5.

RAVNINSKA TEORIJA ELASTIČNOSTI

5.1 Postavka problema i osnovne jednadžbe

5.1.1 Uvodna razmatranja

Opći problem određivanja raspodjele pomaka, deformacija i naprezanja u tijelu proizvoljna oblika
koje je proizvoljno opterećeno i učvršćeno nije ni do danas riješen egzaktno. Doduše, postoje
mnoga teorijski zanimljiva i u praksi korisna rješenja posebnih problema. Moguće je, međutim,
naći eksperimentalnim ili numeričkim metodama približna rješenja velikog broja problema sa
zadovoljavajućom točnošću. Posebno je uspješna metoda konačnih elemenata.
Složenost problema analize naprezanja nastaje zbog toga što za određivanje šest
komponenata naprezanja imamo na raspolaganju samo tri diferencijalne jednadžbe ravnoteže
(2.20). Uvođenjem tri uvjeta kompatibilnosti deformacije (3.14) i šest jednadžbi Hookeova
zakona (4.25) dolazimo do zatvorenog sustava od 12 jednadžbi s 12 nepoznanica: 6 komponenata
naprezanja i 6 komponenata deformacije. Tri od ovih 12 jednadžbi su parcijalne diferencijalne
jednadžbe prvog reda, a tri su parcijalne diferencijalne jednadžbe drugog reda. Osim toga
potrebno je zadovoljiti i rubne uvjete. Ako su rubni uvjeti zadani preko naprezanja, ovaj sustav
jednadžbi zadovoljava. Međutim, ako su na površini tijela ili jednom njenom dijelu zadani pomaci,
broj jednadžbi povećava se na 15 jer se osim navedenih jednadžbi moraju upotrijebiti još i
Cauchyjeve jednadžbe (3.9) koje povezuju pomake i deformacije. U navedenom sustavu
diferencijalnih jednadžbi javlja se 15 zavisnih varijabli i tri nezavisne varijable (prostorne
koordinate x , y , z ). Ako se razmatraju dinamički problemi, javlja se i četvrta nezavisna varijabla
vrijeme t .

5.1.2 Temeljne jednadžbe ravninske teorije elastičnosti

Ograničit ćemo se samo na razmatranje statičkih ravninskih problema kod kojih su volumenske
sile zanemarivo male ili jednake nuli. Također ćemo razmatrati samo probleme u kojima su rubni
uvjeti zadani preko naprezanja. U tom slučaju preostaje samo šest nepoznanica:
 x ,  y ,  xy ,  x ,  y , i  xy za čije određivanje imamo na raspolaganju slijedeće tri skupine
jednadžbi:
66

a) jednadžbe ravnoteže

 x  xy  y  xy
 0,  0 . (5.1)
x  y  y x

b) uvjet kompatibilnosti deformacije

 2  x   y   xy
2 2

  . (5.2)
 y2  x2  x  y

c) Hookeov zakon

 x  1  x  y ,  y  1  y  x  ,
E E

2 1   
 xy   xy . (5.3)
E

Dakle, imamo zatvoren sustav od šest jednadžbi sa šest nepoznanica. Čak i ovako pojednostavljen
problem bilo bi vrlo teško riješiti u općem obliku. Rješavanje ovog sustava jednadžbi svest ćemo
na rješavanje jedne parcijalne diferencijalne jednadžbe četvrtog reda. Postupit ćemo na sljedeći
način: dvostrukim deriviranjem (5.3) dobivamo

 2 x 1   2 x  2 y   2 y 1   2 y  2 x 
   ,     ,
 y 2 E   y 2  y 2   x 2 E   x 2  x 2 

 2  xy 2(1 )  2  xy
 . (5.4)
 x y E  x y

Derivirajmo prvu jednadžbu (5.1) po iksu, a drugu po ipsilonu, pa ćemo dobiti

 2  xy 2 x  2  xy  2 y
 ,  ,
 x y  x2  x y  y2

što uvršteno u treću jednadžbu izraza (5.4), daje

 2  xy 1    2  x   y 
2
   . (5.5)
 x y E   x 2  y 2 

Ako sada izraz (5.5) i prve dvije jednadžbe izraza (5.4) uvrstimo u uvjet kompatibilnosti (5.2), a
zatim pokratimo s E , dobit ćemo

 2 x  2 y  2 y  2 x   2 x  2 y 
     (1   )  ,
 y2  y2  x2  x2   x2  y 2 
 

odnosno
 67

 2 x   y  2 x   y
2 2
   0.
 x2  x2  y2  y2

Taj izraz možemo napisati u obliku

 2 2 
 2  (   y )  0 . (5.6)
 x  y2  x

Izraz (5.6) sadrži u sebi uvjete ravnoteže kao i uvjet kompatibilnosti i često se naziva uvjet
kompatibilnosti izražen preko naprezanja. Izraz (5.6) možemo pomoću Hamiltonovog

diferencijalnog operatora  prikazati jednostavnije. Naime, Hamiltonov operator u pravokutnim
koordinatama ima oblik
  
i   j  ,
x y

pa je skalarni produkt operatora samim sobom dan formalno izrazom

  2 2
    2    2  . (5.7)
 x  y2

Pomoću (5.7) izraz (5.6) prelazi u

2 ( x   y )  0 . (5.8)

Budući da je prema (2.16)  x   y  I1 , (5.8) postaje

2 I1  0 , (5.9)

gdje je
I1   x   y , (5.10)

prva invarijanta tenzora naprezanja.

5.1.3 Airyjeva funkcija naprezanja

Ako naprezanje izvedemo iz funkcije    ( x, y ) , prema sljedećem izrazu

2 2 2

x  , y  ,  xy   (5.11)
 y2  x2  x y

jednadžbe ravnoteže bit će automatski zadovoljene. Jedini uvjet koji se za sada postavlja na
funkciju  ( x, y ) jest da je u zadanom području neprekinuta i tri puta derivabilna po x i y . Ova se
funkcija naziva Airyjeva funkcija naprezanja po britanskom astronomu G. B. Airy koji ju je prvi
upotrijebio 1862. Naprezanja određena pomoću (5.11) ne moraju biti, a najčešće i nisu rješenja
68

nekog realnog problema. Naime, iako iz nje izvedena naprezanja zadovoljavaju uvjete ravnoteže
(5.1), ona ne moraju zadovoljiti i uvjet kompatibilnosti (5.2). Na temelju (5.11) imamo

2 2
x  y    2 , (5.12)
x y
2 2

što uvršteno u (5.8) daje

 2 ( x   y )   2 2  0 ,

odnosno
 4  4  4
 4   2   0. (5.13)
 x4  x 2 y 2  y 4

Diferencijalna jednadžba (5.13) naziva se biharmonijska diferencijalna jednadžba. Funkcije koje

zadovoljavaju tu diferencijalnu jednandžbu nazivaju se biharmonijske funkcije.

5.1.4 Rubni uvjeti

Funkcija  ( x, y ) mora zadovoljiti ne samo diferencijalnu jednadžbu (5.13) nego i rubne uvjete
koji mogu biti zadani na tri načina:
1. Na čitavom rubu zadano je opterećenje (naprezanje).
2. Na čitavom rubu zadani su pomaci.
3. Na jednom dijelu ruba zadani su pomaci, a na preostalom rubu opterećenje.
Mi ćemo razmatrati samo prvi slučaj. Pravokutne koordinate koriste se pri analizi naprezanja u
dijelovima koji su omeđeni ravnim rubovima. Koordinatni sustav treba birati, kad je to moguće,
tako da su koordinatne osi paralelne rubovima.

Slika 5.1 Rubni uvjeti a) rub je paralelan s osi x b) rub je paralelan s osi y,
c) rub stoji koso prema koordinatnim osima

Ako je rub paralelan s osi x (slika 5.1a), rubni uvjeti glase

 69

2 2
 y  2  qy ,  xy   qx . (5.14)
x  x y

Kad je rub paralelan s osi y (slika 5.1b), tada rubni uvjeti glase

2 2
x   qx ,  xy    qy . (5.15)
 y2  x y

U slučaju kosog ruba, prema slici 5.1.c, na temelju ravnoteže trokutastog elementa možemo
dobiti

 x d y   xy d x  qx d s ,  y d x   xy d y  q y d s .

Ako obje gornje jednadžbe podijelimo s d s i uzmemo u obzir da je d x / d s  sin  i

d y / d s  cos  , dobit ćemo

 x cos  xy sin  qx ,  y sin  xy cos  q y , (5.16)

gdje je  kut koji vanjska normala čini s osi x prema slici 5.1c. Pomoću (5.11) izraz (5.16)
prelazi u

 2  2
cos   sin   qx ,
 y2  x y

 2  2
sin   cos   q y . (5.17)
 x2  x y

Budući da konstante elastičnosti ne ulaze niti u diferencijalnu jednadžbu (5.13), niti u

rubne uvjete, raspodjela naprezanja ne ovisi o tim konstantama, odnosno o vrsti materijala. Ovo
ima dalekosežno značenje u eksperimentalnoj analizi naprezanja, npr. u fotoelasticimetriji gdje je
materijal modela različit od materijala originalne konstrukcije.

Slika 5.2 Jednostruko i višestruko povezani modeli a)b)c) Raspodjela naprezanja ne ovisi o elastičnim
konstantama d) Raspodjela naprezanja ovisi o elastičnim konstantama
70

Dublja analiza, u koju ovdje nećemo ulaziti, pokazala bi da ovo vrijedi samo za
jednostruko suvislo povezana područja, tj. modele koji su omeđeni samo s jednom zatvorenom
rubnom krivuljom, kao na slici 5.2a. Ako je područje višestruko suvislo, onda raspodjela
naprezanja ne ovisi o elastičnim konstantama ako je vanjsko opterećenje u ravnoteži po svakom
zatvorenom rubu, kao na slici 5.2a, b i c. Međutim, ako sile po svakoj zatvorenoj konturi nisu u
ravnoteži, kao na slici 5.2d, raspodjela naprezanja ovisi o Poissonovom koeficijentu.

5.2 Rješenje pomoću polinoma u pravokutnim koordinatama

5.2.1 Uvod
Svrha ovog kratkog izlaganja primjene polinoma u ravninskoj teoriji elastičnosti jest dvostruka. S
jedne strane riješit ćemo niz primjera opterećenja nosača na savijanje koje možemo riješiti pomoću
nauke o čvrstoći. Usporedbom rezultata nauke o čvrstoći i teorije elastičnosti moći ćemo
procijeniti točnost i primjenljivost izraza nauke o čvrstoći. S druge strane riješit ćemo niz teorijski
interesantnih i za praksu korisnih primjera koje inače ne bismo mogli riješiti metodama nauke o
čvrstoći. Pri rješavanju konkretnih zadataka zapravo ćemo uglavnom samo verificirati već
postojeća rješenja. Neposredno iznalaženje rješenja izlazi izvan okvira ovog kratkog izlaganja.
Navest ćemo nekoliko polinoma različitih stupnjeva. Indeks uz oznaku  označava stupanj
polinoma.

