Silabus nastavnog predmeta BIOMEHANIKA sa fondom sati 15 teorijskih predavanja,

15 sati vježbi i 2 sata za seminar kontakt nastavu.

Završni ispit provodi se u toku 16. sedmice u semestru sa fondom od 4 nastavna sata.

Bodove do završnog ispita donose aktivnosti:

 prva provjera znanja – kolokvij test (8. sedmica ak.semestra)
 seminarski rad prema zadanim temama.
 evidencija pohađanja predavanja i vježbi sa uvidom u grafičke
radove i snimljeni materijal za biomehaničke analize.

Završni ispit je usmenog tipa i obuhvata presjek cjelokupnog gradiva iz

navedenog silabusa.

predmetni nastavnik: prof.dr Siniša Kovač

 BIOMEHANIKA – III Ak.sem.
1. Pojam nastavnog predmeta Biomehanika, znaĉaj i razvoj
biomehanike.
2. Mjerenja u biomehanici – suvremeni biomehaniĉki sistemi.
3. Elementi i funkcija lokomotornog aparata.
4. Koštano tkivo i mehaniĉke osobine kostiju.
5. Zglobovi – pokreti u zglobovima.
6. Mehaniĉke osobine poluga – poluge lokomotornog aparata.
7. Specifiĉnosti djelovanja mišića u prirodnim uvjetima.
8. Sile i njihova podjela, obrtni momenti sile.
9. Složeni pokreti i kinetiĉki lanci.
10. Evolucija konstitucije – mehanika održavanja uspravnog
stava.
11. Ravnotežni položaji – težište tijela.
12. Držanje tijela i tjelesni deformiteti.
13. Metode procjene i ocjene tjelesnih deformiteta.
14. Podjela kretanja sa mehaniĉkog aspekta, kinematika tijela.
15. Mišićna analiza pokreta u zglobovima lokomotornog aparata.
1. Pojam nastavnog predmeta Biomehanika, znaĉaj i razvoj biomehanike.

Definicija biomehanike
Nastavni predmet Biomehanika proučava gibanja živog organizma, odnosno tijela koje ima vlastitu
sposobnost pokretanja.
Prema Herbert-u Hatze-u, Biomehanika je naučna disciplina kojim seistražuje struktura i ponašanje
bioloških sistema koristeći zakone mehanike.(Hatze,H.1974.)
Ili, Biomehanika je naučna disciplina kojom se istražuju sve sile i njihovi učinci na žive sisteme.
Ili, Biomehanika proučava opće zakonitosti čovjekovog kretanja.

Razvoj biomehanike kao nauke

Historijski razvoj,
Razvoj tehnike,
Razvoj opreme,
Razvoj treninga,
Dijagnostičko i profilaktično djelovanje.

Dijelovi biomehanike i značaj pojedinih djelova.

Biomehanika sporta kao nauka koja proučava sile i njihov utjecaj na sportaše tokom sportskih
aktivnosti.
 2. Mjerenja u biomehanici – suvremeni biomehaniĉki sistemi

Kineziometrija u biomehanici
 Mjerenje kinematičkih veličina ( eksperimentalna faza, faza obrade podataka)
 Mjerenja dinamičkih veličina
 Elektromiografske metode mjerenja
 Suvremeni biomehanički mjerni sistemi i softwear-i
 Digitalna tehologija u kinematici i kinetici

Metode nauĉnih istraživanja u biomehanici sa segmentima iz metoda

naučno-istraživačkog rad u kineziologiji.
3. Elementi i funkcija lokomotornog aparata.

TKIVA su nakupine jednako diferenciranih stanica i njihovih potomaka.

Različita se tkiva povezuju u organ. Prema načinu međusobne povezanosti
stanica razlikuju se pojedine vrste tkiva:

1. Epitelno tkivo,
2. Vezivno tkivo,
3. Hrskavičavo tkivo,
4. Koštano tkivo,
5. Mišićno tkivo.
Kosti, uz zglobove, predstavljaju pasivni dio lokomotornog aparata jer ne
generišu sopstvene, već prenose spoljne sile. Iz biomehaničkog aspekta
kosti su krute, koštane poluge čija je osnovna funkcija prenošenje mišićnih i
drugih sila a čime se obezbjeđuje održavanje raznih ravnotežnih položaja,
željenih pokreta, prostijih i složenijih kretnih zadataka.
Dakle kosti daju oslonac tijelu za njegove svakodnevne motoričke zadatke.
4. Koštano tkivo i mehaniĉke osobine kostiju.

