~

'"'

..iiI
is'ill
la
~

ili

liiO

Iii
~

'1:1 1\1
II! ~ iii
lIIi ~i!\!i! OSlT!
 Dr. inž. Pavao Kriškovic

00 O@ili@ 00 O moo ~ !YOO 00 ili

u °®¿µ-·

Proizvodnja zdrave i jeftine hrane

Prvo izdanje

Et
IZDAVACKA
RADNA ORGANIZACIJA
ml~.dos'
ZAGREB 1989
 BIBLIOTEKA

-I=or<ma"t
Dr. inž. PAVAO KRIŠKOVIC
BIOAGRIKUL TURA U PRAKSI

Copyright @ 1989. Pavao Kriškovic

Urednik
prof. dr. JAN CIŽEK
Likovna oprema
IRISLA V MEŠTROVIC
Crteži
NADA PAULIC
MILIVOJ MERVAR

Fotografije
Dr. PAVAO KRIŠKOVIC
Recenzenti
prof. dr. IVO MILJKOVIC
prof. dr. DUŠAN STANKOVIC

I~-.-- -2-. !@!III' ;;;.0111~ 'iii ,j,-"~" 1!!&Jr"III. '" -r.!'1fr - iI'.rtI
Maci,
nezaboravnoj supruzi
i velikom suradniku

-
 RIJEC ZAHVALE

Ovim odajem svoje priznanje izdavackom poduzecu MLADOST na

odluci izdavanja knjige BIOAGRIKUL TURA. Unatoc pocetnim pre-
prekama, knjiga ce zahvaljujuci njegovom zalaganju ipak ugledati svjet-
lo dana.
Zatim odajem priznanje tiskarskom poduzecu TIPOGRAF iz Rijeke
koje je kreditiralo izdavanje mojih knjiga »Osnove biološkog vocar-
stva«, »Francuski nacin sadnje krumpira«, »Uzgoj kukuruza mulcira-
njem« i »Homeopatija«, što sam ih bio prinuden izdati u vlastitoj nakla-
di, jer se nije mogao naci pogodan izdavac, buduci da se materijal u
knjigama znatno razlikovao od do tada kod nas poznatih saznanja u po-
ljoprivrednoj proizvodnji. Navedene knjige prevedene su zatim na fran-
cuski, njemacki i engleski jezik kod cega je i navedeno poduzece našlo
svoju racunicu.
U izdavackom poduzecu MLADOST svoje priznanje odajem direk-
toru Stipanu Medaku i drugu Ivanu Bitunjcu koji nisu dozvolili da se iz
teksta izostavi Bioelektronika, bez koje bi bilo vrlo teško prikazati bio ag-
rikulturu, odnosno dobivanje zdravih i jeftinih poljoprivrednih proizvo-
da.
Pri aranžiranju teksta i likovnih priloga znatno su mi pomogle dipl.
inž. Nada Horvat i mr. Nada Paulic koja je izradila prvu verziju crteža.
Za likovnu opremu dugujem zahvalnost drugovima Meštrovicu i Vuja-
novicu. Drugu Brani Žilavcu iz Ljubljane zahvaljujem se za uloženi trud
kod prevodenja rukopisa na slovenski i to prije nego što je knjiga objav-
ljena na hrvatskom jeziku.

5
 ÐÎÛÜÙÑÊÑÎ

Kakvu drugu hranu možemo proizvoditi ako ne zdravu? Odmah u

pocetku navest cemo neke podatke iz kojih se može zakljuciti kako mo-
žemo proizvoditi nezdravu a k tome i skupu hranu, uz obrazloženje da je
to »jedini izlaz iz sadašnje svjetske situacije« u kojoj je veliki dio stanov-
ništva neishranjen i umire od gladi.
Pocetkom prošlog stoljeca postojala je takozvana humu sna teorija o
hranidbi bilja. Tu teoriju zastupao je lijecnik Albert von Thaer. Prema
toj teoriji, biljka iz humusnog tla može izravno primati hranu i što je tlo
sadržajnije humusom, to je i ishrana bilja izdašnija i postižu se veci uro-
di. To je ujedno bio povod intenzivnoj upotrebi stajnjaka u hranidbi bi-
lja.
Nije dugo potrajalo da je tu teoriju opovrgao kemicar Justus von Li-
ebig. On je dokazao da se biljka može izdašno hraniti iz mineralnog
kompleksa u tlu, u kojemu su pojedina hraniva kompletno razgradena
do elementarnog oblika (dušika, fosfora, kalija i dr.) tako da biljka i iz
humusnog tla prima hranu u mineralnom obliku.
Rezultat te teorije dao je povoda razvoju kemijske industrije umjet-
nih gnojiva i to ponajprije u Engleskoj, a zatim i u ostalim državama u
svijetu.
Nagli razvoj kemijske industrije umjetnih gnojiva potaknuo je razvoj
kemijske industrije sredstava za zaštitu bilja, jer bez potonje nije uopce
bilo moguce nastaviti dalje razvijati hranidbu bilja umjetnim gnojivima.
Uvodenjem umjetnih gnojiva u hranidbi bilja i sredstava za zaštitu
bilja, tvz. pesticida, ucinjena je osnova za povecanje proizvodnje. Tu ci-
njenicu moramo priznati; ali kod takve proizvodnje nastali su novi pro-
blemi koji do tada nisu ili bili prisutni ili barem ne u tako akutnoj formi.
Zdrava hranidba bilja i životinja, a dosljedno tome i covjeka, mora
biti imperativ svake poljoprivredne proizvodnje. Zato se pocelo sve više
ispitivati kako hrana proizvedena umjetnim gnojivima i kemijskim sred-
stvima za zaštitu bilja djeluje na zdravlje ljudi i životinja.
Kao posebno važan zadatak navest cemo ispitivanja koja je vršio
mikrobiolog-lijecnik dr. Hans Peter Rusch. Njega je kao lijecnika poseb-
no zanimalo kakav ucinak ima na covjeka hrana proizvedena od biljaka
hranjenih umjetnim gnojivima i kemijskim sredstvima za zaštitu bilja.
On je posebno razradio metodu kompostiranja, prema kojoj se postupak

7
 kompostiranja skracuje od 2 do 3 godine na svega nekoliko mjeseci, i
dokazao da tako skracen postupak daje vecu vrijednost kompostu, cime
je znatno pridonio biološkom nacinu hranidbe bilja. On je, nadalje, do-
kazao da biljka može primiti hranu direktno iz molekule humusa, te da
nije potrebno da ista bude potpuno razgradena do elementarnog oblika
(dušika, fosfora, kalija i dr.).
Njegovim je istraživanjima dokazano da su bakterije i ostala mikro-
fiora u podrucju korijenovog sistema biljaka, pomocu kojeg biljka prima
hranu iz tla, slicni i spadaju u istu grupu bakterija i ostalih mikroba u
crijevima covjeka i životinja. Ujedno je takva hrana, koju je biljka primi-
la posredstvom mikrofiore u podrucju korijenovog sistema, a ne izravno
topivim gnojivima (NPK i dr.), jedino pode sna za zdravu ishranu ljudi i
životinja.
Kao posljedica hranidbe bilja umjetnim gnojivima sve se više u lije-
cenju ljudi i životinja upotrebljavaju antibiotici jer tako proizvedena
hrana ne sadrži sve potrebne komponente za zdravu ishranu ljudi.
Hrana proizvedena iz tla bogatog humusom sadrži sve prirodne sas-
tojke za zdravu ishranu, zbog cega kod lijecenja ljudi i životinja nije po-
trebno posebno dodavati antibiotike.
Dr. Hans Peter Rusch je izracunao da jedna litra antibiotika u lijece-
nju ljudi stoji 120 DM, a jedna litra antibiotika koje sadrži prirodno pro-
izvedena hrana stoji svega 0,20 DM.
Ovo je samo jedan od pokazatelja koji govore u prilog zdravoj i jefti-
noj proizvodnji hrane proizvedene iz humusom bogatog tla bez umjet-
nih gnojiva.
Ne može se osporiti da je uvodenje kemizacije u poljoprivrednu pro-
izvodnju pridonijelo povecanju poljoprivredne proizvodnje tako da je,
J
na primjer, od prosjecno 12 do 15 q pšenice povecan urod na 50 i više III-
mtc., kukuruza od 40 mtc. na 80 do 100 i više mtc., šecerne repe od 100
na 500 i više mtc. po jednom ha. No kad se pobliže analizira to poveca- ~

nje, ustanovit cemo da je do toga došlo uslijed: J

- bolje agrotehnicke pripreme i održavanja tla (30 posto);
- intenzivne gnojidbe umjetnim gnojivima (30 posto);
- selekcije visokorodnih sorti (40 posto).
U vezi s povecanjem od cca 30 posto s obzirom na hranidbu bilja
umjetnim gnojivima navest cemo neke podatke.
Na podrucju Francuske u Agenu gnojili su pokusno 1 ha šljiva ažen-
ke umjetnim gnojivom uz natapanje i 1 ha bez umjetnog gnoja pod obic-
nim uvjetima. Rezultat toga pokusa bio je da je 1 ha šljiva gnojenih um-
jetnim gnojivom uz natapanje dao urod od 3,5 vagona, a onaj drugi I~
hektar svega 2 vagona šljiva. Dakle, povecanje uroda je gotovo za 50 po-
sto. Buduci da se šljiva aženka uzgaja uglavnom za sušenje, to je cijeli
urod s jednog i drugog hektara osušen. Nakon sušenja urod sa oba hek- ii
tara bio je po kolicini gotovo isti. Višak uroda iz held:ara gnojenog um-

..-
jetnim gnojivom uz natapanje sastojao se od viška vode koja je pri suše-
nju isparila, ali je zato kvaliteta sušenih šljiva sa hektara koji nije bio
gnojen umjetnim gnojivom bila za 2,5 posto šecera veci nego od šljiva
gnojenih umjetnim gnojivom.
Osim navedenih znanstvenih dokaza, koje je vodio dr. H. P. Rusch, i
ovih dobivenih egzaktnim pokusima sa šljivom, navest cemo neke pod-
atke koji nas upucuju na to da dobre rezultate koje postižemo hranid-
bom bilja umjetnim gnojivima valja promatrati i s drugoga stanovišta.
Tako je poznato da je lucerna sedmakinja, kako je inace naziva narod,
postala trecakinja, to jest nakon intenzivne gnojidbe dušicnim gnojivima
mora se vec nakon trece godine preoravati. Pšenicu ne smijemo sijati na
površinama neposredno nakon što je uzgajan kukuruz tretiran herbicidi-
ma. Sve se više smanjuju raspoložive površine za uzgoj šecerne repe usli-
jed prevelikog razmnožavanja nematoda itd.
Kako stoji s uzgojem stoke? Poznat nam je uzgoj krava na podrucju
Velike Britanije, kod predsjednika tvrtke Siol Association, koji uzgaja
400 muznih krava prosjecne starosti od 12 godina. Neke krave i nakon
16 gooina daju više od 5000 litara mlijeka godišnje. Umjetno hranjene
krave u štalskom uzgoju moraju vec nakon treceg telenja pod nož.
Ako se još nismo uvjerili u navedene dokaze o problemima s kojima
smo suoceni u vezi uvodenja intenzivnih mjera hranidbe bilja umjetnim
gnojivima i, dosljedno tome, kemijskim sredstvima za zaštitu bilja, poku-
šajmo se sami uvjeriti kako je proizvedena hrana nepodesna za ishranu.
Pokušajmo sami hraniti, primjerice, svinje kukuruzom proizvedenim
umjetnim gnojivom i onim iz obicne proizvodnje bez umjetnih gnojiva,
pa cemo vidjeti da one uopce nece jesti hranu proizvedenu umjetnim
gnojivom sve dode dok imaju prirodnog kukuruza u izobilju. U istu
svrhu mogu nam poslužiti ostale domace životinje, narocito ptice.
Pišuci ovu knjigu nismo imali iluzije da ce se kotaci tzv. progresa u
hranidbi poljoprivrednog bilja umjetnim gnojivima i sredstvima za zašti-
tu biljapesticidima odmah zaustaviti i vratiti natrag na prirodnu hranid-
bu bilja, osobito ne kod onih proizvodaca koji su povecanim novcanim
dohotkom osjetili prednost primjene kemizacije u poljoprivrednoj proiz- ,
vodnji.
Kada su objavljene moje knjige Biološka agrikultura i Osnove bio-
loškog vocarstva, neki strucnjaci su rekli da ce do upotrebe doci tek u
iducem stoljecu, a:neki su se pobojali za svoj prestiž postignut intenziv-
nom primjenom kemizacije u poljoprivrednoj proizvodnji. Govorili su
da te knjige izazivaju zabunu medu proizvodacima, te da ti stavovi mogu
štetno djelovati na proizvodnju.
Od tada (1972. godine) do danas, prošlo je više od desetak godina.
Mnogima je doprlo do svijesti da se upitaju: je li intenzivna primjena
kemizacije u poljoprivredi doista korak naprijed, ili je to samo farsa iza
koje se kriju mnogi drugi do sada neistraženi problemi, za cije ce rješe-

9
 nje trebati uložiti mnogo truda i novaca kako bi se ispravio pogrešno
ucinjen korak.
Prema istraživanjima Tretjakova, oranicni sloj jednog hektara podzo-
lastog tla može sadržati do 4500 kg fosfora, 3600 kg dušika i do 70.000
kg kalija. Prema podacima prof. Gutchia, unutarnje rezerve dušika u tlu
su velike. Tako u podzolastom tlu do dubine od 40 cm dostižu i do 7000
kg cistog dušika, a u cernozemu je ta kolicina znatno veca, i do 18.000
kg. Slicne podatke navode i prof. Gracanin i drugi.
To su tzv. unutarnje rezerve hraniva o kojima se sve manje vodi racu-
na uvodenjem intenzivnih mjera u gnojidbi sa NPK. To je ujedno odgo-
vor na pitanje zašto je uvodenje intenzivnih mjera kemizacije u poljop-
rivredi skupo, a proizvedena hrana nezdrava.
Prvim našim knjigama o biološkoj poljoprivredi željeli smo pobuditi
interes za biološku upotrebu sredstava u hranidbi bilja i njihovoj zaštiti,
te upoznati se s opasnostima upotrebe kemijskih sredstava po zdravlje
ljudi i životinja. Nakon toga produbili smo svoje znanje i stekli odrede-
na iskustva o primjeni bioloških metoda u proizvodnji krumpira, kuku-
ruza i voca, o cemu su objavljene posebne male knjižice. Izradili smo'
knjižicu o homeopatiji u kojoj je posebno obradena opasnost od upotre-
be pesticida time što je dokazano da sredstva za zaštitu bilja - pesticidi
- i dalje ostaju velika opasnost ako se kao kriterij za njihovu neotrov-
nost uzimaju tzv. letaine doze.
1 Isto tako pronašli smo prirodno mineraino gnojivo (KPMG) kojim
s~ uspostavlja prirodna ravnoteža za održavanje plodnosti tla, cime se
omogucuje proizvodnja zdrave i jeftine hrane za covjeka i domace živo-
tinje.
Ako smo ovom novom knjigom uspjeli ugraditi samo još jednu ciglu
u prakticnoj primjeni biološke agrikulture, to ce nam biti nagrada za
uloženi trud.

10

L
 HRANITI
LJUDE

,.
 . Prvi zadatak poljoprivrede jest ishrana ljudi. To se mora posebno is-
taknuti jer se to cesto zaboravlja. Ispunjava li suvremena poljoprivreda
taj zadatak?
Na prvi pogled ona to uspijeva vrlo dobro; sve zemlje koje upotreb-
ljavaju suvremenu poljoprivrednu tehniku ne samo da ne znaju više za
glad, vec ne znaju što ce raditi s viškovima: maslac se nagomilava u
hladnjacama, žito u silosima, a milijuni tona voca bacaju se kako bi se
rasteretilo tržište jer za tako proizvedenu hranu nema dovoljno kupaca.
Gledajuci to izbliza, valja riješiti dva glavna problema.
Ako nismo odviše siromašni, možemo zadovoljiti našu glad, samo
što se pitamo, omogucava li nam naša hrana ZDRAVLJE?
Doista, ako imamo osnovno znanje o ishrani, zadovoljit cemo naše
potrebe kalorijama, bjelancevinama, aminokiselinama, vitaminima, itd.
Ali to nije sve.
U ovoj cemo knjizi pokazati da živežne namirnice mogu sadržavati
po prilici sve što trebamo, ali su ipak nesposobne da nas održe u do-
brom zdravlju: jer hranjiva vrijednost onoga što mi jedemo ne ogranica-
va se samo na one sastojke koje uzima u obzir suvremena znanost o is-
hrani.
N eravnoteža i nedostaci o kojima ne vodimo racuna (jer su vezani uz
hranidbu bilja i uz poljoprivrednu tehniku), zatim prisutnost nepoželj-
nih kemijskih ostataka i, naposljetku, odsutnost vitalnosti vecine proiz-
voda suvremene poljoprivrede cine da naša hrana nije više sposobna za-
dovoljiti naš organizam svime onime što mu je potrebno.
Vecina strucnjaka tvrdi da samo suvremena poljoprivredna tehnika i,
poglavito, njezina tri glavna udarna oružja: gnojiva, sredstva za zaštitu
bilja protiv parazita i selekcionirane sorte, mogu brzo unaprijediti po-
ljoprivrednu proizvodnju siromašnih zemalja. Ali pri tome se cesto za-
boravlja nekoliko problema: .

Suvremena poljoprivredna tehnika uvjetuje proizvodnju skupih iQ-

dustrijskih proizvoda (poglavito onih kemijske industrije), koje vecina
nerazvijenih zemalja ne mogu proizvoditi (zbog pomanjkanja industrij-
ske infrastrukture) ni kupiti (zbog pomanjkanja novca) što je sve poveza-
no s njihovim vrlo sporim razvojem poljoprivrede.

13
 Suvremena tehnika, ako se upotrebljava cak i razborito, osobito je
opasna za tropska tla koja su vrlo lako podložna eroziji.
Postoji i druga poljoprivredna tehnika, ona biološke poljoprivrede,
koja omogucava znatno povecanje uroda bez navedenih nedostataka.
Svrha ove knjige je da ukaže na krivi put suvremene poljoprivrede i
da naglasi kako poljoprivreda koja respektira zakon života, odnosno bi-
ološka poljoprivreda iskljucivo može proizvoditi dovoljnu kolicinu hra-
ne za ljudsku ishranu sutrašnjice, te kvalitetne živežne namirnice koje
pridonose zdravlju.

14

,
 rKV ALITET A HRANE J

Nikada se prije nije toliko govorilo o kvaliteti hrane kao danas: sve
veci brQj potrošaca zahtijeva namirnice besprijekorne kvalitete. S druge
strane, proizvodaci i prehrambena industrija nastoje zadovoljiti takve
zahtjeve. Ali o kakvoj se kvaliteti radi?

VIZUALNA ILI PRIVIDNA KVALITETA

N ajlakša za procjenu, ako ne i za mjerenje, je ona kvaliteta koja se

vidi. Tu je potrošac narocito osjetljiv: on ce radije kupiti jabuke jednake
velicine, jednolicne boje, zdrave, nego oštecene i nejednake plodove.
Suvremena poljoprivredna proizvodnja je u tom pogledu postigla
znacajne rezultate: nikad prije nije bilo voca, povrca, sireva ili mesa ta-
ko lijepa izgleda.

KVALITETA OKUSA
ILI ORGANOLEPTICKA KVALITETA

Nije potrebno posebno naglašavati važnost ukusne hrane. Ali ostaje

pitanje, zadovoljavaju li proizvodi suvremene poljoprivrede naša oceki-
vanja? Mi cemo se ograniciti na nekoliko primjera:
. Najviše su poznati pilici iz baterije, koji svojim mekanim i bezukus-
nim mesom (a još k tome ukusa po ribarna) nemaju više ništa zajednicko
s mesom pilica s nekadašnjih farmi.
. Danas znamo kako je teško pronaci jabuke koje nisu brašnjave i bez
ukusa, jagode koje imaju prirodni ukus, ili breskve koje su sacuvale svo-
ju slast.
. I sir cesto gubi kvalitetu po kojoj je nekada bio cijenjen. Imena su
ostala ista, izgled takoder, okus koji je nekad bio bogat postao je beziz-
ražajan i kojekakav.
Mi cemo kasnije ispitati uzroke takvog stanja. Preostaje nam ispitati
treci aspekt kvalitete, najvažniji a ujedno i najviše zapostavljen u današ-
nje vrijeme: biološku kvalitetu.

15
 BIOLOŠKA KVALITETA

Namirnice trebaju, koliko je to moguce, zadovoljiti naše oko i naš

okus, ali im je prvenstveni zadatak da nas hrane, to jest, da nam kolicin-
ski i kvalitetom daju one elemente što su potrebni našem tijelu.
Zadatak znanosti o ishrani je da u pogledu zdravlja utvrdi koje koli-
cine i u kojem omjeru razlicita hraniva trebamo uzimati kako bismo odr-
žali dobro zdravlje. To je ujedno i zadatak poljoprivrede.
Mlijeko ostaje uvijek samo mlijeko, ali ovisno je li proizvedeno od
zdrave ili bolesne krave, ili je podojeno i konzervirano u dobrom ili lo-
šem stanju, ono ce biti korisno ili štetno za zdravlje. Isto vrijedi i za
plod: ovisno o tome kojoj sorti pripada, je li vocka bila obrezivana, gno-
jena, natapana 1tretirana na odredeni nacin, njegova hranidbena vrijed-
nost može varirati u širokim granicama. To je osnovni pojam za hranid-
benu vrijednost jednog poljoprivrednog proizvoda u usporedbi s proiz-
vodnjom istog tipa (iste biljne ili životinjske vrste) ali dobivene razlici-
tom tehnikom. .

Opcenito kažemo da je biološka kvaliteta neke namirnice njena spo-

sobnost da uzdržava covjeka koji je konzumira u dobrom zdravlju.
Zacudujuca je cinjenica da je osnovni pojam biološke kvalitete pot-
puno zanemaren kako od strane javnosti tako i od instituta za poljopriv-
redna istraživanja, poljoprivrednika a i konzumenata.
Taj je problem donekle reguliran samo sa dva aspekta: bakteriološka
kvaliteta s jedne strane i ostaci pesticida i dodaci (aditivi) u namirnica-
ma, s druge strane.
a) Bakteriološke norme (neprisutnost patogenih klica i ogranicenje
njihova ukupnog broja) utvrdene su uglavnom za mljecne proizvode,
meso i konzervirane namirnice. Držimo, da je u toj oblasti reguliranje
obavljeno dostatno i opcenito dobro.
b) Relativno obavljeno reguliranje ostataka pesticida i aditiva u ži-
vežnim namirnicama valja dalje razmotriti. Isti se proizvod u jednoj
zemlji zabranjuje Uer ga se drži otrovnim), a dopušta se u drugoj (gdje je
»bezopasan«). Iste primjedbe vrijede za hormone kod ishrane stoke i
peradi, koji su dozvoljeni samo u nekim zemljama. Ali postoje i drugi
.faktori, ne manje važni za biološku kvalitetu koje pak potpuno zanema-
ruju aktualni propisi. Glavni uzrok zbog kojeg se to zaboravlja jest, iz-
gleda, nepoznavanje tih faktora ineobaviještenost.
Mnogi ljudi, kako znanstvenici, tako i veci dio pucanstva, uvjereni su
da poljoprivredna tehnika ima neznatan utjecaj na biološku kvalitetu
proizvoda a time i na naše zdravlje.

16

.....
 FAKTORI I KRITERIJI BIOLOŠKE KVALITETE

Je li moguce da od dvije jabuke ili dvije mrkve jednakog izgleda jed-

na podržava ljudsko zdravlje, a druga uzrokuje bolest? U cemu se one
medusobno razlikuju?
Time smo postavili osnovno pitanje o kojem ovisi izbor tehnike u po-
ljoprivrednoj proizvodnji.
Odgovor je još daleko od toga da bude evidentan: naše znanje o ži-
votu je još ograniceno a znanstvene spoznaje na koje se možemo osloniti
mogu nam dati samo neke elemente za djelomican odgovor.
Faktori biološke kvalitete su višestruki i složeni. Neki su faktori do
sada otkriveni kemijskim analizama, dok se drugima možemo približiti
samo biološkim putem.

FAKTORI BIOLOŠKE KVALITETE,

KOJI SU OTKRIVENI KEMIJSKOM ANALIZOM

a) Biološka kvaliteta jedne namirnice varira s njezinim sadržajem mi-

neralnih i organskih tvari.
Do sada su nam poznati slijedeci osnovni faktori biološke kvalitete:
šecer, masti, bjelancevine, vitamini i mineraine soli.
Zadovoljavajucu biološku kvalitetu nema plod s malim kolicinama
vitamina ili mlijeko siromašno bitnim aminokiselinama. Ali optimalna
ravnoteža razlicitih sastojaka ostaje vrlo malo poznata. Tako, na pri-
mjer, ne znamo idealan sadržaj minerala u biljkama, posebice sadržaj
mikroelemenata.
Prije svega, u namjeri da se popravi jedan faktor nastaje opasnost da
se utjece na smanjenje drugog. Isto tako može se pretpostaviti da pove-
canjem kolicine proteina nekoj žitarici (pomocu selekcije ili dodatkom
dušicnog gnojiva) popravlja se njezina biološka kvaliteta. To je poveca-
nje, u stvari, praceno sniženjem kvalitete proteina (tj. smanjenjem odno-
sa u aminokiselinama, kako se to vidi iz analize kukuruza).
Isto tako, postoji mogucnost da se izazove neravnoteža mineralnih
sastojaka, visoke doze dušika mogu izazvati smanjene kolicine mikroele-
menata (osobito bakra). Naposljetku, izvjesni bitni elementi, kao što su,
primjerice, encimi, (vjerojatno i drugi koji još nisu otkriveni), opcenito
su malo poznati a da bi se moglo utvrditi koliko ih biljke trebaju sadrža-
vati i kojih tipova.
Zakljucimo da kemijska analiza može utvrditi neravnotežu koja se
pokazuje, ali ne može dati odredeni kriterij za prosudivanje biološke
kvalitete.
b) Namirnice mogu sadržavati i škodljive sastojke.

2 BIOAGRIKULTURA 17
 Ne želimo govoriti o prirodnim otrovima, nego o onima koji prirod-
no nisu prisutni u biljkama, kao što su, na primjer, ostaci kemijskih pro-
izvoda što se upotrebljavaju u poljoprivredi (insekticidi, fungicidi, herbi-
cidi, itd.) i dodaci (aditivi) živežnim namirnicama (konzervansi, bojadi-
sari, itd.).
Kemijska analiza može utvrditi kolicinu ostataka proizvoda i njiho-
vih metabolita upotrijebljenih u poljoprivredi, ali ostaje da se riješi kako
utvrditi prag ili stupanj toksicnosti. Tu je kemijska analiza nedostatna
kao pouzdano sredstvo.
c) Faktori biološke kvalitete izmicu kemijskoj analizi.
Pod pretpostavkom da je potpuna kemijska analiza životinjskih ili
biljnih sastojaka moguca, nije dostatna da nam dade sve pojedinosti, a
pofiajmanje da utvrdi kriterij biološke kvalitete i to iz slijedecih razloga:
. Optimalni kemijski sastav je nepoznat.
. Analiza opcenito ne omogucuje da se na posve zadovoljavajuci na-
cin utvrdi u kakvom se obliku nalaze sastojci u živom bicu i kakve veze
postoje izmedu njih.
. Život sam, kao osobina koja karakterizira živo bice, izmice našim
sredstvima analize; utvrdujemo njegovo postojanje bez mogucnosti da
tocno protumacimo njegov mehanizam.
Suvremena znanost nas uci da se hranimo kemijskim sastojcima koje
sadrže hraniva, ali ništa ne dokazuje o »životnoj snazi« biljaka i životi-
nja što sudjeluju na jednaki nacin u našoj ishrani.
Sve tvari, i žive i nežive, posjeduju snagu, kako to pokazuju pokusi s
homeopatskim razrjedenjima od 1030(jedan dio supstance na 1030dijelo-
va vode) u kojima i zadnji sastojci nestaju, a ipak ostaju jako aktivni.
Živa bica posjeduju mnogo vecu snagu jer su sposobna rasti, prilago-
davati se okolini i razmnožavati se. Znanost ne uspijeva kontrolirati ra-
dijaciju svih živih bica i živih tkiva, ukljucujuci i izolirane supstance.
Razliciti pokusi su omogucili da se ove snage samo djelomicno kon-
troliraju u namirnicama, kao i njihov medusobni odnos s vecim ili ma-
njim stupnjem intenziteta. Isto je sa zdravljem životinja hranjenih u la-
boratoriju s odgovarajucim namirnicama.

VITALNOST KAO OSNOVNI

KRITERIJ BIOLOŠKE KVALITETE

Vitalnost je, prema tumacenju u malom Larousseu, životna snaga bi-

ca. Buduci da tu snagu ne možemo izmjeriti, možemo je ocijeniti kroz
njezinu vizualnu manifestaciju.
a) Kod biljaka vitalnost se prvenstveno tumaci:

18

1
. sposobnošcu klijanja,
. otpornošcu protiv parazita i klimatskih nepogoda,
. visinom proizvodnje,
. konzerviranjemproizvoda.
b) Kod životinja postoji gotovo isti kriterij:
.plodnost,
. dobrozdravlje,
. otpornostprotivbolestii klimatskihnepogoda,
. dugovjecnost,
. visokarazinaproizvodnje.
Držimo da se može govoriti o »životnoj snazi«, ne oznacujuci tocno
što se misli pod sposobnošcu živih bica da rastu, da se prilagodavaju na
okolinu i da se razmnožavaju.
Izmedu takvih manifestacija vitalnosti izgleda da je najznacajnije i
najlakše kontrolirati:
. Otpornost protiv bolesti i parazita, koja se ocituje sposobnošcu bilja-
ka i životinja da ostanu u dobrom zdravlju bez umjetne zaštite koju pru-
žaju bezbroj ni pesticidi i medikamenti koje upotrebljava suvremena po-
ljoprivreda.
. Plodnost se u biljaka ocituje visokom sposobnošcu klijanja i moguc-
nošcu da se umnažaju kroz dugi niz godina s istim sjemenom, bez zna-
kova degeneracije, a u životinja sposobnošcu normalnog razmnožavanja
kroz cijeli život.
Intenzitet »životne snage« varira od jedne do druge životinje, ovisno
o nasljednosti i sredini u kojoj se ona nalazi. Ako je ovaj intenzitet veli-
ki, to se ocituje u velikoj vitalnosti i dobrom zdravlju, a ako je, naprotiv,
smanjen, to se ocituje u osrednjoj vitalnosti s velikom podložnošcu raz-
nim bolestima.
Tvrdnja da je jedna namirnica utoliko bolja za naše zdravlje ukoliko
je biljka ili životinja od koje potjece zdravija i posjeduje jacu životnu
snagu, nece ni najmanje zadovoljiti ucenjaka koji vjeruje samo znanstve-
nim dokazima, a zaboravlja ono bitno, da samo hrana proizvedena iz bi-
ološki aktivnog tla može biti zdrava za covjeka.
Velika je uloga »životne snage« u našoj ishrani, koja, pak, izmice na-
šem utvrdivanju. To nas ne ovlašcuje da negiramo njezino postojanje jer
smo uvjereni da ce to znanost jednog dana utvrditi, te da su zdravlje, a
osobito vitalnost biljaka i životinja koje sudjeluju u našoj rshrani bitni
kriterij za biološku kvalitetu. .
Usprkos svemu, ako ovi kriteriji i nisu potpuno zadovoljavajuci sa
znanstvenog stanovišta, mi nemamo boljih; a kemijski kriterij ostaje, ka-
ko smo to vec prije vidjeli, nepotpuno

19
 fK'VANTiTATIVNI I KVALITATIV~

RANDMAN I RENTABILNOST PROIZVODNJE

Je li biološka poljoprivreda, kako tvrde mnogi, »luksuzna poljopriv-

reda« koja, uz visoke proizvodne troškove i osrednje urode, može proiz-
voditi skupu robu namijenjenu bogatim kupcima, ili je ona uistinu po-
ljoprivreda sutrašnjice?
Randman je kvantitet proizvoda na jedinici površine. Ali što znaci
osnovni pojam? Slijedeci primjer ce nam pokazati njegov samovoljni ka-
rakter.
Prije nekoliko godina ucinjen je jedan eksperiment s natapanjem
aženke (šljive ciji se plodovi upotrebljavaju za sušenje), u svrhu poveca-
nja proizvodnje. Rezultati su bili izvrsni buduci da je urod šljiva pove-
can za 50 posto; ali kod sušenja šljiva primijeceno je da su prinosi pono-
vo pali na proizvodnju šljiva bez natapanja. Prema tome, natapanjem je
, povecana kolicina vode u šljivama a da se nije promijenila ukupna koli-
cina suhe tvari. Odakle taj paradoks: prinos je bio povecan za 50 posto,
ali realna proizvodnja suhe tvari nije bila izmijenjena.
Ta pojava nije jedinstvena; to se isto svagda dogada s drugim kultu-
rama kada se obilno natapaju i kada se u isto vrijeme unose visoke doze
topivih gnojiva. Time se dolazi do visokih uroda kultura koje se inten-
zivno natapaju: 100 tona jabuka po hektaru, 40 kg krastavaca po jednom
kvadratnom metru, itd. Ali, dobiveni proizvodi imaju neprirodno velike
kolicine vode, dok je stvarni urod osjetljivo manji i prema sadržaju suhe
tvari odgovara prirodnoj proizvodnji.
Usporedujuci proizvodnju po kolicini suhe tvari približavamo se re-
alnosti, ali se pri tome ostavlja po strani kvaliteta.
U velikoj proizvodnji bez natapanja taj je problem manje izražen
(variranje suhe tvari je u manjim omjerima) i moguce je usporediti uro-
de.
Ispitajmo randmane što se postižu ubiološkoj agrikulturi kao glav-
nom tipu biološke poljoprivredne proizvodnje.

20

1
 Žitarice, okopavine i leguminoze

Urodi su opcenito isti kao u proizvodnji istog tipa s kemijskim gnoji-

vima. No valja priznati da mnoge biološke proizvodnje ne postižu urode
r kemijskih proizvodnji ponajviše zbog loše primjene biološke tehnike. Bi-
ološki proizvodaci kao pioniri ponajviše su prepušteni sami sebi, bez do-
voljno uhodane tehnike. Druga je poteškoca biološke poljoprivrede što
se ne zadovoljava univerzalnim receptima. Metoda mora biti prilagbde-
na lokalnim prilikama, a to od proizvodaca zahtijeva inteligenciju i smi-
sao za izoštreno opažanje.
Uprkos tome, tvrdimo da su urodi visoki kada je biološka tehnika bi-
la korektno primijenjena, a cesto i veci nego kod kemijske proizvodnje,
cak i onda kada se ova..pot~nja osnivala na naprednoj tehnici.

Povrtlarske kulture

Sve ono što smo kazali o žitaricama, okopavinama i leguminozama

kao glavnim kulturama, najvecim dijelom vrijedi i za povrtlarske kultu-
re: urodi su isto toliki, a katkada i veci, kao i oni temeljeni na kemiji.
Jedina iznimka odnosi se na povrce s vecim sadržajem vode (rajcice,
krastavci i druge) kada su podvrgnute forsiranoj kulturi (natapanje i
gnojenje visokim dozama topivog gnoja). U tim slucajevima postižu se
izobliceni proizvodi s abnormalno malim kolicinama suhe tvari, ali s
krajnje velikim urodima. Namjera biološke tehnike nije u postizanju ta-
ko velikih uroda jer ona daje proizvode s kojima se oni prvi ne mogu us-
porediti.

Vocarstvo i vinogradarstvo

Ovdje opcenito vrijede ista opažanja kao i kod povrtlarstva: urod je

slican kao i kod vocnjaka u kemijskoj proizvodnji pod normalnim uvje-
tima.

Proizvodnja mlijeka

Kolicine mlijeka su najmanje isto tolike kao i one u suvremene inten-

zivne proizvodnje.

21
 Proizvodnja mesa

Potrebno je, kao i kod izvjesnih biljnih proizvoda, znati sa cime se

usporeduje. Ako se usporeduje s proizvodnjom koja se prakticira u uz-
goju pod relativno normalnim uvjetima (uzgoj goveda na otvorenom)
randman je isto tako visok, s mnogo manje sanitarnih problema.
S visoko industrijskim uzgojem (poglavito teladi za klanje, brojI era i
svinja) nemogucaje bilo kakva usporedba. Ocigledno je da se tako brzo
ne može proizvesti kokoš na farmi kao onu u bateriji, ali usporedba ne-
ma smisla jer je kvaliteta proizvedenog mesa posve drukcija. To vrijedi
isto i za proizvodnju jaja.

PROIZVODNA CIJENA
U BIOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI

U kakvom se odnosu nalaze cijena u biološkoj poljoprivredi i ona u

kemijskoj? Cesto se cuje prigovor da je biološka poljoprivreda vrlo sku- .
pa zbog velikih izdataka za rucnu radnu snagu prilikom rasprostiranja
komposta i za izvjesne poslove okapanja.
No ti argumenti ne vrijede iz slijedecih razloga:
. Dobrim strojevima (mehanickim okopacima i rasprostiracima gnoja)
dodatni posao što ga zahtijeva kompost nije osobito velik;
. u mnogo slucajeva može se izbjeci posao oko kompostiranja;
. okapanje kao problem pojavljuje se iskljucivo kod nekih kultura (na
primjer, mrkve, luka);
. troškovi obrade su još manji (jer se duboka obrada izostavlja);
. osobito povoljno sniženje troškova postiže se uštedom na kupnji um-
jetnih gnojiva i sredstava za zaštitu. Ta ušteda opcenito nadoknaduje (a
cesto i premašuje) dodatne troškove povecane uslijed rucne radne snage
za organsku fertilizaciju, rucno ili mehanicko okapanje.
Biološka proizvodnja opcenito ima jednake troškove, a katkada i ma-
nje nego kemijska proizvodnja istoga tipa. Oni mogu biti nešto veci u
posebnim slucajevima kada se radi o kulturi mrkve (i u slucaju da je po-
trebno rucno okapanje). To što smo naveli vrijedi za slucajeve normalne
proizvodnje s usporedivom strukturom, a ne vrijedi kada se radi o istin-
skoj industrijskoj proizvodnji, industrijskom uzgoju teladi, svinja, pera-
di, proizvodnji velikih brojaka, visoko mehaniziranoj i specijaliziranoj.
Taj tip proizvodnje ima uvijek znatno nižu cijenu proizvodnje od istoga
tipa manje proizvodnje (bilo da se radi obiološkoj, obiteljskoj ili grup-
~oj proizvodnji).

22
 Je li biološko gospodarenje unosno? Pitanje je, dakle, kljucno za
proizvodaca. Odgovor je potvrdan pod uvjetom da je tehnika ispravno
primijenjena.
Mi, na žalost, raspolažemo s vrlo malo tocnih knjigovodstvenih pod-
ataka; biološka gospodarstva ne posluju s redovnim organizacijama za
uredovanje i vrlo rijetko drže knjigovodstvo prilagodeno utvrdenim nor-
mama u centrima za upravljanje, što sve otežava mogucnost usporedbe
sa slicnim tipovima gospodarenja. Ipak, iznijet cemo nekoliko primjera
koji pokazuju rentabilnost dobro vodenog biološkog gospodarstva.
Dobra rentabilnost sastoji se u slijedecem:
. Urodi su na istoj visini (a katkada još i veci) od onih u proizvodnji is-
tog tipa klasicnih kultura (osim u izvjesnom broju vec prije naznacenih
sluc~eva u vocarstvu i vinogradarstvu s intenzivnim natapanjem, kultu-
rama u staklenicima, proizvodnji mesa u usporedbi s industrijskom pro-
izvodnjom).
. Troškovi proizvodnje su isti ili manji (osim nekih posebnih slucaje-
va).
. Zbog svoje kvalitete proizvodi bioloških kultura vrlo cesto postižu vi-
še cijene.

23
 ®ÕÊߢ¦ª±·ëß´

Malo je znanstvenih ispitivanja obavljeno u svrhu usporedbe kvalite-

te proizvoda kemijske poljoprivrede s proizvodima biološke poljoprivre-
de.
~
~
,\' KVALITETA IZGLEDA
ti
Ispravno izvedena biološka poljoprivreda omogucuje da se svojim
izgledom postignu proizvodi koji ne zaostaju za proizvodima klasicne
poljoprivrede. Ošteceno, kržljavo i zgnjeceno povrce koje nam katkada
( prezentiraju pod naljepnicom ponajmanje je proizvod dobre biološke
kulture.
Ispitivanja obavljena u SAD pokazuju upravo suprotno: superior-
no st proizvoda dobivenih biološkom tehnikom (radi se o proucavanju
ucinaka razlicitih nacina fertilizacije na proizvodnju jabuka).

KVALITETA OKUSA

Znanstveno dokazivanje kvalitete okusa bioloških proizvoda je vrlo

teško izvedivo i, prije svega, beskorisno. U vecini slucajeva dostaje da se
u tome svaki sam uvjeri usporedbom.

II]
POTTINGEROVI EKSPERIMENTI
~
Osobito znacajno iskustvo dra Pottingera iz Kalifornije (SAD) poka-
zalo je zapaženu stabilnost izvjesnih organskih sastojaka u biološkom
kruže nju, što zaslužuje da se posebno iznese.
~ Cetiri su se skupine macaka uzgajale kroz 2 godine u cetiri odjela, ci-
je se tlo sastojalo iz ispranog pijeska (cistog kvarca). Macke su u ograde-
nom prostoru dobivale potpuno istu hranu s iznimkom mlijeka: II
A kondenzirano mlijeko
B mlijeko u prahu
C pasterizirano mlijeko
D sirovo mlijeko I

24

'Ii
flo

~ ...
 Macji urin i izmetine bile su jedine tvari koje su se gomilale na pijes-
ku u ogradenom prostoru. Na kraju druge godine macke su bile odstra-
njene. Vegetacija koja se nakon toga razvila u ogradenim prostorima bi-
la je vrlo raznolika. Vrlo obilna u prostoru D (gdje su macke bile hranje-
ne sirovom hranom), a u drugima je bila mnogo slabija.
Nakon što je trava bila išcupana, bio je posijan grah. Ustanovljene
su dvije zacudujuce cinjenice:
. Grah zasaden u ogradenom prostoru A, B, C (macke hranjene kon-
denziranim mlijekom, mlijekom u prahu i pasteriziranim mlijekom) os-
tao je patuljastog rasta, dok je onaj u prostoru D (macke hranjene siro-
vim mlijekom) dosegao visinu do 2 metra.
. Grah iz ograda A, B, C imao je jak okus po macjim izmetinama, dok
je grah iz ograde D imao prirodan okus.
Jedino tumacenje drugog pokusa jest da su biljke u tri odjela apsor-
birale molekule koje su sadržavale macje izmetine. Molekule koje su da-
le izmetinama njihov karakteristican miris prvenstveno su sastavljene od
bjelancevina (indola i skatola). Gtuda i pitanje, nisu li i drugi proteinski
sastojci normalno apsorbirani od biljaka? Ne radi li se tu o jednom bio-
loškom kruženju od kapitalne važnosti za hranidbu biljaka.
Napomena: taj se miris izmetina nalazio cak u sjemenkama graha, a
ne samo u zelenim dijelovima biljke.

PROIZVODNJA JAJA KOD KOKOŠI

HRANJENIH REDOVITIM I BIODINAMSKIM ŽITOM
TABLICA I

Ucinak nacina kuJtiviranja žita na kokoši

KOKOŠI KOKOŠI
HRANJENE HRANJENE
REDOVITIM BIOLOŠKIM
ŽITOM ŽITOM

Proizvodnja 10 kokoši
u 9 mjeseci 1945 jaja 1916 jaja
Proizvodnja 10 kokoši
u 7 mjeseci 977 jaja 1213 jaja
Postot~k valjenja 2 serije
od 40 jaja u inkubatoru
pod jednakim uvjetima 35% 68%
Postotak kvarenja jaja
nakon 2 mjeseca 14% 20%
nakon 4 mjeseca 47% 20%
nakon 6 mjeseci 60% 27%

25
 Navedene brojke pokazuju da se kvantiteta i kvaliteta proizvedenih
jaja ocituje u postotku gotovo dvostrukog broja nosivosti i bolje konzer-
vacije jaja iznesenih od kokoši koje su hranjene biološki proizvedenim
žitom.

BIOLOŠKI TEST NA BILJKAMA

Cilj biološkog ispitivanja biljaka je u mjerenju vitalnosti.

. Testklijanja
Snaga klijanja sjemena ocituje njegovu vitalnost, ali to nece dati za-
dovoljavajuci ispit: sjeme koje slabo klija ima slabu vitalnost, ali sjeme
srednje vitalnosti može imati dovoljnu snagu klijavosti. Ovaj test vrijedi
samo ako se obavlja sa još jednim.
. Test otpornosti protiv uvenuca
Može se koristiti kao nadopuna testu klijanja: kad se klica dobro raz-
vije, sjemenu se prestaje dodavati voda, i tada se mjeri vrijeme koje pro-
tece dok se ne pocnu javljati znakovi uvenuca. To je vrijeme toliko duže,
koliko sjeme posjeduje vecu vitalnost.

26

-""'"
L

BIOAGRIKUL TURA
U PRAKSI
 e
Tlo je životna zajednica i izvor hraniva za biljke. Velik dio hraniva
biljke crpe iz tla, a ostatkom se hrane iz atmosfere.
Zdravlje i vitalnost biljaka velikim dijelom ovise o zdravom tlu. Ži-
votnu zajednicu u tlu France je nazvao zajednickim imenom edafon, a
njegova je karakteristika u tome što clanovi te zajednice trajno žive u tlu
i za njega su ishranom životno vezani.
Naše znanje o clanovima te zajednice vrlo je oskudno i vezano uz
mnoge tajne života u tlu.
Prema Burgesu, u jednom gramu plodnog tla nalazi se:
. 2,5 milijarde bakterija
. 700.000 aktinomiceta
. 400.000 gljivica
. 50.000algi
. 30.000 protozoa i dr.
Važno je napomenuti: iako je vec do sada uspjelo determinirati mno-
go vrsta tih zajednica - edafona - ipak strucnjaku ne bi bio dostatan
cijeli život da razvrsta sva živa bica što se nalaze samo u jednom gramu
tla!
Svrha našeg izlaganja nije da držimo tecaj iz mikrobiologije tla vec
da se letimicnim pregledom upoznamo s glavnim predstavnicima te za-
jednice te da iz takvog upoznavanja možemo izvuci odredene zakljucke
u vezi s pripremanjem tla za odredenu biljnu kulturu, održavanjem tla i
pravilnom hranidbom bilja.

FIZlKALN A SVOJSTVA TLA

Karakteristike fizikainih svojstava tla jesu cestice tla razlicite velicine

i oblika.
Prema mehanickom sastavu tla razlikujemo cestice tla razlicite velici-
ne:
. cestice tla vece od 2 cm,
. cestice šljunka velicine 0,2-2 cm,
. cestice pijeska velicine 0,05-2cm,
29
. cestice prašine velicine 0,01-0,05 mm,
. cestice gline frakcije 0,0I-O,I mikrona.
Za plodnost tla veliko znacenje imaju cestice gline, pa prema kolicini
glinenih cestica tla dijelimo na:
. glineno tlo sa 50 i više posto glinenih cestica,
. glinasto tlo sa 40-50 posto glinenih cestica,
. ilovasto tlo sa 30-40 posto glinenih cestica,
. ilovasto-pjeskovito tlo sa 20-30 posto glinenih cestica,
. pjeskovito-ilovasto tlo sa 10-20 posto glinenih cestica,
. pjeskovito tlo s ispod 10 posto glinenih cestica.
Prva dva tla ubrajamo u prilicno teška tla kojima kod prijelaza na bi-
ološku agrikulturu moramo posvetiti izuzetnu pažnju.
Druga dva tla ubrajamo u vrlo prikladna tla za proizvodnju bilja,
osobito za biološki nacin proizvodnje.
Treca dva tla takoder su prikladna za proizvodnju bilja. U proizvod-
nji bilja na tim tlima postižemo mnogo brže uspjehe nego na prva dva
tla, ali uz odredeni postupak.
Kod prva dva tla potencijalna plodnost je velika, ali fakticka vrlo ni-
ska, a kod treca dva tla potencijalna je plodnost vrlo niska, a fakticka
može biti povoljna, ali je za to potreban poseban postupak.

KEMIJSKA SVOJSTVA TLA

Svi elementi koji sudjeluju u hranidbi bilja dijele se prema agrikul-

turnoj kemiji na bio, makro i mikroelemente.
U vezi s takvom podjelom, u hranidbi bilja posebno su izdvojena tri
bioelementa: dušik, fosfor i kalij u tzv. NPK gnojivima, dok se ostalim
elementima poklanja manja pažnja.
Ubiološkoj agrikulturi ne izdvaja se posebno ni jedan od naprijed
navedenih elemenata; isto tako, elementi se ne dijele na makro i mikroe-
lemente, vec se smatra da su za pravilnu ishranu svi elementi podjedna-
ko važni. Iako neki elementi sudjeluju u hranidbi bilja u vecim, a drugi
u manjim kolicinama, biološka agriku1tura pridaje posebnu vrijednost
mikroelementima. U pravilnoj hranidbi bilja oni nisu ništa manje važni
od makroelemenata iako sudjeluju u neznatnim kolicinama, ali baš te
male kolicine pokazuju da su vrlo utjecajni jer njihovo djelovanje tek ta-
da dolazi do izražaja.
U vezi s takvim prilaženjem rješavanju hranidbe bilja, mi cemo se
ograniciti navodeci sve potrebne elemente koji sudjeluju u tlu i hranidbi
bilja, a necemo ih posebno razdvajati na mikro i makroelemente.

30

....
 U sastavu tla i u hranidbi bilja sudjeluju slijedeci elementi: kisik (O),
silicij (Si), aluminij (Al), željezo (Fe), kalcij (Ca), magnezij (Mg), natrij
(Na), kalij (K), titan (Ti), fosfor (P), sumpor (S), dušik (N), ugljik (C),
klor (Cl), jod (J), bor (B), arsen (As), mangan (Mn), bakar (Cu), nikal
(Ni), kobalt (Co), selen (Se), a postoji vjerojatnost da u održavanju plod-
nosti tla sudjeluju i radioaktivni elementi kao što su uran, torij, radij i
drugi.
Kako je vec prije istaknuto, klasicna hranidba bilja prema kemijskoj
metodi izdvojila je posebno dušicna, fosforna i kalijeva gnojiva i njima
poklanja posebnu pažnju. Prema takvoj ishrani sve se više upotrebljava-
ju navedena takozvana NPK gnojiva u razlicitim kombinacijama kao
kompleksna gnojiva razlicitih kombinacija, na primjer, NPK 7-14-21,
NPK 12-12-12, itd.
Jednostranom upotrebom navedenih gnojiva razlicitih kombinacija
poceli su se u tlu razvijati pojedini patogeni organizmi i štetnici. Da se
tome doskoci, pocelo se navedenim kombinacijama gnojiva dodavati i
razne pesticide kako bi sprijecili prekomjerno umnožavanje parazita u
tlu.
Kakve su posljedice za zdravlje ljudi i životinja, teško je predvidjeti,
ali se s velikom vjerojatnošcu može pretpostaviti da su one prije negativ-
ne nego pozitivne.
U biološkoj proizvodnji bilja zabranjena je upotreba:
. mineralnih dušicnih gnojiva (nitratnih i amonijskih),
. kemijskih kalijevih gnojiva (s iznimkom Patent-kalija pri prijelazu na
biološki nacin proizvodnje),
. kemijskih fosfornih gnojiva (tu ne ubrajamo fino mljeveni fosfat, fos-
ratnu drozgu).
Odgovor na pitanje zašto ubiološkoj agrikulturi nije dozvoljena
upotreba umjetnih mineralnih gnojiva obrazložit cemo u poglavlju o
hranidbi bilja.

REAKCIJA TLA

Reakciji tla u plodnosti pripada znacajno mjesto jer o njoj ovisi ak-
tivnost organizama u tlu, a posebno mikroorganizama kojima u biološ-
koj proizvodnji bilja pridajemo posebnu važnost.
Reakcija tla može biti:
. kisela,
. bazicna,
. neutralna,
a mjeri se koncentracijom vodikovih (H') i hidroksilnih (OH') iona.

31
 Kad prevladavaju H' ioni, onda je reakcija kisela, kada prevladavaju
OH' ioni, onda je reakcija bazicna, a kad se H' i OH' ioni nalaze u pod-
jednakoj koncentraciji, onda je reakcija tla neutralna.
Mi se dalje necemo zadržavati na tumacenju ove dobro poznate ci-
njenice iz agrikulturne kemije. Nas ovdje više zanima kako se navedena
stanja odnose na plodnost tla i kakvu reakciju ima plodno tlo u biološ-
koj proizvodnji bilja.
Iz objašnjenja elektricne osmoze vidjet cemo da što se tlo više gnoji
umjetnim gnojivima (NPK), to ono više posjeduje elektricna svojstva jer
rastvaranjem umjetnih gnojiva nastaju elektroliti.
Za dobro korištenje umjetnih gnojiva u fertilizaciji tla potrebno je da
. u tlu bude prisutno dovoljno vlage, da tekuca faza tla ne bude suviše
koncentrirana jer tada nastaje zastoj u elektroosmozi.
Prije smo istakli da su za kiselost tla odgovorni H' ioni, a za bazic-
nost OH' ioni. Da bi biljka mogla primiti hraniva iz tla fertilizacijom
umjetnim gnojivima potrebno je vršiti disocijaciju vode na H' i OH' io-
ne, koji se dalje vežu na NO3, P2Os, K2O i druge ione. Uslijed toga dolazi
do trajnog kolebanja reakcije tla vezanjem H' i OH' iona.

REAKCIJA TLA
U ORGANSKOJ HRANIDBI BILJA

Iz prakse o plodnosti tla prijelazom na organsku fertilizaciju utvrde-

no je da je pocetna reakcija tla bila 5,5 pH, a što se tlo više obogacivalo
humusom, to se reakcija tla trajno približavala neutralnoj tocki.
Kod sadržaja humu sa od 3 posto u tlu reakcija je iznosila 6,5 pH, i
što se u tlu više nagomilavao humus, reakcija se sve više približavala ne-
utralnoj.
Iz prakse biološke proizvodnje bilja isto je tako poznato da je reakci-
ja u pocetku iznosila 7,5 pH, bila je dakle bazicna, a što se više u tlu go-
milala kolicina humusa, reakcija tla se sve više približavala 7 pH, tako
da je nakon 5 godina iznosila 7,1 pH. Ispitivanjem je utvrdeno da je
mikrobiološka aktivnost tla to veca što se reakcija tla više približava ne-
utralnoj. Ovo je osobito važno u hranidbi bilja organskim dušikom, što
ga u biološki aktivnom tlu akumuliraju takozvani fiksatori dušika iz at-
mosfere izravno u tlo, dakle, bez dodavanja mineralnih dušicnih gnoji-
va.
Ispitivanjem je, nadalje, utvrdeno da u jednom aktivnom i humusom
dobro snabdjevenom tlu ne postoje velike oscilacije u reakciji tla, to jest
reakcija ostaje manje više konstantna, a što je veca mikrobiološka aktiv-
nost u tlu, to se ono više približava neutralnoj reakciji.
Konstantnost reakcije tla ima odlucujucu zadacu u trajnom poveca-
nju plodnosti tla, a kolebanje reakcije pokazuje loše stanje plodnosti tla.

