Professional Documents
Culture Documents
03 - Gradevne Konstrukcije PDF
03 - Gradevne Konstrukcije PDF
1
SADRŽAJ :
1. UVOD............................................................................................................................................... 3
1.1. GRADITELJSTVO, PODJELA I ZADAĆA ............................................................................ 3
1.2 VRSTE RADOVA U GRAĐENJU I DIJELOVI ZGRADA ................................................. 4
2. PRIPREMNI I ZEMLJANI RADOVI …. ................................................................................. 5
2.1. PRIPREMNI RADOVI PRIJE GRADNJE ............................................................................... 5
2.2 NANOSNA SKELA ................................................................................................................. 6
2.3. VRSTE ZEMLJANIH RADOVA I ........................................................................................... 7
OSIGURANJE ISKOPA OD URUŠAVANJA I UTJECAJA PODZEMNE VODE ...................... 7
3.TEMELJI......................................................................................................................................... 11
3.1. NOSIVOSTI TLA I VRSTE TEMELJA............................................................................ 11
3.2.VERTIKALNA I HORIZONTALNA HIDROIZOLACIJA PODRUMA............................. 13
4. ZIDOVI . .............................................................................................. 15
4.1. PODJELA ZIDOVA ( STIJENA ) ......................................................................................... 15
4.2. KONSTRUKTIVNI SUSTAVI .............................................................................................. 16
4.3. STABILNOST KONSTRUKTIVNOG SISTEMA............................................................... 16
4.4. STABILNOST ZIDANIH KONSTRUKCIJA ...................................................................... 17
4.5. ZIDOVI OD OPEKE .............................................................................................................. 18
4.6. ZIDOVI OD MODULARNIH POROTHERM BLOKOVA .................................................. 20
4.7. ZIDOVI OD BETONSKIH I LAKOBETONSKIH BLOKOVA............................................ 22
4.8. ZIDOVI OD BETONA I ARMIRANOG BETONA .............................................................. 23
4.9. OPLATE .................................................................................................................................. 25
4.10. VIŠESLOJNI ZIDOVI........................................................................................................... 28
4.11. PREGRADNI ZIDOVI ILI STIJENE ................................................................................... 30
4.12. ZIDNE OBLOGE .................................................................................................................. 33
5. OTVORI U ZIDOVIMA ................................................................................................................ 40
5.1. PROZORI ................................................................................................................................ 40
5.2. VRATA.................................................................................................................................... 43
5.3. NADVOJI IZNAD OTVORA ................................................................................................. 44
5.4. DIMNJACI I VENTILACIONI KANALI ........................................................................... 47
6. MEĐUKATNE KONSTRUKCIJE . ........................................................................... 53
6.1. ARMIRANO BETONSKI STROPOVI ................................................................................. 53
6.2. STROPOVI SA GREDICAMA OD ARMIRANE ŠUPLJE OPEKE..................................... 59
6.3. DRVENI STROPOVI.............................................................................................................. 62
7. STUBIŠTA . ............................................................................................ 67
7.1. ARMIRANO BETONSKA STUBIŠTA ................................................................................ 69
7.2. ČELIČNA STUBIŠTA ........................................................................................................... 72
7.3. DRVENA STUBIŠTA............................................................................................................ 73
8. KROVOVI .............................................................................................. 76
8.1. RAVNI KROVOVI ................................................................................................................. 76
8.2. DRVENA KROVIŠTA........................................................................................................... 79
8.3. KROVNI POKROVI ............................................................................................................... 83
8.4. LIMARSKI RADOVI.............................................................................................................. 91
.
2
1. UVOD
Prema vrsti i karakteru poslova razlikujemo dva smjera građevinske tehnike i grupe
objekata.
Glede visine izgradnje, objekte možemo podijeliti na :
1. objekte niskogradnje - objekti pri tlu ili neposredno iznad tla (prometnice,
hidrograđevine, ispitivanja zemljišta i materijala u građevinske svrhe)
2. objekti visokogradnje – objekti koji se grade iznad tla (stambene zgrade, škole,
bolnice, sportske građevine, sakralne građevine, silosi, industrijske hale i slično)
Prema vrsti, građevinske objekte dijelimo na :
1. .konstruktivne objekte – objekti jednostavne, složene i naročito složene statičke
konstrukcije (svi objekti visokogradnje i pojedini niskogradnje kao mostovi i vijadukti)
2. hidrotehnički ili vodograđevni objekti - objekti niskogradnje vezani za zahvate sa vodom
(hidrocentrale, navodnjavanja, luke, plovni putevi, vodovodi, kanalizacije i drugi objekti)
3. saobraćajni objekti – svi objekti koji služe saobraćaju (ceste, željeznice, mostovi, tuneli,
aerodromi, kolodvori i drugi)
Prema vrsti materijala od kojih su izvedeni, objekte možemo podijeliti na:
1. zidani objekti od opeke i kamena
2. betonski i armirano betonski objekti
3. objekti od drvenih konstrukcija
4. objekti od čeličnih konstrukcija
5. objekti od kombiniranih i drugih materijala
.
3
3. montažni objekti – objekti koji se u potpunosti izvode gotovim montažnim
elementima koji se izrađuju u specijaliziranim pogonima
Zgrade su glavni i najbrojniji objekti visokogradnje zato tu vrstu građevinske tehnike često
nazivamo i zgradarstvo, ali ima i takvih objekata koji to nisu npr. spomenici, tribine, tornjevi
i obični objekti kojima prostorije nisu bitne karakteristike kao što su to u zgradama. Takvi
se objekti razlikuju od zgrada uglavnom svojom namjenom i oblikom, ali im je većina
elemenata istovjetna ili slična kao u zgradama.
Najvažniji su oni dijelovi zgrade koji preuzimaju, nose i na temeljno tlo prenose
pojedinačna opterećenja i cjelokupno opterećenje. To su konstruktivni ili nosivi elementi
koji se iz praktičnih ili estetskih razloga nadopunjavaju drugim, nenosivim elementima
(pregrade, žbuke, obloge, podovi, pokrovi itd.)
.
4
Najvažnije opterećenje koje jedna konstrukcija mora prenijeti jest statičko opterećenje
na osnovu kojeg se dimenzioniraju konstrukcije i smatramo ga nepromjenjivim ili malo
promjenjivim. U statičko opterećenje spadaju :
1. stalno opterećenje – težina konstrukcije
2. korisna opterećenja – sva pokretna opterećenja (ljudi, oprema, strojevi i sl.), kiša,
snijeg, led, pritisak vode, vjetar, promjene temperature, slijeganje tla
Opterećenja koja također djeluju na građevinu na način da brzo mijenjaju smjer, jačinu i
javljaju se iznenada nazivamo dinamička opterećenja (jaki udar vjetra, potres i sl.)
Bez obzira da li opterećenja djeluju stalno, privremeno ili kratko, deformacija konstrukcije
mora nestati nakon prestanka djelovanja opterećenja
Jedna od prvih aktivnosti na terenu na kojem će se izgraditi objekt, a koje se vrše prije
formiranja gradilišta je ispitivanje tla. Dvije su nam vrste podataka važne za temeljno tlo:
1. mehaničke karakteristike tla i uslojenost (dubina pojave slojeva i podzemne vode)
2. geostatičke analize iz kojih doznajemo podatke o nosivosti i slijeganju tla
.
5
Do ovih podataka se dolazi ispitivanjem tla, koje može biti :
1. optičko – za jednostavne, privremene ili lagane objekte (orijentacijski
podaci)
2. egzaktno – vađenje uzoraka tla pomoću sondi uz laboratorijsko
ispitivanje. Sonde mogu biti raznih profila od nekoliko centimetara do bunarskih presjeka a
upuštaju se u tlo ručno ili strojno. Sondiranjem se utvrđuje pojava podzemne vode i pojava
različitih slojeva.
C kategorija-ubrajaju se svi materijali koje nije potrebno minirati nego se mogu kopati
izravno, upotrebom buldožera, bagera ili skrejpera. Ovoj kategoriji pripadaju:
• sitnozrna /vezana/ koherentna tla – gline, prašinaste gline /ilovače/, prašine,
pjeskovite prašine i les,
• krupnozrna nevezana /nekoherentna/ tla kao što su pijesak, šljunak odnosno
njihove mješavine, prirodne kamene drobine isl.
• mješovita tla – koja su mješavina krupnozrnih nevezanih i sitnozrnih nevezanih
materijala.
ŠIROKI ISKOPI vrše se širi od konture zgrade za 1 - 1,5 m tako da se omogući norma-
lan rad i sa vanjske strane - za podrumski dio.Osiguranje ovakvih iskopa vrši se
podupiranjem ili sidrenjem. Dovršeni i uređeni iskop u širokom naziva se i građevinska
jama.
.
8
Kod iskopa dubljih od 2 m izrađuju se bočne stijene u nagibu, a ako za njih nema mjesta
onda se u zemljištima II i III kategorije, do dubine od 2 m mogu ostavljati strmiji nagibi koje
treba osigurati oplatom koju drže stupovi, a oni su poduprijeti kosnicima. Da se u
građevinskoj jami ne bi zadržavala oborinska voda potrebno je na pogodnom mjestu
iskopati sabirnu jamu i postaviti pumpu za crpljenje vode iz jame.
USKI ISKOPI potrebni su za trakaste temelje zgrada. Osiguranje ovakvih iskopa vrši
se razupiranjem. Kod iskopa posebnu pažnju treba obratiti na mjesta gdje se uski iskopi
(rovovi) sučeljavaju, jer je neophodno osiguranje u oba dva smjera. Okomite stijene iskopa
za temelje dubine 1,5 do 2,0 m razupiru se u gornjoj trećini dubine. Zaštita stranica kod
većih dubina kombinira se sa platformama za izbacivanje zemlje. Što je dubina iskopa
veća, to je i osiguranje veće.
prikaz razupiranja
.