Kosti, uz zglobove, predstavljaju pasivni dio lokomotornog aparata jer ne

generišu sopstvene, već prenose spoljne sile. Iz biomehaničkog aspekta
kosti su krute, koštane poluge čija je osnovna funkcija prenošenje mišićnih i
drugih sila a čime se obezbjeđuje održavanje raznih ravnotežnih položaja,
željenih pokreta, prostijih i složenijih kretnih zadataka.
Dakle kosti daju oslonac tijelu za njegove svakodnevne motoričke zadatke.

Kvalitativna i kvantitativna ravnoteža između različitih vrsta tkiva zaslužna je za

lakoću i otpornost kosti. Dok joj je unutrašnjost spužvasta, lagana i
elastična, vanjski slojevi kosti moraju biti čvrsti kako bi prenosili opterećenja
i zašitili krvne žile i dragocjenu koštanu srž.
Koštana srž je “tvornica” u kojoj nastaju sva krvna tjelašca.
Razvitak kosti ovisi o razvoju osteoblasta. Osteoblasti odlažu međustaničnu
tvar osteoid. Iz osteoblasta se razvijaju osteociti – koštane stanice.
Mehaniĉke osobine kostiju

Podjela kostiju prema obliku.

Koštani sistem – koštana interakcija.
Kosti glave.
Kosti trupa.
Kosti gornjih udova.
Kosti donjih udova.
5. Zglobovi – pokreti u zglobovima.

Zglob predstavlja spoj dvije ili više kostiju.

Sa aspekta biomehanike, jedina funkcija zglobova je vršenje pokreta. Iz
tog razloga i primarna podjela zglobova je podjela po pokretljivosti.
Pokretni zglobovi su od najvećeg značaja za sve kretne strukture. Kao
takvi omogućavaju pokrete sa velikim amplitudama.

Dijelovi zglobova.

Vrste mehaničkih zglobova prema obliku zglobnih površina.

Osnovni pokreti u zglobovima.

Mehanička svojstva zglobova.

6. Mehaniĉke osobine poluga – poluge lokomotornog aparata .

Definicija poluge.
Tačka obrtanja ili oslonac poluge.
Kraci i momenti sile.
Ravnoteža poluge.
Radijalna komponenta poluge.

Poluge lokomotornog aparata.

podjela na: jednokrake – dvokrake;
poluge sile i poluge brzine

Spoljne poluge.
Sistem poluga, model sistema poluga.
7. Specifiĉnosti djelovanja mišića u prirodnim uvjetima.

Mišićno tkivo
 glatko m.t.
 srčano m.t.
 poprečno-prugasto m.t.

Vrste mišića – klasifikacija skeletnih mišića.

Fiziološka svojstva mišića
 bioelektrična promjene
 kontrakcija mišića

Mišićna sila kao vektor sa svojim intenzitetom, napadnom tačkom, pravcem i

smjerom.
Uloga mišića u lokomociji
Utjecaj režima rada na mišićnu silu
Zavisnost sile mišića od različitih fizioloških stanja
8. Sile i njihova podjela, obrtni momenti sile.

sile koje djeluju na tijelo možemo podjeliti na: akivne i pasivne.

sile koje reguliraju kretanje tijela dijelimo na: unutarnje i spoljne.

Unutarnje sile: mišićna sila,

 sila koštane interakcije,
 sila zglobnog trenja,
 sila abdonimalnog pritiska,
 sila zatezanja zglobnih stabilizatora,
 sila zatezanja mekih tkiva.

Spoljne sile:
 gravitaciona sila,
 sila inercije,
 centifugalna sila (zavisi od sile inercije),
 sila reakcije podloge,
 sile trenja – komponenta sile reakcije podloge

statičko trenje,
dinamičko trenje,
trenje kao posljedica klizanja,
trenje kao posljedica kotrljanja...
9. Složeni pokreti i kinetiĉki lanci.

 Sa mehaničkog aspekta sva kretanja možemo posmatrati kao:

 translatorna kretanja i
 rotaciona kretanja

U suštini se pokreti lokomotornog aparata vrše u zglobovima.