32

...
 Iz organske fertilizacije tla vidjet cemo, nadalje, temeljne razlike iz-
medu fertilizacije organskim gnojivima kod koje biljka posjeduje mo-
gucnost vlastitog izbora odgovarajucih hraniva iz tla putem njoj svoj-
stvene skupine mikroba. Tako postoji acidofilna mikrobiološka aktiv-
nost u hranidbi tla, alkalofilna mikrobiološka aktivnost tla, itd.
Iz fertilizacije tla umjetnim gnojivima vidjeli smo da biljke iz tla pri-
maju hraniva otopljena u vodi u fiziološki aktivnom obliku. Isto tako,
kod takvog primanja hraniva biljka nema mogucnost izbora odgovaraju-
cih hraniva, vec ih prima otopljena neposredno u podrucju korijena.
Takvim nacinom hranidbe bez mogucnosti izbora hraniva koja joj
ponajbolje odgovaraju, biljka ih mora istom preraditi u svome tkivu u
onome obliku koji odgovara procesu metabolizma.
Promatranjem biljaka fertiliziranih umjetnim gnojivima vidi se da
one gube na otpornosti od parazita, i što su vece doze dušicnih mineral-
nih gnojiva, to one postaju osjetljivije na napad raznih gljivicnih bolesti
i ostalih štetni-ka.

ELEKTROOSMOZA
Na temelju Attenbergovih pokusa ustanovljeno je da se voda u um-
jetno ucinjenom tlu kod promjera cestica od 0,01 do 0,02 mm može pod-
ici maksimalno 2,43 m uvis.
Fenomen uspona vode (sokova) može se mnogo bolje objasniti elek-
troosmozom.
Na uspon i silaženje vode u biljci djeluju i tzv. kozmicke sile: sunce
(centrifugalna sila) i mjesec (centripetaina sila). Na uspon vode (soka) u
biljci djeluje elektroosmoza koja se temelji na potencijalnoj razlici elek-
tricnog napona izmedu korijena i nadzemnih dijelova biljke.
Elektroosmoza

W II
I
'i~~fbt'~
~~;§
o- -I
~
I !
~
'VI
o
"
w ~~ /

JS I
((\
"

:1 il Ir 1) I &
0I
I
i
I
:~ ii ~I~ il ~
-00 00
 Primjer:
Ako ukopamo jedan dobar vodic elektricne struje (izoliranu bakrenu
žicu) i zabodemo ga jednim dijelom u tlo u predjelu korijena, a drugi
dio vežemo za vrh biljke i izmedu ukopcamo miliampermetar, primijetit
cemo da protjece struja. Ako sada upotrijebimo i osjetljivi voltamperme-
tar, rtJ.oci cemo izmjeriti razliku u potencijalu.
Ako se, pak, dobrim vodicem struje veže vrh biljke s dobrim zaustav-
ljacem struje (debeo namotaj bakrene žice), kako se to vidi na crtežu, ne-
posredno vezan uz korijenov sistem, zaustavit ce se daljnja cirkulacija
sokova, pa ako takvo stanje potraje duže, biljka može i uginuti.
Iz navedenog se vidi da u biljci postoji provodljivost elektricne struje
od vrha ( + ) prema dnu ( - ) i obratno.
Nadalje, za elektricnu provodljivost tla ustanovljeno je da služi i kao
mjera bogatstva tla elektrolitima; što je tlo bogatije elektrolitima (gnoje-
no umjetnim gnojivima), to je više nabijeno elektricitetom.
U svjetlu takvog tumacenja cirkulacije sokova pomocu elektroosmo-
ze možemo pobliže objasniti stimulativno djelovanje NPK gnojiva, kao i
ione NO3, P2°.li K20 u hranidbi bilja.
Fertilizacijom umjetnim i organskim gnojivima vidljivo je da postoje
razlike u kvaliteti plodova jabuke koje su bile gnojene mulciranjem i raz-
nim dozama dušicnih gnojiva.

TABLICA 2

Ucinak fertilizacije na randman i kvalitetu jabuka

URODPO UROD PLO- UROD PLO- OTPOR

STABLU DOVAI DOVAII
PLODOVA NA
NACIN FERTILIZACIJE KVALITETE KVALITETE TLACENJE
U BUŠE-
(KOLICINA PO VOCKI) LIMA U U
POSTOCIMA POSTOCIMA

Mulciranje (3-5 kg sijena) 14,3 71,3 10,9 16,6

Mulciranje (70 kg sijena) 14,1 79,5 1I,2 16,6
Mulciranje (105 kg sijena) 16,2 71,1 1I,5 16,0
35 kg sijena + 1 kg
amonijevog nitrata 17,0 54,6 9,3 16,0
1 kg amonijevog nitrata 22,4 28,3 6,2 15,0
2 kg amonijevog nitrata 22,4 28,3 6,2 15,0
3 kg amonijevog nitrata 18,2 30,2 5,5 14,9
0,7 kg dušika u
kompletnom gnojivu 16,2 56,1 9,1 15,4
1 kg dušika u kompletnom
gnojivu + 1 kg amoni-
jevog nitrata 18,9 42,1 8,0 14,9
0,5 kg dušika u
folijarnoj gnojidbi 15,2 55,8 8,5 15,6

34

....
 Ova se fertilizacija cetiri godine primjenjivala na jabukama sorte
mackintosh. Karakteristika jabuka I kvalitete bila je crvena boja u naj-
manje 50 posto plodova, otpornost plodova na tlak bila je mjerena upot-
rebom penetrometra (to je u isto vrijeme sredstvo za ocjenjivanje spo-
sobnosti cuvanja plodova).
[> Mulciranje vocaka provodilo se shodno praksi u SAD, koja je prema
novim saznanjima i iskustvima potpuno izmijenjena. Mulciranje prema
novim iskustvima provodi se tako da je kolicina materijala za mulciranje
smanjena na osjetno manju mjeru.
~[> Površinski sloj tla oko zdjelice vocaka pokrije se sa svega 2-3 cm de-
belim slojem materijala za mulciranje, a ne kao što je naprijed navedeno
30-50 cm debelim slojem. Takav sloj se stalno obnavlja kad rastrta koli-
cina materijala istrune. Ako se kod materijala koji trune osjeti miris pli-
jesni, to je siguran znak da se procesi rastvaranja mase krecu u neželje-
nom pravcu jer se stvaraju toksicni nusproizvodi koji isto tako djeluju
toksicno na prirodnu hranidbu vocaka.
- I prema našim iskustvima utvrdeno je da je ovakav nacin mulciranja
vocaka vrlo uspješan i da vocke vrlo povoljno reagiraju na takav nacin
ishrane.
Razlika izmedu fertilizacije vocaka umjetnim gnojivom i organske
gnojidbe je ocita.
Fertilizacija tla organskim gnojivima podržava rad mikroorganizama
na taj nacin da se interakcijom mikroorganizama tla i vocke vocka hrani
prema svojoj potrebi, a ujedno se razvija plodnost tla kao osnovni nosi-
lac njezine otpornosti prema parazitima.
Fertilizacija tla umjetnim gnojivima samo prividno povisuje urod vo-
caka, a s druge strane trajno kvari njegovu plodnost; što je takoder važ-
no, smanjuje otpornost vocaka prema parazitima. To, pak, uzrokuje po-
vecani broj prskanja, a time i poskupljenje troškova proizvodnje. Dru-
gim rijecima, fertilizacija vocaka umjetnim gnojivima djeluje stimulativ-
no na rast i urod vocaka, stvarajuci povecani urod i vece plodove s
povecanim sadržajem vode, dok se sadržaj suhe tvari ne razlikuje mnogo
od vocaka gnojenih organskim gnojivima. Postoje, medutim, osjetne raz-
like u kvaliteti plodova i cuvanju plodova nakon branja.
Kvaliteta plodova vocaka gnojenih organskim gnojivima znatno je
bolja u pogledu sadržaja šecera i mineralnih tvari, a ujedno se takvi plo-
dovi daleko bolje cuvaju u skladištu, kako pod obicnim uvjetima, tako i
u hladnjacama.

35
 BIOLOŠKA SVOJSTVA TLA

Prema grubom razvrstavanju, organizme tla možemo podijeliti na:

. Vidljiva živa bica (makroorganizme); u tu skupinu ubrajamo gliste,
paukove, i dr.
. Nevidljiva živa bica (mikroorganizme); najveci broj živih bica koje
nastanjuju tlo jesu mikroorganizmi. Dijelimo ih uglavnom na one koji
pripadaju biljnom carstvu: alge, gljive, aktinomicete, bakterije, i one ko-
je pripadaju životinjskom carstvu: protozoe, nematode, ratari oligochae-
tae i dr.
U daljnjem razvrstavanju organizme u tlu možemo podijeliti na:
. Korisne, koji djeluju povoljno na:
- strukturu tla, sljepljujuci pojedine fine cestice tla i tvoreci tako
njegovu poroznost, stabilne agregate i propusnost tla za vodu i zrak;
- rastvaranje organske supstance cime doprinose obogacivanju tla
humusom.
. Štetne, koji se hrane na štetu živih biljaka i životinja.
. Saprofite koji se hrane mrtvom organskom materijom.
. Faku1tativne (djelomicne) parazite koji se stanovito vrijeme hrane ži-
vom, a stanovito vrijeme mrtvom organskom hranom.
. Poluparazite (hemiparazite) koji djelomicno koriste hranj ive tvari
domacina, a djelomicno se sami hrane (cvjetnice Viscum album i druge).
. Superparazite: to su takva bica (vecinom gljive) koje se razvijaju kao
paraziti na parazitima viših biljaka (Cincinobulus cesatii i druge);
. Simbionte: medusobni odnos simbionta s biljkom domacinom do-
brovoljan je odnos dvaju partnera u zajednici, od cega imaju korist oba
partnera. Tako, na primjer, simbiotske bakterije koje žive na korijenu le-
pirnjaca (1eguminoza), snabdijevaju više biljke dušikom, a ove njih, za
uzvrat, ugljikohidratima.
Izmedu pojedinih vrsta organizama koji sacinjavaju životnu zajedni-
cu tla za nas su od pos~bnog interesa alge, gljive, aktinomicete i bakteri-
je.

ßÔÙÛ
Postoje razlicite vrste alga. Nas ovdje zanimaju one koje rastu nor-
malno u tlu navlaženom vodom iz atmosfere. Alge rastu kako na ku1tivi-
ranim, tako i na nekultiviranim tlima. Njihova je karakteristika da saci-
njavaju skupinu organizama koji sadržavaju klorofil pa prema tome po-
sjeduju sposobnost obogacivanja tla organskom materijom. Više vrsta
alga sposobno je da prima dušik izravno iz atmosfere, cime doprinose
snabdijevanju tla dušikom.

36
 GLJIVE

Od niže f1ore koja nastanjuje tlo gljive imaju posebno znacenje kako
prema broju koji se nalazi u tlu, tako i prema svojem radu. Kolicina glji-
va može preci i jednu tonu na površini od jednog hektara.
Gljive povoljno djeluju na strukturu tla, jer razgranatim micelijem
sljepljuju cestice tla i time doprinose formiranju poroznosti tla. Izlucuju
razlicite encime i time sudjeluju u:
. rastvaranju organske materije u tlu. Izlucuju CO2 i pomažu
. trošenju mineraIne tvari u tlu. Više tipova mikroskopskih gljiva tran-
sformira organski oblik dušika u mineraIni i sudjeluje u
. forrhiranju humusa: svojom protoplazmatskom aktivnošcu sudjeluje
u izgradnji organskog kompleksa u tlu ugradujuci u njega biljne ostatke;
. »odgovome« su za interakciju s ostalim živim organizmima tla i vi-
šim biljkama. U takvom radu posebno mjesto zauzima mikoriza, o cemu
cemo posebno govoriti.

AKTINOMICETE

Brojem vrlo znacajnu skupinu organizama tla cine aktinomicete.

One sudjeluju urastvaranju organske materije u tlu kako dušicnih, tako
i ugljikohidrata.
Vecina aktinomiceta spada u organizme koji žive u prisutnosti zraka.
One su vrlo otpome na sušu, a izravna sunceva svjetlost im ne šteti, zbog
cega ih najviše i nalazimo u površinskom dijelu tla. Podnose prilicno vi-
soke temperature, što narocito dolazi do izražaja kod izrade komposta (i
do 70°C).

ÞßÕÌÛÎ×ÖÛ

Više od 80 posto svih organizama u tlu sacinjavaju bakterije i to kako

kolicinom, tako i prema ulozi koju vrše u životu tla i u hranidbi viših bi-
ljaka.
Kako je vec prije navedeno, samo u jednom gramu tla nalazi se, pre-
ma Burgesu, 2,5 milijarde bakterija. Tako veliki broj bakterija u tlu za-
služuje posebnu pažnju.
Bakterije se medusobno razlikuju i prema potrebi za kisikom. Vecina
ih uspijeva samo u prisutnosti kisika u tlu; to su tzv. aerobne bakterije.
Postoje i bakterije kojima kisik nije neophodno potreban za život - to
su anaerobne bakterije.

37
 Vecina bakterija osjetljiva je na suncevu svjetlost, tako da se njihov
broj na površini tla znatno smanjuje. Najviše aerobnih bakterija živi u
dubini izmedu 5 i 25 cm.
Optimalna temperatura razvoja za vecinu bakterija je izmedu 25 i
35 ac, no i u tome postoje znatne razlike izmedu pojedinih vrsta. Za nji-
hov uspješan razvoj u tlu potrebna je odredena kolicina hrane, zraka,
vlage i topline. Optimalna reakcija tla za vecinu vrsta bakterija jest izme-
du pH-v.rijednosti 6 i 7.
Za bolje razumijevanje hranidbe bilja od osobite važnosti su bakteri-
je koje žive li podrucju korijenovog sistema - rizosfere.
U pocetnoj fazi razvitka biljaka (klijanje) u podrucju korijena nalazi
se veoma mali broj bakterija. Promatramo li sjeme koje klija, vidimo da
s povecanim rastom klice raste i broj bakterija, po cemu se može zaklju-
citi da je broj bakterija u neposrednoj vezi s rastom korijena.
Prema nacinu ishrane bakterije dijelimo na one koje same priskrblju-
ju hranu - to su tzv. autotrofne bakterije. Ovdje spadaju bakterije koje
same pribavljaju hranu oksidacijom raznih spojeva, na primjer, dušika,
sumpora, željeza, vodika, metana i drugih. .
Za održavanje plodnosti tla, a time i za hranidbu biljaka od posebne
su važnosti nitrifikacijske bakterije koje su sposobne oksidirati amonij-
ski dušik cime dobivaju energiju za asimilaciju ugljika iz zraka. Na sli-
can nacin cine to i sumporne bakterije i druge.
U drugu skupinu spadaju bakterije koje za svoj razvoj trebaju gotov
ugljik iz organskih spojeva - to su tzv. heterotrofne bakterije. Neke od
njih sudjeluju i u izravnoj fiksaciji dušika iz zraka.

Uloga bakterija (mikroorganizama) u kruženju dušika.

Nitrogene bakterije nalazimo gotovo u svim tlima, a odlikuju se spo-

sobnošcu vezanja slobodnog dušika iz zraka. Te bakterije možemo ug-
lavnom podijeliti na nesimbiotske i simbiotske.
Nesimbiotske nitrogene bakterije žive slobodno u tlu i asimiliraju
dušik iz zraka pomocu energije koju dobivaju rastvaranjem ugljikohid-
rata, a najvažnije su one koje to rade uz kisik - aerobne: Azotobakter-
-chrococcum, Bacterium radiobacter, Bacterium aerogenes i mnoge dru-
ge.
Od nesimbiotskih anaerobnih bakterija možemo spomenuti samo ne-
ke: Clostridium pastorianum, Bacterium sacharobuturycus i druge.
Prije smo naveli samo one za koje se do sada ustanovilo da sudjeluju
u kruženju dušika. No postoji i velik broj dosad nepoznatih bakterija
kao i ostalih mikroorganizama koji sudjeluju u kruženju dušika.
Simbiotske nitrogene bakterije žive u simbiozi s višim biljkama,
snabdijevaju ih dušikom, a one njih ugljikohidratima.

38

i
 U 19. stoljecu Bausingau1t je eksperimentalno utvrdio da leguminoze
obogacuju tlo dušikom. Nešto kasnije uspio je Beijrinck izolirati cistu
kulturu ovih bakterija nazvavši ih BaciJJum radicicola, da bi kasnije do-
bile ime Bacterium radicicola.
Drži se da od svih nitrogenih bakterija najvece znacenje za obogaci-
vanje tla dušikom ima Bacterium radicicola za koju se u pocetku smatra-
lo da godišnje može obogatiti tlo površine jednog hektara s 30 kg dušika.
Prema istraživanjima Fedorova (1960. g.) utvrdeno je da je ta kolicina
mnogo veca i da iznosi 100 kg/ha godišnje. Prema najnovijim istraživa-
njima istoga autora, pomocu savršenijih metoda ispitivanja utvrdeno je
da ta ista bakterija može opskrbiti tlo u toku jedne godine s 300 kg/ha
dušika.
Površinski slojevi tla naseljeni su mikro i makrofaunom koja u tlu
nalazi vrlo pogodan supstrat za ishranu i zaklon, razarajuci razne organ-
ske spojeve, tvoreci skloništa, rovove i ostavljajuci razne izlucevine.
Medu takvim stanovnicima tla nalazimo kukce, nematode, myriapo-
de, oligochaete, arachnide, crustacae, molusca i druge.
Samo jedan dio navedene faune tla je autotrofan - fIagelati, dok su
vecina njih heterotrofni organizmi, to jest oni koji se hrane drugim orga-
nizmima, na primjer, bakterijama, algama i drugim. Osobito važan zada-
tak u održavanju zdravog stanja u tlu obavljaju protozoe. One se, kako
je to utvrdeno, hrane patogenim mikroorganizmima tla. Oni su mnogo
osjetljiviji od bakterija na pesticide, koji na njih djeluju vrlo štetno.

GUSTE U TLU

Od svih stanovnika makrofaune tla najvažniju ulogu u održavanju

plodnosti tla imaju gliste. One su u tlu utoliko brojnije, ukoliko je tlo bo-
gatije organskom materijom. Na površini od jednog hektara njihov broj
iznosi od nekoliko tisuca do više milijuna.
Dr. Stoeckli je utvrdio da se u jednom cetvornom metru livade za
golf nalazi 133 kišnih glista. Svake noci one su izbacile na površinu 550
grama preradenog tla, ne uracunavajuci ono što je ostalo u njihovim
hodnicima. Kada se to preracuna za površinu od jednog hektara, onda
to iznosi 5500 kg preradenog tla svake noci, a kad se preracuna za jednu
godinu, onda to iznosi 81.200 kg, što u toku 30 godina predstavlja 20 cm
debeo sloj tla na jednom hektaru.
Prema tome, vrijedi ona poznata izreka: »Davno prije nego što je
covjek poceo obradivati tlo, radile su to gliste.«
Rad glista može se podijeliti na:
. Mehanicki ucinak na plodnost tla:
- hodnicima kojima omogucuju prodiranje zraka u tlo,

39
 - probavljene biljne otpatke miješaju sa tlom.
. Biokemijski ucinak na plodnost tla.
Prema izucavanju Lunta i Jacobsona izmetine gliste bogatije su u od-
nosu na okolno tlo: I
..
- pet puta nitratnim dušikom,
- dva puta zamjenjivim kalcijem,
- dva i pol puta zamjenjivim magnezijem, I
- sedam puta asimilirajucim fosforom, JI
- jedanaest puta zamjenjivim kalijem.
Gliste ujedno obogacuju tlo mikroelementima. Zbog povoljnog dje-
lovanja na plodnost tla, gliste služe kao test fauna za odredivanje plod-
nosti tla. Prema ispitivanjima H. P. Ruscha, što je povoljniji biološki in-
deks plodnosti tla, to je u njemu prisutan veci broj glista bez izravne
veze s kolicinom organske tvari u tlu.
Postoje razlicite vrste glista koje sudjeluju u rastvaranju organskog
dijela tla. Tako se posebno razlikuju gliste koje rastvaraju organsku tvar
prigodom kompostiranja raznog materijala. Te su gliste svojim oblikom ×
šiljaste i znatno manje od tzv. kišnih glista koje na površini vidimo obic-
no nakon kiše. Za »šiljaste« je utvrdeno da ugibaju nakon što su prera- ×
dile organske tvari u kompostu.
Posebno vrlo korisnu vrstu glista cine takozvane kišne gliste, medu
kojima je osobito važna Allo1obophora aliginosa koja prema ispitivanji-
ma, može preraditi najvecu kolicinu organskih otpadaka miješajuci ih sa
tlom.

ßÒÌßÙÑÒ×ÍÌ×ÝÕ×ÑÜÒÑÍ
IZMEÐU ORGANIZAMA TLA
I
Zajednica organizama tla živi u medusobnoj borbi za osvajanje ži- i
votnog prostora i hrane i to kako izmedu pojedinih vrsta, tako i unutar
vrsta stvarajuci medusobno antagonisticke odnose. Suština tih odnosa
otkrivena je pronalaskom antibiotika, to jest tvari što ih izlucuju pojedi-
ni organizmi a koje djeluju inhibirajuce na druge organizme. Otkrice an-
tibiotika predstavlja pronalazak koji se narocito u posljednje vrijeme
obilno koristi za održavanje zdravlja ljudi i životinja. Antagonisticko
djelovanje osobito se dobro koristi u biološkoj proizvodnji bilja. Uzgaja-
juci biljke biološkom metodom, uspostavljaju se u tlu antagonisticki od-
nosi izmedu korisnih i patogeIiih organizama, posebice mikroorganiza- I
ma. Podržavanje takvog stanja u tlu pogoduje korisnim organizmima
koji prevladavaju i time paraliziraju djelovanje štetnih organizama, koji
inace uzrokuju razna oštecenja i oboljenja bilja. I
40

--
 Medu antagonistickim gljivama poznata je Trichoderma lignorum,
koja antagonisticki djeluje protiv Pythium i Rhizoctonia spp. Ona proiz-
vodi antibiotik gliotoksin koji djeluje fungicidno u koncentraciji
1 : 300.000.
Penicilium expensum izlucuje antibiotik patulin koji djeluje inhibi-
tomo na mnoge osjetljive vrste u koncentraciji 1 : 50.000.
Mnoge vrste aktinomiceta (koncastih bakterija) vrlo su jaki antago-
nisti patogenih gljiva i bakterija. Trichoderma viride proizvodi antibio-
tik viridin i gliotoksin, koji sprecavaju razvitak Armilarie melea; Aktino-
myces praecox sprecava razvoj Aktinomyces scabies.
Slicni antagonisticki odnosi ustanovljeni su i kod mnogih drugih glji-
va i bakterija, što se obilato koristi ubiološkoj agriku1turi.

MIKROBIOLOŠKA RAVNOTEŽA TLA

Izravno korištenje antagonistickih odnosa nije dalo odredene rezul-

tate protiv patogenih mikroorganizama u tlu. Unošenje antagonistickih
organizama u svrhu da se izazove uništenje patogenih mikroorganizama
ostalo je bez vidljivih rezultata. Razlog je tome što se u prirodno plod-
nom tlu nalazi obilna mikroflora koja djeluje inhibitomo protiv patoge-
nih mikroorganizama.
Tu ravnotežu koja sprecava veliko umnažanje pojedinih vrsta mikro-
organizama zovemo mikrobiološkom ravnotežom tla.
U svrhu postizanja antagonistickog djelovanja novog mikroorganiz-
ma protiv patogenog ponajprije je potrebno uništiti postojecu mikroflo-
ru kako bi se omogucio njegov nesmetani razvoj. Uništenje postojece
ravnoteže u tlu postiže se u praksi sterilizacijom i to obicno povišenjem
temperature pomocu pare.
Izvjesna sterilizacija tla, odnosno sprecavanje razvoja patogenih
mikroorganizama u tlu, postiže se unošenjem vecih kolicina dobro ugo-
renog stajskog gnoja, odnosno komposta. Na taj se nacin tlo obogacuje
saprofitskom mikroflorom koja je bolje prilagodena saprofitskom naci-
nu života u tlu od fakultativnih parazita (na primjer, Victoriae inequylis)
cime se sprecava njihovo štetno djelovanje.
Sterilizacija tla postiže se i zalijevanjem tla vodenom otopinom kom-
posta.
Na osnovnim postavkama antagonistickih odnosa izmedu pojedinih
mikroorganizama - inhibitora i patogenih organizama - temelji se i
biološko održavanje zdravlja biljaka.

41
 HUMUS

Organski sastojci biljaka, koji se nalaze u tlu (korijenje, otpaci žetve i

drugo) ili oni koji se ugraduju u tlo (stajsko gnojivo, slama, zelena gno-
jidba) rastvaraju se pod utjecajem organizama tla i transformiraju u raz-
licite organske supstance smede do crne boje, koje opcenito nazivamo
humusom.
Za humu s se može reci da je jedno posredno intermedijarno stanje,
relativno stabilno u procesu razgradnje organske tvari biljnog i životinj-
skog podrijetla.
Kemijski sastav humusa vrlo je kompleksan i malo poznat. Karakte-
rizira ga prisutnost huminskih kiselina koje su topive u alkalnoj sredini
a koje ne postoje u svj!!~imbiljkama.
Huminske kiseline sastavljene su od ligno-proteinskog koloidnog
kompleksa koji posjeduje veliki kapacitet apsorpcije i izmjene iona.
Prema klasicnoj teoriji, transformacijom humusa oslobadaju se mi-
neralne materije, odnosno mineralizacijom humusa postupno se osloba-
daju hranjivi elementi potrebni za hranidbu biljaka.
Osim toga, humus služi i kao hrana velikom broju mikroorganizama
koji njegovom rastvorbom oslobadaju pojedine organske materije, a sin-
tezom stvaraju razne antibiotike, encime - katalizatore raznih bio-ke-
mijskih procesa, a njihova je zadaca od neprocjenjive vrijednosti u bio-
!oškoj aktivnosti.
Svježa organska masa \~staci žetve, zelena gnojidba, slama i drugo)
v~!ose brzo raspada tvore Clhumus, kada je omjer ugljika i dušika 10 i
Vlse,a takva rastvorba tece mnogo polaganije kada je odnos niži od 10.
Formiranje humusa u tlu ovisi o:
. Prirodi organske tvari: brzina rastvorbe organske tvari ovisi o njezi-
noj prirodi. Rastvaranje glukoze (šecera) vrlo je brzo, dok se celuloza i
hemi-celuloza rastvaraju znatno polaganije.
. Stupnju aktivnosti mikroorganizama: što je mikrobiološka aktivnost
u tlu veca, a uvjeti za njezin rad povoljniji, to i procesi rastvorbe teku
brže.
. Temperaturi: najpovoljniji uvjeti za rastvorbu i rad mikroorganiza-
ma su pri temperaturi izmedu 30 i 35 ac.
. Vlazi: najpovoljnija vlažnost tla je izmedu 60 i 70 posto. Da se pro-
ces humifikacije odvija što bolje, tj. da postoji povoljna ravnoteža izme-
du formiranja i rastvorbe humusa, temperatura i vlažnost tla ne smiju bi-
ti odviše nepovoljni (u odviše vlažnoj klimi mineralizacija se odvija od-
više sporo), ni suviše jaki (u ekvatorijalnoj klimi mineralizacija organske
tvari odvija se suviše brzo), jer je tada stabilnost humusa vrlo slaba.

42

---01
. Aedzaciji: uz pristup dovoljne kolicine zraka humifikacija se odvija
dobro jer je za pravilnu tvorbu humusa od posebnog znacenja rad ae-
robnih bakterija tla, koje imaju odlucujucu ulogu.
. Kulturi i obradi tla: umjerena, ne suviše duboka obrada tla povoljno
utjece na stvaranje humusa, dok trajna kultura bez dodavanja organske
tvari snizuje sadržaj humusa u tlu.

ULOGA ORGANSKE TVARI

I HUMUSA U ODRžAVANJU PLODNOSTI TLA

a) Utjecaj na fizikaIna svojstva tla:

. Struktura tla: humu s doprinosi formiranju apsorpcijskog kompleksa
tla te veže cestice pijeska u tlu. U pjeskovitom tlu organska tvar poprav-
lja strukturu tla u pomanjkanju mineralnih koloida tla (glinenih cestica).
U glinenim tlima humus popravlja strukturu tla.
. Zadržavanje vlage u tlu: tlo bogato humusom ima veliki apsorpcijski
kapacitet za vodu. Dobro humusno tlo može primiti i do 200 litara vode
na jedan cetvorni metar bez površinskog zabarivanja tla.
. Smanjenje otpora ratilima kod obrade tla: prvi vidljivi znak lošeg
održavanja tla organskom tvari praceno je povecanim otporom ratilima
kod obrade tla. To se opaža mnogo prije nego što se pocnu snižavati
urodi, a to je ujedno prvi znak smanjenja plodnosti tla.
b) Utjecaj na kemijska svojstva tla:
Zadatak humusa u održavanju plodnosti tla razlicito se tumaci, ovis-
no o tome na koji se nacin interpretira njegova uloga u hranidbi bilja.
Ipak, važnost humusa opce je priznato svojstvo tla.
Prema klasicnoj teoriji, hranj ivi elementi dušika, fosfora i kalija
(NPK gnojiva) unijeti u tlo u obliku fiziološki aktivnih hraniva fiksiraju
se na koloide humusa gdje se onda nalaze kao rezerve u obliku u kojem
ih biljka najlakše prima. Tako u kamenitim (lateritnim) tlima siromaš-
nim humusom, fosforna kiselina tvori s aluminijem i željezom netopive
spojeve koji su biljci nepristupacni; nasuprot tome, u lateritnim tlima
bogatim humusom veliki se dio fosforne kiseline podržava u lako toplji-
vom stanju. Prije svega humus podržava rast biljaka preko intermedijar-
nih proizvoda rasta, koji su sintetizirani pomocu mikroorganizama u tlu.
Ispitivanja su potvrdila da humus sudjeluje ne samo u snabdijevanju bi-
ljaka mineralnim tvarima nego i:
. Na pijesku: kulture na pijesku ispitivane su u slijedeca dva slucaja:
- U dodavanju same mineraIne otopine.
- U dodavanju mineraIne otopine i humusa. Postignuti su znatno
veci urodi uz prisustvo humusa, iako je mineralna otopina sadržavala
dovoljne kolicine za rast potrebnih makro i mikroelemenata.

43
 . Na tlu: slicna ispitivanja bila su izvedena na muljevitom tlu u kojem
je zdravica bila siromašna humusom.
Pri tom su ispitivana tri slucaja:
- sirova zdravica,
- sirova zdravica + 0,2 posto huminske kiseline,
- sirova zdravica + 0,4 posto huminske kiseline.
Pri tome ispitivanju bilo je dodano jednolicno fosforno-kalijevo gno-
jivo u fiziološki aktivnom obliku. Nakon toga dodavale su se razlicite
kolicine mineralnog dušika kako bi se ustanovilo koja kolicina više ne
povecava urod. Ustanovljeno je da su najveci urodi postignuti uvijek uz
prisustvo humusa, pa prema tome on ima odlucujucu ulogu u povecanju
uroda bilja.

ENCIMI - FERMENTI

Encim je rijec grckoga podrijetla, a znaci »u kvascu«. Encimi su ne-

žive tvari koje sudjeluju u izmjeni tvari (metabolizmu) u biljci, a djeluju
kao katalizatori, to jest pospješuju razne biološke reakcije a da sami ne
ulaze u te reakcije. Oni su po svojoj prirodi koloidi velike usitnjenosti s
velikom apsorpcijskom površinom.
Vrlo su osjetljivi na kiselost, odnosno bazicnost (R' i OR' ioni). IstQ
su tako osjetljivi na temperaturne razlike, a optimum njihova djelovanja
nalazi se izmedu 30 i 60 DC.Grada im je vrlo fine globularno-micelarne
strukture, a rasporedeni su u biljkama izmedu molekula. Sastoje se iz
dva dijela i to jednog dijela bjelancevine termolabilne komponente koja
se zove apoferment (nosilac) i nekoloidne termostabilne komponente -
koferment. Ta dva sastavna dijela cine potpuni encim ili ferment (od la-
tinske rijeci ferveo = prevreti). Molekula encima vrlo je nestabilna i ima
sposobnost da se brzo razdvaja i opet sastavlja.
Rad encima dosad je vrlo slabo poznat, no zna se da u njemu djeluju
dvije sile: sila spajanja je uvjetovana hranjivim supstratom, a sila raz-
dvajanja je svojstvena bjelancevinama kao u nosi ocu encima (apo fer-
menta).
Uglavnom se razlikuju dvije skupine encima: hidrolaze, koje pospje-
šuju reakcije hidrolize (rastvaranja u prisucu vode) i oksireduktaze, koje
pospješuju spajanje i razdvajanje s kisikom.
Za pravilan rad encima od vrlo je velike važnosti da je biljka pravil-
no hranjena, kako tzv. makroementima, tako, još više, mikroelementima.
Tako, na primjer, bakar ima vrlo važnu ulogu za rad encima oksireduk-
taze, cink je sastavni dio encima disanja (karboanhidraze), isto tako mo-
libden, mangan i drugi.
Za pravilan rad encima hidrolaze potrebno je posebno naglasiti da
se biljke redovito snabdijevaju vodom. Nedostatak u snabdijevanju vo-

44

--'"
,

I
dom uzrokuje nepravilnost u ritmu rada ovog encima u metabolizmu ug-
ljikohidrata i bjelancevina, pa prema njegovu ritmu rada razlikujemo
biljke otporne i neotporne na sušu.
Rad encima oksireduktaze važan je u procesima disanja i fotosinte-
ze. Encim oksidaze sastoji se takoder od dvije komponente, jedne koja
veže kisik iz zraka, dok druga služi kao primalac vodika.
Cijeli oksidacijski aparat biljke sastoji se od fermenata:
- oksigenaze,
- peroksidaze i
- polifenola.
Encim oksireduktaze važan je u otpornosti biljaka prema parazitima
kod cega je utvrdena nedvojbena veza izmedu njegove aktivnosti i otpor-
nosti biljaka prema parazitima.
Otpornost biljaka koja se sastoji iz naslijedene i stecene otpornosti,
jest aktivni fiziološki proces prema kome ona reagira na vanjske uvjete.
Što je biljka otpornija prema parazitima, to se u njoj odigravaju inten-
zivniji procesi oksidacije i redukcije. Nadalje, utvrdeno je da se pri pro-
cesu oksi-redukcije stvaraju fenoli. Postoji mišljenje da laka oksidacija
fenola u biljnom tkivu oduzima kisik parazitima i tako ih sprecava u raz-
vOJU.
U hranidbi bilja potrebno je, takoder, naglasiti da oni djeluju u cik-
loforaznom sistemu. Kao primjer takvog rada encima navest cemo hra-
nidbu biljaka nitratima u svrhu njihova snabdijevanja dušikom. U svrhu
hranidbe biljaka nitratima potrebno je da se nitrati rastvore prije nego
što ih biljka može koristiti za hranu.
Prema opcenito prihvacenoj teoriji o rastvaranju nitrata taj proces te-
ce ovako:
HNO3
-- HNO2
-- (HNO2)
OH-- 'NHpH-- NH3
nitrati nitriti hiponitrit amqnijak hidro~silamin

Da bi se navedeni procesi mogli pravilno odvijati, potrebno je da pri

toj rastvorbi sudjeluje cikloforazni sistem encima tzv. reduktaze.
Proces tece ovako: encim nitrat-reduktaze rastvori nitrate, encim ni-
trit-reduktaze rastvori nitrite, encim hiponitrit-reduktaze rastvori hipo-
nitrite i encim hidroksil-amin reduktaze rastvori hiponitrite, itd.
Vec je prije naglašeno da su za pravilan rad encima, pored makroele-
menata, potrebni i mikroelementi od kojih su narocito važni: bakar, mo-
libden, željezo, mangan, magnezij i drugi.
Ako biljka oskudijeva jednim od navedenih elemenata, u cikloforaz-
nom sistemu redukcije ne dolazi do aktivizacije encima reduktaze, pa
prema tome ni do redukcije nitrata i ostalih encima. Uslijed toga prona-
laze se nerastvoreni nitrati u biljkama koje su hranjene nitratnim gnoji-
vima. Kako se takvo stanje odrazuje na zdravlje biljaka vidi se iz prak-

45
ticne upotrebe mineralnih dušicnih gnojiva: što je intenzivnija upotreba
mineralnih dušicnih gnojiva, to se ispoljava veca osjetljivost biljaka na
parazite.
Bakar je sastavni dio encima katalaze koji je temeljni encim što sud-
jeluje u obrambenom sistemu od infekcije, pa smanjenje bakra uzrokuje
njegovo smanjeno djelovanje.
Pokusi vršeni sa štakorima kojima je u hranidbi nedostajao bakar po-
kazuje da su oni bili znatno osjetljiviji na infekcije, a cim se obrocima
dodao bakar, pojacao se rad encima katalaze i u isto vrijeme otpornost
štakora prema infekcijama.
Ovaj letimican pregled o radu encima i njihovoj ulozi u pravilnoj
hranidbi biljaka upucuje nas na to da ubuduce revidiramo svoj stav pre-
ma jednostranoj primjeni mineralnih gnojiva (NPK) jer je to ocito u
suprotnosti s pravilnom hranidbom.

46

-.I
 IOSNOVE BIOLOŠKE AGRIKULTURE I

Svrha dosadašnjeg našeg izlaganja bila je da prikaže biološku agri-

kulturu sa znanstvenog stanovišta. Cilj našeg daljnjeg izlaganja jest da
prikažemo biološku agrikulturu što jednostavnije kako bi se njome mog-
li koristiti svi oni koji je žele provoditi u praksi.
U našoj dosadašnjoj praksi imali smo uspjeha upravo samaterima
koji se poljoprivredom zanimaju iz ljubavi, stoga su njima i namijenjena
naša daljnja razmatranja.
Život na zemlji ovisi, prije svega, o suncu jer je ono izvor života. Ži-
vot se rada i nestaje u tlu. Prema tom saznanju postoje velike razlike iz-
medu tzv. klasicne i biološke agrikulture.
Klasicna agrikultura osniva se na Liebigovim postavkama o hranidbi
bilja. On smatra da sva živa bica, poglavito biljke koje ugibaju, prolaze
kroz proces rastvorbe-mineralizacije do njihovih osnovnih elemenata.
Tako mineralizirane organske tvari, N, P, K, Ca, Mg i druge, prema tim
postavkama, ponovo apsorbira korijenov sistem biljaka i u lako topivom
stanju služe za hranu.
Biološka agrikultura, naprotiv, razlikuje se od klasicne po tome što
dokazuje da biljni i životinjski svijet koji ugiba na tlu i u tlu ne prolazi
proces rastvorbe do potpune mineralizacije, to jest do razgradnje na po-
cetne elemente N, P, K, Ca, Mg i druge, te da njihovom rastvorbom os-
taju osnovni elementi života, odnosno njihovi dijelovi žive materije, to
jest molekule - mikrosomi i dr.
U skladu s tim postavkama hranidba bilja ubiološkoj agrikulturi os-
niva se na rastvorbi organskih tvari, kojima se prema potrebi dodaju i
prirodna mineralna gnojiva (fino mljeveni sirovi fosfati, eruptivno ka-
menje, alge, KPMG i dr.).
Hranidba bilja klasicnim nacinom temelji se na umjetnim gnojivima
- u fiziološki aktivnom obliku topivim u vodi - a utvrdivanje potreba
obavlja se analizom tla.
To je, prema našem mišljenju i iskustvu, krivi put u hranidbi bilja.
Biološka agrikultura temelji hranidbu bilja na biološki aktivnom tlu
bogatom mikroorganizmima. Hranidba se ne obavlja izravno prema tzv.
potrebama bilja, vec posredno, time što se hrane mikroorganizmi tla, a
oni svojom djelatnošcu i biološkom aktivnošcu djeluju na rastvaranje or-
47
 ganske materije i u interakciji skorijenovim sistem om, izmjenom tvari,
hrane biljke.
Klasicna hranidba bilja ne samo da zanemaruje mikrobiološku aktiv-
nost tla, kojom se stvaraju povoljni uvjeti za rast i urod biljaka, vec ona
tu aktivnost cak i uništava.
Dodavanjem umjetnih gnojiva remeti se mikrobiološka ravnoteža u
tlu, a time se ujedno vrši negativna selekcija koja redovito sprecava rad
korisnih mikroorganizama na racun patogenih. Zbog toga dolazi do pre-
velikog razmnožavanja pojedinih vrsta patogenih mikroorganizama. U
postojecoj mikrobiološkoj ravnoteži tla postoji medusobna borba za
održavanje života i razmnožavanje pojedinih vrsta mikroorganizama, što
nazivamo antagonizmom. Takvim antagonizmom stvaraju se razni inhi-
bitori i antibiotici koje luce pojedine vrste mikroorganizama, a svrha im
je samoodržanje.
Poremecaj biološke ravnoteže u tlu ustanovljen je narocito onda ka-
da se pored umjetnih gnojiva u tlo dodaju i razna sredstva za zaštitu bi-
lja - pesticidi, herbicidi i druga.
Ta se ravnoteža u tlu toliko mijenja da se pocinju razvijati neke do
tada potpuno nepoznate vrste patogenih mikroorganizama. Kako bi se
takvo veliko umnožavanje sprijecilo, poduzimaju se razne mjere, i to
uvijek novim i sve težim otrovima, kojima se želi sprijeciti razvoj patoge-
nih mikroorganizama. Time se stvara zacarani krug iz kojeg je vrlo teško
pronaci izlaz.
Prilicno jasne cinjenice u suvremenoj poljoprivredi ne daju mnogo
izgleda da se u dogledno vrijeme u tome postigne uspjeh jer se sve više
upotrebljavaju suvremena sredstva kemizacije, cime sve više nastaje po-
treba da se u lijecenju ljudi i životinja upotrebljavaju antibiotici.
Sredstva, dakle, koja medusobno luce pojedini mikroorganizmi u
borbi za samoodržanje nedostaju u hrani proizvedenoj sredstvima kemi-
zacije u poljoprivredi.
Proucavanje cinjenica kako proizvedena hrana suvremenim sredstvi-
ma kemizacije u poljoprivredi djeluje na zdravlje ljudi i životinja izlazi
iz okvira ove knjige.

ÚËÒÕÝ×ÑÒßÔÒß DEFINICIJA PLODNOSTI TLA

U BIOLOŠKO] AGRIKULTURI

Tlo je životna zajednica razlicitih organizama koji ga nastanjuju. I

samo tlo djeluje kao organizam, a njegova je vlastitost da djeluje kao bi-
ološki regulator.
Buduci da tlo kao organizam ne posjeduje mogucnost vlastitog izbo-
ra hraniva, kao što to imaju nadzemni organizmi, ono ima sposobnost

48

.....
da obavi za(Jacu biološkog regulatora. U toj zadaci rastvara organske i
mineralnekomponente i tako stvara proizvode prikladne za hranidbu bi-
lja.
Biljke posjeduju vlastite mikroorganizme koji djeluju u podrucju ko-
rijenovog sistema (rizosfere) a koja joj omogucuje izbor onakve vrste
hraniva koja joj ponajbolje odgovara.
Racionalnim i strpljivim postupkom prema odredenom planu stvara-
mo uravnoteženo tlo koje posjeduje optimalni biološki kapacitet.
Plodnost se ne sastoji u kolicini raspoloživih hraniva, vec u nesmeta-
nom odvijanju odredenih životnih funkcija. Plodnost tla se ne stvara
umjetnom smjesom fiziološki aktivnih NPK i drugih sredstava u tlu, vec
nesmetanim odvijanjem životnih funkcija svojstvenih tlu.
Plodnost tla jest lancana reakcija kružnog kretanja ishrane koja je to-
liko jaka koliko njena najslabija karika. Svaki umjetni zahvat u tu lanca-
nu reakciju životnih funkcija tla donosi sa sobom neizostavnu opasnost
gubitka njegove plodnosti.
Plodnost tla ukljucuje funkciju samoodržanja i razmnožavanja kao
biološki regulativ koji se od plodnosti ne može odijeliti. Plodnost se od-
vija u kružnom lancanom kretanju žive supstance, što s.e, pak, ocituje u
zdravlju svega živoga.
Plodnost je nedjeljiva vlastitost živog bica. Život je nastao u toku
razlicitih zemljinih epoha iz jednostavnih životnih oblika pod utjecajem
djelovanja žive prafunkcije. Uprkos razlikama unutar biološke vlastitos-
ti, od jednostanicno do višestanicno organiziranih bica, ta je vlastitost ži-
vota do danas ostala nedjeljiva kod svih živih bica.

PRIRODNA PLODNOST TLA

Temeljno pravilo biološke agrikulture jest: medusobni antagonizam

živih bica tla jest motor pokretac životnih aktivnosti u tlu.
Život u tlu bit ce to intenzivniji i snažniji, što je veci broj organizama
u tlu i što je više razlicitih vrsta i veci njihov antagonizam.
Njihov zajednicki ucinak je rastvorba razlicitih komponenata organ-
skog i mineralnog sastava, a ocituje se u stvaranju povoljnog stanja iz-
medu krute, tekuce i plinovite faze tla neophodno potrebne za rast i rod-
nost bilja. Njihova najveca aktivnost je u gornjem sloju tla, u dubini od
3 - 8 cm.
Tijela mikroba i ostaci njihove aktivnosti sljepljuju se sa cesticama
organsko mineralnog dijela tla i tvore vec prostim okom vidljivu mrvi-
castu strukturu tla, koja je sastavn~ dio prhline (Zell gara).
Osnovni uvjet za uspješno djelovanje mikroorganizama u tlu jest do-
voljna kolicina organske i mineraIne tvari: vode, zraka i topline.

4 BIOAGRIKULTURA 49
 Iz jedne bakterije u toku 2 - 3 dana mogu nastati kolonije od više
milijuna, koje se, pak, narocito brzo umnažaju u gornjem dijelu tla
(prhlini).
Mnoge vrste bakterija mogu dobro djelovati samo uz pristup dovolj-
ne kolicine zraka (aerobne bakterije). One same svojom aktivnošcu stva-
raju sebi povoljne uvjete za razvoj i rad - mrvicastu strukturu tla, koja
je ujedno vanjski vidljivi znak njihove aktivnosti.
Daljnji važan preduvjet za mikrobiološku aktivnost tla jest zemljišni
pokrivac koji izmedu ostalog služi i kao zaštita od svjetlosti, što vecina
bakterija ne podnosi. On ujedno služi kao zavjesa protiv isušivanja tla i
za zadržavanje topline u njemu. Zašticuje, nadalje, od erozije (ispiranja),
koja je narocito jaka za vrijeme snažnih kiša, zbog kojih je inace potreb-
no cesto rahljenje tla (ako zemljani pokrivac nije prisutan). Ni najsnaž-
niji pljusak nije u stanju razoriti prirodno porozno tlo, koje su izgradili
mikroorganizmi tla, jer su kolonije mikroba sadržane u mrvicastoj struk-
turi sposobne da izdrže tlak od više stotina atmosfera.
Ipak i prhlina ima svoju lošu stranu - cim se izvor ugljikohidrata
(hrana za mikrobe tla) istroši, pocinje se raspadati, nakon cega ostaje
njezin ostatak koji ovisi o:
. kolicini preradene tvari;
. kvaliteti preradene tvari;
. vrsti tla (sadržaju glinenih i drugih cestica);
. kolicini organskog gnojiva.
Navodimo osnovne principe prakticne funkcije organske gnojidbe:
. prema kolicini organsko se gnojivo može dodati i previše i premalo;
I: . što je razlicitije organsko gnojivo, to je i ugaranje tla bolje;
. teško i lako tlo imaju razlicite potrebe gnojidbe;
. nije uputno odjednom dodavati velike kolicine gnojiva, vec manje
kolicine u više navrata.
Iz navedenog se vidi da svaki proizvodac mora dobro poznavati svo-
je tlo i potrebe hranjenja mikroorganizama u njemu. Ujedno se vidi da
nema opceg recepta prema kojem bi se postupalo jednako na svim tlima.
Kao organsko gnojivo može poslužiti stajsko gnojivo, prvenstveno
govedsko, zatim gnojivo od peradi, gnojnica (uz poseban nacin pripre-
me), korovi, zelena gnojidba, kompost, organsko tvornicko gnojivo (koš-
tano brašno, krvno brašno, rogovina i drugo) mljeveno eruptivno kame-
nje, sirovi fosfati, gradsko smece...

RIZOSFERA
Nakon što su mikrobi u gornjem sloju tla (3 do 8 cm) rastvorili or-
gansku tvar do prhline (Zell gara), daljnji procesi razgradnje nastavljaju

50

...
 Marelica - razvoj korjenovog sistema
u sloju prahline

se do tzv. prahline (Plazma gara). U podrucju korijenovog sistema razvi-

ja se posebna vrst bakterija, i zavisno o aktivnosti korijenovog sistema
(rizosfere).
Sjeme koje klija odmah se okružuje sferom mikroba, koja se poveca-
va u zavisnosti od daljnjeg rasta korijena.
Broj mikroba stalno se povecava u tiskom krugu oko korijena i posti-
že svoj maksimum za vrijeme razvoja plodova.

TABLICA 3.
Razdioba bakterija u rizosferi pamuka

UKUPNI BROJ BAKTERIJA

UDALJENOST OVRATNIKA U STOTINAMA TISUCA
UZORKA TLA U I GRAMU TLA

Dodir korijena 510

Rizoplan (neposredni)
Od 0,05 - 0,5 cm od korijena 129,9
Od 0,5 - 2,5 cm od korijena 54,7
Od 10 - 15 cm od korijena 52,6

51
 aktivnost u tlu
Pokrivac tla 2-3 cm makro fauna

prhlina 3-8 cm
(zell gare)

simbionti
(rizosfere)
30-50 cm

zdravica

Profil tla

Hranidba vocaka - presjek tla

52

j
 Svaka biljna vrsta ima svoju specificnu vrstu bakterija. Ispitivanjima
mikroorganizama u podrucju korijenovog sistema utvrdeno je:
. da je intenzivno umnažanje mikroorganizama bilo uvijek zavisno o
intenzitetu asimilacije;
. da se mikroorganizmi iz podrucja rizosfere nisu uopce dalje razmna-
žali ako se upotrijebio samo hranj ivi supstrat rizosfere bez kontakta s
.njegovim sistemom;
~. da je razmnožavanje mikroba pocelo istom intenziviranjem asimila-
cije u neposrednom kontaktu skorijenom.
Zakljucujemo da je rijec o bakterijama koje su životno vezane za asi-
milate koje proizvodi biljka, koje ona putem korijena izlucuje, to jest da
tu postoje simbiotski odnosi izmedu korijenovog sistema biljaka i bakte-
rija koje žive u njegovoj neposrednoj blizini.
Biljke snabdijevaju mikrobe asimilatima, a one njih mineralnim sup-
stancama i drugim tvarima. Ispitivanjem je, nadalje, utvrdeno da su te
bakterije prema svojoj gradi nalik bakterijama koje nalazimo u debelom
crijevu kod preživaca: Escherichia coli, Lactobacil1us acidofilus, Lacto-
bacillus bifidus i drugi. Priroda tih mikroorganizama za sada je još slabo
poznata, ali je eksperimentalno utvrdeno:
. da postoji interakcija izmedu rada bakterija rizosfere i viših biljaka;
. da korijenje bilja izlucuje razlicite supstance (asimilate), koji unapre-
duju razvoj bakterija: što je intenzivnija asimilacija, to je intenzivniji i
razvoj i razmnožavanje mikroorganizama u podrucju korijenovog siste-
ma;
. da se u medusobnom radu mikroorganizmi rizosfere ili potpomažu
(sinergicno djelovanje), ili sprecavaju u radu (antagonisticko djelovanje)
~ lucenjem inhibitora - antibiotika;
. da mikroorganizmi rizosfere aktivno sudjeluju u snabdijevanju bilja-
ka dušikom, mineralnim tvarima koje imaju utjecaja na odvijanje život-
nih funkcija (zdravlje i otpornost bilja od patogenih mikroorganizama);
. da svaka biljna vrsta ima svoju specificnu vrst mikroorganizama u
podrucju korijenovog sistema, tako da biljke kojima odgovara kisela re-
. akcija razvijaju odgovarajuce mikroorganizme kojima odgovara takva
reakcija, na primjer, jabuke; druge (breskve, marelice), pak, kojima više
odgovara neutralna ili slabo alkalicna reakcija, potpomažu isto takve
bakterije.
S druge strane, postoji bitna razlika u hranidbi biljaka hranjenih kla-
sicnim sistemom, umjetnim gnojivima u fiziološki aktivnom obliku, to
jest hranivom otopinom u vodi.
Biljke hranjene klasicnim nacinom izgubile su mogucnost primanja
hrane iz tla selekcijom odgovarajucih hraniva. Iz postojece otopine hra-
niva u tlu primaju sorpcijom korijena onakvu vrst i omjer hraniva koja
se nalazi otopljena u vodi u neposrednom dodiru skorijenom.

53
 Hraniva ,koja biljka crpi iz tla direktnom sorpcijom pomocu korije-
na, a koja nisu prethodno selekcionirana prema njezinim vlastitim potre-
bama, tj. selekcijom preko odgovarajucih vrsta bakterija, nisu prikladna
. za njihovu pravilnu hranidbu.
U prethodnom poglavlju upoznali smo se s radom encima, koji kao
neživa tvar obavljaju vrlo znacajnu ulogu u izmjeni tvari unutar biljnog
organizma. Takoder smo vidjeli da postoji cikloforazni rad encima, to
jest rad jedne vrste encima, što se nadovezuje na rad druge vrste, a ti se
procesi u biljci odvijaju simultano. Tako se razgradnja nitrata u nitrite
odvija pomocu encima nitrataze, a nitrita dalje pomocu encima nitritaze
itd. Ako se u biljnom organizmu nade više nitrata nego što ih encim ni-
tratamože preraditi, ostaje višak nitrata koji koci razvoj encima što sud-
jeluju u daljnjem lancu razgradnje a što je redovita pojava kod biljaka
koje su hranjene mineralnim dušicnim gnojivima. Uslijed zastoja u iz-
mjeni tvari dolazi, takoder, do zastoja u odvijanju ostalih funkcija važ-
nih za život biljaka.
Iz prakse hranidbe biljaka umjetnim gnojivima poznato je slijedece:
što je intenzivnija gnojidba mineralnim dušicnim gnojivima, to je veca
potreba za primjenom zaštite biljaka od parazita. Time se ujedno po-
tvrduje da umjetna hranidba djeluje na smanjenje obrambenog sistema
bilja od parazita.

