1.

UVOD U PSIHOLOGIJU OBRAZOVANJA

 PSIHOLOGIJA OBRAZOVANJA (Pedagoška psihologija)- disciplina koja istražuje i proučava

psihološku stranu procesa odgoja i obrazovanja.
Nastala 1905. godine u Francuskoj alfred binet i theodor simon- početak mjerenja u psihologiji
1. Raščlanjujemo je prema kriteriju prema dobi : 1.psihologija obrazovanja djece, 2.
psih.obraz.mladih, 3.psih.obraz. odraslih, 4.psih.obraz. treće životne dobi.
2. Raščlanjujemo je prema kriteriju koji uzima u obzir mjesto realizacije odgojno – obrazovnog rada
1.psihologija nastave ( najčešće formalno obrazovanje), 2.psih.izvannastavnih aktivnosti
( različiti oblici neformalne nastave).
 Danas se pretežno koristi kriterij koji psihologiju obrazovanja dijeli na :
1.psihologiju učenja i 2.psihologiju poučavanja.
 Povijesno gledano psihologija obrazovanja nastala je kao primjena opće a potom dječje psihologije
u odgojno- obrazovnoj praksi
 pedagoška psihologija dio školske pedagogije.

Naziv psihologija odgoja i obrazovanja novijeg je datuma. Znači isto bi značio i naziv edukacijska
psihologija. Taj se naziv (edukativan) počeo primjenjivati zbog toga što neki drže da je naziv pedagoška
psihologija danas preuzak. Još uži je bio naziv, danas gotovo zaboravljen, školska psihologija. Budući da
odgajanje i obrazovanje nalazimo i izvan škole jasno je da i primjena psihologijskih spoznaja na procese
odgoja i obrazovanja prelazi zidove školskih zgrada. Zbog toga je naziv školska psihologija preuzak.

 Osnivanje prvog psihološkog laboratorija za eksperimentalnu psihologiju u svijetu 1879. u

Leipzigu , Wilhelm Wundt; javlja se ideja da se obrazovanje učini uspješnim

 POVIJEST:
• J.A.KOMENSKY –17. i 18. stoljeću koji organizira nastavu po razredima i nastavnim predmetima i
zalagao se da se u školi uči ono što je čovjeku u životu od najveće koristi. Uveo je školsku godinu,
nastavni mjesec tjedan i sat.
• J.H.PESTALOZZI - 18. i 19. st. koji razrađuje princip očiglednosti nastave i to: opažanje kao prvi
stupanj spoznaje, zahtjev za razvijanjem dječjeg mišljenja kao krajnja svrha nastave i definiranje triju
stupnjeva nastave materinjeg jezika i to: upoznavanje glasova, proširivanje rječnika i gramatičko
poznavanje jezika.
• STANLEY HALL- prvi psihološki laboratorij u Americi 1881. na sveučilištu Johns Hopkins u
Baltimoreu ujedno i osnivač APA najsnažnije psihologijske svjetske udruge.
• 1902. Prvi kolegij koji nosi naziv EDUCATIONAL PSYCHOLOGY ( THORNDIKE)
EDWARD LEE THORNDIKE- vjeruje da je inteligencija kombinacija vještina i sposobnosti razvio je
test koji se sastojao od subtestova kao dopunjavanje rečenica, aritmetika, rječnik, slijeđenje uputa. Test
 je bio godinama u širokoj upotrebi u školstvu. Protivio se obrazovanju jednakom za sve i zalagao se za
obrazovanje koje će od početka biti prilagođeno sposobnostima djece. 1903. objavljuje knjigu „naslijeđe,
korelacija i spolne razlike u školskim sposobnostima“ a 1913. godine objavio je knjigu
„ edukacijska psihologija“- udžbenik u 3 dijela.
• VIGOTSKI – proučavao razvoj pojmova i njihov utjecaj na psihičko funkcioniranje ističući značaj
učenja i nastave. njegovo stajalište je da svijest nije čovjeku dana sama po sebi niti ju je dobio od neke
više sile, dodaje ulogu kulturno – povijesnih činilaca u razvoju čovjekovih psihičkih aktivnosti.
Vigotski i Thorndike su razgraničili psihologiju obrazovanja od opće i razvojne!
 HRVATSKA:
• Marko Marulić prvi puta upotrebljava termin psihologija u pisanoj obliku u jednoj latinskoj raspravi
koja nije pronađena. 1520. Godine u knjiga Psichologia de ratione animae humae
• 1920. Medicinski fakultet u Zagrebu RAMIRO BUJAS osniva prvi laboratorij za eksperimentalnu
psihologiju.
• 1774. Prvi tečajevi za obrazovanje učitelja
• 1929. Osnovana katedra za psihologiju na filozofskom fakultetu u Zagrebu
• 1959. Zaposlen prvi psiholog u školi
• 2003. Zakon o psihološkoj djelatnosti ( hrvatski sabor)
• 2012. 4 studija psihologije ( RI, ZG, ZD, OS)

 ALFRED BINET- test inteligencije IQ

Osnivač empirijske znanosti u odgoju i obrazovanju u Francuskoj .Dolazi u doticaj s Theodoreom Simonom
jer su obojicu zanimala mogućnost obrazovanja retardirane djece. uz Theodora Simona, koji su napravili
prvu, praktički primjenjivu skalu za identificiranje mentalno retardirane djece radi njihova upućivanja u
specijalnu školu. 1905- u časopisu izdan prvi oblik binet-simonova testa. novi oblici objavljeni su 1908.
Neposredno prije smrti Bineta 1911. prva, praktična primjenjiva skala za identificiranje mentalno
retardirane djece radi njihova upućivanja u specijalnu školu. Časopis science proglasio je njihov test jednim
od 20 najznačajnijih otkrića 20. stoljeća IQ= MENTALNA DOB/KRONOLOŠKA DOB * 100
IQ je a) mjera brzine mentalnog razvoja

 WECHSLEROV TEST INTELIGENCIJE ZA DJECU (WAIS)

jedan od najpoznatijih i najčešće upotrebljavanih testova inteligencije za djecu koji mjeri opću
inteligenciju djeteta i specifične kognitivne sposobnosti. Pomoću tog testa moguće je identificirati djecu
s težim poteškoćama u učenju i čitanju, hiperaktivnu djecu, djecu s poremećajima pažnje, emocionalnim
poremećajima, poremećajima u ponašanju , oštećenjima sluha …. Koristi se za djecu u dobi od 6 do 16
godina. Primjena je individualna a trajanje testa oko 110- 140 minuta za svih 15 subtestova
test sadrži 10 temeljnih i 5 dopunskih subtestova: 1. slaganje kocaka(SK), 2. Sličnost(SL), 3.raspon
pamćenja brojeva(RPB), 4.slikovno poimanje(SP), 5.šifriranje(ŠIF), 6.rječnik(RJ),7.pamćenje niza slova
i brojeva(PNSB), 8. Neverbalno rasuđivanje(NR), 9. Shvaćanje(SH), 10. Prepoznavanje simbola(PS)
11. Dopunjavanje slika(DS), 12. Križanja(KR), 13. Obaviještenost( OB),1 4. Računanje(RA), 15.
Verbalno rasuđivanje(VR).
Rezultati na subtestovima kombiniraju se u 4 indeksa: indeks verbalnog shvaćanja( IVS), indeks
perceptivnog rasuđivanja(IPR), indeks radnog pamćenja(IRP) , indeks brzine obrade informacija (IBO) a
dobiva informacija o općoj intelektualnoj sposobnosti djeteta (IQ)
 2. METODE ISTRAŽIVANJA PSIHOLOGIJE OBRAZOVANJA
Istraživanje mora biti dobro planirano i provedeno

 METODE ISTRAŽIVANJA:
EKSPERIMENTALNA: istraživač namjerno mIjenja neku pojavu i promatra kako to djeluje na neku
drugu pojavu.
NEEKSPERIMENTALNA: promatraju se pojave onako kako se one prirodno javljaju.