Pokretni zglobovi, koji su najvažniji u lokomociji, dozvoljavaju samo kružne
pokrete. Može se, generalno, zaključiti da su u osnovi pokreti čovjeka
rotacioni. Rotaciona kretanja se ne javljaju samo u osnovnim pokretima.
Kinematičke veličine koje opisuju rotaciju primjenjuju se i na druga složenija
kretanja.
S druge strane ako ne posmatramo kretanje cijelog segmenta već samo jedne
njegove tačke (npr. težište tog dijela tijela), rotaciono kretanje može da se
prikaže translatornim.
Zahvaljujući ovakvoj mogućnosti, u biomehanici, se iz praktičnih razloga
kretanje figurativnih tačaka obično opisuje jednačinama translacije a
kretanje figurativnih osi, prema potrebi ili načinu kretanja, translacijom ili
rotacijom....
Kinematiĉke sheme složenih pokreta

Kinetički lanci:
Definicija kinetiĉkog lanca
Otvoreni kinetiĉki lanci
Poluotvoreni kinetiĉki lanci
Zatvoreni kinetiĉki lanci

Sukcesivna i simultana kinematiĉka shema.

Režim povratnih pokreta.

10. Evolucija konstitucije – mehanika održavanja uspravnog stava.

MEHANIKA ODRŽAVANJA USPRAVNOG STAVA

 Oslanjajući se na znanstvene hipoteze, do kojih je došlo
upoređivanjem ontogenetskog razvoje čovjeka sa
filogenetskim razvojem ljudske vrste i proučavanjem
fosilnin ostataka čovjekovih predaka, može se smatrati
činjenicom da je uspravnoj konstituciji predhodio
četveronožni način kretanja.
 Pretpostavlja se da je ljudska vrsta preživjela zbog toga
što je bila borbene prirode a borbeni stav je jako sličan
uspravnom stavu.
 Uspravljanje je dovelo do pogoršanja uvjeta za
održavanje labilnog ravnotežnog položaja . Površina
oslonca se smanjila, težište tijela se podiglo...
 11. Ravnotežni položaji – težište tijela.

U praktičnom smislu potrebno je istaći razliku između pojmova „stav“ (označava

konfiguraciju lokomotornog aparata u statičkim uslovima tj. Tijelo ili neki
njegov kinetički lanac koje se ne kreće) i „položaj tijela“(njegovu
konfiguraciju u nekom trenutku tokom kretanja).Kada se govori o“položaju
tijela“bilo bi poželjno naglasiti da li se radi o stalnom položaju (statički
uslovi),ili trenutnom položaju tijela u toku kretanja(dinamički uslovi).Za
podijelu ravnotežnih položaja i procijenu njihove stabilnosti bitna su dva
pojma:“težište tijela“ ( centar težišta tijela) i njegova „površina oslonca“.

površina oslonca,
ugao sigurnosti

tipovi ravnoteže:
 stabilna ili postojana
 labilna ili nepostojana
 indiferentna ili neprekidna ravnoteža

Težište tijela (OCTT) kao najvažnija figurativna tačka lokomotornog aparata.

Određivanje centra težišta tijela.

STAVOVI TIJELA STAVOVI NA JEDNOJ ili OBJE NOGE (oslonac na stopalima)
KLEĈEĆI POLOŽAJI
SJEDEĆI POLOŽAJI
LEŽEĆI POLOŽAJI

npr. Uspravni stavovi sa teretom:

Držanje tereta sprijeda,

Držanje tereta otraga,
Držanje tereta sa strane,
Držanje tereta na ramenu,
Držanje tereta na glavi (razmatranje kompenzatornih pokreta)

Stav na paraleleno postavljenim stopalima

Stav, raskoraĉni, na paralelno postavljenim stopalima,
Stav na prednjem dijelu stopala,

Ĉuĉeći položaji:
- ĉuĉanj na prstima,
- ĉuĉanj na cijelim stopalima.

Pokreti u toku stajanja: naginjanje gornjeg dijela tijela naprijed,

naginjanje gornjeg dijela tijela natrag,
naginjanje gornjeg dijela tijela u stranu,
sukanje trupa.
stav na jednoj nozi – pregibanje u zglobu kuka slobodne noge ,
stav na jednoj nozi – opružanje u zglobu kuka slobodne noge ,
stav na jednoj nozi – odvođenje u zglobu kuka slobodne noge ,
stav na jednoj nozi – okretanje u zglobu kuka slobodne ili stajne noge unutra ,
stav na jednoj nozi – okretanje u zglobu kuka slobodne ili stajne noge u polje.