9
ZAŠTITA ISKOPA GRAĐEVINSKIH JAMA POKOSIMA. Otkapanjem ili miniranjem
kosog zemljišta nastaju na nekim njegovim stranama veće ili manje visinske razlike između
tla u otkopu i prirodnog tla izvan otkopa. Eventualno urušavanje zemljišta ispod prirodnog
tla treba spriječiti izgradnjom potpornog zida (zidarski radovi) ili izradom usjeka u takvom
nagibu u kojem neće doći do urušavanja (zemljani radovi).
Prema vrsti tla kosine se mogu humusirati, zasijati ili zasaditi, čime im se površina
zaštićuje, učvršćuje i uljepšava.
Da bi se mogli vršiti zemljani radovi, a kasnije i drugi građevinski, potrebno je sniziti razinu
podzemne vode (P.V.) do ispod dna građevinske jame. To se postiže pumpanjem vode i
sprečavanjem dotoka na nekoliko načina:
1. Ukoliko se radi o manjem dotoku P.V. se može crpsti ili direktno iz građevinske
jame (putem okna sa nižim dnom ) ili iz okolo građevne jame iskopanih bunara u koje se
onda slijeva P.V. zbog razlike razina – podzemna voda se u tlu ponaša po zakonu o
spojenim posudama ali sa stanovitom retardacijom zbog otpora tla.
.
10
3.TEMELJI
tlocrti
presjeci
.
11
2. DUBOKO TEMELJENJE - temeljenje na većoj dubini uslijed velikih opterećenja
elemenata (silosi, stupovi, mostova,… ), ako tlo nije dovoljno nosivo, kada se u tlu nalazi
podzemna voda u području izvedbe temelja ili se gradi u vodi. Dubina do koje se temelji
iznosi u nekim slučajevima do 70 m pa čak i više.
1. ZAMJENA TEMELJNOG TLA ISPOD TEMELJA izvode se u slučaju kada je nosivo tlo
dublje od projektirane dubine i kada se u tlu ne nalazi podzemna voda. Iskop za temelje se
produbljuje u širini temelja do nosivog tla a produbljeni dio iskopa se ispunjava mršavim
betonom ili dobro nabijenim šljunkom
2. PILOTI rade se od armiranog betona ili čelika. Zabijaju se ili izvode do dubine
nosivog čvrstog tla i na taj način prenose opterećenja. Ako je nosivo tlo preduboko nose
na trenje
.
12
4. KESONI koriste se najčešće u vodi, a na svom
donjem dijelu imaju radnu komoru pod
tlakom zraka kojim se istiskuje voda do
razine noža i omogućuje potkopavanje
Zemljište ili tlo vlaži oborinska ili podzemna voda bilo direktno ili uslijed visokog vodostaja
pod- zemne vode Ili indirektno upijanjem i širenjem uslijed kapilariteta.
Temelji su najizloženiji vlazi pa se izvode od materijala kojem vlaga ne šteti. Stoga
se te- melji, osim u iznimnim slučajevima, uopće ne zaštićuju od vlage, ali se moraju
zaštititi konstruk- cije iznad i pokraj temelja.
Za zaštitu ili izolaciju konstrukcija i uređaja protiv vlage, najviše se primjenjuju vrući
premazi bitumena, asfalta i katrana u kombinacijama s hladnim emulzijama i izolacionim
trakama. Izrađuju se i trake sa ugrađenim bakrenim ili aluminijskim limovima
.
13
Horizontalna hidroizolacija treba biti iznad nivoa okolnog terena podignuta 20-30 cm
IZOLACIJA KOD VISOKE PODZEMNE VODE izvodi se kad bi planirani pod podruma bio
ispod razine podzemne vode. Obzirom da uzgon vode ( hidrostatički tlak ) iznosi
1 000 kg na m2 poda podruma, potrebno je izvesti takve konstrukcije koje će izdržati toliki
pritisak.Danas obično rješavamo takav problem izvedbom AB temeljne ploče i to na dva
načina :
a ) ploča se izvodi ispod čitavog podruma i istovremeno služi kao temelj zgrade, pa se
preko nje zidaju i betoniraju zidovi.
b) ploča se izvodi naknadno, kad je slijeganje zgrade već gotovo
.
14
detalj zaštite podrumskog zida i poda
kod visoke podzemne vode
4. ZIDOVI .
Kod sistema punih nosivih stijena prostorna se krutost postiže izvođenjem stijena
ukrute( vezne stijene ili vezni zidovi ) koje se postavljaju okomito na nosive stijene a
imaju ulogu preuzi- manja horizontalnih i kosih sila. Međurazmak zidova ukrute ovisi o
krutosti nosivih stijena.
.
17
VERTIKALNI SERKLAŽI su armirano betonski
uspravni elementi koji se izvode na spojevima
konstruktivnih zidova
(na sudarima, uglovima i slobodnim početcima) na
međurazmaku od najviše 5-6 m.
Minimalna dimenzija vert. serklaža je 19 x 19 cm
koliko iznose i min. dimenzije konstruktivnih zidova. Vert.
serklaži se betoniraju nakon izvedbe zidova.
Minimalna dimenzija šipki armature je 4 ø 14 mm.
Vezni ili ukrućujući zidovi osiguravaju stabilnost nosivog zida okomito na njegovu ravninu.
Debljine su kao i nosivi zidovi. Nosivi i vezni zidovi moraju se graditi istovremeno u svakoj
etaži i povezati horizontalnim serklažima u jednu cjelinu. S obzirom na određene debljine
nosivih zidova najveći međusobni dopušteni razmak veznih zidova iznosi:
5,0 m za nosive zidove debljine 19 cm
6,0 m za nosive zidove debljine 24 cm
6,5 m za nosive zidove debljine 29 cm
7,0 m za nosive zidove debljine 38 cm.
Prostor između opeka se ispunjava mortom i naziva se reška ili sljubnica . Horizontalne
reške su široke oko 12 mm i nazivaju se ležajnice. Vertikalne reške su široke oko 10 mm i
nazivaju se sudarnice.
Opeka koja je ugrađena u zid tako da joj je duža stranica paralelna sa licem zida naziva
se uzdužnjak, a opeka koja je svojom dužinom uzidana okomito na lice zida naziva se
vežnjak (ona veže i ukrućuje zid).
Čvrstoća zida ne ovisi samo o čvrstoći opeke i morta, nego i o načinu zidanja. Na
čvrstoću zida u najvećoj mjeri utječe pravilno slaganje opeka prema određenom vezu
opeka.
Osnovno zidarsko pravilo je da sudarnice po visini ne smiju prolaziti kroz dva
sloja, nego u svakom slijedećem sloju moraju biti pomaknute za ¼ ili ½ opeke.
Opeka se dobiva iz kvalitetne očišćene gline, oblikovane, osušene i pečene na
temperaturi od 800 – 1 000oC.
Stvarne mjere dužine, debljine i visine zidova, istaka, otvora i sl. proizlaze iz mjera
dimenzija i broja jediničnih komada, sudarnica i ležajnica.
Za zidove od modularnih blokova te mjere će biti višekratnici osnovnog modula od 10
cm, a za zidove od opeka NF višekratnici modula od 13 cm, a za Porotherm sustav 12,5
cm ( 25 cm )
.
19
ZIDOVI OD OPEKE NF
Mogu se izvesti kao jednostruki i mogu biti nosivi ili nenosivi. Ukoliko je zid nosiv
njegova minimalna debljina mora iznositi 25 cm ili 20 cm zazid od blok opeke .
Ovi zidovi su najčešće obostrano ožbukani, sa vanjske strane vanjskih zidova
vodozaštitnom žbukom. Zbog toplinsko izolacijskih svojstava opeke, nivo toplinske zaštite
jednostrukog zida je vrlo nepovoljna pa je potrebno izvesti dodatnu toplinsku zaštitu s
posebnom toplinsko izolacijskom žbukom iil toplinsko izolacijskim fasadnim pločama.
Jednoslojni mješoviti i dvoslojni zidovi od opeke danas se uglavnom ne izvode kao
vanjski.
Zidovi sa šupljinom izvode se zidanjem dva zida na međurazmaku od 2-5 cm. Deblji
zid je unutarnji, konstruktivan, a drugi vanjski nenosivi, izveden kao obložni. Šupljina se
može izvesti neprekinuta i do 10 m visine (zidove međusobno povezujemo nekorodirajućim
sponkama).
Veličina opeke neposredno je vezana na strukturu opeke. Pune opeke su teže od
šupljih i poroznih, te se proizvode u normalnom formatu ( N F = 6,5 x 12 x 25 cm )
Danas se opeka NF koristi uglavnom za pregradne zidove i ispune. Nosivi vanjski zidovi
izrađuju se iz blok opeke.
Šuplje opeke izrađene u većim dimenzijama od obične pune zidne opeke nazivaju se
opekarski blokovi. Opekarskih blokova imamo tri vrste :
- normalni ili obični blokovi ( O B – N )
- fasadni blokovi ( O B – F )
- blokovi s uzdužnim šupljinama ( O B – U )
.
20
Kod zidanja Porotherm opekom, s obzirom na protupotresne propise nisu potrebni
vertikalni serklaži za slijedeće visine zgrada i potresne zone.
.
21
Detalj spoja nosivog i pregradnog zida iz Porotherm blokova.
Prednosti zidanja Porotherm blokovima : brže se zida od zidanja opekom NF,lakši su, bolji
toplinski izolatori a time i ekonomičniji
Beton je smjesa agregata, veziva i vode. Vezivo je cement a agregat često različit (
mineralni i organski )
U odnosu na gustoću beton dijelimo na slijedeće grupe :
1. teški betoni ( gustoće 3 000 – 5 000 kg / m3 )
2. normalni betoni ( gustoće 2 200 – 2 400 kg / m3 )
3. laki betoni - nosivi ( gustoće 800 – 1 900 kg / m3 )
- izolacijski ( gustoće 400 – 800 kg / m3 )
Za izradu elemenata za zidanje koriste se normalni i laki betoni kao puni i šuplji.