 2  C20 x 2  C11 xy  C02 y 2 ,

 3  C30 x3  C21 x 2 y  C12 xy 2  C03 y3 , (5.18)

 4  C40 x 4  C31 x3 y  C22 x 2 y 2  C13 xy3  C04 y 4 .

Polinomi drugog i trećeg stupnja zadovoljavaju jednadžbu (5.13). Da bi polinomi četvrtog i viših
stupnjeva zadovoljavali diferencijalnu jednadžbu (5.13), njihovi koeficijenti moraju zadovoljiti
neke dopunske uvjete. Tako za polinom četvrtog reda vrijedi

 4  4  4
 24C40 ,  4C22 ,  24C04 ,
 x4  x2  y2  y4

što uvršteno u (5.13) daje 24C40  8C22  24C04  0 . Prema tome, da bi polinom četvrtog stupnja
bio biharmonijska funkcija, njegove konstante trebaju zadovoljiti uvjet

C22  3(C40  C04 ) . (5.19)

 71

5.2.2 Čisto savijanje prizmatičnog štapa

Na slici 5.3 prikazan je prizmatičan štap pravokutnog poprečnog presjeka. Štap je na krajevima
opterećen spregovima M z . Funkcija naprezanja  koja će dati rješenje ovog problema glasi

  C03 y 3 . (5.20)

Slika 5.3 Čisto savijanje prizmatičnog štapa

Prema (5.11) komponente naprezanja dane su izrazima

 2
x   6 C03 y , (a)
 y2

 2
 y  2  0, (b)
x

2
 xy  0 (c)
 x y

Konstantu C03 odredit ćemo iz rubnih uvjeta. Rubni uvjeti glase:

za y   h / 2 ,  y 0 ,  xy  0 , (d)

za x  l / 2 ,  xy  0 . (e)

Raspodjela naprezanja  x na lijevom i desnom kraju štapa nije u uvjetima zadatka strogo
definirana. Znamo samo da je rezultirajuća normalna sila N jednaka nuli i da se naprezanja  x
reduciraju na spreg M z . Prema tome, ovaj dio rubnog uvjeta glasi
h/ 2

N   x dy  0 , (f)
 h/ 2

h/ 2

M z    x y d y . (g)
 h/ 2

Uvjeti su (d) i (e) ispunjeni, jer su prema (b) i (c)  y i  xy identično jednaki nuli. Ako
uvrstimo (a) u (f), uvjerit ćemo se da je i ovaj uvjet zadovoljen. Napokon, ako (a) uvrstimo u (g),
dobit ćemo
72

h/ 2
h3
M z  6C03  y d y  6C03 .
2
(h)
 h/ 2
12

Odavde je C03  2 M z / h3 što uvršteno u (a), daje

12 M z
x   y. (5.21)
h3

U Nauci o čvrstoći I 1 izveli smo izraz (9.42) koji pri čistom savijanju oko osi z daje

Mz
x   y. (5.21a)
Iz

Budući da je za b = 1, I z  h3 / 12 , izrazi koje daje nauka o čvrstoći i teorija elastičnosti u

potpunosti se podudaraju.

5.2.3 Konzola opterećena silom na kraju

Na slici 5.4a prikazana je konzola koja je na slobodnom kraju opterećena silom F . Pretpostavit
ćemo rješenje za funkciju naprezanja u obliku

  C11xy  C13xy 3 , (5.22)

Slika 5.4 Konzola opterećena silom na kraju a) konzola b) raspodjela posmičnog opterećenja na kraju c)
određivanje statičkog momenta presjeka

pa je prema (5.11)
 73

 2
x   6 C13 xy , (a)
 y2

 2
y   0, (b)
x

2 
 xy    C11  3C13 y 2 . (c)
 x y

Rubni uvjeti u ovom slučaju glase:

za y  h / 2 , y  0,  xy  0 , (d)

h/2
za x = 0 ,  x  0, Qy  
h / 2
xy dyF. (e)

Na temelju (b) vidimo da je prvi uvjet (d) uvijek ispunjen. Ako u (a) uvrstimo x = 0 , bit će
zadovoljen i prvi uvjet (e). Na temelju (c) i drugog uvjeta (e) imamo

3
 C11  C13h 2  0 . (f)
4

Kad uvrstimo (c) u drugu jednadžbu (e), dobit ćemo

h/2
  (C
h / 2
11  C13 y 2 ) d y  F ,

odnosno
h3
C11h  C13  F . (g)
4

Istovremeno rješavanje jednadžbi (f) i (g) daje

3F Fh 2 2F F
C11    , C13  3
 .
2 h 8I z h 6I z

gdje je I z  h3 / 12 . Kao i u prethodnom primjeru uzima se da je b = 1. Kad ove vrijednosti

uvrstimo u (a) i (c), dobit ćemo
Fxy M z
x   y, (5.23)
Iz Iz

Fh 2 Fy 2 F b  h2 
 xy      y2  . (5.24)
8I z 2 I z bI z 2  4 

Prema slici 5.4.c vidimo da statički moment osjenčanog dijela presjeka oko osi y iznosi

b  h2 
S z  b  y   y  / 2    y 2  .
h h
2  2  2 4 
74

Budući da je Qy  F , možemo izraz za  xy napisati u obliku

Qy S z
 xy  . (5.24a)
bI z

Ovaj se izraz podudara s izrazom (9.9) koji smo izveli u Nauci o čvrstoći I [1] s tom
razlikom što su osi y i z međusobno zamijenjene. Izraz (5.24) pokazuje da posmično naprezanje
ne ovisi o koordinati x te da se po visini mijenja po zakonu parabole drugog reda. Prema tome,
izrazi (5.23) i (5.24) vrijede strogo samo ako je sila F kontinuirano raspodijeljena po rubu x = 0 ,
kako je prikazano na slici 5.4b.
Ako sila F djeluje na gornjem rubu u točki A , odnosno na donjem rubu u točki B , rubni
uvjeti na kraju x = 0 nisu ispunjeni. Međutim, prema St. Venantov principu (vidi Nauka o
čvrstoći I str. 137), u presjecima dovoljno udaljenim od ruba x = 0 , sva tri slučaja opterećenja dat
će gotovo ista naprezanja. Točnija analiza pokazala bi da se presjeci x > h mogu smatrati
dovoljno udaljenim.

5.2.4 Greda na dva oslonca opterećena jednoliko kontinuirano

U dva prethodna primjera upoznali smo se s pojedinostima rješavanja nekih ravninskih problema
teorije elastičnosti pomoću Airyjeve funkcije naprezanja. Pri daljnjem rješavanju ispustit ćemo
neke pojedinosti, u prvom redu određivanje konstanti integracije. Provjeravat ćemo zadovoljava li
predložena funkcija naprezanja jednadžbu 4 = 0 , odnosno zadovoljavaju li naprezanja izvedena
iz te funkcije rubne uvjete.
Greda na dva oslonca raspona l i visine h opterećena je jednoliko kontinuirano prema
slici 5.5a. Za ovaj slučaj odabrat ćemo Airyjevu funkciju naprezanja u obliku
q 1 3 2 3 2
 h x  h l xy  h 2 y 3  h 2 x 2 y  l xy 3  x 2 y 3  y 5  .
1 3 1
 3 
(5.25)
h  4 4 10 4 5 

Derivacije te funkcije su
 2 q  1 3 3 2
   h  h y  2 y 3  ,
 x 2 h3  2 2 

4 12q y 4  4  24q y

 3 , 0,  .
x y
2 2
h  x4  y4 h3
 75

Slika 5.5 Greda na dva oslonca opterećena jednoliko kontinuirano a) zadana greda
b) raspodjela naprezanja na lijevom kraju c) raspodjela naprezanja  x i  y

Kad se te derivacije uvrste u biharmonijsku jednadžbu (5.13), dobit će se identitet, što znači da
funkcija (5.25) jest biharmonijska. Naprezanja izvedena iz ove funkcije glase

 2 q  3 2
x   3  h  6l x  6 x 2  4 y 2  y ,
y 2
h 5 

 2 q  1 3 3 2
y   3   h  h y  2 y 3  , (5.26)
x 2
h  2 2 

 2  h2 
  3  h 2l  h 2 x  3l y 2  6 xy 2   3   x  y 2   .
q 3 3 6q l
 xy  
 x y h 4 2  h 2  4

Na gornjem i donjem rubu ( y   h / 2) naprezanja trebaju zadovoljiti slijedeće uvjete:

 y ( x, h / 2)  q ,  y ( x,h / 2)  0 , (a)

 xy ( x, h / 2)   xy ( x,h / 2)  0 . (b)

Lako se možemo uvjeriti da su ovi uvjeti zaista zadovoljeni. Na lijevom kraju nosača rubni uvjeti
su:

 x (0, y)  0 ,  xy (0, y)  0 . (c)

76

Ni jedan od ova dva uvjeta ne može biti ispunjen. Naime, ako u (5.26) uvrstimo x = 0 , dobit
ćemo

q 3 2
 x (0, y )  3 
h  4 y 2  y ,
h 5 

3ql  2 h 2 
 xy (0, y )   y  . (d)
h3  4

Vidimo da je normalno naprezanje na lijevom kraju raspodijeljeno po zakonu kubne parabole, a

posmično naprezanje po zakonu kvadratne parabole kako je prikazano na slici 5.5b. Slika 5.5c
prikazuje raspodjelu  x ,  y , i  xy u presjeku x = h za gredu raspona l =5h . Kad ne možemo
strogo udovoljiti rubnim uvjetima, kao u ovom slučaju, nastojimo udovoljiti ublaženim rubnim
uvjetima. Ublaženi rubni uvjeti su oni kod kojih ne zahtijevamo potpuno podudaranje zadanih i
izračunatih rubnih opterećenja. Umjesto toga zahtijevamo da zadano opterećenje ima jednaku
rezultirajuću silu ( N  0 , Qy  ql / 2 ) i jednaki rezultirajući moment  M z  0 , kao i naprezanja
izračunata pomoću funkcije naprezanja. Prema tome, u ovom slučaju moraju biti ispunjeni uvjeti
h/2 h/2
1
N   x dy  0 ,
h / 2
Qy  
h / 2
xy dy   ql
2
(e)

h/2
M z     x ydy  0 .
h / 2

Kad uvrstimo (d) u (e) i provedemo integriranje, dobit ćemo

h/2 h/2
3q 4q
N  ydy  3  y 3 dy  0 ,
5h h / 2 h h / 2

h/2 h/2
3q 4q
Mz    y 2 dy  3  y 4 dy  0 ,
5h h / 2 h h / 2

 2 h2 
h/2
3ql 1
Qy   3   y  dy   ql .
h h / 2  4 2

Prema tome, ispunjeni su ublaženi rubni uvjeti na kraju x = 0 . Na sličan način možemo pokazati
da su ispunjeni ublaženi rubni uvjeti i na desnom kraju, tj. da je za x = l

N  0, Mz  0 , Qy  ql / 2 .

Nauka o čvrstoći I [1] daje nam sljedeće rješenje

Mz Qy S z
x y,  xy  . (5.27)
Iz b Iz
 77

Budući da je M z  ( q l x  qx 2 ) / 2 , Qy  ql / 2  qx , b = 1, I z  h3 / 12 i

Sz  ( h2 / 4  y 2 ) / 2 , možemo (5.27) napisati u obliku

6q  l  y 2  h  .
2
q
x  (6l x  6 x 2 ) y ,  xy    x   (5.28)
h 3
h3  2  4

Prema tome, nauka o čvrstoći i teorija elastičnosti daju potpuno isto rješenje za posmično
naprezanje  xy . Prema nauci o čvrstoći normalno naprezanje  x raspodijeljeno je po zakonu
pravca, a prema rješenju teorije elastičnosti po zakonu parabole trećeg reda koja se ovija oko
pravca koji predstavlja rješenje nauke o čvrstoći. Za velike omjere l / h parabola i pravac se
neznatno razlikuju. Označimo naprezanje koje daje nauka o čvrstoći sa  Nx , a ono koje daje
teorija elastičnosti sa  Tx . Njihovu ćemo razliku dobiti ako prvu jednadžbu (5.28) oduzmemo od
prve jednadžbe (5.26), tj.

q 3 2
 x   xT   xN  3 
h  4 y 2  y . (5.29)
h 5 

Ta je razlika najveća za y   h/ 2 i iznosi

q
 x.max  . (5.30)
5

Usporedit ćemo tu pogrešku s najvećim naprezanjem u gredi koje daje nauka o čvrstoći. To
naprezanje nastaje u sredini grede, tj. za x  l / 2 i y   h/ 2 i iznosi
2
3 l
 N
 q  ,
4  h
x .max

pa je

 x.max
2
    0,05 .
4 h
(5.31)
 xN.max 15  l 

Ako želimo da ta razlika bude manja od 5%, mora biti ispunjen uvjet h 0,433l , odnosno

h 3/ 6l  0,4325l , (5.32)

što je gotovo uvijek ispunjeno.

