao trasirana ili vlastita:

1) trasirana ili vučena (lat. trahere = vući) mjenicaje takva mjenica kod koje izdavatelj
mjenice(trasant)daje nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku mjenice (remitentu)
isplati određeni novčani iznos
 svojim potpisom izdavatelj (trasant) preuzima prema sukoherentu
odgovornost da će i treći tome udovoljiti
 trasirana mjenica je slična asignaciji (naputnici)

146
  asignacija (uputa) je izjava asignanta (uputitelja) kojom ovlašćuje
asignata (upućenika) da u svoje ime, a za račun asignanta ispuni
određenu činidbu aisgnataru (primatelju upute), a asignatara
ovlašćuje da u svoje ime a za njegov, tj. asignantov račun primi
činidbu od asignanta
 uputa da se isplati novčana obveza iz mjenice je asignacija
 asignacija je pravni temelj mjeničnog osiguranja
2) vlastita mjenica je pisana izjava volje izdavatelja mjenice kojom se on sam obvezuje o
dospjelosti isplatiti određeni iznos novca remitentu ili osobi koju on odredi svojom
naredbom
 razlikujemo:
a) vlastitu ili solo mjenicu kojaje takva mjenica u kojoj izdavatelj
mjenice (trasant) ostaje istodobno i glavni dužnik, tj. izdavatelj
mjenice svojim potpisom preuzima obvezu da će sam o dospjelosti
platiti mjeničnu svotu vjerovniku (korisniku mjenice, remitentu)
 tu izdavatelj mjenice ne povlači u mjeničnu obvezu trećega
 vlastita mjenica je slična zadužnici
b) tzv. vlastitu trasiranu mjenicu u kojoj izdavatelj označuje sebe kao
trasata

Dok su trasirana mjenica i ček nalog za plaćanje, vlastita je mjenica osiguranje za dug, odnosno
obećanje da će se plaćanje izvršiti.

Bolje je imati trasiranu mjenicu jer se kod nje plaćanje novčanog iznosa određuje osobi različitoj od
izdavatelja dok kod vlastite mjenice sam izdavatelj isplaćuje određeni iznos novca.

Dakle, kod trasirane mjenice za izdavatelja treći prihvaća obvezu da će o dospjelosti platiti mjeničnu
svotu vjerovniku dok se kod vlastite mjenice sam izdavatelj obvezuje da će platiti o dospjelosti
mjeničnu svotu.

Može li trasirana mjenica glasiti po samoj naredbi izdatnika, odnosno

trasanta? Koja 3 prigovora asignat upućenik koji je prihvatio uputu može
isticati primatelju upute asignataru kada je asignacija temelj odnosa kod
trasirane mjenica?

Trasirana mjenica može glasiti po naredbi samoga trasanta- to se zove vlastita trasirana mjenica gdje
izdavatelj sebe označuje kao trasata.

Prigovori upućenika:
-upućenik koji je prihvatio uputu može isticati primatelju upute
a) prigovore koji se tiču valjanosti prihvata

147
b) prigovore koji se temelje na sadržaju prihvata ili same upute
c) prigovore koje ima osobno prema njemu

Blanko mjenica što je? Minimalni sadržaj? Kako se popunjava? Što se događa
ako se popuni suprotno sporazumu?
Blanko (bianco) mjenica je mjenica kod koje je trasant ovlastio imatelja mjenice (remitenta) da
naknadno unese u njen sadržaj one bitne sastojke koji nisu uneseni prilikom izdavanja.

U pravilu je mjenica koja nema sve bitne sastojke u trenutku izdavanja nevaljana. Međutim, neće biti
nevaljana ona mjenica koja u trenutku izdavanja nema sve bitne sastojke ako je prepušteno imatelju
mjenice da ih naknadno upotpuni.

Broj sastojaka čije se popunjavanje prepušta primatelju blanko mjenice ovisi o temeljnom odnosu na
kojem počiva ispostavljanje takve mjenice. Kao minimalan sadržaj u trenutku izdavanja traži se potpis
trasanta ili akceptanta. Često se to radi tako da trasat najprije akceptira mjenicu (blanko akcept), a
imatelj mjenice naknadno unese ostale sastojke.

Ovlaštenje na popunjavanje može se dati izričito ili prešutno. Popunjavanje međutim ne mora obaviti
prvi primatelj mjenice, već to može valjano učiniti i neki kasniji imatelj blanko mjenice.

Blanko mjenica se može popuniti i mimo okvira koje je odredio njen izdavatelj (može biti popunjena
suprotno sporazumu).

Dok je blanko mjenica u rukama prvog primatelja koji je pri popunjavanju postupio protuugovorno,
nema naročite opasnosti jer podnese li o dospjelosti tako popunjenu mjenicu, dužnik mu može
uspješno istaći prigovor protuugovornog popunjavanja.

Međutim, tako popunjena blanko mjenica može prijeći u ruke indosatara, a njemu dužnik odgovara
prema skripturi mjenice – onako kako je na mjenici napisano. To pravilo vrijedi za savjesnog
indosatara. Ako dužnik uspije dokazati da je indosatar prilikom stjecanja mjenice postupao
zlonamjerno ili s velikom (grubom) nepažnjom, tada može i indosataru uspješno suprotstaviti prigovor
protuugovornog popunjavanja mjenice.

Blanko mjenica najčešće se koristi kao sredstvo osiguranja tražbina, posebice kod kredita.

Tko sve može izdati mjenicu koje sve stranke postoje kod mjenice?
Osoba koja je izdala mjenicu jest TRASANT- to može biti svaka fizička ili pravna osoba koja ima pasivnu
mjeničnu sposobnost-tj poslovnu sposobnost.

Kod trasirane mjenice postoje 3 stranke

1.)TRASANT-osoba koja je izdala mjenicu
2.)TRASAT- oswoba koja treba platiti
3.) REMITENT- osoba kojoj se treba platiti mjenični iznos

Kod vlastite mjenice postoje 2 strane

1.)TRASANT -koji izdaje mjenicu i koji se sam obvezuje platiti mjenični iznos
2.)REMITENT- osoba kojoj se treba platiti mjenični iznos

148
Mjenična načela?
1) načelo solidarnosti
2) načelo samostalnosti
3) načelo fiksnosti mjeničnog iznosa (načelo fiksne mjenične svote, načelo fiksne
obvezatnosti)
4) načelo formalnosti (načelo strogosti)
5) načelo inkorporacije
6) načelo kreditiranja
7) načelo neposrednosti

1) NAČELO SOLIDARNOSTI
Načelo solidarnosti znači da u načelu svi potpisnici mjenice, pa i prenositelji odgovaraju mjeničnom
vjerovniku solidarno za isplatu mjenice.

2) NAČELO SAMOSTALNOSTI
Mjenična obveza je samostalna što znači da nevaljanost obveze jednog mjeničnog dužnika, zbog
nesposobnosti obvezivanja ili lažnog potpisa, ne utječe na valjanost mjenične obveze ostalih dužnika.

3) NAČELO FIKSNOSTI MJENIČNOG IZNOSA (NAČELO FIKSNE MJENIČNE SVOTE, NAČELO FIKSNE
OBVEZATNOSTI)
Načelo fiksnosti mjeničnog iznosa znači da je iznos koji je naznačen u mjenici fiksan, tj. nepromjenjiv.
Dakle, mjenica ima za sadržaj tražbinu na određenu svotu novca. Može glasiti samo na novac, a ne i
na neku drugu činidbu. Mjenični dužnik obvezan je platiti samo obvezu iz mjenice.

4) NAČELO FORMALNOSTI (NAČELO STROGOSTI)

Mjenica je strogo formalan vrijednosni papir i ona kao takva mora imati sastavne dijelove koji su u
Zakonu točno određeni. U tom smislu govorimo onda o bitnim sastojcima mjenice. Isprava koja nema
te propisane dijelove – nije mjenica (osim u slučaju bjanko mjenice).

5) NAČELO INKORPORACIJE
Načelo inkorporacije znači da se pravo upisano u ispravi ne može bez nje ostvariti.

Vrijednosni papir je stvar – objekt stvarnih prava. Stoga pojam „pravo iz papira“ treba razlikovati od
pojma „pravo na papir“ jer su to dva različita prava.

Pravo iz papira je pravo na naplatu svote novca iono je uglavnom obvezno pravo, odnosno tražbina
(npr. kod mjenice pravo na naplatu svote novce koja je u njoj naznačena). Pravo na papir je
stvarno pravo (npr. pravo na mjenicu, tj. ono pokazuje tko je njezin ovlaštenik).

6) NAČELO KREDITIRANJA
Načelo kreditiranja znači da je mjenica prvenstveno sredstvo kreditiranja pa tek onda osiguranja
isplate i same isplate.

149
7) NAČELO NEPOSREDNOSTI
Načelo neposrednosti sastoji se u tome što je svaki mjenični dužnik neposredno odgovaran
mjeničnom vjerovniku.

Značenje mjenice?
Gospodarsko značrenje mjenice (funkcije mjenice)- u današnjim gospodarskim sustavima mjenica ima
funkcije:

1) sredstva kreditnog prometa

2) sredstva osiguranja tražbina (npr. kod potrošačkih i drugih kredita)
3) sredstva plaćanja (pretežno u međunarodnom platnom prometu)

Mjenica je prvenstveno sredstvo kreditiranja, pa tek onda osiguranja isplate i same isplate. Što to
znači (što vjerovnik time, tj. mjenicom hoće)? To znači da izdaješ mjenicu kad nemaš novca, za razliku
od čeka koji uvijek ima pokriće. Vjerovnik koji ima nedospjelu mjenicu može je prodati i za nju odmah
dobiti novce (eskontni kredit) umjesto da čeka dospjelost i da se tek tada naplati.

Vjerovnik je osiguran ako si mu izdao mjenicu (npr. ako si osigurao tražbinu mjenicom). On je siguran
da se, ako mu ne isplatiš tražbinu, može naplatiti iz mjenice. Uvijek će mjenica na kraju biti isplaćena,
netko će je na kraju uvijek isplatiti ako ne trasat onda drugi mjenični obveznici zato je ujedno i
sredstvo osiguranja. Njome se mogu osigurati kako sadašnje, tako i buduće tražbine. Razumije se da
vjerovnik koji je primio mjenicu radi osiguranja postojeće ili buduće tražbine (tzv. kauciona mjenica)
ima pravo po svojem izboru da o dospjelosti traži ispunjenje tražbine ili pak da zahtjeva ispunjenje
tražbine iz kaucione mjenice.

Zašto je dobro imati mjenicu kao osiguranje kredita? Zato jer uvijek dođe do isplate mjenice, netko je
na kraju uvijek isplati. Više osoba odgovara za isplatu, ako ne trasat onda ostali mjenični dužnici. Npr.
često kada kod banke dižeš kredit te traže da im ostaviš blanko mjenicu jer ako ne isplatiš kredit do
kraja ona će u mjenicu upisati iznos ostatka kredita (koji nisi platio) i zatražiti isplatu.

Za otplatu kredita se može izdati mjenica, i to trasirana mjenica.

Platežnu ulogu mjenice vrlo brzo je zasjenila njena sposobnost da se upotrijebi kao privlačan
instrument kreditnog prometa. Tome je snažan impuls dao eskont.

Eskont mjenica, reeskont mjenica?

Eskont mjenice znači odbijanje ugovorenih ili određenih kamata od još nedospjelog potraživanja
unaprijed, prilikom kupnje mjenice, tako da se prodavatelju mjenice isplaćuje mjenični iznos umanjen
za iznos kamata od dana kupnje mjenice do njezina dospijeća.

Putem eskonta mjenični vjerovnik može unovčiti svoju nedospjelu mjeničnu tražbinu čim mu zatreba
novac (eskontni kredit). Vlasnik prenosi mjenice indosamentom u vlasništvo banke koja mu je
odobrila eskontni kredit i samim tim preuzima regresnu obvezu prema banci (ako dospjelu mjenicu ne
isplati glavni mjenični dužnik ili akceptant, banka stječe, na osnovi mjeničnog protesta, pravo traženja

150
naplate od svih potpisnika na mjenici).Banka mu za nju isplaćuje svotu umanjenu za iznos kamate koju
obračunava za period od prijevremene isplate do dospjelosti mjenice.

Primjer: Pero Perić (mjenični vjerovnik) je imatelj mjenice koja će dospjeti 01.03.2013. godine
međutim za Božić Pero treba kupiti poklone svojoj djeci, a nema novaca. On 23.12.2012. godine odlazi
u banku i kaže: „Gledajte imam mjenicu koja glasi na svotu od 2 000 kuna, treba mi novac danas, a
mjenica će dospjeti tek 01.03.2013.godine“. Banka kaže: „OK isplatit ćemo ti iznos napisan na mjenici,
ali ćemo ga umanjit za 5 kuna po danu koliko mjenici treba da bude dospjela (eskontni kredit) tako da
ti onda nećemo dati svih 2 000 kuna, nego 1 665 kuna“ (mjenici treba 67 dana do dospijeća,
67x5=335 kuna kamate).

Reeskont mjenice je ponovno eskontiranje već eskontirane mjenice. Pri reeskontu se kamate odbijaju
od reeskonta do dospijeća.

S pozicije banke eskont mjenice idealno joj služi za kratkoročna ulaganja kapitala. A ako banci budu u
intervalu do dospjelosti potrebna dodatna tekuća sredstva, ona će do njih relativno lako doći putem
reeskonta zarađujući pri tome razliku između eskontne i reeskontne kamate.

Primjer: 01.01.2013. godine ministar financija je uveo veliki porez koji je jadnu banku, koja je
isplatila Peri Periću mjenicu iz prethodnog primjera, primorao na to da mjenicu već 02.01.2013.godine
mora prodati na način dapotraživanje od 2 000 kuna iz mjenice umanji za 3 kune po danu koliko
mjenici treba do dospijeća (reeskont). Javio se bogati Kuna Kunić koji kaže jadnoj Banci: „Nemaš frke,
kupit ću tu mjenicu na iznos od 2 000 kuna za 1 829 kuna“ ( mjenici treba 57 dana do dospijeća, 57x3=
171 kuna reeskontne kamate). Na kraju je banka kupila mjenicu za 1 665 kuna, a prodala za 1 829
kuna, ergo zaradila je 164 kune.

Akceptirani kredit?
U modernoj kreditnoj privredi posebno značenje pripada akceptiranom kreditu. To je vrsta
garantnoga kredita kojim banka stavlja na raspolaganje mjeničnom vjerovniku svoj poslovni ugled.
Odobravanjem akceptnoga kredita banka korisniku kredita ne doznačuje novčana sredstva u iznosu na
koji glasi kredit, nego preuzima na sebe obvezu isplate mjeničnoga duga, ako izdavatelj mjenice ne
iskupi mjenicu o njezinu dospijeću. Akceptom mjenice banka postaje glavni mjenični dužnik, što zbog
većega boniteta (naplativosti) mjenice omogućuje tražitelju bankovnog akcepta lakše dobivanje
eskontnoga kredita kod druge domaće ili strane banke, odnosno optjecaj takve mjenice na novčanom
tržištu.

Primjer: Kuna Kunić ima mjenicu iz prethodnog primjera koja je 01.03.2013. godine konačno i
dospjela. Izdavatelj mjenice je Ivan Horvat, koji je zbog izborne kampanje za gradonačelnika grada
Oštrovca bankrotirao, pa ne može Kuni Kuniću (novi mjenični vjerovnik) isplatiti 2 000 kuna.
Međutim,Ivan Horvat, dok je još bio gradonačelnik, dobio je od Oštrovačke banke akceptni kredit, pa
sada Kuna Kunić može tražiti od Oštrovačke banke isplatu tih 2 000 kuna.

Bitni sastojci mjenice?

Zakon o mjenici
Članak 1.
Trasirana mjenica sadrži:

151
1) oznaku da je mjenica, napisanu u samom slogu isprave, na jeziku na kome je sastavljena,
2) bezuvjetni uput da se plati određena svota novca,
3) ime onoga koji treba platiti (trasat),
4) označenje dospjelosti,
5) mjesto gdje se plaćanje treba obaviti,
6) ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent),
7) označenje dana i mjesta izdanja mjenice,
8) potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant).

Članak 2.
(1) Isprava u kojoj ne bi bilo ma kojeg od sastojaka nabrojenih u prethodnom članku ne vrijedi kao
trasirana mjenica, osim u slučajevima koji su određeni u sljedećim stavcima.

Zakon o mjenici dopušta da se postojanje nekih od navedenih bitnih sastojaka presumira, ako nisu
izričito uneseni u mjenicu, pa mjenica neće biti ništava iako ih ne sadrži.

Tako se presumiraju (mjenične presumpcije kod bitnih sastojaka mjenice su):

1) dospjelost – ako mjenica ne sadrži vrijeme dospjelosti presumira se da je to mjenica

po viđenju
2) mjesto plaćanja – presumira se da je to mjesto trasatovog prebivališta ili sjedišta,
koje je naznačeno uz trasatovo ime
3) mjesto izdanja – presumira se da je to mjesto prebivališta ili sjedišta trasanta,
odnosno mjesto koje je upisano pored trasantovog potpisa

a) Oznaka isprave kao mjenice

Riječ „mjenica“ ili neka druga složenica istog značenja (npr. „mjenično pismo“ ili „mjenična isprava“)
moraju biti uneseni u tekst isprave na jeziku na kome je mjenica sastavljena.

Oznakom isprave kao mjenice vidljivo se upozorava svatko tko dolazi u kontakt s njom da baš ulazi u
mjenični neksus i da je prema tome podvrgnut režimu mjeničnog prava koji se odlikuje strogošću kako
prema dužniku, tako i prema vjerovniku.

b) Bezuvjetni uput (naputak) da se plati određena svota novca

Činidba kod mjeničnopravnog posla je bezuvjetna, određena i novčana. Bezuvjetan uput (naputak) da
se plati određena svota novca znači da u mjenici treba nužno biti naznačen određeni iznos i vrsta
novca. S gledišta mjeničnog prava oznaka vrste novca može biti izražena bilo u domaćem bilo u
stranom novcu. Ako vrsta novca nije precizirana, mjenica je nevaljana.

Zakon o mjenici čl. 6.:

Ako je mjenična svota napisana slovima i brojevima, u slučaju neslaganja, vrijedi svota napisana
slovima. Ako je mjenična svota napisana više puta slovima ili više puta brojevima, onda vrijedi
najmanja svota.

152
Bezuvjetni uput (naputak) da se plati određena svota novcane smije biti vezan uz neki uvjet. Uvjetna
tražbina je nesigurna, a kad bi mjenična tražbina bila nesigurna, onda mjenica ne bi mogla preuzeti
funkcije koje joj je promet odredio.

Uput (naputak) na isplatu je nužno apstraktan. Ne može dakle sadržavati nikakvo povezivanje na
kauzalni odnos koji je osnova izdavanja mjenice.

c) Ime onoga koji treba platiti (trasat)

Trasatje fizička ili pravna osoba kojoj trasant daje uputu da plati određenu svotu novca imatelju
mjenice (o dospjelosti).

Trasatovo ime mora se navesti na mjenici kako bi imatelj mjenice znao kome će se obratiti za isplatu
mjenične svote. Ime se obično stavlja u donji lijevi kut mjenice (uz oznaku adrese). Ako poimenične
oznake trasata nema, isprava ne vrijedi kao mjenica (ništava je ona mjenica u kojoj trasat uopće nije
označen).

Međutim, ako je ime trasata netočno navedeno ili čak izmišljeno, mjenica neće biti ništava već
valjana. Takve se mjenice zovu podrumske mjenice. Ipak iz upotrebljene oznake trasata ne smije biti
evidentna nemogućnost njegova postojanja jer u tom se slučaju uzima da trasat nije uopće označen
što ima za posljedicu ništetnost mjenice (npr. ne može kao trasat biti naveden Mickey Mouse).

Teorija i praksa dopuštaju da se u ulozi trasata označi više osoba (sutrasati). Zakon o ovoj mogućnosti
šuti. Sporno je, međutim, mogu li se sutrasati odrediti kumulativno ili alternativno.

Izdavatelj mjenice može označiti i samoga sebe kao trasata (tzv. vlastita mjenica). Činjenica da su
trasat i izdavatelj ista osoba ne oduzima ispravi kvalifikaciju trasirane mjenice, naravno pod
pretpostavkom da sadrži ostale sastojke koje zakon zahtjeva za valjanu mjenicu.

d) Označenje dospjelosti

Označenje dospjelosti je u mjenici naznačeno vrijeme kada se mjenica treba isplatiti. Imatelj mjenice
mora znati kada dospijeva njegova tražbina iz mjenice da bi pravodobno poduzeo u svrhu naplate
radnje što ih nalaže Zakon o mjenici. Posljedice propuštanja mogu biti vrlo štetne za njega. Isto tako i
dužnik treba znati kada mora biti pripravan da isplati mjeničnu svotu.

U pravilu trasant određuje vrijeme dospjelosti mjenične obveze prilikom izdavanja mjenice.

Dospjelost se može naznačiti u mjenici samo na jedan od načina predviđenih u Zakonu o mjenici. Ako
se dospjelost označi drukčije ili se naznači više rokova dospjelosti, mjenica će biti ništava. Ovisno o
tome koji je način označavanja dospjelosti upotrebljen, razlikujemo sljedeće vrste mjenica po
dospjelosti:

1) mjenice po viđenju (mjenica a vista)

2) mjenice na određeno vrijeme po viđenju
3) mjenice na određeno vrijeme od dana izdanja (mjenica a dato)
4) mjenice na određeni dan (dnevne ili kalendarske mjenice)

e) Mjesto gdje se plaćanje treba obaviti

153
Određivanje ovog mjesta važno je za imatelja mjenice (remitenta) jer će iz mjenice znati gdje se o
dospjelosti može obratiti trasatu radi naplate mjenične tražbine, ali i za trasata jer će znati gdje se
mora pripremiti za izvršenje isplate po dospjelosti.

Pitanje mjesta gdje se treba izvršiti plaćanje važno je i za pitanje iz sfere međunarodnog privatnog
prava, odnosno za određivanje mjerodavnog prava i valute u kojoj se ima isplatiti mjenični iznos kod
mjenica koje služe kao međunarodno sredstvo plaćanja.

