Professional Documents
Culture Documents
Ravninska Teorija Elastičnosti0000 PDF
Ravninska Teorija Elastičnosti0000 PDF
a) jednadžbe ravnoteže
x xy y xy
0, 0 . (5.1)
x y y x
2 x y xy
2 2
. (5.2)
y2 x2 x y
c) Hookeov zakon
x 1 x y , y 1 y x ,
E E
2 1
xy xy . (5.3)
E
Dakle, imamo zatvoren sustav od šest jednadžbi sa šest nepoznanica. Čak i ovako pojednostavljen
problem bilo bi vrlo teško riješiti u općem obliku. Rješavanje ovog sustava jednadžbi svest ćemo
na rješavanje jedne parcijalne diferencijalne jednadžbe četvrtog reda. Postupit ćemo na sljedeći
način: dvostrukim deriviranjem (5.3) dobivamo
2 x 1 2 x 2 y 2 y 1 2 y 2 x
, ,
y 2 E y 2 y 2 x 2 E x 2 x 2
2 xy 2(1 ) 2 xy
. (5.4)
x y E x y
2 xy 2 x 2 xy 2 y
, ,
x y x2 x y y2
2 xy 1 2 x y
2
. (5.5)
x y E x 2 y 2
Ako sada izraz (5.5) i prve dvije jednadžbe izraza (5.4) uvrstimo u uvjet kompatibilnosti (5.2), a
zatim pokratimo s E , dobit ćemo
2 x 2 y 2 y 2 x 2 x 2 y
(1 ) ,
y2 y2 x2 x2 x2 y 2
odnosno
67
2 x y 2 x y
2 2
0.
x2 x2 y2 y2
2 2
2 ( y ) 0 . (5.6)
x y2 x
Izraz (5.6) sadrži u sebi uvjete ravnoteže kao i uvjet kompatibilnosti i često se naziva uvjet
kompatibilnosti izražen preko naprezanja. Izraz (5.6) možemo pomoću Hamiltonovog
diferencijalnog operatora prikazati jednostavnije. Naime, Hamiltonov operator u pravokutnim
koordinatama ima oblik
i j ,
x y
2 ( x y ) 0 . (5.8)
2 I1 0 , (5.9)
gdje je
I1 x y , (5.10)
jednadžbe ravnoteže bit će automatski zadovoljene. Jedini uvjet koji se za sada postavlja na
funkciju ( x, y ) jest da je u zadanom području neprekinuta i tri puta derivabilna po x i y . Ova se
funkcija naziva Airyjeva funkcija naprezanja po britanskom astronomu G. B. Airy koji ju je prvi
upotrijebio 1862. Naprezanja određena pomoću (5.11) ne moraju biti, a najčešće i nisu rješenja
68
nekog realnog problema. Naime, iako iz nje izvedena naprezanja zadovoljavaju uvjete ravnoteže
(5.1), ona ne moraju zadovoljiti i uvjet kompatibilnosti (5.2). Na temelju (5.11) imamo
2 2
x y 2 , (5.12)
x y
2 2
odnosno
4 4 4
4 2 0. (5.13)
x4 x 2 y 2 y 4
Slika 5.1 Rubni uvjeti a) rub je paralelan s osi x b) rub je paralelan s osi y,
c) rub stoji koso prema koordinatnim osima
2 2
y 2 qy , xy qx . (5.14)
x x y
Kad je rub paralelan s osi y (slika 5.1b), tada rubni uvjeti glase
2 2
x qx , xy qy . (5.15)
y2 x y
U slučaju kosog ruba, prema slici 5.1.c, na temelju ravnoteže trokutastog elementa možemo
dobiti
x d y xy d x qx d s , y d x xy d y q y d s .
gdje je kut koji vanjska normala čini s osi x prema slici 5.1c. Pomoću (5.11) izraz (5.16)
prelazi u
2 2
cos sin qx ,
y2 x y
2 2
sin cos q y . (5.17)
x2 x y
Slika 5.2 Jednostruko i višestruko povezani modeli a)b)c) Raspodjela naprezanja ne ovisi o elastičnim
konstantama d) Raspodjela naprezanja ovisi o elastičnim konstantama
70
Dublja analiza, u koju ovdje nećemo ulaziti, pokazala bi da ovo vrijedi samo za
jednostruko suvislo povezana područja, tj. modele koji su omeđeni samo s jednom zatvorenom
rubnom krivuljom, kao na slici 5.2a. Ako je područje višestruko suvislo, onda raspodjela
naprezanja ne ovisi o elastičnim konstantama ako je vanjsko opterećenje u ravnoteži po svakom
zatvorenom rubu, kao na slici 5.2a, b i c. Međutim, ako sile po svakoj zatvorenoj konturi nisu u
ravnoteži, kao na slici 5.2d, raspodjela naprezanja ovisi o Poissonovom koeficijentu.
5.2.1 Uvod
Svrha ovog kratkog izlaganja primjene polinoma u ravninskoj teoriji elastičnosti jest dvostruka. S
jedne strane riješit ćemo niz primjera opterećenja nosača na savijanje koje možemo riješiti pomoću
nauke o čvrstoći. Usporedbom rezultata nauke o čvrstoći i teorije elastičnosti moći ćemo
procijeniti točnost i primjenljivost izraza nauke o čvrstoći. S druge strane riješit ćemo niz teorijski
interesantnih i za praksu korisnih primjera koje inače ne bismo mogli riješiti metodama nauke o
čvrstoći. Pri rješavanju konkretnih zadataka zapravo ćemo uglavnom samo verificirati već
postojeća rješenja. Neposredno iznalaženje rješenja izlazi izvan okvira ovog kratkog izlaganja.
Navest ćemo nekoliko polinoma različitih stupnjeva. Indeks uz oznaku označava stupanj
polinoma.