MIKO RIZA

Mikoriza je živi most kojim micelij gljive spaja humusom bogato tlo
s korijenom bilja. Prethodno pripremljena hraniva od gljiva mogu biti
izravno prenesena u korijen biljaka a da korijen nije izravno u dodiru s
tlom. M~lo nam je poznato kako Se odvija taj medusobni odnos gljive i
korijena biljaka s obzirom da biljka snabdijeva gljivu asimilatima uglji-
ka, a gljiva biljku dušikom i ostalim mineralnim tvarima.
U prvom smo dijelu govorili o odnosu gljiva i korijenja biljaka, pa
smo spomenuli tzv. endotrofnu i ektotrofnu mikorizu. Ovdje cemo uk-
ratko spomenuti naša iskustva o mikorizi u jednom vocnjaku šljiva što
se nalazi pod našom kontrolom više od dvadeset godina.
Simbiotski odnos izmedu gljive koja tvori mikorizu, a koja je deter-
minirana kao RhodophyJus c1ypeatus saudersii. i korijena šljiva u nasa-
du na površini od I ha u Našicama, uspostavljen je, prema onome što se
moglo ustanoviti na površini tla a u vezi s plodnim tijelom gljive, u ne-
posrednoj blizini zdjelice vocaka, u cetvrtoj godini nakon sadnje šljiva.
Do tog vremena nasad šljiva je bio redovito svake godine prilicno iz-
ložen bolestima: PoJystigma rubrum (Pers) D. C. i Taphrina pruni (Fuc-
kaj) TuI.

54

...
 Napad navedenih bolesti na šljivama bio je samo u pocetku prilicno
jak, kasnije srednje jak i, naposljetku, nakon pojave gljive u nasadu pot-
puno je izostao.
Važno je napomenuti da nikakva sredstva u obrani šljiva od navede-
nih bolesti nisu poduzimana (u vezi s time strucna komisija za zaštitu bi-
lja SR Hrvatske dala je primjedbu da bi trebalo poduzeti mjere zaštite
da se otklone tako nastale pojave bolesti).
Prvi veci urod iz toga nasada vocke su dale u petoj godini nakon sad-
nje, a u puni rod šljivik je došao u 7. godini, kada je dao 4,5 vagona/ha.
U nasadu šljiva, kako je to vec istaknuto, ne poduzimaju se nikakve
posebne mjere zaštite vocaka od bolesti. Prskanje, i to biološkim sred-

Rhodophylus
clypeatus
i. saundersii -
simbioza gljive
i šljivinog
korijena
 stvima, provodi se samo protiv šljivine osice (Hoplocampa m. i f.) i to
samo U godinama kada je slabiji urod šljiva. U godinama pune rodnosti
ovaj štetnik upravo povoljno djeluje na rod šljiva jer djelomice prorjedu-
je plodove, cime šljive postaju krupnije.
Pravilnom biološkom hranidbom vocaka, dakle, zaštita se svodi na
najmanju mjeru, a posebne mjere zaštite poduzimaju se samo onda kada
se u nasadu pojavi štetnik koji ih povremeno napada. U pet godina u na-
sadu pojavio se gubar (Hyphantria dispar), koji je bio odložio veliki broj I
ti
jaja. Mjere zaštite protiv toga štetnika provedene su spaljivanjem guba-
rovih legla (jaja) s let-lampom.
Postoji opce mišljenje da je za plodnost tla od osobitog znacenja pri-
sutnost Azotobacter crococuma u tlu. U vezi s time izvršeno je ispitiva-
nje tla u navedenom nasadu šljiva. Materijal za ispitivanje nabavljen je
iz instituta Radicin u SR Njemackoj. Ispitivanja su pokazala da u tlu
šljivika nije bilo Azotobactera, iako bi se to moglo zakljuciti prema buj-
nom rastu šljiva.
I
Ispitivanja na tlu šljivika vršena su na istom objektu na kome su ras-
le i jabuke koje su redovito svake godine gnojene umjetnim gnojivima i
to visokim dozama, a tlo je redovito obradivano za vrijeme vegetacije. U
tom tlu pronadena je zacudujuce velika zastupljenost Azotobactera. Ja- I
buke na istom objektu, a pet godina starije od šljiva, gotovo su prema
svojoj bujnosti dvostruko manje od šljiva, a svake godine ih redovito na-
padaju razni štetnici i bolesti, posebice uši, dok se uši u nasadu šljiva
uopce ne pojavljuju.
Kod ovog je važno napomenuti da do sada, u 22 godine, šljivik nije
gnojen ni najmanjom kolicinom mineralnih dušicnih gnojiva, a od osta-
lih gnojiva dodavani su, samo u pocetku, Patent - kalij i Thomasova
drozga, dok je u kasnijim godinama od mineralnih gnojiva dodavan sa-
mo fino mljeveni fosfat.
Bujan rast i rodnost vocaka šljiva uvjetovani su plodnim tlom. Koli- I
cina humusa u tlu iznosila je prigodom sadnje (1960. godina) svega 1,4 I
posto. Nakon 5 godina biološkog vocarenja kolicina humu sa u tlu povi-
sila se na 3,2 posto. Nakon što je kolicina humusa u tlu prešla 3 posto,
zdravstveno stanje šljiva vidljivo se popravilo. Sad se u tom tlu nalazi u
neposrednoj blizini zdjelice vocaka 7,2 posto humusa.
Troškovi uzdržavanja nasada šljiva svedeni su na minimum, asastoje
se uglavnom u snabdijevanju tla organskim gnojivima i samo povreme-
no mineralnim. Umjesto obrade, trajno se provodi mulciranje vocaka,
dok je suzbijanje bolesti i štetnika potpuno izostavljeno.
Troškovi ovog šljivika po jednom hektaru iznose svega 40 posto troš-
kova jabuka.
Ovaj nasad šljiva može poslužiti kao školski primjer da je za rast i I
urod vocaka potpuno nepotrebno gnojiti tlo umjetnim gnojivima, osobi-

56

!o ...
 to ne dušicnim, kao i obradivati tlo u nasadu. Tlo za podizanje ovog na-
sada pripremljeno je podrivanjem, a ne rigolanjem, stoga to može poslu-
~
žiti kao dokaz da je rigolanje tla potpuno nepotrebna mjera koja se do
sada opcenito smatrala neophodnom za uspješno podizanje vocnih na-
sada.
Troškovi pripremanja tla podrivanjem iznosili su svega 20 posto troš-
kova rigolanja. S takvim pripremanjem tla detaljno cemo se upoznati u
kasnijem izlaganju raznih nacina pripremanja tla za podizanje vocnih
nasada.

KAKO NADOKNADITI ODNOŠENJE

MINERALNIH ELEMENATA IZ TLA
i
Iz dosadašnje prakse biološke agrikulture vidi se da je moguce posti-
1 zati visoke urode kvalitetnog bilja, a da pritom nije bilo potrebno gnojiti
velikim kolicinama mineralnih gnojiva, što na prvi pogled izgleda para-
doksalno.
U klasicnoj poljoprivredi, na temelju analize tla o potrebama hrani-
va, kroz godinu se dodaje 1000 - 1500 kg i više NPK gnojiva. Cesto se
samo mineralnog dušicnog gnojiva dodaje za vrijeme vegetacije 400 -
500 kg/ha. No pitanje je koliko bi iznosilo po jednom hektaru ako bi se
dodav(ilo u obliku organskih gnojiva.
Ako pretpostavimo da se u 100 kg -stajskog gnojiva nalazi svega 0,35
kg dušika, 0,16 kg fosfora i 0,40 kg kalija, onda bi trebalo dodati nešto
manje od 3 vagona stajskog gnojiva godišnje. Kad bi i bilo moguce do-
davati tako veliku kolicinu stajskog gnojiva, s obzirom na ogranicene iz-
vore, to ne bi bilo prikladno jer bi tako velike kolicine u pomanjkanju
oborina u doba vegetacije mogle imati vrlo štetan ucinak.
Ubiološkoj agrikulturi, ovisno o težini i strukturi tla, u površinskom
kompostiranju po jednom hektaru dodajemo svega 1500 do 2000 kg or-
ganskog gnojiva i to ne svake godine, vec svake druge, trece, ovisno o
mikrobiološkoj aktivnosti tla. Svake godine, i to narocito u pocetku, do-
daje se 150- 200 kg fino mljevenog eruptivnog kamenja, odnosno siro-
vih fosfata, a prelaskom na biološku agrikulturu isto tolike kolicine Pa-
tent-kalija.
Želimo li povuci neki komparativni zakljucak, onda izgleda da u to-
me nije riješeno osnovno pitanje.

57
 KAKO NADOKNADITI
NEDOSTATAK HRANIVA U TLU

Dušik

Navedene dodane kolicine dušika u organskom obliku ne bi bile do-

statne da se nadoknade kolicine dušika koje biljke trebaju kroz godinu
kad ne bi bilo prirodne fiksacije dušika iz atmosfere pomocu mikroorga-
nizama. U stvari, u plodnom tlu dobre mikrobiološke aktivnosti kolicina
dušika koje vezuju mikroorganizmi iz zraka daleko prelaze stvarne po-
trebe koje trebaju biljke za svoj razvoj i redovitu plodnost. Uslijed toga
svako dodavanje mineralnog dušicnog gnojiva postaje suvišno, a za odr-
žavanje dobrog zdravstvenog stanja biljaka i štetno, što je potvrdila
praksa biološke agrikulture.

Kalij

Vecina diluvijalnih tala (nastalih trošenjem mineralnih stijena i dr.)

dostatno su snabdjevena potrebnim kolicinama kalija za rast i rodnost
biljaka. Da je u takvim tlima mikrobiološkom aktivnosti moguce aktivi-
rati dovoljne kolicine kalija, potvrduje praksa iz biološke agrikulture.
Osim toga, naknada potrebnih kolicina kalija postiže se i dodava-
njem fino mljevenog eruptivnog kamenja (KPMG, bazalta, gnajsa, gra-
nita i dr.).
Pored navedenih tala kojima je kalij zastupljen u dovoljnim kolicina-
ma, postoje i aluvijalna (nanosna) tla i tla koja su se razvila iz vapnenih
sedimenata. U tim tlima nedostaju potrebne kolicine kalija (biljkama), a
nadoknaduje ih se prijelazom na biološku agrikulturu dodavanjem Pa-
tent-kalija, a kasnije mljevenim eruptivnim kamenjem koje u sebi sadrži
i do 7 posto kalija. Isto tako, organsko gnojivo i drugi biljni i životinjski
otpaci sadrže dovoljne kolicine kalija da zadovolje potrebe biljaka.

Fosfor

Vecina tala ima dovoljne kolicine fosfora, zbog cega je potpuno ne-
potrebno posebno unošenje fosfora u obliku umjetnih fosfornih gnojiva.
Ukoliko u tlu ipak nedostaju potrebne kolicine fosfora, iste se nadokna-
duju unošenjem fino mljevenih sirovih fosfata (a da nisu prethodno ke-
mijski preradeni) što ga obilno koriste mikroorganizmi tla.
Fino mljeveno eruptivno kamenje koje se u obliku praha dodaje tlu
uz kalij sadrži i fosfor.

58

--.I
 Ostali elementi

Ostali elementi potrebni za rast i rodnost bilja i održavanje zdrav-

stvenog stanja, tzv. mikroelementi, unose se u tlo u dovoljnim kolicina-
( ma u obliku fino mljevene prašine eruptivnog kamenja.
Unošenje navedenih elemenata u takvom stanju omogucuje prirodno
doziranje potrebnih hraniva bez opasnosti od njihova prekomjernog
unošenja. Ovo je potrebno posebno naglasiti jer ne znamo optimalne ko-
licine pojedinih elemenata; stoga dodavanjem umjetnih gnojiva raznih
kombinacija postoji opravdana opasnost da se doda i odviše nekog hra-
niva, a nekog premalo. Dodavanjem, pak, fino mljevenog eruptivnog ka-
menja ta se opasnost sigurno otklanja.

59
 I PRIPREMANJE TLA I

Vec smo naveli opce postavke biološke agrikulture iz kojih se vidi da

je tlo životna zajednica razlicitih organizama i da samo tlo ima karakter
organizma, pa je o takvim njegovim svojstvima potrebno posebno voditi
racuna kod njegova pripremanja.

RIGOLANJE TLA

Od 1962. godine do danas izvršene su mnoge pripreme tla, ali stara

praksa pripremanja tla rigolanjem toliko se uvriježila u,našu praksu da

Rigolanje tla za podizanje vocnih

i loznih nasada
-- - -- -

60

---
ce i ubuduce predstavljati vrlo težak zadatak. Valja nam raditi na suvre-
menijem nacinu pripremanja tla.
Kad se odlucujemo za pripremanje tla, imajuci u vidu postizanje vi-
sokih uroda, onda nam izgleda logicno da što dublje pripremi mo tlo za
sadnju, to ce se stvoriti povoljniji uvjeti za visoke urode.
Navika da baš rigolanjem pripremimo tlo, na primjer, za sadnju vo-
caka, ušla je u našu praksu a da za to nismo imali vlastitih iskustava.
Da bismo taj važan posao osvijetlili s više strana i dokumentirali po-
trebnim podacima, iznijet cemo najprije ono što bismo trebali znati prije
nego što donesemo takvu odluku.

-1
/'

f- ~
b

Shematski prikaz rada pl uga rigolera

a) dubina brazde, b) širina braz de, h) humusni sloj

Prije pripremanja tla potrebno je znati:

. do koje dubine prodire korijen bilja u tlo;
. na kojoj dubini se razvija glavni dio korijenovog sistema;
. što se dogada ako se preplitko ili preduboko pripremi tlo za podiza-
nje novih nasada.
Kod vocaka, na primjer, korijen prodire u dubinu od 1,2 m i više,
dok se glavni njegov dio razvija na dubini izmedu 30 i 40 cm (vidjeli smo
i zašto) ovisno o vrsti vocaka, tipu i težini tla, visini podzemne vode, ne-
propusnosti donjeg sloja tla i drugome.
Prema tome, izgleda da obicnim oranjem na dubinu 20 do 30 cm tlo
ne bi bilo dobro pripremljeno za podizanje novih nasada, tim prije ako
se ispod toga nalazi nepropusni sloj koji sprecava prodiranje korijena u
njegove dublje slojeve.

61
 Uvidajuci potrebu dubljeg pripremanja tla, u nas se opcenito prešlo
'!--
na rigolanje, i to na dubinu od 60 do 70 cm i dublje, pod slijedecom
pretpostavkom: što ga dublje pripremimo za sadnju, to cemo postizati
vece urode.
Prema ispitivanjima T. G. Botova, na teškim tlima postiže se negati-
van ucinak kad se preokrece gornji oranicni sloj jer se tada stvaraju ne-
povoljni uvjeti za život postojece mikrobiološke aktivnosti u tlu. Da bi
se to izbjeglo, on preporuca upotrebu trodjelnog pluga specijalne kon-
strukcije.
Loše strane rigolanja tla:
. Rigolanjem tla izbacuje se na površinu ili bliže njoj velike kolicine
mrtvog (inertnog) tla i time narušava mikrobiološka ravnoteža u tlu.
. Uspostavljanje prvotne mikrobiološke ravnoteže u tlu i njegovo obo-
gacivanje humusom jest dugotrajan posao koji iziskuje mnogo vremena
1 novaca.
. Prividno povoljni uvjeti stvoreni rigolanjem za rast u dubinu brzo se
kvare (ispitivanjem rigolanog tla u Borincima vec nakon jedne godine).
Korijenje biljaka koje je pocelo rasti u dubinu ponovo se vraca na po-
vršinu jer mu nedostaje zraka u dubljim slojevima.
. Prijelaiom na rigolanje na vece dubine troškovi rada rastu geometrij-
skom progresijom.

PODRIVANJE TLA

U traženju suvremenijeg nacina pripremanja tla za podizanje novih

nasada u nekim se zemljama (Francuska, SAD i dr.) prešlo na priprema-
nje tla podrivacima. Na podrivac se može vrlo lako nadograditi depozi-
tor (deep-feeder) za unošenje mineralnih gnojiva u dublje slojeve tla.
Prednosti podrivanja tla su slijedece:
. Podrivac ne izbacuje donji mrtvi (ihertni) sloj tla na površinu, vec sa-
mo produbljuje njegov oranicni sloj, a time cuva postcjecu mikrobiološ-
ku ravnotežu u tlu i ujedno stvara povoljne uvjete za njezin razvoj.
. Na podrivac se može vrlo uspješno adaptirati depozitor za dubinsko
gnojenje (meliorativnu gnojidbu) jer vršimo i produbljivanje tla i gnoje-
nje i to njegovih dubinskih slojeva.
. Troškovi podrivanja tla su u odnosu na rigolanje nekoliko puta niži.
Prema našim ispitivanjima na pogonu Kukljaš (PIK Našice) u 1953.
godini dobiveni su slijedeci rezultati:
Podrivanje tla izvršeno je podrivacem iz Francuske (tvrtka »Charru-
es Fondeur Toulouse«), koji je konstruirao inženjer R. Monier. Podrivac

62
 Podrivanje tla

je konstruiran tako da ima 3 podrivacka tijela na razmaku od 60 cm, a

radi na ukupnu dubinu od 70 cm dok mu je širina zahvata u jednom
smjeru 2,2 m.
Na podrivac je adaptiran depozitor za mineralna gnojiva, što ga je
konstruirao i ugradio strojarski majstor Ivan Jamuljak iz Našica. Sadržaj
sanduka depozitora iznosi 300 kg mineralnih gnojiva.
Rezultati ispitivanja rada podrivaca:
Podrivac je vukao traktor TG 90 KS, a njegov radni ucinak bio je
4800 m2 na I sat uz slijedece troškove (1963. godine):
- podrivanje na dubinu 70 cm s unošenjem
gnojiva u dublje slojeve 12.500 din.
- doprema mineralnih gnojiva na lice mjesta 500 din.
- radna snaga kod pripremanja gnojiva 1.550 din.
- drljanje iza sadnje vocaka 1.350 din.
Ukupni troškovi na I ha 15.900 din.

Za usporedbu navodimo podatke troškova rigolanja tla izvršenih u

isto vrijeme na PIK Borinci u Vinkovcima prema podacima iz knjigo-
vodstva na 1 ha:

63
- rigolanje na prosjecnu dubinu 70 cm 81.730 din.
- planiranje nakon rigolanja 17.000 din.
- rasipanje mineralnog gnojiva
(meliorativna gnojidba) 1.452 din.
- zaoravanje mineralnog gnojiva 1.369 din.
- drljanje nakon sadnje 1.350 din.

Ukupni troškovi 101.551 din.

Vec sama usporedba troškova pripremanja tla podrivanjem i rigola-

njem govori u prilog podrivanja. ..

Radi boljeg pregleda naše tvrdo uhodane prakse pripremanja tla ri-
golanjem, navest cemo jedan primjer.

Rahljenje tla podrivacem

 U obrazloženju troškova navedeno je da su troškovi rigolanja tla iz-
nosili 40.000 dinara po I ha. Kad smo upitali zašto je bilo potrebno rigo-
lati cisti pijesak za podizanje nasada jabuka, receno nam je da se ta mje-
ra pripremanja tla za sadnju vocaka opcenito smatra neophodnom.
Zbog takvog stava u pripremanju tla, rukovodilac nasada nije se htio iz-
vrgnuti osobnoj odgovornosti jer se bojao neuspjeha sadnje vocaka, a
koji bi mogao nastati zbog slabo obavljene pripreme tla. Stoga je on dao
rigolati i cisti pijesak!? Komentar je nepotreban.
Naši pokusi podrivanja tla obavljeni su 1963. godine, a podaci su ob-
javljeni u Agronomskom glasniku br. 7 (1964. godine) te u Savremenoj
poljoprivredi, u Novom Sadu, br. 10, iste godine.
Od tada do danas podignuti su u nas mnogi novi vocnjaci i to na ve-
likim površinama za koje je tlo pripremljeno rigolanjem.
Ako i nakon ovog prikaza i obrazloženja nedostataka koji nastaju ri-
golanjem tla kod podizanja novih nasada postoji i najmanja sumnja u
podrivanje, svaki koji sumnja može se o tome uvjeriti na licu mjesta u
nasadu jabuka i krušaka na objektu Kukljaš PIK-a Osijek u Našicama.

5 BIOAGRIKULTURA 65
It
~ t-

U pocetku našeg izlaganja o hranidbi bilja navodimo poznate rijeci

Timirjazeve: »Svi zadaci agronomije, ako želimo prodrijeti u njihovu
suštinu, svode se na što odredenije i po mogucnosti što tocnije ostvare-
nje uvjeta pravilne hranidbe bilja.«
Hranidbu biljaka možemo promatrati s dva potpuno suprotna stano-
višta:
. Primanje hraniva iz tla u fiziološki aktivnom obliku - otopljenih u ~
vodi.
. Primanje hraniva iz tla u procesu metabolizrna, to jest u interakciji
mikroorganizama tla i korijenovog sistema biljaka.
Prvo razmatranje vodi proucavanju cisto kemijsko-fizioloških proce-
sa, što je prema postavkama i iskustvu biološke agriku1ture nepotpuno i
ne može nam dati odgovor na niz pitanja u vezi s proizvodnjom zdravog
i kvalitetnog bilja otpornog na parazite.
Kako bismo pobliže razmotrili nedostatke hranidbe bilja u vezi s pri-
manjem fiziološki aktivnih hraniva, narocito NPK, iznijet cemo neke ci-
njenice koje to potvrduju.

PRIMANJE HRANIV A
U FIZIOLOŠKI AKTIVNOM OBLIKU
UGLAVNOM DUŠIKA, FOSFORA I KALIJA

Fertilizacija tla klasicnim sistemom obavlja se na osnovi analize tla u

svrhu odredivanja potreba hraniva, kojih temelje u fertilizaciji predstav-
ljaju takozvana NPK umjetna gnojiva.
Analiza tla obavlja se na temelju AL metode (Egner-Rhim-Domin-
go). Evo što o tome kaže profesor M. Gracanin:
»Nauka je svjesna da nema univerzalnih kemijskih metoda koje bi
bile jednako podesne za ispitivanje svih tala.«
AL metoda ne daje zadovoljavajuce rezultate.
Znanost, na žalost, ne može dati jednostavan odgovor na pitanje ko-
liki je koeficijent iskorištavanja hraniva što se fertilizacijom unese u tlo.

66
 Ona samo govori da su ti koeficijenti kolebljive velicine i da mogu vari-
rati od Odo 100 posto.
Može li nam u tu svrhu pomoci folijarna analiza? Što se tice tocnosti
folijarne analize, postoje velika kolebanja u odredivanju fosfora; kalij se
t može mnogo tocnije odrediti dok podaci o potrebama dušika nisu zado-
voljavajuci.
Da bi se navedeni nedostaci u odredivanju što tocnijih kolicina hra-
niva otklonili, bilo bi potrebno naci odredeni odnos izmedu analize tla
po AL metodi, folijarne analize i postignutih uroda na pojedinim parce-
lama, te bi se istom tada tocnije mogla odrediti kolicina hraniva koju je
potrebno dodavati tlu u svrhu hranidbe pojedinih kultura. Ovo je, ne-
dvojbeno, veliki nedostatak aktualnih metoda za odredivanje kolicine
hraniva, no, na žalost, nije i jedini.
Daljnju teškocu u odredivanju hraniva predstavlja odredivanje dina-
mike potrebe hraniva u toku vegetacije. Poznato je da se pojedina hrani-
va brzo ispiru ili dezaktiviraju. Da se to što više kompenzira, prišlo ,se ta-
kozvanom prihranjivanju u toku vegetacije pojedinih kultura, zatim do-
davanju startnih doza prije pocetka vegetacije.
Kako je ovo stanje u ishrani nesigurno i puno razlicitih nepoznanica,
vidi se dalje iz podataka o korištenju dušicnih gnojiva. Navodimo rijeci
profesora M. Gracanina:
»Nakon sorpcije korijenovog sistema nitrati - ioni podliježu reduk-
ciji u kojoj sudjeluju encimi zvani reduktaze.«
Prema opcenito priznatoj teoriji, nitrati se u biljnom organizmu re-
duciraju po shemi:
nitrati ~ nitriti ~ hiponitrit ~ amonijak ~ hidroksilamin
Sve te promjene pracene su promjenom valentnosti atoma dušika, a
odigravaju se uz pomoc encima: nitrat-reduktaze, nitrit-reduktaze, hipo-
nitrit-reduktaze i hidroksilamin-reduktaze (vidi: djelovanje encima u
biljci).
Ovi elementi pripadaju skupini flavoproteida, tj. encimima kojima
kao faktori služe flavinoadeninnukleotidi (FAD), kao i njihovi aktivni
metali: molibden (Mo), bakar (Cu), željezo (Fe), mangan (Mn), pa i
magnezij (Mg).
Valja istaci da je nitrat-reduktaza inducirajuci encim, tj. encim koji
brzo nastaje u stanicama usporedo s nagomilavanjem nitrata. Aktivator
te nitratne reduktaze je molibden. Ako biljke oskudijevaju molibdenom,
onda ne dolazi do aktivacije nitratne reduktaze, pa prema tome ni do re-
dukcije nitrata u nitrite.
Pomanjkanje molibdena moglo bi, dakle, biti razlogom nagomilava-
nja nitrata u biljnim organizmima.
Ovo vrijedi sigurno i za ostale navedene elemente koji sudjeluju u
procesu redukcije.
67
 Kako nagomilavanje nitrata koji nisu reducirani u biljkama (špinatu,
mrkvi i dr.) djeluje na zdravlje ljudi i životinja opisano je u knjizi Clau-
II'
de Auberta »Biološka agrikultura«.
Prije je navedena, da tako kažemo, samo jedna strana medalje, pa je
potrebno nadodati da u fertilizaciji visokim dozama umjetnih gnojiva,
narocito dušicnih, nastaje sve veca potreba za poduzimanjem mjera za-
štite biljaka od parazita.
Dokazano je: što se veca doza dušika primjenjuje u hranidbi bilja, to
nastaje veca potreba za provodenjem prskanja protiv gljivicnih bolesti
(fuzikladija, monilie, zaštita od truljenja voca u skladištu i dr.). Da se to
sprijeci, potrebno je trajno povecati broj prskanja i povisivati doze, od- t
nosno mijenjati sredstva zaštite.
Donedavno je opcenito vrijedilo da su sredstva, primjerice DDT,
potpuno neškodljiva za ljude i toplokrvne životinje. Trebalo je prilicno
dugo cekati da se opovrgne tako optimisticko mišljenje i da dode do za-
brane upotrebe tih sredstava.
Koliko cemo dugo cekati da se to uradi i s ostalim sredstvima koja se I
još danas nalaze u upotrebi djelujuci štetno na zdravlje ljudi i životinja?
Težnja je kemijske industrije da pronade takva sredstva zaštite, koja
ce uništiti samo odredenog štetnika ili bolest, to jest, da proizvodi tzv.
selektivne pesticide. Nece li takvi pesticidi biti otrovni za ljude i životi-
nje?
Osim navedenih nedostataka upotrebe kemijskih sredstava u fertili-
zaciji tla i zaštiti bilja od parazita, postoji još jedan veliki nedostatak, a
to je pitanje ekonomicnosti takve upotrebe.
Ako je koeficijent iskorištavanja umjetnih gnojiva u tlu kolebljiva ve-
licina koja može varirati od O do 100 posto, a vec sada se u fertilizaciji
upotrebljavaju za gnojidbu bilja kolicine izmedu 1000 i 1500 kg/ha I
NPK umjetnih gnojiva u jednoj godini, jesu li tako visoke doze umjetnih f
gnojiva i ekonomicne? Može se pretpostaviti da nisu jer se dodaju na te-
melju nesigurnih podataka iz analize tla o potrebama hraniva. Doda li
se tome da je uslijed tako visokih doza umjetnih gnojiva potrebno podu-
zimati i intenzivne mjere zaštite biljaka od parazita, onda je to zapravo
vrtnja u krugu iz kojeg se ne vidi izlaz. il
Potrebno je, nadalje, pitati: kako se navedena fertilizacija tala i upot-
reba pesticida u zaštiti bilja od parazita odrazuje na zdravlje ljudi i živo-
tinja? S pravom se postavljaju daljnja pitanja:
Ako uslijed intenzivne upotrebe kemijskih sredstava postoji opas-

lil-
nost po zdravlje ljudi i životinja trovanjem od ostataka neharmonicnog
sastava bilja, cemu uopce služi takva proizvodnja voca? Hrani li ona ili,
možda, truje ljude?
Ako postoji samo i najmanja sumnja da takva hranidba bilja dovodi
u pitanje zdravlje ljudi, onda je prioritetni zadatak pronaci izlaz iz nave-
denog zacaranog kruga.
f
68

j
 PRIMANJE HRANIV A
U PROCESU METABOLIZMA

U poglavlju o tlu opisane su pojedine vrste mikroorganizama, koje

sudjeluju u životnoj zajednici u tlu. Za održavanje plodnosti tla posebno
mjesto zauzimaju bakterije.
Veliki broj mikroorganizama tla (2,5 milijarde u jednom gramu tla)
ima odlucujucu ulogu u pravilnoj hranidbi bilja. )

Zanemariti ulogu koju imaju mikroorganizmi u plodnosti tla i hra-

nidbi bilja znaci ici krivim putem, tim više što mikroorganizmi, a poseb-
no bakterije, igraju odlucujucu ulogu u pravilnoj ishrani ljudi i životinja.
Temelji hranidbe biljaka na mikrobiološkoj aktivnosti tla i proizvod-
nji asimilata, koji služe za hranu ljudima i životinjama, znaci podržavati
zdravu proizvodnju, a isto tako zdravu rastvorbu takvih asimilata u ljud-
skom i životinjskom tijelu, jer tu rastvorbu obavljaju i mikroorganizmi,
poglavito bakterije.
Prema ispitivanjima H. P. Ruscha, samo ona hrana koja je proizve-
dena u procesu metabolizrna u interakciji bakterija tla i biljaka sposob-
na je da ujedno bude prikladna hrana ljudskom i životinjskom organiz-
mu.
Održavanje zdravlja ljudi i životinja biljnim proizvodima koji su pro-
izvedeni sorpcijom direktno topivim NPK hranivom, potrebno je u lije-
cenju ljudi dodavati razne antibiotike jer tako proizvedena hrana ne
sadrži sve potrebne elemente za zdravu ishranu.
U poglavlju o tlu vidjeli smo da u zdravom tlu vladaju antagonisticki
odnosi izmedu pojedinih clanova te zajednice. Isto smo tako upoznali
neke antibiotike koje izlucuju pojedini mikroorganizmi, a koji, pak, dje-
luju kao inhibitori na druge organizme.
Takvom aktivnosti mikroorganizama tla hrana sadrži sve elemente
potrebne za zdravu ishranu ljudi i životinja.
Biljke dobivene iz tala fertiliziranih topivim NPK gnojivima ne sadr-
že sve elemente potrebne za zdravu ishranu ljudi.

69
 KOMPARATIVNI ÐÎÛÙÔÛÜ ØÎßÒ×ÜÞÛ Þ×ÔÖß

KLASICNA HRANIDBA TOPIVIM NPK HRANIDBA BILJA PREMA BIOLOŠ-

GNOJIVIMA KOJ METODI

. Optimalno doziranje NPK gnOjIVa . Optimalno doziranje hraniva obav-

nije moguce. ljaju organizmi u tlu.
. Prekomjerno doziranje i nepravilna . Krivo doziranje hraniva nije uopce
ishrana su pravilo. moguce.
. Visoki gubici uslijed ispiranja dušic- . Gubici uslijed ispiranja dušicnih
nih gnojiva. gnojiva su iskljuceni.
. Postepeni gubitak strukture tla je re- . Gnojidba organskim gnojivima
dovita pojava. struktura tla se trajno popravlja.
. Potreba dodavanja NPK gnojiva . Potreba za organskim gnojivima po-
trajno se povecava. stupno se smanjuje.
. Zadržavanje vlage u tlu ovisi o koli- . Optimalno je snabdijevanje biljaka
cini oborina. vlagom.
ti i štetocina. .
. Postupno sve vece umnažanje boles- . Kako se u tlu povecava kolicina hu-
musa, štete od bolesti i štetocina po-
stupno se smanjuju.
. Postupno gubljenje biološke kvalite- . Biološka kvaliteta proizvoda trajno
te. se povecava.
. Gubi se sposobnost cuvanja plodova . Gubici uslijed uskladištenja plodova
u skladištu. krecu se u dopustivim granicama.
. G~bljenje plodnosti tla je redovita . Plodnost tla se trajno povecava.
poJava.
. Povisuju se izdaci za zaštitu bilja. . I~d~ci za zaštitu bilja trajno se sma-
nJuJu. .

70
 ~NIKE W:OLOŠK.EAG~
~

FERTILIZACIJA

Kljuc fertilizacije ubiološkoj agrikulturi jest organsko gnojivo.

Cilj fertilizacije nije direktno hraniti biljke fiziološki aktivnim hrani-
vima, nego živa bica tla - mikroorganizmi - koji preraduju hranu do-
1. datu fertilizacijom i u interakciji izmedu tla i korijenja biljaka (u proce-
su metabolizma) snabdijevaju biljke svim elementima potrebnim za rast
i rodnost.
Ubiološkoj agrikulturi postoji nekoliko metoda koje se razlikuju u
tehnici fertilizacije. Neke od njih cemo navesti. .

Kompostiranje u hrpama

Za kompost se dugo držalo da je temelj biološke poljoprivrede, no

danas mu izvjesne škole pridaju manju važnost smatrajuci da je izrada
komposta skup posao koji se može zamijeniti drugim, mnogo jeftinijim
metodama, s mnogo manjim utroškom radne snage, a koji ujedno daju
mnogo bolje rezultate.
Izlažuci razne rezultate u biološkoj poljoprivredi ici cemo povijes-
nim putem.
Prvi koji je dao naucni temelj kompostiranju, a prema cijoj se metodi
l' i danas provodi kompostiranje u biološkoj poljoprivredi u Velikoj Brita-
niji, bio je Sir Albert Howard, predstavnik engleske biološke škole. Po
završetku studija na Oksfordskom univerzitetu on se kao agronom speci-
jalizirao u zaštiti bilja i proveo veliki dio svog života radeci u Indiji. Po-
tjece iz poljoprivredne obitelji, stoga je znao cijeniti rad poljoprivredni-
ka u Indiji i prije nego što je poceo primjenjivati steceno znanje promat-
rao je i proucavao kako se poljoprivrednici u Indiji bore protiv raznih
parazita. Nakon dugogodišnjeg studija i prakse napisao je knjigu »An
Agricultural Testament« u kojoj je buducim generacijama namro svoja
iskustva iz biološke poljoprivrede.
Toliko je bio oduševljen u praksi postignutim rezultatima da ih nije
uspio i naucno obraditi, što su mu njegovi protivnici upisali u veliki gri-
..
71
 jeh. Posebno je obradio postupak kompostiranja po takozvanoj Indor
i metodi, po kojoj se postižu vrlo dobri rezultati u održavanju tla i zdrav-
stvenom stanju u biljnoj proizvodnji.
Buduci da smo i mi radili po toj metodi kompostiranja i postigli vrlo
~
dobre rezultate, posebno cemo je opisati. Ii

»Indor« metoda kompostiranja

~.

Postoje dva nacina kompostiranja tom metodom, i to u hrpama (he-

ap) i u jamama (pit).
Kod kompostiranja vecih kolicina redovito se kompostira iznad tla u
hrpama. Kod manjih kolicina, da ne dode do vecih gubitaka, komposti-,
Tanje se obavlja u jame.
Postupak u pripremanju pojedinih slojeva je isti, stoga cemo opisati
postupak kompostiranja u hrpama (iznad tla).
II
Visina komposta u hrpama iznosi1,5 - 1,8 m, širina na dnu 1,5 m, a
dužina prema potrebi. Na svaki 1,5 m dužine ostavlja se po jedan otvor II!
koji služi za ventilaciju. ~
Postupak pripremanja kom posta je slijedeci: I
. Prije kompostiranja skine se jedan sloj tla (ledine) od 8 - 10 cm, ši-
rine 1,5 m i dužine prema kolicini materijala, odnosno buducoj hrpi
komposta. .
. Nakon toga se najprije jednolicno rasprostre materijal za komposti-
ranje u visini do 15 cm. To može biti ili svježi materijal (trava, djete1ina
ili razni drugi otpaci) ili suhi (slama, sijeno, utrine i drugo).
. Nato se ponovo razastre u visini do 5 cm sloj svježeg stajskog gnoja, Iw
najbolji je govedski gnoj, a ako se koristi gnoj od peradi, tada sloj može
biti visok do 2 cm. Ovako razastrti sloj gnoja služi za inokulaciju mikro-
ba.
t
. Kako navedeni otpaci imaju u najviše slucajeva kiseo sadržaj, to se u
svrhu neutralizacije dodaje mljeveni vapnenac u vrlo finom prahu. Um-
jesto toga može se dodati i fino mljeveni sirovi fosfat.
. Ako su kao materijal služili zeleni otpaci (trava, djetelina) tada se
prskanje vodom provodi istom nakon dodavanja vapnenca, odnosno fi-
no mljevenog fosfata. A ako su kao materijal upotrijebljeni suhi otpaci
(sijeno, slama), tada se nakon svakog dodanog sloja (gnojiva, vapnenca)
prska s dovoljno vode.
. Nakon toga posipa se tanki sloj tla (što plodnijeg) do 1,5 cm visine.
i
. Navedeni redoslijed nastavlja se do vrha, to jest do visine 1,5 do 1,8
m.
. Vrh se obloži 10-15 cm debelim slojem tla. .~

72

.-
 . Kako je vec navedeno, na svakih 1,5 m dužine zemljišta ostavlja se
po jedan otvor za cirkulaciju zraka. Otvori se mogu izraditi od svježeg
f pruca ili drugog prikladnog materijala koji može poslužiti za ventilaciju.
. Ovako nacinjene hrpe ostavljaju se 3 - 4 tjedna, što se primjecuje
po slijeganju materijala u hrpi, a zatim se citavi sadržaj prekopa i medu-
sobno izmiješa.
. Nakon miješanja materijala nije više potrebna ventilacija koja je
imala zadatak da zraci, da se hrpa odviše ne ugrije i da se u njoj odvijaju
najvecim dijelom aerobni mikrobiološki procesi za koje je potreban pri-
stup zraka (kisika).
. Nakon toga postupka nastavlja se mikrobiološki proces bez pristupa
zraka, a traje oko 5 tjedana. .
. Za potpuno dovršenje ovakvog nacina kompostiranja potrebno je
ukupno 8 tjedana (otprilike 2 mjeseca).
. Nakon toga može se kompost upotrijebiti u odredene svrhe. Za raz-
voj mikroorganizama koji sudjeluju u kompostiranju prema Indor meto-
di potrebni su: zrak, voda, toplina i hrana.
U pocetnoj fazi kompostiranja mješavina bakterija, gljiva,' protozoa,
aktinomiceta koristi gotove ugljikohidrate i proteine. Oksidacijom uglji-
okohidrata od strane mikroorganizama oslobada se energija u obliku top-
~ line koja uzrokuje povišenje temperature i do 70 o C. Kako se temperatu-
ra povecava, mješavinu mikroorganizama zamjenjuje termofilna mikrof-
lora sposobna da se razvije iznad 45 o C. Ova sadrži malo bakterija i
gljiva, a najviše aktinomiceta.
Brzina ove faze rastvorbe ovisna je o odnosu u materijalu za kom-
\. postiranje. Što je taj odnos veci od 10, to proces tece brže i obratno.
Vrlo znacajna funkcija termofilne faze kompostiranja jest uništenje
patogenih bakterija, gljiva i, opcenito, parazita.
Normalno postignuta temperatura više je nego dostatna za uništenje
navedenih parazitskih organizama.
Nakon hladenja komposta, odnosno miješanja, nastupa druga faza u
kojoj prevladavaju antagonisticki odnosi izmedu pojedinih mikroorgani-
zama koji imaju daljnju važnu ulogu u uništenju patogenih mikroorgani-
zama.
Bijelu prašinu, što se javlja iza termofilne faze, na površini sacinjava-
ju uglavnom aktinomiceti koji imaju znacajnu ulogu u antagonistickim
odnosima jer djeluju inhibitorno na druge organizme, tvoreci antibiotike
koji imaju veliku prakticnu i medicinsku vrijednost.
Iz antagonistickih odnosa pojedinih mikroorganizama kao nusproiz-
vodi nisu važni samo antibiotici, vec su tu prisutni kompleksni medu-
sobni odnosi izmedu flore i faune.
Bakterije, gljive i aktinomiceti, osim što ih napadaju antibiotici, koje
isto tako proizvode bakterije, gljive i aktinomiceti, mogu isto tako uništi-

73
ti i protozoe koje su i kao jednostanicni mikroorganizmi sposobni upot-
rebljavati ostale mikroorganizme kao hranu.
Antibiotici nisu jedini nusproizvodi mikrobiološke aktivnosti u kom-
postu. Tu se proizvodi i jedna velika kolicina drugih supstanci od kojih
se neke mogu oznaciti pod nazivom faktora za ubrzavanje rasta (auksini
i dr.)..
Dodavanjem komposta u tlo nastavljaju se procesi mikrobiološke ak-
tivnosti zapocete kompostiranjem, a nastavljaju se samo uz povoljne uv-
jete u tlu, tako da kompost služi kao kvas za buduci razvoj mikrobiološ-
ke aktivnosti u tlu a koja je ujedno temelj biološke poljoprivrede.

1 Dr Pfeifer osnovao je u Texasu (SAD) 1939.godine laboratorij bio di-

Ifamske met'ode kompostiranja.
Osnovne postavke biodinamske metode kompostiranja polaze od
saznanja da nas namirnice hrane više svojom vitainom snagom nego
sadržajem kalorija i ostalih elemenata. Te se snage sastoje u vitalnosti i
otpornosti biljaka od parazita. U vezi s takvim saznanjem postavlja se
temeljno pitanje, kako možemo ocekivati zdravu ishranu od biljaka koje
same ne posjeduju vlastitu snagu kojom se odupiru oštecenjima, odnos-
no uništenju od parazita?
Izrada komposta prema ovoj metodi sastoji se u izmjenicnom miješa-
nju raznih biljnih i životinjskih otpadaka.
Po dovršenju postupka kompostu se dodaju razne trave: stolisnik,
kamilica, kopriva, preslica, baldrijan, maslacak, valerijana i to rukoveti
koje se utiskuju u kompost na razlicitim mjestima, duboko do 30 cm. U
svrhu dinamiziranja mikrobiološke aktivnosti kompost se isto tako prska
cajem od navedenih trava. U pripremanju caja za prskanje primjenjuje
se postupak dinamizacijetekucine za prskanje. .
U tu svrhu koriste se i gotovi preparati oznaceni brojevima od 500 do
508. Ti preparati se izraduju na bazi ljekovitog bilja, gnojiva ili silicija.
. Preparat 500 dobiva se iz kravlje balege, a stimulira rast korijena.
. Preparat 50I dobiva se na bazi silicija a stimulira rast zelenih dijelo-
va biljke, zaustavlja cvatnju i utjece na zrenje.
. Preparati od 502 do 507 služe za dinamizaciju komposta: preparat
502 jest stolisnik ljekoviti, 503 kamilica, 504 koprive, 505 hrastova kora,
506 maslacak, 507 valerijana, 508 preslica.

Navedeni preparati djeluju prema snagama u otopini s velikim razri-

jedenjima (kako je to vec prije opisano), pa je nekoliko grama dostatno
za nekoliko kubika komposta.
Razlika u postupku pravijenja komposta izmedu dviju opisanih me-
toda jest i u tome, što se prema prvoj metodi vrši miješanje komposta,
dok se kod druge ono ne obavlja, vec se u kompost dodaju gliste koje,
probavljajuci kompost vrše ujedno i miješanje.

74
 Ovakvo dozrijevanje komposta pomocu glista traje znatno dulje, ali
se zato štedi na radnoj snazi koju one zamjenjuju.
Kad gliste prorade sadržaj komposta u jednoj hrpi, one se same sele
u drugu hrpu koja je pripremljena za kompostiranje.

-{ ~\~~

//(
ijÄÿô
,.II ××
'/////////////-//// // ////ñññññññññññññ÷æá·æææ榦åæ
////////// / /-///////////////// =
\\\\\\

/
)<~
0;))~
o 0*-
'""",m'"",-,
- _§;""h
, mOj."""

Posuda za tekuce
gnojivo

Kompostiranje U hrpama UZ dodatak biodinamskih preparata

75
 KOMPOSTIRANJE NA POVRŠINI TLA
(SheetcoInposdng)

Osnovni princip ovakvog nacina kompostiranja jest u tome što se tlo

nikada ne ostavlja nepokriveno (golo). Ono se pokriva bilo vegetacijom
bilo raznim otpacima, cak i preko zime. Gnojivo i biljni otpaci razastru
se po površini tla i zakopaju se samo vrlo plitko (svega nekoliko centi-
metara), i to nekoliko tjedana prije nego što se tlo koristi za sjetvu.

TEHNIKA POVRŠINSKOG KOMPOSTIRANJA

U vezi s održavanjem plodnosti tla potrebno je posebno naglasiti

važnost površinskog kompostiranja.
Opisali smo proces rastvaranja organske mase u tlu i uvjete koji su
potrebni da se ono postigne uzdržavajuci i hraneci mikrobiološku aktiv-
nost u tlu. Sada cemo opisati tehniku površinskog kompostiranja u vezi
s iznijetim uvjetima o kojima se mora voditi racuna.
Tehnika površinskog kompostiranja sastoji se u tome, što se na po-
vršinu tla ne nanosi odviše debeo sloj biljnih i životinjskih otpadaka i
prirodnih mineralnih gnojiva. U pravilu, materijal za kompostiranje
unosi se u tlo u jesen tako da se rastvorba vrši u toku zime, a ukapanje u
tlo u proljece, nekoliko tjedana prije sjetye, kad se radi o ratarskim kul-
turama.
U jesen naneseni materijal ostavlja se na površini tla bez ukapanja i
ostavi da slobodno trune. Nadalje, cim se naneseni materijal rastvori
(sloj ne smije biti odviše debeo), na njemu izraste trava (zeleni pokrivac),
koja se, kad dostigne izvjesnu visinu, pokosi. Kosidbu treba svakako iz-
vršiti neposredno prije cvatnje trave. .
Pokošenom zelenom travom (prije nego što se osuši) mulcira se
prvenstveno tlo oko biljke, a ostatak se jednolicno razastre.
Kod mulciranja potrebno je naglasiti da sloj materijala - zelene ma-
se ili drugih otpadaka - ne smije biti odviše debeo vec, naprotiv, vrlo
tanak, toliko da prekrije tlo, a ne, kako se to prije opcenito držalo, da
sloj mora biti debeo 30 i više centimetara.
Rastrti materijal treba da trune a da se pritom osjeca miris šumskog
tla, a ne miris na plijesan.
Prije se držalo, što je veci sloj mase koja trune, to je veca korist. No
upravo je obrnuto. Nepravilnim korištenjem procesa truljenja nanosi se
više štete, nego koristi. Nanošenjem velikih kolicina mase koja, umjesto
da trune, pocinje pljesniviti, koci se rad korisnih mikroorganizama jer se
time sprecava normalno disanje tla (procesi oksidacije i prozracivanja
ugljicne kiseline) i stvaranje nusproizvoda koji, umjesto da unapreduju,

76

..JI
 koce rad mikroorganizama zbog toksicnih nusproizvoda što se pritom
stvaraju.
r U biološki aktivnom tlu potpuno je nepotrebno posebno dodavati:
. Sva kemijska dl.!~icn<lgnojiva (jer dušik u tlo unosi bakterije u dovol-
jnim kolicinama). -
. Sva;-'umjetna kalijeva gnojiva (osim u izvjesnim slucajevima Patent-
-kalij).
. Sva umjetna fosforna gnojiva (narocito ne superfosfat) uz iznimku fi-
no mljevenih prirodnih fosfata i Thomasove drozge.
Iz našeg izlaganja vidljivo je zašto treba izostaviti upotrebu mineral-
nih dušicnih gnojiva, pa i ostalih umjetnih gnojiva.
Iako se ovakav stav biološke agrikulture opcenito teško prihvaca i
drži suviše jednostranim, dosadašnja praksa ga je jasno potvrdila u na-
ucnom, strucnom i ekonomskom pogledu, dakako i zdravstvenom, što
nije predmet ovog razmatranja.

Zelena gnojidba

Zelena gnojidba koristi se izdašno u svakom intervalu izmedu dviju

kultura, kako kao trajno zelena tako i kao povremeno zelena gnojidba.

PLODORED U AGRIKULTURI

Pocetak uvodenja plodoreda u biljnu proizvodnju datira se od vre-

mena kada su potrebe za proizvodnjom hrane postale sve vece, a raspo-
ložive površine za proizvodnju sve manje. Kako se broj stanovnika po-
vecavao, tako se sve više osjecala potreba da se u proizvodnju biljne
hrane uvede neki sistem iskorištavanja tla, koji ce osigurati povecane
urode biljaka i povecati plodnost tla. U pocetku je postojao jednopoljni
sistem koji se postupno razvio u tropoljni, medu kojima je norfolški sis-
tem dugo vremena zauzimao znacajno mjesto.
Nakon uvodenja mineralnih gnojiva u svrhu povecanja proizvodnje
žitarica, krmnog i industrijskog bilja, došlo je do izmjene tropoljnog i
norfolškog sistema u plodoredu.
Održavanje plodnosti tla za povišene urode, uz smanjenje stajskog
gnoja, u plodored je uvedena djetelinsko-travna smjesa koja je pored
obogacivanja tla dušikom ostavljala tlo u dobrom strukturnom stanju.
Sve vecim uvodenjem kemizacije u poljoprivrednu proizvodnju, na-
rocito dušicnih umjetnih gnojiva, sve se više napuštao plodored, a pogo-

77
 tovo višegodišnja djetelina jer se postupno ulazilo u praksu obogaciva-
nja tla sintetskim dušikom proizvedenim umjetnim putem. K tome je
bilo prisutno i mišljenje da izmedu dušika kojeg ostavljaju leguminoze u
tlu i onog umjetnog, kojeg se dobiva sintetskim putem u tvornicama um-
jetnih gnojiva, nema nikakve razlike u hranidbi bilja, tim prije što se um-
jetni dušik proizveden u tvornici umjetnih gnojiva može dodavati prema
planiranim potrebama za povecani urod, dok se onaj proizveden legumi-
nozom ne može umjetno dozirati. Uz uvodenje umjetnih gnojiva nastala
je potreba da se i dotadašnja praksa pripreme tla što više prilagodi no-
vim potrebama. Djetelinsko travne smjese u plodoredu ostavljale su tlo
duboko prorahljeno i u dobrom strukturnom stanju. Uvodenjem umjet-
nih gnojiva došlo je do toga da se duboko prorahljivanje tla i popravlja-
nje strukture izvodi na drugi nacin, cime je sve više ulazila u praksu du-
boka zimska brazda bez koje nije bilo moguce primjenjivati povišene
doze umjetnih gnojiva i u vezi s time postizati visoke urode.
Praksa intenzivnog gnojenja umjetnim gnojivima, narocito dušicnim,
i uz primjenu duboke zimske brazde pokazala se nedostatnom za primje-
nu povecanih doza umjetnih gnojiva i postizanje visokih uroda ponaj-
prije na teškim tlima, na kojima je, uza sve povecanje doze umjetnih
gnojiva, visina uroda bila limitirana u odnosu na sadržaj organske tvari
u tlu. Cak i povecanje doza umjetnih gnojiva nije dalo željene rezultate.
To je bio ujedno putokaz da u tako nastaloj situaciji nešto treba mijenja-
ti želimo li uložena sredstva i rad dalje racionalno koristiti. Želimo li,
pak, na težim i teškim tlima proizvoditi vece urode uz povišene doze um-
jetnih gnojiva, moramo prijeci na zaoravanje vecih kolicina organske
tvari, jer je organska tvar nosilac plodnosti tla. Bez nje nema mogucnosti
da se tlo, prije svega ono teže, privede u stanje koje ce moci koristiti po-
višene doz0-'tlmjetnih gnojiva za povišene urode.
Najprij~ na težim i teškim, a poslije i na laganijim tlima intenzivnu
primjenu kemizacije u proizvodnji sve više su poceli ugrožavati razne
bolesti i'štetocine, koji prije ili nisu bili prisutni ili barem ne u tako veli-
kom broju. Uslijed pojave sve vecih napada bolesti i štetnika na poljop-
rivrednim kulturama na kojima je uvedena umjetna gnojidba pocelo se s
intenzivnijom primjenom sredstava za zaštitu bilja. U takvoj situaciji, u
kojoj je zanemarena izmjena plodova (plodored), došlo se ponovo do
saznanja da bez izmjene kultura prema odredenom sistemu, koji treba
da bude prilagoden prvenstveno potrebama tla, a zatim i pojedinim kul-
turama, ne može se s uspjehom trajno koristiti tlo i održavati njegovu
plodnost i strukturu. -
To saznanje, do kojeg se došlo intenzivnim korištenjem kemizacije u
biljnoj proizvodnji, da bez organske komponente nema plodnosti tla jer
je ona nosilac života u tlu, obilno koristi bioagrikultura. Tla koja su na-
stala na mjestu.(in silu) prirodno sadrže dovoljne kolicine fosfora, kalija

78

...al
i ostalih potrebnih bio i mikroelemenata. Ukoliko je za povišeni urod
potrebno u tlu akumulirati vece kolicine dušika, to se ubioagrikulturi
postiže plodoredom u kome znacajno mjesto zauzimaju leguminoze. Za
održavanje plodnosti tla od leguminoza se narocito koristi soja koja je
nosilac proizvodnje zdrave i jeftine hrane i ujedno kamen temeljac plod-
nosti -tla.