Mjesto plaćanja je važno jer dužnik obično o dospjelosti i ne zna tko je imatelj mjenice pa se od njega
ne može tražiti da svoj dug donese vjerovniku, nego se od vjerovnika traži da se radi naplate mjenične
tražbine obrati dužniku. Osim toga, mjesto plaćanja je bitno i zbog prezentacije mjenice te
domiciliranja. Oznaka mjesta mora biti geografska (npr. plaćanje u Osijeku) tako da svakome u čiju
ruku mjenica dođe pruži pouzdanu informaciju o tome gdje je ona plativa. Mjenica u kojoj bi se
naznačilo više mjesta plaćanja bila bi nevaljana i to zbog toga što bi takvo označavanje unijelo
neizvjesnost u mjenicu.

Ako u mjenici nema posebno označenog mjesta plaćanja, takvim se smatra mjesto označeno uz ime
trasata. Ujedno se presumira da je ono i trasatovo prebivalište/sjedište. Ako nikakvo mjesto nije
navedeno uz ime trasata ili ako ima više trasata i više mjesta plaćanja, mjenica je ništava.

f) Ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent)

Ovaj se sastojak mjenice formulira riječima „platite M. M.“ ili „po njegovoj naredbi“. Ako nema
poimenično označenog remitenta mjenica je ništava. Ništava je i mjenica koja sadrži klauzulu
plativosti donositelju (mjenica je vrijednosti papir po naredbi pravo iz mjenice prenosi se
prijenosom prava iz papira na ime i prijenosnom prava iz papira po naredbi).

Izdavatelj može označiti i samog sebe u svojstvu remitenta – to je tzv. mjenica po vlastitoj naredbi, a
formulira se riječima „platite meni samome“. Izdavatelj se tu pojavljuje u dvojakoj funkciji - kao
regresni obveznik i kao mjenični vjerovnik. Razlozi koji navode izdavatelja na njeno izdavanje mogu
biti posve različiti, a zanimljivo je da se u praksi pojavljuje vrlo često.

Moguće je označiti više osoba u funkciji remitenta. Dužnik se u tom slučaju oslobađa mjenične obveze
ako isplati mjenični dug onom suremitentu koji mu mjenicu prezentira i izruči bez obzira na to je li
označen kumulativno ili alternativno. Međusobni odnos suremitenata nije mjeničnopravne prirode,
pa ostaje izvan režima mjeničnog prava.

g) Označavanje dana i mjesta izdanja mjenice

Dan i mjesto izdavanja mjenice obično se stavljaju u gornji lijevi ugao. Za formalnu valjanost važno je
da datum i mjesto izdanja budu mogući, a ne moraju biti točni.

Datum izdanja je neophodan element kod mjenice po viđenju (mjenica a vista), kod mjenice na
određeno vrijeme po viđenju i kod mjenice na određeno vrijeme od dana izdanja (mjenica a
dato)budući da je mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdanja, datum izdanja važan je za
utvrđivanje dospjelosti.

154
Iako je mjenicu izdalo nekoliko sutrasanata, na mjenici mogu biti označeni samo jedno mjesto i jedan
način izdanja jer bi više oznaka mjesta i datuma izdanja značilo višestruko označavanje dospjelosti u
jednoj mjenici, a izazvalo bi niz problema uz pitanje koje pravo primijeniti. Ako nema datuma izdanja
isprava nije mjenica, odnosno mjenica je nevaljana. Ako nema mjesta izdanja presumira se da je
mjesto izdanja ono koje je označeno uz trasantov potpis. Ujedno se presumira da je to mjesto
trasantovo prebivalište odnosno sjedište.Ali ako uz trasantov potpis nije navedeno nikakvo mjesto,
mjenica je nevaljana.

h) Potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant)

Potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant)je vlastoručno ispisivanje imena izdavatelja na mjenici.
Potpis mora biti vlastoručan što znači da neće vrijediti ako je učinjen faksimilom, žigom, tiskom ili
pisaćim strojem.

Ako je trasant fizička osoba, valjano je ako se potpiše samo prezimenom, a ako je pravna osoba –
osoba ovlaštena na zastupanje pravne osobe stavlja svoj potpis uz ime pravne osobe. Isto vrijedi i za
punomoćnika. Potpis se nalazi neposredno ispod mjeničnog teksta na licu mjenice. Za formalnu
valjanost mjenice dovoljno je da je potpisana nekim mogućim imenom. Ako postoji više osoba
trasanta, imatelju mjenice, sutrasanti su regresno odgovorni za isplatu mjenične tražbine. Sutrasanti
su označeni kumulativno.

Kod kojih mjenica je dopuštena kamata i zašto?

Određenost mjenične svote isključuje mogućnost posebnog označavanja kamate jer izdavatelj
mjenice može u okviru mjenične svote iskazati već ukamaćenu glavnicu. Od tog principa polazi i
zakonska odredba, prema kojoj se takva oznaka, ako je ipak unesena u mjenicu, smatra nenapisanom.

Iznimno, kod mjenica po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju zakon dopušta posebnu odredbu
o kamati, uz obveznu naznaku kamatne stope (tu izdavatelj neće moći izbaciti ukamaćenu glavnicu u
okviru mjenične svote jer je dospjelost tih mjenica ovisna o momentu koji će odabrati vjerovnik za
prezentaciju mjenice dužniku, a bez izvjesnosti o tome kad mjenica dospijeva izdavatelj ne može
obračunati kamatu). Ne bude li naznačena kamatna stopa, čitava odredba o kamati smatra se
nenapisanom.

Važno je i kada kamata počinje teći – to u pravilu označava izdavatelj, a ako ne odredi onda se uzima
da je to od dana izdavanja.

Zakon o mjenici čl. 5.:

U trasiranoj mjenici plativoj po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju, trasant može odrediti da
svota u njoj označena, nosi kamate. U svakoj drugoj trasiranoj mjenici ova odredba o kamatama
smatra se kao da nije napisana.
Kamatna stopa mora se naznačiti u mjenici. Ako se to ne učini, odredba o kamatama smatra se kao da
nije napisana.
Kamate teku od dana izdanja mjenice, ako nije drukčije označeno.

Mjenične radnje navedi i objasni?

Mjenične radnje mogu se podjelti na dvije skupine:
1.)Osnovne mjenične radnje-koje se poduzimaju s ciljem stjecanja mjeničnih prava i preuzimanje
mjeničnih obveza

155
a) izdavanje mjenice
b) indosiranje mjenice
c) akceptiranje mjenice
d) avaliranje mjenice
e) mjenična intervencija
f) isplata/plaćanje mjenice
g) umnožavanje i prijepisi mjenice
h) prezentacija mjenice

2.) Mjenične radnje koje se poduzimaju radi ostvarenja i čuvanja mjeničnih radnji
a) podizanje mjeničnog protesta
b) vršenje mjeničnog regresa
c) podnošenje zahtjeva za amortizaciju mjenice
d) osiguranje mjeničnog potraživana-pravom zaloga i pridržaja
e) podizaje mjenične tužbe
f) isticanje mjeničnih prigovora
g) notifikacija

Dospjelost mjenice? Menica po dospjelosti? Na koje načine dospjeva mjenica?

U pravilu trasant određuje vrijeme dospjelost imjenične obveze prilikom izdavanja mjenice.
Dospjelost se može naznačiti u mjenici samo na jedan od načina predviđenih u Zakonu o mjenici. Ako
se dospjelost označi drukčije ili se naznači više rokova dospjelosti, mjenica će biti ništava. Ovisno o
tome koji je način označavanja dospjelosti upotrebljen, razlikujemo sljedeće vrste mjenica po
dospjelosti:

a)mjenice po viđenju (mjenica a vista)

b)mjenice na određeno vrijeme po viđenju
c)mjenice na određeno vrijeme od dana izdanja (mjenica a dato)
d)mjenice na određeni dan (dnevne ili kalendarske mjenice)

Zakonski zahtjev za označavanjem dospjelosti je ublažen presumpcijom prema kojoj kad nema oznake
dospjelosti u mjenici, tada je mjenica plativa po viđenju (dakle, ako u mjenici nema nikakve oznake
dospjelosti, onda ex lege vrijedi kao mjenica po viđenju). Ta je zakonska presumpcija oboriva.

a)Mjenica po viđenju (mjenica a vista) dospijeva onog dana kada je njen imatelj podnese (prezentira)
trasatu na isplatu. Dospjelost po viđenju formulira se u tekstu mjenice riječima „platite po viđenju“ ili
„po predočenju“ ili „a vista“ ili „u svako doba“.

Prezentaciju mjenice treba obaviti unutar redovnog radnog vremena, a dan koji imatelj odabere mora
biti unutar zakonskog roka od jedne (1) godine, računajući od dana izdavanja ili unutar roka koji je
sam trasant (izdavatelj) ili indosant označio. Pritom trasant može taj rok i skratiti i produžiti dok ga
indosant može samo skratiti.

Mjenica plativa po viđenju nije podešena kreditnoj funkciji jer se od dužnika traži da bude pripravan
platiti mjenicu u svakom momentu kada to zatraži njen imatelj. Tu situaciju trasant može ublažiti

156
unošenjem odredbe da se mjenica po viđenju ne smije podnijeti prije proteka određenog vremena.
Nastupanjem tog vremena počinje teći rok unutar kojeg treba biti obavljena prezentacija mjenice.
Mjenica plativa po viđenju najčešće se upotrebljava kao sredstvo osiguranja.

Zakon o mjenici čl. 33.:

Mjenica po viđenju plativa je čim se podnese. Ona se mora podnijeti na isplatu u roku od jedne (1)
godine od dana izdanja. Trasant može ovaj rok skratiti ili odrediti duži. Ove rokove indosanti može
skratiti.

Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije
naznačenog vremena. U takvom slučaju rok za podnošenje počinje teći od toga vremena.

b)Mjenica na određeno vrijeme po viđenju plativa je nakon proteka određenog roka koji počinje teći
od dana njezina podnošenja na akcept (na viđenje) trasatu, tj. od dana kad je trasat preuzeo mjeničnu
obvezu. Podnosi se na isplatu na određeni dan ili u nekom od dva (2) radna dana koji slijede za njim. U
tekstu mjenice takva se dospjelost označava npr. riječima „šest mjeseci po viđenju platite“.

Da bi se rok mogao utvrditi potrebno je da se akcept datira. Međutim, za valjanost akcepta nije nužno
da on bude datiran. Datiranje akcepta potrebno je da bi se izračunala dospjelost mjenice. Prihvatom
akcepta trasat postaje akceptant. Ako trasat propusti ili odbije datirati akcept, tada tu okolnost imatelj
mjenice mora utvrditi protestom. Od dana podignutog protesta počinje teći vrijeme čijim protekom
mjenica dospijeva. Ako imatelj mjenice ne podigne protest, tada se u odnosu prema akceptantu
(trasatu) smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka, određenog zakonom ili
posebnom odredbom u mjenici, za podnošenje mjenice na akcept. Imatelj mjenice može podnijeti
ovu mjenicu na akcept unutar zakonskog roka od jedne (1) godine od dana izdavanja ili pak unutar
roka koji je u mjenici naznačen (rok koji odredi trasant ili indosant - pritom trasant može taj rok i
skratiti i produžiti dok ga indosant može samo skratiti).Ova presumpcija ne vrijedi za regresne
obveznike pa se prema njima neće moći utvrditi dospjelost mjenice. Iz istog razloga imatelj mjenice
neće moći protiv njih regresno postupiti ako mu mjenicu ne plati akceptant.

Ova vrsta mjenice osobito često se prakticira u prekomorskoj trgovini. Izvoznik koji obično prodaje
prekomorskom kupcu robu na tromjesečni kredit, šalje robu svom predstavniku u sjedište
prekomorskog kupca, a uz nju mjenicu plativu tri mjeseca po viđenju. Predstavniku daje uputu da
robu izruči čim dobije njegov akcept.

Zakon o mjenici čl. 34.:

Dospjelost mjenice na određeno vrijeme po viđenju izračunava se bilo prema danu akcepta, bilo
prema danu protesta.

Kad protest nije podignut, onda se u pogledu akceptanta smatra da je nedatirani akcept stavljen
posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje.

c) Mjenica na određeno vrijeme od dana izdanja (mjenica a dato)dospijeva protekom označenog

vremena koje počinje teći od dana izdavanja. To se vrijeme može označiti danima, tjednima,
mjesecima, a iznimno i godinama (ako se radi o dugoročnom kreditu). Podnosi se na isplatu na

157
određeni dan ili u nekom od dva (2) radna dana koji slijede za njim.U mjenici se takva dospjelost
označava npr. „od danas za tri mjeseca platite“ ili „od dana izdanja za dva mjeseca platite“.

Zakon o mjenici čl. 35.:

Mjenica koja glasi na jedan ili više mjeseci od dana izdanja ili do viđenja, dospijeva odgovarajućeg
dana u onom mjesecu kada se ima obaviti isplata. Ako u tom mjesecu nema odgovarajućeg dana,
onda mjenica dospijeva posljednjeg dana istog mjeseca.

Ako mjenica glasi na jedan ili više cijelih mjeseci i polovinu mjeseca od dana izdanja ili od viđenja,
onda se najprije računaju cijeli mjeseci.

Ako je dospjelost određena za početak, za polovinu (sredinom siječnja, sredinom veljače itd.) ili za
konac mjeseca, onda se pod tim izrazima razumijevaju prvi, petnaesti ili posljednji dan mjeseca.

Izrazi „osam dana“ ili „petnaest dana“ ne znače jedan ili dva tjedna, nego punih osam ili petnaest
dana.

Izraz „pola mjeseca“ znači rok od petnaest dana.

e) Mjenica na određeni dan naziva se još i dnevna ili kalendarska mjenica, a dospijeva na određeni
dan, koji se redovito označava kalendarski (npr. 01. 01. 1999. godine) ili pak izrazima „početkom“ (prvi
dan mjeseca), „sredinom“ (15. dan mjeseca) ili „krajemmjeseca“ (posljednji dan mjeseca).

Zakon o mjenici čl. 36.:

Kad je mjenica plativa na određeni dan u takvom mjestu u kome ne vrijedi isti kalendar koji vrijedi u
mjestu izdanja, onda se smatra da je dan dospjelosti određen po kalendaru koji vrijedi u mjestu
plaćanja.

Kad se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdanja, trasira iz jednog mjesta na neko drugo
mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari, onda se dan izdanja dovodi na dan koji mu
odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja, pa se prema tome određuje dospjelost.

Rokovi za podnošenje mjenica računaju se prema odredbi stavka 2. ovog članka.

Ovi se propisi ne primjenjuju ako neka posebna odredba u mjenici ili bitni sastojci mjenice pokazuju
da se namjeravalo nešto drugo.

Prezentacija mjenice?
Mjenica se može prezentirati u slučaju akcepta.

Mjenica se mora prezentirati (predočiti, podnijeti) dužniku radi isplate. Vjerovnik, dakle, treba ići
dužniku po dug što je u skladu s prirodom mjenice jer dužnik ne mora u vrijeme dospjelosti znati kod
koga se mjenica nalazi budući da ona indosamentom prelazi iz ruke u ruku.

Za prezentaciju mjenice važni su mjesto i rok (dospjelost).

Mjenicu treba prezentirati radi isplate u mjestu plaćanja. Ako mjesto plaćanja nije izričito u mjenici
određeno, prezentacija se obavlja u mjestu naznačenom pored trasatovog imena. Ako ima više mjesta

158
istog imena, savjesni imatelj može prezentirati mjenicu u bilo kojem od tih mjesta. Prema Zakonu o
mjenici, trasirana mjenica može biti plativa i u mjestu različitom od trasatovog sjedišta, odnosno
prebivališta (koje je označeno u mjenici)ili kod treće osobe (domicilirana trasirana mjenica).

Prema Zakonu o mjenici, mjenica plativa na određeni dan, mjenica plativa na određeno vrijeme nakon
dana izdavanja imjenica plativa na određeno vrijeme nakon viđenja, mora se podnijeti na isplatu bilo
na sam dan plaćanja, bilo jednog od dva (2) radna dana koji dolaze odmah za njim. Prezentacija se,
dakle, mora obaviti najranije na dan dospjelosti mjenice, a najkasnije jednoga od dvaju (2) radnih
dana koji dolaze neposredno poslije dana dospjelosti. Ako mjenica dospijeva na blagdan, njezina se
isplata može zahtijevati tek sljedećeg radnog dana. Podnošenje mjenice mora se poduzeti samo u
poslovnom vremenu. Izvan poslovnog vremena može se obaviti samo uz pristanak prezentata.
Mjenica po viđenju mora se podnijeti na isplatu u roku od jedne(1) godine od dana izdanja. Trasant
može ovaj rok skratiti ili odrediti duži dok ga indosant možesamo skratiti.

Domicilirana mjenica?
Domicilirana mjenicaje mjenica u kojoj je kao mjesto plaćanja naznačeno mjesto različito od
trasatovog sjedišta, odnosno prebivališta (koje je označeno u mjenici) ili je plativa kod treće osobe.

Pojam domicilirane mjenice proteže se na dva slučaja:

1) u prvom, domicilirana mjenica je mjenica u kojoj je kao mjesto plaćanja označeno

mjesto različito od trasatovog prebivališta, odnosno sjedišta
2) drugi slučaj na koji se proteže pojam domicilirane mjenice jest kad je u mjeničnoj
ispravi posebno imenovana osoba različita od trasata (tzv. domicilijat) koja će izvršiti
isplatu dospjele mjenice

Prvi slučaj se proteže na domicilirana mjenica u kojoj je kao mjesto plaćanja označeno mjesto različito
od trasatovog prebivališta, odnosno sjedišta.

Izdavatelj mjenice može kao mjesto plaćanja navesti neko mjesto koje nije identično s mjestom
navedenim u mjenici kao mjestom trasatovog prebivališta, odnosno sjedišta.

Za pojam domicilirane mjenice nije, međutim, relevantno je li mjesto trasatova prebivališta, odnosno
sjedišta različito od mjesta plaćanja, već su odlučne oznake na samoj mjenici. Domicilirati mjenicu
znači odrediti mjesto plaćanja mjenice.

Drugi slučaj na koji se proteže pojam domicilirane mjenice jest kad je u mjeničnoj ispravi posebno
imenovana osoba različita od trasata (tzv. domicilijat) koja će izvršiti isplatu dospjele mjenice.

Domicilijat nije mjenični dužnik (obično je to banka) što je vidljivo po tome što se poziv za isplatu i
dalje upućuje trasatu i što se protiv domicilijata ne može mjeničnopravno postupati. Međutim, to još
ne znači da protiv takvog domicilijata trasat ne može ništa poduzeti.

Radi isplate mjenične tražbine imatelj mjenice mora o dospjelosti mjenicu predočiti domicilijatu. Ako
ne dobije isplatu od domicilijata ili je ne dobije u cijelosti, tada podiže protest protiv trasata
(akceptanta) da bi očuvao pravo na mjenični regres. Protest će podići u mjestu domicilijata ako je ono
različito od trasatova prebivališta.

159
U svojstvu domicilijata može biti označen i imatelj mjenice. U tom slučaju on treba do dospijeća dobiti
pokriće od trasata.

Domicilirati mjenicu može samo njen izdavatelj ili osoba koju je on na to ovlastio. Supsidijarno zakon
priznaje trasatu pravo da sam označi domicilijata (prilikom akceptiranja) ako ga je propustio imenovati
izdavatelj (u mjenici koja je plativa u mjestu različitom od trasatova prebivališta).Ako se trasat ne bude
koristio tim pravom, onda će o dospjelosti sam morati doći u naznačeno mjesto plaćanja jer će mu se
tamo obratiti imatelj mjenice.

Trasat je prilikom akceptiranja mjenice ovlašten odrediti platište ako je ona plativa u mjestu njegova
prebivališta.

Platište je pobliža adresa unutar mjesta plaćanja i na toj adresi mora se o dospjelosti naći trasat (npr.
poslovni centar kojeg navodi trasant, ako je trasatovo prebivalište neko zabačeno mjesto, da bi tako
olakšao imatelju mjenice).

Ako je označeno platište, imatelj mjenice će o dospjelosti na platištu potražiti trasata radi naplate.
Međutim, ako je naznačen domicilijat, imatelj će se neposredno obratiti domicilijatu radi naplate
mjenice za trasata.

Nebitni sastojci mjenice? Rekta kaluzula i njezino značenje?

Nebitni sastojci mjenice su dodatne odredbe koje ulaze u sadržaj mjenice, a ne spadaju u propisane
(bitne) sastojke mjenice.

Razlikujemo:

1) nebitne sastojke s mjeničnopravnim značenjem

2) nebitne sastojke s građanskopravnim značenjem
3) nebitne sastojke koji uopće nemaju nikakav učinak

1.)Nebitni sastojci s mjeničnopravnim značenjem

U nebitne sastojke mjenice s mjeničnopravnim značenjem spadaju:

1) odredba o isplati efektivnom valutom

2) odredba o kamati kod mjenice plative po viđenju ili one plative na određeno vrijeme
po viđenju
3) niz klauzula
a) rekta klauzula ili negativna klauzula po naredbi
b) klauzula straha
c) klauzula prezentacije mjenice na akcept
d) oznaka adrese po potrebi – pozivna intervencija
e) klauzula „bez troškova“ i „bez protesta“
f) oznaka broja primjerka mjenice (duplikatna klauzula)
g) sola klauzula

160
a)Unošenjem rekta klauzule ili negativne klauzule po naredbi u mjenicu, mjenica postaje rekta
papirom pa se ne može prenositi indosiranjem već jedino cesijom (ustupom). Obično se formulira
riječima „ali ne po naredbi“ ili „ova mjenica nije indosabilna“.Budući da je položaj cesionara prema
mjeničnom dužniku nepovoljniji od položaja koji ima indosatar, posljedica ove klauzule je slabljenje
njene opticajne sposobnosti.

Neki vrijednosni papiri (npr. mjenica) su ex lege papiri po naredbi, a vrijednosni papiri po naredbi se
prenose indosamentom - indosabilni su. Stavljanjem rekta klauzule ti papiri se pretvaraju u
vrijednosne papire na ime koji se mogu prenositi samo cesijom. Dakle, oduzeto im je svojstvo
indosabilnosti. U tom slučaju remitent ne može prenijeti mjenicu, a trasant poručuje trasatu da mora
platiti mjenicu osobno remitentu, a ne osobi, koja bi došla sa tom mjenicom po naredbi remitenta.

b)Klauzulom straha izdavatelj isključuje regresnu odgovornost za slučaj ako mjenica ne bude
akceptirana od trasata. Izdavatelj se ne može osloboditi regresne odgovornosti za slučaj ako trasat
mjenicu ne isplati.

