Fosilna Goriva PDF

Diplomski rad
SADR AJ:
1. UVOD............................................................................................................................. 2
2. ENERGIJA I ENERGETIKA............................................................................................... 3
2.1. Energija .......................................................................................................................3
2.1.1. Izvori energije ....................................................................................................... 5
2.1.1.1. Neobnovljivi izvori energije............................................................................ 6
2.1.1.2. Obnovljivi izvori energije ................................................................................ 7
2.1.1.3. Trenutni odnos izvora energije ....................................................................... 8
2.2. Energetika....................................................................................................................9
3. FOSILNA GORIVA ...........................................................................................................10
3.1. Primarni oblici energije...............................................................................................10
3.2. 0vrsta goriva..............................................................................................................13
3.3. Te1na goriva ..............................................................................................................15
3.4. Plinska goriva ..........................................................................................................16
4. REZERVE I POTROŠNJA FOSILNIH GORIVA................................................................18
4.1. Nalazišta, rezerve i proizvodnja ugljena u svijetu .......................................................18
4.1.1. Nalazišta, rezerve i proizvodnja ugljena u BiH .....................................................20
4.2. Nalazišta, rezerve i proizvodnja sirove nafte ..............................................................24
4.3. Rezerve i proizvodnja prirodnog plina ........................................................................27
5. UTICAJ ENERGIJE NA OKOLINU ...................................................................................31
5.1. Utjecaj pojedinih izvora energije na okoliš.............................................................32
6. ODR=IVOST I ENERGIJA................................................................................................33
6.1. Pojam odr>ivosti.........................................................................................................33
6.2. Veze izme?u energije i odr>ivosti...............................................................................34
6.3. Prijedlozi mjera za stvaranje pretpostavki za odr>ivu budu@nost ................................35
7. ZAKLJU0AK ....................................................................................................................36
8. LITERATURA ...................................................................................................................37
Energrtske rezerve fosilnih goriva i mogu e projekcije za odr ivu budu nost
Diplomski rad
1. UVOD
Od davnina ovjek razmišlja, kako o vje nosti tako i o neuništivosti supstance od koje
je svijet napravljen. Thales iz Mileta smatrao je da je koli ina vode ta koja je stalna. Newton
je smatrao da je to masa, pa je u svom uvenom djelu Principia uveo zakon o uvanja mase.
To je bila napredna ideja jer u njegovo doba nije bilo lako dokazati da se npr. Izgaranjem
komada drva ukupna masa ne mijenja. Trebalo je jako dugo da shvatimo da je ta supstanca
energija ili „masa-energija”. Krajem 17. stolje/a Gottfried Wilhelm Leibniz matemati ki je
formulirao izraz za vis vivu (silu 5ivota). Smatrao je da u mehani kom sistemu od nekoliko
tijela, zbir umno5aka masa tih tijela i kvadrata njihovih brzina mv2 konstantan. Leibniz je
zapravo prvi formulisao izraz za energiju gibanja. Izraz energija prvi puta upotrijebio je
Thomas Young 1807. godine. Princip o uvanja energije gibanja vrijedio je samo pribli5no i to
samo ako je trenje bilo malo, a sudari elasti ni, dok je princip o uvanja ukupne koli ine
gibanja, odnosno umnoška mv, vrijedio uvijek. Bez obzira na to, Leibnizov princip polako je
ulazio u upotrebu, jer je za rješavanje slo5enijih in5enjerskih problema bilo potrebno uzeti u
obzir oba principa. Po etak korištenja energije toplinskih strojeva u 18. stolje/u donio je i
nove in5enjerske probleme koje je trebalo rješavati. Za to je bila potrebna nova formulacija
sile 5ivota. Znalo se da tijela u gibanju trenjem gube brzinu, i da se pritom razvija toplina.
Nije li i toplina neka vrsta vis vive – karika koja nedostaje? Godine 1783, Antoine Lavoisier
je iznio kineti ku teoriju topline, dok je Pierre-Simon Laplace iznio kalori nu teoriju, po kojoj
je toplina vrsta fluida koji prelazi s toplijeg tijela na hladnije. Godine koje slijede pokazat /e
da je Lavoisier bio u pravu. Prou avaju/i toplinu koja se razvije prilikom bušenja topovskih
cijevi Count Rumford je 1798. godine zaklju io je da su kineti ka energija i toplina
meBusobno povezane univerzalnom konstantom te da se toplina razvijena iz gibanja mo5e
to no predvidjeti. Po etkom 19. stolje/a bilo je va5no pove/ati korisnost parnog stroja.
Godine 1824. Nicholas Carnot pokazao je da maksimalna korisnost idealnog toplinskog stroja
ovisi samo o razlici temperatura toplog i hladnog spremnika, te da se cjelokupna toplina
nikako ne mo5e potpuno pretvoriti u koristan rad. Konstruktori budu/ih toplinskih strojeva
dobili su va5no mjerilo uspješnosti svoje konstrukcije. U to doba nije se znalo da je toplina
vrsta energije. Vrijedila je kalori na teorija, po kojoj je toplina fluid ije strujanje pokre/e
strojeve, baš kao što voda pokre/e kota vodenice. Bilo je jasno da se dio topline mo5e
pretvoriti u mehani ku energiju, ali tek je James Prescott Joule 1843. godine pokusima
pokazao da se mehani ka energija mo5e potpuno pretvoriti u toplinu. U njegovoj aparaturi
uteg se spuštao pokre/u/i lopatice uronjene u vodu. Potencijalna energija utega pretvarala se
u kineti ku energiju lopatica, te trenjem prelazila u toplinu zagrijavaju/i vodu, što je Joule
mjerio pomo/u termometra. Njegov eksperiment bio je klju an dokaz za mehani ki
ekvivalent topline, uz konstantu pretvorbe energije (1 kcal = 4.2·103 J) koju koristimo i danas,
s tim da je jedinica za energiju nazvana po Jouleu, a konstantu poznajemo kao specifi ni
toplinski kapacitet vode. Svojim pokusima Joule je pokazao da je toplina takoBer energija –
karika koja je nedostajala. Sada je bilo mogu/e formulirati zakon o uvanja energije.
Pokazavši da radom sile trenja mo5e stvoriti novu toplinu ujedno je srušio i kalori nu teoriju
po kojoj je ukupna koli ina toplinskog fluida bila nepromjenjiva.
Diplomski rad
2. ENERGIJA I ENERGETIKA
2.1. Energija
Energija je bila i bit /e pokreta svih funkcija i aktivnosti 5ivih bi/a i kretanja tvari na
Zemlji. Prema tome mo5emo re/i da energija predstavlja sposobnost obavljanja rada. Da bi se
mogao izvršiti neki rad, tijelu bi trebalo dovesti upravo toliku koli inu energije koliko bi
iznosio obavljeni rad, ili bi u tijelu morala biti upravo tolika koli ina nagomilane energije.
Pod pojmom izvori energije se podrazumjevaju pojave ili materijali koji se mogu koristiti za
proizvodnju energije. Iesto se pored naziva izvori energije koristi i izraz oblik energije ili
nosioci energije, mada se u suštini odnose na istu stvar.
Energija se pojavljuje u razli itim oblicima, ali mi u osnovi mo5emo ih svrstati u dvije grupe:
akumulisani (nagomilani) i
prelazni oblici.
Akumulisani oblici energije (potencionalna, kineti ka i unutrašnja) se u ovome obliku

mogu zadr5ati veoma dugo (po 5elji), dok je za prelazne oblike karakteristi na kratkotrajnost
pojave. Prelazni oblik energije (mehani ka, elektri na i toplotna) se pojavljuju kada
akumulisana energija mijenja svoj oblik i kada prelazi sa jednoga tijela na druga.
Sl. 1. Pojavni oblici energije
Energija koja nam stoji na raspolaganju dolazi od Sunca, zatim od energije koja se nalazi
u Zemlji, te od energije koja je posljedica gravitacijskih sila Sunca, Mjeseca i Zemlje.
Energija od Sunca. Sunce se sastoji od goleme koli ine toplih plinova. Jake gravitacijske
sile ubrzavaju velikom brzinom atome plinova prema središtu Sunca. To kretanje podi5e
unutrašnju temperaturu i pritisak (na oko 107 K i oko 1014 Pa), pri emu trga elektrone iz
atoma i miješa jezgre i elektrone u plazmu. Pri ovim okolnostima zbiva se termonuklearna
fuzija vodika, a kao rezultat oslobaBa se velika koli ina energije, nastaje helij i dolazi do
nestanka mase. Energija koja nastaje fuzijom unutar Sunca prenosi se prema površini (5 760K
Diplomski rad
temperat. površine Sunca) i odatle zra i u Svemir. Od ukupne energije Sun eva zra enja samo
mali dio dolazi na Zemlju. Od ukupne energije koja se uputi ka Zemlji 30 % se reflektira u
svemirski prostor, a oko 70 % dolazi na Zemlju. Prema navedenome godišnja energija
Sun eva zra enja ve/a je od ukupnih rezervi ugljena i nafte. Ve/i dio Sun eve energije dobiva
se posredno procesima nastajanja energije (fotosinteza, isparavanje i strujanje), a manji dio
slu5i kao izravan izvor energije (Sun evo zra enje).
Fotosinteza je proces kojim se Su eva energija isijavanja pretvara u hemijsku energiju
biljaka. Prestankom biološkoga 5ivota, supstance biljaka se raspadaju do ostataka koji su
zadr5ali hemijsku energiju. Kroz milone godina taj se ostatak nagomilao u nekima predjelima
i te ostatke nazivamo fosilnim gorivima, a proizvode fotosinteze koji se danas dobivaju
nazivamo hranom, drvetom i biomasom. Isparavanje je proces kojim se dovoBenjem topline
nastaje promjena agregatnoga stanja vode (para). Isparava se voda na površini mora, rijeka i
jezera, ali i na površini tla i iz biljaka. Podizanjem od zemlje se hladi i kondenzira pa u obliku
oborina ponovo dolazi na zemlju gdje se stvaraju potoci i rijeke. Voda u tim potocima i
rijekama ima potencionalnu energiju u odnosu na morsku razinu. Strujanje nastaje kao
posljedica razlika temperature bilo zraka (vjetar) bilo vode (morske struje). Stvaranje i
kretanje morskih valova posljedica je strujanja zraka. Energija vjetra i energija morskih struja
je kineti ka energija, dok je energija morskih valova potencionalna energija.
Energija iz Zemlje. Zemlja kao i Sunce sastavljena je od istih osnovnih tvari. Vjeruje
se da je Zemlja i još neki planeti nastali od Sunca i to tako da je nekom kataklizmom Sunce
izbacilo estice toplih plinova koje su se po ele vrtjeti oko Sunca i polahko se hladile.
HlaBenje Zemlje po inje na površini i ide prema središtu, a toplina ide od središta ka površini.
Istra5ivanjima se došlo do zaklju ka da se jezgra Zemlje sastoji od rastaljene materije sa
temperaturom od 5 500 K. Od svoga nastajanja pa do danas Zemlja se mijanja pod uticajem
vanjskih i unutrašnjih sila. O it dokaz aktivne unutrašnjosti Zemljine kore jesu vulkani i
potresi, dok vanjske razaraju površinu, a djeluju preko razlike temperatura, razlike pritisaka,
preko teku/e vode, valova, vjetra, leda, biljnog i 5ivotinjskog svijeta te i ovjeka. Prosje ni
temperaturni gradijent Zemlje iznosi 1 K za svaka 33 m. Za mogu/nost iskorištavanja topline
iz Zemlje bitan je toplinski gradijent, jer se toplinska energija mo5e iskoristiti samo ako
postoji potrebna razlika u temperaturi. Prema današnjim spoznajama toplina Zemlje bi se
mogla iskoristiti:
kod primjene toplinskih crpki

kao izvori vru/e vode i pare i
kao energija suhih stijena.
Energija gravitacije. Javlja se kao posljedica gravitacijskih sila koje djeluju izmeBu
Sunca, Mjeseca i Zemlje, a utje u na nivo vode u moru. Promjena nivoa mora na Zemlji
(promjena potencijalne energije) posljedica je privla nih sila Sunca, Mjeseca i Zemlje.
Dizanje nivoa mora (plima) i spuštanje nivoa mora (oseka) razli ito je u raznim dijelovima
Zemlje. Razlika izmeBu plime i oseke varira od nekoliko centimetara do šesnaest metara.
Diplomski rad
2.1.1. Izvori energije
ivot na Zemlji nastao je i opstao milionima godina zahvaljuju/i povoljnim klimatskim

uslovima. Klima se mo5e posmatrati kao obnovljivi resurs ija je energetska komponenta
energija Sunca, a materijalna komponenta su okeani kao rezervoari za vodu. Energija Sunca
potsti e kru5enje vode na Zemlji i time omogu/ava 5ivot. Tamo gdje nema vode nema ni
kvalitetnog 5ivota, npr. u pustinjama. Klimatske promene na zemlji dostigle su takav nivo da
mo5emo govoriti o klimatskoj krizi. Vizija izlaska iz te krize je vrlo jasna i to je povratak na
manje štetne izvore energije. MeButim, lobiji koji zagovaraju dalje koriš/enje fosilnih goriva i
nuklearne energije toliko su mo/ni na tr5ištu energije i trenutno nema nikakvih naznaka
usporavanja potrošnje "prljavih" izvora energije. Takav pristup mogao bi u budu/nosti znatno
promeniti klimu, a time bi 5ivot klimatski osetljivih biljaka i 5ivotinja bio ugro5en. Budu/i da
sve vrste 5ive u prirodnoj ravnote5i to bi uticalo na celi biološki sistem Zemlje. Da bi se
izbjegla takva budu/nost Zemlje, neke dr5ave po ele su potsticati programe uštede energije i
prelazak na " iste" izvore energije. Globalno gledano za sada nema velikog napretka u tome
jer je koli ina energije dobijena na taj na in zanemarljiva prema energiji koja se dobija od
fosilnih goriva i nuklearnih elektrana.
Slika 2. Izvori energije i procesi pretvaranja jednog oblika energije u drugi
Na slici 3. prikazana je svetska potrošnja energije od 1900. do 1997. godine. Na slici se

prime/uje da se u prvoj polovini 20. veka potrošnja energije udvostru ila, a nakon toga dolazi
do znatnog pove/anja potrošnje energije u drugoj polovini veka. Ukupna potrošnja energije
se pove/ala deset puta u odnosu na po etak veka.
Slika 3. Svetska potrošnja energije u periodu 1900-2000.god.