TABLICA 4

Koristi od soje u plodoredu

Sastav sojina zrna (u %) Sastav sojina pepela (u %)
Voda 8 - 14 Kalij 44,56
Bjelancevine 33 - 42 Natrij 0,98
Masti 18 - 22 Kalcij 5,32
Ugljikohidrati 25 - 32 Magnezij 8,92
Pepeo 3,5 - 6 Fosforna kiselina 36,98
Sumpor 2,70
Klor 0,27
Željezo u tragovima
Kremena kiselina u tragovima

Sastav aminokiselina u soji (u %) Sastav ugljikohidrata u soji (u %)

Valin 6,2 Galaktan 5,26
Leucin 8,5 Pentozan 5,43
Phenilamin 3,9 Sukroza 3,65
Arginin 5,2 Rafinoza 1,36
Lysin 8,1 Invertni šecer 0,80
Tryptopan 1,9 Škrob 0,48
Celuloza 2,84
Dekstrin 4,07
Organska kiselina 1,71
Ukupno ugljikohidrata 30,10

Iz navedenih podataka vidi se da soja zauzima važno mjesto u održa-

vanju plodnosti tla i da je nezamjenjiva u plodoredu, osobito u bioagri-
kulturi. Iz bioloških podataka o uzgoju soje vidi se da je ona vrlo skrom-
nih zahtjeva na tlo i njegov sastav hraniva. S druge strane, ona obogacu-
je tlo dušikom i to u odnosu na ostale leguminoze u velikim kolicinama,
što je za nas u bioagrikulturi osobito znacajno.
Postoji mišljenje da je za visoke urode poljoprivrednih kultura neop-
hodno gnojiti tlo visokim dozama sintetskih dušicnih gnojiva bez kojih
se takvi urodi ne mogu ostvariti. Ujedno se smatra da je visoke urode
moguce postici dodavanjem dušicnih gnojiva u amonijskom obliku
(urea i dr.), i da nitratni oblik dušicnih gnojiva nije dovoljno jamstvo za
visoke urode. Iskustvom se došlo do saznanja da se i uz dodavanje sin-
tetskih dušicnih gnojiva u amonijskom obliku ne mogu postici visoki

79
urodi na teškim i poluteškim tlima a da se u njima ne nalaze odgovaraju-
ce kolicine organskih tvari, odnosno da se uz dodavanje visokih doza
sintetskih gnojiva dodaju isto tako zadovoljavajuce kolicine organskih
gnojiva. S obzirom na sastav soje i obogacivanje tla dušikom i u isto vri-
jeme s puno vrijednom organskom tvari, posebno mjesto u plodoredu
zauzima uzgoj soje, bilo kao glavne kulture bilo kao medukulture u po-
strnoj sjetvi.
Soja se u plodoredu ponajviše koristi nakon okopavina koje ostavlja-
ju cisto tlo od korova. To posebno isticemo jer se soja nakon sjetve u po-
cetku dosta sporo razvija pa ako je tlo zakorovljeno, dolazi do ugušenja.
Osim toga, potrebno je naglasiti da je za uspjeh soje u sjetvi posebno
važno inokulirati (cijepiti) sjeme prije sjetve s jednim od cjepiva za soju,
primjerice nitraginom, jer bez inokulacije sjetva soje može potpuno zata-
jiti.
Soja, dakle, obogacuje tlo velikim kolicinama dušika, cime ušteduje
u izdatku za sintetska dušicna gnojiva. Ona u isto vrijeme obogacuje tlo
organskim tvarima po cemu je njezina vrijednost neusporedivo veca od
sintetskih dušicnih gnojiva. U ljudskoj prehrani uzgojem soje postižu se
uspjesi, jer ona može potpuno zamijeniti prehranu mesom, mlijekom i
jajima. Soja je odlicna krmna biljka bilo u zelenom bilo u suhom stanju.
U prehrani mljecnih krava osigurava visoku mljecnost, a u uzgoju pod-
mlatka nezamjenjivu kvalitetnu hranu.
Usporedimo li biološku vrijednost bjelancevina i drugih sastojaka
soje i kukuruza, za kojeg raste interes proizvodaca s obzirom na visoke
urode, visoku cijenu i sve manje proizvodnog rada, iz navedenog grafic-
kog prikaza vidimo da je kukuruz po svom sastavu znatno manje vrije-
dan od soje. Radi usporedbe njegove vrijednosti sa sojinom, uzmimo
srednje vrijednosti proizvodnje po I ha, za kukuruz 80 mtc, a za soju 25
mtc.

TABLICA 5

Vrijednost sastojaka soje j kukuruza

SOJA ÕËÕËÎËÆ
U POSTOCIMA UKUPNO KG U POSTOCIMA UKUPNO KG

Bjelancevine 33,58 839,50 9,36 736

Masti 17,06 426,50 4,95 396

Škrob 28,76 719,00 57,65 5464

Pepeo 5,82 68,75 1,47 117

Lecitin 0,90 2,25 - -

80
urodi na teškim i poluteškim tlima a da se u njima ne nalaze odgovaraju-
ce kolicine organskih tvari, odnosno da se uz dodavanje visokih doza
sintetskih gnojiva dodaju isto tako zadovoljavajuce kolicine organskih
gnojiva. S obzirom na sastav soje i obogacivanje tla dušikom i u isto vri-
jeme s puno vrijednom organskom tvari, posebno mjesto u plodoredu
zauzima uzgoj soje, bilo kao glavne kulture bilo kao medukulture u po-
strnoj sjetvi.
Soja se u plodoredu ponajviše koristi nakon okopavina koje ostavlja-
ju cisto tlo od korova. To posebno isticemo jer se soja nakon sjetve u po-
cetku dosta sporo razvija pa ako je tlo zakorovljeno, dolazi do ugušenja.
Osim toga, potrebno je naglasiti da je za uspjeh soje u sjetvi posebno
važno inokulirati (cijepiti) sjeme prije sjetve s jednim od cjepiva za soju,
primjerice nitraginom, jer bez inokulacije sjetva soje može potpuno zata-
jiti.
Soja, dakle, obogacuje tlo velikim kolicinama dušika, cime ušteduje
u izdatku za sintetska dušicna gnojiva. Ona u isto vrijeme obogacuje tlo
organskim tvarima po cemu je njezina vrijednost neusporedivo veca od
sintetskih dušicnih gnojiva. U ljudskoj prehrani uzgojem soje postižu se
uspjesi, jer ona može potpuno zamijeniti prehranu mesom, mlijekom i
jajima. Soja je odlicna krmna biljka bilo u zelenom bilo u suhom stanju.
U prehrani mljecnih krava osigurava visoku mljecnost, a u uzgoju pod-
mlatka nezamjenjivu kvalitetnu hranu.
Usporedimo li biološku vrijednost bjelancevina i drugih sastojaka
soje i kukuruza, za kojeg raste interes proizvodaca s obzirom na visoke
urode, visoku cijenu i sve manje proizvodnog rada, iz navedenog grafic-
kog prikaza vidimo da je kukuruz po svom sastavu znatno manje vrije-
dan od soje. Radi usporedbe njegove vrijednosti sa sojinom, uzmimo
srednje vrijednosti proizvodnje po I ha, za kukuruz 80 mtc, a za soju 25
mtc.

TABLICA 5

Vrijednost sastojaka soje j kukuruza

SOJA ÕËÕËÎËÆ
U POSTOCIMA UKUPNO KG U POSTOCIMA UKUPNO KG

Bjelancevine 33,58 839,50 9,36 736

Masti 17,06 426,50 4,95 396

Škrob 28,76 719,00 57,65 5464

Pepeo 5,82 68,75 1,47 117

Lecitin 0,90 2,25 - -

80
 ~UZA~

U poljoprivrednoj proizvodnji mnogi faktori o kojima ovisi visoka i

rentabilna proizvodnja nisu pod našom kontrolom. Medu takve spada,
prije svega, klima. Pod klimom podrazumijevamo utjecaj Sunca, svjet-
losti, topline i velikim dijelom vode o kojoj, takoder, ovisi rodnost i ren-
tabilnost poljoprivredne proizvodnje.
U ishrani poljoprivrednih kultura, u pogledu visokih uroda, ucinjen
je u novije vrijeme znatan korak naprijed. No naše znanje ni u tome nije
dostiglo onakvo stanje s kojim bismo mogli biti potpuno zadovoljni.
U ostvarenju visokih uroda kukuruza vrlo dobri rezultati postignuti
su vec 1957. godine, a upotreba kompleksnih sintetskih mineralnih gno-
jiva (NPK) pocela je tek 1956. godine. Prije 1954. godine ovakav nacin
primjene umjetnih gnojiva nije bio rašireno
Danas se primjenjuju sintetska gnojiva NPK prema raznim kombina-
cijama kompleksnih gnojiva (primjerice 12-12-12) prema zahtjevima za
pojedine kulture, a manje prema zahtjevima tla. Tako se u pocetku prije
sjetve dodaju tzv. startne doze raznih kombinacija, a zatim odredene do-
ze gnojiva prije same sjetve, da bi se, naposljetku, obavilo prihranjivanje
bilja.
Kolicine gnojiva krecu se ovisno o planiranom prirodu za pojedine
kulture: 600, 800 pa cak i do 1500 kg na jedan hektar.
Kad se gnoji kukuruz, postoji mišljenje da i najplodnije tlo nije do-
voljno plodno za visoku proizvodnju hibridnog kukuruza. Za postizanje
visokih uroda hibridnog kukuruza preporuca se dodavati visoke doze
kompleksnih umjetnih gnojiva raznih kombinacija, s napomenom da se
pri tom ipak vodi racuna o rentabilnosti, to jest da prirod bude veci nego
što su bila sredstva ulaganja.
Ovako visoke doze sintetskih gnojiva dolaze do izražaja u visokoj
proizvodnji ako su i drugi faktori u optimumu, i to narocito s obzirom
na vlažnost tla. Ako nastane sušna godina, onda visoke doze gnojiva
mogu cak i štetno djelovati na urod.
Postoje podaci o kolicini oborina koje su potrebne za postizanje vi-
sokih uroda, a koje se temelje na racunu tzv. transpiracionog kvocijenta,
prema kome je za proizvodnju 1 kg suhe tvari kukuruza potrebno 270 li-
tara vode (prema ispitivanjima Wisconsina i Kinga). Na temelju tako iz-

82

J
racunatog transpiracionog kvocijenta izracunato je da je za urod 100
mtc. suhog zrna kukuruza na 1 ha potrebno 665 mm oborina za vrijeme
vegetacije~
Ovaj nam podatak može donekle poslužiti da dobijemo uvid kako je
snabdjevenost vodom jedan od limitirajucih faktora za postizanje viso-
kih uroda kukuruza i da je o tome potrebno takoder voditi racuna.
Mi smo se u našoj praksi biološke poljoprivrede sreli s nešto drugaci-
jim nacinom gledanja na plodnost tla u vezi postizanja visoke i rentabil-
ne proizvodnje poljoprivrednih kultura.
Prema podacima Tretjakova, u oranicnom sloju 1 ha podzolastog tla
može se naci i do 4500 kg fosfora, 3900 kg dušika i do 75.000 kg kalija.
Prema podacima profesora Gutchia, unutrašnje rezerve dušika u tlu su
velike. Tako u podzolastom tlu do dubine od 40 cm ima i do 7000kg cis-
tog dušika, a u cernozemima ta je kolicina znatno veca, i do 18.000 kg.
Slicne podatke nalazimo i u ispitivanjima profesora M. Gracanina.
Ako se uzme da je za postizanje uroda od 100 mtc. suhog zrna kukuruza
na 1 ha potrebno dodati u tlo 358 kg cistog dušika, 119 kg P2Os,i 283 kg
K2O, onda su postojece unutrašnje rezerve navedenih hraniva dostatne
za nekoliko decenija unaprijed.
Buduci da je pod obicnim uvjetima brzina aktiviranja unutrašnjih re-
zervi spomenutih hraniva u tlu spora, to je prioritetni zadatak nauke o
hranidbi bilja da pronade najbolji postupak za aktiviranje tih unutraš-
njih rezervi. To se, pak, može postici jacanjem mikrobiološke aktivnosti
tla.
U vezi s time, naša smo nastojanja oko postizanja visokih i rentabil-
nih uroda kukuruza ispitivali na objektu Kukljaš (IPK Osijek) u Našica-
ma.
Znajuci da visina uroda kukuruza ovisi i o vlažnosti tla, nastojali
smo kukuruz optimalno snabdijevati vodom, a da su pri tom izostali svi
oni radovi koji nisu neophodni, kao što su okapanje i ogrtanje kukuruza
i upotreba herbicida za suzbijanje korova.
Rezultate koje smo kod tih pokusa postizali iznosimo u ovoj knjizi
kao prilog za razmišljanje.

PORIJEKLO KUKURUZA

Izgleda da je pradomovina kukuruza Amerika, iako do sada to nije

tocno utvrdeno. No prema najbližim njegovim srodnicima koji tamo us-
pijevaju, može se pretpostaviti da je tamo i njegova pradomovina.
Kukuruz je donesen u Evropu negdje sredinom 15, a poceo se brzo
širiti u 16. stoljecu. Vjerojatno se vec tada poceo širiti i u našim krajevi-
ma. Rasprostranjenošcu u nas i prema vrlo velikom broju raznih sorata,

83
 koje više ili manje dobro uspijevaju, može se vec na prvi pogled zakljuci-
ti da kod nas postoje vrlo povoljni klimatski i zemljišni uvjeti za inten-
zivnu proizvodnju kvalitetnog kukuruza. Iz njegove zastupljenosti u od-
nosu na ostale poljoprivredne kulture vidi se, takoder, da kukuruz pred-
stavlja izdašno vrelo prihoda za naše proizvodace.
U proizvodnji kukuruza naša zemlja zauzima 5. mjesto u svijetu, a
prema visini uroda po jedinici površine nalazimo se negdje u sredini.
Veliki urodi kukuruza izmjenjuju se s velikim urodima pšenice, tako
da su vrlo rijetke godine s velikim urodima i kukuruza i pšenice. Ovo je
jedan od pokazatelja iz kojeg se može vidjeti da je veliki urod kukuruza
vezan više uz povoljne klimatske uvjete nego uz pravilnu ishranu. U od-
nosu na ukupnu proizvodnju ratarskih kultura urodi kukuruza iznose
cca 35 posto. Za ishranu stoke namijenjeno je 70 - 80 posto njegove
proizvodnje a ostatak se upotrebljava u industrijskoj preradi i za ishranu
ljudi.

PRIRODNI UVJETI PROIZVODNJE KUKURUZA

Klima

Rasprostranjenost razlicitih sorti kukuruza u svijetu pokazuje da je

kukuruz biljka vrlo plasticnih nasljednih osobina, koja se može prilago-
diti razlicitim uvjetima okoline, ako ne izravno pojedina sorta, onda nje-
zini križanci. Unatoc takvoj nasljednoj osnovi, postoje samo odredeni
areali za njegovu visoku i kvalitetnu proizvodnju. Medu takve spada i
naša zemlja, gdje je kultura kukuruza postigla visoki stupanj razvoja.

Raspored oborina

Pravilan. raspored oborina za vrijeme vegetacije jedan je od bitnih

faktora za visoku, kvalitetnu i rentabilnu proizvodnju kukuruza. Od oso-
bite je važnosti raspored oborina i dobro snabdijevanje vlagom u 6, 7. i
8. mjesecu. Ako u to vrijeme nastupi period suše, tada urod kukuruza si-
gurno podbaci.

Temperatura

Visoke temperature za vrijeme met1icanja takoder su važne za visoki

urod kukuruza, jer se njegova najviša proizvodnja u svijetu postiže u

84
 podrucju gdje se srednja ljetna temperatura krece izmedu 21,1 i 26,7 aC,
sa srednjom nocnom temperaturom vecom od 14,4 aC, i gdje nema mra-
I zeva u razdoblju od 140 do 150 dana (1. Gotlin).
U pocetku rasta kukuruzu je potrebna temperatura tla od najmanje
10 ° C, dok je optimalna temperatura tla za dobro klijanje 12 ° C.
Iz navedenog se vidi da je kukuruz biljka toplog klimata, stoga niske
temperature za vrijeme vegetacije uzrokuju zastoj u rastu, a ako se one
zadrže dulje vrijeme, uzrokuju znatne gubitke u urodu.

Tlo

Kukuruz je prema svojim biološkim osobinama biljka koja preferira

kiselija tla (spada u acidofilne biljke), za razliku od pšenice koja voli ne-
utralna: do slabo alkalicna tla.
Razvoju i uspijevanju kukuruza pogoduju duboko prorahljena tla
koja omogucuju snabdijevanje potrebnom vlagom u vrijeme ljetnih mje-
secI.
Ukoliko je tlo zbito i plitko, kukuruz razvija korijenov sistem po-
vršinski i stradava uslijed pomanjkanja vlage za vrijeme ljetnih mjeseci.
Prije nego je zapocela duboka obrada tla (duboka zimska brazda) na
plitkim tlima kukuruz se redovito ogrtao. Korijenov se sistem u pocetku
razvija površinski, a istom kad nastupi sušni period, pocinje njegov rast
u dubinu.

OPCENITO O SJETVI KUKURUZA

1.

Izbor sorte

Od raznih tipova kukuruza koji su se kod nas uzgajali, a i danas u

nešto manjoj mjeri, navest cemo skupinu tvrdunaca. Od tvrdunaca u nas
je ponajviše bila rasprostranjena sorta hrvatica. Ovu sortu sve viš.e potis-
kuju hibridi, a vec ju je prije potisnuo zuban. Ta je sorta bila narocito
rasprostranjena u sjeverozapadnom podrucju naše republike. U pogledu
kvalitete to je vrlo dobra sorta, osobito kad se upotrebljava za ljudsku
prehranu. Vegetacija joj traje od 120 do 125 dana, što je ujedno razlog
njenog potpunog sazrijevanja.
Osmak spada takoder medu tvrdunce. U nas je manje raširena sorta,
vrlo je dobre kvalitete, acijenjena u ljudskoj prehrani.
Od zubana spomenut cemo samo koricev brzak, maksimirski rani zu-
ban, M. beljski zuban, vukovarski zuban i druge.

85
 Mulciranje kukuruza na objektu
Kukljaš - Našice

Tvrdunce i zubane sve više potiskuju razni hibridi i to kako oni dvos-
truki, medulinijski, tako i jednostruki, tzv. singJe cross križanci. Ove hib-
ride možemo uglavnom podijeliti u 3 glavne skupine: SK 300, SK 400 i
SK 500.
SK 300 je grupa jednostrukih križanaca s vegetacijom ispod 130 da-
na. To su najraniji hibridi. SK 400 su srednje kasni hibridi s vegetacijom
izmedu 130 i 145 dana. SK 500 su kasni hibridi s vegetacijom izmedu
140 i 150 dana.

86
 Izmedu navedenih skupina veliki je broj u nas uzgojenih hibrida, pa
je vrlo teško preporuciti koji sijati u pojedinom kraju. Najviše rode oni s
brojem 500, ali zato njihova vegetacija traje najdulje, tako da je njihovo
dozrijevanje problematicno za pojedina podrucja ako vremenske prilike
nisu povoljne.
Visoke urode kukuruza moguce je postici i s hibridima manjeg broja
uz pravilnu agrotehniku i hranidbu.

Izbor sjemena

Prvi uvjet za postizanje visokih i kvalitetnih uroda kukuruza jest do-

bro odabrani tip sjemena hibrida s obzirom na duljinu vegetacije i dob
dozrijevanja za pojedino proizvodno podrucje.
Sjeme mora biti vrlo dobre klijavosti, kvalitete ineošteceno, zapraše-
no protiv gljivicnih oboljenja, jer su to osnovni preduvjeti za dobru sjet-
vu i urod.

Gnojidbeni pokus s kukuruzom na objektu

Kukljaš - Našice

87
 Vrijeme sjetve

Postoje optimalni rokovi sjetve u kojima je moguce postici visoke

urode kukuruza. Buduci da je za sjetvu kukuruza potrebno tlo ugrijano
barem na 10 o C, a optimalno na 12 oC, što je kod nas, ovisno o godini i
podrucju, izmedu 12. i 26. lipnja.
Kako je pogrešna kasna sjetva, još je više pogrešna prerana sjetva,
jer tada kukuruz uslijed niskih temperatura zakasni nicati te ga cesto na-
padaju gljivicne bolesti i štetnici (klisnjak i dr.).

Gustoca sjetve

Za svaku skupinu hibrida postoji odredeni broj biljaka - sklop koji

treba postici za visoki UI::odkukuruza. Tako, na primjer, za skupinu iz-
medu 300 i 400 optimalni broj biljaka na I ha iznosi negdje oko 55.000.
Broj biljaka na I ha prema pojedinim skupinama krece se izmedu 30.000
i 60.000.
Povecanjem broja biljaka iznad optimalnog broja dolazi do smanje-
ne težine klipa odnosno do smanjenog uroda kukuruza. Isto tako manji
broj biljaka od optimalnog djeluje nepovoljno na visinu uroda.

Nacin sjetve

Ovdje cemo u kratkim crtama opisati postupak prigodom sjetve ku-

kuruza u pokusne svrhe na objektu Kukljaš u Našicama.
Kako je vec prije navedeno, svrha ovog biološkog pokusa bila je da
se prvenstveno koriste postojece unutrašnje rezerve hraniva u tlu.
Polazeci od pretpostavke da visina uroda kukuruza ovisi dobrim di-
jelom o njegovoj snabdjevenosti vlagom u vrijeme vegetacije, i to naroci-
to u 6, 7. i 8. mjesecu kad je njegov rast i razvoj najintenzivniji, agroteh-
nickom proizvodnjom nastojali smo ga optimalno snabdijevati vodom.
Ujedno smo izostavili dotadašnji klasicni nacin održavanja tla okapa-
njem, ogrtanjem, odnosno upotrebom herbicida.

Postupak kod sjetve

Tlo na kome je pokus izveden bilo je prethodno pod vocnim rasadni-

kom. Zbog toga je cijela površina prije sjetve istanjurana i zatim izbrana-
na.
Nakon toga je predvidena površina za izvodenje pokusa podijeljena
u 5 skupina parcela i to: prva skupina negnojena, druga gnojena sa

88

....
NPK (kombinacija i 1-11-16) u kolicini 1000 kg/ha, treca gnojena sa
NPK (kompletnim prirodnim mineralnim gnojivom) u kolicini 1000 kg-
/ha, cetvrta gnojena sa stajnjakom 100 mtc/ha + NPK i peta skupina
gnojena stajnjakom + KPMG.
Navedeni raspored po skupinama ponovljen je cetiri puta prema me-
todi randomized b1ock (slucajni raspored). Za sjeme smo uzeli jednos-
tavni hibrid SK br. 358 selekcije Osijek.
Odmah nakon sjetve citava površina pokrivena je natrulim sijenom i
na to je dodana odgovarajuca kolicina navedenih gnojiva prema pojedi-
nim skupinama.

Njega kukuruza nakon sjetve

Nakon što je sjetva obavljena, citava je površina pokrivena natrulim

sijenom, kako je to vidljivo na slici 11 u usporedbi sa slikom 10 gdje je
zasijani kukuruz tretiran s herbicidom. Nikakve se druge mjere nisu više
poduzimale.
Takvim nacinom održavanja tla nakon sjetve kukuruza izostali su ra-
dovi na okapanju i ogrtanju te tretiranju tla protiv korova s herbicidima.
Sa slika je uocljiva razlika u sklopu i uzrastu kukuruza posijanog u
isto vrijeme, s tim što je jedna parcela mulcirana natrulim sijenom, dok
je na drugoj nakon sjetve obavljeno tretiranje herbicidom protiv korova.
Nakon što je kukuruz nikao i izrasla 2-3 lista, obavljeno je prorjedi-
vanje kukuruza tako što su ostavljene dobro razvijene biljke u kolicini
od 55.000 komada na 1 ha.
Za cijelo vrijeme vegetacije kukuruz se vidljivo razlikovao od kuku-
ruza na susjednoj parceli, kako je to vidljivo iz slike 13 klisnjaci su ucini-
li prilicno štete, dok se takve štete na pokusnim parcelama koje su bile
pokrivene natrulim sijenom nisu mogle pronaci.

PRIROD KUKURUZA

Iz navedenih podataka o gnojidbi na pokusnim parcelama vidi se da

je najbolji prirod kukuruza postignut s KPMG (kompletnim prirodnim
mineralnim gnojivom, 173,99 mtc. suhog zrna po 1 ha u odnosu na
110,39 mtc. koliki je bio prosjecni prirod kukuruza na parcelama gnoje-
nim NPK mineralnim gnojivom).
Prirod kukuruza s navedenim gnojivima uz dodatak stajnjaka nije
dao povišeni urod kukuruza, pa je urod kukuruza gnojidbom NPK uz

89
TABLICA 6

VRST GNOJIDBE BROJ PARCELE PRIRODI NA PROSJECNI PRIROD

PARCELI KG U PRERACUNATO NA
KLlPU 1 ha/mtc KUKURUZA
U KLlPU

I Negnojeno ( 1) 14 140
(10) 9 90
(13) 8 80
(16) 8 80
Prosjek 9,75 97,5
Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto
na oklasak + 5 posto vlage) 76,76 mtc.
II Gnojeno s NPK ( 2) 18 180
( 6) 16 160
(12) 11 110
(20) 14 140
Prosjek 14 140
Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto
na oklasak + 5 posto vlage) 110,39 mtc.
III Gnojeno s
KPMG ( 5) 19 190
( 8) 18 180
(11) 20 200
(19) 13 130
Prosjek 17,5 175
Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na
oklasak + 5 posto vlage) 137,99 mtc.
IV Gnojeno s NPK
+ stajnjak ( 3) 15 150
( 9) 13 130
(14) 12 120
(17) 12 120
Prosjek 13 130
Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na
oklasak + 5 posto vlage) 102,51 mtc.
V Gnojeno s
KPMG +
stajnjak ( 4) 19 190
( 7) 18 180
(15) 9 90
(18) 13 130
Prosjek 14,75 147,5
Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na
oklasak + 4 posto vlage) 116,31 mtc.

90
dodatak stajnjaka bio 102,51 mtc, a urod kukuruza s KPMG uz dodatak
stajnjaka 116,31 mtc/ha.
Iz toga se može zakljuciti da gnojidba s NPK i KPMG mineralnim
gnojivima uz dodatak stajnjaka nije dala povecani urod kukuruza uz
ovakav nacin uzgoja kukuruza sa natrulim sijenom. Tome je vjerojatno
uzrok što se stajnjak dodavao ispod natrulog sijena neposredno prije
sjetve kukuruza, pa njegovo rastvaranje i djelovanje nije moglo doci u
toku vegetacije do punog izražaja.
Iz navedenih podataka vidi se da je postignut razmjerno visoki urod
kukuruza bez ikakve gnojidbe samo što je tlo bilo pokriveno natrulim si-
jenom - urod 76,76 mtc. suhog zrna kukuruza na I ha.
Svrha ovog pokusa bila je, kako smo obrazložili, primjena biološke
metode u hranidbi kukuruza te da se ujedno ispitaju postojece efektivne
i potencijalne mogucnosti plodnosti tla.
Prema kemijskoj analizi tla na kome je izveden pokus imalo je pR u
R2O = 5,2, humusa 1,43 posto; P2Os = 3,7 mg i K2O = 8,1, sve u 100
grama tla.
Bez primjene sintetskog i prirodnog mineralnog gnojiva i stajnjaka
samo s mulciranjem postignut je prirod kukuruza od 76,76 mtc. suhog
zrna na 1 ha.
Za postizanje tolikog uroda suhog zrna na I ha u tlu, prema proracu-
nu M. Gracanina u fiziološki aktivnom obliku trebalo bi biti 233 kg duši-
ka, 77 kg PPs i 184 kg K2O.
Iz analize proizlazi da je u tom tlu bilo raspoloživo 166,5 kg P2Os,
364,5 kg K2O, a u humusu 2,45 kg dušika u lignoproteinskom komplek-
su. Prema tome, tlo je bilo snabdjeveno dostatnim kolicinama fosfora i
kalija u fiziološki aktivnom obliku za postignuti prirod kukuruza, dok su
potrebne kolicine dušika dobivene djelomicno raspadanjem natrulog si-
jena, a djelomicno mikrobiološkom aktivnosti iz lignoproteinskog kom-
pleksa (humusa) u tlu.
Za postizanje 100 mtc. suhog zrna na I ha u tlu bi, prema proracunu
M. Gracanina, u fiziološki aktivnom obliku trebalo bi biti 358 kg dušika,
119 kg P2Osi 283 kg K2O.
Iz podataka o prisutnosti fosfora i kalija vidi se da su ta dva elemen-
ta bila prisutna u tlu u dovoljnim kolicinama u fiziološki aktivnom obli-
ku. Za toliki prirod kukuruza nedostajale su potrebne kolicine dušika u
proracunu, jer je isti bio sadržan u lignoproteinskom kompleksu (humu-
su), koji se nije mogao aktivirati u dovoljnim kolicinama u prvoj godini
uzgoja biološkom metodom.
Za postignute urode kukuruza gnojidbom sa NPK i KPMG bilo je
dovoljno i u pristupacnom obliku odgovarajucih hraniva.
Pokusi s uzgojem kukuruza biološkom metodom nastavit ce se na is-
tim površinama i u iducim godinama, kako bi se ustanovilo do koje se

91
granice mogu aktivirati dovoljne kolicine sada nepristupacnog dušika za
postizanje visokih uroda kukuruza.
Izvodenjem pokusa na objektu Kukljaš u Našicama utvrdeno je da
se biološkom metodom u uzgoju kukuruza mulciranjem mogu postici
vrlo dobri rezultati.
Najveci prirod kukuruza postignut je primjenom KPMG (komplet-
nog prirodnog mineralnog gnojiva), a iznosi 137,99 mtc. suhog zrna na 1
ha.
Gnojidba s NPK i KPMG uz dodatak stajnjaka nije dala adekvatno
povecanje kukuruza u navedenom pokusu.
Kukuruz uzgajan samo mulciranjem s natrulim sijenom bez mineraI-
ne gnojidbe i stajnjaka dao je prirod od 76,67 mtc. suhog zrna na 1 ha.
Toliki urod kukuruza moguce je bilo postici i prema racunici o zalihama
raspoloživih fiziološki aktivnih hraniva P2Os i K2O, a potrebne kolicine
dušika mogle su se aktivirati iz natrulog sijena i pomocu mikrobiološke
aktivnosti tla iz lignoproteinskog kompleksa (humusa).
Uzgajanjem kukuruza mulciranjem s natrulim sijenom bilo je mogu-
ce potpuno izostaviti: okapanje kukuruza, ogrtanje kukuruza i suzbija-
nje korova u kukuruzu s herbicidima.

TABLICA 7

Analiticki prikaz rezultata biološkog uzgoja kukuruza gnojenog samo

mulciranjem i kukuruza gnojenog sa NPK gnojivima u odnosu na sadržaj
aminokiselina prema ispitivanju Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu,
Jagiceva 31:

ÕËÕËÎËÆ ÕËÕËÎËÆ
ßÓ×ÒÑÕ×ÍÛÔ×Òß GNOJEN SAMO . GNOJEN NPK ÎßÆÔ×Õß
MULCIRANJEM UMJETNIM
+ KPMG 100g GNOJIVOM 100g

Asparaginska kiselina 0,67 0,61 +0,06

Treonin 0,32 0,31 +0,01
Serin 0,42 0,39 +0,03
Glutamin 1,63 1,56 +0,07
Prolin 0,62 0,64 -0,02
Oleucin 0,38 0,34 +0,04
Alanin 0,64 0,60 +0,04
Valin 0,42 0,42 O
Metionin 0,15 0,16 -0,01
Izoleucin 0,28 0,27 +0,01
Leucin 0,97 0,92 +0,05
Tirozin 0,31 0,37 -0,06
Fenilalanin (0,40)

92
 ÕËÕËÎËÆ ÕËÕËÎËÆ
ßÓ×ÒÑÕ×ÍÛÔ×Òß GNOJEN SAMO GNOJEN NPK
MULCIRANJEM UMJETNIM RAZLIKA
+ KPMG 100g GNOJIVOM 100g
Lizin 0,31 0,28 +0,03
Histidin 0,21 0,22 -0,01
Amonijak 0,23 0,20 +0,03
Arginin 0,44 0,39 +0,05
Ukupno 7,00 6,68 +0,32
Triptofan -0,10

Prema tome, proizvedeno je 0,32 gr u 100 grama kukuruza, odnosno

4,7 posto više ukupnih proteina u biološki proizvedenom kukuruzu.
Analiza je izradena prema metodici S. Moore, D. H. Speckman W. H.
Stein - Ana!. elem 30/1958/1185 na aminoanalizatoru Beckman tipa
Unikron.

93
 Soja (Soja hispida, GJycine hispida) je jednogodišnja biljka iz poro-
dice lepirnjaca (leguminoza). Izgledom je prilicno nalik grabu. Stabljika
joj je razgranata i cvrsta, naraste u prosjeku od 40-60cm, a može doseci i
do 1,5 m. Listovi su joj trodjelni i obrasli sitnim dlacicama, cvjetovi sitni
i sjede u pazušcu lista, a boje razlicite, od ljubicaste do bijele. Plod je
mahuna dugacak 6 do 8 cm. U svakoj se mahuni nalazi od 2 do 5 zrna.
Do sada je poznato više od 800 raznih vrsta soje.

(3

O
~... .JftIJla,

Habitus soje

94
 PORIJEKLO

Soja je porijeklom iz Azije, a raširila se preko Mandžurije, Koreje,

Indokine i Japana. Ne zna se tocno pocetak njezina uzgoja, ali prema
nekim podacima bila je poznata vec prije više od 5000 godina.
Širenje soje u Evropi pocelo je krajem devetnaestoga stoljeca, a veci
razvoj oko 1908. godine. U toj godini uvezene su vece kolicine soje u En-
glesku, Ameriku i ostale zemlje. U Jugoslaviju uvezao ju je 1921. godine
Stjepan Cmelik, pa je njegovom zaslugom rasprostranjen uzgoj cak u
Bugarsku i Rumunjsku.

UZGOJ

Soja nema posebnih zahtjeva za tlo, ali vrlo dobro uspijeva na ilovas-
to-glinenim, ne odviše kiselim tlima. Može se s uspjehom sijati i na pjes-
kovitom tlu uz uvjet izdašne gnojidbe. Prilicno je otporna protiv suše, a
podnosi i obilne oborine na propusnom tlu na kome se ne zadržava vo-
da. U pogledu zahijeva na tlo, nalik je kukuruzu. Narocito joj pogoduje
duboko tlo koje u proljece treba dobro prorahliti. Narocitu pažnju treba
posvetiti da tlo bude cisto od korova jer se soja u pocetku prilicno sporo
razvija, pa ako je tlo zakorovljeno, tada je korovi prerastu i uguše njezin
daljnji razvitak.
U bioagrikulturi tlo za sjetvu pripremamo produbljivanjem oranic-
nog sloja (mekote), a ne oranjem, na dubinu od 30 do 40 cm, i to podri-
vacem u jesen. U proljece, neposredno prije sjetve, tako priredeno tlo sa-
mo prorahlimo i pristupimo sjetvi.

SJETVA

Kao i kukuruz, i soju možemo sijati u redove u razmaku od 40 do 60

cm, cak i do 80 cm. Soju, takoder, možemo sijati i u kucice. To radimo
narocito u kucnim vrtovima na razmaku od 40 do 50 cm, s tim da u kuci-
cu stavimo 4 do 5 zrna.
Kao i kod kukuruza, najpovoljnije vrijeme za sjetvu je druga polovi-
ca mjeseca travnja, kada se tlo vec dobro ugrije i kada prosjecna tempe-
ratura tla iznosi oko 12ac. Ako sijemo i kukuruz, onda se soja sije ipak
nešto kasnije.

95
 ÙÒÑÖ×ÜÞß

Posebno valja naglasiti da soju nije potrebno dodatno gnojiti dušic-

nim gnojivima. Prema ispitivanjima, soja ne reagira vidljivo na gnojenje
dušikom.
Zrno soje sadrži velike kolicine lecitina koji je vezan s fosforom, sto-
ga vrlo dobro reagira na izdašnu gnojidbu fosforom. Osim toga, sojini su
zahtjevi za kalcijem prilicno veliki, pa joj odviše kisela tla u kojima ne-
ma dovoljne kolicine kalcija ne pogoduju za razvoj. Soja nema posebne
zahtjeve za kalijem, ipak joj u vrtnom uzgoju za razvoj odgovaraju odre-
dene kolicine drvenog pepela. Njezine potrebe u pogledu hraniva u tlu
možemo nadoknaditi primjenom prirodnih mineralnih gnojiva, našeg'
KPMG, sirovog fosfata i dr.

INOKULACIJA

Za postizanje visokih uroda soje od prvorazredne je važnosti da sje-

me prije sjetve bude cijepljeno, tj. da izvršimo tzv. inokulaciju sjemena.
Ta je mjera od osobitog znacenja jer se njome mogu podvostruciti urodi
soje. Cjepivo za soju proizvodi se pod nazivima Radicin, odnosno Nitra-
gen u Njemackoj, zatim Azotogen itd. To se vrši tako da se sjeme prije
sjetve nakvasi vodom u kojoj je prethodno otopljeno cjepivo.

KAKO UZGAJA TI SOJU

Soji posebno odgovaraju velike kolicine sunca jer i sama potjece iz

toplih krajeva. Njezina priroda traži da se ne sije previše gusto te da sva-
ki strucak ima svoj životni prostor, jer biljke u sklopu donose svega 30
do 40 zrna, dok pojedinacni strukovi mogu donijeti i 300 do 500 zrna.
Pomocu kvržica na korijenu soja skuplja dušik, kojega u zraku ima i
do 79 posto, stoga tlo u podrucju korijena treba da bude rahlo kako bi
zrak mogao nesmetano cirkulirati, a u isto vrijeme odlazi ugljicna kiseli-
na koja, inace, u tlu djeluje kao otrov, a nad tlom povecava rast (asimila-
ciju). U pogledu toga zahtjeva potrebno je prorahliti tla u doba kada
mlade biljcice dostignu visinu od 12 do 15 cm. U pocetku njezin razvoj
tece prilicno sporo, stoga je potrebno paziti da je korovi ne uguše. Dva
do tri okapanja godišnje možemo izbjeci tzv. mulciranjem. U tu svrhu
odmah nakon sjetve prekrijemo tlo sa svega 2 do 3 cm debelim slojem
komposta ili ostalog otpadnog organskog materijala kojega obicno ima-
mo pripremljenog u vrtu. Kako se rast biljaka povecava, tako tu nastirku

96

--'
 Kvržice na korijenu soje

možemo povecati na svega 5 do 8 cm. Tim postupkom postaje nepotreb-

. no posebno rahljenje tla, a ujedno izbjegavamoupotrebu herbicida.
Brži rast soje pocinje istom krajem lipnja, nakon cega prestaje opas-
nost od isušivanja tla i rasta korova jer ona tada zauzima sve raspoložive
površine, cime okapanje postaje nepotrebno.
Ako sijemo soju u kucice, u kucnim vrtovima, možemo je i presadi-
vati. Tada nam daje i do dva puta veci urod.
Soju možemo nekoliko godina sijati na istom mjestu, s time što ce
kasnije davati veci urod od pocetnoga jer je tada tlo bogato bakterijama
koje naseljuju njezin korijen. Soju i nadalje treba sijati u plodoredu jer
time bolje koristimo tlo. Ako je sijemo na vecim površinama otvoreno,
onda u plodoredu dolazi dobro nakon kukuruza koji ostavlja tlo nezako-
rovljeno. Nakon sjetve soje postižu se vrlo dobri urodi pšenice, nakon
koje rodi šecerna repa, zatim ponovo pšenica, kukuruz i ponovno soja.

VRIJEME ŽETVE

Soju žanjemo kada joj listovi pocnu venuti i kada mah une postanu
tvrde i tamne, a zrna u mahuni zašušte kad je protr,esemo. Zrno treba da
bude zrelo, ali ne cekati da mahune pocnu pucati jer tada vece kolicine
zrna ispadnu.

7 BIOAGRIKULTURA 97
 U kucnim vrtovi ma žanjemo je srpom, zatim kosom, a na vecim po-
vršinama kombajnom. Prigodom žetve prethodno odabiremo najrazvije-
nije biljke od kojih uzimamo sjeme za buducu sjetvu. Pokošenu soju sla-
žemo u snopove od kojih pravimo križeve, kao i za pšenicu. Zatim osta-
vimo 3 do 4 dana da se dobro osuše, apotom pristuparno vršidbi. Kod
vršidbe soje potrebno je posebno podesiti bubanj da ne dode do oštece-
nJa zrna.
Proizvedenu soju u kucnim vrtovima vršimo mlacenjem.

SPREMANJE SOJE

Ako nije dovoljno suha treba je rasprostrti na suhom ozracenom pro-

storu u sloju koji ne smije biti deblji od 20 do 30 cm. Kada je dobro osu-
šena, može ležati u hrpama i do 1,5 m visine. Soju treba cuvati na suhom
i ozracenom mjestu, a ne preporuca se cuvati u vtecama, osobito ne u
plasticnim vrecama, jer sjeme diše, a najlon ne propušta zrak.

TABLICA 8
Kemijski sastav soje u uspore4ki
s ostalim socivicama i žitaricama (u postocima)

BJELAN- MASTI UGLJIKO- MINERALNE

CEVINE HIDRATI TVARI

Soja 36-43 18-20 20 4,1-5,3

Pšenica 13 1,5 73 3,1
Kukuruz 10 3,1 72 2,8
Zob 14 1,5 67 3
Riža 8 3 79 3,1
Ostale leguminoze 20-22 2 60 3

TABLICA 9
Hranjiva vrijednost soje u odnosu
na ostaje namirnice (u postocima)

BJELAN- MASTI UGLJIKO- MINERAL- LECITIN

CEVINE HIDRATI NE TVARI

Soja 36,0 18,0 20,0 5,0 1,8

Krav. mlijeko 3,7 3,5 4,9 0,7 0,7
12,5 12,0 - 1,1 3,6
Jaja
Govedina 20 7,0 - 1,0 1,0
Svinjetina 19 6,0 - 1,1 1,1
Grah 24 1,7 44 2,3 0,8

98
 Iz tablica se vidi da soja sadrži dva puta vecu kolicinu bjelancevina
nego sve ostale socivice, 9 do 10 puta više masti nego što sadrže žitarice i
ostale socivice. Osim toga, ona je bogata lecitinom i mineralnim tvarima.
Sojina bjelancevina je u obliku biljnog kazeina koji je vrlo srodan s
kazewom u kravljem mlijeku. U njezinoj bjelancevini nalaze se spojevi
koji su potrebni za potpuni razvoj covjecjeg organizma, a ujedno su na-
lik bjelancevinama mesa, jaja i mlijeka. Te bjelancevine koristi naše tije-
lo u kolicinama od 90 do 93 posto svih bjelancevina, dok od bjelancevi-
na ostalih socivica naše tijelo koristi svega 50, a najviše 80 posto.
Razgradnjom soje u ljudskom organizmu ne stvaraju se nusproizvodi
koji izazivaju lucenje mokracne kiseline u mišicima i zglobovima, stoga
se njezino korištenje preporuca svim reumaticarima i drugim bolesnici-
ma.
Prednost soje je i u tome što je ona najjeftinija živežna namirnica s
bogatim sadržajem bjelancevina, mineralnih tvari, anarocito lecitina ko-
ji pored ostalog služi za rastvaranje kolesterola u covjecjem organizmu i
na taj nacin sprecava sklerozu. Od posebne je vrijednosti njezino ulje.
Od ugljikohidrata su velikim dijelom prisutni arahini i galaktati, a samo
5 do 6 posto šeceri, zbog cega je vrlo dobra hrana za dijabeticare.
Od minerala u soji se nalaze velike kolicine kalija i fosfora, dva ele-
menta od golema znacenja za povecanu otpornost organizma od infekci-
je. Kalij i fosfor se nalaze u stanicama i zadržavaju vodu dok se klor i
natrij nalaze izvan stanica. Zadržavajuci vodu u stanicama sprecavaju
razvoj patogenih organizama jer nemaju mogucnost veceg razvoja izvan
stanica.
Sadržaj lecitina u soji je takoder od velike važnosti. To je fosfatid na
koji se veže fosforna kiselina. Stoga je lecitin narocito potreban za iz-
gradnju živcanog sustava, pa se soja koristi u lijecenju osoba bolesnih ži-
vaca.
Soja je bogata vitamini ma A i B, kojih ima više nego u jajima, mlije-
ku i mesu. Osim tih vitamina dokazan je i vitamin E, tzv. vitamin plod-
nosti - važan za normalno odvijanje trudnoce.

-
SOJA KAO GNOJIVO

Zbog velikog sadržaja dušika, fosfora i kalija, otpaci soje imaju izu-
zetno veliku vrijednost kao gnojivo. U biološkoj proizvodnji hrane soja
ima nezamjenjivu funkciju, pa je vrlo teško dobro planirati biološku
proizvodnju hrane i održavanje tla u dobroj plodnosti ako je izostavIje-
na u programu.
Neposredno nakon žetve žitarice soju sijemo za zelenu gnojidbu u
redove u razmaku od 40 do 50 cm, a u redu od 7 do 10 cm; do pojave
prvih jesenjih mrazeva toliko se razvije da je možemo pl itko zaorati.

99
 Soja u plodoredu dolazi nakon okopavina, koje ostavljaju nezako-
rovljeno tlo, radi obogacivanja tla dušikom. Prema istraživanjima, vrlo
slabo ili upoce ne reagira na dodatne kolicine dušika u tlu.
TABLICA 10

Kolicine dušika koje vežu bakterije

razlicitih vrsta mahunjaca nakon obavljene inokulacije

Soja 120-300 kg/ha

Grah 158-234 kg/ha
Grašak 223-385 kg/ha
Grahorica 120-185 kg/ha
Lupina plava 59-221 kg/ha
Lupina žuta 75-270 kg/ha
Crvena djetelina 121-127 kg/ha
Lucerka 158-234 kg/ha

100

..I
 × ÚÎßÒÝËÍÕ× NACIN SADNJE KRUMPIW

Citajuci francuski casopis» Nature et progres« naišli smo na clanak

pod naslovom» Uzgoj krumpira za lijenog vrtlara«. Držeci da bi clanak
mogao zanimati proizvodace krumpira, prenosimo ga u cijelosti.
»! vi možete uzgajati krumpir biološkom metodom a da tlo ne orete,
okapate ili ogrcete krumpir prema staroj klasicnoj metodi.
Takvu metodu sadnje iskušao sam prošle godine, jer mi moji poslovi
nisu dopuštali da druk~ije postupim.
Vrijeme je bilo poodmaklo, a preostalo mi je nešto krumpirovog sje-
mena. Bio sam odviše zaposlen a da bih mogao pripremiti tlo za sadnju.
Neki moj prijatelj farmer rekao mi je prošle godine da proizvodaci na
Zapadu uzgajaju krumpir tako da ga polože na površinu tla, da ga ne za-
kapaju, te ga nakon toga samo prekriju slamom (sijenom).
Na to sam rekao: 'Zašto i ja ne bih tako postupio?' U zalihama sam
imao stare slame i trebalo mi je samo malo. vremena da preostalo sjeme
krumpira položim na tlo bez zakapanja. Trava je vec bila izrasla 7 do 8
~ cm visine na mjestu kojeg sam odabrao za sadnju.
Nakon što sam položio krumpir na površinu tla u ravnim linijama,
na njega sam položio oko 8 cm debeo sloj stare slame i na to dodao jed-
nu malu kolicinu koštanog bra"Šna.Na to sam ponovo dodao slame tako
.da je ukupna debljina slame iznad krumpira iznosila oko 20 cm.
Prilicno je dugo vremena prošlo dok su se klice krumpira probile iz-
nad slame, a ja sam se vec pcrceo pitati, hoce li se jednog dana uopce po-
javiti?
Klice krumpira su se, naposljetku, ipak pojavile i to prilicno tanke,
no ubrzo zati1Jlpocela se razvijati stabljika (cima), koja je vrlo brzo do-
stigla debljinu od 2 cm u promje"ru, a lišce je postalo tamnozelene boje.
Nakon nekog vremena poceli su se razvijati mali krumpirici, a zatim
i debljati ispod slame.
Za vrijeme suše biljke nisu pokazivale nikakve znakove po kojima bi
se moglo zakljuciti da trpe od nedostatka vlage u tlu.
Krumpir je ostao vrlo dugo u vegetaciji, do kasno u jesen. Druga su
krumpirišta, na kojima je krumpir uzgajan starim klasicnim nacinom,
vec odavno bila ostala bez lišca.

101
 Berba tako položenog krumpira bila je vrlo jednostavna. Trebalo je
samo otkriti slamu i ispod nje se nadohvat ruke pojavio krumpir. Krum-
pir je bio tako cist i tako lijepog izgleda, kao da je prethodno bio opran.
Bolesnog krumpira bilo je vrlo malo, dok je na ostalim krumpirišti-
ma, gdje je uzgajan na stari nacin, bilo prilicno bolesnog ideformiranog
krumpira.
Nekoliko krumpira bilo je zelene boje, a razlog je tome što nisu bili
dovoljno pokriveni slamom pa su pozelenjeli na svjetlu. To se može vrlo
lako izbjeci ako se pokriju vecom kolicinom slame. Slijedeci put položit
cu sloj slame od 25 do 30 cm visoko iznad gomolja krumpira.
Na 4,5 m2 urodilo je 50 kg krumpira.
Prema tome, ako vam nedostaje vremena, ili ako vam je tlo kroz du-
lje vrijeme vegetacije izvrgnuto utjecaju suše, ovakav uzgoj krumpira
može biti vrlo dobro rješenje.«
Nakon procitanog clanka i mi smo postavili pitanje: »Zašto da i mi
ne iskušamo tu metodu površinske sadnje krumpira?«

PORIJEKLO KRUMPIRA

Pradomovina krumpira je visoko gorje Anda u Južnoj Americi.

Krumpir je uvezen u Evropu u toku 16, a jace se poceo širiti istom u 18.
stoljecu.
Razlog za pocetno sporo širenje krumpira valja tražiti u otporu kojeg
su pružali proizvodaci jer su držali da je krumpir, prema starom nacinu
proizvodnje, okopavina te je kao takav tražio temeljitu izmjenu dotadaš-
njeg nacina pripreme tla i održavanja za vrijeme njegove vegetacije.
Priprema tla za sadnju krumpira zahtijevala je temeljitu obradu, za-
tim kopanje jaraka za sadnju, nekoliko puta okapanje za vrijeme vegeta-
cije i nekoliko ogrtanja, na što do tada proizvodaci nisu bili navikli. Otu-
da njihov otpor i nepovjerenje prema takvom nacinu proizvodnje.
Proizvodaci zaziru od novosti, kao i danas, ali kada se jednom uvjere
da to novo zavreduje njihovu pažnju i povecava napore kao i ulaganja
sredstava za proizvodnju, njihov otpor brzo popušta i pocinje se razvija-
ti ono što je do tada izgledalo nemoguce i teško.
Iako se u pocetku teško probijao put, a i tadašnji potrošaci su davali
otpor, danas se ne može zamisliti ishrana pucanstva u kojoj krumpir ne
bi bio zastupljen i to ne samo kao nadopuna ostalim živežnim namirni-
cama, vec cesto i kao glavni nosilac prehrane.
U odnosu na ukupnu potrošnju krumpira po stanovniku izgleda da
vodece mjesto u tome zauzima SR Njemacka (200 kg po stanovniku),
dok je kod nas potrošnja krumpira znatno niža (svega 60 do 100 kg). Za-
to je u nas potrošnja kruha znatno veca (otprilike 190 kg po stanovniku),
dok je u SAD svega oko 70 kg po stanovniku.

102

1
 Krumpir je danas u vecini zemalja jedan od glavnih nosilaca prehra-
ne. Bez krumpira bilo bi vrlo teško organizirati prehranu stanovništva,
koja je ionako bremenita uslijed njegova brzog rasta. Naime, prema ne-
kim podacima, stanovništvo raste po stopi od 2,5 posto, a proizvodnja
hrane po stopi od svega 2 posto godišnje.

PRIRODNI UVJETI PROIZVODNJE

Klima

Proizvodnji kvalitetnog krumpira pogoduje umjereno vlažna klima

sa što manje ekstremno sušnih dana za vrijeme vegetacije.
Raspored oborina kroz godinu, a posebice za vrijeme vegetacije, od-
lucujuci je faktor za postizanje visokih uroda kvalitetnog krumpira.
Visina uroda krumpira ovisi o raspoloživoj vlazi tla u toku godine.
Obilje oborina u pocetku vegetacije pogoduje formiranju velikog broja
gomolja, ali ako u toku vegetacije nastupi sušni period, onda gomolji os-
taju sitni. Zbog toga u vlažnoj godini krumpir daje uglavnom visoke uro-
de, a u sušnoj urod redovito podbaci.
U prvoj fazi razvoja gomolja, to jest od nicanja do cvatnje, svoje po-
trebe za vodom biljka podmiruje iz sjemena.
U drugoj fazi razvoja, od cvatnje do zametanja novih gomolja, potre-
ba za vodom sve je veca. Ako u to vrijeme nastupi suša, tada dolazi do
smanjenog uroda.
U posljednjoj fazi razvoja krumpir traži suncano vrijeme radi dozri-
jevanja gomolja i umjerenu kolicinu vlage u tlu.
Najbolje podrucje za uspijevanje kvalitetnog krumpira je ono u ko-
jem je jednolican raspored oborina u doba vegetacije, a cije se ukupne
kolicine krecu izmedu 700 i 800 mm godišnje.

Temperatura

Krumpir pocinje klijati pri temperaturi od 2 do 4,5 oC, a rasti kada

temperetura tla do stigne 10 o C. Temperatura koja ljeti prelazi 30 o C dje-
luje nepovoljno na njegov razvoj.
Opcenito se uzima da je za razvoj kvalitetnog krumpira kroz godinu,
ovisno o sorti, potrebno izmedu 1500 i 3000 suncanih sati.

103
 Tlo

Krumpir kao okopavina ima specificne zahtjeve u pogledu tla, pa od

svih poljoprivrednih kultura ponajbolje koristi lagano pjeskovito i ilo-
vasto tlo. On traži rahla i prozracna tla radi formiranja gomolja.
Krumpir uspijeva i na težim tlima, samo mu je gomolj tada sitniji i
'više ga napadaju bolesti.
Na lakšim t1ima krumpir je krupniji i bolje kvalitete.
Krumpir uspijeva na tlima s vrlo širokim rasponom pR izmedu 4,75
do 8,5. Ipak najbolju kvalitetu postiže na kiselim tlima sa pR vrijednoš-
cu oko 6.
Ako je tlo zbito, onda krumpir troši velike kolicine energije za svla-
davanje mehanickog otpora cvrstih cestica tla, i to je redovito razlog za
njegov smanjeni urod. Na težim tlima visina uroda krumpira ovisi više o
obradi tla nego o gnojidbi.
Odnos tekuce i plinovite faze (zraka i vode) u tlu podvrgnut je ne-
prestanim promjenama, stoga je prvenstveni zadatak obrade tla da regu-
lira te odnose i da ih dovede u povoljno stanje.
Prema tome, zadatak obrade tla je da sacuva vlagu u tlu i da mu po-
veca sadržaj humusa, cime se povecava njegova sorptivna sposobnost i
njegov kapacitet za vodu i zrak. .
Postici sklad izmedu zraka, vode i topline u tlu glavni je zadatak ob-
rade tla za uzgoj krumpira.

OPCENITO O SADNJI KRUMPIRA

Izbor sort.e

U odnosu na dob sadnje razlikujemo:

. rane sorte 90 - 100 dana vegetacije
. polurane sorte 110 - 120 dana vegetacije
. kasnesorte 150- 160 dana vegetacije
Neke rane sorte: Ruževac rani, Saskia, Erstling, FruemhoeJJe i dr.
Polurane sorte: Bilje, Desiree, EJJa, Urgenta i dr.
Kasne sorte: Woltman, Varan, Ackersegen i dr.

Izbor gomoJja za sadnju

Za sadnju je ponajbolje upotrijebiti gomolje od 50 do 60 grama.

Ukoliko su gomolji teži od 80 grama, tada se redovito režu. U slucaju da

104
režemo gomolje, potrebno je to uciniti barem 8 do 10 dana prije sadnje,
da se rezovi osuše prije polaganja u tlo. Ujedno je potrebno da se nož
prigodom svakog reza dezinficira namakanjem u 30 postotnu otopinu
formalina, cime se sprecava širenje zaraze krumpira.

Vrijeme sadnje

Najbolje vrijeme za sadnju krumpira je dan-dva poslije punog Mje-

seca te kada tlo dostigne temperaturu od 10 o C. Kod prerane sadnje, us-
lijed hladnog tla može propasti veliki dio sjemena. Valja, takoder, izbje-
gavati prekasnu sadnju jer se zbog pojacanog disanja krumpira mnogo
škroba pretvori u slador, cime krumpir postaje manje podesan za sjeme.