 KORACI U ISTRAŽIVANJU:
1. Identifikacija i definiranje problema
2. Odabir sudionika
3. Odabir tehnike prikupljanja podataka
4. Testiranje postavljenih hipoteza
5. Zaključak
6. Provjera zaključka

 HIPOTEZE: su predpostavke ili odgovor koji se postavlja prije prikupljanja podataka

1. Nul- hipoteze- istraživač predpostavlja da nema povezanosti između ispitivanih varijabli (npr. učenici
će zapamtiti jednaku količinu gradiva bez obzira na to koristi li učiteljica tijekom predvanja vizualna
pomagala ili ne.
2. Afirmativna hipoteza- istraživač predpostavlja postojanje nekog odnosa među ispitivanim
varijablama. ( uporabom vizualnih pomagala u poučavanju dovodi do povećanja količine zapamćenog
gradiva)

 UZORAK: populacija bi bilo skup svih članova koje se promatraju primjer svi učenici oš u RH, dok
uzorak je dio članova osnovnog skupa pa tako imamo Reprezentativan uzorak koji po svojim
osobinama mora što točnije predstavljati populaciju iz koje je odabran. Slučajni uzorak je uzorak, u
kojem svaki element osnovnog skupa ima jednaku vjerojatnost biti odabran u uzorak. Stratificirani
uzorak (odabir elemenata iz pojedinih podgrupa (stratuma) kao proporcionalan broj djevojčica i
dječaka, seoskih i gradskih škola... Namjerni uzorak čine elementi koje je odabrao istraživač prema
vlastitoj odluci.

 METRIJSKE KARAKTERISTIKE:
da bi istraživanje dalo vrijedne rezultate oni miraju zadovoljavati određene metrijske karakteristike:

1. VALJANOST- valjanost nekog mjernog postupka znači da postupak mjeri ono što smo željeli stvarno
izmjeriti. Sadržajna valjanost, kriterijska valjanost, dijagnostička valjanost, prognostička valjanost
2. POUZDANOST. Označuje stupanj slaganja između rezultata istih ispitanika u uzastopnim testiranjima
istim testom, koeficijent korelacije je +0,80 ili viši)
3. OBJEKTIVNOST- rezultati mjerenja ne smiju ovisiti o onome tko mjerenje provodi, pri objektivnom
mjerenju različiti ispitivači trebaju dobiti jednake rezultate. Ukoliko su zadatci sastavljeni tako da je moguć
samo jedan točan odgovor mjerenje će biti objektivnije dok kod procjene vrijednosti odgovora eseja, crteža
objektivnost može biti upitna.
4. OSJETLJIVOST – mjerni je postupak osjetljiv ukoliko pomoću njega možemo dobro razlikovati
ispitanike s obzirom na ono što se mjeri. Što je razlika između najviših i najnižih rezultata u testu veća, to je
test osjetljiviji).
primjer: (slika grafa kad je test pretežak i prelagan).u knjizi piše: Jedna od značajnih osobina osjetljivosti
testa je njegova primjerenost težini. Tako isti test može biti primjeren srednjoškolcima, ali pretežak
učenicima osnovne škole. Primjerenost testa određuje se u odnosu na kronološku dob ispitanika i na njihovu
obrazovnu dob. Osjetljivost testa ovisi o: dužini testa (najmanje 20 zadataka), relativnoj težini tj.
primjerenosti ispitanicima i diskriminativnoj vrijednosti zadataka.

VRSTE ISTRAŽIVANJA:
1. DESKRIPTIVNA- u kojima se opisuje stanje dobiveno istraživanjem i znanstvene zakonitosti se nastoje
spoznati opisujući zatečeno stanje i utvrđujući moguće veze među varijablama

a) PREGLEDNA ILI ANKETNA ISTRAŽIVANJA- najjednostavnija istraživanja u obrazovanju u

kojima je opisuje stanje na temelju primjene neke ankete ili upitnika.
b) KORELACIJSKA ISTRAŽIVANJA- najčešća vrsta. Njima se pokušava utvrditi veza među
promatranim varijablama bez ikakve na,mjere da se na njih utječe.
Imamo pozitivnu korelaciju koja govori da viši rezultat u jednoj varijabli znači viši rezultat i u drugoj
varijabli kao inteligentniji učenik postizat će i bolji školski uspjeh. Međutim, to ne mora vrijediti i za svako
pojedinačno dijete (inteligentni učenik u nepovoljnim obiteljskim okolnostima i školski uspjeh).
Ako je riječ o negativnoj korelaciji znači da će veći rezultat na jednoj varijabli značiti niži rezultat na
drugoj kao ako se učenik više boji ispita znanja to će njegovo pokazano znanje biti lošije. Što su varijable u
većoj korelaciji bilo pozitivnoj ili negativnoj( njezina vrijednost može varirati od -1 do +1) možemo bolje
predviđati rezultat ispitanika na jednoj varijabli ukoliko poznajemo njegov rezultat u drugoj. nema
korelacije – među ispitivanim varijablama nema nikakve statistički značajne korelacije.
c) KOMPARATIVNA ISTRAŽIVANJA - slična korelacijskima jer obje vrste istraživanja ispituju odnose
među varijablama no pritom njima ne manipuliraju. uspoređuju rezultate dviju skupina ispitanika i bave se
već postojećom razlikom među skupinama, a kroz istraživanje se pokušavaju doznati uzroci te razlike.
međutim po snazi objašnjenja nisu ni približno uvjerljiva kao eksperimentalna istraživanja.

2. KAUZALNA - Utvrđuje se najviša razina objašnjenja odnosa među varijablama – njihovi uzročno-
posljedični odnosi. eksperimentator namjerno mijenja jednu varijablu da bi provjerio kakav je utjecaj te
promjene na drugu varijablu, tj. promatra djelovanje nezavisne (namjerno zadane ili mijenjane tijekom
eksperimenta nezavisno od drugih faktora, npr. nova metoda poučavanja) na zavisnu (veličina koju u
eksperimentu promatramo i mjerimo, npr. uspjeh ili motivacija u učenju).
EKSPERIMENT- metoda u kauzalnim istraživanjima, a to je namjerno izazivanje neke pojave u strogo
kontroliranim uvjetima, a u svrhu njezina istraživanja, te se promatra kako ta pojava djeluje na neku drugu
pojavu.
PREMA DJELOVANJU NEZAVISNE NA ZAVISNU VARIJABLU:
1.FAKTORIJALNI EKSPERIMENT – promatra se kako prisutnost ili odsutnost nezavisne djeluje na
zavisnu varijablu (utjecaj kave na učenje)
2.FUNKCIONALNI EKSPERIMENT - Omogućuje utvrđivanje prirode funkcije koja postoji između
zavisne i nezavisne varijable.(količina kave koliko djeluje na učenje ).
PREMA UVJETIMA U KOJIMA SE ODVIJAJU:
1.LABORATORIJSKI EKSPERIMENT – provode se u strogo kontroliranim uvjetima, dobro planirani,ali
mogućnost generalizacije na svakodnevne situacije je ograničena
2.EKSPERIMENTI U PRIRODNIM UVJETIMA – imaju slabiju kontrolu relevantnih činitelja traju dulje,
odvijaju se u stvarnim razredima i omogućuju evaluaciju pojedinih nastavnih programa i metoda.
EKSPERIMENTALNA SKUPINA dobiva neki eksperimentalni tretman (nova metoda učenja), grupa
ispitanika na kojoj se ispituje utjecaj nezavisne varijable
KONTROLNA SKUPINA – izjednačena s eksp. jedino na nju ne utječe nezavisna varijabla
USPOREDNA SKUPINA dobiva neki drugi tretman (stara metoda poučavanja).
Po završetku eksperimenta uspoređuju se međusobno rezultati koje su postigle pojedine skupine ispitanika i
zaključuje o utjecaju nezavisne na zavisnu varijablu.