Diplomski rad
Glavni izvori energije u dvadesetom veku bili su neobnovljivi izvori energije kao što su:
• ugalj,
• nafta,
• prirodni gas i
• nuklearna energija.
Ugalj, nafta i prirodni gas nazivaju se još i fosilna goriva. Dva osnovna problema kod
neobnovljivih izvora energije su da ih ima u ograni enim koli inama i da ošte/uju okolinu.
Sagorevanjem fosilnih goriva oslobaBa se velika koli ina CO2. Najverovatnije je zbog toga
došlo do globalnog porasta temperature na Zemlji. Nuklearna goriva nisu opasna za
atmosferu, ali stvari nastale kod nuklearne reakcije ostaju radioaktivne još godinama i moraju
biti uskladištene u posebnim prostorijama. Kod obnovljivih izvora energije nema takvih
problema.
Najzna ajniji obnovljivi izvori energije su:
• energija vjetra,
• energija sunca,
• bioenergija,
• energija vode i
• geotermalna energija.
Obnovljivi izvori energije ne zagaBuju okolinu u tolikoj meri kao neobnovljivi, ali
nisu ni oni svi potpuno isti. To se naro ito odnosi na energiju dobijenu iz biomase koja kao i
fosilna goriva prilikom sagorevanja ispušta CO2. Ako izuzmemo energiju vode glavni
problemi kod obnovljivih izvora su cijena i mala koli ina dobijene energije. Potencijali
obnovljivih izvora energije su ogromni, ali trenutna tehnološka razvijenost ne dopušta nam
oslanjanje samo na njih.
2.1.1.1. Neobnovljivi izvori energije
Obnovljivi izvori energije pru5aju znatni potencijal za budu/nost, ali trenutno su vrlo
ograni enih mogu/nosti i energija koja dolazi iz njih je skuplja. Zbog toga /e pro/i još neko
vreme do zna ajnije upotrebe takvih izvora energije. Do tada se moraju koristiti neobnovljivi
izvori energije i to:
• nuklearna energija,
• ugalj,
• nafta i
• prirodni gas.
Ugalj, naftu i prirodni gas nazivamo još i fosilna goriva. Samo ime fosilna goriva govori
o njihovom nastanku. Pre mnogo miliona godina ostaci biljaka i 5ivotinja po eli su se talo5iti
na dno okeana ili na tlo. S vremenom je te ostatke prekrio sloj blata, mulja i peska. U tim
uslovima razvijale su se ogromne temperature i veliki pritisci, a to su idealni uslovi za
pretvaranje ostataka biljaka i 5ivotinja u fosilna goriva. Glavni izvor energije fosilnih goriva
Diplomski rad
je ugljenik, pa njihovim sagorevanjem u atmosferu odlazi puno ugljen - dioksida. To je glavni

problem iskoriš/avanja fosilnih goriva gledano s ekološkog aspekta. Na slici 4. prikazan je
rast koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi u zadnjih 150 godina.
Slika 4. Porast ugljen-dioksida u atmosferi u zadnjih 150 godina

Sa slike se vidi se da se koncentracija u navedenom razdoblju pove/ala za ak 28%.
Zadnjih 150 godina je razdoblje sve ve/eg pove/anja upotrebe fosilnih goriva. Na po etku se
najviše koristio ugalj, koji je i najopasniji za okolinu jer u atmosferu ispušta uz ugljen -
dioksid i sumpor. Sumpor se u atmosferi spaja s vodenom parom i stvara sumpornu kiselinu,
koja pada na tlo u obliku kiselih kiša. Problem kiselih kiša najizra5eniji je bio u SAD-u i
Kanadi, ali ni evropske dr5ave nisu bile pošteBene. U Evropi su najviše problema imale
Nema ka i Velika Britanija. Da bi smanjile mogu/nost kiselih kiša SAD su ulo5ile oko dve
milijarde dolara u istra5ivanje metoda za pro iš/avanje uglja. Tehnologije pronaBene tim
istra5ivanjima znatno su smanjile u estalost pojavljivanja kiselih kiša.
Nuklearne elektrane ne ispuštaju ugljen - dioksid, ali nakon upotrebe nuklearno gorivo
je izuzetno radioaktivno i potrebno ga je skladištiti više desetina godina (najradioaktivnije i
više stotina godina) u sigurnim betonskim bazenima ili podzemnim bunkerima. U normalnim
uslovima nuklearna energija je vrlo isti izvor energije, ali potencijalna opasnost neke
havarije sve više smanjuje broj novoinstaliranih nuklearnih elektrana. Strah od havarije
dodatno su pove/ale dve do sada najve/e nuklearne nezgode: Ostrvo Tri Milje 1979. godine i
Iernobil 1986. godine. U oba slu aja do nezgode je došlo zbog niza grešaka na opremi i
ljudskih grešaka. U zadnje vreme sve je manji uticaj oveka na proces u nuklearnoj elektrani
jer su se ra unari pokazali da su pouzdaniji za obavljanje nekih radnji koje ne zahtevaju
konstruktivno razmišljanje.
2.1.1.2. Obnovljivi izvori energije

Obnovljivi izvori energije, ne uklju uju/i hidroenergiju, daju manje od 1% ukupno
potrebne energije. Taj dio u budu/nosti treba znatno pove/ati jer neobnovljivih izvora
energije ima sve manje, a i njihov štetni uticaj sve je izra5eniji u zadnjih nekoliko desetina
godina. Sunce isporu uje Zemlji 15 hiljada puta više energije nego što ovje anstvo u
sadašnjoj fazi uspijeva potrošiti, ali usprkos tome neki ljudi na Zemlji se smrzavaju. Iz toga se
vidi da se obnovljivi izvori mogu i moraju po eti bolje iskorištavati i da ne trebamo brinuti za
energiju nakon fosilnih goriva. Razvoj obnovljivih izvora energije (naro ito od vetra, vode,
sunca i biomase) va5an je zbog nekoliko razloga:
obnovljivi izvori energije imaju vrlo va5nu ulogu u smanjenju emisije ugaljen -
dioksida (CO2) u atmosferu. Smanjenje emisije CO2 u atmosferu je politika Evropske
unije, pa se mo5e o ekivati da /e i SCG morati prihvatiti tu politiku.
Diplomski rad
pove/anje udela obnovljivih izvora energije pove/ava energetsku odr5ivost sistema.

TakoBe poma5e u poboljšavanju sigurnosti dostave energije na na in da smanjuje
zavisnost od uvoza energetskih sirovina i elektri ne energije.
o ekuje se da /e obnovljivi izvori energije postati ekonomski konkurentni
konvencionalnim izvorima energije u srednjem do dugom razdoblju.
Nekoliko tehnologija, naro ito energija vetra, male hidrocentrale, energija iz biomase i
sun eva energija, su ekonomski konkurentne. Ostale tehnologije zavise od potra5nje na tr5ištu
da bi postale ekonomski isplative u odnosu na klasi ne izvore energije. Proces prihvatanja
novih tehnologija vrlo je spor i uvek izgleda kao da nam izmi e za malo. Glavni problem za
instalaciju novih postrojenja je po etna cijena. To podi5e cijenu dobijene energije u prvih
nekoliko godina na nivo potpune neisplativosti u odnosu na ostale komercijalno dostupne
izvore energije. Veliki udio u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora rezultat je ekološke
osveštenosti stanovništva, koje usprkos po etnoj ekonomskoj neisplativosti instalira
postrojenja za proizvodnju " iste" energije. Evropska zajednica ima strategiju
udvostru avanja upotrebe obnovljivih izvora energije od 2003. do 2010. godine. To zna i da
bi se ukupni udio obnovljivih izvora energije pove/ao sa sadašnjih 6% na 12% 2010. godine.
Taj plan sadr5i niz mera kojima bi se postakle privatne investicije u objekte za pretvaranje
obnovljivih izvora energije u iskoristivu energiju (najve/im delom u elektri nu energiju).
Zbog trenutne finansijske krize u kojoj su se našle najve/e dr5ave u Evropskoj uniji,
verovatno je da plan ne/e biti sproveden u potpunosti.
Sun eva radijacija glavni je pokreta ve/ine obnovljivih izvora energije, ali ima i
nekoliko izvora koji ne poti u od nje. To su geotermalna energija i energija koju mo5emo
dobiti od plime i oseke.
2.1.1.3. Trenutni odnos izvora energije

Glavni izvor energije za pokrivanje trenutnih potreba ove anstva su fosilna goriva koja
daju 85-90% energije. Nafta je najzna ajnija sa 35%, a ugalj i prirodni gas su podjednako
zastupljeni. Gotovo 8% energije dobija se iz nuklearnih elektrana, a tek 3.3% energije dolazi
od obnovljivih izvora.
Slika 5. Procentualni udjeli goriva koji u%estvuju u svetskoj prizvodnji energije

Ogromna ve/ina energije dobijene iz obnovljivih resursa odnosi se na energiju vode.
Ostali obnovljivi izvori energije su trenutno energetski zanemarljivi. Budu/i da /emo u
budu/nosti morati podmiriti sve svoje energetske potrebe iz obnovljivih izvora energije,
moramo izmisliti neki na in kako pretvoriti obnovljive resurse u korisnu energiju. Glavno
ograni enje u tome su skupa i dugotrajna istra5ivanja, a ve/ina primena svodi se na
Diplomski rad
proizvodnju elektri ne energije. Cijenu istra5ivanja pove/ava i raznolikost obnovljivih izvora

energije.
2.2. Energetika
Problematika kojom se energetika bavi obuhva/a:
• pretvorbu izvornih oblika energije u elektri nu i toplinsku energiju

• projektiranje energetskih postrojenja
• razvoj, konstrukciju i odr5avanje energetske opreme
• planiranje i voBenje energetskih procesa i sustava
Energetika je uvjet bez kojeg se ne mo5e, ne samo za gospodarstvo nego i za cjelokupnu

ljudsku aktivnost. Ono što je nu5no imati na umu je to da promišljanje energetike mora biti na
duge staze. Ne mo5e se ništa bitno, a pozitivno, dogoditi u kratkom vremenu u energetskom
sektoru. Negativne stvari se mogu dogoditi u kratkom vremenu i za njih ne treba nikakav plan
niti ulo5eni kapital. One se mogu dogaBati samo po sebi, kao rezultat nebrige ili lošeg
planiranja, ili kao rezultat nekih nepredvidivih dogaBaja. Ali za pozitivne stvari u energetici,
npr. zna ajnije pove/anje energetske u inkovitosti ili smanjenje emisije stakleni kih plinova,
ili pak promjena strukture elektroenergetskog proizvodnog parka, treba dosta vremena, a i
financijski su vrlo zahtjevne. Mnoge odluke u energetici, poslovne ili administrativne mogu
imati dugoro ne u inke. Stoga stru njaci koji se bave planiranjem u energetici nastoje
sagledati što dulje razdoblje u budu/nosti, dakako uzimaju/i u obzir objektivnost tako
dalekog horizonta, s obzirom na promjenljivost mnogih bitnih parametara koji utje u na samu
viziju relativno daleke budu/nosti.
U ovom diplomskom radu se daju neke od ideja za mogu/u projekciju energetskih
prilika do 2050. godine, koje se nastale pod okriljem WEC-a. Ambicija tih vizija nije
proricanje budu/nosti (gledanje u staklenu kuglu) nego samo naznaka mogu/ih scenarija,
odnosno potrebnih mjera da bi se neki od tih scenarija i ostvario. Koliko je nesigurnosti
povezano uz dugoro no planiranje u energetskom sektoru najbolje pokazuje primjer cijena
nafte na svjetskom tr5ištu. Samo nekoliko godina ranije mnogi autoriteti u energetskom
sektoru, su o ekivali (predviBali) cijene koje su daleko ni5e od onih koje se ostvaruju u
posljednje vrijeme. To meButim ne zna i da treba prestati dugoro no planirati. Naprotiv, tom
problemu treba pristupiti vrlo studiozno, nastoje/i obuhvatiti i kvantificirati sve mogu/e
izvore nesigurnosti.
Kada se radi o utjecaju energetskog sektora na promjenu klime, ponajprije radi emisije
stakleni kih plinova, a isto vrijedi i za sigurnost opskrbe svim oblicima energije, o igledno je
da ne postoji samo jedna energetska opcija koja mo5e dovesti do zadovoljavaju/eg stanja.
Potrebna je kombinacija razli itih energetskih izvora i razli itih mjera kojima bi se utjecaj na
klimatske promjene odr5ao u razumnim, odnosno prihvatljivim granicama, a sigurnost
opskrbe energijom dr5ala na zadovoljavaju/oj razini. Nema dvojbi da je i nuklearna opcija
sastavni dio jednog takvog scenarija.
Diplomski rad
3. FOSILNA GORIVA
3.1. Primarni oblici energije
Kvalitet 5ivljenja i opstanak ovjeka u krajnjem slu aju u direktnoj je vezi s

raspolo5ivom energijom i na inom njenog korištenja. Kontinuirani privredni rast u
industrijskim zemljama u direktnoj je proporciji s pove/anim korištenjem energije. Naime,
postoji vrsta korelacija izmeBu koli ine korištene energije i ukupne industrijske proizvodnje
u jednoj zemlji. S obzirom na to da u savremenom svijetu privredna grana - industrija donosi
najve/i prosperitet u jednoj zajednici, mo5e se s pravom izvesti zaklju ak, prakti no još jedna
"definicija" za energiju, da je raspolo5ivost, razli itost, na in i nivo korištenja energije bitan
preduvjet za prosperitet stanovnika u jednoj zajednici (dr5avi, regionu itd.).
Va5nost energije u savremenom svijetu mo5e se ilustrirati injenicom daje za samo 25
godina nakon Drugog svjetskog rata korišteno više energije nego u toku itavog historijskog
razdoblja prije toga, s tim da se taj trend stalno i rapidno pove/ava . Na slici 6 grafi ki je
prikazano dosadašnje i potencijalno korištenje energije na svjetskom nivou za period 1980-
2030. godine, a u tabeli 1 po karakteristi nim regionima za period 2003-2030. godine .
Kada je u pitanju energija, odnosno njena va5nost, pokazale su brojne situacije
(naprimjer: Drugi svjetski rat, Suecka kriza 1957. godine, arapsko—izraelski rat 1967.
godine, Bliskoisto na kriza 1973. godine, Iranska revolucija 1978. godine itd.) u kojima je
normalni 5ivot savremenog društva ugro5en i uz relativno malo pomanjkanje isporuka
primarne energije (u ovom slu aju nafte), te i najmanja ograni enja u njenom korištenju
uzrokuju velike teško/e kako u privredi tako i u privatnom 5ivotu svakog pojedinca.
Slika. 6 Dosadašnje i potencijalno korištenje energije na svjetskom

nivou za period 1980-2030. Godine
Diplomski rad
Tabela 1. Sadašnja potrošnja energije i predvi+anje potrošnje po regijama u GJ