Gustoca sadnje

Gustoca sadnje utjece u znatnoj mjeri na visinu uroda krumpira.

Razmak sadnje kako izmedu redova tako i u samom redu ovisi o:
. sorti,
. klimii plodnostitla,
. velicinigomoljai
. nacinusadnje.
Za bujne i kasne sorte preporuca se razmak sadnje - 60 x 40 cm.
Za slabije bujne i rane sorte nešto manji razmak - 50 x 35 cm.

Kolicine sjemena za sadnju

Kod razmaka sadnje 60 x 40 cm kolicina sjemena po 1 ha iznosi 1600

do 1800 kg.
Kod razmaka sadnje 50 x 35 cm kolicina sjemena po 1 ha iznosi 3200
do 3500 kg.
Za sadnju 1 ha krumpira prosjecno je potrebno otprilike 2000 kg sje-
menskog krumpira.

Nacin sadnje

Opisat cemo nacin sadnje krumpira onako kako smo ga mi izveli

1974. godine na pokusnom nasadu na objektu Kukljaš u Našicama.

105
 Površiriska
sadnja
krumpira

Tlo na kome je bio zasaden krumpir prethodno,je bilo pod vocnim

rasadnikom. Neposredno prije sadnje krumpira izvadene su preostale
divljake iz tla, a tlo je samo poravnato brananjem zbog preostalih gruda.

Plan sadnje

Predvidena površina za sadnju krumpira podijeljena je u 5 skupina

parcela:
. Prva:negnojena.
. Druga:gnojenas NPK.
. Treca:gnojenas KPMG.
106
. Cetvrta: gnojena sa stajnjakom + NPK.
. Peta: gnojena sa stajnjakom + KPMG.
Navedeni raspored skupina ponovljen je još cetiri puta prema meto-
di randomized block (slucajni raspored).
Stajnjak je dodavan u kolicini od I vagon na I ha; NPK (u sastavu
7-14-21) u kolicini od 1000 kg/ha; KPMG u kolicini od 1000 kg/ha.
Za sjeme je uzet krumpir sorte Ella.koji je položen na naklijevanje
28. ožujka, a sadnja je izvršena 5. travnja 1974.
Razmak sadnje: izmedu redova bilo je 60 cm, u redu 30 cm.

Površinska sadnja

Sadnja je obavljena tako što je krumpir polagan na površinu tla (bez

ukapanja), a zatim prekriven napola natrulim sijenom do visine od 10
cm. Na to su u navedenim kolicinama dodati stajnjak, NPK i KPMG
prema rasporedu pojedinih skupina parcela.
Nakon toga ponovo je položeno trulo sijeno do visine od 25 cm iz-
nad gom'olja.

Urod krumpira u jednoj kucici

prethodno pokrivenoj natrulim sijenom

107
 Nakon što je izvršeno polaganje krumpira, natrulog sijena i gnoja,
nikakve druge agrotehnicke mjere nisu bile poduzete do branja krumpi-
ra.
U površinskoj sadnji krumpira potpuno je bila izostavljena priprema
tla za sadnju, prvo i drugo okapanje i ogrtanje krumpira, kao i upotreba
herbicida za suzbijanje korova.
Položeni krumpir pokriven natrulim sijenom, normalno je razvio kli-
ce, a zatim stabljiku (cimu), koja je u pocetku bila svijetle, a odmah po-
tom tamnozelene boje i vrlo bujna.
Krumpir je ostao u bujnoj vegetaciji do kasno u jesen, dok su ostala
krumpirišta, vec davno prije bila izgubila lišce i osušila se.

SUZBIJANJE KRUMPIROVE ZLATICE

Vrlo zanimljiva ispitivanja vršili smo u suzbijanju krumpirove zlati-

ce. Dio terena na kome je bio zasaden krumpir bio je djelomice izvrgnut
pojacanoj vlažnosti tla uslijed oborinske vode koja se slijevala s brijega
(površinsko zabarivanje).
Da nisu bile poduzete mjere zaštite (prskanje sa Diazinonom), krum-
pir bi bila potpuno uništila krumpirova zlatica. Na drugom, ocjeditom
terenu, gdje se voda nije zadržavala, krumpirova zlatica nije mogla jace
ugroziti krumpir.
Iz tog ispitivanja moglo se potvrditi (ono što se i vec prije znalo u bi-
ološkoj proizvodnji krumpira), da bolesti i štetnici mogu ugroziti samo
oslabljeni organizam.
Biljka koja se nalazi u optimalnim uvjetima za rast u pogledu klime,
tla i hranidbe posjeduje vlastiti obrambeni sistem zaštite koji joj omogu-
cuje da se vlastitim snagama odupre napadu štetnika i bolesti.

VAÐENJE KRUMPIRA

Vadenje krumpira zasadenog na površinu tla bilo je vrlo jednostav-

no. Trebalo je samo otkriti natrulo sijeno ispod kojeg se nalazio krumpir
nadohvat ruke.
Krumpir je bio cist i lijepa izgleda, kao da je neposredno prije bio
pod mlazom vode. Ujedno je bio zdrav, bez znakova bolesti i deformaci-
ja.
Vaganjem krumpira prema pojedinim skupinama i parcelama dobili
smo slijedece rezultate:

108
TABLICA 11
Urod krumpira

PROSJECNI
UROD NA UROD U
VRSTA GNOJIDBE BROJPARCELE VAGONIMA NA 1
PARCELI U kg
ha

I Negnojeno (3) 35 3,5

(6) 12 1,2
(13) 29 2,9
(20) 26 2,9
Prosjek 26 2,6
II Gnojeno s NPK ( I) 41 4,1
(10) 29 2,9
(12) 30 3,0
(19) 39 3,9
Prosjek 34 3,4
III Gnojeno s KPMG (2) 39 3,9
(9) 36 3,6
(Il) 43 4,3
(18) 39 3,9
Prosjek 39 3,9
IV Stajnjak + NPK (5) 38 3,8
(7) 25 2,5
(14) 41 4,1
(16) 30 3,0
Prosjek 33 3,3

V Stajnjak + KPMG ( 4) 45 4,5

( 8) 31 3,1
(15) 39 3,9
(17) 37 3,7
Prosjek 38 3,8

Iz navedenih rezultata vidi se da su najbolji rezultati postignuti, kako

u prosjeku tako i na pojedinim parcelama, gnojidbom krumpira sa
KPMG (kompletnim prirodnim mineralnim gnojivom) s prosjekom od
3,9 vagona na I ha prema 3,4 vagona koliko je postignuto gnojidbom
NPK gnojivima.
Urodi krumpira postignuti gnojidbom s KPMG i NPK bez dodatka
stajnjaka bili su veci nego istim gnojivom u kombinaciji sa stajnjakom.
Iz toga se može zakljuciti da gnojidbom s KPMG i NPK u kombina-
ciji sa stajnjakom, površinska sadnja krumpira pokrivenog natrulim sije-
nom nije imala ekonomski efekt jer nije dala povišeni urod uz povecana
ulaganja.

109
 Naši rezultati gnojidbe krumpira donekle su u skladu s rezultatima
koje je dobio Lemmermann. U njegovim pokusima urod krumpira bez
stajnjaka iznosio je 140 q/ha, a uz dodatak stajnjaka 147 q/ha, dakle
svega 6 q više po 1 ha sa stajnjakom.
Iz njegovih se pokusa da zakljuciti da se za gnojidbu krumpira ne
smije upotrijebiti svježa slama ni svježe sijeno, jer se za rastvaranje sla-
me (sijena) mikrobiološkom aktivnosti troše velike kolicine dušika, što
ide na uštrb urodu krumpira.

Analiza rezultata

Površinskom sadnjom krumpira uz pokrivanje natrulim sijenom po-

stignuti su vrlo dobri rezultati, a najveci urod primjenom KPMG (kom-
pletnog prirodnog mineralnog gnojiva).
Urod krumpira tim gnojivom kretao se prema pojedinoj parceli iz-
medu 3,6 i 4,3 vagona na 1 ha.
Sve parcele krumpira uzgajane opisanim nacinom bile su vrlo bujne
za vrijeme vegetacije, i ostale su prosjecno 30 dana duže u vegetaciji ne-
go onaj na susjednim krumpirištima, koji je uzgajan starim nacinom
(sadnjom u jarke, okapanjem i ogrtanjem).
Iz ritma razvoja krumpira za vrijeme vegetacije vidi se da krumpir
troši najvece kolicine hraniva u srpnju - 39,5 posto, zatim ,u lipnju -
20,8 posto, u svibnju 16,2 posto, u kolovozu 14,9 posto i u rujnu 2,6 po-
sto.
Ako za vrijeme intenzivnog rasta u srpnju izostanu oborine, to ce biti
ujedno jedan od glavnih razloga što ce krumpir uzgajan klasicnim naci-
nom urodom podbaciti. .
Krumpir uzgajan površinski i prekriven natrulim sijenom (slamom)
jednolicno je snabdjeven vlagom za vrijeme vegetacije, što je ujedno i
razlog povecanog uroda i njegove kvalitete. Ovako uzgajani krumpir,
bez posebne gnojidbe i prekriven samo natrulim sijenom postigao je
prosjecni urod od 2,6 vagona po 1 ha, dok se urod po pojedinim parcela-
ma kreta o od 1,2 do 3,5 vagona po 1 ha.
To potvrduje cinjenicu da visina uroda na teškim tlima više ovisi o
obradi tla nego o gnojidbi, jer krumpir na takvim tlima troši velike koli-
cine energije za svladavanje mehanickog otpora tla. To je redovito raz-
log, pored pomanjkanja oborina, što krumpir na takvim tlima urodom
podbacuje.
Površinskom sadnjom krumpira prekrivanjem natrulim sijenom na
objektu Kukljaš u Našicama postignuti su vrlo dobri rezultati.
Takvom sadnjom bilo je moguce potpuno izostaviti:
. pripremu tla za sadnju krumpira oranjem;
. okapanje krumpira nakon sadnje;
110
 . ogrtanje krumpira i
. suzbijanje korova herbicidima.
Najbolji rezultati u urodu krumpira postignuti su gnojidbom kom-
pletnim prirodnim mineralnim gnojivom (KPMG), kako u prosjeku tako
i u urodu na pojedinim parcelama (od 3,6 do 4,3 vagona na 1 ha).
Gnojidba stajnjakom uz dodatak NPK i KPMG nije dala adekvatno
povišenje uroda u našem pokusu.
Ovako uzgajani krumpir ostao je u vegetaciji u prosjeku 30 dana du-
že nego krumpir susjednih krumpirišta, koji je uzgajan klasicnim naci-
nom, što je djelovalo povoljno na njegov povišeni urod.
Branje tako uzgajanog krumpira bilo. je znatno olakšano, a krumpir
je bio cist, zdrav i vrlo dobre kvalitete, bez znakova bolesti i deformaci-
ja.
Zdravstveno stanje krumpira, kako za vrijeme vegetacije tako i kod
vadenja, bilo je vrlo dobro.
. Sadnjom uz prekrivanje natrulim sijenom (slamom) moguce je znat-
no sniziti troškove proizvodnje i postici visoki urod kvalitetnog krumpi-
ra.

f.
.

111
 ~OVRTLARSTVO I

ŠTO JE BIOLOŠKO POVRTLARSTVO?

Rijec bios na grckom znaci život. Prema tome, proizvoditi biološki

znaci proizvoditi zdravo povrce koje je rezultat biološke aktivnosti tla.
Kako cemo to postici?
Da život u tlu bude što intenzivniji valja hraniti organizme u tlu nji-
ma prikladnom hranom.
Osim hrane za održavanje života u tlu potreban je:
. zrak i njegova što veca izmjena;
. toplina, da život u tlu bude što je moguce intenzivniji;
. zaštita od svjetla i drugih vremenskih nepogoda, vjetra, prekomjerne
topline, naglih kiša i dr.
Ukoliko uspijemo održati navedene mjere u što povoljnijem odnosu,
utoliko cemo imati veci uspjeh u biološkoj proizvodnji povrca.

ORGANIZMI U TLU I NJIHOV ZADATAK

Kakvu zadacu imaju razliciti organizmi u tlu?

Veliko mnoštvo organizama ima zadatak da u zajednickom radu pri-
prema hranu za biljke, koju putem korijena koriste u svom razvoju.
Mineraine i organske sastojke tla preraduju mikroorganizmi tla, a
koje zatim biljke izmjenom tvari koriste u svom razvoju. U tom radu
sudjeluju kako prostim okom vidljivi organizmi, kao što su zemljišne
gliste, razni pauci te ostali korisni kukci tla, tako još više prostim okom
nevidljivi organizmi, kao što su razne alge,. gljive, posebno bakterije u
tlu. .
Svi oni najprije rade na razgradnji organske i mineraine tvari u tlu, a
zatim na njihovoj izgradnji, što poslije koriste biljke.
Što je veci broj i raznolikost organizama u tlu, to je i njihov ucinak
na plodnost tla veci. U zajednickom radu, održavajuci tzv. biološku rav-
notežu oni osiguravaju nesmetanu cirkulaciju zraka potrebnog za pro-

112
zracivanje tla; sljepljujuci cestice razlicite velicine stvaraju mrvicastu
strukturu tla i sistem razlicitih šupljina u tlu.

MRVICASTA STRUKTURA TLA

Sve mjere koje poduzimamo za stvaranje i održavanje plodnosti tla

treba da nas vode k cilju stvaranja dobre mrvicaste strukture tla. Dobra
mrvicasta struktura tla propušta suvišak vode bez zadržavanja, rastace je
prema potrebama biljaka, a odvodi suvišak u dublje slojeve bez površin-
skog zadržavanja vode (zabarivanja). .
Tlo dobre strukture djeluje kao spužva koja zadržava potrebnu koli-
cinu vode za biljke, a pušta suvišnu vodu u dublje slojeve.
Pore u tlu dijele se na grube, vece od 0,03 mm, koje služe za prozraci-
vanje tla, srednje grube, od 0,03 do 0,003 mm, koje služe za zadržavanje
vode u tlu, i fine, ispod 0,03 mm, kao posljednja rezerva koja služi u ra-
du mikroorganizama.
Nakon istjecanja vode u tlu ostaju zracni kanali koji omogucuju ulaz
zraka, a ujedno ispuštaju suvišnu ugljicnu kiselinu, koja inace u tlu dje-
luje kao otrov na biljke dok iznad tla povecava ucinak asimilacije, cime
djeluje povoljno na rast biljaka.
Ta se izmjena treba odvijati bez zastoja, a njome se stvaraju povoljni
uvjeti za disanje života u tlu i oksidaciju raznih hranjivih sastojaka u
podrucju korijenovog sistema, te ujedno za odvodenje nepoželjnih sas-
tojaka, kao što je, primjerice, ugljicna kiselina.
Rahli mrvicasti sloj omogucuje trajno zagrijavanje tla i služi kao izo-
lator za održavanje topline u tlu, koja je potrebna živim bicima tla, jer
djeluje kao izolator od nepovoljnog utjecaja sunca na život mikroorgani-
zama u tlu. Time se stvaraju povoljni uvjeti koji su potrebni za intenzi-
van rast bez zastoja u podrucju korijenovog sistema biljaka.
Mrvicasta struktura tla izradena prirodnim putem uvelike se razliku-
je od mrvicaste strukture koju nastojimo postici obradom tla mehanic-
kim sredstvima, koja je, pak, nestabilna - prvi jaci pljusak kiše odnosi
fine cestice tla i humusa u dublje slojeve ili ih odnosi površinski. Na taj
nacin vrši brtvljenje izgradenih šupljina, te uzrokuje zadržavanje vode
na površini (zabarivanje). Brtvljenjem unutrašnjih šupljina sprecava se
disanje tla, ulaženje zraka i izlaženje ugljicne kiseline i time se stvaraju
nepovoljni uvjeti za život u tlu i rast biljaka. Uslijed toga smanjuju se
povoljni uvjeti za rast biljaka, koji se u pocetku postižu mehanickim ob-
radom tla, a to se, pak, ocituje povremenim zastojem u rastu. Na gor-
njem dijelu tla stalno se stvara kora koju je potrebno neprestano rahliti,
pogotovo ako se radi o težem tlu bogatom glinenim cesticama. Donji
slojevi trpe uslijed pomanjkanja kisika i izlaženja suviška ugljicne kiseli-
ne, a i zbog nedostatka potrebne kolicine vlage potrebne bilju i životu u

8 BIOAGRIKULTURA 113
 tlu. Time tlo stalno gubi na plodnosti, a to iziskuje stalno dodavanje no-
vih, sve vecih kolicina gnojiva topivih u vodi.

BILJNI POKRIVAC

Livada je majka oranice (Al. v. Thaer). Posvuda gdje tlo gubi plod-
nost, to jest gdje urodi biljaka stalno padaju, na djelu je nedostatak živo-
ta u tlu, poglavito mikroorganizama tla.
Postizanje plodnosti tla dodatkom topivih umjetnih gnojiva zahtijeva
trajno povecanje njihove kolicine ukoliko se želi povecati urod. Radi bo-
ljeg razumijevanja toga stanja, navest cemo slijedece tumacenje.
Cirkulacija hraniva u biljci vrši se kruženjem sokova i njihovim pro-
laženjem kroz polupropusnu (semipermeabilnu) membranu stanice. Ka-
ko bi se utvrdile potrebne kolicine gnojiva za postizanje odredenih uro-
da poljoprivrednog bilja obavlja se analiza tla, kojom se utvrduje kolici-
na hraniva koja se odnosi iz tla prigodom žetve, kao i raspoložive kolici-
ne koje služe za potencijalnu plodnost tla. Na temelju izvršenih analiza
tla i folijarne analize biljaka za vrijeme vegetacije utvrduju se kolicine
gnojiva, uglavnom NPK i to kako startne doze tako i one potrebne za
prihranjivanje u toku vegetacije.
Potrebne kolicine racunaju se kao fiziološki aktivne kolicine hraniva
koje su potrebne za odredenu visinu uroda. Ni najpodrobnije analize ne
daju tocne podatke o potrebnim kolicinama hraniva za odredene urode
jer im redovito nedostaju one kolicine hraniva koje ce se aktivirati u to-
ku vegetacije uvjetovane životom tla. Osim toga od dodatnih kolicina
gnojiva (NPK) biljke mogu koristiti najviše do 50 posto. Kroz polupro-
pusnu membranu, kroz koju se vrši cirkulacija dodatnih hraniva (NPK),
mogu protjecati samo lijevo orijentirane molekule. Kod djelovanja gno-
jiva (NPK) molekule se rasporeduju u lijevo i u desno, što se može lije-
po promatrati elektronskim mikroskopom. Kroz polupropusnu membra-
nu mogu proci samo lijevo orijentirane molekule, dok desno orijentirane
ostaju neiskorištene. Taj dio neapsorbiranih hraniva sve se više nagomi-
lava u tlu i blokira rad mikroorganizama. Uslijed toga potencijalna
plodnost tla postupno sve više opada, a biljke mogu primiti samo onu
kolicinu hraniva koja je topiva u vodi; ostatak ostaje neiskorišten i po-
stupno zagaduje tlo.
Jednostrano dodavanje hraniva u obliku NPK uzrokom je sve vece
neravnoteže u hranidbi biljaka u odnosu na mikroelemente. Uslijed tak-
ve neuravnotežene hranidbe biljke postaju sve osjetljivije na napad raz-
nih bolesti i štetnika, što izaziva sve vecu potrebu povecanja mjera zašti-
. te od bolesti i štetnika.

114
 HUMUS U TLU - TEMELJ TRAJNE HRANIDBE BILJA,
UMJETNA GNOJIVA - KRATKOTRAJAN USPJEH U HRANIDBI

Albert v. Thaer, utemeljitelj humusne teorije u hranidbi bilja, tvrdio

je da se biljke mogu pravilno hraniti samo iz tla bogatog humusom. Tu
je tvrdnju opovrgao Justus v. Liebig držeci da se biljke mogu hraniti sa-
mo postupno razgradenim hranivima topivim u vodi. Ta tvrdnja bila je
povodom razvoju kemijske industrije umjetnih gnojiva, osobito NPK.
Iako nikada do temelja nije opovrgla humusnu teoriju o hranidbi bi-
lja, praksa je uglavnom prihvatila Liebigovu teoriju o hranidbi fiziološki
aktivnim NPK gnojivima. Ta je praksa donijela izvjesne koristi u pove-
canju uroda poljoprivrednih kultura, ali i mnoge teškoce u provodenju
zaštitnih mjera od bolesti i štetnika na biljkama.
Biljke hranjene samo umjetnim gnojivima postaju sve osjetljivije na
napad bolesti i štetnika, a njihovi proizvodi sve neprikladniji za zdravu
ishranu ljudi i životinja.
Novija istraživanja biologa H. P. Ruscha potvrduju da se biljke mo-
gu dobro i zdravo hraniti iz tla bogatog humusom, te da iz njega mogu
crpsti hraniva i u obliku molekula koje nisu potpuno razgradene u po-
cetne elemente NPK i druge, kako je to nekada tvrdio J. v. Liebig.
Biljke hranjene iz tla bogatog humusom daju visoke urode kao i one
hranjene topivim gnojivima, ali zato daju proizvode zdrave za ishranu
ljudi i životinja, te su najvecim dijelom otporne na bolesti i štetnike.
Zadatak je proizvodaca da proizvodi prvenstveno zdravu hranu, da
postiže što kvalitetnije urode ne zanemarujuci pritom ni ekonomiku pro-
izvodnje. Proizvodeci zdravu hranu za covjeka i životinje, on trajno po-
vecava plodnost tla, a ujedno smanjuje troškove proizvodnje.
Spomenuti biolog utvrdio je da izmedu mikroorganizama koji sudje-
luju u hranidbi bilja u podrucju korijenovog sistema (rizosfere) i mikro-
organizama u covjecjem i životinjskom tijelu, koji razgraduju hranu, po-
stoji uska veza i veoma velika slicnost u nacinu života i razmnožavanju.
Poznato je da se u lijecenju ljudi sve više upotrebljavaju razni antibioti-
ci. Razlog tome jest što proizvedena hrana samo topivim NPK gnojivi-
ma ne posjeduje prirodene antibiotike. U biološki proizvedenoj hrani u
ishrani ljudi i životinja nije potrebno posebno dodavati antibiotike, jer
ih takva hrana vec sadrži u sebi.
Biljke u humusom bogatom tlu moraju se boriti za svoj opstanak
proizvodeci antibiotike za svoje održanje. Hraneci se pjima, hranimo se
zdravom hranom.

115
 1

OSNOVNO PRAVILO BIOLOŠKOG POVRTLARSTV A

Osnovno pravilo u povrtlarskoj proizvodnji jest da tlo mora biti traj-

no pokriveno bilo vegetacijom bilo organskim ili mineralnim otpacima u
obliku mulca. Takav pokrivac rastvaranjem zašticuje tlo od vanjskih ne-
pogoda a svojim rastvorenim materijalom služi kao hrana organizmima
tla.
Kao daljnji izvor hrane organizmima u tlu jest kompost. Ni jedan vrt
koji se vodi biološkom metodom ne smije biti bez dobro uredenog i traj-
no odfžavanog kompostišta.
Osim kompostišta u biološkom povrtlarstvu obilno koristimo tzv.
mulciranje. Što je to mulciranje i što se pod tim podrazumijeva?
Mulc je tanki, svega 1/2 do 1 cm debeo sloj raznih otpadaka biljnog,
životinjskog i mineralnog porijekla, koji se u tankom sloju nastire na
gredice. Taj tanki sloj, koji treba povremeno obnavljati, služi kao hrana
mikroorganizmima u tlu, zašticuje tlo od isušivanja, za vrijeme žege za-
šticuje od djelovanja sunca, a za vrijeme niskih temperatura cuva tlo od
smrzavanja. Ujedno popravlja mrvicastu strukturu tla, cime trajno podr-
žava i unapreduje plodnost tla.

PRAKTICNE MJERE ZA PRIJELAZ

NA BIOLOŠKO POVRTLARSTVO

Vrijeme koje najbolje odgovara prijelazu na biološki nacin vrtlarenja

jest jesen, nakon što se iskopao krumpir i ostalo povrce. Povrce koje se
nece koristiti u ishrani ljudi i životinja, zatim ostali materijal, poglavito
zeleni, sabere se u hrpe. Da bi se materijal lakše rastvorio, isjecka se na
što je moguce sitnije dijelove, dužine od 5 do 10 cm, i medusobno izmi-
ješa, te ce tako preko zime služiti kao pokrivac za tlo. U svrhu usitnjava-
nja materijala može dobro poslužiti i stroj-sjeckara.

PREZIMLJENJE GREDICA I PRIPREMA

ZA ZIMSKO MIROVANJE

Tlo se priprema za zimsko mirovanje tako da se porahli prije pokri-

vanja navedenim materijalom. Ako se radi o težem tlu i tlu koje nije pri-
je služilo za povrtlarsku proizvodnju, može se iznimno prekopati (»išti-
hati«).
Lakša tla i ona koja su vec prije služila za proizvodnju povrca ne pre-
kapaju se, nego se samo porahle na dubinu od 10 do 20 cm. To se može
uciniti razlicitim orudem. Vrlo prikladno orude jest tzv. Wolfovo orude,

116
odnosno željezne vile s nešto širim zupcima (ne one za skupljanje sijena)
koji nisu jako svinuti, tek neznatno prema vrhu.
Rahljenjem se tlo što manje preokrece, a time se štite organizmi u
tlu, osobito gliste. To se radi tako da se pocne rahliti na dubinu od 10 do
20 cm od polovine gredice s jedne strane, a vraca se s druge strane.
Klasicni nacin pripremanja tla prekapanjem, što dublje to bolje, i os-
tavljanje tla u velikim grudama preko zime, da se tlo zamrzne, s biološ-
kog je stanovišta potpuno pogrešno, te je napušteno. Prekapanjem se ne
štede organizmi u tlu, jer svaki sloj tla ima svoje organizme; nekima od
njih prisutnost zraka pogoduje više, nekima manje, a svi su više ili manje
osjetljivi na svjetlo, odnosno na djelovanje sunca. Stoga se kod biološ-
kog povrtlarstva tlo priprema rahljenjem a ne preokretanjem, cime se za-
šticuje vecina mikroorganizama i slojevi tla. U tlu postoji nepregledno
mnoštvo organizama i to ne samo onih koje vidimo prostim okom, kao
što su gliste, razni pauci i ostali vidljivi insekti, nego i onih koje prostim
okom ne vidimo, kao što su alge, a ponajviše bakterije.
U površinskom sloju debljine 2 do 5 cm ne žive iste vrste organizama
kao u dubljim slojevima, od 15 do 20 cm.
Prekapajuci tlo dovodimo organizme kojima je potreban zrak u ne-
povoljne životne uvjete. Stoga organizmima kojima je potreban zrak va-
lja omoguciti da dodu do njega, dok one kojima nije potreban, narocito
u dubljim slojevima, valja ostaviti tamo gdje jesu jer na zraku ugibaju.
Potrebno je naglasiti da se gnojivo ne zakapa u tlo, osobito ne svježe.
U svakom gnojivu se nalaze organizmi koji ga rastvaraju. Organizmi koji
razgraduju gnojivo dovlace svojim mirisom druge organizme tako da
jedni nadopunjuju rad drugih. Oni, pak, koji razgraduju organske otpat-
ke redovito su štetni za korijenje.kulturnog bilja, ai njihovejzlucine dje-
luju štetno na korijen.

ZIMSKI ZEMLJIŠNI POKRIVAC

Zimski zemljišni pokrivac štiti organizme u tlu, te oni bez zastoja mo-
gu nastaviti rastvarati organski materijal nanesen na tlo, cime priprema-
ju hranu za rast povrca u slijedecoj vegetaciji.
Kao dodatak na taj materijal dolazi životinjsko gnojivo bilo koje ži-
votinjske vrste, a ako takav nije raspoloživ, onda otpaci kože, rogovina,
krvno brašno, zatim fino mljevena kamena prašina (u nas KPMG). Svu
navedenu kolicinu raspoloživog materijala potrebno je rahlo rasporediti
uzduž gredice i to onolike debljine da tlo i živi organizmi u njemu mogu
imati dovoljno zraka za disanje. Debljina rasporedenog materijala ne bi
smjela iznositi više od 5 do 8 cm; kod laganog tla i rastresitog materijala
može biti i nešto veca, a kod težeg i zbitog nešto manja. Valja naglasiti

117
da od više dodanog materijilla može biti više štete, nego koristi. N akclll
toga tlo mora ostati rahlo, ane glancasto. Vec je prije spomenuto da se
tako rasporeden materijal posipa kamenom prašinom (KPMG ili dr.),
koje je zadatak da veže amonijak što nastaje rastvaranjem organskog
materijala, što je osobito važno ako se nastiranje vrši stajnjakom.
Mulciranjem izravno na gredicama štedimo na radu oko prevoženja
komposta kojeg pripremamo odvojeno na drugom mjestu. Nakon izvrše-
nog mulciranja uredimo putove tako da cijeli vrt poprimi uredan izgled.
Tako pripremljeno mulciranje na gredicama služi kao hrana budu-
cem razvoju biljaka, a zanemaruje posebno pripremanje komposta na
drugom mjestu. Koncem veljace i pocetkom ožujka ispod položenog
materijala nalazi se mnogo zemljišnih glista (ne kompostnih), koje su
vec do tada preradile veliki dio materijala pretvorivši ga u fino vrtno tlo.

RAZNE VRSTE TLA

Svi postupci za pripremanje tla za povrtlarske kulture nisu isti; mno-

gi ovise o vrsti tla, tj. o tipovima tla.
Razlikujemo nekoliko vrsta tla. Najprikladnije tlo za povrtnjak jest
duboko rahlo tlo s mnogo humusa. O kolicini humusa u tlu ovisi s kak-
vim uspjehom možemo racunati u biološkom povrtlarstvu. Mi cemo sa-
mo ukratko nabrojiti neke vrste tla.

Glineno tlo

Sadrži više od 30 posto finih glinenih cestica. Vrlo je teško za obradu

i održavanje plodnosti. Ima veliku potencijalnu plodnost dok mu je ak-
tivna plodnost redovito mala. Za dobru povrtlarsku proizvodnju takvo
tlo treba imati najmanje 4 posto humusa. Ipak i u takvom tlu dobro us-
pijevaju sve lepirnjace (1eguminoze) - grah, grašak, soja i dr. , zatim re-
pe, kupusnjace, špinat, a od vocaka jabuke i šljive. Ovo tlo dobro pod-
nosi kalcifikaciju uz dodatak stajnjaka.

Karbonatna tla

Ova tla nisu osobito plodna. Narocito ih je potrebno dobro gnojiti

kompostom, odnosno stajnjakom (od 40 do 60 kg na 100 m2).

118
 SiJjkatna i jako pjeskovita tla

Vrlo su propusna za vodu, brzo se griju i hlade, ne posjeduju mnogo

organskih tvari, stoga ih je potrebno dobro gnojiti sa 40 do 70 kg kom-
posta (odnosno stajskog gnojiva) na 100 m2. Na takvim tlima vrlo se do-
bro razvijaju lepirnjace, zatim crveni i bijeli luk, mrkva, krumpir, grašak
i drugo povrce. .
Vrlo bogata tla ilovacom i vapnena tla nisu osobito pogodna za po-
vrtlarsku proizvodnju, stoga je za vodenje biološkog povrtlarenja na nji-
ma potrebno uciniti dodatne napore za dobar uspjeh.

IZMJENA POVRTNIH KULTURA (PLODORED)

Najprije cemo navesti nekoliko vrsta poljoprivrednih kultura koje

zahtijevaju razmjerno velike kolicine dušika:
. Repa, celer, kelj, krastavci, špinat, salata, poriluk, koraba i dr.
Iza toga slijedi povrce sa manje zahtjeva za dušik:
. Mrkva, cikorija, endivija, radic, cešnjak, crveni luk i dr.
. Grah, grašak, soja i ostale leguminoze (povrce koje ne traži toliko
dušika, vec može tlo obogatiti dušikom).

Važno je napomenuti da treba izbjegavati sjetvu istih kultura nekoli-

ko godina kao što su kupus, cvjetaca, repa, celer, mrkva, radic i dr. Te
biljke zahtijevaju da se u plodoredu sade svake trece, odnosno cetvrte
godine.
U tom pogledu navest cemo slijedeci raspored kultura prema plodo-
\ redu:
. Prva godina: uglavnom lisnato povrce.
. Druga godina: gomoljasto povrce.
. Treca godina: posebno krumpir.
. Cetvrta godina: povrce s plodovima (rajcica, patlidžan i dr.)
Ujedno je potrebno znati koje se kulture mogu uzgajati na pojedinim
gredicama nekoliko godina, kao što je, primjerice, rajcica. Nekoliko go-
dina ostaju na istoj gredici jagode, šparoga i dr. Ako nam je koja gredica
jace zakorovljena, dobro je da na njoj zasadimo krumpir kao okopavinu
koja iza sebe ostavlja prilicno cisto tlo. Ako nam je tlo zaraženo nemato-
dama, prije biološkog povrtlarenja dobro je kao kulturu koja djeluje us-
pješno potiv nematoda posijati heljdu. Heljda takoder dobro djeluje
protiv gljivicnih oboljenja na grahu, grašku i soji. .
Raspolažemo li vecim kolicinama stajnjaka za gnojidbu povrtnjaka,
onda se navedenog plodoreda ne moramo tocno pridržavati, a ako ne

119
raspolažemo, onda u plodored valja uvesti ze1enu gnojidbu, primjerice,
sjetvu djetelinsko-travne smjese prema zahtjevima tla.

ZDRUŽIV ANJE POJEDINIH POVRTNIH KULUTRA

U rastu se neke biljke medusobno pomažu, a neke ne podnose.

Za bolje korištenje kultura tokom godine, a ujedno i jacinu svjetlosti,
odnosno zasjenjivanje, dobro je znati koje se biljke medusobno ne pod-
nose.
Biljke koje se medusobno ne podnose:
. cešnjak(bijeliluk)i grašak,
. repe i poriluk,
. kupusi rajcice,
. grašaki krumpir,
. krumpiri krastavci,
. krumpiri rajcica,
. krumpiri grašak,
. krumpiri radic,
. rajcicai kupus,
. rajcicai grašak.

Združivanje pojedinih
povrtnih kultura

120
 MJESECEV UTJECAJ NA RAST POVRTNIH KULTURA

U opcem dijelu ove knjige opcenito smo naveli o djelovanju Mjeseca

i Sunca. Ovdje cemo se zadržati na utjecaju Mjeseca na povrtne kulture i
korištenje njegove svjetlosti u vrijeme njegovih mijena.
Za vrijeme Mjeseca koji raste valja sijati povrce ciji se dijelovi upot-
rebljavaju za jelo, a rastu iznad tla. To su razne salate, kupus, grah, gra-
šak, bob, soja i dr. Najveci uspjeh postiže se kada se siju dva dana prije
punog Mjeseca.
Za vrijeme Mjeseca koji se smanjuje treba sijati povrce ciji se plodo-
vi razvijaju pod zemljom: mrkvu, repu, ce1er, krumpir i dr. Najpovoljni-
je vrijeme jest dva dana nakon punog Mjeseca.
Dva puta u toku mijene Mjeseceva putanja sijece Suncevu. Od tre-
nutka kad Mjesec pocinje rasti pa do trenutka kad se pocinje smanjivati
nastupaju tzv. Mjesecevi cvorovi koji su inace vrlo nepovoljni za sve po-
ljoprivredne radove, i to u trajanju od 4 sata prije nego što Mjeseceva
putanja presijece Suncevu putanju i 4 sata poslije. Zašto je tako, djelo-
mice smo odgovorili u opcem dijelu našeg izlaganja o djelovanju Sunca
i Mjeseca. Valja napomenuti da utjecaj Sunca i Mjeseca na rast poljop-
rivrednih kultura i drugih živih organizama na Zemlji ne iskljucuje dje-
lovanje i drugih nebeskih planeta, tzv. kozmickih sila, cije negativno dje-
lovanje posebno dolazi do izražaja u vrijeme navedenih Mjesecevih cvo-
rova.

RAD U POVRTNJAKU I ORUÐE

Radovima u vrtu valja nastojati unaprijediti život organizama u tlu.

U vezi s tim potrebno je voditi racuna o sloju tla debljine do 15 cm, koji
predstavlja uglavnom plodni dio važan za razvoj organizama u tlu, a za-
tim o sloju koji se nalazi odmah ispod. Dubina navedenih slojeva ovisna
je takoder o težini tla, a i o njegovoj pripremljenosti za biološko povrtla-
renje. Stoga je potrebno birati takvo orude kojim ce se sacuvati navedeni
slojevi kako bi što više ostali na istoj razini, a to znaci da onaj gornji os-
tane nepromijenjen, a da se donji samo prorahljuje i ostaje dolje.

Orude za obradu

Za rahljenje gornjeg dijela tla bez prekretanja najprikladnije orude

su posebne vile, koje se od onih za prekretanje i rad sa sijenom razlikuju
svojim pojacanim i ravnim zupcima. Imaju 3 do 4 zupca neznatno svinu-
ta prema naprijed.

121
 Orude za rad u vrtu

ŠTRCALJKA

MJERACA VRPCA
~ [)~~~~

LOPATJCAZA VAÐENJE BILJAKA

SADILlCE

---I
 Najprikladnije orude za površinsko rahljenje je tzv. Wolfovo orude.
Osim navedenog rucnog oruda, s velikim uspjehom upotrebljava se pod-
rivac (sous soleuse).
Dobro održavanje tla i njegovo snabdijevanje organskim tvarima u
rastvaranju cini suvišnim intenzivan rad strojevima. Valja naglasiti da
rad freze u vrtu nije preporucljiv. Mjere koje poduzimamo za održava-
nje plodnosti tla služe za stvaranje što bolje strukture tla, a freza je upra-
vo takav stroj koji postupno narušava strukturu tla. U pocetku nam iz-
gleda da se radeci njome stvara mrvicasta struktura, medutim, rahlje-
njem s frezom izlaže se intenzivnoj oksidaciji veliki dio organskog a i
mineralnog dijela tla, cime se gubi njegova struktura koja nam je toliko
potrebna za obnavljanje života u tlu.
Na organizme koji sudjeluju u razgradnji organskog kompleksa ra-
dom se nadovezuju organizmi koji sudjeluju u stvaranju povoljnije
strukture tla.

Uredenje gredica za sjetvu

Nakon što se tlo u ožujku dobro osušilo, u primorskim krajevima i

prije, može se poceti sa sjetvom otvoreno na gredicama. Ako želimo ra-
dove u vrtu nešto ubrzati, na primjer, nicanje salate, hrena i dr., razastre-
mo preko gredice plasticni tunel, što djeluje povoljno na sušenje tla i ug-
nJavanJe.
Za rad u vrtu treba uzeti: vile, grablje, vrpcu za mjerenje, kanticu za
vodu, gnojivo, pepeo od drveta, prirodno mineraIno gnojivo (KPMG).
Radove valja izvoditi ovim redoslijedom:
. Najprije je potrebno izgrabljati grubi dio organskog materijala na
gredicama, koji u toku zime nije do kraja istrunuo. Njega skupimo u ma-
nje hrpe i nosimo na posebno mjesto za pripremanje komposta. Sitniji
dio materijala, dužine od 3 do 5 cm, ostavimo po strance, a služit ce nam
za pokrivanje tla nakon sjetve.
. Zatim porahlimo tlo do one dubine do koje se vile bez veceg napre-
zanja mogu utisnuti u tlo do zgloba.
Ako tlo još nije dovoljno pripremljeno, a radove treba izvršiti bez ve-
ceg naprezanja, što znaci da tlo još nije biološki aktivno, tada vilama za
kopanje (kako smo vec opisali pri izvedbi radova u jesen) temeljito raz-
rahlimo tlo.
Ako navedene radove obavimo strucno i na vrijeme, mrkva i crni ko-
rijen nece se racvati, glavice salate bit ce cvrste i velike, kelj nece zaosta-
jati u rastu itd.
. Vrpcu za mjerenje valja dobro pricvrstiti sa strane tako da nam širina
gredice bude posvuda jednaka, izmedu 1,10 i 1,20 m, zbog cega je mora-

123
mo ucvrstiti izvan ruba gredice. Izmedu gredica ostavimo stazu širine 30
do 35 cm.
. Moramo zatim iznijeti kompost i raširiti ga po gredici u visini od 1
do 2 cm te po njemu posipati prirodno gnojivo (KPMG), 30 do 40 g na 1
m2.
. Cijelu površinu gredice po ravnati grabljama, ali tako da površina ne
bude previše usitnjena jer se tada izgubi velika kolicina vlage iz tla.
. Sa svake strane gredice treba odstraniti suvišnu zemlju, stazice dobro
izgaziti i ukloniti vrpcu. Potrebno je otprilike 20 minuta da se gredica
dugacka do 6 m i široka 1,2 m pripremi za sjetvu.

Sjetva (sadnja)

Sjetvu odnosno sadnju treba izvršiti odmah nakon što smo gredice
pripremili. Pripremljene gredice ne smiju ostati nezasijane, odnosno ne-
zašticene od sunceva utjecaja.
Ponajbolje je sjetvu vršiti u redove jer to olakšava kasnije rahljenje
tla i uništavanje korova. Redovi se prave tako da se sa svake strane osta-
vi 6 do 8 cm nezasijana tla. U sredini gredice ucini se jedan žlijeb dubine
oko 3 cm, a sa svake strane još po '2 žlijeba. Time se dobiva ukupno 5
žljebica. Žljebovi, osim onog središnjeg, prave se do dubine od 1 do 2

Pikiranje ili postupak presadivanja mladih biljcica

~--

124

I
cm. Te žljebice brižljivo zalijemo vodom tako da ostali dio gredice osta-
ne suh.
Nakon zalijevanja žljebici se pospu tankim slojem suhog tla te se
obavi sjetva. Time zalijevanje nakon sjetve postaje suvišno. Ujedno se
postiže da se nakon zalijevanja na tlu ne stvara kora koju je inace po-
trebno posebno razrahliti.
Nakon sjetve sjeme pokrijemo tankim slojem suhog tla i to tako da
prekrijemosjeme. Tim postupkom zasijano sjeme ima sve što mu je po-
trebno za dobro klijanje: mokro tlo je ispod, a suho i toplo iznad. Time
cemo pospješiti brzo i ujednaceno klijanje sjemena. .

Za dobar uspjeh u tom poslu važno je, takoder, poznavati klijavost

sjemena. Ako sijemo vece površine, nije naodmet da prije sjetve naklija-
vanjem provjerimo klijavost sjemena. U tu svrhu odbroji se odredeni
broj zrna (otprilike 100), polože se na upijac (bugacicu) na tanjuricu i
povremeno ga vlažimo u toploj prostoriji. Za dobar uspjeh sjetve neo-
bicno je važno provjeriti klijavost sjemena ukoliko nemamo jamstvo o
njegovoj klijavosti.
Redove sjetve posipamo malom kolicinom treseta. Time nam je omo-
guceno da dobro kontroliramo nicanje sjemena, a i korova koji se lako
može držati pod kontrolom radi pravovremenog cupanja. Takvim po-
stupkom olakšavamo rad na cupanju korova koji u pocetku uvelike
ometa dobar uspjeh u vrtiarenju.
Nakon sjetve, odnosno sadnje povrca pocinje drugi važan dio za bio-
loški nacin proizvodnje povrca: pokrivanje tla izmedu redova tankim
slojem organskih otpadaka. Vec smo prije naveli da organski materijal
kojim su gredi ce bile pokrivene za vrijeme zime treba prosijati. Prosijani
dio predstavlja buduce humusno tlo. Ostatak ostavljamo sa strane gredi-
ce i njime onda prekrivarno tlo izmedu redova nakon izvršene sjetve, od-
nosno sadnje.
Briga za dobar uzgoj povrca mora biti nadopunjena brigom za ne-
prestanu ishranu organizama u tlu. Rast biljke bez zastoja dobrim dije-
lom ovisi o trajnom pripremanju hrane od strane organizama u tlu. Or-
ganski materijal kojim je pokriveno tlo postupno se rastvara i treba ga
postupno nadopunjavati novim svježim materijalom kako bi se iznova
izvršila hranidba ogranizama u tlu. Ako raspolažemo i ostalim gnoji-
vom, dodajemo ga samo površinski u tankoj naslazi (šlajeru) bez ukapa-
nja u tlo. Na njega se ponovo može dodati u vrlo malim kolicinama ka-
mena prašina (KPMG). Ako dodajemo gnojivo od peradi, moramo biti
sigurni da nije zagaden antibioticima, što ih obicno prima perad u mo-
dernom uzgoju.
Kad zasijane biljke izniknu, imamo na raspolaganju zeleni materijal
koji se, nakon što smo ga pokosili, upotrebljava kao dodatak na vec pri-
je zapoceto mulciranje gredica.

125
 Zemljišni pokrivac - mulc

Osnovni zadatak pokrivanja tla jest da se hrane organizmi tla i da ih

se štiti od izravnog djelovanja sunca i drugih atmosferilija, kao i da se
održava toplina tla sa što manje kolebanja.
O pokrivanju tla vegetacijom vec smo prije govorili. Kad se jednom
priviknemo na trajno pokrito tlo, onda nam golo, nepokriveno tlo izgle-
da kao nešto potpuno neprirodno jer nas podsjeca na gladovanje organi-
zama tla, naših velikih pomagaca u održavanju trajne plodnosti tla. Kad
se prvi put susretnemo s takvim nacinom gledanja na plodnost i održa-
vanje plodnosti tla, izgleda nam da se u navedenim postavkama preuve-
licava uloga organizama u tlu. No kad se uvjerimo u rezultate koji se na
taj nacin postižu, onda nam tek postaje jasno da je golo, nepokriveno
tlo, u stvari, degradacija prirodne plodnosti tla, koja vodi osiromašenju
tla u odnosu na život u njemu. Da se tome doskoci, suvremena poljop-
rivreda prešla je u drugu krajnost time što je pocela nadoknadivati plod-
nost tla i hraniti biljke izravno topivim mineralnim gnojivima, a poslje-
dica toga je poduzimanje intenzivnijih mjera zaštite bilja od bolesti i
štetocina.
Osim intenzivnih mjera zaštite povrtnih kultura, kod takve proizvod-
nje potrebno je stalno vršiti obradu tla jer se njegova struktura trajno
kvari. Posljedica toga jest stalno rahljenje površine tla bilo strojevima bi-
lo rucno.
Kad se jednom uspostavi razgradnja dodanog materijala u obliku
mulca i nova izgradnja hrane za biljke koje rastu u gredic.i, tada posebna
obrada tla postaje potpuno nepotrebna jer se time stvaraju povoljni uv-
jeti za hranidbu bilja, ulaženje zraka i vode i izlaženje nepoželjne ugljic-
ne kiseline, a to je, zapravo, ono što se želi postici obradom tla. Prema
to.me, obrada tla postaje suvišna.
Pokrivac tla - mulc - može biti od suhog otpadnog materijala, kao
i od zelenog, netom pokošenog. Materijal se mora dodavati u tankom
sloju. Debljina toga sloja ovisi i o tlu. Na težim i slabije proztacnim tli-
ma materijal treba biti što tanji jer mora trunuti, ane pljesniviti. Ne smi-
je vonjati na plijesan, nego na miris šumskog tla. Rastvaranjem debelog
sloja materijala dodanog kao mulc na gredice stvaraju se nusproizvodi
koje kiša ispire u dublje slojeve i koji djeluju otrovno na biljke. Materi-
jal koji se dodaje, sijeno, slama, cima od krumpira i drugo, treba da bu-
de što manjih dimenzija jer ga lakše preraduju zemljišne gliste. Dužina,
dakle, treba da bude izmedu 5 i 8 cm.
Kao biljke za pokrivanje ne mogu služiti biljke koje još imaju korijen
ili sjeme jer se one na takvom materijalu brzo ukorjenjuju i otežavaju
plijevljenje gredica.
Pocetno uspostavljanje trajnog pokrivaca na tlu osobito je važno da
se odmah plijeve svi korovi. Zatim, dok se ne uspostavi prilicno debeo

126

--01
zaštitni sloj onoga što je vec istrunulo i onoga što trune, gredicu je po-
trebno povremeno zalijevati ustajalom vodom, po mogucnosti kišnicom,
ili barem vodom koja je dulje vrijeme bila izvrgnuta zraku. Nakon što se
uspostavio deblji prekrivac tla, svako daljnje zalijevanje tla postaje su-
višno, kao i plijevljenje korova jer se više ne razvijaju na debljem sloju
materijala. Takav nacin održavanja tla znatno snizuje troškove proizvod-
nje povrca, a samo povrce kvalitetom se znatno razlikuje od povrca pro-
izvedenog topivim NPK gnojivima, te prvenstveno služi kao zdrava pre-
hrana za ljude. Da se ovakav nacin održavanja tla može provoditi bez
zastoja, potrebno je uvijek imati u pricuvi izvjesnu kolicinu materijala u
rastvaranju. Kao pokrivac tla može se s uspjehom koristiti stajsko gnoji-
vo, najprikladnije je govedsko, ali i ono od peradi. Ponovo napominje-
mo da gnojivo peradi hranjene antibioticima nije prikladno kao pokri-
vac za tlo u biološkom povrtlarstvu. Takvo gnojivo uslijed antibiotika
koji duže vrijeme ostaju aktivni u tlu blokira rad mikroorganizama, na-
ših izdašnih pomagaca koji pripremaju hranu u našem vrtu. Gnojeci vrt
tim gnojem nanosi se više štete nego koristi.
Kao nastor na gredicama može se upotrijebiti i svježe stajsko gnoji-
vo, s time da se razastre u tankom sloju, poput šlajera, uz napomenu da
se ni u kom slucaju ne smije ukapati u tlo. Postoji prigovor da kod tak-
vog nacina dolazi do velikih gubitaka dušika iz gnojiva, ali je neosnovan
jer njegovo rastvaranje na površini tla odmah napadaju razne gljivice i
ostali organizmi koji u svojim nitastim micelijima konzerviraju sastojke
dušika. Kako bi se gubici potpuno smanjili, dobro je da se gnojivo još u
staji pospe finom kamenom prašinom (KPMG) jer se time zadržavaju
svi tekuci i ostali sastojci gnojiva koji bi se eventualno mogli izgubiti pri-
likom prenošenja gnojiva na gredice.
Stajsko se gnojivo prvenstveno koristi kod uspostave gredica uz istu
napomenu da ga se nikako ne smije svježeg ukapati u tlo. Osim toga, u
zbijenom, svježem i nerastvorenom gnojivu ostaju aktivni još razni pre-
nosioci bolesti, kao što su crveni vjetar, dizenterija, paratifus, tetanus i
drugi. .
Neosnovanje i prigovor da se nanošenjem svježeg gnojiva na gredice
gubi mnogo dušika jer se u zraku nalazi 78,4 posto dušika, u govedem
gnojivu svega 0,45 posto, a u gnojivu od peradi 1,63 posto. Svježe gnoji-
vo naneseno na gredice odmah napadaju razni mikroorganizmi koji svo-
jim koncastim micelijem zadržavaju (konzerviraju) dušik, a neki od njih
svojom aktivnošcu djeluju na povecanje sadržaja dušika.
Prednosti takvog nacina pokrivanja tla su ocite, pa kad se jednom
priviknemo na takav red, onda nam preoravanje i prekopavanje vrta, po-
sebice ostavljanje nepokrivenog tla za vrijeme vegetacije i poslije, izgle-
da potpuno neprirodno. Ako vec prekopamo tlo te ga ostavimo neko vri-
jeme golim i dalje ga ne obradujemo, na njemu se odmah nasele korovi,
127
 a kad 'se stvore povoljniji uvjeti za rast, postupno takvu površinu osvaja-
ju i ostale biljke (djetelina i dr.).
Golo tlo je, dakle, nešto što je protivno prirodnom održavanju tla jer
nam to ponajbolje dokazuje samo priroda.

DODATNE MJERE ZA VRIJEME VEGETACIJE

Kišnica

U biološkoj proizvodnji povrca potrebno je uvijek imati stanovitu

kolicinu kišnice.
U usporedbi s vodom iz vodovodne mreže kišnica bolje djeluje.
Kišnica ne sadrži klor koji vrlo nepovoljno djeluje na pojedine vrste
povrca, kao što su krumpir i neke druge gomoljace.
Kišnica posjeduje neka svojstva koja obicna voda iz vodovoda nema.
Ta njezina dobra svojstva su u vezi s tzv. kozmickim zracenjem. Voda
ozracena na zraku i suncu vrlo dobro djeluje na biljke, dok je voda iz vo-
dovodne mreže mrtva i redovito klorirana. Voda ozracena suncem, ako
. je pritom još bez klora, ima sva pozitivna svojstva kao i voda s izvora.
Kišnica je vrlo pogodna za razredivanje gnojnice koju narocito koris-
timo za onu vrst povrca kojoj takva vrst hranidbe daje posebno dobre re-
zultate, primjerice u proizvodnji lisnatog povrca (špinat, salate i dr.).

Gnojnica

Gnojnicu se može upotrijebiti za povrtne kulture samo ako se prije

upotrebe temeljito prozraci. Zracenje se provodi tako da se u vrijeme od
2 do 3 tjedna dva do tri puta dnevno temeljito izmiješa, time gubi jak ne-

Pripremanje gnojnice

þþþô ¢ äååå·Ð¢ °"""

-'"
ugodan miris, a ako se gnojnica prethodno na razrijedi vodom, može
izazvati palež. U tu je svrhu najpogodnija kišnica. Ako imamo pri ruci
kamene prašine (KPMG), možemo ubrzati oduzimanje mirisa gnojnici.

Uvarak od koprive
U biološkoj proizvodnji povrca vrlo cesto se koristi kopriva. Ako u
blizini nema koprive koja raste kao divlja, posebno je sijemo na jednu ili
nekoliko gredica koje su inace manje prikladne za uzgoj povrca. Za do-
bro korištenje koprivu je potrebno 2 do 3 puta godišnje koristiti i ne do-
pustiti da se osjemeni. Pokošenu koprivu stavimo u jednu drvenu posu-
du da kisne i to otprilike 10 dag na 10 litara vode, pokrijemo je i dnevno
2 do 3 puta dobro izmiješamo. Koprivi zatim možemo dodati 3 do 4 šake
gnojiva od peradi (bez antibiotika! ) ili nešto rogovine. Pustimo je da
kisne ne više od 3 do 4 dana. Nakon toga ovako prireden koncentrat raz-
rijedimo vodom u omjeru od 10:1 do najviše 10:5, ovisno o povrcu za
koje cemo je upotrijebiti.
Razrijedena gnojnica kao i razrijedena kopriva upotrebljavaju se u
prvoj polovici vegetacije redovito za lisnato povrce.
Valja naglasiti da povrtnica, luk i još neke kulture ne podnose upot-
rebu gnojnice, makar i razrijedene.
Osim u hranidbi povrtnih kultura, tako priredena kopriva djeluje
kao vrlo uspješno sredstvo za suzbijanje raznih insekata kao što su razne
uši na povrcu, zatim cešnjakov moljac, muhe na kelju i dr.
Razni cajevi služe kao dobro sredstvo u suzbijanju štetocina i bolesti
na povrcu:
. Caj od pelina djeluje vrlo uspješno protiv uši i raznih gusjenica.
. Caj od aloje djeluje vrlo uspješno protiv puževa.
. Caj od pres lice djeluje vrlo uspješno protiv razlicitih parazita i glji-
vicnih oboljenja povrca. Priprema se tako da se 15 dag suhe preslice ku-
ha 20 minuta u 10 litara vode. Nakon toga se pusti da kisne dva dana.
Kod upotrebe se razrijedi s vodom u omjeru 1 : 10. Razrijedenom otopi-
nom prska se protiv pepelnice, oidiuma, kao i protiv pjegavosti lista.
. Uvarak od kamilice djeluje vrlo uspješno protiv uši na grahu. Koristi
se tako da se desetak cvjetova kamilice stavi u 10 litara kipuce vode i nji-
me se prska grah napadnut ušima. -

BOLESTI NA POVRCU

. Pepelnica napada rajcicu, krumpir, celer, a osobiti lozu. Bolest se po-

javljuje pri prijelazu na biološki nacin proizvodnje povrca, dok je kasni-
je vrlo rijetka.