Dakle, oslobođenje odgovornosti ovom klauzulom odnosi se samo na akceptiranje, ali ne i na

neisplatu. Ako bi izdavatelj unio u mjenicu klauzulu kojom bi isključio svoju odgovornost za neisplatu,
takva bi se klauzula smatrala nenapisanom tj. ostala bi bez učinka.

c) Kod klauzule prezentacije mjenice na akcept razlikujemo:

1) pozitivnu klauzulu prezentacije mjenice na akcept kojom izdavatelj(trasant) nalaže

imatelju mjenice da ovu obavezno podnese trasatu na akcept
 pri tome se može precizirati i vrijeme do kada se ta prezentacija ima obaviti
(npr. „ova mjenica ima se obavezno podnijeti na akcept najkasnije 15 dana
prije dospjelosti“)

 unošenjem ove klauzule u mjenični tekst pravo imatelja mjenice pretvorilo se

u njegovu dužnost da prezentira mjenicu trasatu radi akceptiranja
 povreda ove dužnosti povlači za sobom gubitak regresnog prava zbog
neakceptiranja i zbog neisplate ako iz sadržaja odnosne odredbe ne
proizlazi da se njome trasant htio osloboditi samo odgovornosti za
akceptiranje
2) negativnu klauzulu prezentacije mjenice na akcept kojom trasant zabranjuje imatelju
da podnese mjenicu trasatu radi akcepta
 zabrana može biti samo privremena i protezati se do naznačenog roka (npr.
„ova mjenica ne smije se podnijeti na akcept u roku od mjesec dana od dana
svog izdanja“)
 ovu klauzulu trasant obično unosi u mjenicu kad u vrijeme izdavanja mjenice
nema još s trasatom sređen odnos na osnovi kojeg bi mogao očekivati da će
trasat doista mjenicu i prihvatiti

d) Kod oznake adrese po potrebi (pozivne intervencije) trasant ili bilo koji drugi mjenični obveznik
(indosant,avalist) označava na mjenici osobu kojoj se u slučaju potrebe imatelj mjenice može obratiti
radi akceptiranja ili isplate. Svrha ove klauzule je otklanjanje regresa od njenog autora.

161
e)Na osnovi klauzule „bez troškova“ i „bez protesta“ imatelj mjenice koji hoće pribjegnuti regresu,
oslobađa se dužnosti protestiranja mjenice zbog neakceptiranja ili neisplate (npr. kod stečaja). Time
su prišteđeni troškovi vezani uz protestiranje. Ovu klauzulu može unijeti:

1) trasant – tada djeluje prema svima, a ako imatelj mjenice podigne protest, sam će
snositi troškove
2) drugi obveznik – tada klauzula djeluje samo prema onome tko ju je unio
(indosant,avalist), a ako imatelj mjenice podigne protest, pravo na naplatu ima od
svih

f) Oznaka broja primjerka mjenice (duplikatna klauzula, pozitivna klauzula duplikata) nalazi se u
kontekstu mjenice koja se izdaje u više istovjetnih primjeraka. Trasant mora svaki primjerak označiti
tekućim brojem (npr. platite za ovu prvu mjenicu).

Kad bi oznaka tekućeg broja izostala, svaki primjerak vrijedio bi kao posebna mjenica. Unošenjem ove
oznake postiže se uvećanje opticajne sposobnosti mjenice i sigurnosti za slučaj gubitka pojedinog
primjerka.

g) Negativnom klauzulom duplikata (kasatornom ili sola klauzulom) trasant može uskratiti imatelju
mjenice pravo da zahtijeva izdavanje mjeničnog duplikata. Dakle, tzv. sola klauzulom se zabranjuje
umnožavanje mjenice u situaciji kada trasant želi izdati mjenicu samo u jednom primjerku.

2.) Nebitni sastojci s građanskopravnim značenjem

U nebitne sastojke s građanskopravnim značenjem ubrajamo:

a)klauzulu valute
b) klauzulu pokrića
c)klauzulu o obavijesti

a)Klauzula valute ili valutna klauzula objašnjava odnos između trasanta i remitenta.

Iz nje se razabire kakvu protučinidbu daje remitent trasantu za dobivenu mjenicu (npr. ako je trasant
primio robu, valutna klauzula će glasiti „valuta u robi“ ili ako je trasant primio iznos novca na ime
zajma, valutna klauzula će glasiti „vrijednost primljena u gotovini“ itd.).

b)Klauzula pokrića objašnjava temeljni odnos između trasanta i trasata.

Njome trasant označuje pokriće (odnosno naknadu) koje treba primiti trasat za akcept i isplatu
mjenice.Ona je formalna tako da se iz nje može vidjeti na čiji račun trasat mora izvršiti isplatu
mjenice.Obično glasi „stavite nama na račun“ što znači da će trasat isplatu izvršiti na račun trasanta.

Ako pokriće ne daje trasant nego treća osoba, trasant se pojavljuje kao komisionar te treće osobe. Tu
se radi o tzv. komisionoj mjenici.

Moguće je izdati mjenicu bez pokrića jer je klauzula pokrića nebitni sastojak mjenice.

c)Klauzula o obavijesti ili avizo klauzula se isto odnosi na odnos trasanta i trasata.

162
Njome trasant obavještava trasata da ovaj mjenicu akceptira ili isplati samo na osnovi posebne
obavijesti („po obavijesti“).

Može biti:

1) pozitivna(kad glasi „po obavijesti“) koja znači da trasat ne smije akceptirati ili isplatiti
mjenicu dok ga trasant ne obavijesti o trasiranju mjenice i o pokriću iz kojeg će izvršiti
isplatu
2) negativna (kad glasi „bez obavijesti“) koja znači da trasat ne treba očekivati nikakvu
obavijest trasanta prije akcepta ili isplate

3.) Nebitni sastojci koji uopće nemaju nikakav učinak

Mjenica je ex lege vrijednosni papir po naredbi pa npr. unošenje klauzule po naredbi nema nikakav
učinak. Klauzula po naredbi često se unosi u mjenicu, ali je nebitna i nepotrebna, jer je mjenica po
samom zakonu vrijednosni papir po naredbi. Glasi, npr.„platite po naredbi društva X iz Osijeka“.

Izdavanje mjenice?
Polazeći od konstatacije da je mjenica jednostrani pravni posao, izdavanje mjeniceje očitovanje volje
trasanta u pisanom obliku sa zakonom predviđenim sadržajem (bitnim sastojcima) kojim se nalaže
trasatu da remitentu isplati određeni iznos novca.

Predajom remitentu mjenica ulazi u promet.

1) MJENIČNOPRAVNA SPOSOBNOST

O volji zakonodavca ovisit će tko može biti nositelj mjeničnih prava i dužnosti. Tako razlikujemo:

1) aktivnu mjeničnopravnu sposobnost

2) pasivnu mjeničnopravnu sposobnost

a) Aktivna mjeničnopravna sposobnost

Aktivna mjeničnopravna sposobnost je sposobnost biti nositelj mjeničnih prava, odnosno biti
vjerovnik. Aktivnu mjeničnu sposobnost imaju sve fizičke i pravne osobe. To je sposobnost biti
remitent, indosatar. U mjenične vjerovnike ubrajamo remitenta i indosatara.

b) Pasivna mjeničnopravna sposobnost

Pasivna mjeničnopravna sposobnost je sposobnost mjeničnog obvezivanja. Nju ima svaka osoba koja
ima poslovnu sposobnost. To je sposobnost biti trasant (izdavatelj mjenice), akceptant, indosant,
intervenijent i avalist. U mjenične dužnike ubrajamo trasanta, akceptanta, indosanta, intervenijenta i
avalsita.

Mora li se imati pokriće u trenutku izdavanja mjenice?

Mjenica je u prvom redu kreditni instrument, a potom instrument osiguranja plaćanja i instrument
plaćanja. Niti jednom odredbom Zakona o mjenici nije propisano da izdavatelj mjenice (trasant) mora

163
imati novčano pokriće na žiro ili nekom drugom računu u trenutku izdavanja mjenice. Kada bi
mjenični dužnik to imao, ne bi izdavao mjenice nego bi platio. Mjenica se izdaje u poslovnom svjetu
zato što dužnik u virijeme njezina izdavanja nema novčanih sredstava.

Takvo pokriće propisano je Zakonom o čeku-izdavanje čeka koje nema uopće ili nema dovoljno
pokrića je kažnjivo djelo.

Mjenični blanket?
Mjenični blanket (mjenični formular) je papir koji sadrži unaprijed otisnute neke bitne sastojke
mjenice i naznake o tome koje bitne sastojke mjenica još mora sadržavati kako bi bila valjana.

Opasnost ništavosti mjenice, kojom propisi sankcioniraju neunošenje propisanih sastojaka, reducirana
je upotrebom mjeničnih formulara. Tekst tih formulara sačinjen je tako da su u njemu već dijelom
sadržani određeni bitni sastojci, a dijelom upućuje na one koje mora popuniti bilo izdavatelj mjenice
(trasant) bilo osoba koju on na to ovlasti. Kupnjom mjeničnog blanketa budući izdavatelj mjenice
automatski uplaćuje i porez na promet mjenica. Porez je sadržan u kupovnoj cijeni blanketa. Na kraju,
uporabom blanketa smanjuje se mogućnost krivotvorenja mjenice.

Za vlastitu mjenicu ne postoji poseban mjenični blanket, tj. jedinstveni mjenični blanket nije propisan
za vlastite mjenice.Tiskanice koje se pružaju kao olakšica prometu sastavljene su samo za trasiranu
mjenicu. Onaj tko želi izdati vlastitu mjenicu može to učiniti koncipirajući sam njen tekst.

Zakon o mjenici ne uvjetuje njenu valjanost ispisivanjem mjenice na nekom određenom materijalu
niti upotrebom nekog određenog sredstva za pisanje. Jedino na čemu inzistira, o čemu čini ovisnom
valjanost mjenice, jest zahtjev da u dotičnoj ispravi budu sadržani svi bitni sastojci mjenice. Dakle,
mjenica može biti napisana na čistom, bijelom papiru i biti valjana, ali mora sadržavati sve bitne
sastojke mjenice.

Umnožavanje i prijepisci?
Zakon o mjenici čl. 63.:

Trasirana mjenica može se izdati na dva ili više istovjetnih primjeraka (izvornika). To ima praktičnu
važnost onda kada se mjenica šalje u drugo mjesto radi akceptiranja. Time se i olakšava cirkulacija
mjenice.

Ovi primjerci moraju biti u svom slogu označeni tekućim brojem, i ako se to ne učini, svaki primjerak
smatra se kao posebna mjenica.

Svaki imatelj mjenice u kojoj nije naznačeno da je vučena samo u jednom primjerku, može tražiti da
mu se o njegovom trošku izda još jedna ili više primjeraka. Radi toga se treba obratiti svom
neposrednom indosantu koji je dužan da ga u tom pogledu pomogne kod svoga indosanta i tako
redom sve do trasanta. Indosanti su dužni ponoviti svoje indosamente na novim primjercima.

Prijenos mjenice?
Mjenica je negocijabilan instrument, tj. ona se može prenijeti na drugoga. Mjenica se može prenijeti:

164
1.) indosamentom
2.) cesijom (ustupom)

Indosament-sve; Što je indosament? Tko je indosant?

Zakon o mjenici čl. 10.:
Svaka mjenica i onda kad nije izričito trasirana po naredbi, može se prenijeti indosamentom.

Mjenica u koju je trasant stavio riječ „ne po naredbi“ ili drugi izraz, koji znači to isto, može se prenijeti
samo u obliku i s učinkom običnog ustupa (cesije).

Mjenica se može indosirati i na samog trasata, bilo da ju je on akceptirao ili ne, na trasanta ili bilo na
kojeg drugog obveznika.

Ove osobe mogu je dalje indosirati.

Indosament (tal. in dosso = na leđima)je izjava dana na mjenici kojom imatelj mjenice prenosi svoja
prava iz mjenice na drugu osobu.

Indosament je pisana izjava o prijenosu prava iz vrijednosnog papira koja se daje na poleđini papira.
To nije samo izričita izjava nego i potpis trenutnog imatelja mjenice stavljen na poleđini tog
vrijednosnog papira. Prenositelj (indosant) mora na jasan i razgovijetan način odrediti na mjenici ili
na njenom alonžu (lista koja je na mjenicu vezana radi produženja kad na njoj više nema mjesta) da se
mjenična svota mora platiti nekome drugome (indosataru, tj. novom vjerovniku).

Dakle, indosament je posebna izjava kojom indosant (prenositelj) prenosi vrijednosni papir na
indosatara (stjecatelja, novog vjerovnika) i tu izjavu potpiše. Indosamentom imatelj mjenice prenosi
svoja prava iz mjenice na drugu osobu. Indosamentom se prenose sva prava iz mjenice, a njezinom
predajom indosataru (stjecatelju, novog vjerovniku) na njega prelazi i pravo na mjenicu (u pravilu
vlasništvo).

Indosament mora biti bezuvjetan jer bi svaki uvjet onemogućavao ili otežavao funkciju mjenice. Svaki
uvjet koji bi se unio, smatra se kao da nije napisan. Djelomičan indosament je ništetan.

Svaki indosatar (stjecatelj) može dalje prenositi mjenicu indosamentom. Mjenica može više puta
prelaziti iz ruke u ruku.

Prvi indosant je remitent. Kad remitent indosira mjenicu i preda je drugome, taj drugi (indosatar)
postaje njezin zakoniti imatelj pa je može naplatiti ili dalje indosirati.

Mjenica se može indosirati i na samog trasata (mjeničnog dužnika), bilo da ju je on akceptirao ili ne,
na trasanta (izdavatelja) ili ma na kojeg drugog obveznika (te osobe mogu i dalje indosirati). Npr.
trasant naloži trasatu da o dospjelosti plati imatelju mjenice (remitentu) naznačenu novčanu svotu.
Remitent ne naplati mjenicu, nego ju dalje indosira. Neka treća osoba na koju je mjenica indosirana
(stjecatelj, indosatar) sada tu mjenicu indosira na trasata ili ju indosira na trasanta.

Za onoga koji drži mjenicu u svojim rukama i može se iskazati neprekinutim redom (nizom)
indosamenata kažemo da je formalno legitimiran.

Dokazivanje neprekinutog reda (niza) indosamenta znači da prvi indosant (prenositelj) mora biti
remitent, tj. osoba koja je označena kao prvi vjerovnik u samoj mjenici, a indosant (prenositelj) u

165
svakom daljnjem indosamentu mora biti indosatar (stjecatelj) u svakom prijašnjem indosamentu i
tako redom dalje dok se ne dođe do držatelja mjenice in concreto.

Prema tome, indosanti na mjenici su:

1) remitent kao prvi indosant koji je na poleđini ili alonžu mjenice ispisao nalog da se
umjesto njemu mjenični iznos plati drugoj osobi, indosataru
2) pa zatim osoba koja je u prethodnom indosamentu bila indosatar-vjerovnik i sad
naredila (ispisala na poleđini ili alonžu) da se umjesto njemu mjenični iznos plati
drugoj osobi, novom indosataru koji opet ima pravo svojom naredbom prenijeti
mjenicu na drugog itd.

Zakonska je presumpcija da se svi koji su potpisani na zadnjoj strani smatraju indosantima jer se taj
potpis smatra indosamentom.

Dakle, to znači sljedeće:

1) A kao prvi indosant (prenositelj), koji ujedno mora biti i remitent, indosira mjenicu na
B-a te B postaje indosatar (stjecatelj)
2) no, ako B indosiramjenicu dalje na C-a, sada će B u odnosu na C-a imati svojstvo
indosanta (prenositelja) dok će C imati svojstvo indosatara (stjecatelja)
3) zatim C može kao indosant (prenositelj) indosirati mjenicu dalje na D-a koji je sada
novi indosatar (stjecatelj)
4) ako D ne želi indosirati mjenicu nego ju naplatiti, morat će dokazati da nema prekida
u redu (nizu) indosamenata

Ako, međutim, situacija nije takva i ako se takvim redom ne može doći od držatelja mjenice do
remitenta, tj. prvog indosanta (prenositelja), kaže se da je niz indosamenata prekinut. Držatelj
mjenice koji se ne može iskazati neprekinutim nizom indosamenata nema formalne legitimacije.Niz
indosamenatase prekida cesijom, no niz indosamenata nije prekinut time što se na mjenici nalazi
blanko indosament.Kod blanko indosamenta mjenični vjerovnik je svaki držatelj mjenice ako nema
prekida u indosamentima od vremena kada je došlo do blankoindosamenta. U pogledu ovog
dokazivanja precrtani indosamenti smatraju se da ne postoje. Kad iza blankoindosamenta dolazi drugi
indosament smatra se da je potpisnik tog drugog indosamenta stekao mjenicu blankoindosamentom.

Formalna legitimacija važna je jer formalno legitimirani vjerovnik može od mjeničnog obveznika
potraživati isplatu bez daljnjeg objašnjavanja, uz izručenje mjenice. Mjenični obveznici dužni su
mjenicu platiti formalno legitimiranom vjerovniku pa se isplatom njemu oslobađaju svake mjenične
obveze.

Materijalnu legitimaciju ima vlasnik mjeničnog papira.

Redovno će formalno legitimirani biti i materijalno legitimirani, ali ne mora biti tako. U većini situacija
obje legitimacije pripadaju istoj osobi, ali može se dogoditi da netko dođe u posjed mjenične isprave
na viciozan način pa će imati formalnu, ali ne i materijalnu legitimaciju.

Ako je netko bilo kakvim događajem lišen mjenice, onaj koji je drži i koji je svoje pravo dokazao onako
kako je propisano (neprekinutim nizom indosamenata), nije dužan mjenicu predati osim ako ju je
stekao zlonamjerno ili je pri stjecanju postupio s velikom nepažnjom.

166
Slijedom toga, mjenični dužnik može pravovaljano platiti onome tko ima samo formalnu legitimaciju,
ali samo ako nije postupao zlonamjerno ili s velikom nemarnošću (znao je ili je morao znati da nema
materijalnu legitimaciju). Mjenični dužnik ne smije platiti onomu tko nema materijalnu legitimaciju
ako mu je pomanjkanje te legitimacije bilo poznato ili moralo biti poznato.

Remitent indosiranjem postaje od vjerovnika dužnikom, odnosno indosantom. Svaki indosant

odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena. No, indosant se može te odgovornosti osloboditi
unošenjem odgovarajuće klauzule koja će ga osloboditi odgovornosti za isplatu, odnosno akcept.
Takva klauzula, međutim, izaziva nepovjerenje u naplativost mjenice.

Svaka mjenica i onda kad nije izričito trasirana po naredbi, može se prenijeti indosamentom.

Mjenica u koju je trasant stavio riječ „ne po naredbi“ ili drugi izraz koji znači to isto, može se prenijeti
samo u obliku i s učinkom običnog ustupa (cesije). U toj situaciji vrijednosni papir gubi svojstvo
indosabilnosti (iako ga ima ex lege). Prema ZOO-u prijenos vrijednosnog papira po naredbi
indosamentom zabranjuje se riječima „ne po naredbi“ (rekta klauzula) ili stavljanjem slične klauzule
koja ima isto značenje. Pravo iz vrijednosnog papira čiji je prijenos indosamentom zabranjen može se
prenijeti samo cesijom. Prijenos indosamentom mogu zabraniti izdavatelj (trasant) i indosant.

Puni indosament sadrži:

1) izjavu o prijenosu
2) tvrtku, odnosno naziv ili ime osobe na koju se pravo iz vrijednosnog papira prenosi
(indosatar/stjecatelj)
3) potpis prenositelja (indosant)
4) može sadržavati i druge podatke (mjesto, datum i dr.)

Vrste indosamenta? Blanko indosament? Prokura indosament? Što je rekta

indosament i pravna poslijedica rekta indosamenta?
Zakon o mjenici razlikuje sljedeće vrste indosamenta:

1) blanko indosament
2) prokura indosament (punomoćnički indosament)
3) založni indosament

1) Blanko indosament

Blanko (bjanko, nepotpuni ili bijeli)indosament jeonaj indosament gdje indosant (prenositelj) nije
označio indosatara (novog vjerovnika) već je to mjesto ostavio neispunjeno, bijelo.

Blanko indosament sadrži samo potpis indosanta (prenositelja)na poleđini vrijednosnog papira.

Mjenični vjerovnik je u tom slučaju imatelj mjenice, a to je onaj na koga je mjenica prenesena.

Imatelj mjenice s blanko indosamentom ima slijedeće mogućnosti:

1) ispuniti blanko indosament, bilo svojim, bilo imenom druge osobe

2) dalje indosirati mjenicu blanko ili na ime druge osobe

167
 3) jednostavno predati mjenicu trećoj osobi, ne ispunjujući blanko indosament, niti
stavljajući novi indosament(razumije se da je za vjerovnika vrlo prihvatljiva ova
mogućnost jer se tada ne pojavljuje na mjenici ni njegovo ime ni potpis, a to znači da
ne preuzima ni bilo kakvu obvezu)

Moguć je i indosament na donositelja, ali on vrijedi kao blanko indosament.

2) Prokura indosament (punomoćnički indosament)

Prokura indosament (punomoćnički indosament)je onaj indosament gdje je novi vjerovnik

(indosatar,stjecatelj) ovlašten vršiti prava iz mjenice za drugoga (indosanta, prenositelja) kao njegov
punomoćnik. Ovaj punovlasni odnos između indosanta (prenositelja) i indosatara (stjecatelja) mora se
vidjeti iz samog indosamenta.

Prokura indosament (punomoćnički indosament) je prijenos prava iz vrijednosnog papira koji nije
upravljen na to da indosatar (stjecatelj) stekne prava iz vrijednosnog papira u svoje ime i za svoj račun,
već koji je izvršen da bi indosatar (stjecatelj) stekao prava iz vrijednosnog papira kao punomoćnik
indosanta (prenositelja).