Polinomi drugog i trećeg stupnja zadovoljavaju jednadžbu (5.13). Da bi polinomi četvrtog i viših
stupnjeva zadovoljavali diferencijalnu jednadžbu (5.13), njihovi koeficijenti moraju zadovoljiti
neke dopunske uvjete. Tako za polinom četvrtog reda vrijedi
4 4 4
24C40 , 4C22 , 24C04 ,
x4 x2 y2 y4
što uvršteno u (5.13) daje 24C40 8C22 24C04 0 . Prema tome, da bi polinom četvrtog stupnja
bio biharmonijska funkcija, njegove konstante trebaju zadovoljiti uvjet
C03 y 3 . (5.20)
2
x 6 C03 y , (a)
y2
2
y 2 0, (b)
x
2
xy 0 (c)
x y
za y h / 2 , y 0 , xy 0 , (d)
za x l / 2 , xy 0 . (e)
Raspodjela naprezanja x na lijevom i desnom kraju štapa nije u uvjetima zadatka strogo
definirana. Znamo samo da je rezultirajuća normalna sila N jednaka nuli i da se naprezanja x
reduciraju na spreg M z . Prema tome, ovaj dio rubnog uvjeta glasi
h/ 2
N x dy 0 , (f)
h/ 2
h/ 2
M z x y d y . (g)
h/ 2
Uvjeti su (d) i (e) ispunjeni, jer su prema (b) i (c) y i xy identično jednaki nuli. Ako
uvrstimo (a) u (f), uvjerit ćemo se da je i ovaj uvjet zadovoljen. Napokon, ako (a) uvrstimo u (g),
dobit ćemo
72
h/ 2
h3
M z 6C03 y d y 6C03 .
2
(h)
h/ 2
12
12 M z
x y. (5.21)
h3
U Nauci o čvrstoći I 1 izveli smo izraz (9.42) koji pri čistom savijanju oko osi z daje
Mz
x y. (5.21a)
Iz
Slika 5.4 Konzola opterećena silom na kraju a) konzola b) raspodjela posmičnog opterećenja na kraju c)
određivanje statičkog momenta presjeka
pa je prema (5.11)
73
2
x 6 C13 xy , (a)
y2
2
y 0, (b)
x
2
xy C11 3C13 y 2 . (c)
x y
h/2
za x = 0 , x 0, Qy
h / 2
xy dyF. (e)
Na temelju (b) vidimo da je prvi uvjet (d) uvijek ispunjen. Ako u (a) uvrstimo x = 0 , bit će
zadovoljen i prvi uvjet (e). Na temelju (c) i drugog uvjeta (e) imamo
3
C11 C13h 2 0 . (f)
4
odnosno
h3
C11h C13 F . (g)
4
Fh 2 Fy 2 F b h2
xy y2 . (5.24)
8I z 2 I z bI z 2 4
Prema slici 5.4.c vidimo da statički moment osjenčanog dijela presjeka oko osi y iznosi
b h2
S z b y y / 2 y 2 .
h h
2 2 2 4
74
Qy S z
xy . (5.24a)
bI z
Ovaj se izraz podudara s izrazom (9.9) koji smo izveli u Nauci o čvrstoći I [1] s tom
razlikom što su osi y i z međusobno zamijenjene. Izraz (5.24) pokazuje da posmično naprezanje
ne ovisi o koordinati x te da se po visini mijenja po zakonu parabole drugog reda. Prema tome,
izrazi (5.23) i (5.24) vrijede strogo samo ako je sila F kontinuirano raspodijeljena po rubu x = 0 ,
kako je prikazano na slici 5.4b.
Ako sila F djeluje na gornjem rubu u točki A , odnosno na donjem rubu u točki B , rubni
uvjeti na kraju x = 0 nisu ispunjeni. Međutim, prema St. Venantov principu (vidi Nauka o
čvrstoći I str. 137), u presjecima dovoljno udaljenim od ruba x = 0 , sva tri slučaja opterećenja dat
će gotovo ista naprezanja. Točnija analiza pokazala bi da se presjeci x > h mogu smatrati
dovoljno udaljenim.
Derivacije te funkcije su
2 q 1 3 3 2
h h y 2 y 3 ,
x 2 h3 2 2
Slika 5.5 Greda na dva oslonca opterećena jednoliko kontinuirano a) zadana greda
b) raspodjela naprezanja na lijevom kraju c) raspodjela naprezanja x i y
Kad se te derivacije uvrste u biharmonijsku jednadžbu (5.13), dobit će se identitet, što znači da
funkcija (5.25) jest biharmonijska. Naprezanja izvedena iz ove funkcije glase
2 q 3 2
x 3 h 6l x 6 x 2 4 y 2 y ,
y 2
h 5
2 q 1 3 3 2
y 3 h h y 2 y 3 , (5.26)
x 2
h 2 2
2 h2
3 h 2l h 2 x 3l y 2 6 xy 2 3 x y 2 .
q 3 3 6q l
xy
x y h 4 2 h 2 4
y ( x, h / 2) q , y ( x,h / 2) 0 , (a)
xy ( x, h / 2) xy ( x,h / 2) 0 . (b)
Lako se možemo uvjeriti da su ovi uvjeti zaista zadovoljeni. Na lijevom kraju nosača rubni uvjeti
su:
Ni jedan od ova dva uvjeta ne može biti ispunjen. Naime, ako u (5.26) uvrstimo x = 0 , dobit
ćemo
q 3 2
x (0, y ) 3
h 4 y 2 y ,
h 5
3ql 2 h 2
xy (0, y ) y . (d)
h3 4
h/2
M z x ydy 0 .
h / 2
h/2 h/2
3q 4q
Mz y 2 dy 3 y 4 dy 0 ,
5h h / 2 h h / 2
2 h2
h/2
3ql 1
Qy 3 y dy ql .
h h / 2 4 2
Prema tome, ispunjeni su ublaženi rubni uvjeti na kraju x = 0 . Na sličan način možemo pokazati
da su ispunjeni ublaženi rubni uvjeti i na desnom kraju, tj. da je za x = l
N 0, Mz 0 , Qy ql / 2 .
Mz Qy S z
x y, xy . (5.27)
Iz b Iz
77
Budući da je M z ( q l x qx 2 ) / 2 , Qy ql / 2 qx , b = 1, I z h3 / 12 i
6q l y 2 h .