3. RAZVOJNA
cilj je ispitati promjene neke varijable koje se odvijaju tijekom duljeg vremenskog perioda

1.LONGITUDINALNO ISTRAŽIVANJE – isti ispitanici se prate u nekom određenom vremenskom

razdoblju (porast znanja iz povijesti tijekom osnovne škole). Rezultati daju dobre informacije i metodološki
su korektni, ali istraživanje je vremenski neekonomično – treba čekati najmanje 8 god.
2.TRANSVERZALNO ISTRAŽIVANJE – kraće, ali veći metodološki problem „jesu li skupine
izjednačene reprezentativne za pojedinu dob učenika“ (na kraju iste školske godine ispitati znanje povijesti
učenika različitih godišta).

4. KVALITATIVNA
istraživače podjednako zanima proces u kojima se nešto zbiva kao i sami njegovi rezultati. Podaci imaju
narativni oblik, prikupljaju se opažanjem, intervjuiranjem ili analizom dokumenata, mogu biti u obliku video
zapisa ili fotografija. Istraživači puno vremena prikupljaju podatke, hipoteze se ne postavljaju unaprijed već
otkrivaju moguće hipoteze. Važan je osobni kontakt s ljudima i situacijama. Istraživanja su osjetljiva na
kulturni i povijesni kontekst u kojem se pojava zbiva. (analiza sadržaja školskih udžbenika)

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA:

1.SAMOOPAŽANJE- postupak specifičan za psihologiju. Ispitanik simultano ili retrogradno opaža vlastite
doživljaje.
2. VANJSKO OPAŽANJE- opažanje i mjerenje vidljivog ponašanja. Opažati možemo vlastite ili tuđe
reakcije na temelju kojih onda zaključujemo o psihičkim procesima u njihovoj podlozi.
Podjela tehnika prikupljanja podataka prema izvoru:

1. VANJSKI OPAŽAČ- definirani su cilj i plan opažanja: koje ponašanje će opažač promatrati, kako i kada
(sadržaji za opažanje su nužno ograničeni i jasno definirani kao ponašanje koje je moguće objektivno
registrirati – Ivan plače) zadatak opažača je bilježiti stvarno ponašanje, a ne vlastite interpretacije (Ivan je
žalostan)
2. ISPITANIK- kada se prikupljaju podatci od stvarnog subjekta istraživaču su na raspolaganju brojni
instrumenti.

a) UPITNICI – nizovi pitanja na koja ispitanik treba odgovoriti i koji se odnose na ono što ispitanik misli,
osjeća ili kako se ponaša u određenim situacijama. Nema točnih ni netočnih odgovora, a rezultati govore o
razvijenosti neke osobine ličnosti, važnosti pojedinih vrijednosti u životu pojedinca. Ponekad nije sigurno
odgovaraju li prikupljeni podaci stvarnom stanju: poznaju li ispitanici sami sebe dovoljno ili su možda dali
socijalno poželjne odgovore.
b) TEST – Želi se utvrditi uspješnost ispitanika u nekoj određenoj aktivnosti. Nudi se veći broj zadataka a
rezultat se izražava kao broj točno riješenih zadataka. Mogu biti vremenski ograničeni (testovi brzine) ili
neograničeni (testovi snage). Mora imati zadovoljavajuće metrijske karakteristike.
c) SKALA PROCJENE – želi se utvrditi mišljenje ili stav ispitanika o nekom objektu. Mogu biti numeričke,
grafičke (primjerenije su djeci mlađe dobi) ili njihova kombinacija. Sastoje se od više tvrdnji uz koje
ispitanik izražava svoje slaganje ili neslaganje.
d) SOCIOMETRIJA – tehnika koju je uveo Moreno i primjenjuje se kad istraživač želi upoznati socijalne
odnose unutar neke grupe ispitanika. Traži se od svih članova da prema nekom kriteriju procijene ili odaberu
članove iz grupe za neku zajedničku aktivnost. Odabir članova može biti ograničen ili neograničen. Najčešće
se traže pozitivna biranja, no u slučajevima kad se želi otkriti koju vršnjaci djecu odbijaju, moguće je tražiti i
negativna biranja. Rezultati se mogu prikazati grafički – sociogramom, a moguće je i izračunati indekse koji
ukazuju na odnose unutar grupe i položaj pojedinca u grupi.

 ISTRAŽIVANJE- pigmalion u razredu i intelektualni razvoj učenika:

učinak lažnih informacija jasno se očitovao u prvom i drugom razredu gdje je došlo do značajnog
porasta u testovnim bodovima kod eksperimentalne skupine u odnosu na kontrolnu. Ukoliko učiteljice
očekuju da će neka djeca ostvariti značajan intelektualni napredak djeca će ga doista i postići. Djeca
napreduju ne samo po školskim rezultatima nego i na objektivnim testovima sposobnosti. veći napredak
mlađe djece može se tumačiti na više načina jedan je da se mlađa djeca lakše mijenjaju, da je
komunikacija učiteljica s mlađom djecom drugačija nego sa starijom . neki autori tvrde da se učitelji
značajno oslanjaju na vanjske informacije samo kada učenike još dobro ne poznaju i kada ne raspolažu s
dodatnim izvorima informacija.

 GLAVNE FAZE SUSTAVNOG ISTRAŽIVANJA

1.problem, 2.zadatak, 3.postupak,tj. tehnika prikupljanja podataka ( pismena anketa ), 4.uvjete
ispitivanja, 5.ispitanike, 6.tehnike sređivanja i prikazivanja podataka, 7.tehnike obrade podataka, 8.tip
analize podataka, 9.interpretacija dobivenih pokazatelja, 10.zaključke.

 METODA NEEKSPERIMENTALNOG ISTRAŽIVANJA- kada se pojavu promatra u prirodnom

javljanju. Ispituju se različiti odnosi, intenziteti i količine nekih pojava.
 METODA EKSPERIMENTALNOG ISTRAŽIVANJA- kada ispitivač pojavu mijenja i strogo
kontrolira uvjete pod kojim se javlja . najčešće se ispituje uzročna povezanost među pojavama.
1. Kriterijska ili zavisna varijabla- Pojave koje se promatraju i mjere u eksperimentu da bi se saznalo
uzorkuju li druge pojave na njima neke promjene (prm. uspjeh ili motivacija u učenju)
2. Eksperimentalna ili nezavisna varijabla- ona koju eksperimentator zadaje ili mijenja tijekom
eksperimenta da bi otkrio hoće li te promjene izazvati promjene u zavisnoj varijabli. (prm. nova metoda
poučavanja).
3. Kontrolirane ili relevantne varijable- pojave koje mogu učiniti nejasnima odnose među zavisnom i
nezavisnom varijablom, te njihov utjecaj moramo privremeno isključiti.

TEHNIKE ISTRAŽIVANJA
1.tehnike prikupljanja podataka , 2.tehnike sređivanja i prikazivanja podataka,3.tehnike obrade podataka

1. INTOSPEKTIVNI IZVJEŠTAJ – opažanje vlastitih doživljaja i stanja. Prednost je što omogućuje

dobivanje izravnih podataka o psihičkim doživljajima dok nedostatak može biti ograničenost na
promatranje samo vlastitih psihičkih stanja
2. INTERVJU – neusiljen i elastičan razgovor s ispitanikom u „4 oka. Provodi se prema unaprijed
sastavljenom planu pitanja kako bi se stvorio cjelovit sud o ispitaniku. Prednost je što se njime mogu
dobiti podatci koji nisu dostupni složenijim tehnikama. A nedostatci su neanonimnost ispitanika i velik
utrošak vremena kada treba razgovarati s više pojedinaca
“.Pravila intervjua– 1.poticati ispitanika da govori, 2. strpljivo i dobrohotno slušati, 3.steći povjerenje
ispitanika, 4.vješto prelaziti s pitanja na pitanje, 5..ispitanik ne smije podleći halo – efektu, 6..predvidjeti
dovoljno vremena za intervju, 7..nastojati uočiti što ispitanik pokušava zataškati 8. Interpretirati odgovore na
općoj ispitanikovoj razini