Indosatar (stjecatelj) će, dakle, nastupati kao indosantov (prenositeljev) punomoćnik, a ne kao osoba
koja sama ima pravo iz vrijednosnog papira, pa će dužnik biti dužan ispuniti obvezu indosataru
(stjecatelju), ali kao punomoćniku indosanta (prenositelja), i tim ispunjenjem bit će ispunjena njegova
obveza prema indosataru (stjecatelju).

Okolnost da je indosament punomoćnički naznačuje se u slogu indosamenta naznakom „vrijednost za

naplatu“, „za inkaso“, „kao punomoć“ ili sličnom koja znači nalog.

Indosatar (stjecatelj) nije ovlašten dalje prenositi prava iz vrijednosnog papira, osim punomoćničkim
indosamentom. Prema indosataru (stjecatelju) dužnici mogu istaknuti prigovore koje imaju prema
indosantu (prenositelju). Indosatar (stjecatelj) nema samostalnog položaja, nego je samo indosantov
(prenositeljev) deklarirani punomoćnik

3) Založni indosament

Založni indosamentje onaj indosament čija je svrha zalaganje potraživanja iz papira u korist
određenog vjerovnika (za davanje osiguranja za svoj ili pružanje osiguranja za tuđi dug).

Založni indosament je vrsta indosamenta, tj. prijenosa ustupanja tražbine iz vrijednosnog papira po
naredbi, kojem je povod postojanje indosantove (prenositeljeve) obveze prema indosataru
(stjecatelju), čije ispunjenje se želi osigurati zalaganjem tražbine iz vrijednosnog papira.

U ovom slučaju indosant (prenositelj) u slog indosamenta unosi napomenu „vrijednost za osiguranje“,
„vrijednost za zalog“ (ili sličnu koja podrazumijeva zalaganje) koja upućuje na činjenicu da se radi o
založnom indosamentu.

Kad je mjenica vrijednosni papir prenesen založnim indosamentom, indosatar (stjecatelj) može vršiti
sva prava koja iz nje proistječu, ali mjenicu može indosirati samo punomoćničkim indosamentom.

Založni vjerovnik – indosatar nije u jednakom položaju kao prokura – indosatar:

168
 1) založni vjerovnik – indosatar stječe mjenicu založnim indosamentom u svom interesu,
dok prokura – indosatar radi redovito u interesu svog indosanta
2) u slučaju založnog indosamenta, mjenični obveznici ne mogu istaknuti protiv imaoca
mjenice (indosatara) prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima s
indosantom (prenositeljem), osim ako je imalac, stječući mjenicu, svjesno postupio na
štetu dužnika

KADA SE NEĆE MOĆI VIŠE DALJE INDOSIRATI MJENICA

Držatelj vrijednosnog papira neće moći biti indosant, tj. neće ga moći dalje indosirati:

1) ako vrijednosni papir sadrži rekta klauzulu (u tom slučaju može se prenijeti samo
cesijom)
2) ako je vrijednosni papir prenesen punomoćničkim indosamentom (može se dalje
indosirati samo kao prijenos punomoći)
3) ako se radi o založnom indosamentu on se može indosirati samo kao prijenos
punomoći

Rekta indosament sadrži rekta klauzulu ''ne po naredbi'' kojim se zabranjuje daljnje prenošenje
indosamentom, čime se takav papir transformira u papir na ime i dalje se može prenositi samo
cesijom.

Prijenos cesijom? kako se prenosi mjenica kada je unešena rekta klauzula?

Cesija (ustup) je prijenos tražbine od jednog vjerovnika na drugog bez pitanja i privole dužnika. Za
obavljanje cesije dužnika je potrebno samo o njoj obavijestiti.

No, u jednom će slučaju za cesiju biti potreban pristanak dužnika. Naime, radi se o slučaju kad su
vjerovnik i dužnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili je neće moći
prenijeti bez pristanka dužnika. Ako bi vjerovnik ipak to učinio, takva cesija neće imati učinak prema
dužniku pa će ovaj moći valjano ispuniti tražbinu starom vjerovniku.

Iznimno se mjenica može prenositi i cesijom. To će biti onda kada mjenica sadrži rekta klauzulu. Takvu
klauzulu mogu staviti trasant i indosant. U slučaju prenošenja mjenice cesijom, izjava o cesiji treba biti
napisana na poleđini mjenice s formulacijom koja neće ostaviti nikakvu dvojbu o tome radi li se o
indosamentu ili cesiji.

Prijenos se vrši:

1) obilježavanjem cesionara (novog vjerovnika) na samoj mjenici

2) potpisom prenositelja (cedenta) – starog vjerovnika
3) upisom prijenosa u registar ako se takav registar vodi kod izdavatelja papira

Za prijenos je potrebna i predaja isprave, budući da se tražbina ne može ostvariti bez papira jer je
mjenica vrijednosni papir.

Razlika između prijenosa mjenice indosamentom ili cesijoim?

Indosataru (stjecatelju) kao novom vjerovniku dužnik nemože staviti one prigovore koji se temelje na

169
osobnim odnosima dužnika prema trasantu (izdavatelju) ili prema prijašnjem imatelju mjenice
(indosantu). Takav učinak indosamenta posljedica je apstraktnosti i samostalnosti mjenične obveze.

Kod cesije dužnik može isticati prema novom vjerovniku (indosataru) sve prigovore koje je mogao
istaknuti prema prijašnjem vjerovniku (indosantu).

Onaj na koga je mjenična tražbina prenesena indosamentom, nalazi se u boljem položaju od

vjerovnika koji ju je stekao cesijom. Osobitost je njegova položaja u tome da on indosamentom stječe
tražbinu onako kako je ona upisana u mjenici - slobodnu od prigovora koji bi se temeljili na osobnom
odnosu dužnika prema prijašnjem vjerovniku (indosantu). Tu, dakle, ne vrijedi ono načelo građanskog
prava prema kojemu dužnik ne smije doći prema novom vjerovniku u gori položaj od onog u kojem je
bio prema starom vjerovniku.

Kod prijenosa tražbine indosamentom nastaje, dakle, samostalan odnos između dužnika i novog
vjerovnika (indosatara) koji je neovisan o odnosu prema starom vjerovniku (indosantu), a za koji su
odlučni samo sadržaj mjenice i njihovi osobni međusobni zahtjevi.

Međutim, ako je novi vjerovnik (indosatar) postupao dolozno pri stjecanju mjenice, dakle, ako je
svjesno postupio na štetu dužnika, tada dužnik ipak zadržava i protiv njega one prigovore koje je imao
i prema prijašnjem vjerovniku (indosantu). To je iznimka od općeg pravila o indosamentu.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je razlika između prijenosa indosamentom i cesijom u tome
što se pri cesiji novom vjerovniku mogu staviti svi prigovori koji su se mogli staviti prijašnjem
vjerovniku prema pravilima građanskoga prava dok se pri prijenosu indosamentom ne mogu staviti
takvi prigovori jer je kod indosamenta obveza dužnika samostalna u odnosu na novog vjerovnika
(indosatara) pa prema novom vjerovniku (indosataru) dužnik ne može staviti one prigovore koji se
temelje na osobnim odnosima dužnika prema trasantu (izdavatelju mjenice) ili prema prijašnjem
imatelju mjenice (indosantu, prenositelju), osim ako je imatelj mjenice, tj. novi vjerovnik (indosatar)
pri stjecanju mjenice postupao svjesno na dužnikovu štetu (dolozno)

CESIJA INDOSAMENT

1) dužnik ne može prema indosataru (novom

1) dužnik ne smije prijenosom tražbine doći u
gori položaj prema novom vjerovniku od
onog u kojem je bio prema starom
2) dužnik može prema novom vjerovniku isticati
sve prigovore što ih je imao prema starom,
bez obzira da li je novi vjerovnik za njih znao
2) iznimno, dužnik
vjerovniku) isticati stare prigovore, već samo
nove (nastaje, dakle, samostalan odnos
između dužnika i novog vjerovnika koji je
neovisan o odnosu prema starom vjerovniku, a
za koji su odlučni samo sadržaj mjenice, tj.
prigovori iz same mjenice i njihovi osobni
zahtjevi, odnosno prigovori iz osobnog
odnosa dužnika prema indosataru)
može isticati i stare
prigovore, ali samo ako je novi vjerovnik

170
 (indosatar) prilikom stjecanja mjenice svjesno
postupio na štetu dužnika
Zbog toga je cesija povoljna za dužnika, ali nepovoljna
za cesionara – novog vjerovnika.

Indosatar (novi vjerovnik) nalazi se u povoljnijem

položaju od cesionara.

Tko se kod mjenice smatra akceptantom, a tko indosantom?

Akceptant-glavni dužnik, trasat nakon što akceptira mjenicu.
Indosant-imatelj vrijednosnog papira koji ga potpisom na samom vrijednosnom papiru prenosi na
novog imatelja indosatara-ali ako vrijednosni papir sadrži rekta klauzulu tada se vrijednosni papir ne
može prenositi indosamentom, nego samo cesijom.

Postoji li dužnost o podonošenju mjenice na akcept? Je li trasat dužan

akceptirati mjenicu?
Trasirana mjenica je izjava volje trasanta kojom poziva trasata da o dospjelosti mjenice plati remitentu
određeni iznos novca.

Da bi mjenica bila valjana potrebno je u slogu mjenice naznačiti ime trasata (bitni sastojak mjenice).
Međutim, time što je njegovo ime navedeno u mjenici, trasat nije postao mjeničnim dužnikom jer bez
njegove privole nitko ga ne može obvezati da plati mjenični iznos. Tek kada se odazove pozivu trasanta
i prihvati njegov nalog o isplati on postaje mjeničnim dužnikom i to glavnim mjeničnim dužnikom (do
tada je glavni mjenični dužnik trasant).

Akcept (prihvat) je izjava trasata kojom se obvezuje o dospjelosti isplatiti u mjenici naznačen iznos
novca (mjeničnu svotu).

Da bi trasat postao glavnim dužnikom potrebno je da primi obvezu, odnosno akceptira mjenicu.
Prihvatom (akceptom) mjenice trasat postaje akceptant, tj. glavni dužnik. Do akceptiranja, glavnim
mjeničnim dužnikom se smatra trasant.

Što se tiče forme akcepta, akcept se piše na samoj mjenici, a izražava se riječju „priznajem“,
„primljena“, „prihvaćena“ i sl. Akcept potpisuje trasat. Naše banke traže potpis u desnom uglu
neposredno ispod trasatova imena. Kao akcept vrijedi i sam potpis trasata kad je stavljen na licu
mjenice. Akcept mora biti bezuvjetan. Akceptiranje uz neki uvjet smatra se odbijanjem akcepta.

Akcept u pravilu ne mora biti datiran, no ipak će morati biti datiran:

1) kod mjenice na određeno vrijeme po viđenju

2) kad se mjenica na temelju izričite odredbe mora podnijeti na akceptiranje u
određenom danu (to mogu odrediti trasant ili indosant)

171
Ukoliko bi, u ova dva slučaja, trasat propustio datirati akcept, imatelj mjenice mora podignuti protest
da bi zadržao regresna prava.Kada protest nije podignut, u pogledu akceptanta smatra se da je
nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog zakonom za podnošenje na
akceptiranje ili odredbom mjenice za podnošenje na akceptiranje. Ovo ne vrijedi za regresne
obveznike jer za njih nema dospjelosti. Mjenica se podnosi na akcept trasatu (ili njegovom zastupniku)
u mjestu njegova prebivanja.

Zakon o mjenici čl. 20.:

Imatelj trasirane mjenice, kao i onaj koji je samo drži, može je sve do dospjelosti podnijeti
akceptiranje trasatu u mjestu njegovog prebivanja.

Mjenicu može prezentirati na akcept imatelj mjenice, ali i svaki držatelj mjenice sve do dospjelosti. Na
dan dospjelosti i poslije, mjenica se ne može podnositi na akcept jer je to vrijeme kad se podnosi na
isplatu.

Zakon o mjenici čl. 22.:

Mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju može se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne
(1) godine od dana izdanja.

Trasant može ovaj rok skratiti ili odrediti duži.

Te rokove indosanti mogu skratiti.

Što se tiče pitanja postoji li dužnost podnošenja imatelja mjenice na akcept, odgovor je sljedeći.
Ne postoji obveza podnošenja mjenice na akcept. Mjenica se ne mora podnijeti na akcept jer se ovdje
radi o pravu, a ne o dužnosti imatelja mjenice. Međutim, u interesu je imatelja mjenice da što prije
zatraži i dobije trasatov akcept jer time dobiva jednog obveznika više i povećava sigurnost naplate
mjenice.

Ako imatelj mjenice ne traži akcept, nego čeka do dospjelosti mjenice pa onda od trasata traži isplatu
koju trasat odbije izvršiti, imatelj mjenice neće moći postupati protiv trasata. Međutim, to ne utječe
na njegovo pravo da traži isplatu mjenice o dospjelosti od drugog potpisnika (trasanta, indosanta,
avalista). Dakle, jedina posljedica nepodnošenja mjenice na akcept je u tome što tada neće moći
prisiliti trasata da isplati mjenicu koju prethodno nije akceptirao.

Iznimno, imatelj će mjenicu biti dužan podnijeti na akcept, ako je to trasant ili indosant u mjenici
odredio.

Trasant može odrediti da se mjenica podnese na akceptiranje naznačujući ili ne naznačujući rok.
Ovakva je odredba važna za trasanta jer kada trasat akceptira mjenicu i uđe u mjenični neksus time
jača i položaj trasanta jer će on ako bude prisiljen isplatiti mjenicu moći tražiti naknadu od trasata kao
glavnog dužnika, ako je ovaj mjenicu akceptirao. Stoga, ako trasant odredi da se mjenica mora
podnijeti na akcept, a ona ne bude podnesena, imatelj mjenice gubi pravo na regres i zbog neisplate i
zbog neakceptiranja od trasanta i ostalih mjeničnih dužnika, osim ako iz sadržaja odredbe ne proizlazi
da se trasant samo htio osloboditi odgovornosti za akceptiranje (pozitivna klauzula podnošenja na
akcept). U slučaju da trasant odredi da se mjenica podnese na akceptiranje, akcept se mora datirati.

172
Trasant može i zabraniti da se mjenica podnese na akceptiranje uopće ili prije određenog vremena.
Trasant će obično zabraniti da se mjenica podnese na akceptiranje ako mu je stalo do toga da se
trasata ne uznemirava i da se od njega ne potražuje akcept, a naročito ako misli sam urediti mjenicu
već prije dospijeća. Uslučaju da trasat ipak akceptira mjenicu, zabrana neće utjecati na valjanost
akcepta, tj. akcept će biti valjan kao i svaki drugi. No, ako trasat odbije akceptirati mjenicu koja sadrži
odredbu o zabrani akceptiranja, vjerovnik neće moći tražiti regres zbog neakceptiranja, tj. obraćati se
na ostale mjenične obveznike. Međutim, trasant ne može zabraniti podnošenje na akcept:

1) kad je u pitanju trasirana mjenica plativa kod treće osobe ili u mjestu različitom od
mjesta prebivališta trasata (domicilirana mjenica)
2) kad je u pitanju trasirana mjenica na određeno vrijeme po viđenju

U prethodno dva navedena slučaja podnošenje na akceptiranje ne može se zabraniti iz dva razloga:

1) to bi onemogućilo izvršenje obveze – naime, potrebno je podnijeti mjenicu na akcept

da trasat bude obaviješten o stanju stvari te da poduzme mjere kako bi mjenica bila
plaćena o dospjelosti u mjestu različitom od njegova prebivališta ili kod treće osobe
2) mjenica ne bi dospjela jer se od dana podnošenja na akcept računa njena dospjelost

Također, svaki indosant može odrediti da se trasirana mjenica podnese na akceptiranje naznačujući ili
ne naznačujući rok za to, osim kad je trasant u njoj zabranio da se ona podnosi na akceptiranje jer:

1) indosant na mjenici dolazi vremenski iza trasanta

2) indosant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept ako trasant nije u tom
smislu ništa odredio
3) ako je trasant zabranio podnošenje na akcept indosant ne može odrediti protivno

Indosant može odrediti da se mjenica podnese na akcept ako trasant nije ništa odredio. Ako je rok za
podnošenje na akcept određen u nekom indosamentu, time se može poslužiti samo indosant koji je
to napisao.

Na pitanje da li je trasat dužan akceptirati mjenicu, odgovor je sljedeći. Trasat nije dužan akceptirati
mjenicu, premda će se u praksi često događati da se on, nekim poslom općeg građanskog prava (npr.
ugovorom o kreditu), obveže akceptirati mjenicu koju bude na njega vukao trasant.

S obzirom da trasat nema obvezu akceptirati mjenicu, on može, kad mu se prezentira:

1) prihvatiti mjeničnu obvezu, tj. akceptirati mjenicu u cijelosti (u tom slučaju

postaje glavnim dužnikom)
2) prihvatiti obvezusamo djelomično, tj. akceptirati mjenicu
djelomično(djelomični akcept)
3) odbiti akcept
4) tražiti rok za razmišljanje (tempus deliberationis – vrijeme za razmišljanje hoće
li trasat prihvatiti mjenicu ili ne)

Smatra se da je akcept neopozivo dan tek pošto je trasat akceptiranu mjenicu (s potpisanom izjavom
o akceptu) vratio njezinu imatelju. Do tog trenutka (sve dok mjenicu ne vrati) trasat može dani akcept
opozvati ili poništiti.

173
Može li akcept biti uvjetan i ograničen samo na dio svote? Objasni!
Djelomični akcept je onaj koji je ograničen na dio mjenične svote (npr. cijela mjenična svota je 200 kn,
a trasat veli da akceptira samo iznos od 100 kn). Prema Zakonu o mjenici trasat može ograničiti akcept
na jedan dio mjenične svote. Ono što je akceptirao valjano je akceptirao, a u pogledu neakceptiranog
viška imatelj mjenice može postupati protiv regresnih obveznika.

Imatelj mjenice ne može zahtijevati da trasat ima prihvatiti cijelu svotu ili ništa (ne može odbiti
djelomičnu isplatu dok kod čeka može). U tome je izuzetak od općih načela građanskog prava po
kojima vjerovnik ne mora primiti djelomičnu isplatu duga već može inzistirati na punoj isplati. Kod
mjenice vjerovnik (imatelj mjenice) mora primiti djelomičnu isplatu.

U slučaju djelomične isplate trasat može tražiti da se ta isplata zabilježi na mjenici i tražiti priznanicu
za tu isplatu, a mjenicu ne može tražiti sve dok ne bude potpuno isplaćena.

Osim djelomičnog akcepta, svako drugo odstupanje od sastojaka mjenice (npr. u pogledu roka)
predstavlja odbijanje akcepta. Međutim, imatelj mjenice se može zadovoljiti trasatovom
modifikacijom (npr. u pogledu mjesta ili vremena plaćanja).

Ako trasat odbije akcept, mjenica neće zbog toga biti nevaljana jer akcept nije bitan sastojak
mjenice.Mjenica je valjana ako ima sve bitne sastojke, bez obzira da li ju je trasat akceptirao. Ali,
akceptirana mjenica daje imatelju mjenice veću sigurnost u pogledu naplativosti mjenične tražbine,
nego što mu daje neakceptirana.

U slučaju odbijanja akcepta, imatelj mjenice će se obratiti za naplatu mjeničnog iznosa trasantu i
ostalim mjeničnim dužnicima (mjenični regres) dok prema trasatu, u tom slučaju, ne može postaviti
nikakav zahtjev (nema mjeničnopravne mogućnosti da sudskim putem iznudi isplatu od trasata). Ali,
trasata koji je akceptirao mjenicu, a odbije je o dospjelostiisplatiti, imatelj mjenice može sudskim
putem siliti na isplatu.

Smatra se da je trasat odbio akceptirati mjenicu ako je napisani akcept precrtao prije nego što je
mjenicu vratio. Dok se ne dokaže protivno, smatra se da je akcept precrtan prije nego što je mjenica
vraćena. Međutim, ako je trasat pismeno izvijestio imatelja mjenice ili kojeg potpisnika da je mjenicu
akceptirao, on je prema njima obvezan po sadržaju danog akcepta.

Akceptom mjenice trasant, indosanti i ostali potpisnici (avalisti) ne prestaju biti mjeničnim dužnicima,
već su, naprotiv, zajedno s akceptantom, solidarno odgovorni za isplatu mjenice. Razlika je među
njima utoliko što je akceptant (trasat) glavni mjenični dužnik, a ostali su regresni dužnici.

Dakle, svi potpisnici na mjenici su mjenični obveznici i odgovaraju solidarno za mjenični dug. Pritom je
trasat glavni dužnik dok su ostali potpisnici regresni obveznici. To znači sljedeće:

1) imatelj mjenice prvenstveno se mora obratiti glavnom dužniku za isplatu

2) isplatom od strane glavnog dužnika utrnjuje mjenična obveza prema svim ostalim
dužnicima

174
Ako mjenicu plati koji drugi od mjenična obveznika, mjenična obveza ne prestaje za sve jer platac
može tražiti sa svoje strane naknadu od glavnog dužnika i svih svojih prednika. Postoji, dakle,
solidarnost obveze svih potpisnika na mjenici, ali ona dolazi do izražaja tek kad trasat neće akceptirati
ili neće platiti mjenicu.

Zašto akceptirana mjenica ima veću vrijednost za remitenta od neakceptirane

mjenice?
Trasirana mjenica je izjava volje trasanta kojom poziva trasata da o dospjelosti mjenice plati
remitentu određeni iznos novca. (Ja Pero pozivam Marka, koji si moj dužnik, da mom vjerovniku Ivi
platiš određeni iznos novca).

Da bi mjenica bila valjana potrebno je u slogu mjenice naznačiti ime trasata (bitni sastojak mjenice).
Međutim, time što je njegovo ime navedeno u mjenici, trasat nije postao mjeničnim dužnikom jer bez
njegove privole nitko ga ne može obvezati da plati mjenični iznos. Tek kada se odazove pozivu trasanta
i prihvati njegov nalog o isplati on postaje mjeničnim dužnikom i to glavnim mjeničnim dužnikom (do
tada je glavni mjenični dužnik trasant).

Akcept (prihvat) je izjava trasata kojom se obvezuje o dospjelosti isplatiti u mjenici naznačen iznos
novca (mjeničnu svotu).