Betonski blokovi su normiranih modularnih dimenzija, a prema rasporedu šuplina i
obliku razlikujemo :
1. normalni betonski blokovi NBB ( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm )
2. termo betonski blok TBB ( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm )
3. pregradni betonski blok PBB ( 390 / 70; 90 / 190 mm )
Blokovi od lakih betona su istih dimenzija kao i blokovi od normalnog betona. Prema
rasporedu šupljina, mjerama i obliku razlikujemo :
1. normalni lakobetonski blokovi NLB ( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm)
2. termo lakobetonski blok TLB ( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm)
3. pregradni lakobetonski blok PLB (390 / 70; 90 / 190 mm)
.
Blokovi od porobetona ( prije SIPOREX, danas YTONG ) su blokovi od lakih betona
sa dodatcima za ekspandiranje koji izazivaju kemijske reakcije i masi daju poroznu
strukturu.
Porobeton je dobar toplinski izolator, nezapaljiv i lako se obrađuje, nosiv je
.
22
Najčešće se od porobetonskih blokova izvode zidovi ispune, nosive i nenosive, vanjske i
unutarnje zidove svih vrsta zgrada visine do 4 kata.
Iskustva u dobivanju betona vrlo su stara. Još su stari Egipćani, Grci, Rimljani poznavali
svojstva mješavine pucolana, pržene gline i vapna.
Moderna znanstvena iskustva počinju 1818. god. kada je Vicat otkrio uzroke hidrauličkih
svojstava nekih vrsta veziva.
Prvi portland– cement ( PC ) proizveo je 1 824. god. John Aspdin ali nedovoljno dobre
kvalitete jer nije bio dovoljno pečen. 1 845. god. Isaac Johnson uspjeva dobiti portland-
cement istih svojstava po kojima je poznat i danas. 1 850. god. Francuz Lambot izrađuje
čamac od žičane mreže koju sa obje strane oblaže cementnim mortom.
Kraj 19. st. može se smatrati početkom prve etape razvoja armiranog betona u kojem
nastaju raznovrsni sistemi armiranobetonskih konstrukcija (sistem rebrastih stropova –
Hennebique).
Za ocjenu betona obično se uzima marka betona. Marka betona (MB) označava tlačnu
čvrstoću (do loma) pokusnih kocaka veličine 20x20x20 cm, izrađenih od onih količina
cementa koje su potrebne za 1 m3 gotovog tj. ugrađenog betona spomenutih masa.
Čvrstoća betona pojedine marke ne ovisi samo o količini cementa i njegovoj klasi, nego i o
kvaliteti agregata, količini vode, načinu ugradbe i njegovanju betona.
Prema količini vode koja se dodaje prilikom spravljanja betona dobivamo različitu gustoću
svježe betonske mase:
1. vlažni beton – dobro se nabija i upotrebljava se za masivne konstrukcije (zidovi,
temelji, itd.)
2. plastični beton – upotrebljava se za tanje i skoro sve armirano-betonske konstrukcije
3. žitki ili tekući beton – upotrebljava se kod vrlo uskih konstrukcija i kod konstrukcija sa
gustom armaturom
Kemijski proces vezanja normalnog sporoveznog cementa počinje oko 1 ½ sat nakon
polijevanja suhe smjese vodom. Kad cement počne vezati, beton mora mirovati i ne smije
se više protresati.
.
23
Glavne vrste betona jesu :
Beton ima svojstvo da u toku stvrdnjavanja čvrsto prianja uz čelik tako da pri djelovanju
vanjskih sila oba materijala nose zajednički. U prednosti armiranog betona ubrajaju se:
nezapaljivost, trajnost, neznatni troškovi održavanja, mogućnost izrade najraznovrsnijih
oblika, otpornost prema potresu i stanovita mehanička svojstva
Beton štiti čelik od korozije. Čelične šipke koje preuzimaju glavna naprezanja nazivaju
se glavna armatura. Šipke glavne armature raspoređuju se po stanovitim pravilima pa se
međusobno povezuju tanjim šipkama koje se nazivaju razdjelna armatura, a ako ona
preuzima neka od naprezanja onda je pomoćna armatura. U stupovima i gredama takva
armatura se naziva vilice ili stremeni.
.
24
7. prednapregnuti beton. Ako se prije opterećenja konstruktivnog el. njegova
armatura istegne u većoj mjeri nego što se ona istegne pod punim opterećenjem i ako je
u tom stanju beton obuhvati i ukruti se , onda će se armatura nastojati vratiti u prvobitno
(neistegnuto ) stanje. U zoni gdje se nalaze zategnute šipke u betonu će nastati tlačno
naprezanje. Kad se konstruktivni element optereti, onda se vlačnom naprezanju
suprotstavit će se tlačno naprezanje postignuto prednaprezanjem. U prednapregnutom
betonu armatura ne preuzima vlačna naprezanja nego omogućuje da se beton
protunaprezanjem (tlačnim naprezanjem) suprotstavlja vlačnim silama prouzrokovanim
opterećenjem
Ugrađivanje betona može biti u kalupima, oplatama ili bez oplata. Bez oplata se obično
betoniraju temelji u iskopanim rovovima.
4.9. OPLATE
1. oplatno platno je površina koja daje direktno oblik betonu. Izrađuje se od dasaka,
iverice,lesonita, šperploča, limova i plastike. Za višekratnu uporabu oplatno platno se
treba zaštiti od vlage premazima ili impregnacijom
2. oslonci su drvene gredice na među-
sobnoj udaljenosti ovisno o nosivosti
oplatnog platna. Mogu biti primarni i
sekundarni
3. razupore i zatege se obično rade za-
jedno tako da se zatezni vijak provuče
krozcijev koja ujedno vrši razupiranje i
štiti vijak da ne dođe u kontakt sa svje-
žim betonom
4. podupirači, vertikalni ili stupovi i kosi ili
kosnici
5. nosači ( za horizontalne konstrukcije )
danas su pretežno metalni – rešetkasti
ili sandučasti
6. ukrute
.
25
Betoniranje u oplatama se vrši plastičnim betonom a nabijanje se vrši strojno
vibratorima ili ručno nabijačima. Mehaničko nabijanje se vrši vibratorima koji potresaju
oplatu ili pervibrtorima koji se uranjaju u betonsku masu prilikom betoniranja.
DRVENE OPLATE ( za zidove, stupove, grede, ploče i dr.) - rade se od građe četinjača IV
klase ( tzv. građa za oplate ), najčešće od jelovih dasaka i platica sa skelama od piljene i
oble jelove građe. Za pričvršćenja i povezivanja služe čavli, žice, pijavice, i specijalne
spone.
OPLATE OD ČELIČNIH LIMOVA koriste se kao kalupi i šablone za armiranobetonske
stropne i slične elemente te prefabrikate, rjeđe se koriste kao oplate za zidove i zidne
elemente.
OPLATE OD ŠPREPLOČA I LESONITA koristimo za one betonske i armiranobetonske
elemente koji se neće žbukati niti oblagati, a površine im moraju biti ravne i glatke.
- ŠPERPLOČE za građevinske oplate se izrađuju tvornički od bukovog furnira ljepljenjem
vodootpornim fenolnim ljepilom.
- LESONITPLOČE za građevinske oplate se izrađuju od sitnih vlakanaca bukovog drveta
koja se pod visokim tlakom lijepe vodootpornim fenolnim ljepilom.
Za ukrućivanje oplata od lesonita i šperploča upotrebljavaju se posebni čelični stupovi sa
horizontalnim gustim nizovima drvenih gredica koje pridržavaju ploče ili drveni okviri
povezani horizontalnim gredicama samo na donjoj i gornjoj strani.
Velikoplošne oplate
.
26
TRADICIONALNE OPLATE se rade uglavnom od drvene građe, kroje se na licu
mjesta na gradilištu za svaki element i sastavljaju se čavlanjem ili nekim drugim veznim
sredstvom ( skobe ).
Nedostatak tradicionalnih oplata je u njihovom relativno kratkom trajanju jer se građa
uništava prilikom demontaže, a i daske koje dolaze u dodir sa sviježim betonom propadaju
jer nisu impregnirane ( drvena građa se koristi 2 - 3 puta i zatim je uništena ). Tradicionalne
oplate se koriste najviše pri izgradnji manjih, individualnih, zidanih objekata.
Izvode ih tesari uz pomoć izvedbenog plana u kojem su označeni svi dijelovi od armiranog
betona - plan oplate ili " šalung plan ".
SUVREMENE OPLATE su ekonomičnije od tradicionalnih, mogu se koristiti više puta.
Lako se premještaju sa jedne etaže na drugu te se lako sklapaju i rasklapaju. Oplatno
platno izrađuje se najčešće od čeličnog lima . Oplatna ploha mora biti glatka a prije
betoniranja se premazuje uljima tako da se što lakše odvaja od betona prilikom skidanja
oplate.
Suvremene oplate izrađuju se u različitim dimenzijama od čeličnog lima, sa aluminijskim
dijelovima. U tehničkoj dokumentaciji potrebno je izraditi tehnološki plan oplate u kojem su
predviđeni svi potrebni elementi i tipovi oplata, te plan betoniranja po etažama ili
traktovima.
suvremene oplate
klizna oplata
U današnjoj tehnologiji građenja beton i armirani beton imaju široku primjenu kao materijali
za izradu zidova.
.
27
Prednosti betonskih i armirano betonskih zidova su : Čvrstoća, velika nosivost, trajnost,
otpornost prema atmosferskim utjecajima, smrzavanju, vatri i vlazi te mogućnost izvođenja
različitih oblika.