3. UPITNIK- ima 2 značenja : anketni upitnik ili anketni list i upitnik ličnosti i test ličnosti.
Neki ga nazivaju i pismenim intervjuom. Kao anketna tehnika služi za prikupljanje podataka kao što su
opći podatci o pojedincu .. a kao upitnikom ličnosti tom se tehnikom ispituje jedna ili više osobina
ličnosti ( optimizam- pesimizam..) anketni upitnik nema više od 20 pitanja a upitnik ličnosti ima i više
pitanja. Prednosti su da se ispitivanje može i ne mora provesti anonimno, može obuhvatiti više ispitanika
odjednom dok nedostatak je mogućnost ispitanika da kontrolira svoje odgovore tako da je nekad teško
ocijeniti jesu li odgovori iskreni ili ne. Pitanja mogu biti otvorenog tipa kada želimo saznati što više
pojedinosti ( što misliš o ..), zatvorenog tipa kada su nam važniji stavovi( što msliš o .. pa zaokruži) i
mješovitog tipa ( zaokruži jedan od ponuđenih ili jedan ponuđen je odgovor ili pa sam napiše )
4. ANKETA- niz pitanja koja se postavljaju odabranim ispitanicima bilo pismeno( upitnik) bilo usmeno
(intervju)
5. PROMATRANJE( OPAŽANJE)
Univerzalna tehnika, javlja se u svim znanstvenim područjima (teorijskim i primjenjenim).
nesistematsko promatranje- događa se slučajno, kad promatrač nije spreman za promatranje.
sustavno opažanje provodi se : planski, s određivanjem uvjeta opažanja te opisujući veoma detaljno kako
neka važna pojedinost ne bi bila ispuštena. Razlikuju se prema mjestu opažača, prema broju opažača.
6. SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK- Proučavanje interpersonalnih osjećaja i odnosa, Zasniva se na dva
glavna odnosa među pojedincima u grupi : izbor i odbijanje.
Njime se može ispitati : a) sociometrijski status pojedinca u grupi(češće biran ili odbijen), b) unutar
grupni odnosi( tko koga bira ili odbija) , c) stupanj kohezivnosti ili integriranosti grupe.
prednosti su jednostavnost i velike mogućnosti u otkrivanju unutar grupnih i drugih odnosa među
pojedincima a nedostatak je opasnost od nekritičke primjene. Tvorac sociometrijskog postupka je J.L.
MORENO

4 OSNOVNE SOCIOMETRIJSKE KATEGORIJE:

• Popularna djeca: manje prilaze drugoj djeci ali pozitivno reagiraju na tuđe prilaženje i ne prekidaju
započetu interakciju, dobro razvijene socijalne vještine, ispodprosječne su agresija i povučenosti, boljih
kognitivnih sposobnosti. ona djeca koja imaju pet ili više pozitivnih glasova, a nijedan negativan 7%
• Odbačena djeca: ne slijede pravila igre, ometaju druge i ponašaju se agresivno, slabijih su kognitivnih
sposobnosti i vještina učenja. 11%
• Zanemarena djeca: ispodprosječne društvenosti, nisu agresivni, neprominentni članovi grupe. 15% i
koji biraju ostale članove grupe, ali njih nitko ne bira
• Kontroverzna djeca: dosta kontaktiraju s drugom djecom i igraju se s njima, ali su istodobno prilično
agresivni i iskazuju neprijateljstvo prema nekim članovima grupe. 3%
PROSJEČNA DJECA- 65%

Postoje posebne sociometrijske kategorije: 1. USAMLJENI-oni koje nitko ne bira i koji nikoga ne biraju.
2. NEIZABRANI- oni koji biraju ostale članove grupe, ali njih nitko ne bira. 3. ODBAČENI-oni koji biraju
druge, a oni sami imaju samo negativne glasove. 4.APSTINENTI- oni ne biraju, ali oni biraju izabrani.
5.POPULARNA DJECA- „zvijezda“ ona djeca koja imaju pet ili više pozitivnih glasova. 6.
NEPOPULARNA DJECA-„odbačeni“ ona djeca koja imaju pet ili više negativnih glasova. 7. UZAJAMNO
PRIVLAČENJE-kada dvije osobe pozitvno biraju jedna drugu tj. Kada se privlače. 8. UZAJAMNO
ODBIJANJE-kada dvije osobe negativno biraju jedna drugu tj. Kada se odbijaju. 9. NERECIPROČNI
IZBOR-jedna osoba bira drugu(pozitivno), a ona nju odbacuje(daje joj negativan glas).
 3 GLAVNA OBLIKA KONSTANTNE POGREŠKE.

Konstantna pogrješka pri ocjenjivanju se javlja uslijed tendencije da se daju slične ocjene.
1. ''Osobna jednadžba'' ocjenjivača označuje tendenciju da bude pretežno strog ili pretežno blag.
2. ''Centralna tendencija'' javlja se obično u onih koji nisu dovoljno osjetljivi za razlike u onome što
procjenjuju, zato najčešće biraju srednje ocjene, kako bi izbjegli odgovornost zbog većih pogrješaka.
3. ''Preferiranje ekstremnih ocjena'' označuje biranje visokih i niskih ocjena na ljestvici, dok se srednji
stupnjevi biraju rijetko.

 HALO EFEKT- tendencija da se pojedinačne osobine procjenjuju u skladu s općim dojmom o

pojedincu, a taj se pak stvara na temelju poznavanja malog broja osobina. Halo efekt je proširena logička
pogrješka ili čitav niz logičkih pogrješaka. Izvor grešaka u procjeni koji se teško otklanja

TESTOVI
standardizirani postupak pomoću kojega se izaziva neka određena aktivnost, a onda se učinak te aktivnosti
mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi s rezultatima koji su dobiveni kod drugih
individuuma u jednakoj situaciji( PREMA BUJASU)
Testovi su korisni instrumenti ali se rezultati dobiveni pomoću testova nikako ne smiju smatrati jedino
valjanima i konačnima.

 Podjela testova s obzirom na predmet mjerenja:

Testovi sposobnosti, Testovi ličnosti, Testovi znanja

 Podjela testova s obzirom na svrhu:

Dijagnostičke (npr. koliko pojedinac ili grupa zna)
Prognostičke (npr. predviđanje hoće li pojedinac imati teškoća u učenju i hoće li vjerojatno odustati od
školovanja)
Istraživačke (npr. izračunati stupanj povezanosti između pouzdanja u sama sebe i i sklonosti odustajanja
od školovanja)

 S obzirom na tip analize podataka:

- testovi učinka (postignuća) – kvantitativni podatci
- testovi kvalitativnih osobina

 Podjela testova sposobnosti: rezultati se izražavaju u kvantitativnim vrijednostima

testovi senzornih, psihomotornih,mehaničkih i intelektualnih sposobnosti(Verbalni i neverbalni, s
ograničenim ili neograničenim vremenom rješavanja, individualni ili grupni, problemski ili mješoviti)

 Testovi ličnosti – njima se ispituju kvalitativne osobine: afektivne i kognitivne. Te su osobine

promjenjivije nego sposobnosti i znanja. Zbog toga je u testovima ličnosti manja točnost i dosljednost
rezultata. Rezultati su korisniji u dijagnozi nego u prognozi.
1. Analitički testovi ličnosti – upotrebljavaju se za ispitivanje posebnih crta (hrabrost,
samopouzdanje…) tu se posebno ubrajaju objektivni testovi
2. Sintetički testovi ličnosti – služe za ispitivanje cjelovitih ličnosnih struktura. U te svrhe ispitivači se
često koriste čitanjem biografija,autobiografija i tehnikom intervjuom.
Posebnu skupinu sintetičkih testova čine projektivni testovi u kojima pojedinac treba razjasniti nejasnu
situaciju odnosno da će u razjašnjavanje unijeti neke svoje osobine. Najpoznatiji projektirani testovi su:
 Rorschachov test mrlja u kojem, ispitanik treba da opiše što znače mrlje, crne i u boji i TAT(test
tematske apercepcije) sačinjen od niza slika iu koje ispitanik treba da izmisli neku priču.