Da bi trasat postao glavnim dužnikom potrebno je da primi obvezu, odnosno akceptira mjenicu.
Prihvatom (akceptom) mjenice trasat postaje akceptant, tj. glavni dužnik. Do akceptiranja, glavnim
mjeničnim dužnikom se smatra trasant.

To znači da akceptiranjem mjenice mjenična obveza postaje čvršća, glavni dužnik je trasat ili
akceptant, a trasant odgovara s trasatom solidarno.

Mora li vlastita trasirana mjenica biti podnešena na akcept? Ako da u kojem

roku se daje akcept? Može li se akceptirati vlastita mjenica?
Vlastita mjenica je pisana izjava volje izdavatelja mjenice kojom se on sam obvezuje o dospjelosti
isplatiti određeni iznos novca remitentu ili osobi koju on odredi svojom naredbom
Razlikujemo:
a) vlastitu ili solo mjenicu kojaje takva mjenica u kojoj izdavatelj mjenice (trasant) ostaje istodobno i
glavni dužnik, tj. izdavatelj mjenice svojim potpisom preuzima obvezu da će sam o dospjelosti platiti
mjeničnu svotu vjerovniku (korisniku mjenice, remitentu)

 tu izdavatelj mjenice ne povlači u mjeničnu obvezu trećega

 vlastita mjenica je slična zadužnici
b) tzv. vlastitu trasiranu mjenicu u kojoj izdavatelj označuje sebe kao trasata

Kod vlastite trasirane mjenice izdavatelj mjenice/trasant jest i glavni dužnik trasant, ali to što se radi o
jednoj te istoj osobi ne oduzima vlastitoj trasiranoj mjenici svojstvo trasirane mjenice. Da bi izdavatelj
postao glavni dužnik mora mjenicu i akceptirati. Ona se može podnjeti na akcept do dana dospjelosti.

No međutim prema nevažećem Zakonu o osiguravanju plaćanja, akcept vlastite trasirane mjenice nije
se vršio, ali to nije bilo u skladu s Ženevskom konvencijom o mjenici.

175
Kod vlastite mjenice nema akcepta jer nema ni trasata. Imatelj mjenice ne uvlači u mjeničnu obvezu
trećega. Na vlastitu ili solo mjenicu neće se primjenjivati odredbe o trasiranoj mjenici koje se protive
njezinoj prirodi.

Odgovornost trasanta i indosanta?

Trasant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena, odgovara za akcept i isplatu. On sebe
može osloboditi od odgvoronosti za akcept, ali ne i za isplatu. Klauzulom straha izdavatelj isključuje
regresnu odgovornost za slučaj ako mjenica ne bude akceptirana od trasata. Izdavatelj se ne može
osloboditi regresne odgovornosti za slučaj ako trasat mjenicu ne isplati.

Dakle, oslobođenje odgovornosti ovom klauzulom odnosi se samo na akceptiranje, ali ne i na

neisplatu. Ako bi izdavatelj unio u mjenicu klauzulu kojom bi isključio svoju odgovornost za neisplatu,
takva bi se klauzula smatrala nenapisanom tj. ostala bi bez učinka.

Indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena, osim ako je u indosamentu drugačije
određeno. On može zabraniti da se mjenica dalje indsira i u tom slučaju ne odgovara osobama na koje
bude mjenica kasnije indosirana.

Koje osobe solidarno odgovaraju imatelju mjenice?

Zakon o mjenici čl. 46.:
Svi oni koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali odgovaraju solidarno imatelju mjenice.

Imatelj mjenice ima pravo postupiti protiv svih tih osoba bilo pojedinačno, bilo protiv višenjih, bilo
protiv svih zajedno; pri tom nije dužan da se drži reda kojim su se oni obvezali.

Isto pravo pripada svakom potpisniku mjenice koji ju je iskupio.

Postavljanje zahtjeva protiv jednog od obveznika ne sprečava da se postupi protiv ostalih, makar oni
dolazili iza onog protiv kojeg je prvo postupljeno.

U mjenične vjerovnike ubrajamo remitenta i indosatara, dok u mjenične dužnike ubrajamo trasanta,
akceptanta, indosanta, intervenijenta i avalsita.

Odgovornost trasanta i indosanta uređena je na sljedeći način.

Trasant izdaje i potpisuje mjenicu i postaje prvi dužnik, tj. preuzima odgovornost za akcept i isplatu
mjenice. Posebnom klauzulom trasant se može osloboditi odgovornosti za akcept, ali ne i
odgovornosti za isplatu. Ako bi se ipak pokušao nekom odredbom u mjenici osloboditi odgovornosti
za isplatu, takva odredba bi se smatrala kao da nije ni napisana.

Indosant odgovara za akcept i isplatu mjenice, ali dopušta mu se mogućnost da se te odgovornosti

oslobodi tako što će prilikom indosiranja u izjavi o prijenosu upisati odgovarajuću napomenu o
oslobađanju.Akoindosanti ne isključe odgovornost za akcept i isplatu mjenice odgovaraju i oni
regresno kao i izdatnik mjenice(trasant).

Svaki kasniji mjenični obveznik koji je isplatio mjenicu može tražiti naknadu (regres) od svih svojih
prednika, a može tražiti i plaćanje od glavnog dužnika, jer on odgovara svima.
Platac, tj. onaj koji je iskupio mjenicu može zahtijevati:
1) cjelokupni iznos koji je isplatio
2) kamatu u visini eskontne stope koju utvrđuje NBH na tu svotu, od dana kad se
iskupljena svota mjenice isplatila

176
 3) troškove koje je imao

Svaki regresni obveznik kad isplati mjenicu može tražiti mjenicu s protestom i računom. Svaki indosant
koji je iskupio mjenicu može precrtati svoj indosament i indosamente indosanata koji dolaze iza njega.

Kada se vrši regres zbog djelomičnog akceptiranja, onaj koji je isplatio dio svote za koji mjenica nije
bila akceptirana može zahtijevati da se ta isplata zabilježi na mjenici i da mu se o tome izda prijepis
mjenice s potvrdom da je vjeran originalu i protest radi vršenja daljnjeg regresa.

Budući da mjenični obveznici odgovaraju solidarno vjerovnik (imatelj mjenice) može postupiti protiv
bilo kojeg od njih pojedinačno, protiv više njih ili protiv svih zajedno. Pritom nije dužan držati se reda
već regres može vršiti napreskok (per saltum – lat. skokom).

Upravo je zbog toga vrlo važno pitanje obavijesti (notifikacije). Budući da vjerovnik (imatelj mjenice)
može odabrati bilo kojeg obveznika, ostali prednici moraju biti obaviješteni, jer će vjerojatno i sami
morati dati naknadu. Smisao notifikacije je u tome da se regresnom obvezniku da mogućnost da
isplati mjenicu na vrijeme i tako izbjegne kamate i troškove prisilne naplate regresa.

U slučaju da se propusti rok:

1) za podizanje protesta – gubi se pravo na regres
2) za izvršavanje notifikacije o odbijanju akceptiranja i isplate – onaj koji je to propustio
dužan je oštećenom obvezniku nadoknaditi štetu do vidne mjenične svote

Zakonski rokovi za podnošenje mjenice ili podizanje protesta mogu se produžiti samo u slučaju
nesavladive prepreke, tj. događaja koji imaju značaj više sile. Viša sila nije prepreka čisto osobne
prirode (npr. bolest).

Dok viša sila traje imatelj mjenice mora o tome bez odlaganja obavijestiti svog indosanta i to uz datum
i potpis (na mjenici ili alonžu). Čim okolnosti koje imaju značaj više sile prestanu mjenica se treba
podnijeti na akcept ili isplatu ili se treba podići protest. Međutim, ako su te okolnosti trajale duže od
trideset (30) dana od dospjelosti mjenice, za vršenje regresa nije potrebno ni podnošenje ni
protestiranje mjenice.

U kojim vrijednosnim papirima postoji solidarnost?

Mjenica i ček.

Sredstva osiguranja isplate mjenice?

Načini pojačanja sigurnosti naplate mjenice su:

1) aval (mjenično jamstvo)

2) žiro (prikriveno jamstvo)

Aval ili mjenično jamstvo? Može li se avalom osigurati akceptiranje mjenice?

Može li akceptant na mjenici biti avalist?
Aval ili mjenično jamstvo je izjava neke osobe, dana i potpisana na mjenici, kojom se jamči da će
određeni mjenični dužnik ispuniti svoju mjeničnu obvezu.

177
Onaj koji daje aval naziva se avalistom, a onaj za kojega se daje aval naziva se honoratom.

Aval se daje na mjenici ili na alonžu (lista koja je na mjenicu vezana radi produženja kad na njoj više
nema mjesta), a izražava se riječima „per aval“, „kao jamac“, „kao poruk“ i mora biti potpisan od
avalista. Može se nalaziti na prednjoj ili stražnjoj strani mjenice.Prema zakonskoj presumpciji sam
potpis na prednjoj strani (licu) mjenice, ako nije trasantov ili trasatov, smatra se avalom.

Mjenični dužnici za koje se daje aval su trasant, akceptant (trasat) i indosanti. Akceptant ne može biti
avalist jer za akceptanta ili trasata se daje aval. Mjeničnog dužnika treba označiti u klauzuli o avalu
(treba se jasno vidjeti za koga se daje aval), a ako to nije učinjeno, smatra se kao da se avaldaje za
trasanta.

Avalom se može osigurati isplata mjeničnog iznosa u cijelosti ili djelomično. Avalom se ne može
osigurati akceptiranje.

Avalist odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči i s njim solidarno. Prema tome, ako trasat
odbije akceptirati ili isplatiti mjenicu, imatelj mjenice se može obratiti avalisti za isplatu.

Avalistu pripadaju svi prigovori koji pripadaju onom za koga je aval preuzeo. Njegova obveza vrijedi i
onda ako je obveza za koju jamči ništava iz bilo kojeg razloga osim zbog formalnih nedostatka (npr.
pasivna mjeničnopravna nesposobnost).

Kad isplati mjenicu avalist stječe prava iz mjenice protiv onoga za koga je jamčio (honorata) iprotiv
onih koji su ovome po mjenici odgovorni.

Aval se u praksi rijetko primjenjuje jer izaziva sumnju u platežnu sposobnost dužnika. Mnogo je češća
upotreba žiroa.

Žiro ili prikriveno jamstvo? Objasni koje osobe se mogu pojaviti kao žiranti na
mjenici? Koja mjenica se smatra mjenicom s prikrivenim jamcima?Koje osobe
se na mjenici smatraju prikrivenim jamcem?
Žiro je jednostavno potpisivanje mjenice u svojstvu trasanta ili indosanta. Žiro predstavlja vrstu
prikrivenog jamstva.

Upotrebljava se umjesto avala te se njime postiže svrha avala (mjenično jamstvo), tj. osiguranje
isplate mjenice, a izbjegava se njegova negativna posljedica (sumnja u platežnu sposobnost dužnika).

Dakle, polazeći od pravila da su svi potpisnici mjenice solidarni dužnici glede mjenične obveze i s tim u
vezi da je isplata mjenice sigurnija što je više njezinih potpisnika, razvila se praksa jamčenja za isplatu
jednostavnim potpisivanjem mjenice u svojstvu trasanta ili indosanta. Uobičajeno je da se takvo
davanje jamstva naziva žiriranjem mjenice, a osobe koje to čine žirantima.

Za žiro su bitna dva načela mjeničnog prava:

1) svaki je potpisnik mjenično obvezan

178
 2) svi potpisnici odgovaraju solidarno imatelju mjenice

Žirant se ne deklarira otvoreno kao jamac iako stavlja svoj potpis na mjenicu (isključivo sa svrhom da
je ojača).

Prikriveni jamci (žiranti) materijalno su jamci kao i svaki drugi jamac po načelima građanskog prava
dok se formalno pojavljuju u ulozi trasanta ili biancoindosanta (bivših vjerovnika) potpisujući mjenicu
na jedan od ta dva načina, a da stvarno nisu imali te funkcije te po posebnoj strukturi mjenice
odgovaraju do njene pune isplate samim tim što su je potpisali, indosirali.

Što se tiče redoslijeda potpisa na mjenici s prikrivenim jamcima, prvi žirant potpisuje mjenicu kao
trasant na licu mjenice (desno ispod teksta) i kao prvi indosant na poleđini mjenice, a ostali žiranti
također na poleđini mjenice ispod potpisa prvog žiranta.

Položaj prvog žiranta je nezahvalniji jer ako isplati mjenicu može se regresirati samo od trasata
(akceptanta) dok se ostali žiranti mogu regresirati od svih potpisnika koji su mjenicu potpisali ispred
njih.

Kod nas je naročito često žiriranje blankomjenica tj žiriranje mjenica redovita je pojava kod kredita. Tu
je davatelju kredita jasno da su su potpisi žiranta tu da bi ojačali mjenicu. Banka(davatelj kredita),
naime, zahtijeva od korisnika kredita da joj za osiguranje vraćanja kredita preda blanko mjenicu s
potpisima žiranata.

Osnovni razlog preferiranja žirane, a ne avalirane mjenice kod kredita jest-obveza žiranta je
samostalna, dok obveza avalista može biti ništava, ako je ništava i obveza honorata zbog formalnih
nedostataka.

Ispunjenje mjenične obveze?

Mjenična obveza može se ispuniti na neki od sljedećih načina:

1) redovita isplata
2) regresna isplata
3) naplata mjenice mjeničnim tužbama
4) zastara
5) osiguranje isplate pravom zaloga i pridržaja
6) ostali načini prestanka mjeničnih prava i obveza:
a) gubitkom ili uništenjem mjenice
b) oprostom duga
c) konfuzijom (sjedinjenje imatelja mjenice i glavnog dužnika u istoj osobi)
d) kompenzacijom
e) propuštanjem nekih mjeničnih radnji (nepodnošenje na akcept i nepodizanje
protesta)

Plaćanje mjenice? Može li se mjenica djelomično ispuniti? *Pravna poslijedica

propusta pravodobne prezentacije mjenice na isplatu?

179
Mjenična obveza redovito prestaje isplatom mjeničnog iznosa od strane glavnog mjeničnog dužnika.
Obveze se, u tom slučaju, oslobađaju i svi regresni dužnici (trasant, indosanti, avalisti).

Glavni mjenični dužnik:

1) vlastite mjenice je njezin izdatnik (trasant), a svi ostali potpisnici (indosanti, avalisti)
mjenice su solidarni dužnici
2) trasirane mjenice, prije nego što je trasat akceptira ili ako je odbije akceptirati, jest
trasant, a nakon što je trasat akceptira, akceptant (dakle, akceptom trasat postaje
glavni dužnik)

Za isplatu mjenice imatelj se mjenice, kao vjerovnik, mora obratiti glavnom dužniku i podnijeti mu
mjenicu na isplatu.

Mjenica je dug po koji vjerovnik mora ići dužniku. Razlog tome jest što dužnik ne mora znati u vrijeme
dospjelosti u čijim se rukama nalazi mjenica budući da ona indosamentom prelazi iz ruke u ruku.

Podnošenje mjenice na isplatu mora se poduzeti u poslovnom lokalu trasata, odnosno domicilijata u
slučaju domicilirane mjenice i to u vrijeme određeno kao poslovno od nadležnog organa. Ako se iz
mjenice ne vidi da dužnik ima poslovni lokal, onda ga treba tražiti u njegovom stanu.

Mjenica plativa na određeni dan, određeno vrijeme nakon dana izdanja ili određeno vrijeme po
viđenju mora se podnijeti na isplatu na sam dan plaćanjaili u sljedeća dva (2) radna dana.

Mjenica po viđenju može se podnijeti na isplatu bilo kad unutar roka od jedne(1) godine od dana
izdanja.

Ako se mjenica ne podnese na isplatu u navedenim rokovima, imatelj mjenice gubi pravo regresa
protiv indosanta, trasanta i avalista, ali ne i protiv akceptanta.

rasat može prigodom plaćanja mjenice tražiti da mu je imatelj preda s potvrdom na mjenici da je
isplaćena. Time se osigurava da mjenica neće dalje cirkulirati.

Ako trasat ne bi tražio izručenje isplaćene mjenice, ona bi mogla eventualno dalje cirkulirati, a to znači
da bi trasat morao još jedanput platiti bona fides stjecatelju.

Mjenica se može djelomično ispuniti. Imatelj mjenice ne može odbiti djelomičnu isplatu (u pogledu
ostatka može postupiti sudskim putem). To je izuzetak od općih načela građanskog prema, prema
kojem vjerovnik ne mora primiti djelomičnu isplatu duga već može inzistirati na punoj isplati. U
slučaju djelomične isplate trasat može zahtijevati da se ta isplata zabilježi na mjenici i da mu se uz to
izda priznanica. Predaju mjenice, međutim, ne može tražiti dok nije potpuno isplaćena.

Prilikom isplate, trasat je dužan ispitati samo formalnu legitimaciju, tj. pravilnost niza indosamenata,
ali ne i istinitost potpisa indosanata.

Imatelj mjenice ne može se prisiliti primiti isplatu prije dospjelosti. Trasat koji plaća mjenicu prije
dospjelosti čini to na svoju opasnost i štetu.

Ako se mjenica ne podnese na isplatu u zakonom predviđenim rokovima, svaki mjenični dužnik može
se osloboditi obvezepolaganjem mjenične svote kod nadležnog prvostupanjskog suda, a ako nema

180
suda onda kod nadležnogupravnog tijela u općini.

Regres? Dvije predpostavke za regres zbog neisplate?

Imatelj mjenice ima pravo zatražiti naplatu mjenice od tzv. regresnih dužnika (trasant, indosanti,
avalisti):

1) ako glavni dužnik ne akceptira mjenicu

2) ako glavni dužnik ne isplati mjenicu
3) ako se pokaže krajnje neizvjesnim da će glavni dužnik isplatiti mjenicu (ako isplata
dođe u sumnju)

Mjenični regres je zahtjev imatelja mjenice prema jednom ili više regresnih dužnika na isplatu
mjeničnog iznosa:

1) ako trasat o dospjelosti odbije isplatu mjenice (potpuno ili djelomično)

2) ako još prije dospjelosti nastupe (zakonom predviđene) okolnosti koje isplatu mjenice
čine nesigurnom

Naime, mjenica se podnosi trasatu na akcept da bi se on akceptom obvezao platiti mjenicu o

dospjelosti. Kad mjenica dospije, opet se podnosi trasatu na isplatu. Svi ostali potpisnici na mjenici
odgovaraju solidarno da će mjenica biti akceptirana i plaćena. Trasat akceptom postaje glavnim
dužnikom, a ostali potpisnici su regresni obveznici.

Odbijanje isplate može se utvrditi o (nakon) dospjelosti, a nesigurnost isplate prije dospjelosti
mjenične obveze pa razlikujemo:

1) regres o (nakon) dospjelosti

2) regres prije dospjelosti

Regres nakom dospjelosti i prije dospjelosti?

Regres o (nakon) dospjelosti može se ostvariti ako mjenica nije plaćena u cijelosti ili djelomično.

Regres prije dospjelostimože se ostvariti:

1) ako je akceptiranje odbijeno potpuno ili djelomično

2) ako je prije ili poslije akceptiranja otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom
trasata ili ako on obustavi plaćanja, makar ta obustava ne bi bila utvrđena sudskom
odlukom ili ako je ovrha nad njegovom imovinom ostala bezuspješna
3) ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta mjenice koja se ne
smije podnijeti na akceptiranje
 ako je trasant zabranio podnošenje mjenice na akcept, znači da do akcepta
neće doći pa je u tom slučaju sam trasant glavni dužnik

Budući da regresni dužnici odgovaraju solidarno za ispunjenje mjenične obveze, imatelj mjenice može
istaknuti regresni zahtjev bilo protiv samo jednog, više njih ili svih zajedno, ne držeći se pritom reda

181
kojim su se obvezali.Regresno su odgovorni, tj. regresni obveznici mjenice su potpisnici mjenice, a to
su:

1) trasant
2) indosant (tu se ubraja i remitent koji je mjenicu indosirao)
 indosant odgovara za akcept i isplatu mjenice, ali dopušta mu se mogućnost
da se te odgovornosti oslobodi tako što će prilikom indosiranja u izjavi o
prijenosu upisati odgovarajuću napomenu o oslobađanju
3) avalist

Imatelj mjenice može u regresu tražiti:

1) isplatu mjeničnog iznosa

2) ugovorne kamate
3) zatezne kamate
4) troškove (protesta, izvještaja i dr.)

Regresni dužnik koji isplati (iskupi) mjenicu stječe također pravo regresa prema svojim prednicima i
glavnom dužniku, sa zahtjevom da mu se plati ono što je isplatio vjerovniku, a uz to ima pravo na
zakonske kamate i troškove.

Prvi iskupitelj mjenice je onaj prema kojemu je imatelj mjenice ostvario regres. On ima pravo regresa
prema jednom od svojih prednika, a on opet prema svom predniku i tako sve dok mjenicu ne iskupi
akceptant ili trasant.Taj se regres naziva naknadni ili remboursni regres.

Ako se regres traži prije dospjelosti, od mjenične svote se odbija eskont po stopi koju određuje HNB, a
koja vrijedi na dan regresa (tzv. diskontne kamate).

POVRATNA MJENICA

Regresno se pravo može ostvariti i vučenjem posebne mjenice na regresnog dužnika u visini
regresnog zahtjeva (tzv. povratna mjenica)

Protest?
Pravo regresa se može ostvariti pod uvjetom da se činjenice na osnovi kojih je to pravo nastalo utvrde
javnom ispravom. Ta isprava je protest.

Protest je javna isprava u kojoj javni bilježnik (protestno tijelo) na pravodoban zahtjev imatelja
mjenice potvrđuje da je nastupila jedna od zakonom predviđenih činjenica na osnovi kojih nastaje
pravo regresa u korist imatelja mjenice

Protestom se potvrđuje npr. da je mjenica podnesena na akcept i da je akcept odbijen, odnosno da je

podnesena na isplatu i da je u cijelosti ili djelomično odbijena.

182
Protest je preduvjet regresa, a regresom se traži isplata mjenice. Drugim riječima, bez protesta
mjenični vjerovnik (imatelj mjenice) ne može, u pravilu, vršiti regres pa on gubi pravo iz mjenice u
odnosu na regresne obveznike (ali ne i u odnosu na glavnog dužnika) ako mjenicu nije podnio na
protest.