Loše karakteristike betonskih i armirano betonskih zidova su : loša toplinska izolacija,
teško izvođenje rekonstrukcija, poteškoće pri učvršćivanju predmeta na takve zidove
AB dvostrani zidovi
.
Tlocrt spoja dva zida
Vanjski zid mora biti nosiv, on mora preuzeti vlastito opterećenje i opterećenja drugih
građevnih elemenata iznad sebe kao i horizontalne sile, te ih prenijeti na temelje i temeljno
tlo. Nosivi vanjski zidovi moraju biti povezani u jedan statičko - konstruktivni sistem zajedno
sa unutarnjim nosivim i nenosivim zidovima.
Veća volumenska težina građevnog materijala povećava dozvoljena naprezanja a s
time i nosivost zida, poboljšava zvučnu izolaciju a reducira otpor prolaza topline te
istovremeno i toplinsku zaštitu
Umjesto tradicionalnih jednoslojnih zidova za suvremene višekatne zgrade svih
konstruktivnih sistema izvode se višeslojni zidovi.
VIŠESLOJNI ZIDOVI su zidovi koji se sastoje od dva ili više slojeva, jedne ili više vrsta
materija, istih ili različitih debljina, vertikalno raspoređenih. Obzirom na izolaciona svojstva
zraka, kod višeslojnih zidova se često ostavljaju zračni prostori 3-5-cm u svojstvu
izolacionog sloja
.
28
Prema namjeni
tradicionalni suvremeni
( kamen, drvo, opeka ) ( beton, metal, lagani materijali,
Izolacijski materijali )
Tipizacija odnosno podjela višeslojnih zidova na pet grupa izvršena je prema broju slojeva,
vrstama slojeva i načinu slaganja slojeva
Osnovna karakteristika svih navedenih tipova višeslojnih zidova je da mogu biti izvedeni
samo od obaveznih primarnih i sekundarnih materijala, te kombiniranjem obaveznih i
neobaveznih primarnih i sekundarnih materijala
.
29
VIŠESLOJNI ZIDOVI OD OPEKE
“B”
1. FUGIRANA OPEKA
2. ZIDANA OPEKA
3. DAŠČANA OPLATA
4. DAŠČANA OBLOGA
5. KAMENA VUNA
6. MINERALNA VUNA
7. ZRAČNI SLOJ
8. DRVENI ROŠTILJ ILI METALNI NOSAČI
9. ŽBUKA
10. GIPS-KARTONSKE PLOČE
Pod pregradnim stijenama podrazumijevaju se stijene koje nisu nosive ( nose same sebe
i ne preuzimaju opterećenje nekih drugih konstruktivnih elemenata ), male su debljine i
male mase.
U odnosu na načim izvedbe dijelimo ih na : - zidane stijene – zidovi
- homogene ( monolitne ) stijene
- sastavljene stijene
.
30
ZIDANE STIJENE - ZIDOVI
4. zidovi od ploča od paljene gline, betona i lakog betona zidaju se u produžnom mortu
s izmicanim sudarnicama, do 4 m visine i 6 m dužine ( zidovi d ≥ 9 cm ).
DVOSTRUKI ZIDOVI iz Porotherm pregradnih ploča služe za ispunu skeletnog sistema ili
kao unutarnji pregradni zidovi. Ugradnjom izolacijskih ploča između zidova znatno se
poboljšava zvučna izolacija. Debljina zida je 8 ili 11,5 cm, a izolacijskih ploča 5 ili 10 cm.
HOMOGENE STIJENE
SASTAVLJENE STIJENE
Sastoje se od elemenata nosača ( drveni ili metalni roštilj ) i elemenata obloge ( ploče )
te zvučne i eventualno toplinske izolacije. Drveni se roštilj radi od gredica a metalni od “U “
( “C “) ili “I “ profila širine 50 – 100 mm. Elementi nosača sidre se u podnu i stropnu
konstrukciju te bočno u zidove.
Obloge mogu biti :
- drvene ( daske, ploče od
prerađenog drveta ) debljine 16 – 20
mm
- gipskartonske ploče debljine 9 – 15
mm
- metalne ili plastične obloge debljine
3 – 5 mm
.
32
4.12. ZIDNE OBLOGE
Vanjski zid ograđuje prostor i štiti ga od atmosferskih utjecaja. Može biti izveden kao :
• Neožbukani vanjski zid
• Ožbukani vanjski zid
• Ventilirani vanjski - nosivi zid sa zračnim slojem obložen fasadnom opekom,
kamenim klesancima ili pločama, staklenim, keramičkim ili limenim pločama, sa ili bez
toplinske izolacije
• Neventilirani vanjski zid – nosivi zid sa ugrađenom kontaktnom fasadom i
završno dekorativnom žbukom
ŽBUKE
Za izvedbu kvalitetne fasadne žbuke trebamo na nekoliko mjesta izvršiti provjeru podloge:
• Brisanjem (prašina, prljavština)
• Navlaživanjem (upojnost)
• Struganjem ili zarezivanjem (čvrstoća)
• Ravnosti zida (debljina žbuke)
Podloga mora biti:suha, ravna, nosiva i čista, bez slabo držećih dijelova i iscvjetavanja soli,
bez ostataka oplatnih ulja, dovoljne upojnosti i hrapavosti. Ne smije biti smrznuta.
Podlogu treba prije nanošenja žbuke prirediti:
• Prašnjavo – otprašiti
• Ostatke od morta – mehanički ukloniti
• Iscvjetano – očetkati i otprašiti
• Trusno, nenosivo – otkloniti, zamijeniti, zazidati
• Vlažno – ostaviti sušiti
• Prljavo, masno – oprati
• Neravno – izjednačiti žbukom u odvojenoj fazi rada, osušiti
Sve pripremne radnje na podlozi npr. popunjavanje rupa, zatvaranje reški, otprašivanje,
otklanjanje izbočina i sl. mora se završiti najkasnije tri dana prije početka žbukanja.
Ako su različiti materijali u podlozi zid se smatra nehomogenim zidom i tretira se kao
problematična podloga za žbukanje.
.
33
ŽBUKANJE
.
34
Završni dekorativni sloj može biti različite debljine od 0,1 – 1,0cm ovisno kakvog je
sastava. Od završnog sloja se traži da je vodoodbojan, paropropusan, jednolične strukture i
lijepog izgleda. Paropropusnost mora rasti od unutarnjih slojeva zida prema vanjskim.
S obzirom na kemijski sastav vezivo za završne dekorativne žbuke i dekorativne premaze
može biti:
Završna obrada završnog sloja može biti različite strukture s obzirom na alat koji
upotrebljavamo; zaglađena gladilicama, strugana češljevima,nožem ili gladilicama,prskana,
valjana spužvastim valjkom, „štokana“ čekićem, brušena ili prana.
Fasaderske radove treba planirati kada je moguće izvršiti sve faze rada.
Specijalne žbuke
Baritna žbuka služi za zaštitu od zračenja. Sadrži cement, baritni pijesak, vapno, dodatke i
vodu. Nanosi se u dva sloja u debljini od 1-2 cm na rabiciranu podlogu obrađenu
cementnim mortom.
Vanjski zidovi se danas izvode kao višeslojni. Nosivi dio zida je iz armiranog betona ili blok
opeke. Sa vanjske strane postavljamo toplinsku izolaciju koja zimi štiti zid od smrzavanja, a
ljeti osigurava ugodnu temperaturu u zgradi. Osim toga toplinska izolacija nam omogućuje
uštedu energije za grijanje jer smanjuje gubitke topline što je vidljivo iz tablice.
Ploče toplinske izolacije mogu biti lijepljene, pličvršćene pričvrsnicama ili „tiplama“ili i
jednim i drugim načinom. Preko ploča debljine 4 – 10 cm navlači se građevinsko ljepilo,
staklena mrežica pa još jedan sloj građevinskog ljepila te završna dekorativna žbuka.
Debljina ljepila je 1 -2 cm. Pričvrsnica ima 6 kom/m2 + 2 kom /m2 uz rubove zgrade. Dužina
pričvrsnica je sidrena 5 cm u zidu od betona, a min. 7 cm u zidu od opeke.
.
36
Primjeri toplinske izolacije vanjskog zida: 1. unutarnja žbuka
2. nosivi zid
3. „Sokl“ profil
4 Termoizolacione ploče
5. Pričvrsnice ili „tiple“
6. Kutni profil sa mrežicom
7. Ljepilo
8. Staklena mrežica
9. Završno dekorativni sloj
.
38
Postavljanje pričvrsnica „tipli“
Preklapanje termoizolacionih ploča
Rubno nanošenje ljepila na ploču
Ploče toplinske izolacije trebaju biti ravno postavljene i prianjati jedna uz drugu. Na
uglovima se ploče naizmjenično izmjenjuju.Prvo se postavlja “sokl” profil te u njega prvi red
ploča.U drugom redu ploče se pomiču za najmanje 25 cm. Lijepe se na min 40 % površine.
Ljepilo ne smije ući u reške, već ih treba ispuniti termoizolacionim materijalom.
Oko otvora se najprije napravi dijagonalno armiranje trakama 20x40 cm od tekstilno
staklene mrežice.
Ovako izvedene fasade zovu se „Demit“fasade ili u novije vrijeme ETICS povezni sustav
za vanjsku toplinsku izolaciju. Prema novim odredbama, svi upotrijebljeni materijali trebaju
biti od istog proizvođača što uz stručnu izvedbu garantira kvalitetu.
.
39
5. OTVORI U ZIDOVIMA
Prozori i vrata su otvori u zidovima koji se ostavljaju još za vrijeme zidanja. Iznad otvora
moramo postaviti nadvoj. Zid ispod prozora nazivamo parapet a donji dio otvora vrata je
prag. Pristupak služi za lakše ugrađivanje prozora ili vrata u debelom zidu.