REGION 2003 2010 2020 2030
u milijardama GJ
UKUPNO OECD 247,18 270,18 297,09 325,78
Sjeverna Amerika 124,81 138,63 156,56 175,34
Evropa 83,24 89,04 93,58 99,69
Azija 39,14 42,52 46,84
UKUPNO ne-OECD 196,65 267,55 349,73 435,51
Evropa i Evroazija 51,17 59,61 72,48 83,34
Azija 87,67 133,14 182,31 235,89
Srednji istok 20,68 26,37 32,92 39,77
Afrika 14,03 18,67 23,53 28,27
Centralna i Ju'na 23,11 29,75 35,51 48,21

Amerika
UKUPNO SVIJET 443,84 537,73 646,72 761,29
Postoje primarni, transformirani i tzv. korisni oblici energije. Primarni oblici energije
se nalaze u prirodi ili se u njoj pojavljuju. Samo neki od njih se mogu upotrijebiti u prirodnom
obliku, ali se ve/ina mora transformirati u pogodniji oblik, bilo zbog toga što se u primarnom
obliku ne mogu uop/e koristiti bilo da je u transformiranom obliku korištenje pogodnije i
ekonomi nije ili pak da transport energije u primarnom obliku nije uop/e mogu/. Potroša i,
zavisno od namjene, trebaju odreBeni oblik energije, takozvane korisne oblike, kao što su:
toplotna, mehani ka, elektri na, svjetlosna i hemijska.
Kada se razmatraju korisni oblici energije, onda se s pravom mo5e tvrditi daje u
savremenom svijetu elektri na energija najpogodniji oblik za korištenje kod razli itih krajnjih
korisnika, bilo da se radi o industriji ili pak širokoj potrošnji. Pogodnost elektri ne energije
zasniva se na sljede/im injenicama: mogu/ transport na velike razdaljine do krajnjih
potroša a; razvijena infrastruktura za prijenos elektri ne energije na nacionalnom i
meBunarodnom nivou; zahvaljuju/i prethodnim injenicama dobro je razvijena meBunarodna
trgovina elektri nom energijom: jako je razvijena i razgranata infrastruktura za distribuciju
elektri ne energije krajnjim korisnicima; danas, pogon industrijskih aparata, mašina i
postrojenja, kao i razli itih aparata široke potrošnje nije mogu/e uop/e zamisliti bez upotrebe
elektri ne energije itd. Prakti no, mo5e se tvrditi da se 5ivot savremenog urbanog ovjeka ne
bi mogao ni zamisliti bez korištenja elektri ne energije. Naime, svjedoci smo velikih
poreme/aja (haosa) 5ivotnih tokova u svjetskim megapolisima (New York, London, Pariš,
Milano, Istanbul, Be itd.), kada doBe do prekida u isporukama elektri ne energije.
Diplomski rad
Gotovo iz svih primarnih oblika energije na Zemlji i u njoj proizvodi se elektri na

energija, odnosno primarni oblici energije u energetskim postrojenjima transformiraju se u
elektri nu energiju, iji princip rada, izgled i nivo kapitalnih investiranja primarno zavisi od
primarnog resursa. U periodu 2003-2030. godine predviBa se na svjetskom nivou
udvostru enje potra5nje za elektri nom energijom. Naime, u 2003. godini korišteno je 14.781
milijarda kWh, a u 2030. godini predviBa se potra5nja za 30.116 milijardi kWh elektri ne
energije, slika 7. Najve/i porast potra5nje za elektri nom energijom u prosjeku od 3,9% na
godinu je projiciran za ne-OECD zemlje, dok je taj porast za OECD zemlje prosje no 1,5%
na godinu u periodu 2003-2030. godine, slik 8. Sna5an ekonomski rast u mnogim ne-OECD
zemljama rezultirat /e ve/om potra5njom za elektri nom energijom, kako bi se zadovoljile
njihove nove industrijske, infrastrukturne, komercijalne i ku/ne potrebe (klimatizacija,
grijanje prostora i vode, kuhanje i ostala sredstva za iji je pogon potrebna elektri na
energija). S druge strane, u ne-OECD zemljama ve/i je porast broja stanovnika u odnosu na
OECD zemlje. Manji porast potra5nje elektri ne energije u periodu 2003-2030. godine u
OECD objašnjava se injenicom da one imaju ve/ razvijenu industriju, infrastrukturu i bla5i
porast stanovnika.
Slika 7. Dosadašnje i potencijalno korištenje elektri%ne energije

na svjetskom nivou za period 2003—2030. godine
Primarni oblici energije dijele se na dvije va5ne skupine: konvencionalne i

nekonvencionalne. Konvencionalni oblici energije su: drvo, fosilna goriva (ugljen, sirova
nafta, prirodni ili zemni plin), potencijalna energija rijeka, nuklearna energija fisije i vru/i
izvori. U ovom diploskom radu analiza je usmjerena na prirodna fosilna goriva i takozvana
vješta ka goriva, dobijena preradom prirodnih fosilnih goriva.
Nekonvencionalni oblici energije su: kineti ka energija vjetra, potencijalna energija
plime i oseke mora i okeana; toplotna energija iz unutrašnjosti Zemlje - koja ne dopire do
njene površine; energija Sunca - njeno neposredno korištenje; unutarnja energija mora i
okeana - korištenje razlike temperatura vode na površini i velikim dubinama, energija fuzije
lahkih atoma.
Pored podjele primarnih oblika energije na konvencionalne i nekonvencionalne, oni se
dijele u dvije takoBer va5ne skupine: prirodno obnovljive i neobnovljive resurse. U tabeli 2.
data je procjena energetskih resursa na Zemlji.
Prirodno obnovljivi izvori energije su: zra enje Sunca (ovdje se misli na sun evu
energiju u u5em smislu, jer su gotovo svi oblici energije na Zemlji u krajnjoj liniji posljedica
sun evih aktivnosti); energija vodotokova, energija vjetra; energija mora i okeana
(plima/oseka) i unutarnja energija mora i okeana.
Neobnovljivi izvori energije su: fosilna goriva (ugljen, nafta, plin), nuklearna goriva,
lahki atomi potrebni za fuziju, unutarnja energija u Zemlji koja se pojavljuje na površini u
obliku toplih izvora vode i vulkana.
Diplomski rad
IzmeBu obnovljivih i neobnovljivih primarnih oblika energije postoje bitne razlike u

konstantnosti, mogu/nosti uskladištenja i transporta, zatim u nivou investicija za izgradnju
energetskih postrojenja u kojima se ona transformira u takozvane korisne, to jest pogodne
oblike, i kona no, u potrebnim troškovima za pogon i odr5avanje takvih postrojenja.
Tabela 2. Procjenjeni energetski potencijali (resursi) zemlje
NEOBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
Fusija 100.000 * 1012 MWh
Fisija 574 * 1012 MWh
Fosilna goriva 55 * 1012 MWh
Geotermalna energija 0,134 * 1012 MWh
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
Dozra ena energija Sunca

580 * 1012 MWh
na površinu Zemlje
Energija morskih struja 70 * 1012 MWh
Energija vjetra 1,7 * 1012 MWh
Energija vodotokova 0,018 * 1012 MWh
Potencijalne mogu/nosti obnovljivih primarnih oblika energije mijenjaju se s

vremenom, što zna i daje ona funkcija vremena. Naprimjer, te promjene mogu biti: vrlo brze
- što je slu aj s vjetrom (brzina vjetra mo5e se promijeniti u samo nekoliko minuta, a s druge
strane, snaga vjetra je proporcionalna tre/em stepenu njegove brzine); brze - stoje slu aj s
plimom i osekom mora i okeana (snaga proporcionalna koti morske razine, a minimalna i
maksimalna kota se posti5u u toku 12 sati) i zra enje Sunca (intenzitet zra enja zavisi od
dijela dana, vremenskih prilika, zagaBenja zraka troatomnim plinovima i vrstim esticama);
polagane - kao kod vodotokova (snaga vodotoka proporcionalna protoku vode, a mo5e se
smatrati da je u toku jednog dana pribli5no stalna); vrlo lagane - kao što je unutarnja energija
mora i okeana, koja uglavnom zavisi od godišnjih doba.
3.2. vrsta goriva
U primarna vrsta goriva ubrajaju se: drvo, treset, sve vrste ugljena (lignit, mrki,
kameni, poluantracit i antracit), bitumenski pijesak i uljni škriljci. Ivrsta goriva se preraBuju,
kao i druga dva fosilna goriva, pa se onda govori o vješta kim ili sekundarnim gorivima, kao
što sa npr. drveni ugljen, koks, polukoks, razni briketi itd. Drvo se sastoji od
visokomolekularnih jedinjenja: celuloze oko 49%, semiceluloze oko 25% i lignina od 20 do
28%. Elementarna analiza suhe mase drveta je prema Mendeljejevu6: Cs=50,6%, Hs=6,2%,
Os=41,9%, Ns+As=l,3%. U svje5em, odnosno sirovom drvetu ima 50 do 60% vlage. U
razvijenim zemljama drvo je industrijska sirovina i ne koristi se uop/e kao gorivo.
Diplomski rad
Treset se nalazi u mo varnom zemljištu. Debljina sloja treseta mo5e dosti/i do 20 m.

Starost tresetišta kre/e se od nekoliko stotina do nekoliko desetina hiljada godina. Sadr5aj
sagorivih sastojaka u tresetu kre/e se od 10 do 20%, a ostatak je voda. Treset osušen na zraku
sadr5i od 25 do 30% vlage. Zna aj treseta kao industrijskog goriva nije veliki, s obzirom daje
njegova toplotna mo/ u rasponu od 6,3 do 8,5 MJ/kg.
Ugljeni su najzna ajnija primarna vrsta goriva, koja se ve/ du5i vremenski period
koriste, a tako /e biti i u budu/nosti s obzirom na zna ajne rezerve. Sastavljeni su od slo5enih
hemijskih jedinjenja i mineralnih primjesa. Organska supstancija ugljena sastoji se od
slo5enih makromolekula. Najpostojaniji i slabo reaktivni dio ovih makromolekula su
prostorni polimeri u vidu razgranatih mre5a ugljenika. Struktura organske supstancije ugljena
je vezana za genezu i metamorfozu supstancija od kojih su nastali. Teorija o nastanku ugljena
(sli no teoriji za naftu i plin) govori o tome da su nastali u veoma dugom vremenskom
periodu transformacijom organskih supstancija iz viših biljaka, algi, gljiva, planktona i
mikroorganizama.
Prema pramateriji od koje su nastali ugljeni se dijele na humusne i sapropelne.
Humusni ugljeni su nastali transfonnacijom viših biljaka (drve/e, paprat), a sapropelni
prete5no od planktona i mikroorganizama 5ivotinjskog porijekla.
U toku procesa transformacije organskih supstancija iz biljaka razlikuju se dva
sukcesivna stadija: biohemijski stadij i stadij karbonizacije. U prvom, biohemijskom stadiju,
preovlaBuje djelovanje mikroorganizama na proces raspadanja organske supstancije biljaka
bez prisustva kiseonika. U tom stadiju su nastali debeli slojevi humusa i treseta. Humus je
produkt raspadanja viših biljaka. Zbog postepenog smanjenja pH-vrijednosti usljed stvaranja
humusnih kiselina u humusnom sloju došlo je do završetka biohemijskog stadija. Nakon toga
slijedi stadij karbonizacije, to jest nastavak procesa pove/anja koncetracije ugljenika, u kojem
se nastavlja transformacija organske. supstancije pod visokim pritiscima i temperaturama.
Nivo procesa karbonizacije prakti no odreBuje vrstu ugljena.
Tabela 3. Sadr1aj komponenti u gorivu

Sadr5aj Isparive Vla5nost Higroskopska Mineralne
GORIVO ugljenika komp. na 200C vla5nost supstance
% MASENIH UDJELA
Drvo 40-50 85-95 50-60 7 1-1,5
Treset 40-60 75 50-60 10 8-10
Mrki ugalj 50-75 40-50 50-30 6-10 7-30
Kameni ugalj 75-90 17-37 5-14 1-5 6-45
Antracit 58-93 3-8 5-9 2-3 8-28
Škriljci - 90 5-25 - 40-60
Te na 50-91 - 1 - 0,2-1
plinska 7-50 - 0 0 0
Diplomski rad
3.3. Te na goriva
Dobro poznata injenica jeste da se sirova nafta nikad ne koristi direktno kao gorivo ili
sirovina u hemijskoj i drugim industrijama, ve/ se prethodno podvrgava preradi. Preradom se
dobivaju derivati, to jest razni proizvodi, koji se najve/im procentom ( ak do 85%) koriste
kao goriva, zatim kao osnovne sirovine za proizvodnju maziva i u hemijskoj industriji, te kao
pomo/ni materijali u raznim industrijskim granama. Preradom nafte ne odvajaju se i ne
dobivaju pojedini ugljikovodici, osim u specijalnim slu ajevima, ve/ se odvajaju mješavine
srodnih ugljikovodika sa sli nim fizi kim osobinama.
Dobijene frakcije moraju osim primarne funkcije (gorivo, mazivo itd.) zadovoljiti i
odreBene uvjete s obzirom na dijelove mašina i postrojenja s kojima dolaze u dodir i s
obzirom na okolicu. Tehnologija prerade nafte toliko je razvijena da se dobija veliki broj
razli itih proizvoda - derivata, koji se mogu svesti na nekoliko osnovnih grupa: rafinerijski i
ukapljeni plinovi, motorni i avionski benzini, petrolej, goriva za mlazne motore, dizelska
goriva i lo5-ulja (mazuti).
Benzin je mješavina oko 150 te nih ugljikovodika s brojem ugljenikovih atoma u
molekuli od 5 do 12. Destilira se na temperaturi izmeBu 50 i 240°C, što zavisi od njegove
namjene. Dobija se miješanjem razli itih komponenti proizvedenih u rafineriji, ali mu se
takoBer dodaju i razni aditivi da bi se dobio proizvod tra5enih osobina. Naprimjer: radi
poboljšanja osobina benzina dobijenog direktnom frakcionom destilacijom iz sirove nafte,
posebno radi pove/anja oktanskog broja, dodaju mu se frakcije dobijene kataliti kim
reformingom, termi kim krekingom, alkilacijom parafina i izomerizacijom; radi spre avanja
smrzavanja u rasplinja u motora benzinu se dodaje izopropil-alkohol.
Najva5nije karakteristike motornog benzina, koje zna ajno utje u na rad Otto-motora,
jesu oktanski broj i procenat isparljivosti na odreBenoj temperaturi, to jest temperaturni
interval klju anja.
Kerozin je mješavina te nih ugljikovodika, koja se koristi kao gorivo avionskih
mlaznih motora, za osvjetljenje, grijanje i pogon traktora. Vrlo grubo, prema osnovnim
karakteristikama, mo5e se uporediti sa: C12H20 i C13H28. Kerozin ima temperaturu
klju anja (ili destilacije) izmeBu 150 i 250 C, gustinu 0,8 g/cm i donju toplotnu mo/ oko 43,4
MJ/kg.
Kerozin prilikom sagorijevanja, zbog male isparljivosti, mora biti raspršen u fine
kapljice, zbog ega avionski kerozin mora imati odgovaraju/i viskozitet. Sadr5aj aromata u
kerozinu je ograni en zbog njihove sklonosti ka aBenju i stvaranju depozita na zidovima
komore za sagorijevanje i lopaticama turbine. Niske temperature zraka u atmosferi na ve/im
visinama ograni avaju maksimalnu temperaturu mr5njenja.
Plinsko ulje (vrlo lahko i lahko dizelsko gorivo) frakcija je nafte s tempera-turom
klju anja (ili destilacije) izmeBu 180 i 360 C, gustinom 0,84 g/cm" i s donjom toplotnom
mo/i oko 42,5 MJ/kg. Vrlo lahko dizelsko gorivo koristi se kao gorivo brzohodnih Diesel-
motora s niskim temperaturama u okolici, dok se lahko dizelsko gorivo koristi kada
temperature u okolici nisu niske.
Srednje i teško dizelsko gorivo obuhvata te5e frakcije nafte nego plinsko ulje,
odnosno vrlo lahko i lahko dizelsko gorivo. Koristi se u velikim Diesel-motorima, koji
pokre/u brodove i stacionarna postrojenja za proizvodnju elektri ne energije. Ima gustinu
0,87 g/cm3 i donju toplotnu mo/ oko 41,9 MJ/kg. Dizelska goriva svih vrsta (vrlo lahko,
lahko, srednje i teško dizelsko gorivo) najva5niji su proizvodi, pored benzina, u preradi nafte.
Njihove najva5nije karakteristike su cetanski broj i procenat isparljivosti na odreBenoj
temperaturi.
Diplomski rad
Neenergetska ulja nastaju iz dizelskog goriva, naravno pri višim temperaturama,