Ako se regres ostvaruje prije dospjelosti, zbog činjenica koje isplatu dovode u pitanje, mjenica se
mora prethodno prezentirati, pa ako isplata izostane, podiže se protest zbog neisplate.

Zakon o mjenici čl. 69.:

Protest se podiže kod protestnog tijela ovlaštenog zakonom koje je mjesno nadležno za osobu protiv
koje se podiže protest. Uz protest se protestnom tijelu podnose još i prijepis mjenice te potvrda o
bezuspješno poduzetoj mjeničnoj radnji.

Protestno tijelo poziva trasata da akceptira odnosno plati mjenicu (najnižu svotu). Ako udovolji
pozivu, postupak se obustavlja, a ako ne udovolji, to se utvrđuje u protestnoj ispravi koja se predaje
imatelju mjenice.

Protestne isprave se uvode u protestni registar u koji, kao javnu knjigu, imaju uvid sve zainteresirane
osobe s mogućnošću da dobiju i prijepise protesta.

Prema Zakonu o javnom bilježništvu javni bilježnici su ovlašteni za protestiranje mjenice, čekova i
ostalih vrijednosnih papira. Dakle, protest izdaje javni bilježnik i tom se ispravom svjedoči da je
imatelj mjenice poduzeo prema trasatu propisom naložene radnje.

Iznimka od ovog pravila (od nadležnosti) postoji kada je u pitanju domicilirana mjenica u kojoj je
označen i domicilijat. U tom je slučaju za protest nadležan općinski sud mjesta plaćanja.

Zakon o mjenici čl. 71.:

Protest mora sadržavati:

1) prijepis protestirane mjenice odnosno protestiranog mjeničnog prijepisa, kao i svih

izjava odnosno napomena na njima
 ako se protest podiže po mjenici izdanoj na stranom jeziku onda se mora
priložiti i prijevod mjenice sa ovjerovljenjem onoga koji protest podiže
2) ime ili tvrtku osobe po čijem se zahtjevu i protiv koje se protest podiže
3) potvrdu da tražena osoba nije izvršila činidbu koja se na temelju mjenice od njega
zahtijeva ili da je protestno tijelo nije moglo naći u njezinom poslovnom uredu ili
stanu, ili ako ju je i našlo, da joj iz bilo kojeg uzroka nije moglo priopćiti zahtjev
4) mjesto, dan, mjesec, godinu i sat kad je, i lokal gdje je poduzet ili bezuspješno
pokušan protestni postupak

5) datum protesta, broj pod kojim je zaveden u registar protesta, službeni potpis
protestnog tijela kao i pečat

183
Onaj dio mjenice ili prijepisa koji se ne može pročitati, protestno tijelo označit će u protestu kao
nečitljiv. Ako tražena osoba obrazloži odbijanje činidbe ili ako trasat postavi zahtjev prema članku 23.
stavku 1. ovoga Zakona, treba i to zabilježiti u protest.

Zakon o mjenici čl. 23., st. 1.:

Trasat može zahtijevati da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na
akceptiranje. Zainteresirane osobe mogu se pozvati na to da ovaj zahtjev nije ispunjen samo onda kad
je taj zahtjev zabilježen u protestu.

Protest je vezan uz rok. Pravodobno podignuti protest ima za posljedicu zadržavanje regresnih prava
prema mjeničnim dužnicima, tj. pravodobno podignuti protest je pretpostavka ostvarenja regresnih
prava imatelja mjenice.

Protestom se utvrđuje:

1) djelomično akceptiranje ili potpuno odbijanje akceptiranja

2) djelomično ili potpuno odbijanje isplate

Protest zbog neakceptiranja mora se podignuti u onim rokovima koji su propisani za podnošenje na
akcept.

Mjenicu može prezentirati na akcept imatelj mjenice, ali i svaki držatelj mjenice sve do
dospjelosti. Na dan dospjelosti i poslije, mjenica se ne može podnositi na akcept jer je to vrijeme kad
se podnosi na isplatu.

Mjenica po viđenju (mjenica a vista) dospijeva onog dana kada je njen imatelj podnese
(prezentira) trasatu na isplatu.

Mjenica na određeno vrijeme po viđenjuplativa je nakon proteka određenog roka koji počinje
teći od dana njezina podnošenja na akcept (na viđenje) trasatu, tj. od dana kad je trasat preuzeo
mjeničnu obvezu.

Mjenica na određeno vrijeme od dana izdanja (mjenica a dato)dospijeva protekom označenog

vremena koje počinje teći od dana izdavanja.

Mjenica na određeni dan naziva se još i dnevna ili kalendarska mjenica, a dospijeva na
određeni dan, koji se redovito označava kalendarski (npr. 01. 01. 1999. godine) ili pak izrazima
„početkom“ (prvi dan mjeseca), „sredinom“ (15. dan mjeseca) ili „krajemmjeseca“ (posljednji dan
mjeseca).

Bez protesta se ne može vršiti regres zbog neakceptiranja. Isto vrijedi u slučaju protesta zbog
obustave plaćanja od trasata ili jer je izvršenje nad njegovom imovinom postalo bezuspješno.

Ako se protest ne podigne u roku, gubi se pravo regresa dok zahtjev protiv glavnog dužnika
ostaje jer je protest preduvjet regresa. Propustom tog roka gubi se pravo regresa, ali ne i zahtjev
protiv glavnog dužnika.Protiv glavnog dužnika mjenični vjerovnik moći će nastupiti u redovnom
zastarnom roku od tri (3) godine od dospijeća. Za glavnog dužnika mu ne treba protest.

184
 Mjenica po viđenju mora se podići u roku od jedne (1) godine od dana izdanja. Nakon proteka
tog roka ne može se vršiti regres, a kako po prirodi stvari nema ni akcepta, vjerovnik zapravo ne može
ništa. U tom će slučaju imatelj mjenice još jedino moći ostvariti svoj zahtjev protiv trasata u zastarnom
roku (od 3 godine) pod uvjetom da je on akceptirao mjenicu.

Protest zbog neisplate mjenicemora se podići:

1) jedan od dva (2) radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja mjenice (o
dospjelosti)
 ovaj se rok odnosi namjenicu:
a) na određeno vrijeme po viđenju
b) na određeno vrijeme od dana izdanja (mjenica a dato)
c) na određeni dan (kalendarska ili dnevna mjenica)
2) u roku od godine (1) dana od dana izdanja
 ovaj se rok odnosi na mjenicu po viđenju (mjenica a vista)
Protekom roka za podizanje protesta zbog neisplate ne može se više podići protest i imatelj
(„prejudicirane“) mjenice gubi svoja prava protiv regresnih dužnika (trasanta, indosanta i avalista).

Prejudicirana mjenica?
Prejudicirana mjenica je:

1) ona koja nije podnesena na akcept, a morala je biti

 ne moraju se sve mjenice podnijeti na akcept već samo domicilirana mjenica
jer kod nje akceptant i isplatitelj nisu isti odnosno ne poklapa se mjesto
plaćanja i mjenica na određeno vrijeme po viđenju jer kod njih se dosjelost
računa tek od akceptiranja ili protestiranja)
2) ona za koju nije podignut protest u zakonskom roku pa se gubi pravo na regres
Ne gubi se, međutim, zahtjev protiv glavnog dužnika – akceptanta trasirane, odnosno izdavatelja
vlastite mjenice, jer je protest pretpostavka regresa, a ne održanja zahtjeva protiv glavnog dužnika.
Avalist glavnog dužnika – akceptanta trasirane, odnosno izdavatelja vlastite mjenice, ostaje također
mjenično odgovoran, iako imatelj mjenice nije pravovremeno podigao protest. Dakle, ako se protest
ne podigne u roku, gubi se samo pravo regresa (protest je preduvjet regresa) dok zahtjev protiv
glavnog dužnika ostaje.

Također je potrebno napomenuti da protek roka za podizanje protesta utječe i na indosiranje

mjenice. Iako,indosiranje nakon dospjelosti proizvodi isti učinak kao i indosiranje prije
dospjelosti,indosiranje nakon protesta zbog neisplate ili nakon proteka roka određenog za podizanje
protesta zbog neisplate proizvodi samo učinak običnog ustupa (cesije). Dok se ne dokaže protivno,
smatra se da je nedatirani indosament učinjen prije proteka roka određenog za dizanje protesta.

Rokovi protesta mogu se produžiti jedino zbog više sile.

Zakon o mjenici čl. 53.:

Kad se u predviđenim rokovima mjenica ne može podnijeti ili protest podignuti zbog
nesavladive prepreke (zakonski propisi neke države ili koji drugi slučaj više sile), onda se ti rokovi
produžuju.

185
 Imatelj mjenice dužan je o slučaju više sile bez odlaganja obavijestiti svog indosanta i tu
obavijest uz datum i svoj potpis, zabilježiti na mjenici ili na alonžu - za ostalo vrijede propisi članka 44.
ovoga Zakona.

Kad viša sila prestane, imatelj mjenice mora bez odlaganja podnijeti mjenicu na akceptiranje
ili na isplatu i ako treba, podignuti protest.

Ako viša sila traje duže od trideset (30) dana nakon dospjelosti, za ostvarenje regresa nije
potrebno ni podnošenje ni protestiranje mjenice.

Kod mjenice po viđenju i na određeno vrijeme po viđenju, rok od trideset (30) dana teče od
dana kojega je imatelj mjenice obavijestio svog indosanta o višoj sili, makar to učinio i prije proteka
rokova za podnošenje; kod mjenica na određeno vrijeme po viđenju, rok od trideset (30) dana
povećava se tim vremenom po viđenju označenim u mjenici.

Protest može biti uz pristanak imatelja mjenice zamijenjen pismenom izjavom na mjenici od
strane onoga od koga se zahtijeva činidba (trasat, akceptant, domicilijat, adresat po potrebi ili
intervenijent). Do ovakve zamjene može doći samo ako trasant nije zahtijevao u slogu mjenice da
protest bude u formi javne isprave.

Zakon o mjenici čl. 77. st. 1.:

Ako trasant u slogu mjenice ne zahtijeva da protest bude u obliku javne isprave, protest zbog
neakceptiranja ili neisplate može po pristanku imatelja mjenice biti zamijenjen pismenom izjavom na
mjenici one osobe od koje je zahtijevana činidba (trasat, akceptant, domicilijat, adresat po potrebi ili
intervenijent). Izjava ovih osoba mora biti datirana, potpisana i u protestnom roku unesena u registar
protesta, o čemu protestno tijelo stavlja potvrdu na protestiranoj mjenici ili alonžu.

Ne smatraju se kao slučajevi više sile one prepreke koje su čisto osobne za imatelja mjenice ili
za onoga kome je on povjerio da mjenicu podnese ili da protest podigne.

Iznimno, protest nije potreban:

1) kad je otvoren stečaj nad imovinom trasata ili kad je otvoren stečaj nad imovinom
trasanta koji je zabranio podnošenje mjenice na akcept
 ovdje protest nije potreban jer tu rješenje suda o otvaranju stečaja
zamjenjuje protest
 imatelj mjenice može ostvariti regres kada podnese potvrdu suda da je
otvoren stečaj, odnosno da je podnesena prijava o pokretanju poslova
likvidacije
2) kad trasant, indosant ili avalist unesu u mjenicu odredbu kojom oslobađaju imatelja
od podizanja protesta zbog neakceptiranja ili neisplate
 takve su odredbe npr. „bez troškova“, „bez protesta“ i sl.
 ako je tu odredbu napisao trasant ona djeluje prema svim potpisnicima
 ako imatelj mjenice usprkos ovoj odredbi podigne protest, sam će
snositi protesne troškove
 ako je odredbu napisao indosant, ona djeluje samo prema njemu, a ako ju je
napisao avalist ona djeluje samo prema avalistu

186
  ako imatelj mjenice podigne protest u slučaju kad su ovu odredbu
upisali indosant ili avalist troškovi protesta mogu se naplatiti od svih
korisnika

PRETPOSTAVKE REGRESA ZBOG NEISPLATE MJENICE

Pretpostavke regresa zbog neisplate mjenice su:

1) protest
2) prezentacija radi isplate (notifikacija ne jer se regres može ostvariti i bez notifikacije)

Notifikacija?

Notifikacija je izvješćivanje mjeničnog dužnika o podizanju protesta zbog neakceptiranja, odnosno

neisplate mjenice.

Smisao notifikacije je u tome da se pravodobnim izvješćem o predstojećoj regresnoj naplati daje

mogućnost regresnim dužnicima da dobrovoljno iskupe protestiranu mjenicu i tako izbjegnu kamate i
troškove prisilne regresne naplate.

Zakon o mjenici čl. 44.:

O odbijanju akceptiranja ili isplate imatelj mjenice mora obavijestiti svog indosanta i trasanta u roku
od četiri (4) radnadana nakon dana protesta, ili nakon dana podnošenja mjenice ako u ovoj postoji
odredba "bez troškova" (oslobađanje od podizanja protesta). Ako je protest zamijenjen prema
odredbi članka 77. ovoga Zakona, rok se računa od dana unošenja izjave o odbijanju u registar
protesta. Osobito je važno da se izvješće uputi istodobno i trasantu jer ako bi on odmah iskupio
mjenicu svi ostali dužnici bili bi oslobođeni mjenične obveze.

Svaki indosant mora u roku od dva (2) radadana nakon dana primljene obavijesti priopćiti obavijest
indosantu koji mu prethodi, naznačujući imena i adrese onih koji su dali prijašnje obavijesti i tako
redom sve do trasanta.

Kad se u smislu stavka 1 i 2. ovoga članka daje obavijest kojem potpisniku mjenice, mora se, u roku
koji za ovog potpisnika vrijedi, poslati takva ista obavijest i njegovom avalisti.

Ako koji od indosanata nije označio svoju adresu ili ju je označio nečitljivo, dovoljno je da se obavijest
pošalje indosantu koji mu prethodi.

Obavijest se može dati u ma kakvom obliku, pa i jednostavnim vraćanjem mjenice. Notifikacija se

obavlja obično preporučenim pismom, a može i jednostavno vraćanjem mjenice.

Tko daje obavijest dužan je dokazati da je to učinio u propisanom roku. Smatra se da je pravodobno
postupljeno i kad je pismo kojim se obavijest daje predano pošti u propisanom roku.

Tko ne da obavijest u propisanom roku, ne gubi zbog toga svoja mjenična prava (npr. pravo na regres),
ali za štetu koja nastane zbog njegovog propuštanja, on odgovara do visine mjenične svote. Dakle,
posljedica neizvršenja notifikacije je dužnost onoga tko je propustio pravodobno notificirati naknaditi
štetu oštećenom mjeničnom obvezniku.Šteta će se sastojati u pravilu u plaćanju kamata i troškova

187
koje bi inače mjenični dužnik mogao izbjeći da je bio izviješten o predstojećem regresu i dobrovoljno
iskupio mjenicu. Naknada štete je ograničena do visine mjeničnog iznosa.

Intervencija? Mjenični intervjeniti?

Isplata mjenice putem regresa je vrlo nepovoljna za mjenične dužnike jer im nameće znatne troškove,
a što je još i osjetljivije, uzrokuje smanjenje kreditne sposobnosti i pad poslovnog ugleda.

Intervencija (mjenična) je akceptiranje ili isplata mjenice, kod koje su ostvarene pretpostavke za
regres od strane neke osobe, sa svrhom da se zaštiti određeni mjenični dužnik (honorat) od regresa.

Institut intervencije služi, dakle, otklanjanju regresa i to u situaciji kad regres mjenici neposredno
prijeti.

Do intervencije može doći čim nastupi jedan od razloga koje zakon priznaje mjeničnom vjerovniku
(imatelju mjenice) kao valjanu osnovu za pokretanje regresnog postupka bilo prije ili poslije mjenične
dospjelosti. Tako, imatelj mjenice ima pravo zatražiti naplatu mjenice od tzv. regresnih dužnika
(trasant, indosanti, avalisti):

1) ako glavni dužnik ne akceptira mjenicu

2) ako glavni dužnik ne isplati mjenicu
3) ako se pokaže krajnje neizvjesnim da će glavni dužnik isplatiti mjenicu (ako isplata
dođe u sumnju)

S obzirom na način na koji dolazi do intervencije razlikujemo:

1) pozivnu intervenciju
 regresni obveznik (trasant, indosant ili avalist) može odrediti zabilježbom na
mjenicu osobu kojoj se imatelj mjenice ima obratiti radi akcepta ili isplate ako
mjenici zaprijeti regres
 zabilježba obično glasi „u slučaju potrebe obratiti se Peri Periću“, a naziva se
adresa po potrebi ili nužna adresa
 regresni obveznik koji je upiše na mjenicu može odrediti samo akceptiranje ili
samo isplatu intervencije (ako nužna adresa ne sadrži ni jedno od tih
ograničenja, onda uključuje obje mogućnosti intervencije)
2) spontanu intervenciju
 ponekad se, kad mjenici prijeti regres, pojavi bez poziva upisanog na mjenici,
bez nužne adrese, netko tko hoće kao intervenijent akceptirati ili isplatiti
mjenicu za čast određenog regresnog obveznika (honorata)

Ovisno o razlog zbog kojega nastaje, razlikujemo:

1) intervenciju zbog neakceptiranja

2) intervenciju zbog neisplate

Dakle, intervencija se provodi tako da netko treći akceptira ili isplati mjenicu u korist određenog
regresnog obveznika i njegovih sljedbenika.Kad intervenijent akceptira mjenicu, odgovara prema
imatelju mjenice i prema indosantima koji dolaze za dužnikom za koga je intervenirao onako kako

188
odgovara taj dužnik, tj. intervenijent postaje mjeničnim dužnikom i odgovoran je imatelju mjenice i
sljednicima svog honorata. Kad plati, intervenijent stječe ona prava koja proizlaze iz mjenice protiv
onoga za koga je platio i protiv onih koji su njemu mjeničnopravno obvezni, tj. intervenijent stječe
pravo regresa prema svom honoratu i njegovim prednicima.

Akceptiranje intervencijom, bez obzira radi li se o pozivnoj ili spontanoj intervenciji, moguće je samo
prije dospjelosti mjenice i to one koja se može podnijeti na akcept (mjenica se ne može podnijeti na
akcept ako je trasant to zabranio).Akceptiranje intervencijom moguće je kad god je imatelj mjenice
ovlašten na regres prije dospjelosti.

Imatelj mjenice može ostvariti regres protiv indosanta, trasanta i ostalih obveznika i prije dospjelosti u
ovim slučajevima:

1) ako je akceptiranje odbijeno potpuno ili djelomično

2) ako je prije ili poslije akceptiranja otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom
trasata ili ako on obustavi plaćanja, makar ta obustava ne bi bila utvrđena sudskom
odlukom ili ako je ovrha nad njegovom imovinom ostala bezuspješna
3) ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta mjenice koja se ne
smije podnijeti na akceptiranje
 ako je trasant zabranio podnošenje mjenice na akcept, znači da do akcepta
neće doći pa je u tom slučaju sam trasant glavni dužnik

Kod pozivne intervencije,imatelj mjenice u kojoj je putem nužne adrese predviđeno akceptiranje
intervencije i to u mjestu plaćanja, mora se obratiti adresatu radi akceptiranja kad mjenici zaprijeti
regres prije dospjelosti. Ta obveza izrasta za njega iz same nužne adrese, koja je na mjenici već bila
upisana kada je on mjenicu primio. S obzirom na njegovo ponašanje razlikujemo dvije situacije:

1) ako on propusti obratiti se adresatugubi pravo na regres prije dospjelosti protiv

adresanta i njegovog sljedbenika
2) ako se obrati adresatu, ali ne ishodi akcept, tada pod pretpostavkom da je podnio
protest ima regresno pravo

Kod spontane intervencije ako netko nudi imatelju mjenice akceptiranje intervencijom on to:

1.)može odbiti, odlučivši se za regres prije dospjelosti

2.)može prihvatiti ako ocijeni da mu akceptiranje intervencije predstavlja dovoljnu
sigurnost, ali u tom slučaju gubipravo na regres

Akcept intervencijom vrši se pismenom izjavom intervenijenta na samoj mjenici. Redovito će

intervenijent (akceptant) označiti i honorata tj. regresnog obveznika u čiju čast se daje akcept (npr.
„prihvaćam za čast Pere Perića“). Ukoliko ga propusti označiti tada se neoborivo presumira da je
akcept dan u korist trasanta.

Akcept intervencije ne može se izvršiti stavljanjem golog potpisa intervenijenta na mjenicu jer:

1) ako se nečiji potpis zatekne na licu mjenice, a nije trasantov ni trasatov, bez popratne
izjave da je to potpis intervenijenta, takav će potpis imati značenje avala

189
 2) ako se potpis nalazi na poleđini imat će značenje blanko indosamenta
3) ako trasat koji ne želi postati glavnim dužnikom, ali želi dati akcept intervencije u
korist regresnog obveznika, stavi potpis na licu mjenice bez oznake da je intervenijent,
tada njegov potpis ima značenje akcepta kojim postaje glavni dužnik (neoboriva
presumpcija)

Intervenijent akceptom mjenice u korist honorata postaje mjeničnim dužnikom, ali odgovara samo
prema imatelju mjenice i onima čiji potpisi dolaze iza potpisa honorata, onako kao što bi odgovarao
honorat.

Imatelj mjenice koja je akceptirana od intervenijenta čije je prebivalište, odnosno sjedište u mjestu
plaćanja mora o dospjelosti mjenicu najprije prezentirati trasatu, a ako trasat odbije isplatu imatelj
mjenice mora pravodobno podići protest i obratiti se svim akceptantima za čast (adresatima nužne
adrese) te ako mu ni oni ne isplate mjenicu mora podići protest zbog neisplate (tzv. kontraprotest)
najkasnije sutradan nakon posljednjeg dana dopuštenog za podizanje protesta.

Na taj način oživljava pravo regresa i protiv mjeničnog obveznika u čiju čast je mjenica bila
akceptirana, kao i protiv njegovih sljedbenika.

Ako imatelj mjenice ne podigne protest u spomenutom roku, gubi mjenični zahtjev prema onome za
koga je mjenica bila akceptirana i prema njegovim sljedbenicima.