5.1. PROZORI
Odnos jačine unutrašnjeg prema jačini vanjskog dnevnog osvjetljenja naziva se kvocijent
dnevnog osvjetljenja ili faktor dnevnog osvjetljenja.
U pogledu termičke zaštite i zaštite od zvuka prozori predstavljaju slaba mjesta na
vanjskim zidovima.
Kod prozora razlikujemo dva osnovna elementa: element koji se ugrađuje u zidove –
doprozornik i pokretni element – krila prozora koja se vješaju na doprozornik.
Jedna od nepovoljnih pojava na prozorima je kondenziranje vodene pare, pogotovo kod
jednostrukih prozora.
Prozori i vanjski zid igraju veliku ulogu u toplinskim gubitcima zgrade, jer zajedno čine
preko 70% ukupnih toplinskih gubitaka kroz ovojnicu zgrade
Prema načinu otvaranja prozori mogu biti
- okretni ( otvaraju se oko vertikalne osi na kraju krila )
- obrtni ( otvaraju se oko vertikalne osi na sredini krila )
.
40
- okretno – zaokretni ( otvaraju se oko vertikalne i horizontalne osi na kraju krila )
- priklopni ( otvaraju se oko horizontalne osi )
- klizni ( mogu kliziti horizontalno ili vertikalno )
- sklopni ( višekrilni , za velike otvore
drveni prozor
obložen PVC - om
.
41
Zaštita od insolacije i pogleda postiže se PVC i metalnim rebrenicama, Eslinger roletnama
i brisolejima.
.
42
5.2. VRATA
Vrata su pokretne pregrade koje međusobno povezuju unutarnje prostorije te unutarnji i vanjski
prostor. Vrata mogu biti jednokrilna, dvokrilna ili višekrilna.
Vrata obično imaju dva dijela, okvir ili dovratnik koji se ugrađuje i predstavlja čvrsti, nepokretni dio
vrata te krilo …. vrata koje predstavlja pokretni dio vrata. Izuzetak su ….. …. … vrata koja
nemaju dovratnik nego je okov direktno ugrađen …… u kameni okvir
koji obrubljuje otvor vrata.
Osam komorni profili su profili namijenjeni polupasivnim i pasivnim kućama, njihovo vrijeme tek
dolazi jer za njih još nisu dovoljno razvijeni pomoćni profili. Petkomorni profili u kombinaciji s
.
43
kvalitetnim staklom i kvalitetnim brtvama zadovoljavaju u većini slučajeva sve zahtjeve.
Za pretkomorne profile najrazvijeniji su pomoćni profili – različiti spojni profili, profili za proširenje,
statički profili za ojačanje većih konstrukcija građevinske stolarije, itd.
Iznad otvora prozora i vrata moraju se postaviti nadvoji koji preuzimaju opterećenja
zidova i stropova iznad nadvoja.
Razlikujemo nekoliko vrsta nadvoja :
1. MONOLITNI NADVOJI
- nadvoji od armiranog betona izvode se na licu mjesta, na gradilištu u oplatama. Oplata
se sastoji od vertikalnih stranica i podnice, a postavljena je na skelu.
izgled otvora s postavljenom skelom i oplatom i detalj skele i oplate kod ležišta i poprečni presjek
uzdužni presjek nadvoja s armaturom oplate na sedlu s uloženom armaturom
.
44
2. MONTAŽNI NADVOJI
- nadvoji od čeličnih nosača obično se izrađuju od "I" najviše se koriste pri adaptacijama
ili naknadnih probijanja otvora u zidovima.
.
45
- nadvoje od armirane tankostijene opeke koristimo posebice kod zidanih konstrukcija.
To su gredice od gredica od pečene gline dužine po 25 cm. Dužine gredica ovise o
rasponu i visini gredice, te se kod niskih nadvoja rade za raspone otvora do 1,5 m, a kod
visokih do 2,5
Primjeri primjene –
poprečni presjeci kroz zidove ( sistem Porotherm
prednapregnutih nadvoja od opeke )
.
46
5.4. DIMNJACI I VENTILACIONI KANALI
DIMNJACI
Dimnjaci su vertikalni kanali izgrađeni u zgradi ili izvan nje od nesagorivog materijala,
služe za odvod plinova koji nastaju sagorijevanjem krutog, tekućeg ili plinovitog goriva u
jednom ili više ložišta.
Uzgon ( jačina i brzina propuha ) ovisi o korisnoj visini dimnjaka i veličini presjeka
dimovodnog kanala.
Korisna visina dimnjaka je vertikalni razmak od dna ložišta do grla dimnjaka. Što je visina
veća, to je uzgon jači.
Dijelovi dimnjaka su :
Najbolji materijal su šamot i specijalni nekorodirajući čelični lim ( prokrom ). Materijali koji
nisu pogodni su puna opeka ispod M15, beton i salonit. Najbolji nepropusni dimovodni
kanali su od montažne troslojne konstrukcije za izvedbu dimnjaka. Unutarnje stijenke
moraju biti kiselootporne tj. otporne na sumpornu i sumporastu kiselinu.
.
47
Najbolji presjek dimnjaka je krug. U tom je presjeku strujanje najbolje jer nema kutova
koji bi prouzrokovali vrtloge. Međutim, iz opeke je teško izvesti okrugli dimnjak, pa se
izvode pravokutnog ili kvadratnog presjeka. Veličina presjeka dimnjaka ovisi o veličini i
broju priključnih ložišta, gorivu i vučenju dimnjaka. Prema veličini presjeka razlikujemo uske
i široke dimnjake.
U pravilu dimnjake treba stavljati u unutarnje zidove, gdje su dobro toplinski zaštićeni.
Ako se dimnjak postavlja u vanjski zid, tad dimnjak mora biti odijeljen od vanjskog lica zida
minimalno 25 cm. Kod tankih zidova, dimnjak može stajati samostalno. Od drvene građe
dimnjak mora biti udaljen najmanje 20 cm. Ukoliko dimnjak pada točno na stropnu gredu
stavlja se na susjedne grede tzv. mijena, na koju se polaže greda koja bi morala ležati
preko dimnjaka.
Uski dimnjaci imaju najmanji presjek kanala 14x14 cm; a okrugli 15cm. Na takav se
dimnjak mogu priključiti maksimalno dvije peći. Ako se na takav dimnjak želi priključiti više
peći onda se presjek kanala
povećava za 80 cm. kvadratnih na
svaku peć. Debljina stjenke uskog
dimnjaka mora iznositi najmanje 12
cm. Široki dimnjaci primjenjuju se
kod većih peći centralnog grijanja i
u industrijskim pogonima. Presjek
kod takvih dimnjaka iznosi
najmanje 50x 60 cm. Stjenke
moraju biti debele najmanje 25 cm.
.
48
Prema načinu izgradnje i vrsti materijala dimnjaci mogu biti:
1. dimnjaci od opeke- ako se izvodi u vanjskom zidu, od kanala do vanjske plohe zida
treba biti min 25 cm zidani po pravilima veza opeke.
d = 12 cm d = 25 cm d = 38 cm
.
49
Troslojni etažni dimnjak pogodan je za sve vrste goriva.
Osnovni elementi ovog dimnjaka su: unutarnja vatro i
kiselootporna cijev od nehrđajućeg čelika varena plazmom,
toplinska izolacija od minetalne vune, armatura, te dodatni
montažni elementi. Toplinska izolacija spriječava hlađenje
dimnih plinova, te pt prijelaz topline na vanjsku stijenku
dimnjaka.
.
50
VENTILACIJSKI KANALI
Tipovi ventilacija:
- gotovi blok (npr. Schiedel) na sistemu sabirnih i sekundarnih kanala (sabirni – od prve etaže
objekta; sekundarni – od svake etaže)
- pocinčani lim (npr. Sigma) – sistem pojedinačne ventilacije koja polazi od svake etaže
(kupaonica, izba, ugrađeni ormar )
- gotovi blok, pocinčani lim, opeka – sistem pojedinačnih ventilacija za dovod i odvod zraka
.
51
Kanali za prozračivanje izvode se od cijevi ili elemenata od betona, keramike, plastike i
lima.
.
52
6. MEĐUKATNE KONSTRUKCIJE .
Armirano betonski stropovi su čvrsti, trajni, male konstruktivne visine, dobro ukrućuju
zgradu pa se upotrebljavaju kod višestambenih objekata. Nedostatak im je što su
razmjerno teški, te loši zvučni i toplinski izolatori.
.
53
Od načina oslanjanja ploča ovisi i način armiranja. U pločama se postavljaju dvije vrste
armature – glavna armatura koja prenosi opterećenje na nosive zidove i
- razdjelna armatura koja povezuje šipke glavne armature. Ploče se armiraju mrežastom
armaturom koja ima u jednom smjeru deblju armaturu.
Oplata za ploče može biti još od ukočenih ploča ili metalnih tabli.
Kod gradnje višestambenih zgrada upotrebljavamo montažnu velikoplošnu oplatu stropova,
najčešće u obliku oplatnih stolova. Osnovni element oplate je ukočena drvena ploča i
metalna konstrukcija na kotačima pa se jednostavno premješta u horizontalnom smjeru i
podiže dizalicom na više katove. Oplatni stolovi mogu biti fiksnih ili podesivih dimenzija i
sklopivi
.
54
Prostorna ili tunelska oplata u obliku poluškoljke omogućuje istovremeno betoniranje
zidova i stropova. Sastoji se od vertikalnog dijela visine prostorije i horizontalnog dijela
širine pola raspona. Dvije poluškoljke se slože u tunel koji omogućuje postavljanje armature
i betoniranje stropne ploče.
Skidanje oplate se vrši opuštanjem ( podložnih ) vijaka, čime se opterećenje prenosi na kotače za
horizontalno izvlačenje oplate koje se vrši na dva načina :
pasarelom
.