2
q
x (6l x 6 x 2 ) y , xy x (5.28)
h 3
h3 2 4
Prema tome, nauka o čvrstoći i teorija elastičnosti daju potpuno isto rješenje za posmično
naprezanje xy . Prema nauci o čvrstoći normalno naprezanje x raspodijeljeno je po zakonu
pravca, a prema rješenju teorije elastičnosti po zakonu parabole trećeg reda koja se ovija oko
pravca koji predstavlja rješenje nauke o čvrstoći. Za velike omjere l / h parabola i pravac se
neznatno razlikuju. Označimo naprezanje koje daje nauka o čvrstoći sa Nx , a ono koje daje
teorija elastičnosti sa Tx . Njihovu ćemo razliku dobiti ako prvu jednadžbu (5.28) oduzmemo od
prve jednadžbe (5.26), tj.
q 3 2
x xT xN 3
h 4 y 2 y . (5.29)
h 5
q
x.max . (5.30)
5
Usporedit ćemo tu pogrešku s najvećim naprezanjem u gredi koje daje nauka o čvrstoći. To
naprezanje nastaje u sredini grede, tj. za x l / 2 i y h/ 2 i iznosi
2
3 l
N
q ,
4 h
x .max
pa je
x.max
2
0,05 .
4 h
(5.31)
xN.max 15 l
Ako želimo da ta razlika bude manja od 5%, mora biti ispunjen uvjet h 0,433l , odnosno
h 3/ 6l 0,4325l , (5.32)
q 2 3
x y 2l xy 3 l 2 y 3 h 2 y 3 y 5 h3 x 2 h 2 x 2 y lh 2 xy .
1 1 1 3 3
3
(5.33)
h 10 5 4 4 2
Nakon deriviranja ove funkcije, prema (5.11), dobit ćemo izraze za komponente naprezanja koji
glase
6q
( x l ) 2 y 2 h 2 y ,
2 1
x 3
h 3 10
2q 3 3 2 1 3
y y h y h , (5.34)
h3 4 4
6q 1 2
xy 3
h y 2 (l x ) .
h 4
q0 3 1 3 1 2 1 x1 1 3 2
3
x y h y h3 h2 y3 y5 h4 y h2 l 2 xy l2 xy3 l3 y3 , (5.35)
h l 3 4 12 5 2 16 4 3
79
2q y 3 3
x 3
x 3l 2 x 2l 3 2 x h2 y 2 ,
hl 20
2q x h h 1 2
y y y h , (5.36)
hl 2 2 2
y 3
q 2 1 2 2 2 1
3
y h 3( x l ) h2 y 2 .
hl 4
xy
20
x 3
x 3l 2 x 2l 3 ,
2q y 3
hl
y h 3( x l ).
q 2 1 2
xy 2 2
(5.37)
h3l 4
4q xy 3h2
Tx Nx 3 y2 ,
h l 20
q 2 h 2 h 2
T
xy
N
xy 3 y y 2 .
h l 4 20
q lx1 2 3
(l x)3 y 3 h 2 y h3
1 1 1 1 4
3 h y y h y .
5
(5.38)
hl 3 4 12 5 2 16
2q (l x) 3
(l x)2 h2 2 y 2 y ,
x 3
hl 10
2qo ( l x ) 3 3 2 1
y 3 y h y h3 , (5.39)
hl 4 4
qo 1 2 1
xy 3
h y 2 3( l x )2 h2 y 2 .
h l 4 20
Na rubu x l posmična naprezanja nisu jednaka nuli, nego imaju vrlo malu vrijednost. Rezultanta
posmičnih naprezanja na tom rubu jednaka je nuli, tj. za x l vrijedi Qy 0 .
2q h 2 l 2 1 4 h3 x3 h2 l 2 3 h2 x3 y x3 y 3 xy 5
3 h xy xy .
24 20 6
(5.40)
hl 8 160 8 6 10
2q 3h2 2
x
3
l x 2 2 y 2 xy ,
h l 20
2q 3 h3 3 2
y
y 4 4 h y x , (5.41)
h 3l
2q 2 h 2 3 2 3 2 l 2 h 4 y 4
y x h .
h3l
xy
4 2 20 2 32 2
81
2q 3h 2
x
3
2 y2 ,
h l 10
2q 2 h2 3h2 l 2 h4 y 4
xy y . (5.42)
h3l 4 20 2 32 2
Rubni uvjeti na desnom kraju također nisu zadovoljeni, ali su i tu zadovoljeni ublaženi rubni
uvjeti.
y
A x 2 tan xy ( x 2 y 2 ) arctan . (5.43)
x
Ako (5.43) uvrstimo u (5.11) i zatim taj izraz sredimo, dobit ćemo
y xy
x 2 A arctan ,
x x y2
2
y xy
y 2 A tan arctan , (5.44)
x x2 y2
y2 q
xy 2 A , A .
x2 y2 2(tan )
gdje je k 0,1,2,3... , a 2 l duljina ruba, kako je prikazano na slici 5.10. Ako je opterećenje
raspodijeljeno simetrično prema osi y , upotrebljava se prvi dio funkcije koji sadrži cos k x . Kad
je opterećenje antimetrično prema osi y , koristi se dio funkcije koji sadrži sin k x . U općem
slučaju upotrebljavaju se oba dijela.
Radi jednostavnosti i postupnosti pretpostavit ćemo da je opterećenje simetrično prema
osi y i da sadrži samo jedan član reda, npr. q q cos x , kako je prikazano na slici 5.11. Tada
je
83
f ( y )cos x (5.47)
d4 f d2 f
4 22 2 4 f cos x 0 ,
dy dy
odnosno
d4 f 2
2d f
4
2 2
4 f 0 . (5.48)
dy dy
Na taj smo način umjesto parcijalne diferencijalne jednadžbe četvrtog reda dobili običnu
diferencijalnu jednadžbu četvrtog reda (5.48) koju možemo daleko lakše rješiti. Lako se možemo
uvjeriti da je njeno opće rješenje dano izrazom
Sada možemo odrediti komponente naprezanja. Ako (5.50) uvrstimo u (5.11), dobit ćemo
2
x 2 ( A1 cosh y A2 sinh y ) A3 (2 sinh y y cosh y )
y2 (5.51)
A4 (2 cosh y y sinh y )cos x,
84
2 2
y 2 ( A1 cosh y A2 sinh y A3 y cosh y A4 ysinh y )cos x , (5.52)
x
2
xy A1 sinh y A2 cosh y A3 (cosh y y sinh y )
x y (5.53)
A4 (sinh y y cosh y ) sin x.