 TESTOVI ZNANJA
U pismenom ispitivanju treba razlikovati tri razine na kojima se primjenjuju različiti postupci
1. Školske i domaće zadaće – znanje se ispituje i subjektivno ocjenjuje
2. Nizovi zadataka objektivnog tipa (ZOT) - znanje se ispituje i objektivno ocjenjuje
3. Testovi znanja (TZ) – njima se mjeri i objektivno ocjenjuje
1.baždareni – testovi znanja u kojima postoje izračunate metrijske karakteristike testa
2.nebaždareni – nema unaprijed izračunate metrijske karakteristike testa, sami ih stvaramo.

Prednost testova znanja: omogućuju mjerenje postignutih znanja, objektivni i ekonomični u primjeni (u
kratkom vremenu ispita se mnogo ispitanika; brzo se ocjenjuju i ispravljaju.
Nedostatak: pretežno ispituju statična znanja, tek uz veći trud mogu se sastaviti objektivni testovi koji
ispituju viša znanja. Skupi su , dugo se prave, teško je spriječiti da uskoro postanu poznati.

Koja je razlika između kriterijskih i normativnih testova?

 Obje vrste testova služe za ispitivanje znanja te oblici zadataka su jednaki, ali se njihove namjene
razlikuju.
 Normativnim testovima ispituje se koliko je učenik naučio u odnosu na ostale učenike u razredu ali
nam ne govori što taj učenik stvarno zna. Na osnovu toga prave se norme. Značenje svakog pojedinog
rezultata može se utvrditi tek kad je test gotov i standardiziran. individualni rezultat ocjenjuje se prema
normi izračunatoj na osnovi većeg broja individualnih rezultata pa tako individualni rezultat može biti
natprosječan, prosječan i ispod prosječan. Individualni rezultat je relativan. Sastavljeni su tako da što
bolje razlikuju ispitanike. Ispituju se veće cjeline gradiva, najviše zadataka prosječne težine
 Kriterijskim testovima znanja utvrđuje se što je učenik naučio od onog gradiva koje bi trebali znati
poslije obrade određenog gradiva. Nastavni ciljevi i kriteriji uspjeha moraju biti postavljeni prije izrade i
upotrebe testa. Što više učenika poslije obrade gradiva riješi veći broj zadataka to bolje jer to znači da je
nastava bila efikasna i da su postignuti nastavni ciljevi. Individualni rezultat ocjenjuje se prema
unaprijed postavljenom kriteriju , te ne ovisi o rezultatima drugih nego samo o tome je li dostigao kriterij
ili ne. Individualni rezultat je apsolutan. Sastavljeni su tako da što bolje opisuju stečena znanja.
Detaljnija provjera manjih cjelina
 Kakav je ovo test koji sada pišete?
normativni ili kriterijski, objasnite zašto: Kriterijski test. Pri kriterijskom vrednovanju na temelju
rezultata ispitivanja zaključuje se što učenik zna, bez obzira na znanja drugih učenika. Ta interpretacija
govori u kojem je stupnju znanje usvojeno ili uspoređuje učinak na ispitu s nekim unaprijed zadanim
kriterijem. Ovisno o željenoj vrsti interpretacije rezultata ispitivanja moguće je konstruirati i
odgovarajuće vrste testova - normativne ili kriterijske. Normativni testovi sastavljeni su tako da što bolje
razlikuju ispitanike, a kriterijski testovi tako da što bolje opisuju stečena znanja.
 ZADATCI OBJEKTIVNOG TIPA:
1. Zadatci jednostavnog dosjećanja- sastoje se od pitanja ili nedovršene tvrdnje
2. zadatci dopunjavanja- varijanta oblika jednostavnog dosjećanja, sastoje se od nepotpune tvrdnje ili
nepotpunog crteža, dopunjavanje unutar tvrdnje ne na kraju
3. alternativni zadatci- tvrdnje uz koje stoje „ da – ne“, T – N , ispravno ili neispravno
4. zadatci višestrukog izbora- Sastoje se od pitanja ili nedovršene tvrdnje s nekoliko predloženih
odgovora max. 5, min. 4
5. zadatci ispravljanja- sastoje se od rečenice ili crteža u kojima se nalazi jedna ili dvije greške.
Ispitivanje pravopisa
6. Zadaci sređivanja – sastoji se od niza povezanih pojava ili činjenica, ne manje od 3 i ne više od 6, koje
se prezentiraju nesređeno, npr. kruh___, salata___, riba___ staviti brojeve
7. Zadaci povezivanja – sastoje se od dva niza riječi ili rečenica koje ispitanik treba povezati.

 Test je niz zadataka objektivnog tipa. Objasni.

U knjizi piše: Svaki niz zadataka objektivnog tipa nije test jer test mora imati provjerene i zadovoljavajuće
metrijske karakteristike kao što su valjanost, objektivnost, pouzdanost i osjetljivost.

 PRETVARANJE BODOVA ZOT-A U OCJENU

1. bez apriornog kriterijskog broja bodova (bez NPR=najnižeg prolaznog rezultata): situacija je slična
onoj u normativnih testova: rangirati sve rezultate od najvišeg do najnižeg ili obratno te primijeniti na rang
listu zahtjeve prinudne distribucije i tako različitim rasponima bodova odrediti ocjenu.

2. S apriornim kriterijskim bojem bodova S NPR : situacija je poput one u kriterijskih testova znanja:
NPR može biti različit (50 %, 80%..) a nekada i 100%. Kod nižih NPR, ako se ne ocjenjuje jednostavno sa
prošao i pao, može se primijeniti sličan postupak kao i bez apriornog NPR. Razlika je u tome što će svi
rezultati ispod NPR dobiti ocjenu jedan, a ostali ce se rezultati ocijeniti od dovoljan do odličan prema
zahtjevima prinudne distribucije.

 BAŽDARENJE TESTA
svođenje rezultata onakvih kakvi su u testu na jedinstvenu mjernu ljestvicu. Za svaki individualan
rezultat može se odrediti je li natprosječan, prosječan i ispodprosječan.
 Z- SKALA
omogućuje izražavanje svakog individualnog rezultata u dijelovima standardne devijacije SD.udaljenost
od AS aritmetičke sredine izražava se u SD. z ( z vrijednost) =x( individualni rezultat) -AS/SD
 METODE PSIHOLOGIJE
1.Metoda opažanja – opažanje neke pojave najčešće se vrši u stvarnom životu.Psiholozi mogu opažati
ponašanje učenika u razredu, dječju igru...Opasnost u ovoj metodi je da opažane osobe budu svjesne da
ih se opaža, pa da zbog toga promijene ponašanje ( staklo ili kamera ).Vrste opažanja : Introspekcija –
pogled prema unutra, opažaju se vlastiti psihički procesi koji se ne moraju vidjeti u ponašanju
Introspektivni izvještaji : nesigurni i subjektivni.
2. Korelacijska metoda – veličina povezanosti u psihologiji izražava se jednim brojem koji se naziva
koeficijent korelacije ( od – 1 do + 1 ). Ukoliko je korelacija između dvije pojave ili karakteristike
različita od nule, tada možemo reći da su one povezane. U psihologiji su korelacije istraživanja vrlo
važne jer omogućuju predviđanje.
3. Metoda eksperimenta – svaki se eksperiment organizira da bi se provjerile neke pretpostavke o
ispitivanoj pojavi.

TEHNIKE SREĐIVANJA I PRIKUPLJANJA PODATAKA

 TEHNIKE SREĐIVANJA
kvalitativni podaci – mogu se klasificirati u dvije ili više kategorija
kvantitativni podaci – oni su kvalitativno homogeni, međusobno se razlikuju po veličini.
 PRIKAZIVANJE PODATAKA
1. tablični – imaju stupce i redove, trebaju biti što preglednije
2. grafički – za cjelovito zahvaćanje odnosa među podacima ( spojeni stupci – histogram, odvojeni
stupci, krivulja frekvencija, krivulja napretka, kružni dijagram.