destiliraju se ulja za le5ajeve, specijalna i motorna ulja. Ulja za le5ajeve slu5e za
podmazivanje le5ajeva i ostalih ploha da bi se smanjilo trenje, ali tamo gdje se znatnije ne
povisuje temperatura u odnosu na okolicu. Specijalna ulja posebno su oplemenjena, kao što je
transformatorsko ulje, te ulja za le5ajeve u kojima ono cirkulira. Motorna ulja su oplemenjeni
rafinirani proizvodi za podmazivanje klipnih motora s unutarnjim sagorijevanjem. Ona se
upotrebljavaju pri visokim temperaturama, tako da se potrebna svojstva posti5u dodavanjem
aditiva.
Mazut ili lo--ulje koristi se kao gorivo u industrijskim pe/ima i parnim kotlovima.
Sastoji od teških frakcija nafte i sadr5i veliki procenat ostatka od destilacije. Ima gustinu oko
0,95 g/cm3 i donju toplotnu mo/ oko 40 MJ/kg. Sve vrste mazuta su tre/i proizvod po
va5nosti, iza benzina i dizelskog goriva, u procesu prerade sirove nafte.
Osobine i hemijski sastav mazuta zavise.od sastava sirove nafte i tehnološkog procesa
prerade. Najve/i dio smole koja se nalazi u nafti prelazi u mazut. Sadr5aj vodonika u mazutu
je ni5i od njegovog sadr5aja u sirovoj nafti, dok je slu aj sa ugljenikom obrnut. Mazut ima 25
do 50% ve/i sadr5aj sumpora u odnosu na naftu iz koje je dobijen, jer prilikom destilacije
nafte jedinjenja sumpora ostaju u ostatku. Gustina i viskozitet mazuta znatno su viši nego kod
sirove nafte. Raspršivanje mazuta, pri pripremi za sagorijevanje, zahtijeva smanjenje
kinematskog viskoziteta ispod 2,8°E = 20,4 - 10-6 m2/s, što se posti5e predgrijavanjem.
Temperatura predgrijavanja mazuta ne smije premašiti 140 C, kako ne bi došlo do hemijskih
promjena (krekiranja).
/vrsti produkti prerade nafte su parafin, bitumen i petrolkoks. Parafin je rafinirani
vrsti produkt dobijen iz ulja za le5ajeve. Topi se na temperaturi oko 50°C, a slu5i za
proizvodnju šibica, svije/a, voštanog parafina, te za izolaciju od vlage i za konzerviranje.
Bitumen je vrlo gusti ili vrsti ostatak prerade nafte, koji se upotrebljava u graBevinarstvu i
industriji, naprimjer u cestogradnji, za izolaciju od vlage, razne premaze itd. Petrolkoks je
vrsti produkt dobijen posebnim postupkom iz ostatka prerade nafte. Slu5i za izradu elektroda
za lu ne pe/i i elektrolizu aluminija, za etkice elektri nih strojeva.
3.4. Plinska goriva
Plinska goriva imaju stanovite prednosti u odnosu na vrsta i te na goriva pri upotrebi
n industriji i širokoj potrošnji. Lahka regulacija, relativno jednostavan transport i distribucija
znatne su prednosti plinova kao energetskog goriva u stabilnim postrojenjima i ureBajima.
Zatim, ona prilikom sagorijevanja ne stvaraju dim i pepeo, što osigurava veliku isto/u u
prostoru za sagorijevanje. S druge strane, zagaBivanje okolice svedeno je na najmanju
mogu/u mjeru, što se ogleda u sljede/em:
iz plinova je relativno lahko ukloniti ne isto/e i sumporna jedinjenja, naj eš/e je to

sumporvodonik (H2S), pa stoga produkti sagorijevanja ne sadr5e okside SO2 i SO3 -
veoma opasne polutanate u atmosferi;
pri organizaciji procesa sagorijevanja veoma je lahko mijenjati odnos plin/zrak i na in
njihovog miješanja prije sagorijevanja, te je na taj na in mogu/e regulirati temperaturu
sagorijevanja koja je veoma va5na, odnosno najutjecajnija za stvaranje dušikovih
oksida pri sagorijevanju -takoBer, veoma opasnih polutanata u atmosferi;
manja je emisija CO2 u odnosu na druga fosilna goriva, što je jako va5no, jer CO2
pripada grupi takozvanih stakleni kih plinova.
Diplomski rad
Zbog svega navedenog, plinska goriva u energetici i doma/instvima smatraju se

idealnim gorivima, tj. energentima, porede/i ih s druga dva - te nim i vrstim.
Prednost plinskih u odnosu na vrsta i te na goriva ogleda se i u tome da im je
transport ekonomi niji. Naime, velike su mogu/nosti ekonomi nog transporta plinovodima na
velika rastojanja od mjesta dobijanja (naftne i plinske bušotine) do krajnjih potroša a, s
obzirom da na mjestu dobijanja prirodnog plina naj eš/e vladaju veoma veliki pritisci ( ak do
360 bara ) - tako da ga je mogu/e zbog toga transportirati na velike udaljenosti bez upotrebe
dodatne energije, na emu se i temelji ekonomi nost njegovog transporta. Dobar primjer,
naravno ne jedini, za to je transport plinovodom zemnog ili prirodnog plina iz zapadnog
Sibira, iz jednog od najve/ih nalazišta plina i nafte u svijetu, prema bivšim sovjetskim
republikama (Bjelorusija, Ukrajina, Gruzija itd.), Balkanu i Evropi, zatim iz Holandije u
susjedne zemlje itd.
Osnovne karakteristike plinova koji se koriste kao energetska goriva odreBene su:
gornjom i donjom toplotnom mo/i, omjerom gustina, "VVobbeovim brojem i ; brzinom
sagorijevanja.
Op/enito, ogrjevna mo/ goriva jest ona koli ina toplote koja se pojavljuje
oslobaBanjem hemijske energije pri procesu potpune oksidacije molekula goriva, uz uvjet da
se produkti dovedu na temperaturu goriva i zraka prije sagorijevanja. U produktima
sagorijevanja voda mo5e biti u parnom i te nom stanju. Ako je voda u produktima
sagorijevanja u te nom stanju govorimo o gornjoj toplotnoj mo/i, a ako je voda u parnom
stanju govorimo o donjoj toplotnoj mo/i goriva. Prakti no, ove dvije toplotne mo/i razlikuju
se za entalpiju isparavanja vode pri temperaturi za koju se odreBuje toplotna mo/.
Omjer gustina je definiran kao omjer gustine plina i gustine zraka na istom pritisku i
temperaturi, obi no na pritisku 1 bar i temperaturi 15 °C - to jest stanje okolice.
Wobbeov broj je definiran kao omjer izmeBu gornje toplotne mo/i i drugog korijena iz
omjera gustina. Njime je karakterizirano toplotno optere/enje pe/i i gorionika.Gorionik mora
da ta no u odreBenom omjeru omogu/i miješanje plina i zraka, što se provodi regulacijom
prolaznih otvora u dovodnim vodovima zraka i plina. Pri konstantnoj površini otvora koli ina
plina proporcionalna je drugom korijenu iz pritiska, a obrnuto proporcionalna drugom
korijenu iz gustine plina. Uz odr5avanje konstantnog pritiska koli ina plina koja struji kroz
gorionik zavisi samo od njegove gustine. Odr5avanjem Wobbeovog broja konstantnim
osigurava se jednoli nost toplotnog toka iz gorionika, jer je toplotni tok proporcionalan
proizvodu toplotne mo/i i protoka plina. Stoga, dopuštene su uske granice odstupanja
Wobbeovog broja u jednom opskrbnom podru ju, jer se na taj na in osigurava potroša ima
plin s pribli5no konstantnim gorivim karakteristikama.
Diplomski rad
4. REZERVE I POTROŠNJA FOSILNIH GORIVA

4.1. Nalazišta, rezerve i proizvodnja ugljena u svijetu
Dva velika pojasa nalazišta ugljena opasuju Zemlju. Prvi je na sjevernoj zemljinoj
polulopti i polazi iz srednjeg dijela sjevernoameri kog kontinenta, preko srednjeg dijela
Evrope i bivšeg SSSR-a do Kine. Ova nalazišta pripadaju geološkoj formaciji karbona i
perma; postigla su razli it stepen karbonizacije u zavisnosti od geotermi kih utjecaja - od
mrkog ugljena do antracita. Kameni ugljen u ovom podru ju nalazi se i u mlaBim geološkim
formacijama (jura, kreda, pa i tercijar). Proces karbonizacije ubrzan je tektonskim
poreme/ajima i vulkanskim aktivnostima .
Drugi pojas je na ju5noj zemljinoj polulopti i polazi od ju5nog Brazila preko ju5ne
Afrike do Indije i isto ne Australije. Ovaj ugljen je nastao u karbonu i permu na nekadašnjem
kontinentu Godvana, koji se raspao u kasnijim geološkim razdobljima. Visok stepen
karbonizacije ovih ugljena posljedica su djelovanja toplotne energije vulkanskih aktivnosti.
Pod pojmom rezervi neke iskoristive materije, a u ovom slu aju radi se o ugljenu,
podrazumijeva se njena dovoljna koncentracija nastala djelovanjem geoloških i fizikalno-
hemijskih faktora. S druge strane, da bismo neku rezervu materije smatrali rezervom,
odlu uju/a je mogu/nost njene ekonomi ne eksploatacije na dostignutom tehnološkom
razvoju, koja je definirana: koli inom, koncentracijom (udio materije u jedinici materijala koji
treba preraditi), dubinom nalazišta, debljinom sloja, proizvodnim troškovima, udaljenosti
nalazišta od potroša a itd.
Rezerve ugljena odreBuju se na osnovu geoloških istra5ivanja i tokom same
eksploatacije. U svakom slu aju, radi se o procjenama, jer se ta no stanje mo5e samo utvrditi
kada se izvadi i posljednja tona ugljena. Procijenjene rezerve, kako god ih zvali, podlo5ne su
promjenama jer zavise od opsega istra5nih radova.
U literaturi i izvještajima vladinih i nevladinih agencija za prirodne resurse, u, ovom
slu aju za ugljen, mogu/e je primijetiti da se rezerve ugljena dijele na: sigurne, vjerovatne i
mogu/e. U sigurne rezerve ugljena ubrajaju se koli ine utvrBene preciznim istra5nim
radovima, naprimjer gustom mre5om bušotina. Vjerovatne rezerve su odreBene metodom
ekstrapolacije na osnovu utvrBenih sigurnih rezervi, a mogu/e rezerve na osnovu op/ih
geoloških istra5nih radova. Ako se pove/a opseg istra5nih radova, mogu/e rezerve postaju
vjerovatne, a vjerovatne sigurne, ali je mogu/e i obrnuto da tokom nastavka istra5ivanja
vjerovatne rezerve postanu mogu/e.
U statistikama vladinih i nevladinih agencija za sve prirodne resurse, u ovom slu aju
ugljena, mogu/e je, takoBer, primijetiti da se rezerve dijele na: iskoristive, poznate, dodatne i
ukupne. Iskoristive rezerve ugljena su one koli ine koje se mogu eksploatirati sa postoje/om
tehnologijom na ekonomi an na in. Poznate rezerve ugljena su one koli ine za koje se mo5e
sa sigurnoš/u pretpostaviti da su u nalazištima, a u kojima je opse5nim istra5nim radovima
odreBen njihov kvalitet i kvantitet. Iz prethodnih definicija proizlazi da poznate rezerve
obuhvataju iskoristive. Dodatne rezerve definiraju se kao razlika ukupnih i poznatih rezervi.
One se procjenjuju na osnovu op/eg poznavanja geoloških uvjeta, istra5nih radova manjeg
opsega i sli nosti geoloških prilika s onim u poznatim nalazištima. Naime, dodatnim
rezervama se procjenjuju resursi na podru jima koja nisu još dovoljno istra5ena.
Ukupno poznate rezerve ugljena u svijetu su procijenjene na oko 908 milijardi tona (ili
1.001 billion US short tons) u 2003. godini, što /e biti dovoljno za sljede/ih 180 godina ako
se potrošnja bude odr5ala na nivou 2003. godine. MeButim, predviBa se stalni rast potrošnje
ugljena u svijetu. Tako je potrošnja ugljena u svijetu u 2003. godini bila 4,9 milijardi tona (ili
Diplomski rad
5,4 billion US short tons), dok se potrošnja u 2030. godini predviBa od oko 9,6 milijardi tona
(ili 10,6 billion US short tons).
Ako se ostvare prognoze iz literature o gotovo dvostrukoj potrošnji ugljena u 2030.
godini, onda je sasvim jasno da /e rezerve ugljena u svijetu kra/e trajati od navedenih 180
godina. S druge strane, ako se uzme u obzir i injenica da su poznate svjetske rezerve ugljena
opadale od 1.065,05 milijardi tona (1.174 billion7 US short tons) u 1990. godini na 982,5
milijardi tona (1.083 billion US short tons) u 2000. godini i sada su se zadr5ale na 908
milijardi tona (ili 1.001 billion US short tons) u 2003. godini, proizlazi da /e opadanje rezervi
(ne naglo) i stalno pove/anje potrošnje dovesti do još kra/eg trajanja rezervi ugljena u svijetu.
Iako su naslage ugljena rasprostranjene u više od 80 zemalja svijeta, ipak je 67% od
ukupnih svjetskih poznatih rezervi locirano u samo etiri zemlje: 27% u SAD-u, 17% u
Rusiji, 13% u Kini i 10% u Indiji. U ove etiri zemlje zajedno u 2003. godini proizvedeno je
63% od ukupne svjetske proizvodnje ugljena. U strukturi svjetskih poznatih rezervi ugljena
antracit i kameni ugljen imaju u eš/e od 53%, mrki 30% i lignit 17%. U tabeli 4 dat je
pregled poznatih rezervi ugljena, svih vrsta, za regione i zemlje sa zna ajnim rezervama.
Tabela 4. Poznate rezerve ugljena u svijetu