Stav u uporu (stav o šakama),

Mješoviti upori:
Položaj “mosta”,
Mješoviti upor, prednji, aktivni, ležeći
Mješoviti upor, prednji, pasivni, ležeći

POLOŽAJ VISA

Vis slobodni, prednji aktivni oblik,

Vis slobodni, prednji pasivni oblik,
12. Držanje tijela i tjelesni deformiteti.

Pojam “pravilnog” držanja tijela.

 stavovi
 mehanika održavavanja stavova

Pojam posture i posturalnih problema.

Tjelesni deformiteti
 uzrozi odstupanja od “normalnog” stava
 mehanički uzroci deformiteta kičmenog stuba
 razvoj deformiteta kičmenog stuba
 uzroci i razvoj deformiteta nogu i stopala
 uzroci i razvoj deformiteta grudnog koša i ramenog pojasa
13. Metode procjene i ocjene tjelesnih deformiteta.

Metode ustanovljavanja tjelesnih deformiteta

Metode za mjerenje tjelesnih deformiteta

 Invazivne metode
 Neinvazivne metode
- Metod N. Wolanjski
- Modificirani metod prema metodu N.Wolanjski
- Fotografske metode, radiografija i magnetna rezonancija
- Metode rešetkastih projekcija
- Spine Analysing System - SAS metoda
 upotreba gonimetra, skoliometra, kifometra i antropometrijskog seta za
mjerenje;
 mjerenje u statičnoj fazi držanja tijela
 mjerenje u dinamičkoj fazi držanja tijela
 14. Podjela kretanja sa mehaniĉkog aspekta, kinematika tijela.

Proste kretnje dijelimo na

1. translatorna kretanja i
2. rotaciona kretanja
Kao posljedica prostih kretnji, nastaju složena kretanja koje
dijelimo na:
1. cikliĉna
2. acikliĉna i
3. kvazicikliĉna

Pored date podjele, razmatraju se i kretnje po fazama:

 riječ je o kretanju tijela čovjeka u fazi leta ili bezpotpornoj fazi ( faza
leta u trčanju, raznim padovima i skokovima)
 ili kretanje tijela izbačenog pokretom lokomotornog aparata (bacanje
lopte, udarac po lopti, bacanje atletskih sprava...)
 figurativna tačka, čije kretanje se najčešće prati, je težište tijela (npr.
lopte)
 proučavamo i pojmove:
- horizontalni hitac i
- kosi hitac
U suštini se pokreti lokomotornog aparata vrše u zglobovima.
Pokretni zglobovi, koji su najvažniji u lokomociji, dozvoljavaju samo kružne
pokrete. Može se, generalno, zaključiti da su u osnovi pokreti čovjeka
rotacioni. Rotaciona kretanja se ne javljaju samo u osnovnim pokretima.
Kinematičke veličine koje opisuju rotaciju primjenjuju se i na druga
složenija kretanja.
S druge strane ako ne posmatramo kretanje cijelog segmenta već samo
jedne njegove tačke (npr. težište tog dijela tijela), rotaciono kretanje može
da se prikaže translatornim.
Zahvaljujući ovakvoj mogućnosti, u biomehanici, se iz praktičnih razloga
kretanje figurativnih tačaka obično opisuje jednačinama translacije a
kretanje figurativnih osi, prema potrebi ili načinu kretanja, translacijom ili
rotacijom.
15. Mišićna analiza pokreta u zglobovima lokomotornog aparata.

Mišićna analiza pokreta u gornjem i donjem skočnom zglobu.

Mišićna analiza pokreta u zglobu koljena.
Mišićna analiza pokreta u zglobu kuka
Mišićna analiza pokreta kičme.
Mišićna analiza pokreta ramenog obruča u cjelini.
Mišićna analiza pokreta u zglobu ramena.
Mišićna analiza pokreta u zglobu lakta.
Mišićna analiza pokreta u zglobu šake.

U aplikativnom smislu navedene analize su i biomehaničke analize pokreta.

 Bodove do završnog ispita donose aktivnosti:
 prva provjera znanja – kolokvij test (8. sedmica ak.semestra)
 seminarski rad prema zadanim temama.
 evidencija pohađanja predavanja i vježbi sa uvidom u grafičke
radove i snimljeni materijal za biomehaničke analize.

Završni ispit je usmenog tipa i obuhvata presjek cjelokupnog gradiva

iz navedenog silabusa.

predmetni nastavnik: prof.dr Siniša Kovač