5.2.5 Konzola opterećena jednoliko kontinuirano

Slika 5.6 prikazuje konzolu duljine l i visine h koja je opterećena jednoliko kontinuiranim
opterećenjem q. Funkcija naprezanja iz koje se može odrediti rješenje ovog problema ima oblik
78

q 2 3
x y  2l xy 3  l 2 y 3  h 2 y 3  y 5  h3 x 2  h 2 x 2 y  lh 2 xy  .
1 1 1 3 3
 3 
(5.33)
h  10 5 4 4 2 

Slika 5.6 Konzola opterećena jednoliko kontinuirano

Nakon deriviranja ove funkcije, prema (5.11), dobit ćemo izraze za komponente naprezanja koji
glase
6q 
( x  l ) 2  y 2  h 2  y ,
2 1
x  3 
h  3 10 

2q  3 3 2 1 3 
y  y  h y h  , (5.34)
h3  4 4 

6q  1 2 
 xy   3 
h  y 2  (l  x ) .
h 4 

Lako se možemo uvjeriti da ova naprezanja zadovoljavaju rubne uvjete na rubovima y  h / 2 ,

odnosno ublažene rubne uvjete na rubu x  l . Na ovom rubu rješenje (5.34) daje raspodjelu  x
po kubnoj paraboli iako je u stvarnosti na ovom rubu  x  0 . Međutim, te vrijednosti  x su vrlo
male. Rezultanta naprezanja  x na rubu x  l jednaka je nuli.

5.2.6 Konzola opterećena trokutastim opterećenjem

Za konzolu opterećenu prema slici 5.7a funkcija naprezanja glasi

q0  3  1 3 1 2 1  x1 1  3 2 
 3 
x  y  h y  h3    h2 y3  y5  h4 y   h2 l 2 xy  l2 xy3  l3 y3 , (5.35)
h l  3 4 12  5  2 16  4 3 
 79

Slika 5.7 Konzola opterećena trokutastim kontinuiranim opterećenjem

Naprezanja određena pomoću ove funkcije su

2q y  3  3 
x  3 
x  3l 2 x  2l 3  2 x  h2  y 2   ,
hl   20 

2q x  h  h 1 2
  y  y y   h  , (5.36)
hl  2  2 2 
y 3

q  2 1 2  2 2 1 
 3 
y  h  3( x  l )  h2  y 2  .
hl 4  
xy
20

Nauka o čvrstoći u ovom slučaju daje

x  3
x  3l 2 x  2l 3 ,
2q y 3
hl

 y  h 3( x  l ).
q  2 1 2 
 xy   2 2
(5.37)
h3l  4 

Vidimo da se naprezanja određena pomoću teorije elastičnosti i nauke o čvrstoći razlikuju za

iznos

4q xy  3h2 
 Tx   Nx  3   y2 ,
h l  20 

q  2 h 2  h 2 
 
T
xy
N
xy   3  y    y 2  .
h l 4  20 

Te su razlike to manje što je manji omjer h / l .

Ako je konzola opterećena prema slici 5.7b, funkcija naprezanja glasi

q  lx1 2 3
(l  x)3  y 3  h 2 y  h3  
1 1 1 1 4 
 3   h y  y  h y  .
5
(5.38)
hl 3 4 12  5 2 16 

Tada su naprezanja izvedena iz ove funkcije.

80

2q (l  x)  3 
  (l  x)2  h2  2 y 2  y ,
 
x 3
hl 10

2qo ( l  x )  3 3 2 1 
y  3  y  h y  h3  , (5.39)
hl  4 4 

qo  1 2  1 
 xy   3 
h  y 2  3( l  x )2  h2  y 2  .
h l 4  20 

Na rubu x  l posmična naprezanja nisu jednaka nuli, nego imaju vrlo malu vrijednost. Rezultanta
posmičnih naprezanja na tom rubu jednaka je nuli, tj. za x  l vrijedi Qy  0 .

5.2.7 Greda na dva oslonca opterećena trokutastim opterećenjem

Slika 5.8 prikazuje gredu na dva oslonca koja je opterećena kontinuiranim trokutastim
opterećenjem. U tom slučaju funkcija naprezanja glasi

2q  h 2 l 2 1 4 h3 x3  h2 l 2  3 h2 x3 y x3 y 3 xy 5 
 3   h  xy    xy    .
24  20 6 
(5.40)
hl  8 160  8 6 10 

Slika 5.8 Greda na dva oslonca s kontinuiranim trokutastim opterećenjem

Naprezanja izvedena pomoću ove funkcije dana su izrazima

2q  3h2 2 
x
 3 
 l  x 2  2 y 2  xy ,
h l  20 

2q  3 h3 3 2 
y
  y  4  4 h y x , (5.41)
h 3l  

2q  2 h 2   3 2 3 2 l 2   h 4 y 4  
  y   x  h        .
h3l 
xy
4  2 20 2   32 2  
 81

Rubni uvjeti za y  h / 2 glase:  y ( x, h / 2)  q x / l ,  xy ( x, h / 2)  0 . Ako u drugu i treću

jednadžbu (5.41) uvrstimo y  h / 2 , uvjerit ćemo se da su ti uvjeti potpuno ispunjeni. Na donjem
rubu, tj. za y   h / 2 , uvjeti glase  y ( x, h / 2)   xy ( x, h / 2)  0 . Ti su uvjeti također
ispunjeni. Na desnom i lijevom kraju rubni uvjeti glase  x (0, y )   x (l , y )  0 ,
 xy (0, y )   xy (l , y )  0 i oni nisu strogo ispunjeni. Naime, na lijevom kraju imamo

2q  3h 2 
x
 3 
 2 y2  ,
h l  10 

2q  2 h2   3h2 l 2   h4 y 4  
 xy    y          . (5.42)
h3l  4   20 2   32 2  

Naprezanje  x je vrlo malo, reda veličine q h / l . Naprezanje  xy nije malo i reducira se na

poprečnu silu q l / 6 . Na tom kraju zadovoljeni su ublaženi rubni uvjeti
h/ 2 h/ 2
1
Ny   x d y  0 , Qy    xy d y   6 q l   FA
 h/ 2  h/ 2

Rubni uvjeti na desnom kraju također nisu zadovoljeni, ali su i tu zadovoljeni ublaženi rubni
uvjeti.

5.2.8 Konzola promjenljive visine

Radi potpunosti razmatranih rješenja navest ćemo rješenje za konzolu promjenljiva presjeka koja
je opterećena jednoliko kontinuirano prema slici 5.9.

Slika 5.9 Konzola promjenljive visine opterećena jednoliko kontinuirano

Funkcija naprezanja u ovom slučaju glasi

82

  y
  A  x 2  tan   xy  ( x 2  y 2 )    arctan   . (5.43)
  x 

Ako (5.43) uvrstimo u (5.11) i zatim taj izraz sredimo, dobit ćemo

 y xy 
 x  2 A  arctan  ,
 x x  y2 
2

 y xy 
 y  2 A   tan   arctan  , (5.44)
 x x2  y2 

y2 q
 xy  2 A , A .
x2  y2 2(tan    )

5.3 Funkcija naprezanja u obliku trigonometrijskog reda

5.3.1 Uvodna razmatranja

Do sada smo razmatrali funkciju naprezanja  ( x, y ) u obliku algebarskih polinoma, tj. reda
potencija x i y . Pomoću tih funkcija dobili smo niz rješenja za pravokutna područja, tj. grede.
Lako možemo uočiti da je kod svih riješenih primjera opterećenje kontinuirano raspodijeljeno po
čitavom rubu područja ili je jednako nuli. Drugim riječima, za čitav rub vrijedi isti zakon
raspodjele opterećenja. Međutim, kad za čitav rub ne vrijedi isti zakon raspodjele opterećenja,
pogotovo kad se ono mijenja skokovito ili kad je opterećenje koncentrirano, onda funkcije
naprezanja u obliku redova potencija ne dovode do rješenja. U tom slučaju pogodno je upotrijebiti
funkciju  ( x, y ) u obliku trigonometrijskog reda

    f k ( y)cosk x  g k ( y)sink y  . (5.45)
k 1

Valna duljina  k određena je izrazom

k
k  , (5.46)
l

gdje je k  0,1,2,3... , a 2 l duljina ruba, kako je prikazano na slici 5.10. Ako je opterećenje
raspodijeljeno simetrično prema osi y , upotrebljava se prvi dio funkcije koji sadrži cos  k x . Kad
je opterećenje antimetrično prema osi y , koristi se dio funkcije koji sadrži sin  k x . U općem
slučaju upotrebljavaju se oba dijela.
Radi jednostavnosti i postupnosti pretpostavit ćemo da je opterećenje simetrično prema
osi y i da sadrži samo jedan član reda, npr. q  q cos  x , kako je prikazano na slici 5.11. Tada
je
 83

  f ( y )cos  x (5.47)

Ako (5.47) uvrstimo u (5.13) i sredimo, dobit ćemo

 d4 f d2 f 
 4  22 2  4 f  cos  x  0 ,
 dy dy 

odnosno

d4 f 2
2d f
4
 2 2
 4 f  0 . (5.48)
dy dy

Slika 5.10 Pojas opterećen na duljim stranicama kontinuiranim opterećenjem

Na taj smo način umjesto parcijalne diferencijalne jednadžbe četvrtog reda dobili običnu
diferencijalnu jednadžbu četvrtog reda (5.48) koju možemo daleko lakše rješiti. Lako se možemo
uvjeriti da je njeno opće rješenje dano izrazom

f ( y )  A1 cosh  y  A2 sinh  y  A3 y cosh  y  A4 y sinh  y . (5.49)

Ako uvrstimo (5.49) u (5.47), dobit ćemo

( x, y)  ( A1 cosh  y  A2 sinh  y  A3 y cosh  y  A4 y sinh y) cos  x . (5.50)

Sada možemo odrediti komponente naprezanja. Ako (5.50) uvrstimo u (5.11), dobit ćemo

 2
x   2 ( A1 cosh  y  A2 sinh  y )  A3 (2 sinh y   y cosh  y )
 y2 (5.51)
  A4 (2 cosh  y   y sinh  y )cos x,
84

 2 2
 y  2   ( A1 cosh  y  A2 sinh  y  A3 y cosh  y  A4 ysinh  y )cos x , (5.52)
x

 2
 xy      A1 sinh  y   A2 cosh  y  A3 (cosh  y   y sinh  y )
 x y (5.53)
 A4 (sinh  y   y cosh  y ) sin  x.

Očito bi izrazi za naprezanja u slučaju nesimetričnog opterećenja imali isti oblik uz male izmjene.
Naime, umjesto konstanti A1 , A2 , A3 i A4 pojavile bi se konstante B1 , B2 , B3 i B4 . Također bi
se umjesto cos  x pojavio sin  x , a umjesto sin  x pojavio bi se  cos  x . Konstante
integracije A1 , A2 , A3 , A4 , odnosno B1 , B2 , B3 , B4 određuju se iz rubnih uvjeta u svakom
konkretnom slučaju.
Ako umjesto jednog člana uzmemo čitav red, funkcija naprezanja iznosi

   ( A1k cosh  k y  A2 k sinh  k y  A3k y cosh  k y  A4 k y sinh  k y )cos  k x . (5.54)
k 1

Tada su naprezanja dana izrazima


 x   2k ( A1k cosh k y  A2 k sinh k y )  k A3k (2 sinh k y  k y cosh k y )
k 1 (5.55)
 k A4 k (2 cosh k y  k y sinh k y )cosk x,

 y   2k  A1k cosh k y  A2 k sinh k y  A3k y cosh k y 
k 1 (5.56)
 A4 k y sinh k y cos k x,

 xy   k k A1k sinh k y  k A2 k cosh k y  A3k (cosh k y  k y sinh k y ) 
k 1 (5.57)
 A4 k (sinh k y  k y cosh k y ) sin k x.

5.3.2 Štap opterećen na krajevima samouravnoteženim spregovima

Takav je štap prikazan na slici 5.11. On je na gornjem i donjem kraju opterećen kontinuiranim
opterećenjem koje se mijenja po zakonu q( x )  q cos( x / l )  q cos  x , kako je prikazano na
slici 5.11a. Kontinuirano opterećenje reducira se na dva samouravnotežena sprega koja imaju
momente M prema slici 5.11b. Iznos momenta M dan je izrazom

l l
2q 2q l 2
M     q( x) xdx  q  x cos  x   .
0 0
2 2
 85

Konstante integracije A1 , A2 , A3 i A4 u ovom slučaju odredit ćemo iz uvjeta na rubovima

y  c . Ti uvjeti glase:

za y  c ,  xy  0 ,  y  q cos x . (5.58)

Ako uvjete za posmično naprezanje iz (5.58) uzastopce uvrstimo u (5.53), dobit ćemo dvije
algebarske jednadžbe:

 A1 sinh  c   A2 cosh  c  A3 (cosh  c   c sinh  c )

 A4 (sinh  c   c cos  c )  0,

 A1 sinh  c   A2 cosh  c  A3 (cosh  c   c sinh  c )

 A4 (sinh  c   c cos  c )  0.