55
PLOČE OJAČANE REBRIMA ILI GREDAMA
Kod većih raspona ili većih opterćenja postaju AB ploče debele i teške. Kako kod
dimenzioniranja presjeka armatura preuzima napone vlaka, a beton napone tlaka ili
pritiska, to u ploči beton ispod neutralne osi nema statičke vrijednosti i on može otpasti, a
armaturu treba skupiti na pojedinim mjestima u rebrima. Tako nastaju ploče sa rebrima ili
gredama. Greda se u statičkom smislu računa kao T nosač sastavljen od ploče i rebara ili
greda.
Debljina ploče iznosi 8 – 12 cm, a visina rebra oko 30 -60 cm. Razmak rebara je 100 –
250 cm. Širina rebra je obično 1/2 do 1/3 visine rebra. Ako je razmak između njih veći veće
su dimenzije grede.
1. greda
2. mort
3. ploča
4. pod
5. zid
6. serklaž
.
56
6.1.2. POLUMONTAŽNI ARMIRANOBETONSKI STROP
„OMNIA“
Koristi se kod izvođenja međukatnih konstrukcija višestambenih zgrada. Ploče se podižu
dizalicom na mjesto ugradbe. Rešetkasta armatura koja se koristi za izradu fert gredica
primjenjuje se i za izradu montažnih ploča omnia.
.
57
Stropna konstrukcija se sastoji od tankih montažnih armiranobetonskih ploča, a naknadnim
dobetoniranjem konstrukcija postaje cjelovita. Debljina omnia ploče je 5-6 cm, sa ugrađenom
armaturom donje zone stropne ploče i rešetkastim nosačima. Na gradilištu se postavlja armatura
preklopa «omnia» ploča i mrežasta armatura gornje zone, te se stropna ploča dobetonira do pune
visine. U «omnia» ploče se ugrađuju razvodne kutije za elektroinstalacije i izvode se svi potrebni
otvori i prodori.
Postavljaju se preko podupirača i gredica na međurazmacima oko 2m.
Stropna konstrukcija pod nazivom "samonosivi lakobetonski zidani strop". Sastoji se od armirano
betonskih gredica s armaturom R nosača, lakobetonskog stropnog bloka – Ytong, armirano
betonske ležajnice za izvedbu poprečnih rebara i tankoslojnog morta. Debljina stropa je 15 cm na
rasponima do 6,60 m. Moguće su izvedbe većih debljina i raspona.
.
58
Slaganje započinje gredicama i sa po jednim redom blokova koji formiraju točan razmak
između gredica. Predgotovljene gredice se proizvode nadvišene, što osigurava nadvišenje
konstrukcije jer se pod opterećenjem slegnu. Ukoliko je potrebno postavljaju se podupore,
zatim ostali blokovi ispune. Slijedi uvlačenje šipki poprečnih rebara vijenca. Preostali
dijelovi gredica i poprečnih rebara te vijenca pune se mikrobetonom. Za ravnu i zaglađenu
površinu stropa preko stropa nanese se sloj Ytong morta 0,3 cm debljine.
Bijeli strop ima više prednosti lagan je, dobar toplinski izolator te otporan na požar.
LEŽAJNICA je predgotovljeni dio koji služi kao oplata poprečnog rebra. Obično se postavlja
nakon 4 – 6 blokova. Pri normalnoj širini rebra se postavljaju jednostruko, a po potrebi se
mogu postaviti dvostruko, trostruko i višestruko. Armatura ležajnice je dovoljna za potrebe
montiranja. Za funkciju poprečnog rebra dodaje se zasebna armatura.
Porotherm stropni sustav ima visinu gredica 16 cm, i tlačnu ploču 6 cm čime se uklapa u
modularnu visinu za Porotherm sustav od 25 cm. Osni razmak gredica od 60 cm
omogućuje bržu gradnju.
.
59
poprečni presjek
.
60
FERT STROP
Fert strop je također polumontažni strop od armirane šuplje opeke namijenjen individualnoj
stambenoj gradnji. Sastoji se od nosivih gredica postavljenih na međurazmacima od 40 ili
50cm i nenosivih gredica koje služe kao ispuna. Visina gredica je 16cm, a tlačne ploče 4
cm, a za raspone preko 500 cm 5 cm. Rasponi gredica su do 6,6 m. Nalijeganje nosive
gredice na zid je 5 cm , a armature još dodatnih 10 cm.
Prije početka izrade međukatne konstrukcije postavljaju se podupirači sa poduporom na
razmaku 1 – 1,5 m. Ako je raspon veći od 4 m, izvodi se rebro za ukrutu širine 12 cm
armirano sa 4 profila 8mm. Blokovi ispune se na tom mjestu razmaknu, a ispod njih se
postavlja oplata za betoniranje. Podmetači stoje ispod konstrukcije najmanje 14 dana
nakon betoniranja.
.
61
postavljanje podupirača ispod konstrukcije
DRVENI GREDNICI
Drveni grednici se mogu izvesti od:
a. masivnih greda ( postavljaju se na razmaku 80 – 90 cm )
b. polugreda ( postavljaju se na razmaaku od 60 – 70 cm )
c. mosnica ( postavljaju se na razmaku od oko 50 cm )
Radi horizontalnog ukrućenja zgrade stropovi uvijek moraju biti dobro povezani sa zidom.
Kod drvenog grednika grede moramo vezati željeznom sponom za serklaž. Greda mora biti
oslonjena na zid barem za jednu visinu.
.
62
usidrenja greda u vanjske zidove i
povezivanje prilošcima iznad
srednjeg zida.
Neravni podgled je onda kada se stropne grede ostavljaju vidljive, pa se u tu svrhu bolje
obrade ili oblože. To su podgledi sa vidljivim gredama. Ako se uzdužna polja pregrade
kraćim elementima dobivamo kazetirani podgled.
.
63
KONSTRUKCIJA PODA
S gornje strane stropne konstrukcije se pribije gornja daščana oplata. Na daščanu oplatu
posta- vljamo sloj nasipa od perlita d = 8 cm ( služi kao toplinska i zvučna izolacija ). U
nasip se polažu gredice na razmaku do oko 60 cm na koje se pribija daščani pod.
Slijepi podovi su redovita podloga parketnih daščica prostorija ispod kojih je bilo koja
vrsta drvenog stropa. Slijepi se podovi slažu od jelovih dasaka debljine 24 mm i ne širih od
15 cm i pribijaju se direktno na stropne grede. Umjesto slijepih podova od dasaka izrađuju
se namazi od drvobeto na tzv. blindit.
Kod adaptacije takve vrste drvenih stropova, nužno je izvesti betonsku ploču debljine 5
cm zbog vatrozaštite.
6.4. PODOVI
Podna konstrukcija ovisi o izboru podne obloge. Izbor podne obloge ovisi o tehničkim
zahtjevima i estetsko – oblikovnoj komponenti. S tehničkog stanovišta pod mora biti :
d. otporan na istrošenje ( habanje )
e. dovoljno čvrst na plošni pritisak
f. dovoljno topao
g. dovoljne sposobnosti da prigušuje zvuk
h. povoljan za čišćenje i održavanje
Podove možemo podijeliti na nekoliko načina :
1. prema materijalu od kojeg su napravljeni ( drveni, kameni, keramički, betonski, ... )
2. prema načinu izrade – podovi sa reškom i bez reške
3. prema njihovim toplinskim osobinama – topli i hladni podovi (za osjećaj ugodnosti
nužno je da površinska temperatura poda iznosi 170-180 C )
.
64
U prostorijama sa vodom, na
cementni estrih postavlja se
hidroizolacija te završna podna
obloga keramika, kamene ploče i
sl. Obično ove prostorije imaju
niži pod (tanji sloj cementnog
estriha za 1-2 cm) da voda ne
otiče u ostale dijelove stana.
U ostalim suhim prostorijama postavlja se završna podna obloga. Ako zgrada ima
podno grijanje cijevi se polažu u cementni estrih, a preko njih kamene ili keramičke pločice
kako bi čim bolje isijavale toplinu
Suhi estrih služi kao lagana montažna podloga dobre zvučne i toplinske izolacije u obliku
gipskartonskih ploča. Upotrebljavamo ga kod adaptacija zgrada kao konstrukciju plivajućeg
poda jer je vrlo lagan, brzo se postavlja te pruža dobru zaštitu od požara.Sastoji se iz tri
međusobno slijepljene gipsane ploče debljine 2,5 cm ili sa dodatnim slojem stiropora
debljine 4,5 – 7,5 cm postavljene na ravnu podlogu.
.
65
Prošiveni ( tafting ) tepih na armiranoj cementnoj košuljici
.
66
7. STUBIŠTA .
Za svladavanje visinskih razlika izvode se kosi ili vertikalni konstruktivni elementi koje
dijelimo u
četiri glavne skupine:
1. ravne kosine malih nagiba – rampe ( max nagib 150 )
2. stepenaste ili nazupčane kosine – stube i stubišta
3. ljestvaste strme kosine – ljestvaste ili brodarske stube i ljestve
4. uređaji za vertikalno kretanje – vertikalne stube, penjalice, dizala
Omjer visine stube i širine gazišta mora odgovarati prosječnoj dužini ljudskog koraka koji
iznosi 63 cm. U zgradama se primjenjuje visina stuba od 14 do 19 cm ( ispod 14 su
vanjske stube ili rampe, a iznad 19 samo kod sporednih stubišta ).
Širina gazišta računa se po slijedećoj formuli :
Š = 63 – 2 V
.