Antracit i
mrki lignit ukupno
REGION/ZEMLJA kameni
u milijardama tona
SAD 113,762 99,156 32,658 245,574
Kanada 3,447 0,907 2,268 6,622
Rusija 49,079 97,433 10,433 156,945
Kina 62,234 33,657 18,597 97,488
Indija 90,084 - 2,359 92,443
Australija i Novi Zeland 38,646 2,449 38,011 79,106
Afrika 50,168 0,182 0,045 50,395
Brazil - 10,069 - 10,069
OECD Evropa 17,690 4,536 17,055 39,281
Ostali ne-OECD
45,450 16,964 28,395 90,809
Evropa i Evroazija
Ostali ne-OECD Azija 1,270 1,814 7,348 10,432
Ostali centralna i Ju5na

7,711 1,996 0,091 9,798
Amerika
Ostali 1,633 0,363 0,091 2,087
UKUPNO SVIJET 481,175 269,436 157,307 907,918
Diplomski rad
4.1.1. Nalazišta, rezerve i proizvodnja ugljena u BiH
Prva istra5ivanja nalazišta i procjenu potencijalnih rezervi ugljena je izvršio austrijski

geolog F. Katzer u periodu 1900-1914. godine, kada je procijenio rezerve ugljena u BiH na
oko 5 milijardi tona. Druga procjena potencijalnih rezervi ugljena od 5,264 milijardi tona data
je 1970. godine u dokumentu "Projekcija dugoro nog razvoja energetike SRBiH". Istra5ivanja
su pokazala da su rezerve kamenog ugljena bezna ajne, dok su rezerve mrkog ugljena i lignita
znatne. Pregled bilansnih i potencijalnih rezervi ugljena u BiH dat je u tabeli 5.
Današnje procjene ukupnih rezervi ugljena ne pokazuju znatniju promjenu u odnosu
na prve procjene austrijskog geologa F. Katzera, mada je stepen istra5enosti i tehnologije
istra5ivanja danas neuporedivo ve/i.
Tabela 5. Poznate rezerve ugljena u svijetu

BILANSE, miliona tona POTENCIJALNE, miliona tona
UGLJEN
A1+B2 C3 A+B+C D3 E5+F6 UKUPNO
Kameni - - - 30 - 30
mrki 586 542 1.128 485 294 1.907
Lignit 1.375 743 2.118 694 767 3.579
UKUPNO 1.961 1.285 3.246 1.209 1.061 5.486
A1 - Dokazane; B2 – Istra5ene; C3 – nedovoljno istra5ene

D4 – perspektivne; E5 – prognoze F6 - pretpostavljene
Kameni ugljen
Potencijalne rezerve kamenog ugljena kategorije D u srednjem i isto nom dijelu
planine Majevice su oko 30 miliona tona. Od 1921. do 1941. godine na tom lokalitetu
eksploatisano je 5000 do 80.000 tona godišnje. Znatne rezerve visokokvalitetnog ugljena
(kvalitet pribli5an kamenom ugljenu) mogu se o ekivati u ve/im dubinama Srednjobosanskog
bazena, odnosno na podru ju op/ine Zenica (Raspoto je, i Modrinje).
Mrki ugljen
Zna ajne rezerve mrkog ugljena nalaze se u više bazena, u kojima se danas nalaze i
aktivni rudnici. Najve/e rezerve mrkog ugljena nalaze se u Srednjo-bosanskom bazenu
(Kakanj, Breza, Zenica i Bila), Banovi/ima (Banovi/i i WurBevik), Ugljeviku i Kamengradu.
Potencijalne rezerve mrkog ugljena kategorije D, E i F nalaze se u Srednjobosanskom bazenu,
Kamengradu i Ugljeviku. Pregled svih kategorija rezervi mrkog ugljena na dan 31. 12. 2005.
godine dat je u tabeli 6, a na slici 8 grafi ki prikaz bilansnih rezervi mrkog ugljena po
rudnicima .
Diplomski rad
Tabela 6 Rezerve mrkog ugljena u BiH
KATEGORIJE REZERVI, miliona tona

RUDNIK
bilansne vanbilansne potencijalne eksploatacione geološke
A+B+C A+B+C D+E+F A+B+C
Banovi/i 230 7 9 196 247
Wurdevik 65 4 - 52 69
Kamengrad 184 18 142 104 344
Kakanj 151 - 173 125 298
Mostar 70 35 67 0,5 171
Breza 44 10 434 20 486
Tušnica-Livno 16 - 2 11 18
UgljevikKS 247 - 58 247 305
Zenica-Bila 165 12 281 135 445
Ostali 21 - 26 - 47
UKUPNO 1.193 86 1.192 890 2.430
Slika 8. Bilansne rezerve mrkog ugljena
Diplomski rad
Lignit
Najzna ajnije rezerve ugljena u BiH vezane su za lignit. U Kreki ima preko 56% od
ukupnih bilansnih rezervi lignita, odnosno 62% od ukupnih geoloških rezervi. Zna ajne
koli ine kvalitenog lignita nalaze se u Gacku, Stanarima, Livnu i Duvnu. Najslabije su
istra5eni bazeni Livna i Duvna u kojima se nalaze znatne rezerve lignita kategorije E i F.
Tabela 7. Rezerve ugljena u BiH
KATEGORIJE REZERVI, miliona tona

RUDNIK
bilansne vanbilansne potencijalne eksploatacione geološke
A+B+C A+B+C D+E+F A+B+C
Kreka 1.029 638 994 613 2.661
G. Vakuf 154 287 1.157 15 1.310
Livno 166 6 317 122 489
Duvno 206 - 58 - 264
Gacko1RS 304 — 280 285 589
Stanari1RS 145 - 15 135 160
Ostali 39 - - - 39
UKUPNO 2.043 931 2.821 1.170 5.512
Slika 9. Bilansne rezerve lignita
Ostvarena proizvodnja ugljena

Ostvarena proizvodnja ugljena u BiH za 1989. i 2003. godinu data je u tabeli 8 . Iz
tabele se vidi da je proizvodnja ugljena u 2003. godini bila samo 48,4% u odnosu na
referentnu (predratnu) 1989. godinu (površinska sa 53,9% i podzemna sa 35,7%). Smanjenje
proizvodnje ugljena u 2003. godini u odnosu na referentnu 1989. godinu jeste posljedica
ratnih devastiranja kapaciteta u termoelektranama (najve/im potroša ima ugljena) i rudnicima
Diplomski rad
tokom agresije na BiH u periodu 1992-1995. godine, naglog smanjenja potrošnje elektri ne
energije u BiH ali i okru5enju (kako zbog naglog pada industrijske proizvodnje tako i zbog
velikog raseljavanja stanovništva), tehnološkog zaostajanja u rudarstvu i energetici itd.
Tabela 8. Proizvodnja ugljena u BiH za 1989. i 2003. Godinu
PROIZVODNJA u 1989. PROIZVODNJA u 2003. godini,

RUDNIK godini, tona tona
podzemna površinska podzemna površinska
Banovi/i 295.160 1.868.303 167.996 1.159.600
Breza 538.799 101.606 259.970 48.636
WurBevik 171.629 1.222.546 91.975 346.376
GackoKS - 1.763.523 - 1.750.000
Gra anica - 599.868 - 139.149
Kakanj 759.469 1.105.968 347.280 555.632
Kamengrad 72.858 100.257 - -
Kreka 2.633.365 3.003.643 801.000 1.201.000
MiljevinaRS 61.700 151.260 5.100 34.900
Mostar - 175.727 - -
Livno 26.160 93.375 - 31.703
StanariRS - 606.082 - 120.000
UgljevikRS - 1.418.561 - 1.350.000
Bila 112.250 61.412 -
Zenica 803.297 282.881 221.148 -
UKUPNO 5.474.688 12.493.600 1.955.881 6.736.996
SVEUKUPNO 17.968.287 8.692.877
Diplomski rad
4.2. Nalazišta, rezerve i proizvodnja sirove nafte
Nalazišta sirove nafte i prirodnog plina nisu poput ugljena u slojevima, ve/ su to samo
slojevi pješ anika više ili manje impregnirani sirovom naftom i/ili prirodnim plinom.
Geološke studije pokazuju da se nafta nije stvarala na mjestima gdje se danas nalazi, ve/ je
pod djelovanjem vode potiskivana kroz slojeve poroznih stijena - pješ anika, dok nije došla
na mjesta "opkoljena" tvrdim nepropusnim stijenama i tu do danas ostala.
U tabeli 9 dat je pregled najve/ih dokazanih zaliha i proizvoBa a sirove nafte u svijetu.
Ameri ki Ured za geološka mjerenja (U.S. Geological Survev), na temelju studije provedene
2000. godine, zaklju uje da nafte ima još najmanje 50% više od dokazanih zaliha - velikim
dijelom na Bliskom Istoku. U spomenutoj studiji predviBa se korištenje novih tehnologija na
starim poljima i otkrivanje novih. Zašto nema intenzivnije potrage za novim naftnim poljima
u zemljama u kojima se o ekuje najve/e pove/anje rezervi, kao što su Irak, Iran i Saudijska
Arabija - razlog je za njih jednostavan - nemaju potrebe, za sada, tra5iti dodatne koli ine
sirove nafte.
Procijenjene rezerve sirove nafte u svijetu su u stalnom porastu, npr. u 2006. godini
potvrBene rezerve su oko 1293 milijarde barela i više su za oko 15 milijardi barela (oko 1%) u
odnosu na 2005. godinu, prema izvoru Oil&Gas Journal, Vol. 103, No. 47, pp. 24-25, 2005.
Najve/e pove/anje potvrBenih rezervi je bilo u Iranu (5%) sa 125,8 milijardi barela u 2005.
godini na 132,5 milijardi barela u 2006. godini, zatim slijede Saudijska Arabija s pove/anjem
4,9 milijardi barela (2%), Kuvajt s pove/anjem 2,5 milijardi barela (3%), Venecuela s
pove/anjem 2,5 milijardi barela (3%). U Iadu su otkrivene nove rezerve od 1,5 milijardi
barela. Opadanje rezervi zabilje5eno je u Meksiku za 1,7 milijardi barela, Norveškoj za 0,8
milijardi barela, SAD-u za 0,5 milijardi barela, Velikoj Britaniji za 0,5 milijardi barela itd.
Diplomski rad
Tabela 9 Zalihe, proizvodnja i prognoza trajnja zaliha nafte

SJEVERNA i JU NA AMERIKA
DR AVA Dokazane zalihe Godišnja proizvodnja Trajanje zaliha
proscijenjene za 2004. procijenjena za 2002. godinu s proizv. na nivou 2002.
miliona barela miliona barela godina
Kanada 4.5001 174.0002 808 5,5
SAD 22.677 2.097 10,8
Meksiko 15.674 1.160 13,5
Kolumbija 1.842 211 8,7
Ekvador 4.630 143 32,4
Venecuela 77.800 834 93.3
Argentina 2.820 269 10,5
Brazil 8.500 546 15,56
UKUPNO 133.943 5.260 -
EVROPA, AZIJA i AUSTRALIJA
V. Britanija 4.665 842 5,5
Norveška 10.447 1.149 9.1
Danska 1.277 135 9,45
Azerbejd5an 7.000 110 63.6
Kazahstan 9.000 j 299 30,1
Rusija 60.000 2.703 22,2
KinaJ 18.250 1.243 14.7
Indija 5.371 242 22,2
Malezija 3.000 281 10.6
Brunej 1.350 69 19.56
Indonezija 4.700 407 11,5
Australija 3.500 227 15,4
UKUPNO 128.560 7.707 -
"'Kineska naftna kompanija "Petrochina" maja 2007. godine je objavila pronalazak nafte u Bonhai Bay-
u, a zalihe se procjenjuju na 7,3 milijardi barela (za 40% više od sadašnjih).
AFRIKA
Al5ir 11.314 310 36,5
Libija 36.000 480 75
Egipat 3.700 274 13,5
Nigerija 25.000 710 35,2
Cad 1.000 - -
Kongo 1.506 93 16,2
Gabon 2.499 91 27,5
A n gol a 5.412 326 16,6
UKUPNO 86.431 2.284 -
BLISKI ISTOK
S. Arabija 261.000 2.500 104,4
Irak4 115.000 735 156,5
Iran 125.800 1.252 100,5
Kuvajt 99.000 584 169,5
UAE 97.800 684 143
Katar 15.207 235 64.7
Sirija 2.500 186 13,5
Jemen 4.000 128 31,3
Oman 5.506 330 16,9
UKUPNO 725.813 6.634 -
Mnogo godina kasnije zapo inje sistematsko istra5ivanje i takozvana era nafte, jako
propulzivne industrije, koja još uvijek traje. IzmeBu 1900. i 1972. godine proizvodnja sirove
Diplomski rad
nafte uve/ala se za više od 100 puta . Proizvodnja nafte od njenog po etka, tj. nule u 1850.
godini ska e na 5,73 miliona barela u 1870. godini; 385 miliona barela u 1913. godini; 1.978
miliona barela u 1938. godini; 3.783 miliona barela u 1950. godini; pa sve do 21.885 miliona
barela u 2002. godini .
Slika 10. Zalihe sirove nafte u milijardama