Očito bi izrazi za naprezanja u slučaju nesimetričnog opterećenja imali isti oblik uz male izmjene.
Naime, umjesto konstanti A1 , A2 , A3 i A4 pojavile bi se konstante B1 , B2 , B3 i B4 . Također bi
se umjesto cos x pojavio sin x , a umjesto sin x pojavio bi se cos x . Konstante
integracije A1 , A2 , A3 , A4 , odnosno B1 , B2 , B3 , B4 određuju se iz rubnih uvjeta u svakom
konkretnom slučaju.
Ako umjesto jednog člana uzmemo čitav red, funkcija naprezanja iznosi
( A1k cosh k y A2 k sinh k y A3k y cosh k y A4 k y sinh k y )cos k x . (5.54)
k 1
l l
2q 2q l 2
M q( x) xdx q x cos x .
0 0
2 2
85
Ako uvjete za posmično naprezanje iz (5.58) uzastopce uvrstimo u (5.53), dobit ćemo dvije
algebarske jednadžbe:
cosh c sinh c
A3 A2 , A4 A1 . (5.59)
cosh c c sinh c sinh c c cosh c
Uvrstimo, sada, rubne uvjete za normalno naprezanje (5.58) u (5.52), pa ćemo dobiti
2q sinh c
A4 . (5.63)
sinh 2 c 2 c
S druge strane, ako (5.61) odbijemo od (5.60) i uvažimo pri tome (5.59), dobit ćemo
A2 A3 0 . (5.64)
Uvrstimo, sada, (5.62), (5.63) i (5.64), u (5.51), (5.52) i (5.53), pa ćemo dobiti
y q Kc cosh c cosh y sinh c( y sinh y cosh y)cos x , (5.66)
gdje je
2
K . (5.68)
sinh 2 c 2 c
Razmotrimo sada slučaj vrlo dugačkog štapa koji je na gornjem i donjem kraju opterećen s dva
samouravnotežena sprega prema sl. 5.11b. U tom slučaju je c l , pa približno vrijedi
1 c 1 2c
sinh c cosh c e , sinh 2 c cosh 2 c e 2 c . (5.69)
2 2
K 4e2c ,
Ako uvedemo novu koordinatu y1 c y , koja se mjeri od gornjeg vrha i ako tu koordinatu
uvrstimo u (5.70), dobit ćemo
x q ( y1 1) e y cos x ,
1
y q ( y1 1) e y cos x ,
1
(5.71)
xy q y1 e y sin x .
1
87
Provjerimo još jednom rubne uvjete duž gornjeg ruba tj. za y c , odnosno y1 c y 0 .
Tada je prema (5.71)
y q cos x , xy 0 ,
tj. rubni uvjeti su zadovoljeni što smo i očekivali. Duž lijevog, odnosno desnog ruba, tj. za
x l , vrijedi x l , pa je
cos x 1 , sin x 0 .
U tom slučaju je
xy 0 , x q ( y1 1)e y . 1
(5.72)
y1 x y .max
y1 e y1
2l q q
gdje je
88
l l l
1 1 1
a
2l l l l
q( x )d x , ak q( x ) cos k x d x ,
bk q( x ) sin k x d x .
l l
(5.74)
Slika 5.12 prikazuje dugačak pojas koji je na suprotnim krajevima opterećen jednolikim
kontinuiranim opterećenjem q na duljini 2a . Budući da je opterećenje simetrično s obzirom na os
y , upotrijebit ćemo simetričan dio Airijeve funkcije koji sadrži samo cos k x . Razvoj
opterećenja q u Fourierov red također će sadržavati samo simetrične članove, tj. bit će
q( x ) a ak cos k x . (5.75)
k 1
l a
1 q
ak q( x )cos k x d x cos k x d x ,
l l l a
2q
ak sin k a . (5.77)
k l
Prije nego primijenimo rubne uvjete, opterećenje ćemo rastaviti na jednoliko opterećenje po
čitavom gornjem i donjem rubu iznosom
a
q' a q , (5.78)
l
i promjenljivo opterećenje
89
q" ak cos k x . (5.79)
k 1
Prvi dio opterećenja izaziva homogeno tlačno stanje naprezanja 'y qa / l . Rubni uvjeti za
drugo opterećenje i za ( y c ) glase
Sad ćemo primijeniti rubne uvjete na sličan način kao u prethodnom paragrafu, tj. uvrstit ćemo
rubne uvjete za posmična naprezanja u (5.57) pa ćemo nakon sređivanja dobiti dvije jednadžbe
k cosh k c
A3k A2 k , (5.81)
cosh k c k csinh k c
k sinh k c
A4 k A1k .
sinh k c k ccosh k c
Ako rubne uvjete za normalno naprezanje (5.80) uvrstimo u (5.56) i sredimo, dobit ćemo
4q sinh k c k c cosh k c
A1k sin k a ,
k l
2
sinh 2k c 2k c
A2 k 0 , A3k 0 , (5.82)
4q sinh k c
A4 k sin k a .
k l
2
sinh 2k c 2k c
Kad su nam poznate vrijednosti konstanata A1k do A4 k , možemo pomoću (5.55) do (5.57)
napisati konačne izraze za naprezanja
90
a
x 4q K k k ccoshk ccosh k ysinh k c coshk y k ysinhk y cosk x ,
l k 1
(5.83)
a
y q 1 4 K k k ccoshk ccoshk ysinhk c k ysinhk ycosk y cosk x , (5.84)
l k 1
a
xy 4q K k k ccosh k csinhk ysinh k ccosh k y sink x ,
l k 1
(5.85)
gdje je
sin k a
Kk . (5.86)
k a (sinh 2k c2k c)
a
y q 1 4 K k k c cosh k c sinh k c cos k x (5.87)
l k 1
Raspodjela tog naprezanja prikazana je na slici 5.13 za slučaj kad je a vrlo malo, tj. kad je
F 2qa . Ako je a l , kontinuirano opterećenje q možemo zamjeniti koncentriranom silom
F 2qa . Kako je prikazano na slici 5.13. Na istoj slici prikazana je raspodjela naprezanja y u
srednjoj ravnini y 0 . U skladu s St. Venantovim principom to naprezanje naglo opada s
udaljavanjem od presjeka x 0 u kojem djeluju koncentrirane sile F .