Slika 5.11 Štap opterećen samouravnoteženim spregovima

Zbrajanjem, odnosno oduzimanjem tih dviju jednadžbi možemo lako dobiti

 cosh  c  sinh  c
A3   A2 , A4   A1 . (5.59)
cosh  c   c sinh  c sinh  c   c cosh  c

Uvrstimo, sada, rubne uvjete za normalno naprezanje (5.58) u (5.52), pa ćemo dobiti

 2( A1 cosh  c  A2 sinh  c  cA3 cosh  c  cA4 sinh  c )  q , (5.60)

 2( A1 cosh  c  A2 sinh c  cA3 cosh c  cA4 sinh  c )  q . (5.61)

86

Ako zbrojimo (5.60) i (5.61) i uzmemo u obzir (5.59), dobit ćemo

2q sinh  c   ccosh  c

A1  , (5.62)
2 sinh 2 c  2 c

2q sinh  c
A4   . (5.63)
 sinh 2 c  2 c

S druge strane, ako (5.61) odbijemo od (5.60) i uvažimo pri tome (5.59), dobit ćemo

A2  A3  0 . (5.64)

Uvrstimo, sada, (5.62), (5.63) i (5.64), u (5.51), (5.52) i (5.53), pa ćemo dobiti

 x  q Kc cosh c cosh  y  sinh c(cosh  y   y sinh  y)cos  x , (5.65)

 y  q Kc cosh c cosh  y  sinh c( y sinh  y  cosh  y)cos  x , (5.66)

 xy  q K c cosh c sinh  y   y sinh c cosh  y sin  x , (5.67)

gdje je

2
K . (5.68)
sinh 2 c  2 c

Razmotrimo sada slučaj vrlo dugačkog štapa koji je na gornjem i donjem kraju opterećen s dva
samouravnotežena sprega prema sl. 5.11b. U tom slučaju je c  l , pa približno vrijedi

1 c 1 2c
sinh  c  cosh  c  e , sinh 2 c  cosh 2 c  e  2 c . (5.69)
2 2

Ako (5.69) uvrstimo u (5.65) do (5.68) i sredimo, dobit ćemo

K  4e2c ,

 x  q (c  y)  1e (c y ) cos  x ,

 y  q (c  y)  1e (c y ) cos  x , (5.70)

 xy  q (c  y)e(c y ) sin  x .

Ako uvedemo novu koordinatu y1  c  y , koja se mjeri od gornjeg vrha i ako tu koordinatu
uvrstimo u (5.70), dobit ćemo

 x  q (  y1 1) e y cos x ,
1
 y  q (  y1 1) e y cos x ,
1
(5.71)

 xy  q  y1 e y sin  x .
1
 87

Provjerimo još jednom rubne uvjete duž gornjeg ruba tj. za y  c , odnosno y1  c  y  0 .
Tada je prema (5.71)

 y  q cos x ,  xy  0 ,

tj. rubni uvjeti su zadovoljeni što smo i očekivali. Duž lijevog, odnosno desnog ruba, tj. za
x  l , vrijedi  x   l   , pa je

cos  x  1 , sin  x  0 .

U tom slučaju je

 xy  0 ,  x  q (  y1 1)e y . 1
(5.72)

Vidimo da rubni uvjet  x  0 nije ispunjen. Međutim, vrijednost  x naglo (eksponencijalno)

opada od vrijednosti q u točki ( x  l , y1  0 ) prema nuli. To vrijedi i za  y , kojega amplituda
opada od vrijednosti q na gornjem rubu do vrijednosti 0,0134 q na udaljenosti 2l od gornjeg
ruba. Promjena naprezanja  x i  y s porastom koordinate y1 prikazana je u tablici 5.1 .

Tablica 5.1 Promjena  x i  y.max u ovisnosti o y1

y1 x  y .max
 y1 e y1
2l q q

0,0 0,0 1,000 1,000 -1,000

0,1 0,628 0,5337 -0,1985 -0,8689
0,25 1,57 0,2080 0,1186 -0,5346
0,5 3,14 0,0433 0,0962 -0,1793
1,0 6,28 0,0019 0,0099 -0,0134

5.3.3 Dugačak pojas opterećen na uzdužnim rubovima dvjema silama

U praksi se rijetko susreće opterećenje koje je po rubu raspodijeljeno po zakonu sinusa, odnosno
kosinusa kao u prethodnom primjeru. Ako je opterećenje proizvoljno, treba ga rastaviti u
Fourierov red, tj.

q( x)  a   (ak cos k x  bk sin k x) , (5.73)
k 1

gdje je
88

l l l
1 1 1
a 
2l  l  l l 
q( x )d x , ak  q( x ) cos k x d x , 
bk  q( x ) sin k x d x .
l l
(5.74)

Očito je a srednje opterećenje po rubu, a 2l duljina ruba na kojem djeluje opterećenje q( x ) .

Slika 5.12 prikazuje dugačak pojas koji je na suprotnim krajevima opterećen jednolikim
kontinuiranim opterećenjem q na duljini 2a . Budući da je opterećenje simetrično s obzirom na os
y , upotrijebit ćemo simetričan dio Airijeve funkcije koji sadrži samo cos  k x . Razvoj
opterećenja q u Fourierov red također će sadržavati samo simetrične članove, tj. bit će

q( x )  a   ak cos  k x . (5.75)
k 1

Slika 5.12 Pojas opterećen na duljim stranicama

Koeficijenti trigonometrijskog reda su

l a
1 q qa
a 
2l  l
q( x )d x  
2l  a
dx  ,
l
(5.76)

l a
1 q
 
ak  q( x )cos k x d x   cos k x d x ,
l l l a

2q
ak  sin  k a . (5.77)
k l

Prije nego primijenimo rubne uvjete, opterećenje ćemo rastaviti na jednoliko opterećenje po
čitavom gornjem i donjem rubu iznosom

a
q' a  q , (5.78)
l

i promjenljivo opterećenje
 89


q"   ak cos  k x . (5.79)
k 1

Prvi dio opterećenja izaziva homogeno tlačno stanje naprezanja  'y  qa / l . Rubni uvjeti za
drugo opterećenje i za ( y  c ) glase

 "y ( x,c )  q" ,  "xy ( x,c ) 0 , (5.80)

 "y ( x,c )  q" ,  "xy ( x,c ) 0 .

Sad ćemo primijeniti rubne uvjete na sličan način kao u prethodnom paragrafu, tj. uvrstit ćemo
rubne uvjete za posmična naprezanja u (5.57) pa ćemo nakon sređivanja dobiti dvije jednadžbe

A1k  k sinh  k c  A2 k  k cosh  k c  A3k (cosh  k c   k c sinh  k c ) 

 A4 k (sinh  k c   k c cosh  k c )  0,

 A1k  k sinh  k c  A2 k  k cosh  k c  A3k (cosh  k c   k c sinh  k c ) 

 A4 k (sinh  k c   k c cosh  k c )  0.

Odavde kao i prije slijedi

 k cosh  k c
A3k   A2 k , (5.81)
cosh  k c   k csinh  k c

 k sinh  k c
A4 k   A1k .
sinh  k c   k ccosh  k c

Ako rubne uvjete za normalno naprezanje (5.80) uvrstimo u (5.56) i sredimo, dobit ćemo

2k ( A1k cosh  k c  A2k sinh  k c  A3k c cosh  k c  A4k c sinh  k c )  ak ,

 2k ( A1 cosh  k c  A2k sinh  k c  A3k c cosh  k c  A4k c sinh  k c )  ak .

Rješavajući te dvije jednadžbe i uzevši u obzir (5.77), dobit ćemo

4q sinh k c  k c cosh k c
A1k  sin k a ,
k l
2
sinh 2k c  2k c

A2 k  0 , A3k  0 , (5.82)

4q sinh k c
A4 k   sin k a .
k l
2
sinh 2k c  2k c

Kad su nam poznate vrijednosti konstanata A1k do A4 k , možemo pomoću (5.55) do (5.57)
napisati konačne izraze za naprezanja
90

a 
 x  4q  K k k ccoshk ccosh k ysinh k c coshk y k ysinhk y   cosk x ,
l k 1
(5.83)

a 

 y  q 1  4 K k k ccoshk ccoshk ysinhk c k ysinhk ycosk y   cosk x , (5.84)
l k 1 

a 
 xy  4q  K k k ccosh k csinhk ysinh k ccosh k y  sink x ,
l k 1
(5.85)

gdje je

sin k a
Kk  . (5.86)
k a (sinh 2k c2k c)

Odredit ćemo raspodjelu naprezanja  y u srednjoj ravnini, tj. za y  0 . Tada (5.84)

prelazi u

a  
 y  q 1  4  K k k c cosh k c  sinh k c  cos k x (5.87)
l  k 1 

Raspodjela tog naprezanja prikazana je na slici 5.13 za slučaj kad je a vrlo malo, tj. kad je
F 2qa . Ako je a  l , kontinuirano opterećenje q možemo zamjeniti koncentriranom silom
F 2qa . Kako je prikazano na slici 5.13. Na istoj slici prikazana je raspodjela naprezanja  y u
srednjoj ravnini y  0 . U skladu s St. Venantovim principom to naprezanje naglo opada s
udaljavanjem od presjeka x 0 u kojem djeluju koncentrirane sile F .

Slika 5.13 Raspodjela naprezanja y u ravnini y=0

 91

5.3.4 Dugačak štap opterećen silama na krajevima

U prethodnom potpoglavlju razmatrali smo dugačak pojas koji je na duljim stranicama bio
opterećen s dvije koncentrirane sile F . U tom je slučaju duljina pojasa 2l bila mnogo veća od
njegove širine 2c , tj. vrijedilo je l  c . Razmotrimo sada suprotan slučaj kad je c  l . Pojas
tada prelazi u dugi štap prema slici 5.14.
U tom slučaju vrijedi

2q a  F , c  y  y1 . (5.88)

gdje je y1 novo uvedena koordinata koja se mjeri od gornjeg kraja štapa kako je prikazano na
slici 5.14. Očekujemo da će prema St. Venantovom principu naprezanje  y po poprečnom
presjeku biti to jednolikije raspodijeljeno što je presjek udaljeniji od krajeva štapa, tj. što je veći
y1 . Ako je y1 dovoljno velik ( y1  h) , možemo veličinu  k c zanemariti u usporedbi sa sinh  k c .
Također vrijedi

sinh  k c  cosh  k c e k c / 2 .

Slika 5.14 Dugi štap opterećen dvjema koncentriranim silama

Budući da je a vrlo malo, vrijedi

sin  k a   k a ,

pa izraz (5.86) prelazi u

Kk  2e2 c .
92

Uzevši sve to u obzir možemo (5.84) napisati u obliku


F 
 y   1  2 ( k y1  1)e  y cos k x ,
k 1
2l  h . (5.89)
2l  k 1 

Red (5.89) vrlo brzo konvergira. Tako je npr. y1  l

F   1  x 2  1 2 x 3  1 3 x
y  1  2  cos  2 cos  3 cos  ... (5.90)
2l   e l e l e l 

Na slici 5.15a prikazana je ovisnost naprezanjai  y   y (x) na nekom presjeku blizu ruba. Na
slici 5.15b prikazano je kako se mijenjaju omjeri  max /  n i  min /  n . Dio dijagrama na slici
5.15b prikazan je u povećanom mjerilu na slici 5.15c. Značenje oznaka  max ,  min i  n
objašnjeno je na slici 5.15a.

Slika 5.15 Dugačak štap opterećen dvjema koncentriranim silama a) raspodjela naprezanja y po presjeku

štapa b) omjeri naprezanja  max /  n i  min /  n u ovisnosti o omjeru y1 / h

c) povećani dio dijagrama na slici 5.15b.