9 BIOAGRIKULTURA 129
. Oidium napada mrkvu, articoku i repe. Borba se provodi sumpore-
njem.

KUKCI KOJI NAPADAJU POVRCE

. Krumpirova zlatica napada krumpir u pocetku dok tlo još nije posta-
lo biološki aktivno. Poslije je njena pojava u krumpirištu vrlo rijetka. Od
uspješnih stedstava protiv zlatice kao biljni preparat navest cemo Rote-
non.
Biodinamska metoda suzbijanja sastoji se u tome da se krumpirova
zlatica skupi, osuši i spali, pa se tim pepelom posipa krumpirova cima.
Prema podacima tom se metodom postižu dobri rezultati.
. Upotreba velikih kolicina svježeg i nerastvorenog stajnjaka redovito
izaziva jaku navalu uši. Borba protiv uši kemijskim sredstvima donekle
je uspješna, ali se takvim suzbijanjem izaziva neravnoteža izmedu koris-
nih i štetnih (patogenih) insekata, te nastaju nove poteškoce u suzbijanju
štetnika. Stoga je najbolje da se ne upotrebljavaju povecane doze gnoji-
va, pa makar i komposta, vec je potrebno provoditi tzv. izbalansiranu
hranidbu. To je prvi uvjet da se ne javljaju uši. Prirodnim uzgojem i hra-
nidbom najbolje se suzbijaju uši coccinele(tzv. buba-mara). Za kontinu-
irano suzbijanje uši, potrebno je da cijeli ambijent u kojem raste povrce
ima dovoljno mogucnosti za ishranu coccinela, tako da one, kad unište
uši na povrcu, imaju dosta hrane i na ostalim biljkama koje se nalaze ne-
posredno uz povrce. Potrebno je, dakle, stvoriti prirodan ambijent za ži-
vot.

KOMPOSTIRANJE

Ni jedno biološki vodeno gospodarstvo ne može se pravilno postavi-

ti i razvijati a da se u proizvodnji izdašno ne koristi otpadni materijal
kojega ima u izobilju.
U povrtlarskoj proizvodnji od proizvedenog ogranskog materijala ni-
šta ne smije propasti, jer se biološko povrtlarstvo temelji na planskom
korištenju svega onoga što se izravno ne koristi za ishranu ljudi i životi-
nja.
Život bilja što je proizvedeno na gospodarstvu nastavlja se bilo pro-
izvodima bilo u preostalom materijalu, što se dalje koristi u hranidbi bi-
lja.
Prema tome, životni ciklus odvija se tako da se najprije stvaraju or-
ganskiproizvodi, a zatim se ono što nije moglo biti izravno upotrijeblje-

130

j
 humusno tlo
treseti!, grubi kompost
lišce ili suha trava
tratina
grubi- biljni
otpaci, granje
i dr.

no kao hrana ljudima i životinjama koristi za razgradnju u kompostištu

ili izravno mulciranjem na gredicama, cime se lanac života zatvara.
Što su u takopostavljenom životnom ciklusu gubici izgradnje i raz-
gradnje manji, to je ekonomska proizvodnja veca, a proizvodi sigurniji
za zdravu ishranu ljudi i životinja.
U biološkoj poljoprivredi postoji razlika u proizvodnji žitarica, po-
vrtnog bilja i voca. Dok se u proizvodnji žitarica odnose iz tla velike ko-
licine mineralnih sastojaka, koje onda za održavanje visine proizvodnje
moramo stalno nadoknadivati izvana, dotle se u povrtlarskoj i vocarskoj
proizvodnji odnose asimilati koje biljka prima iz zraka bilo u obliku vo-
de ili C asimilata, a tek u mnogo manjim kolicinama mineraine sastojke,
kao što su fosfor i kalij.
Tla nastala na mjestu (in silu) redovito sadrže dovoljne kolicine kali-
ja i fosfora, koje uz;pravilnu aktivizaciju u biološkoj poljoprivredi mogu
uglavnom zadovoljiti potrebe biljaka. U tom je pogledu mnogo teže u
proizvodnji žitarica jer su potrebe za tim elementima u žitarica mnogo
vece. Zbog toga je postavljanje dobrog temelja u biološkoj proizvodnji
žitarica potrebno izvoditi prema dobro uhodanom plodoredu, u kojem
se proizvodnja obavlja u kombinaciji s djetelinsko-travnom proizvod-
njom, pa se žitarice nakon odredenog plana takve proizvodnje mogu po-
novo vratiti na iste površine. Prinosi žitarica u tako postavljenom gospo-
darstvu ne zaostaju za prinosima na klasicnim gospodarstvima, u kojima
se nastali gubici navedenih elemenata nadoknaduju umjetnim gnojivi-
ma. Razlike ipak postoje, a one se sastoje u zdravoj proizvodnji kvalitet-
nih žitarica u kojoj se ne upotrebljavaju herbicidi i drugi pesticidi.

131
Uredno pripremljeno
kompostište

Biološka proizvodnja povrca, dakle, mnogo je jednostavnija. U po-

cetku je važno izgraditi aktivno biološki plodno tlo cime se postiže jefti-
na i, prije svega, zdrava proizvodnja bilja.
Vidimo, dakle, kakvu vrijednost ima korištenje otpadaka u svrhu pri-
premanja komposta, odnosno mulciranja gredica na mjestu.
Nova saznanja o vrijednosti materijala nakon kompostiranja i biolo-
ški vodenog gospodarstva iz temelja su izmijenili prijašnji, tzv. klasicni
nacin kompostiranja.
Dok se ranije materijal u kompostnim hrpama cuvao i po nekoliko
godina do potpune razgradnje, cime se dobila gotovo mrtva crna zemlja,
dotle suvremena metoda kompostiranja ide na skraceni postupak kom-
postiranja. Da se dobije uvid u stanje kako se dugotrajnim kompostira-
njem gubi na vrijednosti tako dobivenog materijala, navest cemo podat-
ke o gubicima koji njime nastaju.
Prema podacima dr Hansa Petera Ruscha o razgradnji biljnog mate-
rijala upotrijebljenog za kompostiranje, hranj iva vrijednost kompostira-
nog materijala krece se kako slijedi:

132

1
 TABLICA 12

1 m3 stajskog gnojiva ima 6400 hranjivih jedinica u svježem stanju

1 m3 stajskog gnojiva ima za 4 tjedna svega 2600 - gubici 60 posto
1 m3 stajskog gnojiva ima za 3 mjeseca svega 1160- gubici 82 posto
1 m3 stajskog gnojiva ima za 1 godinu svega 780 - svega 88 posto
1 m3 stajskog gnojiva ima za 3 godine svega 490 - gubici 92 posto

Suvremena metoda kompostiranja nastoji što više skratiti VrIjeme

kompostiranja pomocu slijedecih mjera:
. Kratki materijal brže trune i bolje se miješa sa tlom;
. Mali krovasti oblik kompostišta visine do 50 cm i širine do 1,5 m. U
njega lakše prodire zrak, pa kompost ne treba prekretati.
. Posipanje materijala izmedu slojeva kamenom prašinom (KPMG)
obogacuje kompost mikroelementima.
. Nakon 4 do 6 tjedana kompost je vec za upotrebu (dok je prije treba-
lo 2 do 3 godine).
Tako pripremljen kompost prostire se na gredice uz napomenu da se
ne smije ukapati u tlo jer treba da služi samo kao mulc za prekrivanje
tla. Truljenje se, nadalje, nastavlja potpuno prirodno, a, što je najvažni-
je, bez gubitaka vrijednih sastojaka. Naime daljnju razgradnju vrše orga-
nizmi u tlu, kojima tako pripremljen kompost služi kao hrana a oni opet
svojim raspadanjem služe biljci kao hrana.
Kao materijal za kompostiranje koristi se pokošena trava, trulo sije-
no, slama, ako se ne radi o žitaricama koje su bile tretirane herbicidima,
~ razni korovi (bez korijena i koji još nisu osjemenjeni), kucni otpaci, gnoj
raznih životinja i peradi (ako perad nije imala ishranu kojoj su dodavani
antibiotici).
Dugacak organski materijal prethodno se usitni jer je tada njegovo
rastvaranje brže. Kako je vec prije navedeno, pojedine slojeve komposta
kod pripremanja posipamo kamenom orašinom (KPMG). cime oboga-
cujemo kompost potrebnim mikroelementima.
Ako u toku razgradnje komposta ima dovoljno oborina, tada u nje-
mu nije potrebno posebno vlažiti materijal. Materijal se slaže u slojevi-
ma do visine od otprilike 50 cm, širine do 1,5m, a dužine prema kolicini
raspoloživog materijala. Dobro je ako se kompost smjesti u blizini zida
ili nekog veceg drveta, što se nalazi na onoj strani odakle najcešce pušu
vjetrovi. Nakon dva tjedna cijeli se materijal može izmiješati i pritom
ponovo posuti kamenom" prašinom. Ako nemamo raspoloživog gnoja, u
hrpu možemo dodati koštanog ili krvnog brašna jer ce tada kompost biti
sadržajniji hranivom.
Ako je naše tlo neutralne reakcije, ovako pripremljenom kompostu
nije potrebno dodavati vapna. A ako je tlo prilicno kiselo, preporucljivo
je hrpu prema pojedinim slojevima posipati vapnenom prašinom.

133
 Tako pripremljen kompost može se vec nakon 4 do 6 tjedana prosija-
ti i njime površinski nagnojiti gredice. Ostatak se ponovo skuplja za
daljnje rastvaranje.
Za pospješenje rastvaranja materijala u kompostu postoje i razni pre-
parati kao što je Humofix i dr. Zatim, prema biodinamskoj metodi mi-
premanja u kompost se dodaju razni cajevi: od preslice, kamilice, kopri-
ve i dr. (vidi poglavlje o pripremanju komposta prema biodinamskoj
metodi). Svemu tome je cilj da se kompostom u tlo une su oni sastojci
koji stimuliraju rad onih mikroorganizama koji ga pospješuju i pridono-
se kvaliteti bioloških proizvoda.
Kompostu se može dodati naš domaci proizvod, kao što je prašina
KPMG koji se vec do sada pokazao vrlo djelotvornim, a posebno dobro
djeluje na mrvicastu strukturu tla.
Za dobro biološko povrtlarenje važno je što više povecati sadržaj hu-
musa u tlu. Radi boljeg pregleda održavanja vlažnosti tla., navest cemo
neke podatke kako pojedini sastojci djeluju na zadržavanje vlažnosti tla:
1 kg cistog pijeska može zadržati 250 g vode
i kg glinenog tla može zadržati 1000g vode
i kg humusa može zadržati 2000 g vode
Ako u toku vegetacije padnu samo ogranicene kolicine oborina, i
ukoliko ne raspolažemo mogucnosti natapanja tla odnosno ucestalijeg
zalijevanja, onda ce tlo s povišenim sadržajem humusa ostati duže vre-
mena prikladno za vrtne kulture nego tlo s malo humusa. Stoga je obo-
gacivanje tla humusom naš trajni zadatak u povrtlarskoj proizvodnji.
Sadržaj humusa u tlu važan je i zbog pre obilnih oborina, jer tlo bogato
humusom može primiti i do 200 mm oborina na i m2bez zadržavanja vo-
de na površini, dok tla siromašna humusom zadržavaju vece kolicine vo-
de na površini (zabarivanje),odnosno omogucuju odnošenje plodnih
cesticatla. Dodavanjem odred~nih kolicina KPMG obogacujemo tlo
mikroelementima, a vrijednost mirkoelemenata za biljke može se donek-
le usporediti s vrijednošcu vitamina u ishrani ljudi.
Vrijednost kamene prašine KPMG ne iscrpljuje se samo u njegovoj
hranjivoj vrijednosti, sadržaju mikro i ostalih elemenata vec koristi p..o-
svuda gdje postoji neko vrenje, gdje se isparuje amonijak ili drugi plino-
vi koji privlace muhe i druge insekte. Sadržaj kremicne kiseline u
KPMG djeluje vrlo povoljno protiv gljivicnih oboljenja, gnjiloce plodo-
va, kelja, kupusa i dr.
Prema tome, dodavanje kamene prašine i treseta predstavljaju us-
pješno dodatno sredstvo za vodenje biološkog nacina vrtlarenja.

134

....
 TOPLA KLIJALIŠTA

U svrhu pospješenja i ubrzanja rasta pojedinih vrtnih kultura koristi-

mo tzv. topla klijališta.
Topla klijališta se koriste kada se u sijecnju i veljaci ne može vršiti
sjetva na otvorenom. U njima uzgajamo mlade biljcice koje cemo, kad
vrijeme dopusti, presaditi na otvorenom.

Postupak za izradu toplih klijališta

Na dužini od 2 do 3 metra i širini od 1,2 do 1,5 m položi se konjskog
gnoja u visini od 30 do 40 cm, prethodno nakvašenog vodom. Na njega
se polaže sloj dobrog vrtnog tla debljine 20 cm i sve se to pokrije ustak-
Ijenim okvirom. Gnoj koji se pod ustakljenim okvirom ugrije podiže
temperaturu klijalištu izmedu 40 i 70 o C. Zatim se sije ustakljeno sjeme.
Nakon što biljke izniknu, klijalište se preko dana zraci tako što mu se ot-
krivaju krila do odredene visine, a preko noci ih se pokriva.
Mjesto konjskog može se upotrijebiti i svjež kravlji ili ovcji gnoj uz
isti postupak. Pritom se može postici temperatura od 20 do 30" C.
Pospješivanje klijanja sjemena koristi se u ono vrijeme kada se sjeme
još ne može sijati na otvorenom, a kada nastupe topliji dani, što redovito
biva koncem veljace i pocetkom ožujka, tada se iznikle sadnice presadu-
ju na otvoreno.

~
MIJEŠANE KULTURE ILI KOMBINIRANE GREDICE
(

Radi boljeg korištenja kako zracnog prostora iznad gredica, tako i na

samim gredicama, uzgajaju se tzv. miješane kulture na gredicama koje
zauzimaju posebno mjesto u biološkoj proizvodnji povrca.
Pritom je potrebno razlikovati planiranje proizvodnje za male kucne
vrtove, gdje se veliki dio poslova može obavljati rucnom radnom sna-
gom, od proizvodnje na velikim površinama gdje se gotovo svi poslovi
obavljaju strojevima.
U biološkom povrtlarenju od posebne su važnosti mješovite vrtne
kulture. Postoje, naime, biljke koje imaju veliku potrebu za svjetlom i
suncem, kao i one koje nemaju tih potreba, cak i bolje uspijevaju u po-
lusjeni. -
<U manjim kucnim vrtovima pravimo gredice dužine od 2 do 3 metra
i od 1,1 do 1,3 metra širine. Gredice razdijelimo u 5 redova, pa se 1,3. i
5. red zasiju glavnim kulturama, a drugi i cetvrti medukulturama.
Za takav raspored na gredicama možemo navesti nekoliko kombina-
C1ja.
135
 Plan I
Rano zelje kombinirano sa salatom glavaticom
U 1. 3. i 5. redu: cvjetaca i kelj - razmak 50 cm.
U 2. i 4. redu: salata glavatica - razmak 25 cm.
Moguce su slijedece izmjene: želimo li uzgajati cijelu gredicu cvjeta-
ce, kombinirat cemo s ostalim gredicama na kojima sadimo kelj, tako da
na svaka tri reda kelja sadimo jedan red cvjetace.
Možemo kombinirati i tako da jednu gredicu zasadimo cvjetacom, a
drugu korabicom, i to kasnijom sortom.
Pri uzgoju salate koja raste na gredici s keljom valja odabrati od one
sorte salate koja pravovremeno zrije, cime se rastu kelja može osigurati
dovoljno mjesta.

Plan II
Kombinacija endivije sa zimskim luko"m
U 1. 3. i 5. red zasadimo endiviju,
U 2. i 4. red zasadimo zimski luk.

Plan III
Grašak ili grah kif1aš s rotkvicom ili keljom
U 1. 3. i 5. red zasadimo grašak ili grah.
U 2. i 4. red zasadimo rotkvicu ili povrtnicu.
Kao meduku!ture mogu biti: hren, salata ili ljetni špinat. Ova je kom-
binacija uzeta zato što rotkvica i povrtnica podnose lagano zasjenjiva-
nje.
Kod ovog plana postoji mogucnost naknadne sjetve:
U 2. 3. i 4. red sadimo kelj, U 1. i 5. red salatu endiviju.
I
Plan IV
Krastavci, salata i ljetni špinat
U 3. red sadimo krastavce (salatu glavaticu).
U 1. i 5. red sadimo salatu: f
U 3. i 5. red sadimo ljetni špinat.
,.
Krastavci su osjetljivi na mraz, stoga ih se može saditi istom nakon
ledenih svetaca, bilo da ih prethodno sijemo u lonce ili kupimo gotove.
Plan V
Niski grah, hren ili salata
Niski grah sadi se sredinom svibnja, a hren koncem ožujka:
U 1. 3. i 5. red sadimo niski grah.
U 2. i 4. red sadimo hren ili salatu.

136

...-
 Plan VI
Luk i salata glavatica U 1. 3. i 5. red sadimo salatu glavaticu.
U 2. i 4. red sadimo sadnice luka.

Plan VII
Mrkva i salata
U 4 reda sadimo mrkvu.
U 3 reda sadimo salatu.
Redovi se mrkve mogu oznaciti (markirati) tresetom, ili se sjetva
mrkve pokrije plasticnom folijom.

Osim navedenih kombinacija, prema vlastitim potrebama svatko mo-

že odabrati ono povrce koje najbolje uspijeva na njegovom tlu. No po-
trebno je posebno birati one kulture koje se medusobno podnose.
U svrhu planskog korištenja vrtnih površina u biološkom povrtlar-
stvu dobro je uciniti mali nacrt gredica u vrtu. U nacrtu valja brojevima
oznaciti gredice a to pomaže vodenju evidencije o korištenju kultura.
U pocetku biološkog povrtlarenja, dok naše tlo oskudijeva humusom
i organizmima tla, gredice valja koristiti prema unaprijed utvrdenom
plodoredu tako da na njima bude slijedeci raspored kultura: lisnjace,
okopavine, lepirnjace. Kad je naše tlo postalo biološki aktivno, tada se
L neke vrste povrca mogu sijati na istom mjestu i nakon kraceg vremena.
Sjemenom se treba opskrbiti pravovremeno još u toku zime, kako
zbog pomanjkanja kvalitetnog sjemena ne bismo bili prinudeni sijati
manje kvalitetno i manje klijavo sjeme, ili, pak, odustati od sjetve poje-
dinih vrsta.
;~

ZELENA GNOJIDBA

Važna mjera za održavanje plodnosti vrtnog tla jest korištenje zelene

gnojidbe. Zbog intenzivnog korištenja sa po dvije ili tri kulture kroz go-
dinu, vrtno tlo postupno sve više gubi na mrvicastoj strukturi koja je ne-
ophodna biološkoj proizvodnji.
Dok izvedba zelene gnojidbe u ratarskoj proizvodnji ne mora pred-
stavljati veci problem, dotle je njezina provedba u proizvodnji povrca
mnogo teža. Za pravilno korištenje zelene gnojidbe u povrtnoj proizvod-
nji potrebno je da prethodno ucinimo plan korištenja pojedinih gredica.
U svrhu zasijavanja pojedinih gredica sa zelenom gnojidbom vrlo
dobro se može koristiti djetelinsko-travna smjesa, odnosno soja koja od-
govara tlu. Od djetelina koristimo prvenstveno one cija vegetacija traje
jednu godinu, kao što je aleksandrijsko-perzijska djetelina sa 10 posto
zobi, zatim smjesa trave i grahorice, ljetna repica (Hho raps).
Mjere kojih se treba pridržavati sjetvom biljaka za zelenu gnojidbu:

137
 . Biljke za zelenu gnojidbu moraju prekrivati cijelu površinu, tj. mora-
ju biti zasijane tako gusto da izmedu njih ne izniknu ostale trave, odnos-
no korovi.
. Za stvaranje što vece kolicine zelene mase potrebno je prethodno iz-
vršiti temeljnu gnojidbu kompostom ili drugim raspoloživim organskim
gnojivom, tako da rast zelene mase bude što izdašniji i da u što kracem
roku prekrije tlo.
. Organizme u tlu koji služe kao posrednici u hranidbi biljaka valja
hraniti njima pristupacnom hranom: organski otpaci moraju biti što kra-
ci kako bi ih organizmi tla što bolje mogli koristiti u hranidbi.

KIŠNE GUSTE

Postoji nekoliko vrsta kišnih glista koje nastanjuju tlo, kao i onih što
preraduju organske otpatke u kompostu. Važno je znati da se gliste koje
nastanjuju tlo razlikuju od glista koje preraduju organske otpatke u
kompostu.
Kompostne gUste ne mogu živjeti u tlu, pa ako smo ih uveli u uzgoj
onda je važno da uvijek ima novog nepreradenog organskog materijala
u blizini komposta u kojemu gliste preraduju organske otpatke. Nakon
što prerade otpatke u jednoj hrpi komposta, one se same sele u novu ko-
ja se mora nalaziti u neposrednoj blizini vec preradene hrpe. Gliste se ne
hrane izravno organskim otpacima, vec ih miješaju sa tlom, cime stvara-
ju povoljne uvjete za rast povrtnog bilja. Njihove izmetine su izvanredno
stabilni agregati za mrvicastu strukturu tla, koji kasnije napadaju razne
alge, gljive i bakterije tla.
Izmetine glista, odnosno zemlja koju one miješaju pomocu encima
za probavu, postaju bogatije:
. dušikomza 5do 7 puta,
. fosforomza 7 puta,
. kalijemza 3 puta,
. vapnomza 2 puta,
. magnezijemza 6 puta.
Dr Stockli je izracunao da se na jednom igralištu golfa na 1 m3 nala-
ze 133 gliste koje svaku noc izbace na površinu 550 grama izmeta. Kad
se to izracuna za jedan hektar, onda to iznosi 110 vreca po 50 kg što iz-
baci 1 330.000 glista u toku svake noci; ako se racuna kroz 30 godina, to
je adekvatno dubini tla od 20 cm površine od 1 ha.
Velike kolicine tla kojeg preraduju gliste predstavljaju stalan izvor
novih kolicina hraniva za biljke, pa se prema broju glista u tlu može s
prilicno velikom sigurnosti odrediti prikladnost pojedinog tla za uspje-
šan uzgoj povrtnih kultura.

138

-'"
 POSLOVI U POVRTNJAKU KROZ GODINU

¢ ¢¢
¢þòÿÿò¢ Ý
½æ¿ò þþóôôôþùóææå¬÷þÄùôþôþæÖò«ò¢

U jesen treba ledinu plitko preko pati motikom, a sav materijal skupi-
ti na hrpu da preko zime istrune. .

U svibnju može se u tako pripremljen materijal zasaditi krumpir, po-

vršinski, bez ukapanja u tlo (francuski nacin sadnje krumpira). Sadnju
izvodimo rahljenjem na potrebnu dubinu bez prevrtanja tla.
Mjesto za sadnju prikladnim grabljama pripremimo na potrebnu du-
binu, pa odmah zalijemo i pokrijemo suhim tlom, kako bismo sadno
mjesto održali "lažnim bez potrebe naknadnog zalijevanja.

-
'(a>

?'.r
c~
!7'??JW
~
~
"'~

~g'.})
~ /
." .'~"
"""\.
*'
i'!NbW."~r
):
//
.~--/IW
wr",~,
'f".!': ffi Ji2!tJM';
. -."
g-'~~"
~
.

ff:'>;4'tlo
krum~ir ~

11:?f{~,i~
ostaje trajno vlažno

139
 Prekrivanje tla preko zime: (zimska grahorica, inkarnatka i raž). Naj-
prije pokosimo sve gredi ce, zatim prema predvidenom planu kultura ko-
simo izmedu gredica. Gredice prekrijemo tankim slojem pokošene trave.
Kultivatorom ili prikladnim grabljama pripremimo tlo za sadnju odnos-
no sjetvu.

¢
ò¢ù¢ì梢³³·º´·º¢¾òò¬¢
vezanje dušika iz zraka
~= ~= ';~.
~.

Preostala kolicina zelene mase ponovo raste (štiti zasadene kulture i

obogacuje tlo hranom i stvaranjem humusa). Pojedine kulture dalje os-
lobadaju tlo, a gredi ce oslobadamo od korova kojeg prema potrebi po-
vremeno kosimo.

50 cm

Oslobadanje potrebnih površina za sadnju: Prije nastupa ljetne suše

sve se zelene površine pokose. Pokošeni materijal se u prozracnom i tan-
kom sloju rasprostre po gredicama. Osim što cuva tlo od isušivanja on i
hrani biljke. To je tzv. površinsko kompostiranje.

mrkva
'~F ~
~.~_:DJ
rajcica cikla ceier saiata

140

--"""III
 . Sijecanj: u toplo klijalište pod staklo sijemo: mrkvu, cvjetacu, ljetnu
salatu (kraljica maja), ljetni poriluk, radic i dr.
. Veljaca: sjetva pod staklo: mrkva, celer, luk, kasni kupus, cvjetaca,
krastavci, meloni, radic, rajcica.
Otvoreno se može na kraju veljace sijati grašak, cešnjak, luk.
. Ožujak: sjetva u hladno klilo ili plasticni tunel: mrkva, repa, salata,
radic.
Otvoreno: grašak, kasni luk, repa (okrugla kasna), ljetni špinat, kas-
na mrkva, grah, peršin, radic.
. Travanj: sjetva u plasticnom tunelu: krastavci, dinje, lubenice, ciko-
rija, grašak, salata, celer.
Otvoreno: zelje, cvjetaca, salata, peršin, špinat, grašak, krumpir.
. Svibanj: sjetva na otvorenom: celer, salata, cikorija, zimska mrkva,
radic, zeleni grah, crveni luk, zimsko zelje, cvjetaca, špinat, peršin, kuku-
ruz.
Pikirati: zelje, krastavce, salatu, poriluk.
1
Radovi na zalijevanju.
. Lipanj: sjetva svih vrsta salata, zimskog zelja, rajcice, radica, graška,
mrkve za zimu, repe, crvenog luka, peršina i dr.
Presadivanje: celer, zelje, salata, porjak.
J . Srpanj: sjetva: luk, grašak, grah, mrkva, cikorija, peršin, radic, špi-
fiat.
Presadivanje: celer, kelj, salata.
. Kolovoz: sjetva cikorije, graška, salate, špinata, cvjetace, jagoda.
. Rujan: sjetva proljetnog kelja, cvjetace, špinata, salate, radica.
Presadivanje: jagode.
. Listopad: sjetva špinata, poriluka, radica.
Presadivanje: cvjetaca, salata.
Radovi: izrada trapova za mrkvu, sjetva grahorice i raži za zelenu
gnojidbu.
. Studeni: presadivanje zimske salate na otvorenom.
Radovi: branje povrca osjetljivog na smrzavanje.
Zaštita od smrzavanja: articoka, cikorija, špinat, mrkva.
. Prosinac: zaštititi ostalo povrce od smrzavanja, priprema toplih klija-
lišta, forsiranje endivije, trapljenje povrca u zaštiti od smrzavanja.

KAKO ZAŠTITITI POVRTNE KULTURE OD PARAZITA

1
. Plodnost tla podržavati prirodnim sredstvima.
. Izbjegavati ukapanje svježegstajnjaka u tlo.
. Izbjegavatizracenje tla prekretanjem njegovih slojeva.
. Zaštita ptica i njihovo hranjenje preko zime.

141
. Zalijevati uvijek predvecer ili rano ujutro, nikad na suncu.
. Obrube gredicaa i vrtova zasaditi aromatskimbiljem (pelinom i dr.).
. Održavati plodored i izmjenu kultura na gredicama.
. Upotrebljavati prirodno mineraino gnojivo (KPMG i dr.).
. Upotrebljavati prirodna sredstva za suzbijanje bolesti i štetnika (Ro-
tenom, Bact. Thuringiens,cajeve, koprive, kamilice, preslice i dr.).

142
 WOLOŠ~O VOCA~

PROIZVODNJA VOCA

Prvi zadatak proizvodnje voca jest proizvodnja zdravog i kvalitetnog

voca za covjeka. To se mora posebno naglasiti jer se to sve više zaborav-
lja.
Nikada se prije nije toliko govorilo o kvaliteti voca kao danas. Sve se
više traži voce lijepa izgleda, na primjer, jabuke jednake velicine, što je
moguce vece, bez oštecenja. Tome se doista nema što zamjeriti. Suvre-
menaproizvodnja voca postigla je zavidne rezultate.
No što se tice okusa takvog voca, onda stvari ne izgledaju tako jasne.
Lijepo voce nije isto tako dobrog okusa. Jabuke su cesto brašnjave,
bez okusa i brzo se kvare. Breskve naoko lijepe nemaju nikakve slasti,
kad jedemo kruške imamo osjecaj da jedemo repu itd.
Temeljni princip proizvodnje voca u suvremenim vocnim plantaža-
ma jest maksimalna proizvodnja na jedinici površine uz što manje troš-
kove.
I tome se nema što prigovoriti, samo se postavlja pitanje, postoji li i
druga tehnika u proizvodnji voca kojom bi se to moglo postici?
Tri su glavna udarna oružja u suvremenim vocnim plantažama za po-
stizanje visokih. uroda:
. Visokorodne sorte.
. Intenzivna fertilizacija (gnojidba) s umjetnim gnojivima;
. Intenzivne mjere zaštite vocaka od parazita pesticidima.

Visokorodne sorte voca

Prije se proizvodnja voca temeljila na sortama prilagodenim na uža

uzgojna podrucja. U savremenim vocnim nasadima uzgajaju se uglav-
nom selekcionirane sorte na visoku rodnost, lijepa izgleda i velicinu plo-
dova, a donekle i na otpornost protiv odredenih bolesti i štetocina. Tako
uzgajane sorte treba da imaju dobru prodaju na tržištu i da postižu viso-
ku cijenu.

143
 Postavi Ii se pitanje sadržaja vitamina, koji imaju veliku vrijednost za
održavanje zdravlja ljudi, onda vec stvari ne izgledaju tako dobro.

SADRžAJ C VITAMINAU JABUKAMA

Sorte:

Kalv;1bijeli

London peping
I
Renata Orleanska

Ontario
t
t
Kanada
~
Boskop
~
Ii
t
Koks oranž [

Jonathan

Zlatni delišes

Kaivii crveni

o 5 10 15 20 25 30 35mll

Uzmemo li da je odrasloj osobi dnevno potrebno 50 mg vitamina C

(askorbinske kiseline), dovoljno je pojesti jednu jabuku sorte london pe-
ping (cca 200 g). Za toliku kolicinu C vitamina moramo pojesti 5 jabuka
zlatni delišes, a ta se sorta sve više traži na tržištu.

Fertilizacija

U svrhu postizanja visokih uroda voca u suvremenim nasadima pro-

vodi se intenzivna gnojidba s umjetnim gnojivima.
Gnojidba se izvodi na temelju analize tla i folijarne analize (analiza
lišca) o potrebama pojedinih fiziološki aktivnih hraniva.
Prema tako utvrdenim potrebama hraniva odreduju se kolicine du-
šicnih, fosfornih i kalijevih (NPK) gnojiva. Pri dizanju novih nasada iz-
vodi se meliorativna gnojidba za popravak opceg stanja u tlu, zatim se
prije pocetka vegetacije dodaju startne doze gnojiva, a za vrijeme vegeta-
cije vrši se prihranjivanje vocaka.
U novije vrijeme sve se više upotrebljavaju tzv. kombinirana gnojiva
u kojima je odreden omjer izmedu pojedinih hraniva (NPK kombinaci-
ja: (7-14-21, 12-12-12).

144

~
 Da se sprijeci razvoj parazita u tlu, pojedinim kombinacijama doda-
ju se još razlicita sredstva za zaštitu - pesticidi. Tako se kombinaciji
12-12-12 dodavalo 1 posto aldrina, to jest, vršilo se aldriniziranje gnoji-
va.
Uslijed jednostranog nacina ferti1izacije dodavanjem uglavnom
NPK gnojiva izmijenio se sadržaj u sastavu hranivih elemenata u vocu
što se dobro vidi iz tablice:

TABLICA 14

Ucinak fertilizacije na sadržaj

mineralnih elemenata kod jabuka

MINERALNI TLO GNOJENO ISKLJU- TLO GNOJENO

ELEMENTI CIVO UMJETNIM ISKLJUCIVO ORGANSKIM
GNOJIVIMA (mg) GNOJIVIMA (mg)
Dušik 1,380 0,211
Fosforna kiselina 0,229 0,179
Kalij 1,613 0,998
Kalcij 0,172 0,060
Magnezij 0,026 0,139

Podaci iz tablice jasno pokazuju da se jednostranom gnojidbom um-

jetnim gnojivima (NPK) odnos pojedinih elemenata u sadržaju hranjivih
tvari u jabukama u odnosu na gnojidbu s organskim gnojivima sadržaj-
no mijenja. Tako se znatno povecava sadržaj nitrata (dušika), zatim fos-
fora, kalija i kalcija, a smanjuje sadržaj magnezija.

Intenzivne mjere zaštite od parazita

Praksa je pokazala: što se poduzimaju intenzivnije mjere ferti1izacije

vocaka, narocito dušicnim umjetnim gnojivima, to nastaje veca potreba
izvodenja intenzivnih mjera zaštite vocaka od parazita.
Plansko izvodenje mjera zaštite u nas pocelo je pojavom kalifornij-
ske štitaste uši (San Jose). Od tada zaštita se nastavlja cas jacim cas sla-
bijim intenzitetom, osobito vocaka u plantažnim nasadima.
U praksi se. prskanje izvodi uglavnom prema unaprijed utvrdenom
planu koji se temelji na pojedinim razvojnim fazama vocaka. Prskanja
se izvode prije, za vrijeme te neposredno nakon cvatnje. Svrha tih prska-
nja je u potpunom uništenju parazita, iako to do sada nije nikada potpu-
no uspjelo. Time se broj prskanja trajno povecava iz godine u godinu, te
nerijetko taj broj iznosi dvadeset i više za vrijeme vegetacije.
Prskanje se vrši razlicitim sredstvima. Broj tih sredstava je tako velik,

10. BIOAGRIKULTURA 145

a sredstva toliko razlicita da je potrebno pozvati strucnjake da nam u to-
me pomognu.
No, izvjesno je da su za covjekovo zdravlje posljedice prskanja pesti-
cidima velike.

TABLICA 15

DDT i DDE prisutni u masnom tkiyu ljudi

UKUPNO
KATEGORIJA DDT DDE DDT+
Ü΂ßÊß PUCANSTVA GODINA DDE
(ppm) (ppm)
(ppm)
SAD Ukupno pucanstvo 1942 O O O
SAD Ukupno pucanstvo 1950 5,3 - 5,3
SAD Ukupno pucanstvo 1954.56 4,9 6,8 11,7
SAD Ukupno pucanstvo 1961-62 3,9 9,0 12,9.
SAD Vegetarijancl 1955-56 2,3 3,6 5,9
SAD Osobe nastanjene
u blizini vocnjaka 1954-56 6,0 9,6 15,6
SAD Poljoprivrednici
koji koriste te
proizvode 1954-56 14,0 21,1 35,1
Kanada Ukupno pucanstvo 1959-60 1,6 3,3 4,9
SR Njemacka Ukupno pucanstvo 1958-59 1,0 1,3 2,3
Engleska Ukupno pucanstvo 1961-62 2,2

Iz tablice o ostacima pesticida u masnom tkivu kod covjeka vidi se

da se koncentracija takozvanih kloriranih ugljikovodika u masnom tkivu
iz godine u godinu povecava. "
Ove brojke pokazuju:
. Stalno povecanje sadržaja DDT-a u covjecjem tijelu (SAD).
. Stalno povecanje u zemljama koje upotrebljavaju vece kolicine pesti-
cida (Kanada, SAD) od drugih zemalja.
Druga studija, ucinjena u Engleskoj, pokazala je prisutnost DDT,
BHC i die1drina u covjecjem masnom tkivu i mlijeku. Srednje kolicine
kod 64 uzorka u masnom tkivu i 19 uzoraka u mlijeku bile su slijedece:
DDT 3,33 ppm
BHC 0,42 ppm
Dieldrin 0,26 ppm
U tablici nisu navedeni podaci iz Jugoslavije. Prema podacima Zavo-
da za zaštitu zdravlja SR Hrvatske, kolicina kloriranih ugljikovodika u
ljudskom masnom tkivu povecala se u nas u posljednjoj godini za 100
posto (to je ustanovljeno kod ljudi umrlih od malignih tumora).
Predstavljaju li ostaci pesticida u tkivu covjeka opasnost za zdravlje?

146

.....
 Izmedu onih koji misle da su te kolicine suviše male a da bi mogle
izazvati štetne posljedice za zdravlje ljudi i onih koji drže da te kolicine
imaju teške posljedice za zdravlje covjeka, nije teško ustanoviti tko ima
pravo?
Oni koji brane upotrebu pesticida tvrde:
. Otrovnost pesticida regulirana je zakonom i kontrolira se. Postoje
propisi koji odreduju posljednji dopušteni rok prskanja prije berbe plo-
dova.
. Koristi od upotrebe pesticida (smanjenje šteta od parazita, odstranje-
nje prenosi oca parazita itd.) su takve da pojedini nesretni slucajevi tro-
vanja ne mogu umanjiti njihovu korist.
Navedeni argumenti koji govore u korist upotrebe pesticida ne mogu
pružiti dovoljno jamstvo da se ozbiljno ne uzmu u obzir slijedece opas-
nosti :
. Pridržavaju li se svi proizvodaci doista rokova, tj. najkasnije dozvo-
ljenog roka prskanja prije berbe voca? To je vrlo teško kontrolirati, a i
sami rokovi nisu posvuda u svim zemljama jednako postavljeni.
. Otrovnost pesticida ispitivana je prema otrovnosti koju pojedini pes-
ticidi izazivaju kod životinja (letaIne doze, LD, za štakore), što nije do-
voljno siguran kriterij otrovnosti za ljude.
. N eki pesticidi i nisu toliko otrovni kad ih se primjenjuje pojedinac-
no, ali se njihova otrovnost povecava u kombinaciji s drugim pesticidi-
ma (a prskanje se redovito vrši u kombinaciji).
. Neki se akumuliraju u dugom nizu (lancu), kao DDT i dr., koji preko
životinjskih proizvoda konacno završavaju u covjeku.
. I male kolicine pesticida mogu biti vrlo otrovne dugotrajnom upotre-
bom.
Kako onda gledati na upotrebu umjetnih gnojiva i pesticida u svjetlu
biološkog vocarstva?
- Je li moguce postici visoke urode voca bez primjene umjetnih
gnojiva u fertilizaciji tla?
- Je li moguce proizvoditi zdravo i kvalitetno voce sposobno za pro-
daju na tržištu bez primjene sredstava za zaštitu (pesticida) od parazita?
Prije detaljnog odgovora na ta pitanja potrebno je, prije svega, znati
na cemu se osniva biološko vocarstvo.
Osnovni princip biološkog vocarstva je poštivati zakon života. Ako
se ne zna, odnosno ako znanost do danas nije dala odgovor na pitanje
što je to život, kako se onda može poštivati njegov zakon?

147
 TLO

Vocke crpe veliki dio hraniva koja su im potrebna za rast i radanje iz

tla, a ostatkom se hrane iz atmosfere. Zdravlje vocaka i njihovih plodova
ovisi velikim dijelom o zdravom tlu. Kakvo treba da bude tlo a da osigu-
ra vockama ishranu prilagodenu njihovim fiziološkim potrebama i kak-
va je za to potrebna tehnika?
Poslije J. V. Liebiga kao opce pravilo prihvaceno je da biljke primaju
hraniva iz tla u obliku mineralnih iona otopljenih u vodi.
To je otkrice bilo neposredni povod za brzi razvoj kemijske industri-
je umjetnih gnojiva, poglavito dušicnih, kalijevih i fosfornih, tzv. NPK
gnoJIva.
Rezultati novijih istraživanja pokazuju da biljke iz tla mogu primiti
direktno i razne organske tvari. Neki idu cak i dalje pa tvrde da se nor-
malna hranidba biljaka sastoji iskljucivo u primanju organskih tvari, a
sorpcija mineralnih iona ima samo dopunsku ulogu kada potrebne or-
ganske molekule nisu prisutne u tlu.
Kod pravilne hranidbe bilja odlucujucu ulogu imaju mikroorganizmi
tla (fIora i fauna).
Glavni prigovor umjetnoj hranidbi bilja jest da su optimalne kolicine
pojedinih elemenata za ishranu slabo poznate.
Biološko vocarstvo zahtijeva da se vockama hraniva dodaju u onoj
formi koja im ponajbolje odgovara i koja je pri!agodena njihovim potre-
bama.
Iskustva iz uzgoja biljaka u hidroponima pokazuju da za sada nismo
u stanju uspostaviti - u odnosu na tlo - takvu hranidbu bilja kao onu
što se vrši u plodnom tlu. To je ujedno jedan od dokaza da mikroorga-
nizmi kao posrednici u interakciji izmedu tla i vocke igraju odlucujucu
ulogu u pravilnoj hranidbi vocaka.
Sastavni dio pravilne hranidbe sastoji se u tome da obrada tla unap-
reduj~ni~govu biološku aktivnost (zracenjem se izbjegava stvaranje ne-
povoljnih uvjeta za razmnožavanje i život ll1ikroorganizama u tlu) i po-
država dobru strukturu tla. -
Iskustva bioloških vocara potvrduju da je moguce riješiti se vecine
parazita koji napadaju razne vrste vocaka. Vocka se hrani tako da joj se
omogucuje hrana koja joj ponajbolje odgovara. Ukoliko s~ javljaju pa-
raziti, narocito pri prijelazu na biološko vocarstvo, tada se oni odstra-
njuju sredstvima koja ih tjeraju od doticne kulture. U tome je temeljna
razlika u odnosu na klasicni nacin suzbijanja parazita, koji ih uništava.
U nastojanju da uništimo parazite izazivamo neravhotežu izmedu
parazita i njihovih predatora. Time se javljaju novi paraziti koji do tada
nisu predstavljali posebnu opasnost za vocke (crveni pauk i dr.).
Upotrebljavajuci sredstva za otjerivanje (repelent) parazita, cuvamo

148
 postojece stanje antagonizma izmedu pojedinih parazita i time znatno
olakšavamo poteškoce oko zaštite vocaka.
Osim toga, cilj svih nastojanja u biološkom vocarstvu je jacati vlasti-
tu otpornost vocaka od parazita.

BIOLOŠKA KVALITETA VOCA

Definicija A. Voisena: »Biološka kvaliteta je suma individualnih fak-

tora prisutnih u biljci koji podržavaju normalni metabolizam u živim bi-
cima i covjeku koji konzumira takvu biljku.«
Jednostavnije receno: »Biološka kvaliteta voca jest svojstvo voca da
nas podržava u dobrom zdravlju i otpornosti od bolesti.«
Biološku kvalitetu voca vrlo je teško tocno definirati, a još teže iz-
mjeriti.
Biološka kvaliteta voca ovisi:
. O sadržaju mineralnih tvari. Vidjeli smo kakve razlike mogu nastati
gnojidbom voca umjetnim gnojivima.
. O sadržaju vitamina. Iz prikaza o sadržaju vitamina kod navedenih
sorti jabuka, vidjeli smo koliko su velike razlike u sadržaju vitamina C.
. O ostacima pesticida na vocu. Intenzivna sredstva za suzbijanje bo-
lesti i štetnika ostavlja na vocu ostatke otrova. Kemijskom analizom mo-
žemo donekle utvrditi kolicinu tih ostataka, ali je vrlo teško i nesigurno
utvrditi prag otrovnosti, to jest granicu kad ti otrovi postaju opasni za
covjeka.

~ Vitalnost kao mjerilo biološke kvalitete vocaka

U suvremenoj znanosti o ishrani detaljno je razraden kemijski sastav

voca, hranidbena vrijednost u kalorijama i dr., ali se ništa ili gotovo ni-
šta ne govori o vitalnosti - životnoj snazi vocaka.
Vitalnost vocaka ocituje se u:
. Energiji klijanja sjemena, uvenucu mladih biljcica, razmnažanju i dr.
. Otpornosti od bolesti, štetnika i niskih temperatura i dr.
. Kolicini i kvaliteti uroda.
. Cuvanju voca na skladištu pod obicnim uvjetima i dr.
Teško je izmjeriti imaju li navedena svojstva utjecaja za podržavanje
covjekova zdravlja. Je li voce zdravije za covjeka ukoliko više posjeduje
navedenih svojstava - vitainosti, to zasigurno nece zadovoljiti ucenja-
ke, ali ipak ostaje cinjenica da nauka, na žalost, nije u stanju o tome ne-
što pouzdanije reci. No to ne znaci da i navedena svojstva vocaka nema-
ju utjecaja na naše zdravlje.

149
 1
I

EKONOMICNOST
BIOLOŠKOG VOCARSTV A

Biološko vocarstvo je prvenstveno ekonomicna proizvodnja zdravog

i kvalitetnog voca jer:
. Respektira biološke zakone, podržava i unapreduje prirodnu plod-
nost tla i biološke procese u njemu.
. Koristi mikrobiološku aktivnost tla, koja sudjeluje u pravilnoj hra-
nidbi vocaka. Time znatno pojeftinjuju proizvodnja i provodenje zaštit-
nih mjera od parazita. Rezultat takvog rada je jeftina i zdrava proizvod-
nja voca.
Fertilizacija vocaka umjetnim gnojivima i intenzivnom primjenom
sredstava za zaštitu pesticida, troškovi proizvodnje voca stalno se pove-
cavaju, a voce je ujedno sve manje prikladno kao zdrava hrana za covje-
ka.

IZBOR VOCAKA

Pocetne forme raznih vrsta vocaka nastale u njihovoj pradomovini

služile su kao pocetni materijal iz kojega su dalje nastale mnoge sorte i
odlike vocaka, a to se vršilo odabirom onih najboljih.
Izmedu pojedinih vrsta vocaka covjek je vec odavno odabirao one
najbolje i dalje ih razmnažao. Ovaj se izbor u pocetku vršio spontano, is-
kustvom. Od pojedinih vrsta vocaka covjek je najprije uzimao sjeme i
dalje razmnažao sjetvom.
Selekcija vocaka u posljednjih deset godina potpuno je obnovila uz-
goj. Kriterij selekcije bio je:
. Visina uroda.
. Rana i redovita rodnost vocaka.
. Boja i vanjski izgled.
. Sposobnost za transport.
. Otpornost na odredenu bolest i štetnike.
U pogledu utvrdivanja biološke kvalitete novih sorti vocaka, najsi-
gurnije sredstvo je usporedba kako one djeluju na zdravlje covjeka u od-
nosu na prijašnje sorte.
Takva ispitivanja, koliko znamo, nisu do sada obavljana.
Iz tablice 13 vidjeli smo da postoje uocljive razlike izmedu navede-
nih sorti jabuka u sadržaju vitamina, zatim mineralnih tvari, a ne bi se
smjelo zanemariti ni ostatke pesticida uslijed intenzivnih mjera zaštite.

150

j
 RAZMNAŽANJE VOCAKA

Vocke se mogu razmnažati uglavnom na dva nacina:

. Sjemenom
- generativno (spolno).
Razmnažanje vocaka sjemenom bilo bi srazmjerno jednostavan i
ekonomican nacin, ali, na žalost, nije najuspješniji.
Vocka proizvedena iz sjemena (sjemenjak) redovito se razlikuje od
vocke od koje smo uzeli sjeme po svojim morfološkim svojstvima: velici-
ni, boji, kakvoci plodova i dr. Osim toga, sami sjemenjaci razlikuju se
medusobno: rastom, debljinom, oblikom lista itd.
Ta nejednakost sjemenjaka nastaje zato što su vocke u vecini slucaje-
va strano oplodene biljke (alogamne) pa i njihovi sjemenjaci medusobno
variraju kako u kvantitativnim, tako i u kvalitativnim svojstvima.
. Kljucicima, korenjacima, izdancima, grebanicama, cijepljenjem -
vegetativno (nespolno).
Razmnažanje vocaka kljucicima, korenjacima, izdancima, grebenica-
ma je, takoder, donekle jednostavan nacin. Njime možemo razmnažati
dunje, smokve, narance, maline, kupine i dr.
Neke glavne vrste vocaka, kao što su jabuke, kruške, trešnje, breskve,
marelice, limune, veci dio šljiva, ne možemo razmnažati na taj nacin jer
se slabo ukorjenjuju, ili se tako ukorjenjuju da se razmnažanje ekonom-
ski ne isplati.
Posijemo li sjeme velikog i lijepog ploda jabuke, kruške, šljive, treš-
nje, višnje, breskve ili marelice, vocka koja ce se iz njega razviti nece do-
nositi onakve plodove kakvi su bili oni iz kojih smo sjeme uzeli.

:t.

CIJEPLJENJE VOCAKA

Cijepljenje jest bespolno (vegetativno) razmnažanje vocaka, asastoji

se u tome da se na podlogu (hipobiot) prenese dio druge vocke - plem-
ku (epibiot) i tako spojene nastave zajednicki rast. ~ovo nastalu kombi-
naciju zovemo cijep-okulant-kalem.
Što su medusobno spojene komponente srodnije, to je njihovo me-
dusobno primanje (srašcivanje) bolje. Lakše srašcuju vrste istoga roda, a
teže pripadnici raznih rodova, pa kažemo da izmedu podloge i pl emke
mora postojati srodnost (afinitet, kompatibilnost).
Vocke možemo cijepiti na razne nacine:
. okulacijom,
. obicnim spajanjem,
. engleskimspajanjem,

151
 . cijepljenjem pod koru,
. cijepljenjem u trokut,
. na raskol postranim cijepljenjem,
. cijepljenjem na most i dr.
Unutar pojedinih nacina cijepljenja postoje razni zahvati (manire). I
Važno je znati da se kod cijepljenja moraju medusobno poklapati
oni dijelovi podloge i plemke koji vrše iste životne funkcije. To znaci da
kora plemke mora prileci na koru podloge, stanice lika na stanice lika, a
stanice kambija na stanice kambija, jer se samo tako može postici us- I
pjeh.
Medusobni utjecaj podloge i plemke od velike je važnosti u praksi.
Izborom podloga slabog rasta možemo utjecati na visinu uzrasta vocnih
stabala, ranu i redovitu rodnost, kvalitetu plodova, otpornost od bolesti
i štetnika, djelovanje niskih temperatura i dr.

~
PODLOGA ZA VOCKE
~
H
. Zajabuku:
- sjemenjak divlje jabuke (Malus silvestris), sjemenjak pitome jabu-
ke (Pirus malus) za visoki i poluvisoki uzgoj;
- vegetativne podloge: E. M. (East Malling) slabe bujnosti VII i IX,
nešto bujniji II i V, bujni I i IV, i vrlo buj ni XIII i XVI i novije M. M.
(Malling Merton): 104, 106, 109 i dr.
. Za krušku:
- sjemenjak divlje kruške (Pirus communis var.piraster) i sjemenjak
nekih kulturnih sorti (vilijemovke, salcburgerice, boskove i dr.).
. Za breskvu: ~
!Ii
Sjemenjak vinogradske breskve (za sjevernu Hrvatsku) i badem (za ~
primorsku Hrvatsku). Ii
. Za marelicu: j
Sjemenjak divlje marelice i šljiva. .
. Zatrešnju: .

Divlja trešnja za kbntinentalni i primorski dio, a rašeljka (Pr. maha-

leb) za primorski dio.
. Zavišnju:
Divlja višnja za kontinentaini i primorski dio i rašeljka za primorski
. dio.
. Za orah:
Orah se kod nas bez izuzetka uzgaja izravno iz sjemena. Takav nacin
uzgoja uzrokom je vrlo raznolikoj kvaliteti oraha, od tvrdo lupinastog, I"
tzv. koštunjaka, do onih sa mekanijom ljuskom. -

152

...
 Ubuduce bi trebalo preci na uzgoj cijepljenih oraha, a kao podlogu
upotrijebiti crni orah (Juglans nigra). Ujedno bi trebalo ispitati moguc-
nost uzgoja pek{JBa.

RASADNICKA PROIZVODNJA

Podizanje suvremenih vocnih nasada usko je povezano s proizvod-

njom kvalitetnog sadnog materijala - poznatog biološkog potencijala i
pouzdano zdravog.
Pored svojih morfoloških svojstava uzrasta, promjera debla, razvije-
nosti korijena, sadnica, posjeduje i odredena nasljedna svojstva: ranu i
redovitu rodnost, otpornost na bolesti i štetocine, niske temperature, za-
tim cistocu sorte, što cini njena genetska svojstva.
Vocka, kao i sve živo, nastala je pod odredenim utjecajem okoline u
kojoj se formirala njezina nasljedna osnova. Pojedine sorte nastale su ili
spontano, ili uzgojem nakon križanja, ili drugim uzgojnim metodama.
Svojstva sorte mogu biti prilagodena uskim uvjetima okoline u kojoj
je nastala i izvan nje sama sorta ne ispoljava svoja svojstva. To su takoz-
vane lokalne sorte. Postoje sorte koje su po svojoj nasljednoj osnovi pri-
kladne za uzgoj na vecim prostranstvima pod razlicitim klimatskim uvje-
tima. To su takozvane plasticne sorte (kao jonatan, razni delišesi kod
jabuka, pastorcica kod krušaka). Ipak i navedene plasticne sorte postižu
najbolju kvalitetu samo pod odredenim optimalnim uvjetima okoline.
Promatramo li pojedina svojstva sorte (uzrast, oblik, boju, sadržaj še-
cera, kiselinu i dr.), vidjet cemo da se srednja vrijednost tih svojstava
krece u odredenim granicama, to jest za svaku sortu postoji odredeni
prosjek. Iznad i ispod tog prosjeka postoji manji broj pojedinacnih voc-
i ki.
Promatramo li, pak, vocke u vocnom nasadu, vrlo cesto cemo opaziti
da se plodovi pojedinih vocnih stabala ili cak pojedinih grana kod iste
sorte medusobno razlikuju. Te razlike mogu biti u obliku i velicini plo-
dova, boji i dr. Takva odstupanja u izvjesnom pravcu mogu biti pozitiv-
na jer donose nešto novo i korisno za daljnji uzgoj, ali mogu biti i nega-
tivna jer donose slabije koristi za uzgoj. Takvim je pojavama potrebno
posvetiti posebnu pažnju. One su ucestale, osobito one negativne.
Cijepljenjem razmnožavamo vocke vegetativno, što znaci i vjerno, no
ipak pojave mutacije vrlo su ceste, i bez sistematskog pracenja tih poja-
va i potomstva nismo nikad sigurni što, zapravo, razmnožavamo u ra-
sadniku.
U svrhu osiguranja cistoce pojedinih sorti i pracenja njihova potom-
stva potrebno je da u rasadnickoj proizvodnji postoje maticna stabla vo-
caka koja razmnožavamo. Takva se maticna stabla nalaze pod poseb-
nom zaštitom.