Najčešći grafikoni:
spojeni stupci (histogram)- za prikazivanje kontinuiranih kvantitativnih kategorija,
odvojeni stupci- za prikazivanje kvalitativnih kategorija.
krivulja frekvencija- ima prikladne dimenzije visina između 60% i širina 80%
krivulja napretka – zajednička i individualna
kružni dijagram- upotrebljava za prikazivanje relevantnih odnosa unutar neke cjeline. Cijeli krug iznosi
100% rezultata, a odsječci prikazuju sudjelovanje različitih kategorija u cjelini.

TEHNIKE OBRAĐIVANJA PODATAKA

 ciljevi statističke obrade podataka: točniji opis pojave; zaključivanje
 Postoci i proporcije- upotrebljavaju se u obradi ne mjernih nego brojenih podataka.
 Postotak - svođenje na stotine, tj. na zajednički nazivnik 100, bez obzira na stvarni broj podataka
Formula je dio kroz cjelina puta sto
 N- broj sudionika u statističkim prikazima
 Aritmetička sredina (AS)- jedna od mjera centralne tendencije. Ukupan broj rezultata zbroji ili podjeli
brojem rezultata
 Centralna vrijednost ili medijan (C)- prikazuje koji je rezultat na sredini distribucije rezultata
poredanih po veličini
 Minimalna vrijednost- najniža vrijednost koja je utvrđena u uzorku rezultata a maksimalna najviša
 Dominantna vrijednost – kakvih je rezultata najviše
 Standardna devijacija- Označava stupanj raspršenja rezultata oko aritmetičke sredine
 Percentili – način prikazivanja pojedinačnog rezultata u odnosu na preostale rezultate ali standardiziran
na 100. Prosječan rezultata je 50 percentil a rezultati između 25 i 75 tumače se kao prosječne vrijednosti.
 MEDIJAN TEST- tim se testom ispituje pripadaju li dva uzorka populaciji s istim medijanom.

KORELACIJA

• javlja se kao tendencija sukladnog variranja vrijednosti u dvije pojave :

1. kada rastu vrijednosti jedne pojave, rastu vrijednosti i druge i 2. kada rastu vrijednosti jedne pojave,
vrijednosti druge se smanjuju.
• Tako npr. može uz veću inteligenciju učenika biti vezan i veći školski uspjeh ( pozitivna korelacija.)
U drugom slučaju, može npr., uz veću inteligenciju učenika biti manji interes petparačku literaturu, a uz
manju inteligenciju veći interes za takvu literaturu (negativna korelacija)
Neke pojave nisu povezane i koeficijent korelacije među njima blizak je ništici.
• Kad postoji potpuna pozitivna povezanost između dvije pojave, koeficijen korelacije r = + 1.
Kod potpune negativne povezanosti među dvjema pojavama, koeicijent korelacije r = - 1.
• Odnosi varijabli kod djelomično pozitivne povezanosti (r>0 r<+1) i odnos varijabli kod djelomično
negativne povezanosti (r<0 i r>-1 ) a odnos kada nema korelacije (r=0)
• Povezanost između dvije pojave ne znači da jedna drugu uzrokuju. Može postojati neka treća pojava
koja uzrokuje sukladne promjene u dvije varijable koje promatramo. Tako se npr. može otkriti da su
manje inteligentna djeca u vrtiću ujedno i plašljivija u odnosima s drugom djecom. To ne mora značiti da
manja inteligencija uzrokuje plašljivost u socijalnim kontaktima. Uzrok može biti socijalna situacija u
kojoj su djeca živjela.Veličina koeficijenta korelacije : 0 – 0,2 (nikakva,vrlo slaba povezanost), 0,2 – 0,4
(slaba povezanost), 0,4 – 0,7 (srednje jaka povezanost), 0,7 i više (visoka povezanost).

TIPOVI ANALIZE PODATAKA

1. KVALITATIVNA- provodi se uz izazivanje ili promatranje pojave. Cilj je odrediti kvalitativna

svojstva predmeta i pojava i odrediti ŠTO su oni. Osnovni je postupak kvalitativne analiza otkrivanje
sličnosti i razlika među pojavama i predmetima. glavni rezultati kvalitativne analize su deskripcija,
definicija, klasifikacija
2. KVANTITATIVNA ANALIZA- određivanje kvantitativnih svojstava predmeta i pojava i odgovaranje na
pitanje koliki su oni. provodi se različitim postupcima mjerenja i statističkom obradom rezultata mjerenja.
3. KAUZALNA ANALIZA- određivanje uzroka neke pojave tj. odgovaranje na pitanje što je uzrokuje

 MIŠLJENJE PRAVOBRANITELJICE ZA DJECU

 Hrvatska psihološka komora se u potpunosti složila s našim mišljenjem oko postupanja psihologa u
vrtićima ili školi prema kojem za redovne poslove psiholog ne treba prethodnu suglasnost roditelja. Pri
tome Komora naglašava da psiholog treba upoznati roditelje o rezultatu procjene psihičkog stanja
djeteta, a naročito ako je utvrdio neka odstupanja, što je u praksi također, redovni posao psihologa.
interesu zaštite djeteta je i činjenica da se psihološkom djelatnošću mogu se baviti samo psiholozi koji
imaju odgovarajuću izobrazbu i dopusnice Hrvatske psihološke komore koje se izdaju nakon položenog
stručnog ispita pred Komorom i državnog stručnog ispita. psiholozima je zadatak štititi ljudska prava i
dostojanstvo osoba, i ne davati uvid rezultate psihologijskih mjerenja osobama koje nisu kvalificirane za
korištenje takvih informacija. psiholog je dužan informirati roditelje, odgajatelje i stručni tim vrtića
kako bi skladno djelovali u cilju dobrobiti djeteta. Izuzetak u izričitom traženju suglasnosti roditelja,
prema našem mišljenju, čini samo primjena psihodijagnostičkih instrumenata u neke vanjske svrhe,
primjerice za provođenje znanstvenog istraživanja

 ETIČKI KODEKS ISTRAŽIVANJA S DJECOM

Za provođenje istraživanja potreban je pristanak djeteta, roditelja ili skrbnika. Za dijete do 14 godina
pisani ili usmeni pristanak daje roditelj starije od 14 godina dijete samo daje pisani ili usmeni pristanak.
Djetetu starijem od sedam a mlađem od 14 mora biti objašnjena svrha i način provođenja istraživanja u
skladu s njegovom zrelošću. Roditelj daje pristanak tek nakon što je obavješten od svrhe, rizika,
vremenskog trajanja postupka, zaštiti privatnosti, pravu na odustanak od sudjelovanja.
 VJEŽBA 1.
uočava se pravilnost koja je prethodno utvrđena korelacijom ocjena. Naime, studenti
koji dolaze s boljim ocjenama iz matematike u prosjeku nastavljaju, u usporedbi s ostalim studentima,
imati bolje ocjene iz matematike. Ta stvarna značajna i pozitivna, umjereno visoka korelacija govori u
prilog tome da ocjena s kojom ste došli na fakultet dijelom predviđa kakvu ćete ocjenu dobiti na
fakultetu. U prosjeku, u srednjoj školi bolje ocijenjeni studenti dobivaju u prosjeku bolje
ocjene i na fakultetu . Naravno, postoje individualni slučajevi kada to nije tako, ali za skupinu ta
pravilnost vrijedi. nisko ocijenjeni studenti, kako bi zadržali povoljnu sliku o sebi,
 (niske ocjene), umanjuju vjerodostojnost ocjene (tj. Ja nisam zapravo takav, Ocjena ne govori o tome
kakva sam ja zapravo osoba, Ocjena ionako nije bitna itd.) jer je to psihološki korisno. Psihološki
korisno ne znači da je istina u koju treba vjerovati.