2q a F , c y y1 . (5.88)
gdje je y1 novo uvedena koordinata koja se mjeri od gornjeg kraja štapa kako je prikazano na
slici 5.14. Očekujemo da će prema St. Venantovom principu naprezanje y po poprečnom
presjeku biti to jednolikije raspodijeljeno što je presjek udaljeniji od krajeva štapa, tj. što je veći
y1 . Ako je y1 dovoljno velik ( y1 h) , možemo veličinu k c zanemariti u usporedbi sa sinh k c .
Također vrijedi
sin k a k a ,
Kk 2e2 c .
92
F 1 x 2 1 2 x 3 1 3 x
y 1 2 cos 2 cos 3 cos ... (5.90)
2l e l e l e l
Na slici 5.15a prikazana je ovisnost naprezanjai y y (x) na nekom presjeku blizu ruba. Na
slici 5.15b prikazano je kako se mijenjaju omjeri max / n i min / n . Dio dijagrama na slici
5.15b prikazan je u povećanom mjerilu na slici 5.15c. Značenje oznaka max , min i n
objašnjeno je na slici 5.15a.
Slika 5.15 Dugačak štap opterećen dvjema koncentriranim silama a) raspodjela naprezanja y po presjeku
Taj problem možemo riješiti upravo opisanom metodom. Ne ulazeći u sam postupak navest ćemo
samo gotove rezultate.
Slika 5.17 Visoki nosač uklješten na oba kraja i opterećen jednoliko kontinuirano
a) u presjeku x l /8 b) u presjeku x l /3 .
Slika 5.20 prikazuje nosač koji se oslanja na niz međusobno jednako udaljenih oslonaca, tj.
nosač ima niz jednakih raspona l .
95
Slika 5.20 Nosač s više jednakih raspona koji je u sredini svakog raspona opterećen silom F
Po sredini svakog raspona nosač je opterećen koncentriranom silom F q1a . Svaki raspon
zapravo predstavlja nosač koji je uklješten na oba kraja i opterećen u sredini silom F , kako je
prikazano na slici 5.21. Omjer naprezanja dobivenih pomoću nauke o čvrstoći i pomoću teorije
elastičnosti za nosač prema slici 5.20, odnosno 5.21 prikazan je na slici 5.22.
Slika 5.21 Nosač uklješten na oba kraja i opterećen silom F u sredini raspona
Dva primjera obrađena u potpoglavlju 5.3.5 zapravo su dva ekstremna slučaja opterećenja.
Prema slici 5.22 vidimo da za omjere l / h 6 nauka o čvrstoći i teorija elastičnosti daju gotovo
jednako maksimalno naprezanje. U slučaju nosača koji je opterećen jednoliko kontinuirano to
vrijedi već za omjere l / h 5 . Taj zaključak je u skladu sa zaključcima koje smo imali u
prethodnim primjerima.
96
r d d
Fr r dr ( r + dr )d r r d - dr sin d dr sin
r 2 2
r dr + r + r d dr + f r r d dr 0,
d d
F dr + d dr + r dr sin r + r d dr sin
2 2
r
r rd + r + dr ( r + dr )d + f r d dr 0.
r
Ako se uzme u obzir da za mali kut d / 2 vrijedi sind / 2 d / 2 i ako se gornje jednadžbe
srede, uz zanemarivanje malih veličina višeg reda, dobit će se
r 1 r 1
+ + ( r - ) + f r 0 , (5.91)
r r r
1 2 r r
+ f 0 .
r r r
97
2 2 2
r , s , r . (a)
s2 r2 r s
1
r rs , (b)
r r
što daje
1 2 1
r . (c)
r r r 2
r r
r r . (d)
r
Ako u desnu stranu izraza (d) uvrstimo 2 / r 2 i r /(r )/ dr , dobit ćemo
r 2 1
r r ,
r r 2 r r
odnosno
2 1 2
( r r ) 2 ,
r r r r 2
1 2
rr . (e)
r r 2
Sada možemo na temelju (a), (c) i (e) dobiti vezu između funkcije naprezanja ( r, ) i samih
komponenata naprezanja. Ta veza glasi
1 1 2 2
r , ,
r r r2 2 r2
1 1 2 1
r . (5.92)
r r r r r 2
Ako (5.92) uvrstimo u drugu jednadžbu ravnoteže (5.91), uvjerit ćemo se da je onda automatski
zadovoljena.
Prva invarijanta tenzora naprezanja dana je izrazom
I1 x y r . (5.93)
99
1 1 2 2
r ,
r r r 2 2 r 2
1 1 2 2
2 2 2 2 . (5.94)
r r r r
1 1 2 2
2 . (5.95)
r r r 2 2 r 2
1 1 2 2 1 1 2 2
22 4 2 2 2 2 2 2 0 . (5.96)
r r r r r r r r
5.5.1 Uvod
Ako je osnosimetrično tijelo osnosimetrično opterećeno i učvršćeno, onda su i pomaci,
deformacije i naprezanja također osnosimetrično raspodijeljeni, tj. ne ovise o koordinati . Tada
su i sve derivacije po koordinati jednake nuli, pa derivacije po r nisu više parcijalne nego
obične. Prema tome, izraz (5.96) prelazi u
1 d d2 1 d d2
2 0. (5.97)
r d r d r r d r d r2
d 4 2 d 3 1 d 2 1 d
0. (5.98)
dr 4 r dr 3 r 2 dr 2 r 3 d r
1 d d 1 d d
r r 0 . (5.99)
d r r d r d r
r dr
1 d d2
r , , r 0. (5.101)
r dr dr 2
C2
r 2C3 C4 ( 2 ln r 1) , (5.102)
r2
C2
2C3 C4 ( 2 ln r 3) , r 0.
r2
r (r1 ) p1 , r (r2 ) p2 ,
odnosno
C2
2C3 C4 ( 2ln r1 1) p1 , (5.103)
r12
C2
2C3 C4 ( 2ln r2 1) p2 .
r22
Ova dva uvjeta nisu dovoljna da se odrede tri konstante. To se može objasniti tako što je prsten
dvostruko suvislo područje, pa se u njemu mogu pojaviti samouravnotežena početna naprezanja
koja su nam nepoznata što uvjetuje pojavu treće konstante. Ako usvojimo da je C4 0 , možemo
iz (5.103) dobiti
101
pa je napokon
r12 r22 1 1 1 1
r p1 p2 2 2 , (5.104)
r22 r12 r22 r 2 r1 r
r12 r22 1 1 1 1
2 2 p1 2 2 p2 2 2 .
r2 r1 r2 r r1 r
Ova se rješenja potpuno podudaraju s rješenjima koje smo odredili metodama nauke o čvrstoći.