Isplata intervencijom može se izvršiti kad imatelj mjenice stekne pravo na regres, bilo to prije ili
poslije dospjelosti mjenice (za razliku od akcepta intervencije). Pritom je irelevantno da li se radi o
akceptabilnoj mjenici i da li se isplata vrši na bazi pozivne ili spontane intervencije jer imatelj mjenice
mora primiti isplatu.

Dužnost imatelja mjenice da primi isplatu postoji samo ako intervenijent nudi puni iznos i to
najkasnije sutradan nakon posljednjeg dana dopuštenog za podizanje protesta zbog neisplate. Odbije
li imatelj mjenice takvu isplatu gubi pravo na regres protiv onih regresnih obveznika koji bi tom
isplatom bili oslobođeni.

Isplatom mjenice intervenijent platac stječe prava koja proizlaze iz mjenice i to protiv honorata za čiju
je čast isplatio mjenicu i protiv osoba čiji potpisi prethode honoratu.

Honorat ostaje mjenični obveznik, ali u povoljnijem položaju jer njegov poslovni ugled nije doveden u
pitanje i jer ni iznos koji mora platiti nije tako visok kao što bi bio da je očuvana mogućnost
višestrukog regresa prema njegovim sljedbenicima. Intervenijent platac ne može dalje mjenicu
indosirati.

Ako imatelju mjenice više intervenijenata ponudi isplatu, prvenstvo ima onaj koji oslobađa najviše
regresnih obveznika.

Nakon izvršene isplate imatelj mjenice mora predati mjenicu i protest intervenijentu – platcu. Na
samu mjenicu mora prije toga upisati da je mjenica namirena s oznakom za koga je plaćena. Ne bude
li honorat naznačen, smatrat će se da je to trasant.

Na koje načine ili kojim putem se može ostvariti prisilna naplata mjenice, ako
mjenica nije dobrovoljno plaćena u cijelosti i djelomično?

190
NAPLATA MJENICE MJENIČNIM TUŽBAMA
Naplata mjenice može se ispuniti:

1) izvansudski, dobrovoljno, bilo redovitom isplatom od strane trasata bilo regresnom

isplatom od strane regresnih dužnika
2) tužbom

Ako navedeni mjenični dužnici ne bi udovoljili svojoj obvezi, tada imatelj mjenice može ostvariti
redovitu naplatu redovitom tužbom u redovitom postupku, a regresnu naplatu istoimenom
regresnom tužbom.

Sudski postupak je skraćen (tzv. mandatni postupak), a sastoji se u tome da na osnovi tužbe sud izdaje
mjenični platni nalog, protiv kojega se mogu podnijeti prigovori u roku od 3 dana. Ako se prigovori ne
podnesu, platni nalog postaje pravomoćan i ovršan.

Mjenični prigovori mogu biti objektivni i subjektivni.

Mjenični prigovori?
a) Objektivni mjenični prigovori

Objektivni mjenični prigovori su oni koji se odnose na oblik ili sadržaj mjenične isprave (npr. prigovor
da nedostaje neki bitni sastojak). Oni izviru iz pravne prirode mjenične obveze, dakle, nemaju temelja
u osobnom odnosu između mjeničnog vjerovnika i dužnika.

Razlikujemo:

1) objektivne prigovore koje može isticati svatko prema svakome

 nedostatak kojega od bitnih mjeničnih sastojaka (npr. nedostatak točne
oznake svote i vrste novca koja se ima platiti)
 neispravnost mjenične isprave (mjenica je poderana, precrtana itd.)
 mjenica je amortizirana
 mjenica je prejudicirana
 mjeničnu svotu je platio glavni dužnik
2) objektivne prigovore koje može isticati samo pojedini mjenični dužnik protiv svakog
imatelja mjenice
 na mjenici nema njegova potpisa
 njegov potpis na mjenici je krivotvoren
 osoba koja se potpisala kao njegov punomoćnik nije imala ovlaštenje za
zastupanje
 mjenični dužnik nije bio mjenično sposoban u vrijeme potpisivanja mjenice
 radi se o „recta mjenici“
 mjenica je preinačena nakon njegova potpisivanja
 mjenična obveza je zastarjela

b) Subjektivni mjenični prigovori

Subjektivni mjenični prigovortemelje se na osobnom odnosu između mjeničnog dužnika i imatelja

mjenice (npr. nije ispunjen ili je ništav osnovni pravni posao).

Karakteristika subjektivnih prigovora jest da ih može isticati samo jedan mjenični dužnik, i to samo
prema jednom imatelju mjenice. Mogu se istaknuti samo prema onom imatelju mjenice prema kojem

191
su nastali. Sudska praksa dopušta subjektivne prigovore ako oni proizlaze iz neposrednog odnosa
imatelja mjenice i konkretnog mjeničnog dužnika.

U subjektivne prigovore spadaju sljedeći prigovori:

1) prigovor prebijanja
2) prigovor da nije ispunjen ili je ništetan osnovni pravni posao
3) prigovor da postoje mane volje na strani dužnika (npr. prisila)
4) prigovor da dužnik nije primio od vjerovnika pokriće u robi, odnosno novcu
5) prigovor da je blankomjenica popunjena protivno sporazumu

Zastara?
Zakon o mjenici čl. 78.:

Svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri (3) godine, računajući od dospjelosti.

Mjeničnopravni zahtjevi imatelja mjenice protiv indosanta i protiv trasanta zastaruju za godinu dana
(1), računajući od dana pravodobno podignutog protesta a ako se u mjenici nalazi odredba „bez
troškova“ onda od dospjelosti.

Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih protiv drugih i protiv trasanta zastaruju za šest (6) mjeseci
računajući od dana kad je indosant mjenicu iskupio ili od dana kad je protiv njega kod suda
postupljeno.

Dakle, zastarni se rokovi razlikuju u odnosu na različite zahtjeve:

ZAHTJEVI ZASTARNI ROK

1) zahtjevi prema akceptantu (redovna naplata) zastaruju u roku tri (3) godine od dana dospjelosti

2) zahtjevi imatelja mjenice protiv zastaruju u roku od jedne (1) godine od dana
pravodobno podignutog protesta, odnosno od dana
trasanta i indosanta (regresna naplata) dospjelosti ako postoji klauzula „bez protesta“

3) zahtjevi indosanata protiv indosanata i protiv zastaruju za šest (6) mjeseci od dana kad je indosant
trasanta (naknadni regres) mjenicu iskupio ili od dana kad je protiv njega
postupljeno pred sudom

Onaj tko propusti zastarni rok, gubi pravo na naplatu i na mjeničnu tužbu

192
Amortizacija mjenice?
Zakon o mjenici
Članak 90.
(1) Onaj kome je nestala mjenica može nadležnom sudu mjesta plaćanja predložiti da je amortizira.
(2) U prijedlogu se mora iznijeti glavni sadržaj nestale mjenice i učiniti vjerojatnim da je predlagatelj
tu mjenicu imao ili da mu na temelju ove pripada neko pravo.
(3) Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni, izdat će oglas, u kome će izložiti glavni sadržaj
nestale mjenice s pozivom da je onaj kod koga se nalazi pokaže sudu u roku od 60 dana, jer će je inače
sud, po proteku ovog roka, oglasiti za poništenu.
(4) Ovaj oglas objavit će se u "Narodnim novinama".
(5) Ako je dan plaćanja već dospio, rok za pokazivanje teče od dana oglasa, a ako dan plaćanja dolazi
tek kasnije, onda od proteka ovog dana. Ako mjenici po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju
rok za podnošenje nije protekao, onda rok za pokazivanje nestale mjenice teče od posljednjeg dana
roka određenog za podnošenje na viđenje.
(6) O ovome oglasu sud će obavijestiti predlagatelja i sve u mjenici imenovane osobe.
Članak 91.
(1) Predlagatelj amortizacije mora, da bi održao regres protiv trasanta neakceptirane mjenice, kao i
protiv trasanta koji je zabranio podnošenje mjenice na akceptiranje. u tijeku roka određenog za
podizanje protesta zbog neakceptiranja ili isplate ili neisplate i u za to određenom mjestu podići
protest podnoseći glavni sadržaj nestale mjenice. Protest zamjenjuje podnošenje mjenice na
akceptiranje ili na isplatu i podizanje odnosnih protesta. Naknada troškova za taj protest ne može se
tražiti.
(2) Na temelju sudske odluke kojom se određuje postupak za amortizaciju predlagatelj može, ako
drukčije nije ugovorio, iza dospjelosti nestale mjenice, tražiti da akceptant, a u slučaju stavka 1. ovoga
članka trasant, položi mjeničnu svotu nadležnom tijelu vlasti sukladno odredbi članka 41. ovog
Zakona. Takvom traženju nema mjesta, ako onaj od koga se traži polaganje mjenične svote dokaže da
predlagatelj nije imao pravo tražiti amortizaciju.
Članak 92.
(1) Ako se mjenica u tijeku roka određenog u oglasu ne podnese, onda sud oglašava nestalu mjenicu
za amortiziranu i o tome izvješćuje akceptanta, odnosno trasanta neakceptirane mjenice ili trasanta
koji je zabranio podnošenje mjenice na akceptiranje, stavljajući mu do znanja da mjeničnu svotu može
isplatiti predlagatelju amortizacije Sud će o amortiziranju mjenice obavijestiti predlagatelja kao i sve u
mjenici imenovane osobe.
(2) Na temelju amortizirane mjenice ne mogu se ostvarivati nikakva mjenična prava.
(3) Na temelju odluke o amortizaciji predlagatelj može protiv akceptanta, u slučaju članka 91. stavka 1.
ovoga Zakona protiv trasanta ostvariti svoja mjenična prava kao da ima neamortiziranu mjenicu. Ali ti
mjenični dužnici neće biti obvezni da izvrše isplatu ako dokažu da je predlagatelj bespravno dobio
odluku o amortizaciji.
Članak 93.
Ako se u roku koji je oglasom određen, pojavi onaj kod koga se nalazi mjenica za koju je amortizacija
tražena, sud će, pošto je mjenica pokazana predlagatelju i pošto sasluša zainteresirane osobe,
obustaviti daljnji postupak.

Neopravdano bogaćenje?
Zakon o mjenicu čl. 85.:
Trasant, akceptant i indosant, čije su mjenične obveze utrnule uslijed zastare ili uslijed toga što su
propuštene radnje propisane radi održanja mjeničnih prava (npr. prezentacija, podizanje protesta)

193
odgovaraju imatelju mjenice (remitentu, vjerovniku), ako su se na njegovu štetu neopravdano
obogatili.Dakle, vjerovnik tada može svoja potraživanja realizirati samo putem građanskopravne tužbe
zbog neosnovanog bogaćenja. Ostali mjenični obveznici oslobođeni su ove odgovornosti. Obogaćenje
postoji kada su navedene osobe od imatelja mjenice primile određenu vrijednost, ali zbog prestanka
mjenične obveze, zbog spomenutih razloga, nisu mu isplatile odgovarajuću protuvrijednost.

Imovinski zahtjev koji se temelji na odgovornosti zbog neopravdanoga obogaćenja može se ostvariti i
na temelju sudske odluke o amortizaciji nestale mjenice.

Odgovornost zbog neopravdanog obogaćenja zastaruje za tri (3) godine, u svemu ostalom na ovu
zastaru primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima. Dakle, tužba zbog neopravdanog
bogaćenja se može podignuti u roku tri (3) godine od prestanka mjenične obveze.

Prema gore navedenom, ako je nastupilo neopravdano bogaćenje, imatelju mjenice odgovaraju:
1) trasant - autor mjenične isprave
2) akceptant - trasat koji je prihvatio mjenicu (glavni dužnik)
3) indosant - prenositelj mjenice (stari vjerovnik)

Ček što je?

Ček je vrijednosni papir kojim njegov izdavatelj (trasant) daje nalog drugoj osobi (trasatu) da iz
njegova pokrića isplati određeni iznos novca korisniku čeka (remitentu, zakonitom imatelju čeka).

To znači da izdavanju čeka prethodi ugovor između trasanta i trasata prema kojem je trasant kod
trasata deponirao određenu svotu novca koja je pokriće za trasatovu isplatu čeka i prema kojem
trasant svojim pokrićem kod trasata može raspolagati pomoću čekova.

Vrste čekova?
Dva su temeljna kriterija podjele čekova:

1) prema načinu određivanja korisnika

2) prema obliku i namjeni čeka

1. VRSTE ČEKOVA PREMA NAČINU ODREĐIVANJA KORISNIKA

Prema načinu određivanja korisnika razlikujemo:

a)ček na ime
 izričito je naznačeno ime remitenta, a može glasiti i na ime trasanta
b) ček na donositelja
c) ček po naredbi

2. VRSTE ČEKOVA PREMA OBLIKU I NAMJENI ČEKA

Prema obliku i namjeni čeka razlikujemo:

194
 a) gotovinski ček
 onaj kojim trasant upućuje trasata (banku) da remitentu isplati određeni
iznos gotova novca iz njegova pokrića
 izdaje se radi podizanja gotovine s računa ili radi plaćanja osobi koja nema
račun kod banke
b) obračunski (virmanski) ček
 onaj kojim trasant nalaže trasatu (banci) da određeni iznos novca prenese s
njegova računa na račun remitenta
 isplata se obavlja putem obračuna, a ne u gotovu novcu
 da bi se ček smatrao obračunskim, nužno je da trasant ili imatelj čeka unese u
čekovnu ispravu (na prednjoj strani) klauzulu „samo za obračun“ ili slično
 prednosti ovoga čeka su u plaćanju bez uporabe gotovog novca i smanjenju
opasnosti naplate čeka od nepoštenog, odnosno vicioznog stjecatelja čekovne
isprave
c) barirani (precrtani) ček
 to je u biti virmanski ček s time da čekovni iznos imatelj može naplatiti
isključivopreko banke
 trasant ne isplaćuje imatelju čeka gotovinu, nego čekovni iznos doznačuje s
računa koji se vodi kod njega, banci preko koje se obavlja naplata
 naziv barirani ček potječe otuda što je s prednje strane precrtan s dvjema
kosim usporednim crtama
 hoće li se taj ček moći naplatiti preko bilo koje banke ili preko jedne
određene, ovisi o tome da li je između crta na čeku ostavljeno prazno,
odnosno ostavljena oznaka „banka (opći precrtaj) ili je naznačeno ime
određene banke (poseban precrtaj)
 precrtavanje može izvršiti trasant ili imatelj
 brisanje precrtavanja smatra se kao da nije obavljeno
 trasat koji u slučaju precrtavanja ne isplati ček toj određenoj osobi odgovara
za nanesenu štetu, ali ne preko vrijednosti čeka
d) bankovni (cirkularni) ček
 izdaje ga banka komitenta koji ima kod nje pokriće s ovlaštenjem da ga
naplati kod bilo koje od njezinih filijala (podružnica) ili banaka s kojima je u
poslovnom odnosu (korespondenti)
 izdaje ga banka i ovlašćuje remitenta da ga naplati u nekoj od njenih
poslovnica ili drugoj banci (korisnik tako nije ograničen na jednu banku i
jedno mjesto plaćanja)
 posebnost ove vrste čeka je u tome što se kao trasant pojavljuje banka, a kao
trasat ona sama ili njena filijala ili njezina korespondentna banka
 banka je i trasant i trasat, a korisnik je bankin komitent koji u banci ima
pokriće
 rok podnošenja na isplatu ovog čeka iznosi šest (6) mjeseci od dana izdavanja
e) putnički ček
 posebna vrsta čeka u međunarodnom platnom prometu
 sadrži sastojke kreditnog pisma i novčanice
 obično vrijedi tri (3) mjeseca od dana kad kupac potpiše ček kao trasant
f) ograničeni i neograničeni ček

PRIMJERI ČEKOVA KOJI SE UPOTREBLJAVAJU U UNUTRAŠNJEM PLATNOM PROMETU

U unutrašnjem platnom prometu se upotrebljavaju sljedeće vrste čekova:

1) gotovinski ček

195
  može glasiti na ime, po naredbi i na donositelja (npr. pri isplati osobnih
dohodaka, materijalnih troškova i sl.)
 trasant upućuje trasatu da remitentu isplati određenu svotu novca iz njegova
pokrića
 izdaje se radi podizanja gotova novca sa žiro-računa
2) ček poslovne banke
 podvrsta je cirkularnog čeka
 izdaje ga banka kod koje se vodi žiro-račun privatne osobe i to na zahtjev te
osobe, a u okviru njenih raspoloživih sredstava sa tog žiro računa
3) ček za potrošački kredit
 u najnovije vrijeme je on zamijenjen garantnim pismom
4) opći budžetski ček
 više nije u upotrebi

Čekovna načela?
Kako je ček vrijednosni papir vrlo blizak mjenici, to se i čekovna načela većinom poklapaju s
mjeničnima, uz određene različitosti koje su vezane za posebnu funkciju čeka kao platežnog sredstva
(sudionici čekovnog prometa oslobađaju se poslovanja s gotovinom).

Čekovna načela su:

1) načelo formalnosti
2) načelo inkorporacije
3) načelo solidarnosti
4) načelo samostalnosti
5) načelo strogosti

Bitni sastojci čeka?

Kao i mjenica, i ček ima određene bitne sastojke da bi bio valjan.

Zakon o čeku. čl. 1.:

Ček sadrži:

1) oznaku da je ček, napisanu u samom slogu isprave ili ako je ova izdana na stranom
jeziku, izraz koji na tome jeziku odgovara pojmu čeka
2) bezuvjetni uput (naputak) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića
3) ime onoga koji treba platiti (trasat)
 Zakon o čeku. čl. 2.:
Ček koji je plativ u zemlji može se trasirati samo na banku. Dakle, u RH isplatu
čeka vrši banka, tj. ček je naplativ u banci.

Ček plativ izvan zemlje može se prema zakonu mjesta plaćanja trasirati i na
druge osobe.
4) mjesto gdje treba platiti
5) oznaku dana i mjesta izdanja čeka
6) potpis onoga koji je ček izdao (trasant)

196
  potpis mora biti vlastoručan s naznakom imena i prezimena, a ako se radi
pravnoj osobi, treba uz potpis jedne ili više ovlaštenih osoba staviti naziv
(tvrtku) i štambilj

Glede bitnih sastojaka, vrijede analogno mjenične presumpcije (osim one o dospjelosti), tj. isprava će
i dalje biti ček ako nedostaje koji od bitnih sastojaka u sljedećim situacijama:

1) ako nije određeno mjesto plaćanja, to će onda biti mjesto kraj trasatovog imena
2) ako nije određeno mjesto izdanja, to će onda biti mjesto kraj trasantovog imena
3) određivanje kamata smatrat će se kao da nije napisano, kod čeka nisu moguće
kamate

Prijenos čeka? Temeljni načini prijenosa? Kad je prijenos čeka zabranjen

cesijom (ovo pitanje možda je krivo...)? Ček plativ u zemlji može se trasirati samo na
koga?
Ček se može izdati na ime, po naredbi ili na donositelja.

Čekom na ime smatra se ček u kojem je osoba remitenta izrijekom naznačena, s tim da trasant može i
samoga sebe označiti kao remitenta.

Ček po naredbi je onaj ček kod kojega je naznačena da se isplata izvrši po naredbi određene osobe
(npr. platite po naredbi osobe A).

Ček na donositelja je ček u koji je unesena klauzula „platite donositelju“. Čekom na donositelja smatra
se i ček na ime koji sadrži naznaku „ili donositeljima“ kao i ček u kojim remitent uopće nije naznačen.
Ček na donositelja može se pretvoriti u ček na ime ili po naredbi odgovarajućim punim
indosamentom.

Ovisno o vrsti, ček se može prenositi:

1) predajom iz ruke u ruku

 prenosimo ček na donositelja
2) indosamentom
 prenosimo ček na ime i po naredbi
3) cesijom
 ako je prijenos indosamentom zabranjen, tj. ček u kojega je unesena klauzula
„ne po naredbi“ (tzv. rekta ček)

Ček plativ u zemlji može se trasirati samo na banku, ček koji je plativ i izvan zemljemožr biti trasiran i
na druge osobe, i on ne može biti izdan u više primjeraka.

Ček rokovi plaćanja?

PODNOŠENJE (PREZENTACIJA) NA ISPLATU
Zakon o čeku. čl.11.:
Ček se plaća po viđenju. Ne vrijedi kao ček isprava u kojoj bi dospjelost bila drukčije naznačena.

197
S obzirom da je ček, kao platežno sredstvo, namijenjen brzoj cirkulaciji, rokovi podnošenja na isplatu
su relativno kratki.

Zakon o čeku
Članak 12.
(1) Ček koji se ima platiti u našoj zemlji mora se trasatu podnijeti na isplatu, i to računajući od dana
izdanja:
1 ) u roku osam dana, ako je mjesto izdanja i plaćanja u našoj zemlji jedno isto, a u roku petnaest
dana, ako su to različita mjesta,
2) u roku dvadeset dana ako je ček izdan u bilo kojoj europskoj zemlji,
3) u roku šezdeset dana ako je ček izdan u bilo kojoj zemlji izvan Europe.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka cirkularni ček može se podnijeti na isplatu i u roku šest mjeseci
od dana izdanja.
(3) Smatra se da je ček podnesen na isplatu i onda kad je podnesen nekom obračunskom zavodu čiji je
trasat član ili kod koga ima zastupnika.

Članak 13.
Kad se ček trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kada u tim mjestima ne vrijede isti
kalendari, onda se dan izdanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru, koji vrijedi u mjestu
plaćanja, pa se prema tome određuje dospijeće.

Ako imatelj čeka propusti navedene rokove, on gubi regresna prava (osim prema trasantu). Svoja
prava tada može ostvariti jedino tužbom iz temeljnog odnosa.

Može li se ček opozvati i kada?

Za razliku od mjenice, kod čeka postoji institut opoziva. Trasant, naime, može pisanom izjavom
opozvati već izdani ček što u stvari znači zabranu njegove isplate.

Zakon o čeku čl. 15.:

Opozivanje čeka djeluje, tj. ček se može opozvati:

1) kad proteče rok koji je određen za podnošenje radi isplate

2) ako trasant neposredno pošalje ček koji glasi na ime ili „po naredbi“ trasatu, s
odredbom da ga namiri osobi označenoj u čeku, a opozivanje stigne trasatu prije nego
što je ta odredba izvršena (prije nego uslijedi isplata)
Kad nema opozivanja, trasatu je dužnost prema trasantu da ček isplati i nakon što proteče rok za
podnošenje, osim ako ne postoji drukčiji sporazum.