3.OCJENJIVANJE

1. PROCJENJIVANJE - sustavan proces u kojem učitelj prikuplja podatke , analizira ih i tumači kako bi
odredio u kojoj su mjeri učenici svladali obrazovne ciljeve.
2. MJERENJE- proces određivanja brojčane mjere nečijeg postignuća ili osobine. Ne uključuje
kvalitativni opis znanja ni prosudbe nečijeg uspjeha
3. OCJENJIVANJE- prosudba učenikova znanja u odnosu na neke unaprijed zadane kriterije ili u odnosu
na druge učenike. Izmjereno znanje izražava se odgovarajućom ocjenom ( brojkom ili slovom). U našem
školskom sustavu imamo ocjene od 1-5 .

 SVRHA PROVJERAVANJA ZNANJA

može imati različitu svrhu( povratne informacije, selekcija, motivacijska svrha, vrednovanje) i podaci
dobiveni provjerom mogu biti namijenjeni ( roditeljima, učiteljima, učenicima i prosvjeti)

 PODATCI NAMJENJENI UČITELJIMA

1. formativnom provjerom- služe učitelju za provjeru učeničkih predznanja ili znanja usvojenih
tijekom dijela pouke.
2. sumativna provjera- govori o učenikovom znanju nakon pouke. Ovi podatci mogu služiti za
ocjenjivanje učenika ali mogu govoriti i o djelotvornosti pouke.

 USMENO ISPITIVANJE ZNANJA

Najčešći oblik provjeravanja znanja u našim školama i obično ima za cilj sumativno ocjenjivanje
Prednosti: učitelj može tijekom usmenog ispita reagirati na učeničke odgovore i tako primjerenije ispitati
stvarno znanje učenika, učitelj može uočiti i reagirati na odgovore koji su približno točni ili na one koji su
potpuno apsurdni, moguće je bolje provjeriti razumijevanje i uporabu znanja, učenicic češće uče s
razumijevanjem ako je u pitanju usmeni ispit.
Nedostatci: vremenski neekonomično jer učitelj u jednom školskom satu može ispitati mali broj učenika.
Ispitivanje može biti subjektivno, obuhvaćenost gradiva je manja

POGREŠKE UČITELJA KAO MJERNOG INSTRUMENTA

1. OSOBNA JEDNADŽBA- tendencija ocjenjivača ka blagom ili strogom vrednovanju nekog uratka. Neki
ocjenjivači postavljaju vrlo visoke kriterije za određenu ocjenu neki blažu. Nastavnik na temelju osobne
procjene primjenjuje svoju ljestvicu ocjena.
2. HALO EFEKT- učitelj procjenjuje znanje učenika u skladu s vlastitim mišljenjem o tom učeniku( ona je
pametna iako ovaj odgovor nije baš blistav zaslužuje višu ocjenu)
3. LOGIČKA POGRJEŠKA- učitelj smatra da su neki sadržaji nužno vezani i da učenik ne može znati
neko gradivo bez nekih drugih znanja ( ne zna mat pa ne može znati ni fiziku)
4. POGRJEŠKA SREDINE- tendencija učitelja da svim odgovorima daje ocjene iz sredine ljestvice(2,3,4)
a zanemaruje s kraja ljestvice (1 ili 5)
5. POGREŠKA DIFERENCIJACIJE - Učitelj nastoji proširiti ljestvicu školskih ocjena poput +3 ili -4
6. POGREŠKA KONTRASTA – pojava da znanje učenika koji su ispitani prethodno utječe na procjenu
znanja učenika ispitanih nakon njih.
7. PRILAGOĐAVANJE KRITERIJA SKUPINI- greška da učitelj svoje kriterije oblikuje s obzirom na
kvalitetu odjeljenja u kojem predaje i ispituje znanje

 PISMENO ISPITIVANJE ZNANJA

Utjecaj subjektivnosti znanja je nešto manji nego pri usmenom ispitivanju ali to ovisi i o vrsti pismenog
ispita.
Prednosti: svim učenicima su postavljeni isti zadatci , isti je režim rada i vrijeme odgovaranja za sve
učenika, ako su jasno određeni kriteriji ocjenjivanje je onda objektivnije, obuhvaća se više gradiva,
vremenski ekonomično jer se može ispitati znanje cijelog odjeljenja
Nedostatci: traže se samo činjenice bez razumijevanja ili upotrebe naučenog

 STANDARDIZIRANI TESTOVI I NIZOVI ZADATAK OBJEKTIVNO TIPA

TEST- cjelina sastavljena od niza zadataka i ima provjerene metrijske karakteristike, te je primijenjen
na reprezentativnom uzorku neke populacije.
NIZOVI ZADATAK OBJEKTIVNOG TIPA- pisani ispiti znanja koji se primjenjuju u praksi.
zajedničko im je jedino oblici zadataka
 TABLICA SPECIFIKACIJE
omogućava nastavniku da kasnije analizira učenički uradak na pojedinim obrazovnim ciljevima ili
pojedinim dijelovima gradiva i time stekne bolji uvid u učenička znanja

 ZADATCI ESEJSKOG TIPA

sastavljeni kao pitanje na koje treba odgovoriti ovisno da li u par rečenica ili tekstom od 2-4 stranice.
ispituje se sposobnost učenika da analizira, sintezira, kombinira ..
dijele se na zadatke s neograničenim i ograničenim odgovorom. Pitanje s neograničenim odgovorom
dopušta učeniku da odluči što će i koliko od činjenica ili ideja uvrstiti u svoj odgovor dok pitanje s
ograničenim odgovorom jasnije definira što se od učenika očekuje pa ga je lakše ocijeniti.
prednost je što učitelj može prosuditi o orginalnosti odgovora, vještinu pisnja i organizaciju ideja dok
nedostatak je da nije svako gradivo pogodno za pripremu pitanja tog tipa te teško je ispitati činjenično
znanje
 ZADATCI OBJEKTIVNOG TIPA (ZOT)
1. Zadatci reprodukcije- učenik sam daje traženi odgovor
2. Zadatci odabira- učenik sam odabire točan odgovor među predloženim rješenjima
 U zadatke reprodukcije spadaju zadatci dosjećanja i nadopunjavanja a u skupinu zadataka odabira
zadatci alternativnog izbora, zadatci višestrukog izbora i zadatci povezivanja i sređivanja

 ZADATCI DOSJEĆANJA I NADOPUNJAVANJA

zadatci dosjećanja- učenik odgovara kratko jednom riječju ili kraćom rečenicom dok zadatci
nadopunjavanja su nešto složeniji u njima nedostaje jedna ili više riječi koje učenik treba nadopisati.
Prednost je što ih je lakše sastaviti i prostorna ekonomičnost dok nedostatak je složenost ispravljanja i
nisu u potpunosti objektivni.
 ZADATCI ALTERNATIVNOG TIPA
Prepoznati je li navedena tvrdnja točna ili netočna i označiti odgovor. Postoje samo dva moguća rješenja
te treba odabrati samo jedno i to pravo. Konstruiraju se lako i brzo, u kratkom vremenu se može
odgovoriti na velik broj zadataka. Najčešća zamjerka je mogućnost pogađanja
 ZADATCI VIŠESTRUKOG IZBORA
sastavljeni od pitanja ili tvrdnje i više predloženih odgovora te učenik mora odabrati točno rješenje.
Najčešće je predloženo oko 4-5 odgovora
 ZADATCI POVEZIVANJA I SREĐIVANJA
zadatak se sastoji od uvodne tvrdnje ili pitanja i dva stupca koje valja međusobno povezati. Stupci mogu
biti s jednakim brojem podataka pa je to ujednačen tip zadataka povezivanja ili jedan stupac s više
podataka pa je to neujednačen tip zadataka povezivanja
 ZADATCI RJEŠAVANJA PROBLEMA
u zadatcima kao mat, fizika ili kemija zahtijevaju rješavanje nekog problema.