N dr 0 , (5.106)
r1
102
r2
M rdr . (5.107)
r1
C2 C2
2C3 C4 ( 2 ln r1 1) 0 , 2C3 C4 ( 2 ln r2 1) 0 . (5.108)
r12 r22
d 2 d
r2 r2 2 r
r dr r dr 2 dr dr r 0 .
1 1 1
d
r2
r1
Prema tome, ako je ispunjen uvjet (5.105), ispunjen je i uvjet (5.106), pa ga ne treba posebno
razmatrati. Uvrstimo sada izraz za iz (5.102) u uvjet (5.107), pa ćemo nakon integriranja
dobiti
r2
M C2 ln C3 ( r22 r12 ) C4 ( r22 ln r2 r12 ln r1 ) . (5.109)
r1
Dvije jednadžbe (5.108) i jednadžba (5.109) dovoljne su da se odrede tri nepoznate konstante. Te
konstante iznose
103
4 M 2 2 r2
C2 r2 r1 ln ,
K r1
C3
M 2 2
K
r2 r1 2( r22 ln r2 r12 ln r1 ) ,
2M 2 2
C4 ( r2 r1 ) ,
K
gdje je
2
r
K ( r r ) 4r r ln 2 .
2
2
1
2 2 2 2
2 1
r1
Ako vrijednosti za konstante uvrstimo u (5.102), dobit ćemo izraze za naprezanja koji glase
4 M r22r12 r2 2 r 2 r1
r ln r2 ln r1 ln , (5.110)
K r2 r1 r2 r
4 M r22r12 r2 2 r 2 r1 2 2
ln r2 ln r1 ln r2 r1 ,
K r2 r1 r2 r
Raspodjela naprezanja prema ovom izrazu malo se razlikuje od one koju daje nauka o
čvrstoći. Rješenje nauke o čvrstoći dobiveno je na temelju pretpostavke o ravnim presjecima.
Podrobnija bi analiza pokazala da je cirkularni pomak u dan izrazom
4C4
u r C5 sin ,
E
M
k (r ) . (5.111)
r12
r2 / r1 k ( r1 ) k ( r2 ) k ( r1 ) k ( r2 )
(r, ) 01 02 11 12 01 02 1m 2m , (5.112)
gdje je
m2
m2
Postupak dobivanja ovog rješenja može se naći u knjigama o teoriji elastičnosti. Bilo koji
dio općeg rješenja opet je sam za sebe rješenje. Dvadeset najjednostavnijih članova općeg
105
1 r2 2 2 0 4
2 ln r l / r2 l / r 2 0 0
3 r 2 ln r 2 ln r 1 2 ln r 3 0 4 (ln r 1)
4 0 0 0
l / r2
5 r2 2 2 -1 4
6 ln r / r2 / r 2 (ln r 1) / r 2 0
7 r 2 ln r (2 ln r 3) (2 ln r 3) (ln r 1) 4 (ln r 1)
C r sin . (5.114)
cos
r 2C , (a)
r
0, r 0 . (b)
Prema (b) ovi su uvjeti uvijek zadovoljeni. Rubne uvjete na desnom kraju nećemo
razmatrati. Umjesto toga razmatrat ćemo ravnotežu klina uzevši u obzir naprezanje u presjeku
r konst. Prema (a) u presjeku r konst. , naprezanja su raspodijeljena po zakonu kosinusa,
kako je prikazano na slici 5.27. Uvjeti ravnoteže klina glase
107
Fx F r cos rd 0 , (c)
Fy r sin r d 0 . (d)
Treći uvjet ravnoteže M 0 uvijek je zadovoljen jer pravci djelovanja naprezanja r kao i
sama sila F prolaze kroz ishodište 0 i ne čine moment oko 0. Ako (a) uvrstimo u (c) i (d), dobit
ćemo
2C cos2 d F , (e)
2C cos sin d 0 . (f)
Lako se možemo uvjeriti da je uvjet (f) ispunjen. Iz (e) nakon integriranja slijedi
F
C , (g)
2 sin 2
pa je sada
2F cos
r . (5.115)
2 sin 2 r
cos
r A , (5.116)
r
gdje je
2F
A , (5.117)
2 sin 2
Ovdje je prema slici 5.28 uzeto da je 0 jer smo pri transformaciji os r zakrenuli u x os.
Prema istoj slici vrijedi
108
y
r2 x2 y2 , tan , (5.119)
x
odnosno
x y
cos , sin . (5.120)
r r
A 3 A A 2
x cos , y cos sin 2 , xy cos sin .
r r r
x3 x3
x A A ,
r4 ( x 2 y 2 )2
xy 2 xy 2
y A A , (5.121)
r4 ( x 2 y 2 )2
x2 y x2 y
xy A A .
r4 ( x 2 y 2 )2
Pomoću izraza (5.121) možemo lako odrediti raspored naprezanja u presjeku x konst. . Visina
klina h na tom mjestu iznosi h 2 x tan . Odavde je x ( h cot ) / 2 . Također je
h/ 2 y h/ 2 . Ako (5.117) uvrstimo u (5.121), bit će
2F x3
x ,
2 sin 2 ( x 2 y 2 )2
109
2F xy 2
y , (5.122)
2 sin 2 ( x 2 y 2 )2
2F x2 y
xy .
2 sin 2 ( x 2 y 2 )2
N F
x , y xy 0 .
A h
Ako je kut mali, xy je za jedan red veličine manji od x , a y je manji za dva reda
veličine. Međutim, s porastom kuta , rastu i naprezanja y i xy . Kad kut postane jednak
/ 4 , tada je tan 1 , pa je x y xy .