Barela procijenjene za 2004. godinu
Do Prvog svjetskog rata osnovna proizvodnja nafte potjecala je iz SAD-a i ruskih
izvora na obalama Kaspijskog mora. U Sjevernoj Americi nafta je imala daleko burniju
ekspanziju od prosjeka svjetske proizvodnje, što joj je omogu/ilo da ve/ u 1913. godini
proizvede 249 miliona barela ili 64% ukupne svjetske proizvodnje. U periodu 1850-1950.
godine, dakle za 100 godina, u svijetu je proizvedeno 65.539 miliona barela nafte. Od tih
"ogromnih" koli ina na Sjevernu Ameriku otpada 41.104 miliona barela (ili 63%) . S obzirom
da je današnja godišnja svjetska proizvodnja sirove nafte dosegla 21.885 miliona barela,
proizlazi daje nekadašnju stogodišnju proizvodnju, period 1850-1950. godine, mogu/e
ostvariti za samo tri godine. Za nagli razvoj proizvodnje treba svakako "zahvaliti" velikoj
potra5nji, tehnološkom razvitku kako u proizvodnji i preradi nafte tako i u razvoju mašina,
aparata i postrojenja koje ona pokre/e.
Mnoga kopnena naftna polja u SAD-u su ve/ odavno gotovo presušila, osim Aljaske i
Havaja, i ne proizvode niti polovicu sirove nafte koju su proizvodili na vrhuncu proizvodnih
kapaciteta 1970. godine. Sli na je situacija i na drugim naftnim poljima širom svijeta.
Proizvodnja nafte na Aljasci i evropskom Sjevernom moru - prije 20 godina na konjukturnim
naftnim poljima - opada. Zatim, politi ka nestabilnost u Venecueli. Al5iru, Nigeriji i Bliskom
Istoku, velikim priozvoBa ima nafte u svijetu, nije garant stabilne proizvodnje i isporuke
sirove nafte za svjetsko tr5ište. Stoga, velike multinacionalne naftne kompanije, eksploatatori
modernog doba , tra5e nove naftne izvore ne zaziru/i od visoke cijene - niti radne snage, niti
kapitala.
Slika 11 Godišnja proizvodnja sirove nafte u

Milijardama barela na nivou 2002. Godine
Diplomski rad
Rizi na ulaganja multinacionalnih naftnih kompanija u nalazišta Meksi kog zaljeva,

podsaharske Afrike, zemalja Gvinejskog zaljeva i Rusije pokazala su se za sada opravdanim.
Tako, u vodama Meksi kog zaljeva sirova nafta dobija se pomo/u plove/ih platformi iz
veoma velikih dubina. Naime, dubina vode u zaljevu je oko 1.000 m, s tim da se nafta nalazi
na oko 3.500 m ispod morskog dna. Dakle, iz Meksi kog zaljeva s dubine od oko 4.500 m
crpi se oko 48.000 barela sirove nafte dnevno za ameri ko tr5ište.
Naftna polja zapadnog Sibira, bedema bivše socijalisti ke sovjetske naftne industrije,
po etkom 1990-ih godina bila su zapuštena i prepuštena zubu vremena. MeButim, raspad
SSSR-a i op/a otima ina privrednih i sirovinskih resursa rezultirala su kupovinom zapuštenih
naftnih polja Sibira u bescjenje, ali s druge strane, i njihovom revitalizacijom. Kona ni
rezultat bio je takav da je Rusija 2003. godine pretekla Saudijsku Arabiju i postala najve/i
svjetski proizvoBa sirove nafte. Danas se u Rusiji proizvodi oko 9 miliona barela nafte na
dan, a izvozi se oko 2/3 te produkcije. Izvoz bi bio još ve/i da nema ograni enja u
naftovodnim kapacitetima prema lukama toplih mora. Ipak, predviBanja su takva da /e ruska
proizvodnja sirove nafte dosegnuti limit za 10 do 15 godina, a nakon toga elnu poziciju u
proizvodnji nafte na svjetskom nivou ponovo /e preuzeti Saudijska Arabija.
Zajedni ki pothvat lokalnih vlasti zemalja Gvinejskog zaljeva ili zemalja podsaharske
Afrike (Nigerija, Gana, Obala Bjelokosti, Gabon, Angola, Kongo, Iad, Ekvatorijalna
Gvineja, DR Kongo, Kamerun i Benin), multinacionalnih kompanija (Petronas, ExxonMobil i
Chevron) i Svjetske banke rezultira time da je proizvodnja sirove nafte dosegla 3,8 miliona
barela na dan u 2005. godini. Najve/i proizvoBa i medu njima su Nigerija sa 2,4 miliona
barela na dan i Angola sa 1,0 miliona barela na dan. Nije naodmet podsjetiti se da se u ovom
podsaharskom podru ju nalazi oko 48% afri kih rezervi sirove nafte. Od proizvedene nafte
samo mali dio, oko 2% (0,09 miliona barela na dan), ostaje u regionu i Africi, dok se najve/i
dio izvozi u SAD i Kanadu 38% (1,5 miliona barela na dan), zatim Aziju i Pacifik 35% (1,3
miliona barela na dan), Evropu 20% (0,7 miliona barela na dan) i Latinsku Ameriku 5% (0,2
miliona barela na dan). Najve/i pojedina ni uvoznici podsaharske afri ke sirove nafte su SAD
i Kina. Tri su glavna razloga za veliki interes ove dvije zemlje za podsaharsku sirovu naftu:
rastu/a svjetska i njihova vlastita potra5nja za sirovom naftom, otkrivanje sve ve/eg broja
podzemnih rezervi sirove nafte u ovim zemljama i politi ka nestabilnost na Bliskom Istoku i
Venecueli, koja ima kao posljedicu nesigurnost u isporukma sirove nafte.
4.3. Rezerve i proizvodnja prirodnog plina
Iako je prirodni plin prate/a pojava na naftnim bušotinama, ipak za neka naftna polja
ne mo5e se re/i da su proizvoBa i prirodnog plina. Najbogatija nalazišta prirodnog plina, sa
10 miliona m plina po 1 km2 površine, nalaze se u SAD-u (Texsas, California, Virginia,
Pennsvlvania), Meksiku, Venecueli, Bliskom Istoku (Irak, Iran, Kuvajt, Saudijska Arabija,
Ujedinjeni Arapski Emirati, Qatar), Al5iru, Libiji, zemljama bivšeg SSSR-a (Rusija,
Kazakhstan, Azerbejd5an, Turkmenistan), u Evropi (Holandija, Velika Britanija, Njema ka,
Italija, Norveška itd.). U brojnim zemljama širom svijeta proizvodi se prirodni plin, uvjetno
re eno, u manjim koli inama, ali ta proizvodnja ne mo5e ak podmiriti niti vlastite potrebe,
naprimjer u Hrvatskoj, MaBarskoj, Rumuniji, Austriji itd.
Historijski gledano, svjetske rezerve prirodnog plina, najve/im dijelom, imaju trend
rasta. Svjetske potvrBene rezerve prirodnog plina u 2006. godini, prema "World Look at
Reserves and Production", Oil&Gas Journal, Vol. 103, No. 47, pp. 24-25, procijenjene su na
173.070 milijardi m (ili 6.112 trillion cubic feet), što je za 1.980 milijardi m3 (ili 70 trillion
cubic feet) odnosno 1% više nego procijenjene rezerve za 2005. godinu. Skoro tri etrvrtine
(3/4) svjetskih rezervi prirodnog plina locirane su na srednjem Istoku i u Evroaziji. Rusija,
Diplomski rad
Iran i Qatar zajedno imaju oko 58% svjetskih rezervi prirodnog plina, podaci iz januara 2006.
godine. Rezerve u ostatku svijeta prili no su podjednako distribuirane na regionalnoj osnovi.
Svjetske neotkrivene rezerve prirodnog plina procjenjuju se na 119.524 milijardi m3 (ili 4.221
trillion cubic feet) . U tabeli 11 dat je pregled rezervi prirodnog plina u dvadeset zemalja,
ostatku svijeta i ukupne rezerve u svijetu.
Najve/e "revizije" potvrBenih rezervi prirodnog plina bile su u Iranu. Iranske rezerve
prirodnog plina pove/ane su za 877,8 milijardi m (ili 31 trillion cubic feet ili 3%) izmeBu
2005. i 2006. godine, sa 26.617 milijardi m3 (ili 940 trillion cubic feet) na 27.495 milijardi m3
(ili 971 trillion cubic feet). TakoBer, ve/e rezerve su procijenjene i u Saudijskoj Arabiji s
pove/anjem za 198 milijardi m3 (ili 7 trillion cubic feet ili 3%).
Ostale zemlje sa zna ajnim pove/anjem rezervi uklju uju Norvešku sa 311,5 milijardi
m3 (ili 11 trillion cubic feet ili 14%), Nigeriju sa 254,8 milijardi m3 (ili 9 trillion cubic feet ili
5%) i Indoneziju sa 198,2 milijardi m3 (ili 7 trillion cubic feet ili 8%). Opadanje rezervi
prirodnog plina zabilje5eno je u Bangladešu za 169,9 milijardi m3 (ili 6 trillion cubic feet),
Argentini za 85 milijardi m3 (ili 3 trillion cubic feet), Taiwanu za 56,6 milijardi m3 (ili 2
trillion cubic feet), Njema koj za 28,3 milijardi m3 (ili 1 trillion cubic feet) i Velikoj Britaniji
za 28,3 milijardi m3 (ili 1 trillion cubic feet) .
Tabela 10 Rezerve prirodnog plina
UDIO U SVJETSKIM
ZEMLJA REZERVE
REZERVAMA
milijardi m3 milijardi ft3 %

1 2 3 4
Rusija 47.572 1.680 27,5
Iran 27,495 971 15,9
Qatar 25,796 911 14,9
Saudijska Arabija 6,824 241 3,9
UAE 6,060 214 3,5
SAD 5,465 193 3,1
Nigerija 5,239 185 3,0
Al5ir 4,559 161 2,6
Venecuela 4,276 151 2,5
Irak 3,172 112 1,8
Indonezija 2,775 98 1,6
Norveška 2,378 84 1.4
Malezija 2,124 75 1.2
Turkmenistan 2,011 71 1,2
Uzbekistan 1,869 66 1,1
Kazakhstan 1,841 65 1,1
Holandija 1,755 62 1,0
Egipat 1,671 59 1,0
Kanada 1.614 57 0,9
Kuvajt 1,586 56 0,9
UKUPNO 156,024 5.510 90,2
OSTATAK SVIJETA 17,046 602 9,8
UKUPNO SVIJET 173,070 6.112 100
Diplomski rad
Usprkos velikoj potrošnji prirodnog- plina, posebno u prošloj dekadi 20. stolje/a,
odnos rezervi i godišnje proizvodnje i dalje ostaje relativno visok. Naime, na svjetskom nivou
odnos rezerve/proizvodnja je procijenjen na oko 66,7 godina, dok je za Centralnu i Ju5nu
Ameriku taj odnos oko 55 godina, za Rusiju oko 81,5 godina, za Afriku 97 godina, dok za
zemlje Srednjeg Istoka on premašuje 100 godina .
Po etak iskorištavanja i industrijske proizvodnje prirodnog plina smatra se 1821.

godina, kada je William A. Hart u dr5avi New York u SAD-u izbušio 27 stopa duboku
bušotinu s ciljem pove/anja protoka prirodnog plina na površinu zemlje. Do 1950. godine
prirodni plin su proizvodile samo SAD, sa gotovo 95% svjetske prizvodnje. MeButim, u
drugoj polovici 20. stolje/a naglo je porasla proizvodnja prirodnog plina u Kanadi, Meksiku,
Rusiji, Holandiji, Velikoj Britaniji, Sjevernoj Africi, Srednjem i Bliskom Istoku, Venecueli,
Peruu, Boliviji itd. U tabeli 11 navedena je ostvarena proizvodnja prirodnog plina u 2003.
godini i projekcija proizvodnje do 2030. godine za najzna ajnije proizvoBa ke zemlje i
regione u svijetu .
Tabela 11 Proizvodnja prirodnog plina za period 2003 – 2030. god
REGION/ZEMLJA 2003. 2010. 2015. 2020. 2025. 2030.