Trasant koji bi nakon isteka roka za podnošenje raspolagao pokrićem, mada nije pravovaljano opozvao
ček, odgovara za naknadu štete.

Učinak opoziva čeka je da imatelj čeka gubi regresnopravo i prema trasantu i prema ostalim regresnim
dužnicima.

Zastara?
Ako bude odbijena isplata čeka, koji je u roku podnesen na isplatu, imatelj čeka stječe pravo regresa
prema indosantima, trasantu i avalisti (regresni dužnici).

198
Kod čeka nema regresa zbog neakceptiranja, jer nema ni samoga akcepta.Kod čeka nema akcepta jer
kod čeka nema ni osobe koja bi bila predviđena da preuzme obvezu tzv. glavnog dužnika akceptom,
kao što je to slučaj kod mjenice. Izjava o akceptu, koja bi se stavila na ček, nema čekovnopravnog
učinka.

Kod čeka postoji samo regres zbog neisplate. Kod mjenice imamo, dakle, dva slučaja regresa (regres o
dospjelosti i regres prije dospjelosti), kod čeka samo jedan. Kod čeka toga nema, jer se ček plaća po
viđenju, pa dostaje, prema tome, regres zbog neisplate.

Uvjeti za regres su:

1) prezentacija čeka na isplatu u zakonom predviđenom roku

2) protest zbog neisplate

Čekovnu svotu isplaćuje u čeku naznačeni trasat pa ček valja njemu podnijeti na isplatu. Ako odbije,
to se mora utvrditiprotestom nakon kojeg čekovni vjerovnik stječe pravo obratiti se trasantu i ostalim
čekovnim dužnicima.Kod čeka imatelj može odbiti djelomičnu isplatu.

Moguće je podići protest zbog neisplate koji se obavlja na isti način kao i u mjeničnom pravu.Protest
se mora podići kod protestnog tijela prije nego što protekne rok za podnošenje na isplatu, a ako je ček
podnesen posljednji dan roka za podnošenje, protest se može podići još i prvog radnog dana nakon
tog dana.

Zakon o čeku čl. 19. st. 2.:

Podnošenje na isplatu i neisplatu moraju biti utvrđeni:

1) javnom ispravom („protest zbog neisplate“) ili

2) potpisanom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu, s naznačenjem dana kada
je ček bio podnesen; izjava se mora u protestnom roku unijeti u registar protesta, u
čemu protestno tijelo stavlja potvrdu na čeku, odnosno njegovom alonžu, ili
3) datiranom potvrdom obračunskog zavoda, kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen
na vrijeme i da nije namiren obračunom

Nakon podizanja protesta, imatelj čeka se može obratiti za naplatu bilo kojem od regresnih dužnika jer
oni odgovaraju solidarno. Onaj koji u regresu iskupi ček, ima pravo daljeg regresa prema svojim
prednicima.

Obveza notifikacije postoji i kod čeka, a obavlja se kao i kod mjenice.

Zakon o čeku čl. 21.:

Regresni zahtjevi imatelja čeka protiv indosanata i protiv trasanta zastaruju za šest (6) mjeseci od
proteka roka za podnošenje na isplatu.

Regresni zahtjevi indosanata jednih protiv drugih i protiv trasanta zastaruju za šest (6) mjeseci od
dana kada je indosant iskupio ček ili od dana kada je protiv njega kod suda postupljeno(kad je
podignuta tužba).

199
Istekom roka zastare ne mogu se više ostvarivati zahtjevi regresnom tužbom, nego samo npr. tužbom
iz temeljnog odnosa.

Ako regresni dužnici ne bi udovoljili regresnom zahtjevu imatelja čeka, on može protiv njih podignuti
regresnu (čekovnu) tužbu u zastarnom roku. Na osnovi tužbe sud izdaje platni nalog protiv kojega se
mogu iznijeti prigovori u roku od tri (3) dana. Ako se prigovori ne iznesu, platni nalog je pravomoćan i
izvršan.

Umjesto regresne tužbe, imatelj čeka može svoju tražbinu koja je proistekla iz pravnog odnosa, koji je
bio temelj izdavanja ili prijenosa čeka, ostvariti u redovitoj parnici protiv trasanta ili svog neposrednog
indosanta, uz prethodni povrat čeka. To je tzv. tužba iz temeljnog odnosa. Ova se tužba može podići i
kad imatelj čeka nije ispunio uvjete za regres ili je regres zastario. Rok podizanja ove tužbe je, u stvari,
rok zastare tražbine iz osnovnog posla. Pravo na spome nutu tužbu može biti isključeno posebnom
klauzulom na čeku.

Dakle, tužba iz temeljnog odnosa može se podići:

1) umjesto regresne tužbe ako nije drukčije ugovoreno

2) kad nisu ispunjeni uvjeti za regres ili je nastupila zastara

Razlike između čeka i mjenice?

No, unatoč sličnostima, između čeka i mjenice postoje i razlike:

1) osnovna razlika čeka prema mjenici je u svrsi (funkciji)

 mjenica je u prvom redu kreditni papir
 ček je platežno sredstvo
 glavna funkcija čeka je plaćanje, on zamjenjuje gotov novac što
omogućuje plaćanje bez rizika i troškova povezanih s prenošenjem i
manipulacijom gotova novca
 mogućnost plaćanja čekom stimulira imatelje gotova novca da ga ne
drže i nagomilavaju kod sebe nego deponiraju kod banaka i drugih
novčanih zavoda koji ga mogu gospodarski korisnije upotrijebiti
 mjenica se izdaje kad netko nema novaca, a ček kad ima novca pa se želi
njime disponirati

2) u bitnim sastojcima ček i mjenica su vrlo slični, no ima razlika

 trasirana mjenica ima 8 bitnih sastojaka dok ček ima 6 bitnih sastojaka
 na čeku nije nužna naznaka remitenta pa se ček može izdati i na donositelja
 osim toga, ček je sam po sebi vrijednosni papir po viđenju pa nije potrebno u
čeku određivati rok dospijeća, a u mjenici se taj rok mora označiti

3) ček i mjenica razlikuju se i prema tome na koga se mogu trasirati

 prema našem Zakonu o čeku, čekovi plativi u zemlji mogu biti trasirani samo
na banku
 ako je ček plativ izvan zemlje, može se prema zakonu mjesta plaćanja
trasirati i na druge osobe
 ček se smije trasirati samo na osobu kod koje trasant ima pokriće na
temelju izričitog ili prešutnog sporazuma s njim
 u mjeničnom pravu trasat može načelno biti svaka osoba iako je to u praksi
redovito bankarska institucija

200
4) ček i mjenica se razlikuju i u pogledu indosiranja
 indosiranjem čeka na trasata utrnjuje čekovna obveza, tj. takav indosament
vrijedi samo kao priznanica isplate
 izuzetak je slučaj kada trasat ima više poslovnica među kojima postoji
distancija pa se indosiranje izvrši u korist poslovnice koja se nalazi u
mjestu različitom od onog na koje je ček bio trasiran
 no, trasat ne može prenositi ček dalje indosamentom jer je trasatov
indosament nevaljan
 mjenica se, pak, može indosirati i na trasata

5) ček i mjenica razlikuju se i prema tome da li je ili nije potrebno pokriće

 u trenutku izdavanja čeka trasant mora imati pokriće kod trasata u novcu ili
novčanom kreditu
 mjenica može biti trasirana i na onu osobu kod koje trasant uopće nema
pokriće ili ga nema u trenutku izdavanja mjenice

6) ček i mjenica razlikuju se i u pogledu akcepta

 u našem pravu nije potrebno akceptiranje čeka jer je nužno pokriće kod
trasata(ček sadrži bezuvjetni uput, tj. nalog da se plati određena svota novca
iz trasantovog pokrića pa se zato ček smije trasirati samo na onu osobu kod
koje trasant ima pokriće kojim može raspolagati na temelju sporazuma s tom
osobom)
 pri mjenici je podnošenje na akcept uvjet isplate kako bi imatelj mjenice
mogao ostvariti regresno pravo (kod čeka nema akcepta jer kod čeka nema ni
osobe koja bi bila predviđena da preuzme obvezu tzv. glavnog dužnika)

7) ček i mjenica se razlikuju i prema tome na koga mogu glasiti, tj. na koga mogu biti
izdani
 mjenica nikad ne može glasiti na donositelja
 ček može biti izdan na donositelja, na ime ili po naredbi (zato kod čeka nije
bitan sastojak naznaka remitenta)
 ček bez oznake osobe kojoj se ima platiti vrijedi kao ček na donosioca
 ček na donosioca prenosi se jednostavnom predajom, a svaki drugi
ček (i na ime i po naredbi) se prenosi indosamentom

8) ček i mjenica razlikuju se i u pogledu dospijeća

 ček dospijeva isključivo po viđenju
 mjenica dospijeva na jedan od sljedeća četiri načina:
 po viđenju
 na određeno vrijeme po viđenju
 na određeno vrijeme od dana izdanja
 na određeni dan

9) ček i mjenice razlikuju se i prema tome da li mogu biti opozvani

 ček se može opozvati
 izdana mjenica se ne može opozvati

10) ček i mjenica se razlikuju i prema tome da li imalac vrijednosnog papira može odbiti
djelomičnu isplatu
 kod čeka imalac (remitent) čeka može odbiti djelomičnu isplatu
 kod mjenice imalac (remitent) mjenice ne može odbiti djelomičnu isplatu

201
 11) ček i mjenica se razlikuju i u pogledu toga da li trasant i trasat mogu biti ista osoba
 kod vlastite mjenice trasant i trasat su ista osoba
 kod čeka trasant i trasat moraju uvijek biti različite osobe

12) ček i mjenica se razlikuju i u pogledu regresa

 kod čeka postoji samo regres zbog neisplate
 kod mjenice postoji regres o dospjelosti (isplata) i prije dospjelosti
(akceptiranje)

13) ček i mjenica razlikuju se i u pogledu odnosa između mjeničnopravnog posla i

temeljnog posla
 kod čeka ne postoji oštra razlika između mjeničnopravnog posla i temeljnog
posla
 u odnosu između trasata i trasanta radi se o isplati, a ne o
preuzimanju obveze na isplatu pa se imaocu čeka dozvoljava (i bez
regresa) redovna tužba protiv trasanta ili njegova neposrednog
indosanta za ostvarenje tražbine proistekle iz pravnog odnosa koji je
bio temelj izdavanja ili prijenosa čeka
 kod mjenice postoji oštra razlika između mjeničnopravnog posla i temeljnog
posla

*Djelomični i opunomoćeni ček?

Obveznica što je pojam?

Obveznica je isprava koja sadrži priznanje postojanja neke obveze, a služi vjerovniku kao dokaz, da je
dužnikpreuzeo obvezu.

Obveznica je pisana isprava(dužnički vrijednosni papir) kojom se izdavatelj obveznice (dužnik)

obvezuje da će njezinom imatelju (vjerovniku) u određenom roku vratiti primljeni iznos uvećan za
kamate.

Obveznice, za razliku od dionica, donose unaprijed utvrđenu kamatu.

Obveznica je dužnički vrijednosni papir (za razliku od dionice koja je vlasnički vrijednosni papir), što
znači da imatelju obveznice, u određenom roku, pripada pravo na povrat određenog iznosa glavnice i
pripadajuće kamate. Kamata se, pak, isplaćuje periodično ili se pribraja glavnici i isplaćuje o dospijeću.
Pojednostavljeno rečeno, radi se o posuđivanju novčanih sredstava koja se vraćaju u cijelosti imatelju
obveznice, uvećana za određenu kamatu.

Obveznica je, iz pozicije izdavatelja, alternativa bankovnom kreditu (ona je instrument kreditiranja).

Obveznica se izdaje s ciljem prikupljanja financijskih sredstava s unaprijed definiranim rokom povrata.

Obveznice izdaju, u pravilu, državne institucije kao što su HNB, Ministarstvo financija Republike
Hrvatske, Državna agencija za osiguranještednih uloga, ali i dionička društva, koja na taj način dolaze
do financijskih sredstava potrebnih za poslovanje, a da pritom ne mijenjaju svoju vlasničku strukturu.

202
Prilikom izdavanja obveznica i njihova uvrštenja na burzu, izdavatelj također objavljuje Prospekt. U
Prospektu su sadržani svi bitni elementi obveznice – nominalna vrijednost, valuta izdanja, vrsta
obveznice, visina i dinamika isplate kuponskih kamata, zamjenjivost obveznice za drugu vrstu
vrijednosnih papira te ostala prava i obveze izdavatelja i kupca.

Obveznice mogu glasiti na ime ili na donosioca, a moraju sadržavati nominalnu vrijednost, kamatnu
stopu, seriju i broj. Osim ovog obaveznog sadržaja, obveznica može imati naznačene i eventualne
načine korištenja u određene, unaprijed utvrđene svrhe (npr. za plaćanje poreza u iznosu nominalne
vrijednosti obveznice ako ju izdaje država, ili za neki drugi način korištenja).

Obvezni sastavni dio obveznice su kuponi, koji daju pravo na isplatu pripadajuće kamate za određeno
razdoblje (najčešće za jednu godinu, ali isplata kamata može biti i češća).

Postoji mnoštvo vrsta obveznica. Tako razlikujemo:

1) obveznice s obzirom na novčane tokove (glavna podjela):

a) kuponska obveznica – obveznice koje se amortiziraju jednokratno, a nose
periodične kuponske kamate
b) obveznica bez kupona – specifične obveznice s jednokratnim dospijećem koje
ne nose kamate
c) anuitetska obveznica– obveznica sa serijskom amortizacijom, u pravilu, kroz
jednake godišnje odnosno češće polugodišnje anuitete
2) obveznice s obzirom na izdavatelja:
a) državne
b) municipalne
c) korporativne
3) još postoje i:
a) participativne obveznice – imatelju osim kamata daje i pravo na udio u
dobitku izdavatelja
b) garantirane ili negarantirane obveznice – ovisno o tome je li za isplatu obveza
dana garancija

Što je zadužnica? Kojim propisom je regulirana? Zadužnica vrste! Kod kojih

vrsta tražnine se osigurava ispunjenje izdavanje zadužnice?

Zadužnica je instrument za naplatu tražbine utemeljen na Ovršnom zakonu i javlja se u dosadašnjoj

praksi kao vrlo djelotvoran i efikasan instrument osiguranja plaćanja koji vjerovniku pruža visok
stupanj i široku mogućnost za osiguranje njegove tražbine.

Na zadužnicu se supsidijarno primjenjuje Zakon o obveznim odnosima i to između ostalog, i odredbe

o vrijednosnim papirima.

Razlikujemo:

203
 1) običnu zadužnicu
2) blanko zadužnicu

Kako je zadužnica vrijednosni papir na ime kad se radi o običnoj zadužnici, ime vjerovnika upisuje se
prilikom samog izdavanja, a ako se radi o blanko zadužnici ime vjerovnika unijet će se naknadno.

Izdravanje zadužnice osigurava se ispunjenje novčanih tražbina.

Objasni vrste zadužnice i navedi razlike među njima? ? Zadužnica ima

značenje pravomoćnog riješenja o ovrsi i ovršenie isprave, objasni!
1.)Obična zadužnica je isprava koju izdaje dužnik uz javnu ovjeru svojeg potpisa kojom daje
suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene njegovi određeni ili svi računi
koje ima kod banaka, te da se novac s tih računa izravno isplaćuje vjerovniku na način određen tom
izjavom.

Zadužnica je u biti izjava o zapljeni računa (jedan je od instrumenata osiguranja naplate potraživanja).
To je isprava kojom korisnik kredita, sudužnik ili jamac daju suglasnost banci da zbog naplate
potraživanja može plijeniti sredstva na svim njihovim računima koje imaju otvorene u bilo kojoj
financijskoj instituciji.

Zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

Karakteristike obične zadužnice su:

1) može je izdati svaka pravna osoba, obrtnik ili druga osoba koja obavlja neku
samostalnu djelatnost ili fizička osoba koja ima poslovnu sposobnost
 dužnik može biti svaka fizička i pravna osoba
 obvezu mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu solidarnih dužnika (pismena
ovjerena isprava), a moguće je i uspostavljanje solidarnog jamstva
2) može se izdati svakoj fizičkoj i pravnoj osobi prema kojoj izdavatelj ima novčanu
obvezu

Ako stranke odluče da će radi osiguranja tražbine vjerovnika dužnik izdati zadužnicu preporuča se da
se osnovni elementi zadužnice odrede ugovorom između stranaka i bilo bi potrebno što određenije
navesti koja tražbina se osigurava zadužnicom i pod kojim uvjetima. Što su preciznija određenja o
tome, to će kasnije biti manje mogućnosti za prigovor bilo koje strane.

Vjerovnik je ovlašten svoja pravaiz zadužnice prenositi ispravom na kojoj je javno ovjeren njegov
potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik (cesija,
ustupanje).

Dužnik može u posebnoj parnici tužbom na utvrđenje tražiti da se utvrdi neistinitost zadužnice,
pobijati ju zbog poslovne nesposobnosti, ograničene poslovne sposobnosti, mana u volji, tužiti na
povrat plaćenog na temelju stjecanja bez osnove i sl.

204
Oblik i sadržaj s najvišim svotama koje se mogu upisati u pojedine vrste tih isprava propisuje ministar
pravosuđa.

Ispunjavanjem određenih uvjeta, zadužnica može postati vrijednosni papir te tako poboljšati položaj
vjerovnika.

2.) Blanko zadužnica uvedena je u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog
zakona koji je u tom dijelu noveliran 2005. godine.

Blanko zadužnica se razlikuje od obične po tome što je ne mogu izdati sve pravne ili fizičke osobe već
samo one koje imaju status trgovca i po tome je ta zadužnica institut trgovačkog prava.

Blanko zadužnica je isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis dužnika trgovca i kojom on daje
suglasnost da se radi naplate vjerovnikove tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi
zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom
izjavom sadržanoj u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će
naknadno biti u nju upisan.

Takva isprava izdaje se u jednom primjerku. Navedenu ispravu s naknadno upisanim iznosom tražbine
i podacima o vjerovniku banci dostavlja vjerovnik s učincima dostave pravomoćnoga sudskog rješenja
o ovrsi, neposredno u prijamnom uredu banke, preporučenom pošiljkom s povratnicom ili preko
javnoga bilježnika.

Za blanko zadužnicu propisan je obrazac. To je zgodno npr. kod kafića tj. kada se ne zna unaprijed
koliki će dug dužnika biti (npr. obrazac sa dugom do 100.000 kuna).

Temeljna oznaka s obzirom na izdavatelja je da mora postojati namjera da sastojke koji nedostaju
popuni netko drugi.

RAZLIKA IZMEĐU OBIČENE I BIANCO ZADUŽNICE

Blanko zadužnica se razlikuje od obične po tome što je ne mogu izdati sve pravne ili fizičke osobe već
samo one koje imaju status trgovca. Ona se izdaje na propisanom blanketu, ne mora imati upisanog
vjerovnika i iznos tražbine i može se izdati samo na najviše propisane svote.

Dakle, najbitnija razlika između obične i blanko zadužnice je da blanko zadužnicu može izdati samo
trgovac i to na propisanom obrascu, a običnu zadužnicu može izdati bilo koja fizička osoba ili pravna
osoba i ne mora biti na nikakvom posebnom obrascu.

Osim toga:

1) u blanko zadužnici ne moraju biti naznačeni osoba vjerovnika, kao ni svota dužne
tražbine
2) blanko zadužnica može se izdati samo s naznakom najviše svote, odnosno jednog od
propisanih apoena
3) blanko zadužnicu ne sastavlja sam dužnik (što čini kod obične zadužnice), nego se
može izdati samo na propisanom obrascu

205
Što je priznanica? Što je bolje posjedovati priznanicu ili zadužnicu? Koji zakoni
ih uređuju?
Priznanica je vjerovnikova pisana izjava kojom potvrđuje primitak dugovane činidbe, naziva se još i
namirom (apocha) Vjerovnik je dužan na zahtjev dužnika izdati priznanicu, ako je dužnik podmirio
dug, odnosno na priznanici zabilježiti da je obveza ispunjena djelomično. Ako je novčana obveza
ispunjena preko banke ili pošte dužnik dobiva primjerak uplatnice kao dokaz o ispunjenju obveze.
Osim uplatnice moći će zahtjevati priznanicu od vjerovnika samo ako ima opravdani razlog.

Priznanica je regulirana Zakonom o obveznim odmosima, a zadužnica Ovršnim zakonom, Zakon o

obveznim odnosima ne regulira poimence zadužnicu nego se on tu primjenjuje supsidijarno, tj
primjenjuju se one odredbe o vrijednomim papirima općenito.

Izdavanje
Članak 180. ZOO
(1) Tko ispuni obvezu potpuno ili djelomično, ima pravo zahtijevati da mu vjerovnik o tome izda
priznanicu o svom trošku.
(2) Dužnik koji je novčanu obvezu isplatio preko banke ili pošte može zahtijevati da mu vjerovnik izda
priznanicu samo ako za to ima opravdan razlog.
(3) Ako vjerovnik odbije izdati priznanicu, dužnik može položiti kod suda objekt svoje obveze.

Predmnjeve
Članak 181.ZOO
(1) Ako je izdana priznanica o isplaćenoj glavnici, predmnijeva se da su isplaćene i kamate i sudski i
drugi troškovi, ako ih je bilo.
(2) Isto tako, ako dužnik povremenih davanja, kao što su zakupnine, i drugih tražbina koje se
povremeno obračunavaju, kao što su, primjerice, ona koja nastaju utroškom električne energije ili
vode, ili uporabom telefona, ima priznanicu da je isplatio kasnije dospjelu tražbinu, predmnijeva se da
je isplatio i ona koja su prije dospjela.

Za vjerovnika je bolje da izda priznanicu jer to znači da je dužnik podmirio dug, ako primi zadužnicu
znači da mu dug nije još podmiren, nego dužnik zadužnicom daje suglasnost da se radi naplate
tražbine određenog vjerovnika zapljene njego svi ili određeni računi kod banaka te da se novac
izravno isplaćuje vjerovniku na način određen tom izjavom. Zadužnica je vrlo djelotvoran i efikasan
instrument za naplatu tražbine.

Koji vrijednosni papir bi vi kolega izdali?

Samo ne reći zadužnicu .

206