Posebno interesantan slučaj klina imamo kad je / 2 . Tada klin prelazi u poluravninu
kako je prikazano na slici 5.31. U ovom slučaju je sin 2 sin 0 pa je A 2F / , što
uvršteno u (5.116) daje
2 F cos
r . (5.124)
r
Ucrtajmo sada na slici 5.31 kružnicu polumjera R koja dodiruje rub poluravnine. U tom je slučaju
pravac x 0 tangenta kružnice. Tada za pravokutni trokut OAB vrijedi r 2 R cos , što
uvršteno u (5.124) daje
F
r konst . . (5.125)
R
111
Nf
1 2 , (5.126)
h
Fh
R . (5.127)
N f
C r cos . (5.128)
Fy F r sin r d 0 . (5.130)
odnosno
F
C . (5.131)
2 sin 2
Na sličan način kao i u prethodnom slučaju možemo pomoću izraza (5.118) odrediti komponente
u pravokutnim koordinatama koje glase
B x2 y
x sin cos B 2
2
,
r ( x y 2 )2
B 3 y3
y sin B 2 , (5.133)
r ( x y 2 )2
B 2 xy 2
xy sin cos B 2 ,
r ( x y 2 )2
gdje je
F
B . (5.134)
2 sin 2
Mz Qy S z
x y, xy , y 0. (5.135)
Iz b Iz
12 F xy 6 F h2
x , xy 3 y2 . (5.136)
h3 h 4
Pomoću izraza (5.136) izračunate su vrijednosti i uspoređene s onima koje daje nauka o čvrstoći
te prikazane na slici 5.33.
C1 C2 sin 2 (5.137)
4C2 1
r sin 2 , 0, r ( C1 2C2 cos 2 ) . (a)
r2 r2
( ) 0 , r ( ) 0 . (b)
114
1
( C1 2C2 cos 2 ) 0 . (c)
r2
pa je
2C2
r (cos 2 cos 2 ) . (e)
r2
Konstantu C2 odredit ćemo iz uvjeta ravnoteže momenata oko točke 0 koji glasi
M M r r d r 0 . (f)
odnosno
M
2C2 , (g)
sin 2 2 cos 2
pa je
2M sin 2
r ,
sin 2 2 cos2 r 2
M cos2 cos2
r . (5.138)
sin 2 2 cos2 r2
115
D
r 2
(cos 2 cos2 sin 2 ) , (5.139)
r
M
D .
sin 2 2 cos2
Ako je (5.139) uvrstimo u izraze za transformaciju i pri tome uzmemo u obzir (5.119) i (5.120),
dobit ćemo
x
D
(x y )
2 2 2
4 x 3 y 2( xy cos 2 x 3 y xy 3 ) ,
y
D
(x y )
2 2 2
4 xy 3 2( xy cos 2 x 3 y xy 3 ) , (5.140)
xy
D
( x y 2 )2
2
4 x 2 y 2 (cos 2 x 2 y 2 )( x 2 y 2 ) .
116
Navedena rješenja za klinove imaju teorijsko značenje, jer nam potvrđuju jednostavna i
približna rješenja nauke o čvrstoći za štapove blago promjenljivog poprečnog presjeka. Ta rješenja
nam omogućuju da odredimo središnji kut 2 za koji greška u proračunu neće prijeći određenu
vrijednost. Osim toga, pomoću navedenih rješenja možemo riješiti i neke druge praktične
probleme.
q q
C1 ( 2 tan ) , C2 ,
4A 2A
q q
C3 tan , C4 , A tan . (5.144)
4A 4A
r
q
2 2 (1 cos 2 ) tan sin 2 ,
2A
q
2 2 (1 cos 2 ) tan sin 2 , (5.145)
2A
r
q
1 tan sin 2 cos 2 .
2A
Ako usvojimo , dobit ćemo poluravninu koja je na jednom dijelu ruba opterećena jednoliko
kontinuirano prema slici 5.37. U tom slučaju izrazi za komponente naprezanja glase
q
r (2 2 sin 2 ) ,
2
q
(2 2 sin 2 ) , (5.145)
2
q
r sin 2 .
1 2 3
r 2F 2F F
sin 1 sin 2
r1 r2 R
0 0 F
R
r . 0 0 0
Po obodu diska vrijedi 1 2 / 2 , tj. vektori položaja r1 i r2 čine pravi kut pa je na rubu
r1 r
2 2R . (a)
sin 1 sin 2
120
F
1r 2r . (b)
R
Kako funkcija 3 u čitavom disku, pa tako i na rubu daje jednoliko vlačno naprezanje
F
3r 3 , (c)
R
F 3
1x 1r cos2 1 r sin 1 cos2 1 ,
r14 1
F 3 3
1y 1r sin 2 1 r1 sin 1 , (d)
r24
F 3 2
1xy 1r sin1 cos1 r1 sin 1 cos1 .
r14
F 3
2x 2r cos21 r2 sin 2 cos2 2 ,
r24
F 3 3
2y 2r sin 2 2 r2 sin 2 , (e)
r24
F 3 2
2xy 2r sin 2 cos 2 r2 sin 2 cos 2 .
r24
3x 3y F / R , 3xy 0 . (f)
Konačni oblik izraza za komponente naprezanja dobit ćemo zbrajanjem izraza (d), (e) i (f), tj.
x 1x 2x 3x ,
121
y 1y 2y 3y , (5.148)
r12 x 2 ( R y) 2 , r22 x 2 ( R y) 2 .
Ako sada (d, e, f) i (5.149) uvrstimo u (5.148) i sredimo, dobit ćemo konačne izraze za raspodjelu
naprezanja koji glase
F 2 Fx 2
R y R y
x 2 ,
R
x ( R y ) 2 2
x (R y)
2 2 2
F 2F
( R y)3
( R y )3
y 2 , (5.150)
R
x ( R y ) 2 2
x2 (R y)2
2
2 Fx
( R y) 2
( R y) 2
xy .
x 2 ( R y ) 2 2
x 2 ( R y) 2 2
Gornji izrazi mogu se pojednostavniti uvođenjem oznake
K x 2 ( R y) 2 2 x 2 ( R y) 2 2 . (5.151)
x
F 4 FRx 2 4
R
K
x ( R 2 y 2 )( R 2 3 y 2 2 x 2 ) ,
y
F 4 FR 4
R K
x ( R 2 3 y 2 ) ( R 2 y 2 )( R 2 y 2 2 x 2 ) , (5.152)
xy
8FRxy 4
K
x (R2 y 2 )2 .