milijardi ft3 (1 m3 = 35,315 ft3)
OECD Sjeverna Amerika: 27,1 26.4 28,1 29,3 29,0 30.4
SAD 19.0 18.6 20,4 21.6 21,4 21,2
Kanada 6.5 6,1 5,8 5,5 5,8 6.2
Meksiko 1.5 1,7 1-9 2,2 2,6 3.0
OECD Evropa 10.7 10.9 11,0 10,7 10,7 10,3
OECD Azija: 1,5 2,4 3,2 3,9 4,4 4,8
Japan 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1
Ju5na Koreja 0.0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Australija i Novi Zeland 1,4 2,3 3,1 3,8 4,2 4,6
UKUPNO OECD 39,3 39,7 42,3 44,0 44,9 45,4
Ne-OECD Evropa i Evroazija: 27,9 33,9 38,2 42,0 45,7 51,1
Rusija 21,8 26,8 30,4 33,5 36.6 41,5
Ostale zemlje 6,1 7,1 7,8 8,5 9,0 9,6
Ne-OECD Azija: 9,7 12,9 16,5 19,9 23,7 27,4
Kina 1,2 2,4 3.0 3.5 3,9 4,4
Indija 1,0 1.1 1,3 1,6 1,9 2,4
Ostale zemlje ne-OECD Azije 7,5 9,3 12,2 14,8 17,8 20,6
Srednji Istok 9.1 14,2 17,1 19.8 23,1 26,2
Afrika 5,1 8,7 11,4 14,3 16,3 18,5
Centralna i Ju5na Amerika 4,2 6,7 8,4 9,6 11,4 13,0
Brazil 0,3 0,6 0,7 0,8 0,9 1,1
Ostali - Centralna i Ju5na Amerika 3,9 6,2 7,7 8,8 10,5 11,9
UKUPNO ne-OECD 55,9 76,4 91,7 105,6 120,2 136,2
UKUPNO SVIJET 95,2 116,1 134,0 149,6 165,1 181,6
Diplomski rad
Iako ne-OECD regioni Srednjeg Istoka, Evrope i Evroazije imaju gotovo 75%
svjetskih rezervi prirodnog plina, ipak je njihova proizvodnja u 2003. godini na svjetskom
nivou imala udio samo 39%. MeButim, navedeni regioni u periodu 2003-2030. godine
ra unaju sa pove/anjem proizvodnje za 47%, koja /e se ve/im dijelom izvoziti u zemlje
OECD-a.
Rusija je ve/ sada najve/i svjetski pojedina ni proizvoBa i izvoznik prirodnog plina
sa netoizvozom 178,4 milijarde m3 (ili 6,3 trillion cubic feet) u 2003. godini. Zasad, sav izvoz
se obavlja plinovodima. TakoBer, postoje veliki planovi za izvoz prirodnog plina sa srednjeg
Istoka. MeButim, ve/i dio te pove/ane proizvodnje plina planira se koristiti na doma/em
tr5ištu, i to najve/im dijelom u elektroenergetskom sektoru. Stoga, nagli zaokret sa nafte na
prirodni plin omogu/ava zemljama Srednjeg Istoka ve/u zaradu od izvoza nafte.
U ostalim ne-OECD regionima takoBer je za o ekivati naglo pove/anje proizvodnje
prirodnog plina. Afrika sa bogatim i premalo razvijenim resursima prirodnog plina ima
najbr5i rast u njegovoj proizvodnji u svijetu sa rastu/om ponudom od 4,9% na godinu u
periodu 2003-2030. godine. Zna ajna proizvodnja, namijenjena za izvoz, bit /e ostvarena u
Al5iru, Nigeriji, Libiji i Egiptu. Izvoz iz ovih zemalja je plinovodima i u te nom stanju.
Proizvodnja prirodnog plina u zemljama ne-OECD Azije takoBer /e rasti u periodu 2003-
2030. godine, ali porast proizvodnje ne/e mo/i zadovoljiti njihove rastu/e potrebe, te /e biti
potrebno uvesti dodatne koli ine plina. U Centralnoj i Ju5noj Americi proizvodnja prirodnog
plina prevazilazi regionalnu potrošnju. Stoga, kao rezultat, Trinidad&Tobago nastavlja izvoz
te nog prirodnog plina izvan regiona. TakoBer, Peru, a mogu/e i Venecuela, mogu po eti vrlo
brzo izvoz te nog prirodnog plina (TPP) izvan regiona u razmatranom periodu.
U 2003. godini OECD zemlje proizvodile su 41%, a trošile 52% prirodnog plina na
svjetskom nivou. Projekcija za 2030. godinu je takva da /e one proizvoditi 25%, a trošiti 40%
prirodnog plina, takoBer na svjetskom nivou. OECD zemlje svoju rastu/u potrebu za
prirodnim plinom zadovoljit /e uvozom iz drugih dijelova svijeta, koja /e imati rastu/i trend
trgovine u te nom stanju.
TPP se o ekuje da postane pove/ani va5an izvor ponude za zadovoljenje svjetske
potra5nje za prirodnim plinom. Mada je u 2004. godini bilo samo 12 TPP zemalja, njihov broj
se stalno pove/ava. Tako, u 2005. godini Egipat se pridru5uje ovim zemljama sa dva
odvojena postrojenja - to jest dva terminala za prevoBenje prirodnog plina u te no stanje,
Rusija na Sakhalinu gradi terminal za prevoBenje prirodnog plina u te no stanje i o ekuje se
da po ne raditi u 2008. godini. Norveška i Ekvatorijalna Gvineja grade svoja prva postrojenja
za prevoBenje prirodnog plina u te no stanje, a u Ju5noj Americi prvi terminal za te ni plin u
2006. godini imat /e Peru.
S druge strane, broj zemalja sa instaliranom infrastrukturom za prihvat te nog
prirodnog plina (tzv. uvozni TPP terminali) stalno se pove/ava. Prošlo je više od 30 godina
otkako je Velika Britanija prva uvezla TPP, ali u 2005. godini ponovo se pridru5ila nizu TPP
uvoznika, sa terminalom na otoku Grain. Kina, Kanada i Meksiko grade svoje prve uvozne
TPP terminale, dok Njema ka, Poljska, Hrvatska, Singapur i Iile razmatraju mogu/nost
njihove gradnje. Tako, naprimjer, Kina ima u izgradnji TPP terminale u Fujianu (Xiuyu LNG)
i Guangdongu (Shenzhen LNG), odobrene za gradnju u Zhejian (Ningbao LNG), Shanghai
LNG, Jiangsu (Rudong LNG), Shandoung (Ojngdao LNG) i predlo5ene za gradnju , Guangxi
(Beihai LNG), Hainan (Haikou LNG), Hebel/Tianjin LNG i Liaoning (Dalian LNG).
Naravno, treba naglasiti da ove terminale prati magistralna i distributivna mre5a plinovoda na
kopnu, koji ve/ postoje ili se planiraju izgraditi.
Diplomski rad
5. UTICAJ ENERGIJE NA OKOLINU
Proizvodnja, transport i korištenje energije u velikoj mjeri utje u na okoliš i

ekosisteme. Kod energije utjecaj na okoliš je gotovo uvijek negativan, od direktnih ekoloških
katastrofa poput izlijevanja nafte, kiselih kiša i radioaktivnog zra enja do indirektnih
posljedica poput globalnog zatopljenja. Budu/i da /e energetske potrebe ovje anstva
nastaviti rasti u idu/ih nekoliko desetlje/a, nu5no su neophodne mjere kojima bi se utjecaj
eksploatacije energije na okoliš smanjio na najmanju mogu/u mjeru. Najopasniji izvori
energije trenutno su fosilna goriva, tj. ugljen, nafta i prirodni plin, a potencijalnu opasnost
predstavlja i iskorišteno radioaktivno gorivo iz nuklearnih elektrana (visoko radioaktivni
otpad). Fosilna goriva su opasna zbog toga jer sagorijevanjem ispuštaju velike koli ine
uglji nog dioksida, a radioaktivni otpad je opasan jer utje e na strukturu organizama na vrlo
bazi nom nivou.
Slika 12. Prikaz karbonskog ciklusa

Ogroman postotak svjetske energije još uvijek se dobiva iz ekološki neprihvatljivih
izvora energije, pogotovo fosilnih goriva koja su još uvijek dominantan izvor energije. Kako
je osnova fosilnih goriva ugljik, normalnim sagorijevanjem tog goriva nastaje uglji ni dioksid
(CO2) koji je stakleni ki plin. Taj uglji ni dioksid ve/inom završava u atmosferi i svojim
stakleni kim u inkom uzrokuje globalno zatopljenje. Još opasniji je plin koji se oslobaBa
prilikom nepotpunog sagorijevanja goriva (sagorijevanja bez dovoljne koli ine kisika), a to je
uglji ni monoksid (CO). Uglji ni monoksid je izuzetno otrovan plin bez boje, okusa ili mirisa,
a koncentracija od samo 0.6% izaziva kod ljudi smrt nakon 15 minuta disanja.
Trenutno niti jedno fosilno gorivo nije sasvim pro iš/eno, pa se prilikom sagorijevanja
otpuštaju još neki štetni plinovi poput sumpornog dioksida ili dušikovih oksida. Ti plinovi
kasnije reagiraju s vodenom parom u oblacima i formiraju kapljice koje padaju na zemlju kao
slabe sumporne i duši ne kiseline - kisele kiše, a te kiše djeluju izrazito štetno na itave
ekosisteme koje zahva/aju. Kod sagorijevanje nekih izvora energije nastaju i sitne estice
minerala koje kasnije tvore pepeo, ali jedan dio tih estica di5e se u atmosferu nošen vrtlogom
dima i te estice su takoBer vrlo opasne za zdravlje.
Diplomski rad
5.1. Utjecaj pojedinih izvora energije na okoliš
Postotak upotrebe ekološki prihvatljivih obnovljivih izvora energije još je uvijek na

globalnoj skali zanemariv tako da ekološki problemi kao posljedica pretjerane upotrebe
fosilnih goriva zaslu5uju posebnu pa5nju ne samo sa energetskog ve/ svakako i sa ekološkog
gledišta. Razli iti izvori energije imaju razli ite utjecaje na okoliš u kojem se ti izvori energije
proizvode, transportiraju ili koriste. Površinski ozon nastaje kad na ustajalom zraku i
sun anom vremenu dušikov oksid reagira s hlapljivim organskim spojevima. Dušikov oksid
na površini obi no nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva, a hlapljivi organski spojevi nastaju
iz dima od goriva, raznih otapala i sli nog. Površinski ozon je samo jedan u nizu problema
koji su povezani s energijom, a opis ostalih u inaka pojedinih izvora energije na okoliš dan je
u nastavku:
Fosilna goriva – ova vrsta goriva ima daleko najve/i negativni utjecaj na okoliš.
Sagorijevanjem fosilnih goriva u atmosferu se ispuštaju ogromne koli ine ugljika koji se
milijunima godina talo5io i onda bio prekriven slojevima stijena i zemlje. Taj isti ugljik u
atmosferi sad tvori uglji ni dioksid koji je stakleni ki plin i time znatno utje e na temperature
na Zemlji.
Bioenergija (biogoriva) – biogoriva stvaraju iste probleme kao i fosilna goriva, ali
budu/i da se proizvodnjom biogoriva zatvara uglji ni ciklus, biogoriva su manje štetna od
fosilnih goriva. Zatvaranje uglji nog ciklusa zna i da biljke koje se koriste za proizvodnju
biogoriva prilikom rasta iz atmosfere uzmu odreBene koli ine ugljika koji se kasnije vra/a u
atmosferu izgaranjem tih biogoriva. Kod fosilnih goriva taj krug nije zatvoren, tj. ugljik se
samo ispušta u atmosferu.
Solarna energija – iako energija Sunca ima ogroman potencijal, zbog male
iskoristivosti bilo bi potrebno prekriti velike površine da se dobije iole ozbiljnija koli ina
iskoristive energije. Takvo rješenje ekološki je prihvatljivo samo u podru jima u kojima nema
vegetacije, tj u pustinjama, a u „zelenim“ podru jima to bi stvorilo preveliki negativni u inak
na okoliš. Instaliranje solarnih kolektora ili solarnih /elija na krovovima ku/a gotova da nema
negativnog u inka na okoliš.
Energija vjetra – sama proizvodnja energije iz vjetra nema ozbiljnijeg negativnog
u inka na okoliš. Gledano iz ekološkog aspekta, jedina ozbiljnija zamjerka vjetroelektranama
je negativan utjecaj na pti je populacije, tj. elise vjetrenja a ubijaju ptice. Kao manje
zamjerke vjetroelektranama navodi se vizualno zagaBivanje okoliša, uništavanje netaknute
prirode gradnjom pristupnih cesta do vjetrenja a i generiranje zvuka niske frekvencije koji
negativno utje e na zdravlje ljudi (ometaju spavanje, izazivaju glavobolje, mogu izazvati
anksioznost).
Energija vode – iskorištavanjem energije vode ne stvara se nikakvo zagaBenje
okoliša, ali sami infrastrukturni objekti mogu znatno utjecati na okoliš. Tako se gradnjom
velikih brana poplavljuju velike površine i di5u razine podzemnih voda, a to mo5e promijeniti
cijeli lokalni biosustav. Dodatni problem je presijecanje prirodnih tokova vode i time
presijecanje ruta kretanja pojedinih vodenih 5ivotinja.
Nuklearna energija – sama proizvodnja energije u nuklearnim elektranama iznimno
je ist proces. Nama stakleni kih plinova ili drugih zagaBenja, jedno dolazi do zagrijavanje
vode koja se koristi za hlaBenje reaktora, pa to mo5e utjecati na biosustave. Najve/i problem
kod nuklearnih elektrana je upotrijebljeno gorivo koje je izuzetno radioaktivno i mora biti
pohranjeno više stotina godina u posebnim skladištima pod zemljom.
Geotermalna energija – iskorištavanjem geotermalne energije ne dolazi do zagaBenja
okoliša.
Diplomski rad
6. ODR2IVOST I ENERGIJA
Odr5ivost je sposobnost odr5avanja ravnote5e odreBenih procesa ili stanja u nekom

sustavu. Danas se naj eš/e koristi u vezi s biološkim i ljudskim sustavima. U ekološkom
smislu odr5ivost se mo5e definirati kao na in po kojem biološki sustavi ostaju raznoliki i
produktivni tijekom vremena. Za ljude ona je potencijal za dugoro no odr5avanje blagostanja
koje pak ovisi o blagostanju prirodnog svijeta i odgovornoj uporabi prirodnih resursa.
Odr5ivost je postao širok termin koji se mo5e primijeniti na gotovo sve oblike 5ivota
na Zemlji, od lokalne do globalne razine i kroz razli ite vremenske periode. Dugo5ivu/e i
zdrave mo vare i šume primjeri su odr5ivih bioloških sustava. Nevidljivi kemijski ciklusi
redistribuiraju vodu, kisik, dušik i ugljik unutar 5ivih i ne5ivih sustava u svijetu, te su
odr5avali 5ivot milijunima godinama. Kako se ljudska populacija na Zemlji pove/avala,
prirodni ekosustavi su nazadovali, a promjene u ravnote5i prirodnih ciklusa imale su
negativan u inak kako na ljude tako i na ostale 5ive sustave.
Danas postoji obilje znanstvenih dokaza kako ovje anstvo 5ivi na neodr5iv na in.
Povratak ovjekove uporabe prirodnih resursa unutar odr5ivih granica zahtijevat /e ve/e
kolektivne napore. Na ini odr5ivijeg 5ivljenja mogu poprimiti mnoge oblike od reorganizacije
5ivotnih uvjeta (npr. ekosela, ekoop/ine i odr5ivi gradovi), ponovne procjene ekonomskih
sektora (permakultura, zelena gradnja, odr5iva poljoprivreda) ili radne prakse (odr5iva
arhitektura) uporabom znanosti radi razvoja novih tehnologija (zelene tehnologije, obnovljiva
energija) do prilagodbi u individualnim 5ivotnim stilovima kojima se uvaju prirodni resursi.
6.1. Pojam odr)ivosti
Rije odr5ivost nastala je prema glagolu odr5ati ((ne)materijalno obuhva/anje