153
 Pored navedenih mutacijskih pojava koje kvare cistocu sorte potreb-
no je posebno istaknuti pracenje zdravstvenog stanja maticnih stabala.
U pravilu sva maticna stabla za uzimanje oka-plemki moraju se ispi-
tati na virusnaoboljenja (test), jer samo tako možemo biti dQnekle sigur-
ni da se radi o sadnom materijalu koji nije zaražen virusom.

PROIZVODNJA SADNICA U BIOLOŠKOM VOCARSTVU

Pored iznijetih opcih principa u proizvodnji kvalitetnog vocnog sad-

nog materijala, u biološkom vocarstvu i hranidbi vocnih sadnica posve-
cuje se osobita pažnja.
U proizvodnji zdravih vocnih sadnica potrebno je posebno istaknuti
odlucujucu ulogu pravilne hranidbe.
Poznato je da se u klasicnom vocarstvu u proizvodnji vocnih sadnica
radi pospješenja rasta sadnica u sadniku u pocetku i u toku vegetacije
koristi takozvano nitriranjevocaka s dušicnim mineralnim gnojivima. Ta
se praksa pokazala vrlo štetnom jer vocne sadnice proizvedene nitrira-
njem vrlo cesto imaju nedozrelo tkivo koje je prijemljivo na razne glji-
vicne bolesti i štetnike. Takve sadnice vrlo cesto promrznu za vrijeme zi-
me jer im je tkivo spužvasto i ispunjeno vodom, te stoga neotporno,
sklono smrzavanju.
U nastavku cemo opisati pravilnu hranidbu vocaka i kako ona utjece
na njihovo zdravstveno stanje i njihovu otpornost na parazite. To što ce
biti receno za vocke na stalnom mjestu u nasadu, još više vrijedi za pro-
izvodnju mladih vocaka u rasadnicima.
Iz dosadašnje prakse u proizvodnji vocnih sadnica u usporedbi pre-
ma biološkoj metodi nedvojbeno proizlazi: ukoliko se u proizvodnji voc-
nih sadnica u rasadniku primjenjuje nitriranje u svrhu pospješenja nji-
hova uzrasta, utoliko su proizvedene sadnice više izvrgnute napadu pa-
razita, vrlo se cesto smrzavaju i traže posebne intenzivne mjere zaštite od
parazita. .

UZGOJNI OBLICI U BIOLOŠKOM VOCARSTVU

U biološkoj proizvodnji voca bilo je potrebno obaviti mnoga ispiti-

vanja kako bi se pronašla najbolja rješenja.

Uzgojni oblik

U starim klasicnim nasadima prevladavala su uglavnom dva tipa uz-

gojnih oblika:

154

-
 - u prostornom uzgoju krošnja vocaka razvija se u prostoru podjed-
nako u svim pravcima;
- u usmjerenom (špalirnom) uzgoju (kordonci, palmete i dr.) rast je
usmjeren u jednom ili u oba smjera, ovisno o sistemu uzgoja.

Visina rasta

U traženju najpovoljnijeg rješenja neke zemlje pocele su uzgajati

vocke na slabo rastucim podlogama (E. M. VII, IX, dunje A, u novije
vrijeme M. M. 104, 109 i dr.) Engleska, Nizozemska itd.
Uzgojem vocaka na slabo rastucim podlogama uspjelo je znatno sni-
ziti visinu uzrasta vocaka na svega 2,5 do 3 m, cime su olakšani i pojefti-
i njeni radovi oko njege i branja voca, što u nasadima s visokim uzgojem
predstavlja problem od prvorazredne važnosti jer se berba voca uspijeva
samo djelomicno riješiti strojevima.

Medusobni odnos sorte i podloge

Medusobni odnos sorte i podloge, kao dvije komponente u sastavu, i

kako se taj odnos odrazuje na ranu i redovitu rodno st vocaka, daljnji je
faktor o kome ovisi rana i redovita rodnost vocaka.
Samo poznavanje kompatibilnosti afiniteta navedenih komponenata
nije dovoljno da se osiguraju visoki i redoviti urodi vocaka.
Taj odnos odrazuje se i na skladištenje voca, pa je i u tome, takoder,
trebalo postici izvjesna saznanja.
Rješavajuci problem mehanizirane obrade tla i uzgoja koji to olakša-
va, u Italiji i nekim zemljama, a u novije vrijeme i u nas, i to na velikim
vocnim plantažama, prešlo se na uzgoj vocaka prema sistemu Palemente
s kosim granama (sistem Baldassari), a u Francuskoj i u Madžarskoj, i to
na velikim površinama, na uzgoj vocaka po metodi Bouche- Thomas.

Rana i redovita rodnost vocaka

Za uspješno rješavanje rane i redovite rodnosti vocaka potrebno je

poznavati što više faktora koji to uvjetuju. Pritom narocito je važno rije-
šiti pitanje izmjenicne rodnosti vocaka. To je narocito važno u suvreme-
nim velikim vocnim plantažama. U tu svrhu prvenstveno se koriste sorte
vocaka cije je genetsko svojstvo redovita rodnost a k tome i odgovaraju-
ce podloge koje takvu rodnost podržavaju.

155

L.
 Kad se uzmu svi faktori koje je bilo potrebno ispitati prije nego se
prešlo na podizanje suvremenih vocnih nasada, vidi se da je za to bilo
potrebno mnogo vremena i temeljitih ispitivanja.

UZGOJNI OBLIK BOUCHE- THOMAS - SISTEM BARKA

Sistem barka je modificirani uzgojni oblik Bouche~Thomas. Osnovne

prednosti koje pruža sistem barka mogu se ukratko sažeti:
. Niski uzgoj narocito prilagoden suvremenom uzgoju vocaka u plan-
tažama, a isto tako i u malim kucnim vrtovima.

Rani urod jabuka u nasadu sistemom barka

. Uzgoj vocaka na vlastitom korijenu sorte, cime je ujedno riješen veli-

ki dio problema u vezi medusobne ovisnosti sorte i podloge.
. Uzgoj bez reza
- Za održavanje niskog uzgojnog oblika nije potrebno uzimati pod-
loge slabog rasta, (kod jabuke E. M. VII, IX, kod krušaka dunju A, kod
trešanja rašeljku itd.). Niski uzgojni oblik postiže se prema nacinu kose
sadnje, kako cemo to kasnije vidjeti.

156

......
 - Izborom podloga, cime se bave mnogi instituti u svijetu i u nas,
postignuti su znacajni rezultati (u East Mallingu u Engleskoj i drugdje).
Ipak, odnos podloge i sorte je cesto kamen kušnje za mnoge nove
sorte koje se uzgajaju u nasadu: radi rane i redovite rodnosti vocaka, za-
tim pronalaženja odgovarajuce podloge za pojedine tip ove tla u odnosu
na sortu. Pored obilja do sada pronadenih podloga s dobrim afinitetom
za pojedine sorte, ostaje zadatak pronalaženja novih podloga, kao i ispi-
tivanje njihove prikladnosti za pojedine sorte i uzgojna podrucja.
- Uzgoj vocaka bez reza. Naprijed su iznijete teškoce koje je zada-
vao rez vocaka u klasicnom uzgoju. Suvremeni sistemi uzgoja znatno su
olakšali taj posao, no rez vocaka nije se ni kod tih uzgoja mogao potpu-
no izostaviti.
Pridržavajuci se tocno uputa, kod uzgoja po ovoj metodi rez vocaka
može se potpuno izostaviti i to kako za uzgoj, tako i poslije, za održava-
nje nasada.
Opis om uzgoja vocaka upoznat cemo se s tom metodom koja kao i
sve druge podliježe trajnoj izmjeni i usavršavanju.
Vec 25 godina provodimo tu metodu na raznim vrstama i sortama
vocaka: jabukama, kruškama, trešnjama, višnjama (maraske), orasima,
breskvama i marelicama.
Sve navedene vrste vocaka mogle su se uspješno uzgojiti po toj meto-
di uz stanovite napomene koje cemo naknadno navesti.
Osnivac te metode, Edmund Bouche- Thomas, prije nego ju je obzna-
nio imao je vec 30 godina iskustva. Iako je ta metoda uzgoja u nas slabo
poznata, postoji dugogodišnje iskustvo u svijetu a i kod nas.
Profesori Coutanceu i Trenkl drže da bi tu metodu trebalo istom ispi-
tati pod raznim klimatskim uvjetima prije nego što se o njoj donese ko-
nacan sud. No za to ne postoji nikakvo naucno a ni strucno opravdanje.
Sve metode pa i metode uzgoja podliježu izvjesnoj dinamici razvoja.
Uzgajajuci navedene vrste po metodi Bouche- Thomas vidjeli smo da us-
lijed gustoce sklopa kod nekih vrsta vocaka nastaje potreba zapoduzi-
manjem mjera zaštite od parazita. Buduci da je naš zadatak bio uzgoj
vocaka prema biološkoj metodi, dakle, bez upotrebe kemijskih sredstava
u zaštiti, to smo nastojali poduzeti sve da se vocke same što više zaštite
od parazita. Nastojali smo što više osvijet1iti unutrašnji dio krošnje i iz-
vrgnuti je izravnom utjecaju sunca, znajuci da bolest nece tamo gdje je
sunce.
U tu svrhu ucinili smo izvjesne izmjene u metodi tako što smo uveli
sistem razdvajanja osnovnih i drugih grana unutar krošnje. Razvedene
grane dale su nešto izmijenjeni oblik - unutrašnji dio krošnje otvoren
prema suncu. Novi oblik krošnje nalik je obliku barke. Tu smo metodu
nazvali metodom uzgoja Bouche- Thomas, sistem barka.

157
 Usmjeravanje redova

Sunce vrši neprocjenjivi utjecaj na rast, rodnost i zdravlje vocaka te

kvalitetu plodova.

I I I
I I I I I
I I I I I
I I I I I
I I I I I
I I I I I
f- "1- -1- -I'" .1
50 100 100 50 cm

Sadnja vocaka

Radi ujednacene i maksimalne insolacije, redove vocaka treba us-

mjeriti u pravcu sjever - jug, posvuda gdje nagib tla to dopušta.
Odstupanje od tog smjera može donekle opravdati nagib tla u istom
smjeru, pa smo tada prinudeni usmjeriti redove u pravcu istok - zapad.
Od tog pravca možemo donekle odstupiti ako u tom smjeru pušu najjaci
vjetrovi. No i tada je bolje podici vjetrozaštitne 'pojasove nego odstupiti
od smjera sjever - jug.

158
 Vjetrozaštitni pojasevi

cijepljeno
mjesto

//////'

tlo 30 cm

~ -i

Razmaci sadnje vocaka

Ne postoje standardni razmaci sadnje vocaka od kojih se ne bi mog-

lo odstupati. Razmak sadnje treba prilagoditi konkretnim uvjetima vrste
tla, njegovoj propusnosti, plodnosti, težini i dr.
Što je tlo boljih fizikaInih svojstava, to ce i bujnost vocaka biti veca,
a time i razmaci sadnje nešto veci. Uvijek je bolje da razmak, kako izme-
du redova, tako i u samom redu, bude nešto veci jer je tada nasadom
lakše vladati bez intervencije reza, što se protivi uzgoju vocaka po ovoj
metodi.

TABLICA 16

VRSTE RAZMAK IZMEÐU REDOVA RAZMAKUREDU

CUMETRIMA) CUMETRIMA)
labuke 4 - 4,5 3,5 - 4
Kruške 3,5 - 4 2,5 - 3,5
Šljive 3,5 - 4 3,5 - 4
Trešnje 4 - 4,5 7 - 7
Višnje 4 - 4,5 4 - 5
Breskve 3,5 - 4 3,5 - 4
Marelice 4 - 4,5 4 - 4,5
Dunje 3,5 - 4 3 - 3,5
Orasi 4,5 - 5 7 - 8

159

.
 Priprema sadnica

Za sadnju se u pravilu upotrebljavaju samo jednogodišnje vocne sad-

nice dobro razvijene i s dobrim korijenom.
Kod iskapanja sadnica iz rasadnika i prigodom transporta treba na-
rocito paziti da se ne izlože izravnom utjecaju sunca i isušivanju od vjet-
ra.
Sadnice se zasaduju koso u tlo, stoga onaj dio korijena koji ce biti
okrenut prema gore (prema površini tla) treba prorijediti i to tako da re-
zovi budu što manji.
U pravilu, na teren se iznosi toliko sadnica koliko se može zasaditi u
jednom danu. A ako nema pogodnog mjesta za cuvanje sadnica na od-
vojenom mjestu, tada treba sve sadnice u vocnjaku solidno utrapiti, na
licu mjesta. Kod trapljenja vocaka treba unaprijed predvidjeti štete koje
bi mogle nastati od glodavaca (miševa, voluharica i dr.).
O pravilnom postupku sa sadnicama prigodom sadnje uvelike koristi
uspjeh sadnje vocaka.
Priprema sadnice za sadnju sastoji se u slijedecim radovima.
Nakon što smo prorijedili korijen sadnice namacemo je u kašu koju
pripremamo na slijedeci nacin:
. Iskoparno vecu jamu i to posebno za svaku sortu koju cemo saditi u
nasadu. Kaša se priprema tako da se uzme jedan dio dobro ugor'enog,
po mogucnosti govedskog gnoja, i dva dijela ilovace. U to dodamo mno-
go vode tako da smjesa ne bude ni odviše gusta ni odviše rijetka. -,
. Ovisno o broju vocaka u kašu dodamo fino tucanog stakla (po 1 voc-
ki 1 do 2 dag), i dobro ga izmiješamo s navedenom masom. Staklo u kaši
ima zadacu da vocke u nasadu osigura od glodavaca, a ima i drugu
svrhu. Ovo je osobito važno za kasniji postupak mulciranja vocaka,pri
cemu je korijen izvrgnut oštecenju od glodavaca.
. Za sadnju vecih površina potrebna su 4 do:5 radnika: dvojica otvara-
ju jame, jedan sadi i jedan zgrce jame. U dobro pripremljenom tlu dosta-
jat ce iskop od 30 cm dubine i širine.
. Na mjestu kopanja prethodno je potrebno oznaciti sadno mjesto ma-
lim kolcicim{l, Pri kopanju jama kolcic treba da ostane na svom mjestu,
a jama se obICno kopa u obliku trokuta i to sa sjeverne strane kolcica jer
ce vocka biti koso posadena, okrenuta prema jugu. Time se osigurava
održavanje pravca kako u redu, tako i izmedu redova.

Postupak kod sadnje

Sadilac lijevom rukom drži ,~adnicunamjestu do kojeg ce cijepljeno

mjesto biti umetnuto u tlo i polaže je koso pod kutom od 30 stupnjeva u
jamu, a zatim ravna sadnicu kako u redu tako i izmedu redova. Desnom

160

...
rukom rasporeduje korijenje i pušta da po njemu klizi [ino usitnjeno tlo.
U tom poslu pomaže se kratkom motikom.
Na usitnjeno tlo dodaje se do odredene kolicine dobro ugorenog
stajskog gnoja (uvijek govedskog) ili komposta. Zatim se jama ispuni do
vrha s preostalim tlom i završi laganim pritiskom ruke (nikad noge) tla
oko korijena vocke.
Ako se sadnja obavlja u proljece, vocku je potrebno zaliti s mnogo
vode, a ako se sadnja obavlja u jesen, onda to nije nužno.
Istom nakon 8 do 14 dana lagano se prigazi tlo oko vocke i poravna
sadnica, kako u redu, tako i izmedu redova.
Uz uvjet da je sadnja izvršena pravilno i da su sadnice bile dobre
kvalitete, tlo dobro pripremljeno, rast vocaka u prvoj godini nije nikada
odviše bujan. Promjena položaja rasta vocke od okomitog u kosi ocituje
se u rastu vocaka u prvoj godini.
U prvoj godini najvažnije je da vocka zauzme svoj položaj u tlu i da
razvije i ojaca pupove po dužini nagnute sadnice.
U pocetku vegetacije redovito najprije raste pup na vrhu sadnice, to
je tzv. terminaini pup, a s njim ujedno i nekoliko pupova uokolo vrha.
Ako se ti pupovi nalaze u neposrednoj blizini vršnog pupa i dobro su
razvijeni, mogli bi postati konkurenti vršnom pupu u rastu, te ih tada
»oslijepimo«.
Ako je tlo plodno, a sadnice zdrave i bujne, vec u toku druge vegeta-
cije u prvoj godini (pocetkom lipnja) mladica se može poceti jace razvi-
jati rastuci okomito pri dnu nagnute sadnice (gourmand). Tu mladicu
kao i onu na vrhu ostavimo da se slobodno razvijaju. Isto ucinimo i s
mladicama s lijeve i desne strane. Sve mladice koje zapocinju rastom
okomito uvis (tzv. jahace), prikratimo (»pinciramo«), cime jacamo rast
mladice na vrhu i one na dnu vocke.
Ako je prigodom transporta sadnica bila oštecena tako da joj je vršni
pup bio oštecen, tada potražimo prvi dobro razvijeni pup do vrha sadni-
ce i iz njega pustimo da se razvije termalni (vršni) pup, a sve ostale u nje-
govoj neposrednoj blizini »oslijepimo«.

Druga godina nakon sadnje

U drugoj godini pocetkom vegetacije bujnijim rastom redovito poci-

nje mladica okomito uvis na dnu sadnice (gourman d). Sok koji sve više
nadolazi pronalazi najkraci put u okomitom rastu, stoga je izbijanje mla-
dice sa dna vocke i njezin bujan rast redovita pojava kod takvog uzgoja
vocaka.
Tu mladicu kao i sve ostale (osim jahaca) ostavimo dalje nesmetano
razvijati. Najvecu pažnju posvecujemo ušima na vrhu da ne oštecuju list

11 BIOAGRIKULTURA 161
 \
\
\
, , \
\
" \
, \
I' '- \
300 , \

Druga godina nakon sadnje

Vlastiti korijen sorte - uzgoj po sistemu barka

A - vlastiti korijen sorte, B - zakržljali dio korijena podloge
i poduzimamo' sve mjere da se bez zastoja dalje razvijaju kako mladica
sa dna vocke, tako i sam vrh.
Ako zbog povecane bujnosti ili oštecenja vrha dode do racvanja na
vrhu, ostavljamo da se nesmetano razvija samo vrh, a sve ostale mladice
odstranimo.
Te dvije mladice služe nam za buduci razvoj okosnice (skeleta) pa su
nam one od posebne vrijednosti.
Kad bujno rastuca mladica sa dna vocke po visini i debljini do stigne
koso položenu vocku, što je redovito tokom druge godine rasta, prije za-
vršetka vegetacije posve malo je zakosimo i to u suprotnom pravcu. Pri-
godom sadnje vocka je bila položena koso u smjeru prema jugu, a sada
novoizraslu mladicu naginjemo u pravcu sjevera.
Prethodnim nagibom mladice zaustavljamo cirkulaciju sokova pre-
ma gore i time postižemo njezinu elasticnost. Kod prethodnog nagibanja
okomito rastuce mladice sa dna treba osobito paziti kod koštunicavog
voca (šljiva, mare lica, breskva), jer ako se to ne ucini pravovremeno, on-
da rastuce mladice otvrdnu i kasnije, kad ih naginjemo, može se lako do-
goditi da se otkole (prelome).
Mladice. koje rastu po strance puštamo nesmetano razvijati. Ukoliko
je takvih mladica izraslo suviše mnogo uslijed bujnosti, onda vršimo
proredivanje. Na svakih 20 do 30 cm ostavljamo sa svake strane naiz-
mjence po jednu da se nesmetano razvija bez racvanja. Ukoliko dode do
racvanja, tada oslijepimo mladicu koja raste prema unutra, a ostavljamo
onu koja raste prema van.
Vec krajem druge, a sigurno pocetkom trece godine sve se više osjeca
pojacana bujnost vocaka. Bujnost je uzrokovana stvaranjem vlastitog
korijena sorte, to jest sorta se pocinje oslobadati korijenovog sistema
podloge.

Treca, cetvrta i ostaje godine nakon sadnje

Ukoliko bujno rastuca mladica sa dna vocke, koja je do sada bila sa-
mo malo zakošena u smjeru sjevera, pod konac druge godine nije bila
potpuno nagnuta pod kutom od 30 stupnjeva u pravcu sjevera, to cemo
uciniti pocetkom trece godine rasta.
Valja posebno naglasiti da se s potpunim nagibanjem te mladice ne
treba žuriti, to jest, svojom debljinom i visinom ona mora biti jednaka
koso položenoj vocki prigodom sadnje.
Ukoliko bi potpuno nagibanje ucinili odviše rano, tada ce se pri dnu
vocke pojaviti mnoštvo mladica jer se time guše sokovi koji nadolaze.
N agibanjem bujno rastuce mladice u pravcu sjevera, kada je dostigla
debljinu i visinu koso položene vocke, postižemo potpunu ravnotežu iz-
medu koso položene vocke i novoizrasle mladice. Odmah po nagibu

163
 -- --

~
,/

Presjek vocke zasadene po sistemu barka

Tlocrt vocke zasadene po sistemu barka

Formiranje krošnje po sistemu barka

164
 mladice pocnu se obilno zametati pupovi i na koso zasadenoj vocki i na
novoizrasloj mladici, tako da vec u trecoj godini možemo ocekivati prvi
rod.
Cim ostale prostrano rastuce mladice postignu odredenu visinu i
debljinu, nagibamo ih u protivnom smjeru od vocke na kojoj rastu.
Takvim sistemom rasta inagibanja novo izraslih mladica koje izbija-
ju sa strane osnovnih grana (skeletnih), dobivamo gradu s unutrašnjom
šupljinom krošnje koja je potpuno otvorena i izložena utjecaju sunca i
svjetla i to uzduž redova vocaka. Time je ujedno obavljena naša dopuna
prvotne metode Bouche- Thomas.
Izmijenjeni sistem razvodenja novoizraslih mladica pokazao je do
sada vrlo dobre rezultate kod svih vrsti vocaka kako u kontinentalnom
dijelu Hrvatske tako i u primorskom (kod uzgoja maraske).
Potpuno vladamo nasadom jer održavanjem uspravnog rasta vocke
podržavamo ujedno i bujnost porasta, a nagibanjem mladica u protiv-
nom smjeru pod kutem od 30 stupnjeva podržavamo zametanje cvjetnih
pupova. Posebno je važno naglasiti da treba dobiti osjecaj za ritam rasta
izametanje cvjetnih pupova.
Promatrajuci vocku odmah cemo uociti kako ona napreduje a time i
rast njenih novih mladica izametanje cvjetnih pupova. U pocetku pušta-
mo da nekoliko mladica rastu okomito, a kad se postigne dovoljna buj-
nost, sve više naginjemo mladice koje su postigle odredenu visinu i deb-
ljinu u suprotnom smjeru od grane na kojoj su izrasle.

I~
1

Vezanje vocaka u redu po sistemu barka

Najveca bujnost novih mladica pocinje s punim oslobadanjem kori-

jenovog sistema podloge. To se dogada kod slabije bujnih podloga kon-
cem druge, odnosno pocetkom trece godine, a kod bujnih podloga kon-
cem trece i u toku cetvrte godine nakon sadnje.
Kad je vocka postigla odredenu bujnost i razvila lijepu okosnicu
..' , (skelet), nagibamo novonastale mladice i to svake godine do konca lip-
nja. Na nagnutim mladicama još u toku godine formiraju ~e cvjetni pu-

165
povi za rod u iducoj godini. Ovo vrijedi za vecinu koštunicavih vocaka,
ovisno o pojedinim sortama i za jabucaste vocke.

, ,
REZULTATI UZGOJA VOCAKA METODOM
BOUCHE-THOMAS - SISTEM BARKA

Jabuke

Na objektu Kukljaš - Našice (PIK Osijek), na 10 ha podignut je na-

sad jabuka kao Fiil1eri u meduredove na razmaku 5 x 3,3 m.
Zasadene su slijedece sorte jabuka: zlatni i crveni delišes, stajman
red, bjelicnik, nekoliko redova bobovca i dr. Zlatni delišes rodio je vec u
trecoj godini, a u petoj je dao 2,5 vagona/ha, u šestoj 4,2 vagona/ha.
Crveni delišes - sorta poznata zbog kasnog dolaženja u rod - prvi
rod dala je u cetvrtoj godini, a u šestoj godini urod je bio 2,5 vagona/ha.
Metodom uzgoja Bouche- Thomas crveni delišes rodio je dvije godi-
ne ranije nego na »palmeti s kosim granama«.
Bobovec koji je zasaden samo u dva reda, a poznat kao sorta koja
kasno dolazi u rod, dao je vec u trecoj godini 2 kg po stablu. U šestoj go-
dini dao je 50 kg po stablu.
Brzina branja u uzgoju vocaka po ovom sistemu pokazuje da jedan
radnik za 8 sati rada ubere 2000 kg jabuka, a na »palmeti s kosim grana-
ma« u isto vrijeme radnik ubere svega 550 kg (razlog je u visini krošnje i
do 6 m).
Kako troškovi branja iznose 47 posto troškova za održavanje nasada
(prema Vintzeru), to se uzgojem vocaka metodom Bouche- Thomas, sis-
tem barka, troškovi smanjuju za više od 50 posto.

. Šljive

Na objektu Kukljaš na površini od I ha zasadena je sorta bistrica na

izdanku, a na razmaku 3,5 x 3 m. Ukupno: 930 vocaka.
Nasad šljiva rodio je u trecoj godini (poznato je da šljiva bistrica kas-
no stupa u rod). Prvi veci urod šljive su dale u šestoj godini (7800 kg-
/ha), sa visokim sadržajem suhe tvari koja je bila za 1,5 posto veca nego
suha tvar sorte bistrice u susjednom vocnjaku. U osmoj godini ovaj je
vocnjak dao 1,1 vagona/ha, a u desetoj 4,5 vagona/ha. Uzgajane šljive
svake godine rode (šljiva bistrica je poznata zbog svoje alternativnosti
uroda, pa se drži da se ta alternativno st može umanjiti jedino rezom).
Kod te metode uzgoja rez se uopce ne provodi.

166

....
 Nasad je osim toga voden po strogo biološkoj metodi, a troškovi nje-
gova uzdržavanja su 35 do 40 posto manji u odnosu na uzdržavanje na-
sada klasicn()m metodom uzgoja.

. Višnja maraska

Na površini od 1 ha na objektu Smiljcic - P. d. Zadar - podignut

je nasad 1960. godine. Prvi rod dao je vec druge godine. Prvi veci rod
dao je u petoj godini (2500 kg/ha), u šestoj godini 68$0 kg/ha, u osmoj
8500kg/ha, a u desetoj više od 1 vagon/ha. "

Navedeni urodi maraske spadaju medu najviše uro de na tom pod-

rucju. Postignuti urodi odlikuju se visokim sadržajem suhe tvari (više od
24,5 posto), dok je suha tvar maraske uzgajane na palmeti s kosim gra-
nama bila u prosjeku za 3 do 4 posto niža nego kod uzgoja metodom
Bouche- Thomas. Razlika je u tome što se maraska u takvom uzgoju os-
lobada utjecaja korijenovog sistema rašeljke (Pr. Mahaleb) i time postiže
kvalitetu, dok maraska u uzgoju metodom »palmete s kosim granama«
ostaje trajno na Pr. Mahalebu, a ta podloga djeluje negativno na njezinu
kvalitetu.
Odmah u pocetku taj je nasad pretrpio mnoge havarije (loše sadnice,
napad potkornjaka i dr.), zbog cega je sve do pete godine bio vrlo lošeg
izgleda. Prijelazom na uzgoj biološkom metodom, nasad se vidljivo po-
pravi o i postao odviše bujan za predvideni razmak (4 x 3 m).

REZ VOCAKA

Rez vocaka nas ponajprije cini malodušnima te obeshrabruje da po-

stanemo dobri vocari. Naime, klasicno vocarstvo ne da se zamisliti (ba-
rem tako piše u vecini knjiga) bez primjene reza vocaka, jer bez reza ne-
ma »dobre berbe«, »potpuno obojenih plodova sa svojstvima punog
ukusa« itd.
Kako se na rez vocaka gleda u biološkom vocarstvu, nastojat cemo
prikazati u kratkim crtama.
Evo opcih po stavki o rezu voca, koje imaju narocito znacenje kada
se radi o uzgoju vocaka metodom Bouche- Thomas:
U uzgoju metodom Bouche- Thomas rez je potpuno nepotreban za:
. Formiranje mladih vocaka nakon sadnje.
. Održavanje vocaka u vocnom nasadu.

167
 Kako bi nam bilo potpuno jasno što želimo postici uzgojem vocaka,
ponajprije moramo temeljito upoznati zakon polariteta koji je prikazan
na slijedecem crtežu:

,
-------- ----
---- Zakon polariteta
bujnost vegetacije
I
- ~
""
""
""
""
I
'"
~
"-
"-
"- i
H
'x
\ II

\
\ I
II
\
\

Iz crteža zakljucujemo:
. Da okomiti rast vocaka daje najvecu bujnost te da produženjem pu- ~

pa na vrhu bez pupova sa strane vocka raste okomito u vis.

. Da je visina uzrasta vocke svojstvena biološkom potencijalu sorte u
kombinaciji s podlogom. Kod podloga slabog rasta (primjerice, kod ja-
m
buka E. M. VII, IX), potencijal rasta bit ce manji nego kod podloga buj-
nog rasta (na primjer, divljake kod jabuka) kod kojih ce potencijal rasta
biti znatno veci.
Ako se nastavi rast terminalnog (vršnog) pu pa bez reza i konkurenci-
je postranih pupova u njegovoj neposrednoj blizini, niže smješteni pu-
povi ce se automatski pretvarati u cvjetne pupove.
To nece nastati odmah nakon što se vocka zasadi, vec tek kad nasta- SI
nu povoljni uvjeti za rast. !JI
Zametanje cvjetnih pupova na mladici temelji se na aktivnosti koja
je sadržana u terminaInom pupu.
. Savijanjem mladice u odredenom pravcu, ovisno o kutu nagiba, na-
staje izvjesni poremecaj u, vršnom rastu terminalnog pupa. Uslijed toga

168
Rezom termin,alnog
pupa svi se niže
smješteni pupovi
pretvaraju u mladice

ce njegovu ulogu regulatora rasta preuzeti niže smješteni pupovi. Koji i

koliko njih - to ovisi o kutu nagiba koji je prikazan na crtežu.
. Kad se vocka zasadi koso pod kutom od 30 stupnjeva, ili se kasnije
pod istim kutom sagne mladica, nastaje još veci poremecaj u funkciji
vršnog (terminalnog) pupa; tada njegovu ulogu regulatora preuzimaju
svi pupovi smješteni na kosini. U pocetku, dakle, nijedan pup ne pocinje
okomitim rastom jer su tada svi raspoloživi asimilati (sokovi) jednako
raspodijeljeni po dužini kosine.
Kada pocnu doticati novi asimilati koje je stvorilo novo lišce, poci-
nje se tjerati najprije vršni (terminalni) pup, a poslije, u toku vegetacije
pup pri dnu mladice. Tada cemo oslijepiti sve pupove koji pocinju ras-
tom na gornjoj strani kosine, odstranjujuci razvoj takozvanih jahaca. Ti-

169
 Produženjem
terminalnog rupa svi se
niže smješteni pupovi
pretvaraju u cvjetne
pupove ..

- -
me poticemo razvoj mladice navrhu vocke i razvoj okomito rastuce mla-
dice na dnu vocke. --
Rastom mladice na vrhu vocke (bez konkurencije pupova sa str~ne) i
okomito rastucom mladicom sa dna vocke svi ostali pupovi uzduž.-kosi-
ne pretvaraju se u cvjetne pupove.
Ukoliko podloga nije odviše bujna, vec u drugoj godini nakon sad-
nje, a najkasnije u trecoj možemo ocekivati prve plodove.
Kad okomito rastuca mladica sa dna vocke postigne visinu i debljinu
koso posadene mladice, nagnut cemo je u suprotnom smjeru koso zasa-
dene mladice.
Tada temeljito upoznajemo zakon polariteta: okomiti rast znaci buj-
nost i porast mladica u visinu, a nagib mladice pod kutom od 30 stup-
njeva znaci zametanje cvjetnih pupova.

170
 Ravnomjernim ostavljanjem izvjesnog broja mladica da rastu okomi-
to - što podržava bujnost porasta - i pravovremenim nagibom (do od-
redenog vremena u godini) mladica u kosi položaj pod kutom od 30
stupnjeva reguliramo rast izametanje cvjetnih pupova bez pomoci i
upotrebe reza vocaka.
Promatrajuci rast u odredenom ritmu kroz godinu, upoznajemo bio-
lošku mogucnost kako pojedinih vrsta, tako i sorti vocaka.
Rez u klasicnom smislu te rijeci, dakle, postaje nepotreban.
Rez unosi poremecaj u cirkulacije sokova, a ujedno omogucuje na-
pad raznih parazita, gljivicnih i drugih oboljenja koje u biološkom vo-
carstvu nastojimo sprijeciti bez upotrebe kemijskih sredstava (pesticida).
Što smo rekli o rezu vocaka, vrijedi s izvjesnom manjom razlikom
kod uzgoja bresaka.
-
U klasicnom uzgoju bresaka rez se smatra neophodnom mjerom.
Takvo mišljenje uz izvjesne korekture bilo je u pocetku prihvaceno i u
uzgoju metodom Bouche- Thomas.
Naša iskustva u uzgoju bresaka u tome se znatno razlikuju. Umjesto
upotrebe reza kod uzgoja bresaka metodom Bouche- Thomas primijenili
smo biološku hranidbu vocaka. Vec petnaest godina uspješno uzgajamo
razne sorte bresaka: Spring-time, CoJJins, Sunhaven, Coronel, Jersey-
land, Triogen, Sunhigh, Pieri 81,1. H. Halle Rio-Roso gem, Pistoia i dr.
Umjesto reza primjenjivali smo prorjedivanje plodova i to narocito
kod sorte spring-time koja je redovito tako rodna da plodovi ostaju sitni.
Umjesto klasicnog reza vršimo rez suhih grana i onih grana koje su se
uslijed plodova svinule ispod horizontale i time izgubile na bujnosti.
Za redovitu rodnost vocaka i postizanje visokih uroda kvalitetnog
voca od odlucujuceg je znacaja uspostavljanje fiziološke ravnoteže izme-
du korijenovog sistema i nadzemnih dijelova vocaka.
Fiziološku ravnotežu popularizirao je Pcmicke na temelju rezultata
istraživanja Klebsa, no tadašnja nauka nije mogla dati cjelovito tumace-
nje.
Istom otkricem hormona i njihova djelovanja na rast i rodnost voca-
ka bilo je moguce pobliže protumaciti fiziološke ravnoteže. Posljednjih
desetak godina kod vocaka su pronadeni hormoni iz skupine A, tzv.
auksini koji upravljaju rastom (a iz biljnih organa mogu se ekstrahirati
eterom) i hormoni iz grupe B, koji upravljaju embrionalnim razvojem i
dijeljenjem stanica, tzv. skupina bios (a ekstrahirati se mogu alkoho-
lom).
Prema kemijskom sastavu obje su navedene skupine prilicno stabilne
za razliku od encima (fermenata), koji se raspadaju pod utjecajem viso-
ke temperature.

171
 Hormoni iz skupine B sastavljeni su iz tri podskupine, od kojih nas
najviše zanimaju aneurin, poznat kao vitamin BI, i biotin koji je istovje-
tan s vitaminom H.
Biotin utjece na rast stabla, a aneurin na rast korijena. To su, zapra-
vo, tvari koje cirkuliraju unutar vocaka u vrlo malim kolicinama, od ko-
jih biotin djeluje vec u omjeru 1 mg na 400 m3vode, odnosno 4 x 1010.U
biljnom organizmu najaktivniji su kada djeluju zajedno. Vocke stvaraju
hormone u najmladem, veoma aktivnom tkivu, obicno u lišcu i primar-
nom meristemu terminainih pupova.
Kako je vocka polivalentni organizam, tako su njezini hormoni poli-
valentni. Kad se vocka razvija normalno, hormona biosa najviše se nala-
zi u lišcu i terminalnim pupovima, a cim nastupi bilo kakav poremecaj u
fiziološkoj ravnoteži (bolest), najviše tih hormona nalazi se u korijenu.
Ako u svjetlu takvog tumacenja promatramo rez vocaka, vidimo da
kada odrežemo terminaini pup na vrhu mladice, dakle središte u kome
se stvara najviše hormona iz grupe biosa, svi niže smješteni pupovi u pa-
zušcima lista pretvaraju se u drvene pupove. Hormone koje je izgubila
rezom vocka nastoji nadoknaditi stvaranjem novih pupova - grana.
Prema tome, rezom vocaka, posebno skracivanjem grana nastaje pore-
mecaj u hormonainom sistemu a time u rastu i radanju vocaka. Produže-
njem terminalnog pupa nastaje automatsko zametanje niže smještenih '"
pupova u cvjetne, dok se rezom ono odlaže. To je znanje potvrdeno u bi-
ološkoj praksi uzgoja vocaka bez reza.

BOLESTI I ŠTETNICI

Opci podaci

Vrlo je teško tocno odgovoriti na pitanje što je to bolest ako prethod-

no ne odgovorimo na pitanje što je to zdravlje.
Ako se jednostanicne biljke i životinje hrane i razmnožavaju, znaci
da su i zdrave. Jednostanicna živa bica ne mogu biti bolesna jer tada ugi-
baju.
Kod višestanicnih živih bica mogu biti bolesni pojedini organi kada
njihovu ulogu preuzimaju drugi organi. Biljka na izgled može biti zdra-
va, a da to ipak nije.
Držimo da je bolest svaki poremecaj metabolizrna (izmjene tvari) i
anatomsko-histološke grade uzrokovane živim i neživim faktorima koji
oštecuju i slabe životni potencijal (snagu biljke).
Iako definicija samo do izvjesne granice objašnjava pojam bolesti,
ona se ipak približava onom što se želi posebno istaknuti ubiološkoj ag-
rikulturi.

172

---10
 Poremecaj u izmjeni tvari znacajan je faktor koji sprecava biljku da
se sama uspješno može oduprijeti napadu parazita.
Ako se izmjena tvari odvija u biljci bez smetnje i zastoja, ona posje-
duje rezervnu snagu kojom se uspješno bori od napada parazita.
Pojednostavljenim tumacenjem otpornosti biljaka od parazita može-
mo pobliže rastumaciti ono što smo vec u prethodnim poglavljima izni-
jeli.
Objašnjena je uloga encima disanja u vezi s jacanjem otpornosti or-
ganizma od napada parazita. Kod tog je istaknuta važnost fenola i dru-
gih spojeva. Istaknuta je važnost pravilne hranidbe na kojoj se temelji
biološka agrikultura. Zatim važnost vlastitih mikroorganizama u podruc-
ju rizosfere, pomocu koje biljka vrši odabir hraniva koja joj najbolJe od-
govaraju. Osvrnuli smo se i na nepravilnost hranidbe u klasicnoj agrikul-
turi u kojoj se fertilizacija tla vrši fiziološki aktivnim NPK gnojivima i
kakve su posljedice za pravilno odvijanje izmjene tvari kod biljaka. Za-
tim ulogu cikloforaznog sistema rada encima nitrataze, nitritaze i dr., i
zastoj u njihovu radu uslijed ostataka nitrata u biljci. U opisu mikorize
vidjeli smo kakvu ulogu ona ima u vezi s hranidbom bilja i održavanjem
zdravlja i bujnosti porasta, te sa simbiozom.
Zakljucujemo da pravilna hranidba odlucujuce utjece na zdravlje i
otpornost (rezistentnost) bilja od napada parazita, drugim rijecima: iz
bolesnog stanja bilja zakljucujemo da se ne provodi pravilna hranidba
bilja.

Kompostiranje oboljelih biljaka

Naši se stavovi protive principima klasicne poljoprivrede koja pre-

poruca da se bolesne biljke spale. U homeopatiji se upravo bolesne bilj-
ke upotrebljavaju u izradi velikih razrijedenja odnosno u kompostira-
nju.
Ustanovljeno je da se može uspješno suzbiti pepelnicu na rajcici ko-
risteci kompost koji je ucinjen od oboljelih rajcica od pepelnice.
Poznato je da dunju vrlo cesto napada monilija koju je unatoc prska-
nju i kemijskim sredstvima vrlo teško izlijeciti u nasadu. Kompostirajuci
lišce i plodove dunja zaraženih monilijom, i to neposredno u zdjelici
oko dunje, ustanovili smo da je zaraženost u drugoj godini nakon kom-
postiranja bila znatno manja, a da je u trecoj godini bilo zaraženo svega
nekoliko plodova.
Dakako, na temelju ovih pokusa preuranjeno je stvarati odredene za-
kljucke, no držimo da bi u tom pravcu valjalo nastaviti s ispitivanjima.

173
 OSNOVNE POSTAVKE SUZBIJANJA BOLESTI
I ŠTETNIKA U BIOLOŠKOM VOCARSTVU

U zaštiti vocaka od parazita postoji nacelna razlika u pristupu izme-

du:
. primjene kemijskih sredstava i
. primjene bioloških metoda.

U suzbijanju parazita na vockama prema klasicnim postavkama po-

lazi se od pretpostavke da se totalno unište paraziti u vocnjacima.
U biološkom vocarstvu, naprotiv, sva nastojanja idu za tim da se pri-
mjenom bioloških metoda odstrani parazita iz vocnog nasada, odnosno
od plodova.
Prije nego što predemo na opis pojedinih parazita koji napadaju voc-
ke te na nacin njihova suzbijanja biološkom metodom, ponovit cemo uk-
ratko što je parazit:
Rijec parazit dolazi od grckih rijeci para = pored i zitos = hrana.
To su heterotrofni organizmi koji se hrane na štetu drugih živih organi-
zama. U parazitizmu postoje dvije jedinke - parazit i njegov domacin,
biljka hraniteljica. Parazitima nazivamo takve štetocine koji se hrane is-
kljucivo živom tvari.
Saprofiti su, pak, takvi organizmi koji se hrane mrtvom tvari.
Paraziti:
. Obligatni paraziti mogu živjeti i dalje se razmnožavati samo na živoj
biljci (zovemo ih još i biofiti). Tu ubrajamo Podospheru leucutrichu koja
izaziva bolest pepelnicu (na jabuci).
. Fakultativni paraziti žive u zemlji kao saprofiti, a na biljkama kao iz-
raziti paraziti. Tu spada Venturia inequalis (Scerlotinia fructugena), koji
na plodovima jabuke izaziva bolest krastavost.
. Hemiparaziti ili poluparaziti kao što su cvjetnice: imela (Viscum al-
bum, Loranthus i dr.). One žive na drugim biljkama uzimajuci od njih
vodu i mineraIne tvari, a same proizvode organsku tvar pomocu klorofi-
la.
. Endoparaziti žive kao paraziti na drugim parazitima. Jedan od tak-
vih je gljiva Cincinobulus cesatii koja parazitira pepelnicu jabuka.
. Bakteriofagi (aktinofagi) su virusi koji uništavaju razne bakterije i
aktinomicete.
Parazite nazivamo i patogenim organizmima, jer izazivaju oboljenja
drugih organizama (pathos = bolest, genein = radati).
Simbionti su organizmi koji žive u zajednici u kojoj oba partnera
imaju zajednicku korist. To je dobrovoljan odnos dvaju partnera koji se
potpomažu. Kao izraziti primjer simbiotskih odnosa smatrao se do ne-
davna odnos Rhizobiuma (Bacterium radicicola) i korijena leguminoza

174

J.
 na kojem tvori kvržice. Bakterija snabdijeva »domacina« dušikom, a on
nju ugljikohidratima.

Porijeklo parazitizma

Poznato je da u promjenama koje se odigravaju u stanicama sudjelu-

ju encimi, i to cikloforazni sistem encima koji automatski djeluju kao
nežive tvari. Za njihov je rad, na primjer, kod razgradnje nitrata potre-
ban encim nitrataze, a nitrita encim nitritaze, itd. A da bi se za rad tog
encima mogli razgraditi nitrati, potrebni su i molibden i drugi navedeni
elementi. Ako ti elementi nisu prisutni u biljci, zaustavlja se navedeni
cikloforazni sistem razgradnje nitrata u nitrite itd.
Uslijed poremecenog cikloforaznog sistema u hranidbi biljaka um-
jetnim gnojivima, posebno dušicnim, nastaje zastoj u normalnoj izmjeni
tvari, zbog cega vocka gubi otpornost u borbi s parazitskim gljivama i
mikroorganizmima. Postoji mišljenje da biljka hranjena topivim umjet-
nim gnojivima, osobito dušicnim, postaje neotporna na parazite koji je
napadaju.

Antagonisticki odnosi

Zajednica organizama, kako rodovi tako i vrste, živi u medusobnoj

borbi za životni prostor. Suština tih odnosa utvrdena je pronalaskom an-
tibiotika kojima se pojedini mikroorganizmi služe u medusobnoj borbi
za samoodržanje.
!
I
Otpornost vocaka na parazite

Otpornost vocaka na parazite ovisi o nekoliko faktora koje možemo

sa cisto prakticnog stanovišta podijeliti uglavnom u nekoliko skupina:
. Genetski faktori otpornosti

Iz prakse je poznato da su pojedine sorte vocaka otporne, a druge su,

pak, osjetljive na neke parazite.
Od najucestalijih štetocina koji napadaju jabuke poznat je jabucni
savijac (Corpocapsa pomonella). Taj štetocina mnogo jace napada neke
sorte jabuka, na primjer zlatnu zimsku parmenku, Charlamovsku i dr.,
dok su neke druge sorte manje izvrgnute napadu (crveni delišes, stajman
red i dr.). Ne postoje potpuno otporne sorte na taj parazit.
Rane sorte šljiva napada šljivina osica (Hoplocampa m. i f.), rane

175
sorte Ringloe Ruth Gerstaeter i dr. dok su od tog štetnika razmjerno po-
štedene kasnije sorte kao bistrica, Stanley i dr.
Pepelnica mnogo više napada jabuku jonatan nego crveni delišes, no
ako se ne provode redovito mjere suzbijanja te bolesti a u nasadu su za-
stupljene i sorte razmjerno otporne na tu bolest, i te ce sorte poslije na-
pasti pepelnica.
Krastavost plodova (Fusicladij) jace napada crveni delišes nego jo-
natan.
Kad govorimo o otpornosti sorti na parazite s obzirom na njihovu
prirodnu otpornost, onda je ona vezana uz njihove nasljedne genetske
osobine.
Selekcionari sve vecu važnost pridaju uzgoju suvremenih sorti voca-
ka otpornih na pojedine parazite, u cemu su postignuti odredeni rezulta-
ti.
Pored navedenih otpornosti vocaka vezanih uz nasljednu (genetsku)
osnovu u biološkom vocarstvu, nas posebno zanima otpornost vocaka
koja je povezana s pravilnom hranidbom i ekološkim faktorima, jer na
tu otpornost možemo izravno utjecati.

Ekološki [aktori otpornosti vocaka

Udaljavanjem od svojih prirodnih domicila, vrste gube izvorne bio-

loške karakteristike pa postaju osjetljive i manje otporne na razne vanj-
ske faktore, kao što su paraziti, niske temperature, suše i dr.
Kao primjer osjetljivosti mogu poslužiti marelice u našim uvjetima.
Poznato je da kod nas marelice naglo ugibaju od tzv. apopleksije. Na-
kon što su u proljece razvile veliku kolicinu lišca, ili nakon lijepog cvata,
naglo se pocinju sušiti. U pocetku se mislilo da ugibanje izazivaju glji-
vicne bolesti jer su se na uginulim marelicama narocito pri dnu stabla
pronalazila razna gljivicna oboljenja.
Kasnije je ipak utvrdeno da se radilo o pozebi. U svojoj pradomovini
(Armeniji) marelica ima ujednacene faze razvoja bez vecih kolebanja
temperature, osobito u proljece. U nas se baš u proljece javljaju jaka ko-
lebanja temperatura, osobito ako je sijecanj bio topao, a do znatnih ko-
lebanja dolazi u veljaci (tzv. februarske oscilacije).
Marelica rano pocinje s vegetacijom, a ako je sijecanj bio topao, to
za vrijeme kolebanja temperature u veljaci njezino aktivno tkivo (kambi-
um) pozebe. Ove pozebe dok je vocka mlada i nalazi se u takozvanom
vegetativnom stadiju razvoja, ona ponovo reparira. Prijelazom na gene-
rativni stadij razvoja, a to je obicno od pete godine nadalje, dolazi uglav-
nom do zastoja u razvoju, onemoguceno je repariranje tkiva i dolazi do
ugibanja. .

176 Obilje jeseni - organski uzgojene

kruške i jabuke
 Kako bi se osjetljivost od pozebe donekle popravila, marelice obicno
cijepimo na podlogu šljive koja u proljece znatno kasnije pocinje s vege-
tacijom i time posredno djelujemo na povecanu otpornosnnarelice. Ti-
me se vijek trajanja marelica u našim uvjetima produžuje na 10, 12 i više
godina.
Slican nedostatak postoji u uzgoju agruma u nas.
Mandarinka unšiju je osjetljiva na niske temperature. Kako bismo
povecali njezinu otpornost, cijepimo je na podlogu Poncirus trifoliatu
koja joj daje vecu otpornost od pozebe.

Mehanizam otpornosti vocaka na parazite

Temeljni princip biološkog vocarstva u suzbijanju parazita jest stva-

ranje povoljnih uvjeta za rast i radanje vocaka, što jacaju vlastitu obra-
nu.
U prvom dijelu knjige naglasili smo važnost uzgoja vocaka na vlasti-
tom soctnom korijenu. Zatim smo govorili o uspjehu u samoobrani koji

Mulciranje šljiva - Kukljaš (Našice)

12 BIOAGRIKULTURA 177
se time može postici kod sorti, te o raznim nedostacima koje sobom do-
nosi uzgoj sorti na tudem korijenovom sistemu.
U opisu tla govorili smo o njegovoj prikladnosti za uzgoj vocaka i os-
vrnuli se na važnost bioloških faktora (plodnosti tla, aktivnosti mikroor-
ganizama u tlu) i njihov povoljan utjecaj na mikrobiološku ravnotežu u
tlu, djelovanje inhibitora (antibiotika) i njihovu ulogu u održavanju
zdravlja vocaka. Posebno smo opisali nacin pripreme tla za podizanje
vocnih nasada (rigolanje - podrivanje), ekonomicnost takvog rada i
njegove štetne posljedice u hranidbi vocaka. U vezi uzgoja vocaka po-
sebno smo se osvrnuli na pogrešno tretiranje reza vocaka, kojim se traj-
no narušava fiziološka ravnoteža izmedu korijenovog sistema i nadzem-
nih dijelova vocke (fermenta iz skupine bios i njegove uloge), kao i
posljedica fiziološke neravnoteže na otpornost vocaka na parazite.
U biološkom vocarstvu pravilna hranidba jest osnova i kamen teme-
ljac na kome pociva aktivna otpornost vocaka od parazita.
Hranidbom biološkom metodom vocka pomocu svojih mikroorgani-
zama uzima iz tla ona hraniva i onu kolicinu koju joj dopušta njezin bio-
loški potencijal. Pod utjecajem vanjske sredine postaje toliko otporna na
parazite, koliko joj dopuštaju njezine genetske sposobnosti i ekološki
uvjeti.
Ukoliko je vocka svojim genetskim svojstvima neotporna na parazite
(jonatan od pepelnice), i nije prilagodena ekološkim uvjetima sredine u
kojoj se uzgaja, onda i sve mjere zaštite mogu imati samo ograniceni us-
pjeh, kako u klasicnom, tako i u biološkom vocarstvu.

SUZBIJANJE BOLESTI

Bolesti ja buke

Jedna od najvažnijih i najraširenijih bolesti koja napada jabuke u

vocnim nasadima (plantažama) jest krastavost plodova. Ta je bolest uz-
rokom velikog broja prskanja vocaka i najvecih izdataka u zaštiti vocaka
od parazita.
Kad ne bi bilo te bolesti i jabucnog savijaca (crvljivosti jabuka), mog-
lo bi se potpuno izostaviti prskanje kao zaštitna mjera.
U suzbijanju te bolesti u biološkom vocarstvu postoji olakotna okol-
nost. U svom razvoju taj parazit prolazi dva stadija, jedan kondijski, kad
gljiva živi kao pravi parazit na listovima, a drugi peritecijski (Venturia
inqualis), kad gljiva živi na otpalom lišcu na tlu kao saprofit.
Tlo bogato humusom ujedno je bogato saprofitskom mikroflorom.
Ta je gljiva prilagodenija saprofitskom nacinu života nego fakultativno
parazitskom nacinu.

178

.....
 Cilj biološkog vocarstva je trajno obogacivanje tla humusom pa, pre-
ma tome, i saprofitskom mikrof1orom. Ispitivanjem je utvrdeno: što je
tlo bogatije humusom, to je i napad ovog parazita mat}ji. Akumulacijom
humusa od 3 posto i više ovo gljivicno oboljenje ne predstavlja za nasad
vecu opasnost.
Prijelazom na biološko vocarstvo, dok još tlo nije bogato humusom
(saprofitskom mikrof1orom), u nasadu jabuka ikrušaka vrlo uspješno se
vrši suzbijanje ovog parazita prskanjem voca neposredno prije cvatnje
jabuka (1 do 2 tjedna) s otopinom modre galice od 2 posto. Uspjeh
prskanja ovisi o dobro priredenoj otopini modre galice (bordoške juhe).
Ako se pravilno postupi, time se mogu zaštedjeti 2 do 3 prskanja koja se
obicno provode zbog drugih fungicida. Kad tlo postane bogatije humu-
som i biološki aktivnije, umjesto modre galice može se uspješno upotri-
jebiti caj od preslice (Equisetuma), o cemu ce biti govora u suzbijanju
gljivicnih bolesti.
Kao jedna od mjera u suzbijanju ovog parazita u klasicnom vocar-
stvu preporuca se skupljanje i spaljivanje zaraženog lišca.
U biološkom vocarstvu postignuti su vrlo dobri rezultati na jacanju.
otpornosti vocaka od ovog parazita mulciranjem vocaka kompostom
priredenim od otpalog lišca.
Prskanja protiv ovog parazita mogu se ponoviti prema potrebi a od
srpnja kao sredstvo prskanja može se upotrijebiti jednopostotnu otopinu
tekuceg stakla (Wasserglas).