5.3.5 Naprezanja u nosačima malog raspona

Ako raspon nosača l nije velik u usporedbi s njegovom visinom h ne mogu se primijeniti izrazi
dobiveni u nauci o čvrstoći za određivanje naprezanja. Ovdje ćemo se pozabaviti analizom
naprezanja u visokim nosačima, zapravo u stijenama. Na slici 5.16 prikazan je kontinuirani nosač
koji je na gornjem rubu opterećen jednoliko kontinuirano, a na donjem rubu oslonjen na niz
oslonaca. Raspon među svim osloncima je jednak i iznosi l .
Jedan raspon nosača na slici 5.16 odgovara nosaču duljine l koji je na oba kraja uklješten,
a po gornjem rubu opterećen jednolikim kontinuiranim opterećenjem kako je prikazan na slici
5.17.
 93

Slika 5.16 Visoki nosač s više raspona opterećen jednoliko kontinuirano

Taj problem možemo riješiti upravo opisanom metodom. Ne ulazeći u sam postupak navest ćemo
samo gotove rezultate.

Slika 5.17 Visoki nosač uklješten na oba kraja i opterećen jednoliko kontinuirano

Raspodjela naprezanja  x u presjecima x  l /8 i x  l /3 prikazana je na slici 5.18. Tu smo

raspodjelu odredili metodama teorije elastičnosti i ona se bitno razlikuje od raspodjele koju daje
nauka o čvrstoći. U presjeku po sredini raspona na gornjem rubu javlja se maksimalno tlačno
naprezanje, a na donjem rubu maksimalno vlačno naprezanje.
Ako ta naprezanja izračunamo metodama nauke o čvrstoći i teorije elastičnosti i zatim odredimo
njihov omjer za razne vrijednosti l / h , dobit ćemo dijagram prema slici 5.19. Naprezanje  Nx
određeno je pomoću nauke o čvrstoći i zato ima gornji indeks N . Naprezanje  Tx određeno je
pomoću teorije elastičnosti i ima gornji indeks T .
94

Slika 5.18 Raspodjela naprezanja x po presjeku nosača koji ima l  h .

a) u presjeku x  l /8 b) u presjeku x  l /3 .

Gornja krivulja odnosi se na naprezanje na gornjem rubu ( y   h/ 2) , a donja krivulja na

naprezanje na donjem rubu nosača ( y  h/ 2) .

Slika 5.19 Omjer naprezanja  Tx /  Nx kao funkcija omjera l / h

Slika 5.20 prikazuje nosač koji se oslanja na niz međusobno jednako udaljenih oslonaca, tj.
nosač ima niz jednakih raspona l .
 95

Slika 5.20 Nosač s više jednakih raspona koji je u sredini svakog raspona opterećen silom F

Po sredini svakog raspona nosač je opterećen koncentriranom silom F  q1a . Svaki raspon
zapravo predstavlja nosač koji je uklješten na oba kraja i opterećen u sredini silom F , kako je
prikazano na slici 5.21. Omjer naprezanja dobivenih pomoću nauke o čvrstoći i pomoću teorije
elastičnosti za nosač prema slici 5.20, odnosno 5.21 prikazan je na slici 5.22.

Slika 5.21 Nosač uklješten na oba kraja i opterećen silom F u sredini raspona

Dva primjera obrađena u potpoglavlju 5.3.5 zapravo su dva ekstremna slučaja opterećenja.
Prema slici 5.22 vidimo da za omjere l / h  6 nauka o čvrstoći i teorija elastičnosti daju gotovo
jednako maksimalno naprezanje. U slučaju nosača koji je opterećen jednoliko kontinuirano to
vrijedi već za omjere l / h  5 . Taj zaključak je u skladu sa zaključcima koje smo imali u
prethodnim primjerima.
96

Slika 5.22 Omjer naprezanja  Tx /  Nx u ovisnosti o omjeru l / h

5.4 Jednadžbe teorije elastičnosti u polarnim koordinatama

5.4.1 Jednadžbe ravnoteže

Diferencijalni element u polarnim koordinatama prikazan je na slici 5.23. Uvjeti ravnoteže tog
elementa glase

 r  d     d
 Fr    r  dr  ( r + dr )d    r r d  -   dr sin     d   dr sin 
 r  2    2
  
 r dr +   r + r d   dr + f r r d  dr  0,
  

    d    d
 F    dr +     d   dr +  r dr sin    r + r d   dr sin 
   2    2
   r 
 r rd  +   r + dr  ( r + dr )d  + f r d  dr  0.
 r 

Ako se uzme u obzir da za mali kut d / 2 vrijedi sind / 2  d / 2 i ako se gornje jednadžbe
srede, uz zanemarivanje malih veličina višeg reda, dobit će se
  r 1   r 1
+ + ( r -   ) + f r  0 , (5.91)
 r r  r

1   2 r  r
  + f  0 .
r  r r
 97

Slika 5.23 Ravnoteža elementa u polarnim koordinatama

5.4.2. Funkcija naprezanja u polarnim koordinatama

Biharmonijska jednadžba vrijedi u svim koordinatama uz uvjet da je Hamiltonov operator izražen
u odabranim koordinatama. Transformaciju jednadžbe (5.13) u polarne koordinate mogli bismo
provesti matematički. Osim jednadžbe (5.13) treba transformirati i izraz (5.11) Pretvorbi izraza
(5.11) i (5.13) iz pravokutnih u polarne koordinate pristupit ćemo na nešto promijenjen način. Pri
tome ćemo se koristiti uz matematiku, i mehanikom. U prvom redu poslužit ćemo se upravo
izvedenim jednadžbama ravnoteže. Slika 5.24 prikazuje element u polarnim koordinatama. Uz taj
je element postavljen pomoćni pravokutni koordinatni sustav r , s . U tom sustavu vrijedi

2  2  2 
r  ,    s  , r    . (a)
 s2  r2  r s

Slika 5.24 Pomoćni pravokutni koordinatni sustav r , s .

Izraz za   možemo bez daljnjega prihvatiti. Međutim, u izrazima za  r i  r  pojavljuje se

koordinata s , a ne  , pa ove izraze moramo preurediti. Kako je d s  r d , pokušat ćemo s
98

  1  
 r   rs    , (b)
 r  r  

što daje

1  2  1 
 r    . (c)
r  r r 2 

Prisjetimo se da naprezanja određena iz Airyjeve funkcije trebaju automatski zadovoljavati

uvjete ravnoteže. Zato ćemo  r pokušati odrediti iz jednadžbi ravnoteže. Radi jednostavnosti
razmatrat ćemo samo slučajeve kad su volumenske sile f r i f  jednake nuli. Prva jednadžba
(5.91) uz f r  0 može se napisati u obliku

 r  r
 r r    . (d)
r 

Ako u desnu stranu izraza (d) uvrstimo     2 /  r 2 i  r     /(r  )/ dr , dobit ćemo

 r  2      1   
 r r      ,
 r  r 2    r  r   

odnosno

  2   1  2 
( r r )  2   ,
r  r  r  r  2 

što nakon integriranja prelazi u

 1  2 
rr  . (e)
 r r  2

Sada možemo na temelju (a), (c) i (e) dobiti vezu između funkcije naprezanja  ( r,  ) i samih
komponenata naprezanja. Ta veza glasi

1   1 2   2
r   ,   ,
r  r r2  2  r2

  1   1  2  1 
 r       . (5.92)
 r  r   r  r r 2 

Ako (5.92) uvrstimo u drugu jednadžbu ravnoteže (5.91), uvjerit ćemo se da je onda automatski
zadovoljena.
Prva invarijanta tenzora naprezanja dana je izrazom

I1   x  y   r   . (5.93)
 99

Ako (5.92) uvrstimo u (5.93), dobit ćemo

1  1  2   2 
 r      ,
r  r r 2  2  r 2

Usporedimo taj izraz s (5.12), pa ćemo dobiti

1  1 2 2 
2    2 2  2  . (5.94)
 r  r r   r 

Odavde možemo zaključiti da je Hamiltonov operator u polarnim koordinatama dan izrazom

1  1 2 2
2    . (5.95)
r  r r 2  2  r 2

Uz pomoć (5.95) možemo (5.13) zapisati u polarnim koordinatama kako slijedi

 1  1  2  2   1  1  2   2  
 22 4    2 2  2   2 2  2  0 . (5.96)
 r  r r   r   r  r r   r 

Izraz (5.96) u polarnim koordinatama odgovara izrazu (5.13) u pravokutnim koordinatama.

5.5 Osnosimetrični problemi

5.5.1 Uvod
Ako je osnosimetrično tijelo osnosimetrično opterećeno i učvršćeno, onda su i pomaci,
deformacije i naprezanja također osnosimetrično raspodijeljeni, tj. ne ovise o koordinati  . Tada
su i sve derivacije po koordinati  jednake nuli, pa derivacije po r nisu više parcijalne nego
obične. Prema tome, izraz (5.96) prelazi u

1 d d2   1 d  d2  
  2     0. (5.97)
 r d r d r  r d r d r2 

Nakon što se provede naznačeno deriviranje, izraz (5.97) prelazi u

d 4 2 d 3 1 d 2 1 d
    0. (5.98)
dr 4 r dr 3 r 2 dr 2 r 3 d r

Ta se jednadžba može preurediti u

1 d  d  1 d  d    
r  r    0 . (5.99)
 d r  r d r  d r  
r dr  

Opće rješenje diferencijalne jednadžbe (5.99) glasi

100

  C1  C2 ln r  C3r 2  C4r 2 ln r . (5.100)

Kad se uzme u obzir da su derivacije po  jednake nuli, izraz (5.92) prelazi u

1 d d2
r  ,   ,  r   0. (5.101)
r dr dr 2

Ako sada (5.100) uvrstimo u (5.101), dobit ćemo

C2
r   2C3  C4 ( 2 ln r  1) , (5.102)
r2

C2
    2C3  C4 ( 2 ln r  3) ,  r   0.
r2

5.5.2 Debelostjene cijevi opterećene vanjskim i unutarnjim tlakom

Slika 5.25 prikazuje kružnu debelostjenu cijev unutarnjeg polumjera r1 , odnosno vanjskog
polumjera r2 . Cijev je opterećena unutarnjim tlakom p1 i vanjskim tlakom p2 . Kako je cijev
osnosimetrična, i osnosimetrično opterećena, naprezanja u njoj su određena izrazima (5.102).
Konstante C2 , C3 i C4 treba odrediti iz rubnih uvjeta koji glase

 r (r1 )   p1 ,  r (r2 )   p2 ,

odnosno

C2
 2C3  C4 ( 2ln r1 1)   p1 , (5.103)
r12

C2
 2C3  C4 ( 2ln r2 1)   p2 .
r22

Ova dva uvjeta nisu dovoljna da se odrede tri konstante. To se može objasniti tako što je prsten
dvostruko suvislo područje, pa se u njemu mogu pojaviti samouravnotežena početna naprezanja
koja su nam nepoznata što uvjetuje pojavu treće konstante. Ako usvojimo da je C4  0 , možemo
iz (5.103) dobiti
 101

Slika 5.25 Debela cijev opterećena unutarnjim i vanjskim tlakom

r12  r22 r12 p12  r22 p22

C2  2 2 ( p2  p1 ) , C3  ,
r2  r1 2( r22  r12 )

pa je napokon

r12 r22   1 1   1 1 
r   p1     p2 2  2  , (5.104)
r22  r12   r22 r 2   r1 r  

r12 r22   1 1   1 1 
   2 2  p1  2  2   p2  2  2   .
r2  r1   r2 r   r1 r  

Ova se rješenja potpuno podudaraju s rješenjima koje smo odredili metodama nauke o čvrstoći.