67
Širina stuba od jednog kraja ruba do drugog trebala bi iznositi najmanje 80 cm, a već širina
od 90 cm ili čak 100 cm zasigurno je još bolje rješenje jer na taj način ne samo da ćemo se
po njima sigurnije kretati nego ćemo po njima lakše transportirati veće predmete ili dijelove
namještaja. Kad je riječ o visini odnosno međusobnoj razlici stuba prema visini i/ili dubini
onda ta vrijednost iznosi 17/29 cm. Tako kod prosječne visine kata od oko 260 do 285 cm
stubište bi trebalo sadržavati ukupno 16 - 18 stuba.
Vrsta elemenata za
svladavanje visinskih razlika
Visina prolaza iznad stubišnih krakova u pojedinim etažama odgovara približno visini
prostorija ( od poda do plafona ) istih etaža. U podrumskoj i tavanskoj etaži treba paziti da
čista visina od gornjeg brida pojedine stube do najbliže površine ili brida neke konstrukcije
bude najmanje190 cm
.
68
stubišnimkrakovima na stubišne podeste a sa njih na stubišne zidove ili stupove koji ih
dalje prenose na temeljno tlo.
Četiri su glavna konstruktivna sistema stubišnih krakova :
1. upete stube ( dvostrano ili s jednim krajem upetim a drugim na podzidu, čeličnoj
traverzi , armirano betonskoj gredi
2. stube s krajevima na kosim podvlakama
3. jednokrako i dvokrako konzolne stube
4. nearmirane stube na kosim ili nazubljenim ( koljenastim ) AB pločama sa ili bez
podvlaka
.
69
2. POLUMONTAŽNA AB STUBIŠTA Kod polumontažnih AB stubišta nosiva
konstrukcija se izbetonira na zgradi, a stube se donose gotove i samo montiraju. Za
izvedbu nosive konstrukcije potrebno je najprije izraditi oplatu i postaviti armaturu, slično
kao kod monolitnog stubišta.
Konsrtuktivni sistemi isti su kao kod monolitne izvedbe, kosa ploča se može oslanjati na:
o podestne nosače
o zidove
o obrazne nosače
.
70
elementi stuba u obliku slova L, elementi podestnih greda u obliku slova L i nazupčane
tetive
.
71
Ravni AB montažni stubišni krak
U prošlosti su se drvena stubišta koristila kao glavna stubišta višekatnih zgrada. Danas
zbog protupožarne zaštite takva drvena stubišta se ne koriste kao glavna već samo tamo
gdje nema opasnosti od požara samo za jednu etažu.
Drvena stubišta su obično unutrašnja stubišta u manjim zgradama.
Osnovni elementi drvenih stubišta su: - primarni – tetive i nastupnice
- sekundarni – ležišni podlošci, elementi podesta, ograda
Samo za skromna stubišta dolazi u obzir meko drvo kao građa, a inače isključivo
kvalitetne vrste tvrdog drva.
.
73
Načini tlocrtnog rješavanja stuba uz podeste :
.
74
Tetive stubišta sa učeplje-
nim stubama se sapinju
samo čeličnim sponama
ispod svake četvrte – pete
stube.
Dvokraka stubišta se ugla-
vnom rade kao uglovna stu-
bišta u kojima se na uglov-
nom podestu smjer kretanja
po jednom i po drugom kra-
ku mijenja za 90o
.
75
8. KROVOVI .
izolacija dilatacije
.
76
TOPLI ILI NEVENTILIRANI KROVOVI
.
77
Priključak oluka na neprohodni ravni krov
HLADNI ILI VENTILIRAJUĆI KROVOVI us svi oni ravni krovovi koji u slojevima imaju
i zračni prostor kao sloj za provjetravanje. Takvi krovovi se planiraju i izvode za nepovoljne
vanjske i unutrašnje klimatske uvjete i manje su zastupljeni kod nas.Da bi krov bio pravilno
izveden i zaštićen, uvjet je da su građevinski radovi koji prethode izolaciji izvedeni, tj. da
naknadnim radovima ne dođe do oštećenja izolacije. Osnovni elementi izolacije ravnog
krova su sloj za izjednačavanje pritiska difuzne vodene pare, parna brana, termoizolacija,
hidroizolacija, zaštita izolacije.
Hidroizolacije na ravnim krovovima se dijele prema vrsti upotrebljenog materijala,
načinu izvedbe i stupnju vezanosti za podlogu. One se na ravnim krovovima planiraju i
dimenzioniraju prema nagibu krova i ovise o ostalim odabranim slojevima krova.
.
78
8.2. DRVENA KROVIŠTA
Oblik krova ovisi o tlocrtnom obliku zgrade, na koliko se strana odvodi voda sa krova, kao
i o nagibu krovnih površina.
Nagib krovnih ploha ovisi o količini padalina i o materijalu kojim se pokriva krov.
Vezna greda, stup, donja i gornja podrožnica tvore PUNI VEZ koji je osnovni
konstruktivni element drvenog krovišta. Dolazi na razmacima 3,5 – 4,5 m tj. 5 polja između
2 puna veza, preuzima opterećenja i ukrućuje krovište.
NADOZID može biti nosiv i nenosiv na drvenim stupovima, minimalne visine 1, 2m. Ako
je nosivi nadozid viši od 80 cm mora se ukrutiti horizontalnim serklažom
.
79
Kod drvenih krovova se primjenjuju četiri vrste krovnih konstrukcija:
1. prazni krovovi
2. krovovi sa stolicama
3. krovovi sa visuljama
4. rešetkasti krovovi
PRAZNI KROVOVI
Dužina rogova kod praznih krovova može biti najviše do 4,5 m, a ako stavljamo pajante
onda je dužina roga najviše do 7,5 m.Ukrućenja se moraju izvesti u poprečnom i uzdužnom
smjeru.
.
80
Dio krova koji prelazi preko zida nazivamo streha. Dvostrešni krovovi imaju
horizontalne i kose strehe. Kod praznih krovova horizontalne strehe sačinjavaju stropne
grede, a kosu letve koje se postavljaju preko rogova.
KROVOVI SA STOLICAMA
Krovovi sa stolicama mogu se primjenjivati za sve raspone zgrada i nagibe krovnih ploha,
ali pod uvjetom da osim vanjskih nosivih zidova u zgradi postoje još i uzdužni nosivi zidovi,
koji služe kao oslonci stupova stolica.
Kod krovova sa stolicama rogovi se oslanjaju na horizontalne grede koje su paralelne sa
strehom i nazivamo ih podrožnice. Podrožnice u vrhu dvostrešnog krova ( sljemenu )
nazivaju se sljemenjače.
.
81
Jednostruka stolica može se primjenjivati za raspone do 7 m između vanjskih zidova i
srednjim poprečnim zidom ili gredom. Dvostruka stolica može se primjenjivati za sve
nagibe krova i raspo - ne do 12m između vanjskih nosivih zidova, uz uvjet da postoje
uzdužni zidovi ili grede.
KROVOVI SA VISULJAMA
.
82
Najčešći vezovi su priljubljivanje elemenatai pričvrščivanje svornjacima, moždanicima,
čavlima i ljepilom. Iznimno se pri upotrebi deblje građe koriste i neki tesarski vezovi.
Na krajevima rešetke su najveća naprezanja pa se poslijednje polje obično ispunjavaaaa
koso položenim daskama u dva sloja
Kose krovove čine krovne konstrukcije, drvene ili masivne i krovni pokrov. Prazni prostor
u krovu naziva se tavan,a potkrovlje je prostor opremljen za stanovanje. Oblik krovne
konstrukcije i vrsta pokrova značajni su za izgled i konstrukciju cijele zgrade.
Pokrov štiti zgradu od nepovoljnih utjecaja atmosferilija. Treba biti otporan i nepropusan za
kišu i snijeg,otporan na utjecaj mraza, vjetra i vatre. Pri odabiru krovnog pokrova važne su
klimatske prilike,cijena, trajnost i izgled. Izbor krovnog pokrova mora se izvršiti prije izbora
.
83
krovne konstrukcije. O pokrovu ovise nagibi krovnih ploha, oblik i rješenje krovne
konstrukcije.
.
84
Oštećenja na zgradama iz navedenih razloga možemo spriječiti izradom hladnih
provjetravanih krovova iznad tavana ili toplih provjetravanih krovova iznad stambenih
potkrovlja.
.
86
Prva letva je dvostruka a služi da bi podignuli donje krajeve crijepa. Crijep nema utora pa
je svejedno počinjemo li pokrivanje s lijeve ilidesne strane. Prvi i zadnji red crijepa su
dvostruki zbog prokišnjavanja. Udaljenost zadnje letve od sljemena je 7 – 12 cm. Sljeme
pokrivamo utorenim sljemenjacima postavljenim na letve ispod kojih je armirana krovna
traka. Ona ujedno smanjuje trenje između sljemenjaka i podloge. Sljemenjaci se
međusobno kvače metalnim kopčama. Mogu se na klasičan način postavljati u mort.
Grebeni se isto pokrivaju utorenim sljemenjacima od strehe prema vrhu. Uvala krova
oblaže se limom ili posebnom armiranom folijom koju proizvodi proizvođač pokrova.
.
87
Kupa kanalica
Za ovu vrstu pokrova upotrebljava se još naziv kupe ili žlijebnjaci. Pokrov je tradicionalan u
Primorju i Dalmaciji. U tim krajevima ima mnogo vjetra i zbog toga svaki element mora biti
pričvršćen sa jačim vapnenim mortom, a masivnost mu daje dobru toplinsku izolaciju.
Nedostatak mu je velika težina i mnogo ručnog rada pa je zbog toga skup. Veličina letvi je
4,8/ 4,8 cm.
Postavlja se tako da je prvi red uz strehu okrenut prema gore, a preko njih dolaze kanalice
koje su okrenute prema dolje u sloj morta.