 OCJENJIVANJE RADA NA ISPITU ZNANJA

1. Upotreba relativnog kriterija- rezultati učenika na ispitu se dijele prema normalnoj distribuciji u
kategorije kojima se pridaju odgovarajuće ocjene
2. Upotreba apsolutnog kriterija – pri kojem učitelj unaprijed odredi koja količina pokazanog znanja
odgovara kojoj ocjeni. Rezultat učenika ne ovisi o njegovom položaju u razredu nego o postignuću
na skali koja je unaprijed određena.
 Osim vrednovanja uratka na pismenim i usmenim ispitima moguće je vrednovati i učenički uradak u
raznima aktivnostima ( projekti, rezultati suradničkog učenja..) gdje su ciljevi više ostvareni na
međusobno suradnju jer učenici kroz to stječu i razvijaju socijalne vještine i tu se dobiva zajednička
ocjena koju dobiva svaki član grupe. Moguće je uradak i samovrednovati no to je češće za stariju
djecu s razvijenim metakognitivnim vještinama a imamo i učenički mapu ili porfolio gdje se
prikupljaju učenički uradci tijekom dužeg vremenskog razdoblja i može se pratiti učenikov napredak
 OCJENA- kao motivacija za daljni rad ili ocjena kao informacija o znanju namjenjenom učeniku i
roditeljima
kada je riječ o motivaciju dobra ocjena je potkrepljenje za učenika a kod slabe ocjene trebamo učeniku
dati mogućnost ispravka ako njome nije zadovoljan tako će biti motivirani da nauče više. Također
dobra povratna informacija uz ocjenu uključuje podatke u čemu je pojedini učenik griješio i što bi
valjalo učiniti da se rezultat ubuduće popravi. Ocjene su i informacije roditeljima o znanju njihova
djeteta jer to omogućuje da prate napredak djeteta, nagrađuju njihov uspjeh i reagiraju na promjene ako
su u pitanju loše ocjene.

 EVALUACIJA RADA UČITELJA

Dva su temeljna pristupa svakoj evaluaciji: EVALUACIJA PROCESA- provodi se zbog učiteljevog
stručnog razvoja i poboljšanja rada i radi njegovog unapređivanja u više znanje i EVALUACIJA ISHODA
Podatci o evaluaciji koriste samim učiteljima , planiranju u školi, kreiranju nastavnih planova i programa
3 SU TEMELJE VRSTE EVALUACIJE:
1. DIJAGNOSTIČKA- snimanje postojećeg stanja u nastavi a osobito prije uvođenja bilo kakvih promjena.
U našim školama ovo je najčešći oblik evaluacije
2. FORMATIVNA- provodi se tokom samog izvođenja programa s ciljem da se otklone eventualno uočeni
nedostatci i poboljša kvaliteta nastave
3. FINALNA( SUMATIVNA)- obavlja se pri završetku školske godine, u trenutku kada treba donijeti neke
dugoročne odluke glede programa ili osobe koja će ga dalje ostvarivati
 ŠTO SE PRATI I OCJENJUJE U RADU UČITELJA
prate se i ocjenjuju nastavna umijeća učitelja odnosno njegova uspješnost u radu s učenicima. Kada se
radi o finalnog evaluaciji napredovanje učitelja u mentora , savjetnika onda se prate izvannastavni
stručni rad i stručno usavršavanje
 ELEMENTI VREDNOVANJA USPJEŠNOSTI U RADU S UČENICIMA
Metodička kreativnost u poučavanju , primjenjivanje suvremenih oblika i metoda rada u poučavanju ,
postignuti rezultati u odgojnom radu s učenicima, postignuti obrazovni rezultati učenik, promicanje
ljudskih prava i briga za zdrav okoliš , suradnja s učiteljima, roditeljima i predstavnicima društvenog
okružja škole.
 IZVANNASTAVNI STUČNI RAD
ubrajaju se i boduju održavanje oglednog sata za stručni skup na županijskoj razini i šire, predavanje na
stručnom skupu, pripremanje javne kulturne priredbe u školi, vođenje stručnog društva, objavljivanje
stručnog-istraživačkog članka.
 STRUČNO USAVRŠAVANJE- sudjelovanja u stručnom usavršavanju koje provode stručne ustanove
i udruge, praćenje suvremene stručne literature i časopisa
 Ocjene rada učitelja daje ravnatelj škole na temelju praćenja rada učitelja uz suglasnost učiteljskog
vijeća te stručno pedagoški nadzornik mzos-a na temelju praćenja rada učitelja
 NASTAVNA UMIJEĆA- sastoje se od 3 elementa
1. Stručna znanja
2. Znanja o vlastitim nastavnim umijećima i potrebama njihovog razvijanja
3. Konceptualna znanja i vještine
 Evaluacijom se obično obuhvaćaju: planiranje i priprema nastavnog rada, izvedba, vođenje i tok sata,
razredna klima i disciplina, praćenje i ocjenjivanje napretka učenika, sposobnost prosudbe vlastitog rada
 RAZREDNA KLIMA
izgled učionice je radno poticajan, a raspored namještaja olakšava provedbu predviđenih aktivnosti,
atmosfera je opuštena , usmjerena na ostvarivanje predviđenih zadatak, učenike se potiče na rad uz
visoka očekivanja, odnosi učenik učitelj temelje se na međusobnom uvažavanju

 MODELI EVALUACIJE

Prosvjetni djelatnici, ravnatelj škola, stručni suradnici (psiholozi i pedagozi) osobe koje najčešće evaluiraju
nastavni proces. PEDAGOŠKA EVALUACIJA( SUPERVIZIJE): RAZVOJNA I DIFERENCIRANA
EVALUACIJA
1. RAZVOJNA EVALUACIJA- polazi od naravi osobnog razvojnog procesa učitelja i interakcije učitelja i
evaluatora ( supervizora). Učitelji s nižom razinom apstrakcije lakše zbunjuju , teže pronalaze različite
načine rješavanja problema. Učitelji sa srednjom razinom apstrakcije bolji su u definiranju iskrslih problema
, produciraju više mogućih rješenja i na kraju učitelj s visokom razinom apstrakcije ima sposobnost
analizirati problem s različitih strana, producirati brojne alternative i rješenja čak i najsloženijih problema, re
niska razina posvećenosti poslu iskazuje loš odnos prema učenicima i kolegama i mali utrošak energije i
vremena dok s druge strane oni pokazuju visok stupanj brige za učenike i kolege , zainteresirani su , ulažu
više vremena ..
2. DIFERENCIRANA EVALUACIJA
različite okolnosti zahtijevaju različit pristup i imamo 4 oblika evaluacije školskog rada
a) klinička evaluacija- poboljšanje nastavnikova rada u nastavi. glavni su ciljevi osigurati učitelju objektivnu
povratnu informaciju o postojećem stanju njegovih poučavateljskih vještina.
b) suradnički stručni razvoj- dogovor dvoje ili više učitelja koji u svrhu vlastitog usavršavanja odlaze jedan
drugome na nastavu i daju si povratne informacije i raspravljaju o problemima
c) samo usmjeravajući razvoj – učitelj sam radi na programu svog usavršavanja i sam planira što će i kada
raditi
d) administrativni pregled- inspekcija , kontrola isl. Svrha je snimiti rad učitelja u običajenim okolnostima
ali mora biti najavljen

 TEHNIKE BILJEŽENJA
protokol pismenog snimanja, protokol registracije trajanja učestalih pojava, protok slijeda radnih
operacija i skala sudova( evaluacijski protokol se može sastojati od niza skala pomoću kojih će se
procijeniti pojedini aspekti nastavnog procesa.)
 POVRATNA INFORMACIJA O EVALUACIJI
1. Prije i za vrijeme evaluacije
2. Neposredno nakon evaluacije
3. Post evaluacijsko razdoblje
 TIPIČNI PROBLEMI EVALUACIJE
nejasna svrha evaluacije, nedovoljna uključenost učitelja, nedovoljna samoevaluacija, neadekvatni
kriterij evaluacije, nedovoljna osposobljenost za evaluaciju