5.5.3 Čisto savijanje debelog zakrivljenog štapa

Slika 5.26 prikazuje debeli zakrivljeni štap koji je opterećen s dva sprega M na svojim krajevima.
Moment savijanja ne ovisi o kutu  pa naprezanje   , odnosno  r također ne ovise o  .
Prema tome radi se o osnosimetričnoj zadaći. U tom slučaju mogu se primijeniti izrazi (5.102).
Konstante C2 , C3 i C4 određuju se iz rubnih uvjeta koji glase

 r (r1 )  0 ,  r (r2 )  0 . (5.105)

Na lijevom i desnom kraju štapa vrijedi

r2


N    dr  0 , (5.106)
r1
102

r2


M    rdr . (5.107)
r1

Slika 5.26 Savijanje debelog zakrivljenog štapa

U (5.107) moment se računa s obzirom na točku 0 , a ne na težište presjeka. To se smije učiniti,

jer je N  0 i jer je spreg M slobodan vektor. Ako (5.102) uvrstimo u (5.105), dobit ćemo

C2 C2
 2C3  C4 ( 2 ln r1  1)  0 ,  2C3  C4 ( 2 ln r2  1)  0 . (5.108)
r12 r22

Ako u jednadžbu (5.106) uvrstimo    d 2 / d r 2 , bit će

d 2  d 
r2 r2 2 r

r   dr  r dr 2 dr  dr  r  0 .
1 1 1

Budući da je prema (5.101) r r d / d r , to je

 d 
r2

 dr   r r r1  r2 r (r2 )  r1 r (r1 )  0 .

r2

  r1

Prema tome, ako je ispunjen uvjet (5.105), ispunjen je i uvjet (5.106), pa ga ne treba posebno
razmatrati. Uvrstimo sada izraz za   iz (5.102) u uvjet (5.107), pa ćemo nakon integriranja
dobiti

r2
M  C2 ln  C3 ( r22  r12 )  C4 ( r22 ln r2  r12 ln r1 ) . (5.109)
r1

Dvije jednadžbe (5.108) i jednadžba (5.109) dovoljne su da se odrede tri nepoznate konstante. Te
konstante iznose
 103

4 M 2 2 r2
C2   r2 r1 ln ,
K r1

C3  
M 2 2
K
 
r2  r1  2( r22 ln r2  r12 ln r1 ) ,

2M 2 2
C4   ( r2  r1 ) ,
K

gdje je
2
 r
K  ( r  r )  4r r  ln 2  .
2
2
1
2 2 2 2
2 1
 r1 

Ako vrijednosti za konstante uvrstimo u (5.102), dobit ćemo izraze za naprezanja koji glase

4 M  r22r12 r2 2 r 2 r1 
r   ln  r2 ln  r1 ln  , (5.110)
K  r2 r1 r2 r

4 M  r22r12 r2 2 r 2 r1 2 2 
   ln  r2 ln  r1 ln  r2  r1  ,
K  r2 r1 r2 r 

Raspodjela naprezanja   prema ovom izrazu malo se razlikuje od one koju daje nauka o
čvrstoći. Rješenje nauke o čvrstoći dobiveno je na temelju pretpostavke o ravnim presjecima.
Podrobnija bi analiza pokazala da je cirkularni pomak u dan izrazom

4C4
u  r  C5 sin  ,
E

Na radijalnom presjeku, tj. na presjeku   konst. , pomaci su proporcionalni koordinati r , tj.

presjek ostaje ravan. Prema tome je pretpostavka o ravnim presjecima, koju smo uveli u nauci o
čvrstoći, ispravna. Razlika u oba rješenja nastaje zbog toga jer smo u nauci o čvrstoći
pretpostavili da u štapu vlada jednoosno stanje naprezanja. Da bismo brojčano usporedili rješenje
nauke o čvrstoći i teorije elastičnosti prikazat ćemo izraz za   u obliku

M
   k (r ) . (5.111)
r12

Tablica 5.1 Koeficijenti k ( r )

Omjer polumjera Nauka o čvrstoći Teorija elastičnosti

r2 / r1 k ( r1 ) k ( r2 ) k ( r1 ) k ( r2 )

1,3 73,05 -61,35 72,98 -61,27

104

2 7,755 - 4,917 7,725 - 4,863

3 2,292 - 1,130 2,285 - 1,095

Vrijednost koeficijenta k ( r ) prikazana je u tablici 5.1.

5.6 Opće rješenje ravninskog problema u polarnim koordinatama

5.6.1 Opće rješenje biharmonijske jednadžbe u polarnim koordinatama

Opće rješenje diferencijalne jednadžbe (5.96) glasi:

 (r,  )  01  02  11  12  01  02  1m  2m , (5.112)

gdje je

 01  C01r 2  C02r 2 ln r  C03  C04 ln r ,

02  ( D01r 2  D02r 2 ln r  D03  D04 ln r ) ,

11  (C11r 3  C12r 1  C13r  C14r lnr ) cos ,

12  ( D11r 3  D12r 1  D13r  D14r ln r ) sin  , (5.113)

01  (C01r  C02r ln r ) cos  ,

 02  ( D01r  D02r lnr ) sin ,

1m   Cm1r m 2  Cm 2 r m  Cm3r m 2  Cm 4 r m cosm ,

n

m2

2 m   Dm1r m 2  Dm 2 r m  Dm3r m 2  Dm 4 r m sinm .

n

m2

Postupak dobivanja ovog rješenja može se naći u knjigama o teoriji elastičnosti. Bilo koji
dio općeg rješenja opet je sam za sebe rješenje. Dvadeset najjednostavnijih članova općeg
 105

Tablica 5.2 Biharmonijske funkcije u polarnim koordinatama

i i r   r  r  

1 r2 2 2 0 4

2 ln r l / r2 l / r 2 0 0

3 r 2 ln r 2 ln r  1 2 ln r  3 0 4 (ln r  1)

4  0 0 0
l / r2
5  r2 2 2 -1 4

6  ln r  / r2  / r 2 (ln r 1) / r 2 0

7  r 2 ln r  (2 ln r  3)  (2 ln r  3) (ln r  1) 4 (ln r  1)

8 sin  2 sin  2 sin  2 cos 0


r r3 r3 r3

9 cos  2 cos 2 cos 2 sin  0

 
r r3 r3 r3

10 r 3 sin  2 r sin  6r sin  2 r cos 8r sin 

11 r 3 cos 2 r cos 6r cos 2 r sin  8r cos

12 r ln r sin  sin  sin  cos 2 sin 


r r r r

13 r ln r cos cos  cos  sin  2 cos

r r r r

14 r sin  2 cos 0 0 2cos

r r

15 r cos 2 sin  0 0 2sin

 
r r

16 sin 2 4 sin 2  0 2 cos 2  4 sin 2 

 
r2 r2 r2

17 cos2  4cos2 0 2 sin 2  4cos2

  
r2 r2 r2

18 r 2 sin 2  2 sin 2 2 sin 2  2 cos 2  0

19 r 2 cos 2  2cos2 2 cos 2  2 sin 2  0

20 cos2 4 cos 2 6 cos 2 6 sin 2 10 cos 2


r2 r4 r4 r4 r4
106

rješenja označeni s  1 ,  2 ,..., 20 dani su u tablici 5.2 zajedno s odgovarajućim naprezanjima  r ,

  ,  r i prvom invarijantom naprezanja  r    . Kombinacijom ovih jednostavnih funkcija
moguće je dobiti mnoga praktična rješenja.

5.6.2 Klin opterećen uzdužnom silom F u vrhu

Slika 5.27 prikazuje klin koji je u vrhu opterećen silom F . Sila je paralelna s osi klina x . Klin se s
desne strane proteže u beskonačnost. Drugim riječima učvršćenje klina na desnom kraju dovoljno
je daleko da ne utječe na raspodjelu naprezanja na lijevom kraju.

Slika 5.27 Klin opterećen u vrhu uzdužnom silom F

Funkcija naprezanja pomoću koje možemo riješiti ovaj problem glasi

  C r sin  . (5.114)

Kad se (5.114) uvrsti u (5.92), dobit će se

cos 
 r  2C , (a)
r

  0,  r  0 . (b)

Rubni uvjeti na bokovima klina, tj. za    glase:   (  )  0 i  r  (  )  0 .

Prema (b) ovi su uvjeti uvijek zadovoljeni. Rubne uvjete na desnom kraju nećemo
razmatrati. Umjesto toga razmatrat ćemo ravnotežu klina uzevši u obzir naprezanje u presjeku
r  konst. Prema (a) u presjeku r  konst. , naprezanja su raspodijeljena po zakonu kosinusa,
kako je prikazano na slici 5.27. Uvjeti ravnoteže klina glase
 107


 Fx  F    r cos rd   0 , (c)



 Fy    r sin  r d   0 . (d)


Treći uvjet ravnoteže  M  0 uvijek je zadovoljen jer pravci djelovanja naprezanja  r kao i
sama sila F prolaze kroz ishodište 0 i ne čine moment oko 0. Ako (a) uvrstimo u (c) i (d), dobit
ćemo

2C  cos2  d   F , (e)



2C  cos  sin  d  0 . (f)


Lako se možemo uvjeriti da je uvjet (f) ispunjen. Iz (e) nakon integriranja slijedi

F
C  , (g)
2  sin 2

pa je sada

2F cos 
r   . (5.115)
2  sin 2 r

Izraz (5.115) možemo jednostavnije napisati u obliku

cos 
r  A , (5.116)
r

gdje je

2F
A  , (5.117)
2  sin 2

konstanta koja ovisi o opterećenju i kutu klina.

Da bismo rješenje (5.115) mogli usporediti s rješenjem u nauci o čvrstoći, to ćemo rješenje
transformirati u pravokutne koordinate. Prema izrazima (2.16) i (2.17) Nauka o čvrstoći I, str. 27
vrijedi 1

 x   r cos2  ,  y   r sin2  ,  xy   r cos  sin  . (5.118)

Ovdje je prema slici 5.28 uzeto da je   0 jer smo pri transformaciji os r zakrenuli u x os.
Prema istoj slici vrijedi
108

Slika 5.28 Transformacija naprezanja iz polarnih u pravokutne koordinate

y
r2  x2  y2 , tan   , (5.119)
x

odnosno

x y
cos   , sin   . (5.120)
r r

Ako (5.116) uvrstimo u (5.118), dobit ćemo

A 3 A A 2
x  cos  , y cos  sin 2  ,  xy  cos  sin  .
r r r

Uvrstimo sada u gornji izraz (5.120), zatim (5.119), pa ćemo dobiti

x3 x3
x  A  A ,
r4 ( x 2  y 2 )2

xy 2 xy 2
y A  A , (5.121)
r4 ( x 2  y 2 )2

x2 y x2 y
 xy  A  A .
r4 ( x 2  y 2 )2

Pomoću izraza (5.121) možemo lako odrediti raspored naprezanja u presjeku x  konst. . Visina
klina h na tom mjestu iznosi h  2 x tan  . Odavde je x  ( h cot  ) / 2 . Također je
 h/ 2  y  h/ 2 . Ako (5.117) uvrstimo u (5.121), bit će

2F x3
x   ,
2  sin 2 ( x 2  y 2 )2
 109

2F xy 2
y  , (5.122)
2  sin 2 ( x 2  y 2 )2

2F x2 y
 xy   .
2  sin 2 ( x 2  y 2 )2

Raspodjela naprezanja za slučaj   20 prikazana je na slici 5.29.

Slika 5.29 Raspodjela komponenata naprezanja u pravokutnim koordinatama

Kako je u ovom slučaju N  F , A  bh  h , to prema izrazima nauke o čvrstoći vrijedi

N F
x   ,  y   xy  0 .
A h

Normalno naprezanje  x određeno metodama teorije elastičnosti malo se razlikuje od naprezanja

izračunatog metodama nauke o čvrstoći ako je središnji kut 2 mali. Prema slici 5.29 vidimo da
je pogreška 9% za 2  40 .

Slika 5.30 Ravnoteža rubnog elementa klina

Prema nauci o čvrstoći komponente naprezanja  y i  xy jednake su nuli. To je tako

samo na prvi pogled. Naime, ako isječemo trokutni element blizu ruba klina, kako je prikazano na
slici 5.30a, vidimo da element ne može biti u ravnoteži pod djelovanjem samo komponente
110

naprezanja  x . Da bismo održali ravnotežu, mora djelovati naprezanje  yx u iznosu

 yx dx   x dy , tj.  yx   x dy / dx   x tan  . Međutim, pored naprezanja  yx djeluje i
naprezanje  xy , kako je pokazano na slici 5.30c. Tada ovaj element nije u ravnoteži u pravcu osi
y , pa se javlja komponenta  y , kao na slici 5.30c. Ravnoteža elementa zahtijeva da je
 y dx   xy dy , tj.  y  xy dy / dx   xy tan . Napokon imamo

 xy   x tan  ,  y   x tan2  . (5.123)

Ako je kut  mali,  xy je za jedan red veličine manji od  x , a  y je manji za dva reda
veličine. Međutim, s porastom kuta  , rastu i naprezanja  y i  xy . Kad kut  postane jednak
 / 4 , tada je tan   1 , pa je  x   y   xy .