predmeta radnjom odnosno dovoBenje u stanje izvršenjem radnje i dr5ati). Rje nici pru5aju
dva zna enja za glagol odr5ati, a glavna su "sa uvati da ostane cjelovito i da postoji", odnosno
"o uvati od narušavanja". Odr5ivost se ipak od 1980-ih više koristi u smislu ovjekove
odr5ivosti na planetu Zemlji, pa je to rezultiralo naj eš/e citiranom definicijom odr5ivosti i
odr5ivog razvoja koju je donijela Brundtlandska komisija Ujedinjenih naroda: "odr5ivi razvoj
je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugro5avanja mogu/nosti budu/ih generacija
da zadovolji vlastite potrebe." Obi no se zamijeti kako to zahtijeva pomirbu okolinskih,
socijalnih i ekonomskih potreba - "tri stupa" odr5ivosti. Ovo shva/anje prikazuje se slikom s
tri preklapaju/e elipse koje ozna avaju tri stupa odr5ivosti koja nisu uzajamno isklju iva te
mogu biti uzajamno u vrš/uju/a.
UN-ova definicija nije univerzalno prihva/ena i prošla je kroz mnoge interpretacije.
Što je odr5ivost, koji bi joj ciljevi trebali biti te kako se te ciljeve mo5e posti/i, pitanja su koja
su sva otvorena za interpretacije. Za mnoge ekologiste ideja odr5ivog razvoja je oksimoron jer
se ini da razvoja uklju uje degradaciju okoline. Ekološki ekonomist Herman Daly upitao je
" emu slu5i pilana bez šume?" Iz ove perspektive, ekonomija je podsustav ljudskog društva
koje je samo podsustav biosfere, pa je dobitak u jednom sektoru gubitak u drugome. Ovo se
mo5e ilustrirati kao tri koncentri na kruga.
Univerzalno prihva/ena definicija odr5ivosti jest eluzivna jer se o ekuje da postigne
mnoge stvari. U jednu ruku ona mora biti fakti ka i znanstvena, jasna izjava o specifi noj
"destinaciji". Jednostavna definicija da je "odr5ivost poboljšanje kvalitete ovjekova 5ivota
dok se 5ivi unutar nosivog kapaciteta potpornih ekosustava", iako nejasna, nosi ideju kako
odr5ivosti ima kvantificirane granice. No odr5ivost je takoBer poziv na akciju, zadatak u
Diplomski rad
tijeku ili "putovanje" pa stoga politi ki proces tako da neke definicije izra5avaju zajedni ke
ciljeve i vrijednosti. Povelja o Zemlji govori o "odr5ivom globalnom društvu utemeljenom na
poštovanju prirode, univerzalnih prava ovjeka, ekonomskoj pravdi i kulturi mira."
Situacija postaje komplicirana kada se rije odr5ivost primijeni ne samo na ovjekovu
odr5ivost na Zemlji nego na mnoge situacije i kontekste u raznim razmjerima prostora i
vremena, od malenih lokalnih do globalne ravnote5e proizvodnje i potrošnje. TakoBer se
mo5e odnositi na budu/u namjeru: "odr5iva poljoprivreda" nije nu5no trenuta na situacija ve/
cilj u budu/nosti, predviBanje. Zbog svih navedenih razloga odr5ivost u jednoj se krajnosti
percipira kao ništa više od milozvu ne pomodnice s malenim ili nikakvim zna enjem ili
va5noš/u dok je u drugoj krajnosti to va5an ali nefokusiran koncept poput "slobode" ili
"pravde". TakoBer se opisuje kao "dijalog vrijednosti koji prkosi konsenzualnoj definiciji".
6.2. Veze izme+u energije i odr)ivosti
Iovje anstvo /e u bliskoj budu/nosti morati prona/i ekološki prihvatljivije izvore

energije kojima /e pokrivati svoje energetske potrebe. Trenutno se kao ekološki prihvatljivo
rješenje nude obnovljivi izvori energije, ali ipak nije realno o ekivati da /e se ti izvori
energije dovoljno razviti i komercijalizirati da u nekoj ve/oj mjeri zadovolje rastu/e
energetske potrebe ovje anstva. Energiju Sunca nema dovoljnu iskoristivost i skupa je,
energija vjetra nije svugdje dostupna u dovoljnim koli inama, energetski potencijali vode ve/
su u velikoj mjeri iskorišteni. Geotermalna energije mo5e se optimalno iskorištavati samo na
tektonskim rasjedima, tj. na mjestima na Zemlji gdje toplinska energije iz unutrašnjosti
Zemlje dolazi vrlo blizu površini. Energija plime i oseke, te energija valova predstavljaju
veliki potencijal, ali zbog male dostupnosti trenutno se izuzetno malo energije generira iz tih
izvora.
Bioenergija ili to nije biogoriva name/u se kao zamjena za klasi na fosilna goriva, ali
ta goriva takoBer u atmosferu ispuštaju stakleni ke plinove pa nisu ekološki potpuno
prihvatljiva. Dodatno se uz biogoriva ve5e i jedan zanimljivi eti ki problem. Naime,
biogoriva se proizvode od še/erne trske, kukuruza, soje, uljane repice i drugih biljaka koje
mogu poslu5iti kao hrana.Tako bogatije dr5ave proizvode biogoriva na na in da pretvaraju
hranu u gorivo, dok s druge strane izuzetno puno ljudi na Zemlji umire od gladi i ta ista hrana
spasila bi im 5ivote.
"Iista" energija u velikim koli inama mo5e se trenutno proizvesti samo u nuklearnim
elektranama. Nuklearne elektrane gotovo da nemaju nikakav utjecaj na okoliš ukoliko se
prilikom eksploatacije poštuju sva pravila. Osim Iernobila nije bilo ve/ih problema s
nuklearnim elektranama, a sam Iernobil se ne mo5e ponoviti zbog toga jer sve moderne
nuklearne elektrane imaju izuzetno dobro riješenu i aktivnu i pasivnu sigurnost. Uz
istra5ivanja na polju sigurnosti nuklearne fisije. trenutno se razvija izuzetno puno tehnologija
koje bi mogle poslu5iti za proizvodnju energije u budu/nosti. Najviše nade pola5e se u projekt
ITER. ITER je meBunarodni projekt u kojem se razvija tehnologija za iskorištavanje
nuklearne fuzije. Nuklearna fuzija je spajanje dva laka atoma u jedan te5i, uz oslobaBanje
energije i taj postupak bi trebao biti potpuno ekološki prihvatljiv (nema jake radijacije, nema
stakleni kih plinova, …).
Diplomski rad
6.3. Prijedlozi mjera za stvaranje pretpostavki za odr)ivu budu,nost
• Usaglasiti strategiju budu/e potrošnje energije i osigurati imlementaciju staregije

potrošnje preostalih rezervi fosilnih goriva.
• Planirati strategiju kojom bi bilo osigurano da sa potrošnjom preostalih fosilnih goriva

osigurati adekvatnu zamjenu u obnovljivim izvorima.
• Uvesti porez na potrošnju energije dobijene od ne obnovljivih izvora energije a koji bi

se koristio za ulaganja u nove izvore energije i nova tehnološka rješenja koja pove/aju
iskoristivost prenosa i pretvorbe energije.
• Pove/ati stepen iskorištenja postoje/ih energana uvoBenjem novih tehnoloških rješenja

i korištenjem novim materijala.
• Smanjiti gubitke u prenosu elektri ne energije kao i pove/ati ulaganja u istra5ivanje i

inovacija u oblasti be5i nog prenosa energije.
Diplomski rad
7. ZAKLJU4AK
Ne postoji arobni štapi/ za rješavanje energetskih problema. Ni jedan energetski

izvor niti energetska strategija ne mo5e riješiti svjetske energetske potrebe. Za to je potrebno
sna5no i odr5ivo prisustvo nauke koja /e strateški i efikasno upravljati svjetskim energetskim
resursima, istra5ivati i razvijati programe koji obuhvataju sve raspolo5ive energetske opcije i
tehnologije energetske efikasnosti. Za pretvaranje energije iz primarnih nosilaca energije
vrijede zakoni termodinamike, prema kojima energija ne mo5e biti stvorena niti uništena, ve/
samo mo5e prelaziti sa jednog tijela na drugo i mijenjati svoj oblik. Industrijska društva se
koriste potencijalnom energijom, npr. gravitacionom energijom koju sadr5i voda iz brane,
hemijskom energijom sadr5anom u fosilnim gorivima, nuklearnom energijom iz urana itd. Da
bi se potencijalna energija mogla iskoristiti mora se pretvoriti u drugi oblik obi no uz pomo/
toplotnih mašina npr. parna turbina u termoelektranama, benzinskih ili dizel motor u
automobilima. Korištenje hemijske energije iz uglja je najva5niji oblik pretvaranja usmjeren
na proizvodnju elektri ne energije, a termoelektrane su najve/i potroša i uglja. Prilikom
izgaranja uglja u atmosferu se oslobaBaju polutanti: CO, CO2,SO2, NO, NO2 kao i estice
prašine, koji štetno djeluju kako na zrak, vodu i tlo posebno na ljudski organizam.
Najbolja fosilna goriva proizvedu oko 40%, a ispuste oko 60% ulazne energije. Gubici
odlaze u kondenzovanoj vodi, dimnim gasovima i drugim gubicima. Ve/ina postrojenja na
bazi fosilnih goriva su manje efikasnija sa iskorištenjem do 33%.
21. vijek je vijek borbe za energiju i hranu, jer broj ljudi na Zemlji stalno raste, do
sada poznati fosilni izvori energije se iscrpljuju, a obradive zemlje za dobivanje hrane je
manje. Energija je klju ni faktor koji treba da odr5i ravnote5u na zemlji i omogu/i opstanak
na njoj.
Naša ovisnost o nafti i ostalim fosilnim gorivima vidljiva je na svakom koraku. I
ratovi se mnogi vode oko toga. No, fosilnih goriva ima za još stotinjak godina, i vrijeme je da
razmislimo kako dalje tako da se predla5e maksimalno mogu/e iskorištenje preostalih fosilnih
goriva ali da se akcenat stavlja na istra5ivanje novih goriva, goriva koja još nisu u dovoljnoj
mjeri istra5ena te da se što više ula5e u razvoj i korištenje obnovljivih izvora energije na koje
/e svijet svoje potrebe za energijom morati planirati.
Diplomski rad
8. LITERATURA
1. M.Bonlagi@: Energija i okolina, Univerzitet u Tuzli, 2003.

2. H. Po>ar Osnove energetike Školska knjiga Zagreb 1978
3. Neimarlija N: Fosilna goriva, procesi sagorijevanja i okolinski aspekti, Univerzitet u

Zenici, juli 2007
4. Ivo Derado: Sudbonosna energetska dilema
5. Douglas MacLean, Peter G. Brown: Energy and the future
6. Chris Oxlade, Terry Jennings 2009: Energy
7. Sne>ana Drndarevi@: Osnovi energetike
8. Theis, A.K.: Cleaner Coal Technologies – a new initiative for Europe, European
Energy Fondation, Debate on 18th March 2002, Brussels,
9. AWO-Branchreport, Environmental Market Study for Bosnia and Herzegovina, April
2005
10. European Strategy for Energy,EU Commission, February 2007.

Fosilna Goriva PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Fosilna Goriva PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Fosilna Goriva PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Diplomski rad

Akumulisani oblici energije (potencionalna, kineti ka i unutrašnja) se u ovome obliku

Sl. 1. Pojavni oblici energije

kod primjene toplinskih crpki

2.1.1. Izvori energije

ivot na Zemlji nastao je i opstao milionima godina zahvaljuju/i povoljnim klimatskim

Slika 2. Izvori energije i procesi pretvaranja jednog oblika energije u drugi

Na slici 3. prikazana je svetska potrošnja energije od 1900. do 1997. godine. Na slici se

Slika 3. Svetska potrošnja energije u periodu 1900-2000.god.

2.1.1.1. Neobnovljivi izvori energije

je ugljenik, pa njihovim sagorevanjem u atmosferu odlazi puno ugljen - dioksida. To je glavni

Slika 4. Porast ugljen-dioksida u atmosferi u zadnjih 150 godina

2.1.1.2. Obnovljivi izvori energije

pove/anje udela obnovljivih izvora energije pove/ava energetsku odr5ivost sistema.

2.1.1.3. Trenutni odnos izvora energije

Slika 5. Procentualni udjeli goriva koji u%estvuju u svetskoj prizvodnji energije

proizvodnju elektri ne energije. Cijenu istra5ivanja pove/ava i raznolikost obnovljivih izvora

Problematika kojom se energetika bavi obuhva/a:

• pretvorbu izvornih oblika energije u elektri nu i toplinsku energiju

Energetika je uvjet bez kojeg se ne mo5e, ne samo za gospodarstvo nego i za cjelokupnu

Kvalitet 5ivljenja i opstanak ovjeka u krajnjem slu aju u direktnoj je vezi s

Slika. 6 Dosadašnje i potencijalno korištenje energije na svjetskom

Tabela 1. Sadašnja potrošnja energije i predvi+anje potrošnje po regijama u GJ

UKUPNO OECD 247,18 270,18 297,09 325,78

Sjeverna Amerika 124,81 138,63 156,56 175,34

Evropa 83,24 89,04 93,58 99,69

Azija 39,14 42,52 46,84

UKUPNO ne-OECD 196,65 267,55 349,73 435,51

Evropa i Evroazija 51,17 59,61 72,48 83,34

Azija 87,67 133,14 182,31 235,89

Srednji istok 20,68 26,37 32,92 39,77

Afrika 14,03 18,67 23,53 28,27

Centralna i Ju'na 23,11 29,75 35,51 48,21

UKUPNO SVIJET 443,84 537,73 646,72 761,29

Gotovo iz svih primarnih oblika energije na Zemlji i u njoj proizvodi se elektri na

Slika 7. Dosadašnje i potencijalno korištenje elektri%ne energije

Primarni oblici energije dijele se na dvije va5ne skupine: konvencionalne i

IzmeBu obnovljivih i neobnovljivih primarnih oblika energije postoje bitne razlike u

Fusija 100.000 * 1012 MWh

Fisija 574 * 1012 MWh

Fosilna goriva 55 * 1012 MWh

Geotermalna energija 0,134 * 1012 MWh

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

Dozra ena energija Sunca

Energija morskih struja 70 * 1012 MWh

Energija vjetra 1,7 * 1012 MWh

Energija vodotokova 0,018 * 1012 MWh

Potencijalne mogu/nosti obnovljivih primarnih oblika energije mijenjaju se s

3.2. vrsta goriva

Treset se nalazi u mo varnom zemljištu. Debljina sloja treseta mo5e dosti/i do 20 m.

Tabela 3. Sadr1aj komponenti u gorivu

Drvo 40-50 85-95 50-60 7 1-1,5

Treset 40-60 75 50-60 10 8-10

Mrki ugalj 50-75 40-50 50-30 6-10 7-30

Kameni ugalj 75-90 17-37 5-14 1-5 6-45

Antracit 58-93 3-8 5-9 2-3 8-28

Škriljci - 90 5-25 - 40-60

Neenergetska ulja nastaju iz dizelskog goriva, naravno pri višim temperaturama,