Na vertikalnoj osi simetrije, tj. za x=0 imamo
F F 4R 2
x , y 2 1 , xy 0 . (5.153)
R R R y 2
U središtu diska je
F 3F
x , y . (5.155)
R R
2 R4
r 2
- 2R 2
ln r
r - 2R 2
cos 2 . (5.156)
4 r
2
R
2 4 2
R R
r 1 1 3 4 cos 2 ,
r
2 r r
R
2 4
R
1
1 3 cos 2 , (5.157)
r
2 r
4 2
R R
r 1 3 2 sin 2 .
2 r r
123
Trebamo se još uvjeriti da naprezanja izražena pomoću (5.157) zadovoljavaju rubne uvjete.
Raspodjelu naprezanja oko kružnog otvora možemo dobiti ako u (5.157) uvrstimo r R . Tada je
o (1 2 cos 2 ) , r r 0 . (5.158)
Prema tome rubni su uvjeti na kružnici r R ispunjeni. Kad r teži u beskonačnost, komponente
naprezanja teže vrijednostima
x o, y xy 0 . (5.159)
o o
r (1 cos 2 ) , (1 cos 2 ) , r o cos sin . (5.161)
2 2
Lako se možemo uvjeriti da su izrazi (5.160) i (5.161) jednaki. To znači da su rubni uvjeti u
beskonačnosti također ispunjeni.
Naprezanja duž osi x dobit ćemo ako u (5.157) uvrstimo 0 i r x . U tom slučaju
vrijedi
2 4
R R
r x 2 5 3 ,
2 r r
R
2 4
R
y 3 , r xy 0 . (5.162)
2 r r
3 R 2 R 4
r y ,
2 r r
2 4
R R
x 2 3 , (5.163)
2 r r
r xy 0 .
124
Raspodjela naprezanja duž osi x i y prikazana je na slici 5.42, a duž ruba otvora na slici 5.43.
Najveće naprezanje nastaje na rubu otvora za π / 2 i r R . To naprezanje iznosi
max ( R, π / 2) 3 . (5.163)
I u ovom slučaju faktor koncentracije naprezanja iznosi K 3 . Ako je ploča opterećena u smjeru
osi y umjesto u smjeru osi x , rješenje se može dobiti ako umjesto uvrstimo π / 2 . U tom
slučaju cos prelazi u sin , a sin u cos . Osi x i y se međusobno zamjenjuju.
Superpozicijom dva opisana rješenja, dobit ćemo slučaj prema slici 5.44a
Superpozicijom dva opisana rješenja, možemo riješiti još dva slučaja opterećenja koja su
prikazana na slici 5.44. U prvom slučaju prikazanom na slici 5.44a radi se o rastezanju jednakim
intenzitetom u dva međusobno okomita smjera. Faktor koncentracije naprezanja u tom
slučaju je K 2 . Naime, rastezanje u smjeru osi x izaziva u točkama A i B naprezanja: 'A 3
i 'B . Rastezanje u smjeru osi y izaziva u točkama A i B naprezanja: "A i "B 3 .
Superpozicijom tog rješenja dobit ćemo
Do istog smo zaključka mogli doći razmatranjem rješenja za debelu cijev, ako je p1 0 , p2
i r2 . U tom slučaju (5.104) za r r1 daje
r12 1 1
r1 2 , (5.166)
1 (r1 / r2 ) r12 r 2
2
U drugom slučaju, koji je prikazan na slici 5.44b, radi se o čistom smicanju intenzitetom
. To se stanje naprezanja može prikazati kao istovremeno rastezanje i sabijanje jednakim
intenzitetom ( 1 , 2 ).
Taj slučaj naprezanja nastaje u blizini malog kružnog otvora u tankoj cilindričnoj ljusci koja je
opterećena na uvijanje kako je prikazano na slici 5.45b. U točkama A i B na rubu kružnog otvora
naprezanja iznose
126
Prema tome, u ovom slučaju je max 4 i o , pa faktor koncentracije naprezanja iznosi
max
K 4.
Slika 5.45 Naprezanje oko malog kružnog otvora u tankoj cilindričnoj ljusci,
a) opterećenoj unutarnjim tlakom p , b) opterećnoj na uvijanje spregovima M
Ako je zatvorena cilindrična posuda opterećena unutarnjim tlakom p prema slici 5.45a bit će
pR pR
x , 2 (5.167)
2h h
Slika 5.46 Prikaz koncentracije naprezanja pomoću slike izoklina fotoelastičnog modela s eliptičnim otvorom koji
je opterećen na čisto savijanje
Na slici 5.46 prikazana je slika izokroma koja je dobivena pomoću fotoelastičnog modela u
kružno polariziranom svjetlu. Slika prikazuje štap sa središnjim eliptičnim otvorom koji je
opterećen na čisto savijanje. Na lijevoj i desnoj trećini štapa izokrome su paralelne s osi štapa.
Raspoređene su jednoliko, tj. s jednakim međusobnim razmakom. To znači da je i naprezanje x
jednoliko raspoređeno po visini štapa, dok je y 0 . Vidimo da je u tom području polje
naprezanja neporemećeno, tj. isto je kao da i nema otvora. U neposrednoj blizini eliptičkog otvora
imamo dvoosno stanje naprezanja. U blizini gornjeg i donjeg tjemena elipse izokrome se
zgušnjavaju što pokazuje naglu promjenu naprezanja, tj. koncentraciju naprezanja.
Slika 5.47 Slika izokroma u tamnom polju fotoelastičnog modela klina koji je prikazan na slici 5.36
Na slikama 5.47 i 5.48 prikazane su slike izokroma klina koji je po jednom boku opterećen
jednoliko kontinuirano. Slika 5.47 snimljena je u tamnom polju pa u njoj izokrome imaju red
N 0,1, 2 , itd. Slika 5.48 snimljena je u svijetlom polju pa na njoj izokrome imaju polovičan red,
128
Slika 5.48 Slika izokroma u svijetlom polju fotoelastičnog modela klina koji je prikazan na slici 5.36