Slika 5.31 Poluravnina opterećena silom F

Posebno interesantan slučaj klina imamo kad je    / 2 . Tada klin prelazi u poluravninu
kako je prikazano na slici 5.31. U ovom slučaju je sin 2  sin   0 pa je A  2F /  , što
uvršteno u (5.116) daje

2 F cos 
r   . (5.124)
 r

Ucrtajmo sada na slici 5.31 kružnicu polumjera R koja dodiruje rub poluravnine. U tom je slučaju
pravac x  0 tangenta kružnice. Tada za pravokutni trokut OAB vrijedi r  2 R cos  , što
uvršteno u (5.124) daje

F
r    konst . . (5.125)
R
 111

To znači da je naprezanje  r konstantno duž ucrtane kružnice. Kako je  r   2 jedno glavno

naprezanje, a  1  0 drugo glavno naprezanje, to duž ove kružnice imamo konstantnu razliku
glavnih naprezanja. Prema tome, ta kružnica je izokroma. Jednadžba izokrome prema izrazu
(14.39) u Nauci o čvrstoći I str. 294 glasi 1

Nf
1   2  , (5.126)
h

gdje je N  0,1,2... red izokrome, f fotoelastična konstanta materijala, a h debljina modela. U

našem slučaju je  1   2  0   r  F /  R , pa jednadžba izokrome prelazi u
Nf F
 .
h R

Odavde se može dobiti polumjer kružnice koji iznosi

Fh
R . (5.127)
N f 

Kad je N  0 , onda je R   , tj. nulta izokroma se podudara s rubom poluravnine. Za N  1

dobit ćemo R 1  Fh /  f . Pri svakom slijedećem redu izokrome polumjer kružnice-izokrome je
upola manji od prethodne, što je prikazano na slici 5.31b.

5.6.3 Klin opterećen poprečnom silom u vrhu

Klin opterećen poprečnom silom F u vrhu prikazan je na slici 5.32. Funkcija naprezanja u ovom
slučaju glasi

  C r cos . (5.128)

Iz nje se mogu dobiti naprezanja

2C
r   sin  ,     r  0 . (5.129)
r

Kao i u prethodnom slučaju rubni uvjeti na bokovima    automatski su zadovoljeni. U

presjeku r  konst. naprezanje  r je raspodijeljeno po sinusnom zakonu.
Konstantu C odredit ćemo iz uvjeta ravnoteže klina. Kako pravac djelovanja naprezanja
 r prolazi kroz ishodište 0 u kojem djeluje i sila F , to je uvjet  M  0 ispunjen. Uzmemo li
u obzir da su projekcije sile  r rd u os x s gornje i donje strane osi simetrije x jednake po
iznosu a suprotne po smjeru, vidimo da je uvjet  Fx  0 također zadovoljen. Preostaje da
ispunimo uvjet  Fy  0 , tj.
112


 Fy   F    r sin  r d   0 . (5.130)


Kad u gornji izraz uvrstimo (5.129), dobit ćemo


 Fy   F  2C  sin 2  d  0 ,


odnosno

F
C . (5.131)
2  sin 2

Slika 5.32 Klin opterećen poprečnom silom F u vrhu

Nakon uvrštenja izraza za C u (5.129), bit će

2F sin 
r   . (5.132)
2  sin 2 r

Na sličan način kao i u prethodnom slučaju možemo pomoću izraza (5.118) odrediti komponente
u pravokutnim koordinatama koje glase
B x2 y
 x  sin  cos   B 2
2
,
r ( x  y 2 )2

B 3 y3
y  sin   B 2 , (5.133)
r ( x  y 2 )2

B 2 xy 2
 xy  sin  cos   B 2 ,
r ( x  y 2 )2

gdje je

F
B  . (5.134)
2  sin 2

Raspodjela komponenata naprezanja po visini presjeka x  konst. prikazana je na slici 5.33 za

klin sa središnjim kutem 2  40 .
 113

Prema nauci o čvrstoći naprezanja u ovom slučaju iznose

Mz Qy S z
x   y,  xy  , y 0. (5.135)
Iz b Iz

Slika 5.33 Raspodjela naprezanja po presjeku klina

Kako je M z   Fx , I z  h3 / 12 , Qy  F , Sz  ( h2 / 4  y 2 ) / 2 , gornji izraz možemo napisati u

obliku

12 F xy 6 F  h2 
x  ,  xy  3   y2 . (5.136)
h3 h  4 

Pomoću izraza (5.136) izračunate su vrijednosti i uspoređene s onima koje daje nauka o čvrstoći
te prikazane na slici 5.33.

5.6.4 Klin opterećen spregom M u vrhu

Klin je prikazan na slici 5.34. U ovom slučaju funkcija naprezanja ima oblik

  C1   C2 sin 2 (5.137)

Prema izrazima (5.92) komponente naprezanja iznose

4C2 1
r  sin 2 ,   0, r  ( C1  2C2 cos 2 ) . (a)
r2 r2

Na bočnim stranama klina, tj. za    rubni uvjeti glase

  (  )  0 ,  r  (  )  0 . (b)
114

Slika 5.34 Klin opterećen spregom M u vrhu

Prvi je uvjet ispunjen, dok nam drugi rubni uvjet daje

1
( C1  2C2 cos 2 )  0 . (c)
r2

Odavde možemo dobiti

C1  2C2 cos 2 , (d)

pa je

2C2
 r  (cos 2  cos 2 ) . (e)
r2

Konstantu C2 odredit ćemo iz uvjeta ravnoteže momenata oko točke 0 koji glasi


M  M    r r d r  0 . (f)


Kad u gornji izraz uvrstimo (e) i sredimo, dobit ćemo


M  M  2C2  ( cos2  cos2 ) d  0 ,


odnosno

M
2C2   , (g)
sin 2  2 cos 2

pa je

2M sin 2
r  ,
sin 2  2 cos2 r 2

M cos2  cos2
 r   . (5.138)
sin 2  2 cos2 r2
 115

Radi preglednosti napisat ćemo (5.138) još jednom u obliku

4D
r  cos sin ,
r2

D
 r  2
(cos 2   cos2   sin 2  ) , (5.139)
r

M
D .
sin 2  2 cos2

Slika 5.35 Raspodjela naprezanja u presjeku klina

Izrazi za transformaciju prema slici 5.28 glase

 x  r cos2  2 r cos sin ,

 y  r sin 2  2 r cos sin ,

 xy   r cos  sin    r (cos2   sin 2  ) .

Ako je (5.139) uvrstimo u izraze za transformaciju i pri tome uzmemo u obzir (5.119) i (5.120),
dobit ćemo

 x
D
(x  y )
2 2 2

4 x 3 y  2( xy cos 2  x 3 y  xy 3 ) , 

 y
D
(x  y )
2 2 2

4 xy 3  2( xy cos 2  x 3 y  xy 3 ) ,  (5.140)

 xy 
D
( x  y 2 )2
2
 
4 x 2 y 2  (cos 2  x 2  y 2 )( x 2  y 2 ) .
116

Navedena rješenja za klinove imaju teorijsko značenje, jer nam potvrđuju jednostavna i
približna rješenja nauke o čvrstoći za štapove blago promjenljivog poprečnog presjeka. Ta rješenja
nam omogućuju da odredimo središnji kut 2 za koji greška u proračunu neće prijeći određenu
vrijednost. Osim toga, pomoću navedenih rješenja možemo riješiti i neke druge praktične
probleme.

5.6.5 Klin opterećen jednoliko kontinuirano

Rješenje tog problema već smo razmatrali u pravokutnim koordinatama u potpoglavlju 5.2.8.
Takav je klin prikazan na slici 5.36. Funkcija naprezanja koja dovodi da rješenja zadanog
problema glasi

  r 2 (C1  C2  C3 cos 2  C4 sin 2 ) . (5.141)

Naprezanja izvedena iz te funkcije su

 r  2(C1 C2  C3 cos 2  C4 sin 2 ) ,

   2(C1 C2  C3 cos 2  C4 sin 2 ) , (5.142)

 r   C2  2C3 sin 2  2C4 cos 2 .

Slika 5.36 Klin opterećen jednoliko kontinuirano

Rubni uvjeti glase

  (r ,0)  q ,   (r ,  )  0 ,  r  (r ,0)   r  (r ,  )  0 . (5.143)

Na temelju rubnih uvjeta slijedi

q q
C1  ( 2  tan  ) , C2   ,
4A 2A

q q
C3   tan  , C4  , A  tan    . (5.144)
4A 4A

Sada izrazi za naprezanje glase

 117

r 
q
2  2  (1  cos 2 ) tan  sin 2  ,
2A

 
q
2  2  (1  cos 2 ) tan  sin 2  , (5.145)
2A

 r 
q
1  tan sin 2  cos 2  .
2A

Ako usvojimo    , dobit ćemo poluravninu koja je na jednom dijelu ruba opterećena jednoliko
kontinuirano prema slici 5.37. U tom slučaju izrazi za komponente naprezanja glase
q
r   (2  2  sin 2 ) ,
2
q
   (2  2  sin 2 ) , (5.145)
2

q
 r    sin 2  .


Slika 5.37 Poluravnina opterećena kontinuiranim opterećenjem

s jedne strane ishodišta.

5.6.6 Rješenja praktičnih problema pomoću rješenja za klin

Mnogi praktični problemi u strojarstvu, graditeljstvu i drugim granama tehnike mogu se riješiti
superpozicijom rješenja o klinovima. Tako je npr. rješenje problema naprezanja u trapeznom
konzolnom nosaču tračnica mosne dizalice prikazano na slici 5.38.
Nosač pola generatora ili elektromotora prikazan je na slici 5.39a. Slika 5.39b prikazuje
trapeznu konzolu opterećenu jednoliko kontinuirano. To opterećenje odgovara superpoziciji klina
koji je opterećen jednoliko kontinuirano i klina koji je u vrhu opterećen uzdužnom silom qasin ,
poprečnom silom qacos i momentom M  qa2 / 2 . Slično rješenje vrijedi i za T učvršćenje
turbinske lopatice.
118

Slika 5.38 Konzola u obliku trapeza, nosač tračnice mosne dizalice

Slika 5.39 Nosač pola generatora

5.6.7 Kružni disk opterećen dvjema silama

Slika 5.40 prikazuje kružni disk polumjera R koji je opterećen s dvije kolinearne, jednake i
suprotno usmjerene sile F . Funkcija naprezanja koja dovodi do rješenja ovog problema sastoji se
iz tri dijela i glasi
Fr1 1 Fr2 2 Fr32
  1   2   3  cos 1  cos 2  . (5.146)
  2 R

Značenje r1 , r2 , r3 ,  1 ,  2 , vidljivo je sa slike 5.40a. Funkcije  1 i  2 predstavljaju funkciju

naprezanja za poluravninu opterećenu silom F koju smo obradili u potpoglavlju 5.6.2 s tom
razlikom što se ovdje javljaju funkcije cos 1 i cos  2 umjesto sinusne funkcije. To je zbog
drugačije odabranog koordinatnog sustava. Treći dio funkcije naprezanja  3 uvodi potrebnu
korekciju tako da budu zadovoljeni rubni uvjeti.
Naprezanja određena iz tri dijela funkcije ne smiju se neposredno zbrojiti, jer se ne odnose
na isti koordinatni sustav. Zbog toga ćemo ih napisati odvojeno u tablicu 5.3.