Postoje tri načina polaganja:
1. na letve paralelno sa strehom – udaljenost letvi je 30 cm, a kupe se vješaju ili
pričvršćuju čavlima
2. na letve okomito na strehu – razmak letvi je 22 cm što odgovara veličini kupe
kanalice
3. na kosu krovnu ploču iz polumontažnih gredica koje su povezane tlačnom pločom od 5
cm ili AB ploču se u vapnenom mortu postavljaju kanalice okrenute prema gore, a preko
njih, u mortu dolaze kanalice okrenute prema dolje
Za pokrivanje sljemena i grebena postavljaju se vučene kupe kanalice u vapnenom mortu
sa preklopom.
Mediteran crijep
Mediteran crijep je nastao kao moderna kopija pokrova iz kupa kanalica. Crijep iz daljine
izgleda kao kupa kanalica ali se polaže na suho bez morta. Znatno je lakši od pokrova sa
kupama.
Crijep ima jedan val i jednu ravninu, a postavlja se pomoću horizontalnih i vertikalnih utora.
Pričvršćuju se čavlima na letve 3/5 koje su na međurazmacima od 35 cm. Pokrivanje
počinje uz strehu slaganjem od lijeva u desno. Postoje dodatni elementi za rubovne
završetke te sa otvorima za ventilaciju.
BETONSKI CRIJEP
Betonski crijep je noviji proizvod. Minimalni nagib krova ovisi o tipu. Crijep je težak pa je
zbog toga dobar u vjetrovitim područjima. Mnogo slabije propušta paru od glinenog crijepa.
Ima više oblika betonskog crijepa: biber, dvostruki biber i profilirani crijep pod nazivima
alpski, kristal klasik, mediteran i antik. Svi crijepovi su iste veličine 33x42 cm sa glatkom i
hrapavom površinom koja sprečava klizanje snijega. Alpski crijep ima svjetlucavu strukturu.
Veličina letvi na koje se polažu je 3/5 cm, a razmak između letvi je 31,5 cm.
Pored standardnih crijepova za kompletiranje krovnog pokrivača proizvode se crijepovi sa
otvorima za prozračivanje, rubni crijepovi, trake krovne i grebene folije, snjegobrani,
metalne stepenice, elementi sa nastavkom za ventilacijsku cijev i crijepovi za osvjetljenje
tavana.
SALONIT PLOČE
Pokrov salonit pločama je bio čest način pokrivanja krovova u našim krajevima. Međutim
danas se iz više razloga ne upotrebljava. U novoj proizvodnji azbest - cementne ploče su iz
zdravstvenih razloga zamijenjene vlaknasto – cementnim. Ploče su vodonepropusne,
.
88
dobre mehaničke čvrstoće, ne gore, ali se u zagađenoj (agresivnoj) atmosferi s vremenom
počinju ljuštiti. Salonit ploče se postavljaju na letve i pričvršćuju čavlima, a valovite ploče
vijcima. Razlikujemo četiri vrste pokrova: ravne kvadratične ploče, „šablone“, male i
velike valovite ploče.
BITUMENSKA ŠINDRA
.
89
Za pokrivanje krovova upotrebljavaju se savitljive, pravokutne ploče bitumenske šindre.
Veličine su 100x34 cm sa tri uzdužna proreza do polovice ploče. Gornja polovica
prevučena je bitumenskim ljepilom. Osnovu čine ploče iz staklenog voala natopljene
obostrano bitumenom. Sa gornje strane posipaju se granuliranim kamenom škriljcem. Sa
donje strane je posip kvarcnog pijeska da se ploče međusobno ne ljepe. Bitumenska šindra
je trajna, lagano se kroji, otporna na vatru, sama se gasi. Ima malu težinu svega 10,5
kg/m2. Šindrom se mogu pokrivati ravne i zaobljene plohe.
Postavlja se na krutu i nesavitljivu podlogu koja se može čavlati, a to su vodootporne
ploče, daske ili podloga od lakog betona. Preko podloge se prvo polaže krovna folija.Ona
sprečava kondenzaciju vodene pare sa donje strane šindre. Pokrivanje počinje uz strehu.
Početni red šindre se polaže sa prorezima okrenutim prema sljemenu, preko njega dolazi
.
90
prvi red sa prorezima prema strehi. Ostali redovi lijepe se preko nižih redova sa preklopom.
Šindra se lijepi ili vari te čavla čavlima sa velikom glavom. Broj čavala ovisi o nagibu, važno
je da gornji red prekrije čavle. Postavlja se na nagibe 10 – 850. Na strmijim nagibima
šindra se prikucava direkno na podlogu. Na sljemenu se posljednji redovi preklapaju jedni
preko drugih. Za sljemenjake se ploče šindre izrežu po prorezima na četiri dijela. Svaki dio
se presavije i postavi dužinom sljemena u suprotnom pravcu od najjačeg vjetra. Na isti
način prekrivaju se i grebeni. Uz zidove šindra se podiže za min. 10 cm, a krovni završeci
opšivaju limom. Za dimnjake se izrađuje limeni opšav i postavlja prije polaganja šindre. Na
uvalama se prethodno zalijepi za podlogu traka bitumeniziranog staklenog voala širine 50
cm sa svake strane od osi uvale, a zatim se polažu redovi šindre tako da se međusobno
preklapaju.
Zbog paronepropusnosti, krovovi pokriveni šindrom obavezno moraju biti ventilirani
slojem zraka debljine 5 – 8 cm. Za ventilaciju izrađuju se otvori ispod strehe za ulaz i ispod
sljemena za izlaz zraka.
U limarske radove spadaju opšavi vanjskih horizontalnih površina zgrade; vijenci, rubni
završetci balkona i ograde, prozorske klupčice i zabatni zidovi. Limom se opšivaju uvale na
krovu, dimnjaci, kpovni prozori i ventilacijski kanali. Izrađuju se žlijebovi i oluci te cijeli
pokrovi kosog krova malog nagiba. Prema obliku razlikujemo ravne, valovite i rebraste
limove.
Razlikujemo čelični (crni) lim, cinčani, pocinčani, bakarni, aluminijski i olovni. Limovi se
isporučuju u pločama i rolama. Nepropusni su za vodu, trajni i lagano se obrađuju. Za
trajnu zaštitu limovi se pocinčavaju, eloksiraju ili plastificiraju.
Obrada limova je strojna ili ručna, a uključuje sječenje, krojenje, savijanje i sastavljanje.
Ravne limene ploče se isporučuju u pločama i sjeku na širine 20, 25, 33, 40 i 50 cm.
Sastavljaju se savijanjem višeg preko nižeg dijela, lemljenjem ili zakovicama. Važno je
znati da se za limene pokrove moraju svi elementi izraditi iz jedne vrsta lima inače pod
utjecajem vlage dolazi do „topljenja“ lima. Tu pojavu zovemo elektroliza. Npr. ako imamo
spoj bakra i cinka, cink će se istopiti.
LIMENI POKROVI
Krovni pokrov iz ravnih limenih ploča može se postaviti na svaki pa i najkompliciraniji oblik
krova, na kupole i tornjeve. Limeni pokrovi su vrlo trajni, brzo i lako odvode kišnicu. Dobro
provode toplinu pa se na površini lima sa donje strane uslijed razlike u temperaturi
pojavljuje kondenzirana voda. Ona stvara koroziju lima i truljenje dašćane podloge, pa se
zato obavezno polaže na krovnu foliju. Limeni pokrovi su čujni pa trebamo postaviti i
zvučnu izolaciju. Za pokrivanje krovova najviše se koristi pocinčani lim, zatim cinčani,
bakarni i aluminijski lim u obliku ravnih, valovitih i rebrastih ploča.
Nagibi krovnih ploha: - ravni lim 6 – 300
- valoviti i rebrasti lim 12 - 350
.
92
sendvič konstrukcija - od profiliranog lima, a u sredini je …..
termoizolacija.
Prema vrsti i debljini materijala, visini i vrsti profila, kao i opterećenjima na krov
proračunava se razmak nosača. Ploče se u njih učvršćuju vijcima. Međusobno se spajaju
zakovicama. Kod krovova sa blagim nagibom dobro je da ploče imaju punu dužinu da bi se
izbjegli poprečni preklopi.
Žlijebovi
Prema obliku žlijebovi mogu biti polukružni i četvrtasti. Veličina žlijeba određuje se
prema veličini krova tako da površini 1 m2 krovne plohe odgovara 1 cm2 presjeka žlijeba.
Žlijeb je u nagibu 0,5 – 1%, a na jednu vertikalu zbog estetskih razloga dolazi 10 do 15 m
dužine.
.
93
polaganje visećeg žlijeba
Najčešći su viseći, ležeći nisu više u upotrebi. Stojeći žlijebovi nisu vidljivi na pročelju
zgrade.
.
94
Oluci
Oluci služe za vertikalni odvod vode. Veličina presjeka olučne cijevi odgovara 2/3 presjeka
žlijeba. Cijevi se sastavljaju iz limova dužine 1 – 2 m i učvršćuju obujmicama za zidove.
Spojni element između žlijeba i oluka može biti oblikovno riješen na više načina. Ispust iz
olučne cijevi može biti vanjski ili se voda odvodi u kanalizaciju. Dobro je zadnjih 1,5 m
limenog oluka zamijeniti metalnom cijevi.
.
95
Opšav zidne uvale
Spoj između zida i krova potrebno je zaštititi
limom. Nagib lima može biti na jednu ili obje
strane, a završava se okapnicama na obje
strane. Visina lima uz viši zid je 25 – 35 cm.
Spoj se može izvesti sa uvalom zbog bolje
odvodnje. Rubove na spoju učvrstiti i zaštititi
silikonom.
Opšav dimnjaka
.
96
.
97
LITERATURA :
Isover
Rhepanol, Rhenofol
Tervol
Hidrosan izolacije
Bramac
Schiedel
Yitong
Wienerberger
Samoborka
Baumit
Beton Lučko
Peri
Noe
.
98