Tablica 5.3. Naprezanja u disku

 119

1 2 3
r 2F 2F F
 sin  1  sin 2
 r1  r2 R
 0 0 F
R
 r . 0 0 0

Slika 5.40 Kružni disk opterećen s dvije sile

Po obodu diska vrijedi  1   2   / 2 , tj. vektori položaja r1 i r2 čine pravi kut pa je na rubu

r1 r
 2  2R . (a)
sin 1 sin 2
120

Prema tome, naprezanja po rubu koja potječu od  1 i  2 jednaka su i međusobno okomita. Ta

naprezanja iznose

F
 1r   2r   . (b)
R

Kako funkcija  3 u čitavom disku, pa tako i na rubu daje jednoliko vlačno naprezanje

F
 3r   3  , (c)
R

očito je da se duž ruba naprezanja  1r ,  2r i  3r međusobno poništavaju. Prema tome, možemo

zaključiti da su rubni uvjeti zadovoljeni jer su duž ruba normalno i posmično naprezanje jednaki
nuli.
Da bismo mogli naprezanja zbrojiti, moramo ih transformirati na zajednički koordinatni
sustav. Neka to bude sustav Oxy . Tada za naprezanja koja potječu od funkcije  1 vrijedi

F 3
 1x   1r cos2  1   r sin  1 cos2  1 ,
 r14 1

F 3 3
 1y   1r sin 2 1   r1 sin 1 , (d)
 r24

F 3 2
 1xy   1r sin1 cos1   r1 sin 1 cos1 .
 r14

Naprezanja koja potječu od  2 iznose

F 3
 2x   2r cos21   r2 sin 2 cos2  2 ,
 r24

F 3 3
 2y   2r sin 2  2   r2 sin  2 , (e)
 r24

F 3 2
 2xy   2r sin 2 cos 2   r2 sin  2 cos 2 .
 r24

Funkcija  3 daje komponente naprezanja

 3x   3y  F /  R ,  3xy  0 . (f)

Konačni oblik izraza za komponente naprezanja dobit ćemo zbrajanjem izraza (d), (e) i (f), tj.

 x   1x  2x  3x ,
 121

 y   1y  2y  3y , (5.148)

 xy   1xy  2xy  3xy .

Prema slici 5.40a vrijede slijedeći odnosi

r1 cos 1  r2 cos  2   x ,

r1 sin 1  R  y , r2 sin  2  R  y , (5.149)

r12  x 2  ( R  y) 2 , r22  x 2  ( R  y) 2 .

Ako sada (d, e, f) i (5.149) uvrstimo u (5.148) i sredimo, dobit ćemo konačne izraze za raspodjelu
naprezanja koji glase

F 2 Fx 2 
 R y R y 

x    2  ,
R 
  x  ( R  y ) 2  2

x  (R  y) 
2 2 2
 
F 2F 
 ( R  y)3 
( R  y )3

y    2  , (5.150)
R 
  x  ( R  y ) 2  2
x2  (R  y)2 
2
 
2 Fx 
 ( R  y) 2 
( R  y) 2

 xy    .

  x 2  ( R  y ) 2  2
 x 2  ( R  y) 2 2 
 
Gornji izrazi mogu se pojednostavniti uvođenjem oznake
K  x 2  ( R  y) 2  2 x 2  ( R  y) 2  2 . (5.151)

U tom slučaju (5.150) prelazi u

x 
F 4 FRx 2 4
R

K

x  ( R 2  y 2 )( R 2  3 y 2  2 x 2 ) , 

y 
F 4 FR 4

 R K

x  ( R 2  3 y 2 )  ( R 2  y 2 )( R 2  y 2  2 x 2 ) ,  (5.152)

 xy  
8FRxy 4
K

x  (R2  y 2 )2 . 
Na vertikalnoj osi simetrije, tj. za x=0 imamo

F F  4R 2 
x ,  y   2  1 ,  xy  0 . (5.153)
R R R  y 2


Na horizontalnoj osi simetrije y = 0 naprezanja iznose

2
F  R2  x2  F  4R 4 
x    ,  y   2  1 . (5.154)
 R  R 2  x 2   R  (R  x )
2 2

122

U središtu diska je

F 3F
x , y   . (5.155)
R R

Raspodjela naprezanja po presjecima diska prikazana je na slici 5.40b i c.

5.6.8 Rastezanje beskonačne ploče s kružnim otvorom

Na slici 5.41 prikazana je tanka ploča s malim kružnim otvorom čije se obje dimenzije, duljina i
širina protežu u beskonačnost. Ploča je u beskonačnosti opterećena na rastezanje opterećenjem
  u smjeru osi x . Funkcija naprezanja    (r , ) koja daje rješenje ovog problema glasi

   2 R4  
  r 2
- 2R 2
ln r  
 r - 2R 2
  cos 2 . (5.156)
4   r 
2


Slika 5.41 Beskonačna ploča s kružnim otvorom opterećena na rastezanje

Ako (5.156) uvrstimo u (5.11) i sredimo, dobit ćemo

       R  
2 4 2
 R  R 
r   1      1  3   4   cos 2  ,
   r 
2    r  r   


      R  
2 4
 R 
  1    
  1  3    cos 2 , (5.157)
  r 
2     r   


  
4 2
 R  R
 r  1  3    2    sin 2 .
2  r r 
 123

Trebamo se još uvjeriti da naprezanja izražena pomoću (5.157) zadovoljavaju rubne uvjete.
Raspodjelu naprezanja oko kružnog otvora možemo dobiti ako u (5.157) uvrstimo r  R . Tada je

    o (1  2 cos 2 ) ,  r   r 0 . (5.158)

Prema tome rubni su uvjeti na kružnici r  R ispunjeni. Kad r teži u beskonačnost, komponente
naprezanja teže vrijednostima

 x  o,  y   xy 0 . (5.159)

Budući da su rubni uvjeti u beskonačnosti definirani u pravokutnim koordinatama, a rješenje je

dano u polarnim koordinatama, moramo (5.159) transformirati u polarne koordinate. Prema
(2.16) i (2.17) u 1 vrijedi

 r    cos2 ,      sin2  ,  r    cos sin . (5.160)

Ako sada pustimo da r teži u beskonačnost, izrazi (5.157) preći će u

o o
r  (1  cos 2 ) ,    (1  cos 2 ) ,  r    o cos sin  . (5.161)
2 2

Lako se možemo uvjeriti da su izrazi (5.160) i (5.161) jednaki. To znači da su rubni uvjeti u
beskonačnosti također ispunjeni.
Naprezanja duž osi x dobit ćemo ako u (5.157) uvrstimo   0 i r  x . U tom slučaju
vrijedi

  
2 4
 R  R
r x  2  5   3   ,
2  r r 

   R  
2 4
 R
   y     3   ,  r   xy 0 . (5.162)

2  r  r 

Ako u (5.157) uvrstimo    /2 i r  y , dobit ćemo raspodjelu duž osi y , tj.

3  R  2  R  4 
r  y         ,
2  r   r  

  
2 4
 R  R
   x  2     3   , (5.163)
2   r  r 

 r   xy 0 .
124

Slika 5.42 Raspodjela naprezanja x i y duž osi x i y

Raspodjela naprezanja duž osi x i y prikazana je na slici 5.42, a duž ruba otvora na slici 5.43.
Najveće naprezanje nastaje na rubu otvora za    π / 2 i r  R . To naprezanje iznosi

 max    ( R, π / 2)  3  . (5.163)

To je naprezanje pozitivno, dakle vlačno. Faktor koncentracije naprezanja K definiran je izrazom

 max
K . (5.164)


I u ovom slučaju faktor koncentracije naprezanja iznosi K 3 . Ako je ploča opterećena u smjeru
osi y umjesto u smjeru osi x , rješenje se može dobiti ako umjesto  uvrstimo π / 2   . U tom
slučaju cos prelazi u sin , a sin  u cos . Osi x i y se međusobno zamjenjuju.
Superpozicijom dva opisana rješenja, dobit ćemo slučaj prema slici 5.44a
Superpozicijom dva opisana rješenja, možemo riješiti još dva slučaja opterećenja koja su
prikazana na slici 5.44. U prvom slučaju prikazanom na slici 5.44a radi se o rastezanju jednakim
intenzitetom   u dva međusobno okomita smjera. Faktor koncentracije naprezanja u tom
slučaju je K  2 . Naime, rastezanje u smjeru osi x izaziva u točkama A i B naprezanja:  'A 3 
i  'B    . Rastezanje u smjeru osi y izaziva u točkama A i B naprezanja:  "A    i  "B 3  .
Superpozicijom tog rješenja dobit ćemo

 A   'A  "A  2  ,  B   'B  "B  2  . (5.165)

 125

Slika 5.43 Raspodjela naprezanja  oko kružnog otvora

Do istog smo zaključka mogli doći razmatranjem rješenja za debelu cijev, ako je p1  0 , p2   
i r2   . U tom slučaju (5.104) za r  r1 daje

  r12 1 1
  r1     2  , (5.166)
1  (r1 / r2 )  r12 r 2 
2

U drugom slučaju, koji je prikazan na slici 5.44b, radi se o čistom smicanju intenzitetom
 . To se stanje naprezanja može prikazati kao istovremeno rastezanje i sabijanje jednakim
intenzitetom (  1   ,  2   ).

Slika 5.44 Superpozicija postojećih rješenja

Taj slučaj naprezanja nastaje u blizini malog kružnog otvora u tankoj cilindričnoj ljusci koja je
opterećena na uvijanje kako je prikazano na slici 5.45b. U točkama A i B na rubu kružnog otvora
naprezanja iznose
126

 A   'A  "A    3  4 ,  B   'B  "B    3  4 .

Prema tome, u ovom slučaju je  max 4 i  o   , pa faktor koncentracije naprezanja iznosi

 max
K 4.


Slika 5.45 Naprezanje oko malog kružnog otvora u tankoj cilindričnoj ljusci,
a) opterećenoj unutarnjim tlakom p , b) opterećnoj na uvijanje spregovima M

Ako je zatvorena cilindrična posuda opterećena unutarnjim tlakom p prema slici 5.45a bit će

pR pR
x   ,    2  (5.167)
2h h

U tom slučaju naprezanja u točki A na rubu malog kružnog otvora iznose

 A   'A  "A  2   3     ,

 B   'B  "B  6   2   4  . (5.168)

Prema tome i u ovom slučaju faktor koncentracije naprezanja iznosi K  4 .

 127

Slika 5.46 Prikaz koncentracije naprezanja pomoću slike izoklina fotoelastičnog modela s eliptičnim otvorom koji
je opterećen na čisto savijanje

Na slici 5.46 prikazana je slika izokroma koja je dobivena pomoću fotoelastičnog modela u
kružno polariziranom svjetlu. Slika prikazuje štap sa središnjim eliptičnim otvorom koji je
opterećen na čisto savijanje. Na lijevoj i desnoj trećini štapa izokrome su paralelne s osi štapa.
Raspoređene su jednoliko, tj. s jednakim međusobnim razmakom. To znači da je i naprezanje  x
jednoliko raspoređeno po visini štapa, dok je  y  0 . Vidimo da je u tom području polje
naprezanja neporemećeno, tj. isto je kao da i nema otvora. U neposrednoj blizini eliptičkog otvora
imamo dvoosno stanje naprezanja. U blizini gornjeg i donjeg tjemena elipse izokrome se
zgušnjavaju što pokazuje naglu promjenu naprezanja, tj. koncentraciju naprezanja.

Slika 5.47 Slika izokroma u tamnom polju fotoelastičnog modela klina koji je prikazan na slici 5.36

Na slikama 5.47 i 5.48 prikazane su slike izokroma klina koji je po jednom boku opterećen
jednoliko kontinuirano. Slika 5.47 snimljena je u tamnom polju pa u njoj izokrome imaju red
N  0,1, 2 , itd. Slika 5.48 snimljena je u svijetlom polju pa na njoj izokrome imaju polovičan red,
128

tj. N  1 / 2 , 3 / 2 , 5 / 2 itd. Takav smo problem riješili u potpoglavlju 5.65. Rješenje je

prikazano na slici 5.36. Nulta izokroma N  0 na fotografiji ide od vrha klina prema točki koja se
nalazi nešto iznad sredine presjeka na mjestu uklještenja. Ta izokroma prikazuje neutralni sloj u
kojem je naprezanje    0 . Red izokrome na gornjem rubu je niži od reda izokrome na donjem
rubu, što znači da je i naprezanje na gornjem rubu nešto niže od naprezanja na donjem rubu.

Slika 5.48 Slika izokroma u svijetlom polju fotoelastičnog modela klina koji je prikazan na slici 5.36