Pepelnica jabuka
Podosphera leucotricha (Ellv. Ev.) Salm.
U biološkom vocarstvu pepelnica je mnogo opasnija od krastavosti
plodova. Ona je izraziti parazit. Biološko vocarstvo nema nekih osobitih
prednosti u suzbijanju te bolesti na jabukama.
Bolest se pojavljuje prvenstveno na jabukama cija je osjetljivost na
nju genetski uvjetovana (jonatan, steiman, bjelicnjak i dr.). U biološkom
vocarstvu u suzbijanju pepelnice uopce se ne sade vocke cija je osjetlji-
vost na tu bolest prirodno-genetski uvjetovana, jer do sada nisu prona-
dena biološka sredstva koja služe uspješno u obrani od ovog parazita, a
kemijska sredstva se ne upotrebljavaju.

Trulež plodova (Monilija) Sclerotinia fructigena (pers) Svrh.

Kondijski stadijMoniliafructigena

Vrlo rasprostranjena bolest koja napada gotovo sve vrste vocaka. I

kod te bolesti, kao i kod krastavosti plodova jabuka, postoji kondijski

179
stadij - Monilia fructigena, koji živi izrazito parazitski, i drugi - Sc1e-
rotinia - koji se razvija kao fakultativni parazit.
Kao i kod krastavosti plodova utvrdeno je: što je tlo bogatije humu-
som, to je i napad truleži manji.
U vocnjacima uzgajanim biološkom metodom pod našom kontro-
lom, ova bolest nije predstavljala posebnu opasnost u nasadu jabuka,
krušaka, bresaka, marelica, višanja, te nije bilo potrebno poduzimati po-
sebne zaštitne mjere.
Pokazalo se da je vrlo uspješna mjera za suzbijanje te bolesti skuplja-
nje i kompostiranje otpalih i mumificiranih plodova od monilije.

Kovrcavost lišca breskve

Taphrina deformans (Fuck) TuI.

Kovrcavost lišca breskve vrlo je opasna bolest koja je jako raspros-

tranjena u našem obainom podrucju, gdje može izazvati potpuno ugiba-
nje nasada bresaka ukoliko se ne vrši suzbijanje.
I od te bolesti u biološkom vocarstvu borimo se preventivno prska-
njem otopinom modre galice (bordoške juhe) od 2 do 3 posto, 3 do 4
tjedna prije cvatnje bresaka.
U predjelima gdje su breskve napadane i od šupljikavosti lista (Clas-
terosporium carpophilum) vrlo je uspješno bilo i jesensko prskanje prije
otpadanja lišca s otopinom modre galice od 2 posto.
U nasadu bresaka uzgojenih metodom Bouche- Thomas posljednjih
pet godina nije se uopce provodilo prskanje protiv kovrcavosti lišca, a
vocke su potpuno zdrave. .

Izgleda da su breske uzgajane tom metodom otporne protiv te bolesti

jer se sorta nalazi na vlastitom korijenu, pa je u tome nalik vinogradskoj
breskvi koja je takoder poštedena kovrcavosti i bez upotrebe prskanja.

SUZBIJANJE ŠTETOCINA NA VOCKAMA

Jabuka

Jabucni savijac (crvljivost plodova)

Laspeyresia (Carpocapsa) pomonella L.

Ono što je receno za krastavost plodova jabuke i moniliju vrijedi i za

crvljivost plodova jabuke.
Kad ne bi bilo ovog štetocine, ne bi bilo potrebno provoditi bilo kak-
vo prskanje u nasadu jabuka i krušaka. Ovako jabucni savijac može oš-
tetiti i do 50 posto plodova, a napad mnogo ovisi i o sorti.

180

....
 Neke sorte su posebno prijemljive na ovog štetnika, na primjer, zlat-
na zimska parmenka, šarlamovski i dr.; neke manje napada, primjerice
crveni delišes, no potpuno otpornih nema.
U biološkom vocarstvu potrebno je, dakle, poduzimati mjere za za-
štitu vocaka od ovog parazita. Ipak, te se mjere znatno razlikuju od mje-
ra koje se poduzimaju u klasicnom vocarstvu.
U klasicnom vocarstvu mjera suzbijanja ovog štetocine jest njegovo
totalno uništenje.
U biološkom vocarstvu nekim se sredstvima nastoji udaljiti štetnika
kako ne bi odlagao jaja, odnosno kako se ne bi ubušio u plodove jabu-
ka, krušaka i drugog voca. Ta se sredstva zovu repelenti. Poznato je da
jabucni savijac ne podnosi izvjesne mirise koji ga sile da ne odlaže jaja
na plodove. Osim repelenata, upotrebljavaju se i mehanicka sredstva,
kao što je hvatanje pomocu lovnih pojasova i dr.

Lovni pojas
za hvatanje
jabucnog
savijaca
 Svjet1osni mamac

U svakom slucaju, za uspješno suzbijanje sieta od ovog parazita po-

trebno je pratiti njegovo stanje razvoja u nasadu kao i njegov broj, a to
se postiže pomocu svjetlosnih mamaca i drugim sredstvima.
Lovnipojasovisu vrpce valovitog papira širine 18 do 20 cm. Stavljaju
se oko debla jabuke u visini od cca 1,5 m iznad tla. Trake se vežu na dva
mjesta, 1 do 3 cm od gornjeg i donjeg ruba, a stavljaju se pocetkom lip-
nja. Svakih 8 do 10 dana trake se pregledavaju. Kad se pojave, gusjenice
se uništavaju. .
Lovni se pojasovi ponovo postavljaju u kolovozu i ostavljaju preko
zime. U proljece prije pocetka vegetacije spale se zajedno s gusjenicama.
Za vrijeme vegetacije redovito se vrši skupljanje otpalih plodova koji
se mogu koristiti u razne svrhe.
Svjetlosni mamci postavljaju se u vocnjaku radi pracenja leta leptira
jabucnog savijaca.
Iz broja dnevno ulovljenih leptira utvrduje senajpovoljniji rok
prskanja vocaka (kao i s repelentima).
Repelenti.Iz prakse je poznato da je leptir jabucnog savijaca osjetljiv
na mirise koji djeluju odbojno. Medu takva sredstva spadaju obrano
mlijeko, životinjska krv, kravlja balega i dr.
U svrhu pripremanja takvih sredstava uzima se odredena kolicina
gline (prema potrebi), te preko noci nakvasi obranim mlijekom, uslijed

182

--
 cega nastaje bubrenje koloidnih cestica gline. Nakon toga se uz nepres-
tano miješanje dodaje svježe obrano mlijeko tako da nastane jednolicna
kašasta masa. U to se posebno ukuha odredena kolicina preslice (Equi-
setum vulgare). Ta se kolicina preslice kuha jedan sat i ostavi ležati pre-
ko noci. Ujutro se ukuhanoj preslici doda svježa kravlja balega i ucini
kašasta masa.
Nakon toga se uzima jedan dio mlijekom raskvašene gline i jedan
dio preslice s kravljom balegom i uz neprestano miješanje dodaje u vecu
posudu za pripremanje materijala za prskanje. Naposljetku se sve dobro
izmiješa (što više to bolje, barem 15 minuta).
Kašasta masa preslice s kravljom balegom i glina s obranim mlije-
kom upotrebljava se za prskanje u koncentraciji od otprilike 2 posto.
Prateci let leptira jabukovog savijaca pomocu svjetlosnih mamaca na
Institutu za zaštitu bilja u Stuttgartu, ustanovili smo da se on pojacava s
rastom mjeseca. Za vrijeme punog mjeseca let naglo prestaje i dolazi do
veceg odlaganja jaja. Pokus prskanja repelentom izvršili smo u jednom
vocnjaku u blizini Bjelovara, a trajao je tri godine. Najbolji uspjeh u
sprecavanju jabukovog savijaca da odlaže jaja na plodove jabuka postig-
nut je kad smo prskali tim sredstvom 2 do 3 dana prije punog mjeseca.
Rezultat: svega 3 do 5 posto plodova bilo je ošteceno od savijaca, što je
potpuno zadovoljavajuce, jer se bolji uspjeh ne postiže ni prskanjem
olovnim arsenatom, za kojeg se svojevremeno držalo da je najbolji in-
sekticid protiv ovog štetnika.
Dodatak preslice služi kao vrlo uspješno sredstvo za suzbijanje kras-
tavosti plodova (fuzikladija).

SREDSTVA PROTIV BOLESTI I ŠTETOCINA

Osnovna pretpostavka za uspješno djelovanje sredstava u suzbijanju

parazita, koja upotrebljavamo u biološkom vocarstvu, jest optimalna bi-
ološka aktivnost tla i ukupnog ambijenta koji okružuje vocni nasad (bio-
topa) :
. Vjetrozaštitnipojasovi.
. Zaštitaprirodnihneprijatalja- predatora.
. Zaštita lisica u borbi protiv zeceva, a lasica u borbi protiv miševa i
voluharica.
Sredstva koja se koriste u zaštiti od insekata:
j' . Duhanski ekstrakt protiv svih vrsti ušiju i gusjenica.
. Ryania- biljni ekstrakt protiv jabukovog savijaca.
. Piretrindjeluje kao izvrstan insekticid biljnog porijekla (buhac), bez-
opasan za ljude i životinje. Uslijed brzog rastvaranja dodaje mu se seza-
movo ulje. Upotrebljava se vrlo uspješno protiv svih vrsta insekata.

183
. Rotenon se upotrebljava kao insekticid, a pojacava se sezamOVlm
uljem.
Sredstva koja se koriste u zaštiti od bolesti:
. Preslica (Equisetum vulgaTe) sadrži 70 do 80 posto SiO2. Upotreblja-
va se kao sredstvo za suzbijanje krastavosti plodova jabuka i krušaka,
zatim kod monilije kod nekoliko vrsta vocaka. Priprema caja od preslice
opisana je kod suzbijanja jabukovog savijaca.
. Kopriva (Urtica dioica). Svježe narezane koprive moce se 48 sati uz
povremeno miješanje. Tekucina od namocene koprive poprima jak mi-
ris. U otopini koncentracije od 2 posto upotrebljava se uspješno za suz-
bijanje uši.
. Pelin (Artemisia absithium). Caj od pelina uz dodatak od I posto na-
.trijevog tekuceg stakla (Wasserglas) upotrebljava se kao uspješno sred-
stvo protiv jabukovog savijaca, zatim zelene i crne uši, gusjenica te kao
kombinirano sredstvo protiv krastavosti plodova.
. Luk vlasac (Allium schoenoprasum). Caj od luka (luk preliven top-
lom vodom) upotrebljava se protiv pepelnice na jabukama i rde na šlji-
vama.

.PTICE KAO POMAGACI

U ZAŠTITI VOCAKA OD KUKACA

Uspješni pomagaci u suzbijanju raznih kukaca na vockama su ptice.

Posebno mjesto u tome zauzimaju sjenice (velika i mala), žuna, zimnica,
krstokljun i druge. I vrapci su vrlo korisni i to narocito u vrijeme kada
hrane mlade.

Korisne ptice

žuna
~ crvendac

= °0 .~
Q
~'}~
:~~
'k:~tokljUn
~~

4(
cepa

, -~~~.}~--
.
,.,u
"
~

plavetna

sjenica
carevic
\
:m

184
 Za uspjeh u suzbijanju kukaca važno je da se broj ptica u vocnjaku
stalno povecava. To se postiže hranidbom ptica zimi, narocito kada pad-
ne snijeg (jer im otežava hranidbu, uslijed cega im se broj znatno sma-
njuje ).
U jednom vocnjaku velicine 1 ha treba biti otprilike 12 kucica smješ-
tenih na raznim mjestima. U njih se zimi doprema hrana: proso, konop-
lja, loj i drugo.
Ptice valja prestati hraniti neposredno prije pocetka vegetacije, u
proljece, kada ih se mora prisiliti da same traže hranu u raznim licinka-
ma i insektima koji se upravo u to vrijeme pocinju intenzivno razvijati.

Razni nacini hranjenja ptica

NEPOKRIVENA POKRIVENA
HRANILIŠTA HRANILIŠTA

\ 1\ I
\ ,ili
I~ II

III!II!

1(1

I,,I! "\~

185

"
 KV ANTITA TIVNI I KV AUT ATIVNI REZULTATI
U BIOLOŠKOM VOCARSTVU

Rentabilnost vocnog nasada

s obzirom na kvalitetu tla

H. P. Rusch izvršio je analizu odnosa izmedu rentabilnosti proizvod-

nje i kvalitete tla i došao do zakljucka da se povecanjem humusa u tlu
povecava i rentabilnost proizvodnje.

TABLICA 17
Otpornost vocaka na parazite
ovisno o povecanju humusa u tJu

VRIJEME POVECANJE HUMU SA POVECANJE RENTABILNOSTI

U POSTOCIMA U POSTOCIMA
1951-1961.g 26 16
1950-1961.g. 51 114
1950-1961.g. 214 163
1954-2961.g. 263 178

Podaci iz pokusnog nasada šljiva na objektu Kukljaš - Našice, PIK

Osijek. U petogodišnjem održavanju tla u nasadu zasijanom djetelinsko
travnom smjesom povecao se sadržaj humusa od 1,4 do 3,04 posto.
U nasadu neposredno nakon sadnje vocaka postojao je prilicno jak
napad bolesti Polystigma rubrum, slabi napad Puccnia pruni spinosae,
raznih Aphidea, Tropinotha i povremeno Lymantria dispar, a kad su r
šljive stupile u rod Hoplocampa m. i f. Grapholita funebrana.
Nakon što je sadržaj humusa u tlu prešao 3 posto, u nasadu se više
nisu pojavljivale bolesti Polystigma rubrum i Puccinia pruni spinosae.
Od štetocina jedinu opasnost je predstavljao Hoplocampa m. i f.
Suzbijanje tog štetocine vršilo se samo u pocetku, kada je urod šljiva bio ,"",
još mali, i to samo onda kada je osica odložila svoja jaja na više od 20
posto cvjetova.
Kad su šljive došle u puni rod, nije se više vršilo suzbijanje ni toga
štetnika jer se pokazalo da u punom rodu on vrši prorjedivanje plodova,
te zbog toga šljiva bistrica postaje krupnijom. Slaba strana ove šljive u
odnosu na ostale, jest u tome što je razmjerno sitna (zaostaje za velici-
nom aženke a sada i nove sorte Stanley).

186
.-

.-
 Vocarska farma u Velikoj Britaniji

Posjetom vocarskoj farmi Mr. i Mrs. Peak »Honey Tue Farm Laven-
heth« nedaleko Co1chestera u Velikoj Britaniji mogli smo se osvjedociti
o slijedecem:
. Tloje šljunkovito- pjeskovito.
. Oborineiznosesvega475mmgodišnje,zbogcegasevocnjaknatapa.
. Održavanjetla u nasadu.
Plodnost tla održava se djetelinsko travnom smjesom koja se sastoji
od bijele djeteline i klupcaste oštrice s nešto cikorije. Trava se kosi samo
jednom godišnje (zbog pomanjkanja oborina) i ostavlja se na mjestu
(površinsko mulciranje), a poslije se ne koristi vec se ostavlja osjemenji-
vati na mjestu, tako da se vegetacija obnavlja sama od sebe.
Više od 25 godina na ovoj farmi nije upotrijebljena ni najmanja koli-
cina umjetnog gnoja, a samo na jednom dijelu, u površini od 20 ha, u
vrijeme od 6 godina nisu upotrijebljeni ni stajski gnoj ni kompost. Na
tom dijelu trava se sama zasijava, a košnja se u pravilu odvija svake dru-
ge godine.
Glavna sorta jabuka jest Cox orange s potrebnim oprašivacem, a po-
kusi se vrše s uzgojem zlatnog delišesa (pokuse obavlja stanica u East
Mallingu).
Podloga za navedene jabuke je E. M. XVI, a \:1zgojnioblik je polus-
tablašica. Razmak sadnje je 7 x 7 m. Rez se upotrebljava samo za uzgoj,
dok se kasnije uopce ne vrši. Vocke su toliko opterecene plodom da se
grane potpuno prirodno same povijaju. Nakon što se povinuta grana iz-
rodi, režu se samo suhe grane.
Urodi jabuka u posljednjih 15 godina krecu se od 3 do 5 vagona na 1
. ha. Kad smo posjetili farmu prosjecni urod je iznosio 4 vagona na 1 ha
prvorazrednih jabuka visoke kvalitete.
Na farmi se nalazi vlastita hladnjaca za otprilike 70 vagona jabuka.
Voce se prodaje izravno hotelima u Londonu. Voce je pakirano u kar-
tonskoj ambalaži s naznakom farme i natpisom: »Nije prskano kemij-
skim sredstvima«. Postižu cijenu vecu za jedan šiling po kutiji nego što
su cijene vocu koje se prska pesticidima.
Prska se najviše 8 puta godišnje i to biološkim sredstvima (sea weed).
Troškovi prskanja smanjili su se posljednjih godina od 50 na 30 funti po
1 ha godišnje. .

Vlasnik smatra da troškove uzgoja i održavanja nasada treba što više

smanjiti uslijed velike konkurencije voca na svjetskom tržištu (proizvod-
nja voca na komercijalnim farmama, gnojenjem i prskanjem kemijskim
sredstvima smanjila je kvalitetu, apovisila proizvodnju).

187
 ×ÒÌÛÙÎßÔÒß ZAŠTITA VOCAKA

Upotreba raznih sredstava za zaštitu bilja bila je vec odavno pozna-

ta. Prema nekim podacima vec su stari Egipcani upotrebljavali sredstva
za zaštitu bilja.
Prije drugog svjetskog rata bila su u upotrebi razna sredstva za zašti-
tu vocaka na bazi sumpora, bakra, nikotina, piretrina, kvasine i dr.
Veca primjena kemijskih sredstava za zaštitu vocaka od parazita da-
tira neposredno prije pocetka drugoga svjetskog rata (1940. g.), a inten-
zivna upotreba pesticida po završetku rata.
Razna sredstva namijenjena u ratne svrhe pocela su se intenzivno ko-
ristiti za uništavanje parazita. Tada je zavladalo mišljenje da se suvreme-
na poljoprivredna proizvodnja ne može provoditi bez primjene kemij-
skih sredstava. To mišljenje ne dijele proizvodaci u biološkoj proizvod-
nji voca, što su to i prakticki dokazali.
Nešto umjereniji od zagovornika upotrebe kemijskih sredstava u po-
ljoprivredi su oni koje zabrinjava velika kolicina otrova koja se danas ,.
planski koristi u zaštiti vocaka. Oni su na temelju ispitivanja zakljucili
da suzbijanjem patogenih parazita uništavamo i korisne (predatore), ko-
ji su i te kako važni u suzbijanju parazita jer taj posao vrše besplatno, a
ujedno smanjuju kolicinu ostataka na vocu. Ako ništa drugo, oni odlažu
trovanje ljudi i životinja na duže vrijeme.
Osnivaci integralne zaštite vocaka su Hans Steiner s Landesanstalt
mr Pf1anzenschutz, iz Stuttgarta, SR Njemacka, i M. Baggiolini iz Švi-
carske.
Prema njihovoj definiciji, integralna zaštita vocaka jest sistem uprav-
ljanja u zaštiti vocaka u kome se posebno vodi racuna kako o prekom-
jernom umnažanju parazita u vocnom nasadu, tako i o stanju korisnih ,.
insekata (predatora).
Akcija suzbijanja štetnih parazita vrši se samo onda kada umnažanje
parazita u nasadu prede dopuštenu granicu, a ujedno se postiže veca
ekonomska korist.
..
Nakon pojave raznih nedostataka u intenzivnoj primjeni kemijskih ....
sredstava u zaštiti vocaka, kojih je cilj bio potpuno uništenje parazita,
zapocela su ispitivanja na raznim institutima u svijetu i kod nas. Ispiti-
valo se:
. Racionalnu primjenu kemijskih sredstava u zaštiti bilja.
. Pronalaženje selektivnih pesticida (koji djeluju samo na jednog ili
užu skupinu kukaca i bolesti).
. Poduzimanje odredenih mjera zaštite samo kada je to i ekonomski
opravdano itd.
Kako bi se riješio problem zaštite, bilo je potrebno utvrditi kakvo
stanje nastaje na vockama primjenom razlicitih pesticida, buduci da uz

188

~
 štetne postoje i korisni insekti. Ispitivanja se provode s lijevcima za
skupljanje insekata (Klopftrichterom) prema sistemu H. Steinera. Za
svaki vocni nasad prethodno se morala utvrditi prisutnost razlicite ento-
mofaune u nasadu. U tu svrhu nasad se podijeli u nekoliko sektora i u
+ svakom se utvrduje kolicina i kvaliteta zastupljenih vrsta insekata. Ako
postoje razlike u pojedinim sektorima, prosjecni uzorak se uzima s neko-
liko mjesta u nasadu.
Uzorak se uzima tako da se prolazeci redovima vocaka u nasadu
J udara štapom s gumenim nastavkom na vrhu cas s jedne cas s druge stra-
ne po granama na razlicitim visinama od tla. Prosjecni uzorak dobiva se
iz 33 udarca.
Zatim se skupljene insekte umrtvi dodatkom smjese dietiletera, eti-
lestera octene kiseline i kloroforma u omjeru 3:3: 1. Nakon toga vrši se
. determinacija.

J..

Lijevak
za hvatanje
..
, insekata
 Iz dobivenog broja prisutnih insekata, kako onih štetnih tako i koris-
nih, donosi se odluka o mjerama koje treba poduzeti. Akcija se poduzi-
ma utvrdivanjem praga (kriticnog broja insekata), prema kojem se zatim
izracuna korist od te akcije.

Ucinak prskanja vocaka u nasadu

PRSKANO PRSKANO
NEPRSKANO INSEKTICIDIMA FUNGICIDIMA

~ štetni
D korisni
Dindi!erentni

Takvim ispitivanjima utvrdeno je da je na neprskanim vockama u

vrijeme vegetacije prisutno otprilike 1000 razlicitih vrsta insekata. Od
tog broja oko 30 posto je korisnih, 30 posto štetnih i 40 neutralnih.
Nakon prskanja insekticidima slika se naglo mijenja time što je uniš-
ten veliki broj korisnih insekata.
Rezultati ispitivanja su, nadalje, pokazali: što se ucestalije vrše
prskanja pojedinim sredstvima, narocito onima na bazi organofosfornih "I
preparata i s jacim koncentracijama, to se više vrši pritisak na selekciju
insekata otpornih na takva sredstva. Time nastaju otporni insekti na ko-
je više takva sredstva ne djeluju. Tako se iz jednog cisto jednostavnog
problema stvara citavi niz mnogo težih.
Ispitivanja su pokazala da je borba protiv rezistentnog crvenog pau-
ka (Panonychus U1ni Koch) vrlo složena. Iako postoje specijalna sred-
stva za njegovo suzbijanje, kao što su akaricidi (Animert i dr.), ona se
mogu upotrijebiti samo u najvecoj nuždi. Jer ako se poslije upotrebe tih
sredstava ponovo upotrijebe sredstva na bazi organofosfornih prepara-
ta, javljaju se ponovo crveni pauci na koje više ni navedena specijalna
sredstva ne djeluju.

190

.,,-

---"
 Nadalje, ako se duže vrijeme prska olovnim arsenatom protiv jabu-
kovog savijaca (Carpocapse) onda se crv sve manje zadržava na plodu,
. te se odmah ubušuje u plod, pa prskanja tim sredstvom više ne koriste.
U integralnoj zaštiti l\.oriste se i:
. Biološka sredstva, uzgoj raznih parazita štetnih insekata (predatora) i
dr.
. Ose najeznice (Trichogramme embriophage) protiv jabukovog savija-
ca (Carpocapse).
. Prospa1telle perniciosi protiv štitaste uši San Jose.
. Baccilus thuringiensis protiv raznih gusjenica (kod nas batuke).
. Kulturna sredstva zaštite: održavanje tla u vocnjaku, prekapanje
zdjelice vocaka prije zime protiv šljivine osice (Hoplocampe m. i f.),
gnojidba organskim umjesto umjetnim gnojivima u svrhu jacanja otpor-
nosti biljaka od napada uši itd.
Metodu korištenja razlicitih sredstava u zaštiti vocaka nazivamo in-
tegralnom zaštitom vocaka.
Primjena te metode zahtijeva veliko znanje entomologa pri utvrdiva-
nju stanja entomofaune u.vocnom nasadu, te njegovu suradnju s vodite-
ljem radova u nasadu. Metodi provodenja mjera u zaštiti vocaka odaje
puno priznanje i biološki uzgoj vocaka jer je njome naglašeno ocuvanje
korisnih insekata u vocnom nasadu, odnosno biološka ravnoteža kako u
tlu tako i nad tlom.
Pesticidnim uništavanjem dijela živih bica na tlu, primjerice, na voc-
ki, uništava se veliki dio živih bica u tlu jer je život integralna cjelina. U
r temelju biološkog uzgoja vocaka je njihova pravilna hranidba cime se iz-
bjegava izravno poduzimanje mjera zaštite od parazita. Cvrsto smo uvje-
~ reni da bismo morali tražiti drugu vrstu zaštite vocaka u slucaju i najma-
nje sumnje u štetnost (otrovnost) voca koje je zašticeno pesticidima, pa
makar dobivali i bolje rezultate.
Neki su strucnjaci skloni tvrdnji da je biološka agrikultura vrlo sku-
pa i da proizvedeno voce može jesti vrlo mali broj ljudi s vecim prima-
~ njima, a da vecina ljudi mora jesti jeftino voce proizvedeno korištenjem
kemijskih sredstava. Da je takva tvrdnja potpuno pogrešna, nastojali
smo dokazati korištenjem plodnosti tla mikrobiološkom aktivnosti koja
je podržava bez skupih kemijskih gnojiva, cime se, pak, ujedno postiže
veoma povoljan ekonomski ucinak u proizvodnji jeftinog i, prije svega,
t zdravog voca.
Problem proizvodnje biološkog, to jest zdravog voca je mnogo dublji
~ nego što žele prikazati pristalice ekonomskog gledanja na proizvodnju.
Kao primjer navest cemo izjavu našeg kolege vocara iz SR Njemacke:
»Naši tvornicari kemijskih sredstava ne jedu živežne namirnice koje
se mogu kupiti u redovitoj prodaji na tržištu. Vecina njih kupuje biološ-
! ki proizvedene namirnice.«

191
 Dodao bih tome rijeci Claudea Auberta iz njegove knjige »L'Agri-
culture biologique« (koja je i kod nas prevedena) - da vrtlari proizvode
povrce posebno za svoje potrebe, a posebno za tržište. Posve je jasno,
dakle, u cemu leži problem biološke proizvodnje u svijetu pa i kod nas.

ULOGA PCELA U OPLODNJI

(OPRAŠIVANJU) VOCAKA

Iz izlaganja o oplodnji vocaka vidi se da kod vecine vrsta postoji

stranooplodnja (oprašivanje). U takvom nacinu oplodnje (oprašivanja)
važnu ulogu vrši vjetar.
O djelovanju vjetra na oprašivanje voca)m postoje kontradiktorna ~
mišljenja. Opcenito se drži da se pomocu vjetra mogu uspješno oploditi ,
cr
vocke koje imaju cvijet na dugackoj peteljci, kao na primjer, trešnje, vi- C
~
šnje, dok se vocke ciji je cvijet smješten na kratkoj peteljci, kao u jabuke
i kruške, ne mogu uspješno oprašivati pomocu vjetra. Držimo da i tu po-
stoje iznimke. Promatrali smo jednu veliku vocnu plantažu jabuka za !I
vrijeme cvatnje i ustanovili da u njoj ne samo da nisu bile prisutne pcele II
vec ni ostali insekti za koje se obicno drži da sudjeluju u oplodnji. U II
Ii
tom se vocnjaku provode intenzivna prskanja protiv parazita, i do 20 pu-
ta za vrijeme vegetacije, tako da u njemu doista vlada mrtvo proljece (si-
lent spring, R. Carson).
Unatoc takvom stanju za vrijeme cvatnje, oplodnja jabuka je raz-
mjerno dobra jer se vocnjak nalazi na povišenom terenu, uzdignut iznad
ravnice u pravcu istok-zapad, tako da su preko dana stalno prisutni vjet-
rovi. U nasadu su sorte jabuka tako rasporedene da je doista moguce
oprašivanje pomocu vjetra.
U drugom, znatno manjem vocnjaku koji je bio pod našom kontro-
lom ustanovili smo da je rod vocaka bio upravo minimalan, na 5 ha sve-
ga 3000 do 4000 kg. ..
Bez ikakvih drugih mjera tzv. po mo-tehnike, uvodenjem pcela za vri- ...
jeme cvatnje vec u prvoj godini urod jabuka je iznosio 3,5 vagona.
Nakon što smo u nasadu uveli mulciranje vocaka i ostale mjere hra-
nidbe u prisustvu pcela za vrijeme cvatnje, urod se vec u trecoj godini
povisio na 5 vagona jabuka, tj. vagon jabuka na jedan hektar.
Vocnjak je zasaden na vecim razmacima i ekstenzivnim sortama ja-
buka (bobovec, laška trdika, mašanka) na podlozi E. M. XI. Ta je podlo-
ga bila neprikladna za jabuke sorte crveni delišes (stabla kržljava) a plo-
dovi sorte jonatan i crveni delišes bili su vrlo osrednje kvalitete. Najbo-
lju kvalitetu u nasadu davale su ekstenzivne sorte: mašanka, laška trdika
i bobovec. Tome je pogodovala sjeveroistocna ekspozicija i otvorenost
sa sjeverne strane prema velikoj nizini. Iz navedenog primjera zakljucu- .J

192

.J
jemo da su pcele neophodno potrebne za dobro oprašivanje vocaka, s
tim što mogu postojati iznimke. Prema proracunima optimalnog leta,
pcele za vrijeme cvatnje vocaka u jednom letu mogu posjetiti oko 100
cvjetova.
Ukoliko su košnice smještene do 500 m udaljenosti od vocaka, tada
pcela u jednom danu može izletjeti do 40 puta i, prema tome, oprašiti ot-
prilike 4000 cvjetova.
Ako se u jednoj košnici nalazi 15.000 do 20.000 pcela, onda pod po-
voljnim uvjetima dvije košnice mogu uspješno oprašiti jedan hektar voc-
njaka. Najvecu zapreku za uspješno oprašivanje vocke pomocu pcela
predstavlja upotreba pesticida u borbi protiv parazita za vrijeme cvatnje.
Kako je upravo za vrijeme cvatnje. vrlo intenzivan napad raznih parazita
na vocke, kako fuzikladija tako i raznih insekata cvjetara (Antonom usa
kod produžene cvatnje uslijed kiše, i dr.), to je korisna upotreba pcela za
oprašivanje vocaka u intenzivno prskanom vocnjaku vrlo otežana.
Kao primjer navodimo jedan nasad jabuka velicine 40 ha, u koji su
bile dopremljene pcele u svrhu oprašivanja. U tom vocnjaku vrše se, ina-
ce, prilicno intenzivne mjere prskanja voca raznim pesticidima. Pcele su
se vracale u košnice omamljene i na licu mjesta ugibale. Uslijed toga
vlasnik košnice bio je prinuden košnice otpremiti iz nasada. No i pored
intenzivne gnojidbe vocaka umjetnim gnojivima, posebno nitriranjem
prije pocetka i za vrijeme vegetacije, vlasnik postiže osrednje prinose.
Razlog tome leži i u pomanjkanju oprašivaca za vrijeme cvatnje.

13 BioAGRIKULTURA 193
 J BIOLOŠKO VINOGRADARSTVO I

Sadnja Joze pod kutom od 30 stupnjeva

Sadnjom vocaka pod kutom od 30 stupnjeva postiže se optimalni

rast, ne samo kod vocaka, nego i kod svega ostalog drvenastog bilja,
gdje ubrajamo i lozu.
U Francuskoj je metodom barka zasadeno 30 novih vocnjaka. U toj
zemlji postoje i vinogradi zasadeni pod kutom od 30 stupnjeva. Posjetili
smo jedan vinograd star 75 godina koji svake godine daje više od 70 hi

300

7f'/// // J/// §///////,

II
III
,1
1

II
II.
III
1:1
\~
't

WJf
Kosa sadnja loze pod kutom od 30°

vina muškata. Uzgoj vinograda vrlo je jednostavan: nizak s dvostrukim

kordoncem koji se podržava jednom žicom iznad tla u visini od 50 cm. .
Rez se na dvokrakom kordoncu izvodi na kratke reznike, a buduci da se
vrlo skromno gnoji otpacima loze i tek svake druge, trece godine s malo
komposta, to i razvoj loze nije odviše bujan. Unatoc tome vinograd rodi
redovito bez izražene alternativnosti.

194
 Taj jedinstveni nasad bio je povod za razgovor s jednim talijanskim
kolegom na podrucju Bolzana u Trentu. U razgovoru sam doznao da se
na tom podrucju uzgaja loza po sistemu Pergola Trentina. Nakon anali-
ze tog uzgojnog oblika, moglo se utvrditi da je temelj uzgoja razvoj nad-
zemnog dijela loze pod kutom od 30 stupnjeva.
Prilikom kose sadnje cijepljene loze potrebno je imati u vidu da nje-
zina dužina izmedu 35 i 45 cm ne bi bila podesna za ovakav nacin sadnje
jer bi tada njezin korijen došao preblizu površine tla, pa bi cijep uslijed
toga mogao stradati od suše. Iz navedenog razloga potrebno je da cije-
povi budu znatno duži, 55 do 65 cm i više, kako bi se time za ljetnih mje-
seci sprijecilo isušivanje korijena i uginuce loze.
Isto tako važno je napomenuti da se cijepovi mogu saditi koso pod
kutom od 30 stupnjeva u cijeloj svojoj dužini na tlima s kvarcitnim ili
»živim« pijeskom, gdje ne postoji opasnost da ce korijen koji ce se raz-
viti iz plemenitog dijela loze biti napadnut od filoksere (zbog oštrine pi-
jeska filoksera se ne može kretati u tlu). Na svim ostalim tlima kosi uz-
goj loze može se kombinirati tako da se cijep posadi okomito, a kosi
uzgoj pocinje tek iznad tla, 50, 60 i više centimetara, ovisno o visini uz-
goja.
Loza se reže vrlo kratko na dvokrakom kordoncu. Ako se kod toga
obavlja uravnotežena gnojidba, rez se svodi na najmanju mogucu mjeru.
Tlo je redovito pokriveno djetelinsko-travnom smjesom koja se kosi dva
do tri puta godišnje, te se tom masom obavlja mulciranje loze u redu.
Urod loze je bez izrazito naglašene alternativnosti.
Navedene sisteme uzgoja koje smo vidjeli u Francuskoj i Italiji pove-
zali smo s otprije poznatim uzgojem loze u Hrvatskom primorju, tzv. uz-

--

E
o
o
u)
6
...

'7.

Okomita sadnja loze - razvodenje pod kutom od 30 o

195
 gojem na baras. Loza se uzgaja približno pod kutom od 30 stupnjeva,
cokot se nalazi svega 1-1,2 m iznad tla. Do te se visine sadi okomito, a
dalje pod kutom od 30 stupnjeva. Tim nacinom uzgoja postiže se ujed-
nacen urod grožda.
Sadnjom vocaka pod kutom od 30 stupnjeva i visokih uroda koje
smo iskusili kroz više od 25 godina, uvjereni smo da bi se slicni rezultati
postigli i kod vinove loze. Takvu sadnju trebalo bi izvoditi kod srednje
teških i teških tala, i to tako da se loza uzgaja okomito do visine 1-1,5 ni,
a dalje kao jednokraki ili dvokraki kordonac tocno pod kutom od 30
stupnjeva, kao pergola trentina u Italiji. Na laganim pjeskovitim tlima
gdje ne postoji mogucnost zaraze filokserom, loza se može odmah saditi
pod kutom od 30 stupnjeva. Uz pomoc žice iznad tla razvija se isto tako
tocno pod kutom od 30 stupnjeva, onako kako smo to vidjeli u Francus-
koj.
Valja naglasiti da uzgoj vocaka i loze pod kutom od 30 stupnjeva
ima velike prednosti nad ostalim uzgojnim oblicima. Stoga bi bila doista
šteta ne primijeniti taj uzgojni oblik i kod loze.

196
 \

BIOLOŠKA
POLJOPRIVREDA
Pl..,.,

DANAS

I
 VELIKA BRITANIJA

Ideje osnivaca A. Howarda preuzela je tvrtka »Soil association«,

glavno englesko udruženje biološke poljoprivrede.

Eksperimentalna farma u Haughleyu (Suffolk)

Dijeli se na tri dijela: biološki, mješoviti i odjel bez stoke.

. U biološkom odjelu primjenjuje se biološka tehnika (kompost bez
kemijskog gnojiva). Glavne kulture su pšenica, kukuruz, jecam, zob,
grah i grašak a povremeno s livadom prema plodoredu. Od životinja uz-
gaja se stado muznih krava (15 krava i junica), stado ovaca (13 ovaca) i
250 kokoši.
. U mješovitom odjelu primjenjuje se tehnika klasicne poljoprivrede
(kemijska gnojiva, dušicna, fosforna, kalijeva i stajski gnoj i kemijska
tretiranja). Redoslijed kultura i uzgoj koji se prakticira je isti kao i u bio-
~ loškom odjelu, s istim plodoredom od 10 godina ukljucujuci povremeno
i livadu od 4 godine.
.. U odjelu bez stoke uzgajaju se žitarice, šecerna repa, jecam, grah,
djetelina prema plodoredu od 5 godina. Fertilizacija je samo mineralna
gnojidba s iznimkom zelene gnojidbe u rotaciji sa zaoravanjem slame,
lišca i ostataka repe.
'" Iznosimo glavne rezultate postignute na trima odjelima u razdoblju
'tov
od 1952. do 1961.g., a koji odgovaraju jednoj potpunoj izmjeni (rotaciji)
za prva dva dijela i dvije rotacije za treci dio.

Proizvodnja mlijeka

GODIŠNJA
UKUPNA PROIZVODNJA KOLICINA KOLICINA
PROIZVODNJA PO 1 KRA VI MASTI SUHE TVARI

Biološki dio 37 800 I 2840 I 4,58 13,71

Mješoviti dio 35 200 I 2620 I 4,96 14,23
~
199
-/

SREDNJA PROIZVODNJA JAJA PO JEDNOJ KOKOŠI

lii Biološki dio 157
Mješoviti dio 157

SREDNJI URODI JEDNOGODIŠNJIH KULTURA

KULTURA BIOLOŠKI MJEŠOVITI ODJEL BEZ
ODJEL (q/ha) ODJEL (q/ha) STOKE (q/ha)
Pšenica (1952-1961) 28 33 30
Zob (1953-1961) 29 30 -
Jecamjari (1952-1955) 25 27 28
Jecam ozimi (1955-1961) 35 34 40
Grah (1952-1961) 14,5 13,3 20

Relativno niska proizvodnja mlijeka razlog je neselekcioniranog sta-

da u »Soil Associationu« (koji ne prima nikakve dotacije ni subvencije),
jer nije bila u mogucnosti nabaviti krave vece muznosti.
Osrednja plodnost tla opravdava niske prinose, ali u svjetlu rezultata
dobivenih u drugim proizvodima držimo da bi biološka tehnika koja se
koristi na eksperimentalnoj farmi u Haughleyu mogla biti savršenija, a
urodi veci.
Iz navedenih brojeva mogu se izvuci slijedeci zakljucci:
. Proizvodnja žitarica i leguminoza mješovitog odjela veca je za oko
10 posto od biološkog odjela.
. U biološkom odjelu proizvodnja koncentriranih namirnica i zobi je
manja, ali je u isto vrijeme dala vecu proizvodnju mlijeka.
. To govori u prilog tvrdnji da je u biološkom odjelu hraniva vrijed-
nost namirnica veca.

Gospodarstvo Sama Mayalla (Shrewsbury)

Površina 240 ha. Sam Mayall koristi biološku tehniku vec 20 godina. ~
Proizvodnja je uglavnom usmjerena na stoku.
. 200 mlijecnih krava (pasmine ayrshire) i mladih junica; mušku telad
prodaje u dobi od sedam dana;
. 80 krmaca (velika bijela pasmina) i 700 prašcica;
. 200 ovaca.
Površina tla je podijeljena (1968. g.) na:
. 36ha pšenice;
. 28 ha jecma;
. 9 ha graška;
. 1,5ha mrkve.
. Ostatakje povremenolivada.
200
 Fertilizacija se obavlja samo kompostom (20 tiha svake 3 godine), a
povremeno gnojnicom livade.
Glavne vrste biljaka na livadama su: bijela djetelina, repak, vlasulja,
engleski Ijulj, antoksantun, cikorija.
Proizvodnja mlijeka iznosi oko 4500 I po laktaciji (sa 4,5 posto masti
i 13 posto suhe tvari).
Srednja starost krava je relativno visoka. Neke krave stare su 18 go-
dina i još uvijek daju otprilike 4000 I mlijeka za vrijeme laktacije. Stanje
zdravlja životinja je izvrsno.
Sva hrana za krave proizvodi se na imanju s dodatkom alga i košta-
nog brašna.
Rentabilnost gospodarenja je izvrsna. Svakog mjeseca 12 proizvoda-
ca mlijeka iz okolice sastaju se i usporeduju cijenu proizvoda. Cijena
proizvodnje S. Mayalla je najniža, a nju omogucuje:
. Visoka starost krava. koje ostaju dugo vremena produktivne.
. Kvaliteta ishrane (trava i koncentrati) te proizvodnja na farmi, koja
omogucuje da se ne kupuje nijedna namirnica izvana.

Gospoda"rstvo A. E. Keymera (Sussex)

Površina gospodarstva: 145 ha (vezano za proizvodnju stoke).

A. E. Keymer uzgaja krave pasmine jersey, koja daje 3375 I mlijeka
godišnje u laktaciji (sa 5,57 posto masti i 15,95 posto suhe tvari). Srednji
broj laktacije je 9. Stado je slobodno (slobodna ispaša i vrijes).
Veterinarski troškovi iznose 1/10 onih od susjednih farmera. Svake
godine se proizvodi 2000 tone komposta iz svih raspoloživih tvari (sla-
me, tratine, blata iz jarka, gradskog smeca itd.).
Livade se podrivafu na 60 cm svake pete godine.
Primjera radi, navodimo da se s livade starosti II godina dobiva sva-
ke druge ili trece godine 20 tona komposta i 60 tona trave u 2 otkosa.

201
 SR NJEMACKA I ŠVICARSKA

Vecina njemackih proizvodaca prakticira biodinamsku metodu. Tu

je rijec gotovo uvijek o malim obiteljskim posjedima. U svakoj regiji na-
lazi se po jedan tehnicki savjetnik pod cijim se nadzorom proizvodi.
Postoje dva centra za biodinamska istraživanja. Jedan je u Darm-
stadtu, SR Njemacka, a drugi u Dornachu, Švicarska. Centar u Darm-
stadtu dvomjesecno izdaje znanstveno-tehnicki casopis» Lebendige Er-
de«.

Gospodarstvo E. CalJe
(Hennebergu Bavarskoj)

M. J. Leibold prakticira biodinamsku metodu vec 14 godina. Od 50

ha površine na 25 ha su šume, 8 ha livade i 17 ha plodoreda.
Plodored

Prva godina: krumpir;

Druga godina: ozime žitarice;
Treca godina: mješavina zobi, jecma i raži;
Cetvrta godina: djetelina (zasijana u žito);
Od 5. do 8. godine: eventualno livada;
Nakon 9. godine: jare žitarice.
Srednji urod pšenice 36 q/ha.
Stado se sastoji od 30 goveda, od cega je 15 muznih krava. Proizvod-
nja je 4000 1mlijeka u laktaciji (4 posto masti). Sva hrana za stoku proiz-
vodi se na gospodarstvu. Fertilizacija je istog tipa kao i na prethodnoj
eksploataciji. M. Leibold cijeni da je njegova eksploatacija rentabilnija
od njegovih susjeda.

202

.I.
 Gospodarstvo G. Oswalda u Švicarskoj

Ovo je istog tipa kao i prethodno, ali ipak dvije cinjenice valja po-
sebno naglasiti:
. Kulture žitarica su ciste od korova. Iako se nijedan herbicid ne upot-
rebljava, urodi pšenice se krecu oko 40/ha.
. Sorta krumpira Ementhal uzgaja se na gospodarstvu unazad 30 godi-
na i svake godine se uzima sjeme iz vlastite proizvodnje, a do sada se ni-
su pokazali nikakvi znaci degeneracije.
Stanje kulture krumpira je izvrsno, jedino tretiranje koje se izvodi je
zaprašivanje s biodinamskim preparatima broj 500 (na bazi silicija).

Organizacija dr Miillera u Švicarskoj

Ova organizacija obuhvaca 700 gospodarstava. Ona se s jednog mjes-

ta snabdijeva tehnickim i komercijalnim kadrom. Preporuca metodu na
bazi mljevenog kamena. Urodi od svih kultura su u najmanju ruku jed-
naki, a cesto puta superiorniji onima iz susjednih klasicnih gospodarsta-
va. Evo nekoliko primjera:

PROSJECNI UROD
U biološkom gospodarstvu U klasicnom
dr MiiIIera gospodarstvu
rajona
Mrkva 50-55 tiha 35-40 tiha
Crvena repa 60 tiha 35-40 tiha
Mlijeko (u laktaciji) 4000-5000 I 3500 I

Gospodarstvo E. ('alle
(na sjeveru Švicarske)

Farma površine 30 ha od cega je 10 ha u trajnim livadama i 20 h pod

plodoredom.
Normalni plodored je slijedeci:
. povremenalivada;
. kukuruzza krmu;
. pšenica;
. jecam;
. zob.
203
 Fertilizacija:
. gnoj (svake 3. ili 4. godine);
. gnojnica (na livade);
. fosf~tna drozga (svake 5. i 6. godine);
. morske alge.
Urodi žitarica (pšenica, jecam, zob) krecu se oko 40 q/ha, dakle, na
istoj visini kao i onih u kemijskoj proizvodnji kod susjeda.
Valja ipak priznati da mnogi proizvodaci koji primjenjuju biološku
poljoprivredu (odnosno drže da je primjenjuju) dobivaju osrednje rezul-
tate. Razlog za takvo stanje je vrlo jednostavan: proizvodaci odviše ces-
to vjeruju da je za biološku poljoprivredu dovoljno da se obustave ke-
mijska gnojiva i tretiranja i da se zamijene organskim i prirodnim mine-
ralnim gnojivom koje odabiru nasumce. Takvo shvacanje dovodi do
neuspjeha. Biološka tehnika se ne može polovicno izvoditi.

204

--I
 DRUGE ZEMLJE

Podaci s kojima raspolažemo za ostali svijet su samo pojedinacni.

Evropa

Izvan vec nabrojenih zemalja (SR Njemacke, Švicarske, Engleske i

Francuske), biološka poljoprivreda se osobito provodi u Nizozemskoj i
Belgiji, a vrlo malo u Španjolskoj i Italiji.

Srednji istok

Koliko znamo, jedino Izrael provodi biološku poljoprivredu.

SAD

Biološki pokret u SAD je dobro utemeljen, premda je neznatan u od-

nosu na ukupnu proizvodnju u toj zemlji. Glavni periodicki americki list
o poljoprivredi i biološkom povrtlarstvu jest »Organic Farming and
Gardening«, a izlazi u 525.000 primjeraka.
Biološka gospodarstva nalaze se i u brojnim ostalim zemljama poi-
mence u Indiji, Japanu, Australiji, Južnoj Africi, Brazilu, Kanadi i dr.

205
"1

COVJEK
I ŽiVI SVIJET
 Veliki san suvremene znanosti jest da sintetizira živu tvar. Tko ce u
tome uspjeti? Mi ne znamo, ali do sada su svi pokušaji ostali uzaludni.
Život ostaje tajna, zacudujuca i nedokuciva. Cak i najjednostavnija
živa bica su toliko složena da malo znamo o njihovu djelovanju. Zato
naš stav prema životu treba da bude pun poštovanja.
Poljoprivredu se ne može voditi a da se ne intervenira u životni pro-
ces i ne mijenja prirodna ravnoteža: u prirodi ne postoje gotova polja ži-
ta i nasadi jabuka. Mi smo, prema tome, dužni usmjeravati i modificirati
rast bilja i životinja. Protivnici biološke poljoprivrede iz toga zakljucuju
da podržavati mit o prirodnoj ravnoteži u najmanju ruku vodi odricanju
od cijele poljoprivrede. Ali ako je istina da moramo održavati prirodnu
ravnotežu, ne treba zaboraviti da postoje mnogi nacini kojima se to po-
stiže. Kako prepoznati ispravan nacin? Prije ili kasnije po plodovima:
prema kvaliteti ubranih plodova i prema održavanju plodnosti tla. Ali
katkada je za rezultate potrebno mnogo vremena.
Ipak, ne moramo cekati na rezultate pa da bismo istom tada saznali
kako su izvjesne intervencije u biološkom procesu bile pogrešne. Mi,
dakle, trebamo intervenirati, ali oprezno. Valja nastojati prije svega fa-
vorizirati život u svim oblicima a ne ga uništavati ili primoravati u sup-
rotnom pravcu od njegovih zakona.
Opcenito se misli da se zna što je potrebno biljkama i životinjama:
posebno pripremljena hrana, topiva gnojiva, a uskoro ce stici i sintetska
hrana životinjama.
Jedini nacin dobre hranidbe biljaka i životinja sastoji se u tome ako
im omogucimo da izaberu ono što im najbolje odgovara, a to znaci:
. Da biljke žive u onom tlu u kojem se mogu organizirati i udružiti s
mikroorganizmima prema svojim fiziološkim potrebama.
. Da životinje pasu na livadama uzgajanim biološkom metodom.
Sve druge intervencije u biološkom procesu mogu imati nepredvidi-
ve posljedice. Cuvajmo se, dakle, nerazboritih intervencija.
Mudrost - to je prva lekcija izvucena iz razumno provodene poljop-
rivrede, znaci biološke. Drugi zadatak je: cijeniti život. Umjesto da se
borimo protiv prirode, treba u prvom redu prouciti njezine zakone, a za-
tim primijeniti one metode koje su u skladu s njom: prema tome suradi-
vati s prirodom, a ne boriti se protiv nje; takav je rad suviše skup, a nje-
govi proizvodi su nezdravi za covjeka.

14 BIOAGRJKULTURA 209
 ~IOLOSKU AGRIKULTURU I

U uvodnom izlaganju o povrtlarstvu naveli smo najpovoljnije vrije-

me za pocetak rada u biološkom vrtu. Svaki je pocetak u izvjesnom smis-
lu težak, a posebno prijelaz iz klasicnog nacina pripremanja i održava-
nja tla i hranidbe bilja NPK gnojivima na biološki nacin održavanja i
pripreme tla te hranidbe bilja.
. Osnovna razlika jest u tome što upotrebom NPK gnojiva planiramo
urode prema odnošenju hraniva iz tla sa žetvom u nastojanju da dobije-
mo planirane urode i održimo plodnost tla. Time hranimo biljke izravno
prema planiranim urodima.
Biološkom hranidbom ne hranimo biljke izravno nego, ponajprije,
organizme u tlu, a biljke izmjenom tvari u podrucju korijenova sistema.
Da tu osnovnu razliku u hranidbi što bolje objasnimo, navest cemo
nekoliko primjera iz klasicne poljoprivrede. Prije prijelaza na intenzivnu
primjenu kemijskih sredstava postojala su tzv. pšenicna tla, na kojima je
uzgoj pšenice davao najbolje rezultate, isto kao i uzgoj kukuruza, krum-
pira, šecerne repe i dr. Uvodenjem intenzivne gnojidbe sa NPK gnojivi-
ma to se iz temelja izmijenilo. Na primjer, na tlima na kojima je pšenica
prije davala dobre rezultate danas se s uspjehom uzgaja kukuruz, a isto
tako podrucja za uzgoj kukuruza danas daju obilate žetve pšenice. Zna
se da pšenica vrlo dobro uspijeva na neutralnim i slabo alkalicnim tlima,
a kukuruz obratno, na kiselim tlima. Što se, dakle, izmijenilo uvodenjem
kemizacije u poljoprivrednu proizvodnju? Izmijenila se reakcija tla! Od
neutralnog i slabo alkalicnog postalo je više kiselo, a od kiselog neutral-
no i slabo alkalicno. To pokazuje da su se izmijenili prirodni uvjeti za
proizvodnju, ali su se povisili urodi. Da je to samo djelomice tocno, po-
kazali smo rezultatima dobivenim uzgojem šljive aženke u Francuskoj.
Želimo li se, dakle, vratiti biološkoj agrikulturi, moramo tlu vratiti nje-
gove prirodne uvjete za proizvodnju, dakle, reakciju tla podesiti tako da
biljka ima prirodne uvjete koji joj odgovaraju.

ŠTO JE REAKCIJA TLA?

Ne želeci se upuštati u cisto kemijsko tumacenje odnosa iona »0« i

»OH« kojima se objašnjava kiselost i alkalicnost, zadržat cemo se na re-

210

--i
akciji tla u odnosu na živa bica koja ga nastanjuju. U kiselom tlu žive
posve druge vrste organizama od onih u neutralnom i alkalicnom. Uvo-
denjem kemizacije u proizvodnju izmijenili smo reakciju tla, a time i ži-
vot u nje'rnu, bolje reci uništili ga. Zašto? Još je L. Pasteur utvrdio da se
hranidba bilja vrši tako da kroz polupropusnu membranu (semipermia-
bilnu) mogu prolaziti samo lijevo orijentirane molekule, dok desno ori-
jentirane to ne mogu. Što se dogada u procesu hranidbe bilja? Dio hra-
niva što ih dodajemo u obliku sintetskih NPK gnojiva ostaje neiskoriš-
ten u tlu. Taj neiskorišteni dio gnojiva blokira rad mikroorganizama i
ujedno mijenja reakciju tla, drugim rijecima, stvara umjetne uvjete za
proizvodnju i uništava rad korisnih mikroorganizama u tlu.

ŽIVOTU TLU

Vec je prije bilo govora o tome da se biološka agrikultura temelji na

respektiranju života u tlu. Svaki sloj tla ima svoje specificne organizme
kojih se broj povecava pocam od dubine od 5 cm pa dalje sve do 20 i vi-
še, ovisno o rastresitosti i prozracnosti tla. Do dubine od 5 cm tlo je dje-
lomice nastanjeno aktinomicetima i još nekim mikroorganizmima, jer
svjetlo i sunce djeluju nepovoljno na razvitak organizama u tom po-
vršinskom sloju. Što idemo dalje u dubinu, broj mikroorganizama je sve
veci, a njihov rad sve intenzivniji.
Rad mikroorganizama u tlu se medusobno upotpunjuje i nadogradu-
je, stoga je temeljno pravilo u pripremanju tla da se njegovi slojevi me-
dusobno ne preokrecu, jer u svakom sloju živi posebna, njemu svojstve-
na vrsta mikroorganizama; jedni pripremaju hranu za druge, te se u
rastvaranju sastojaka tla medusobno upotpunjuju.
Rekli smo, takoder, da sunce i svjetlo smetaju razvoju mikroorgani-
zama u tlu. Što raditi da bismo postupili u skladu s potrebama organiza-
ma u tlu? Organizam u tlu moramo zaštititi od utjecaja svjetla i sunca, a
to radimo pokrivanjem površine tla. Odmah nakon što smo prorahlili tlo
i posijali odredenu kulturu, površinu tla valja prekriti tankim slojem ot-
padnog organskog materijala. Rad mikroorganizama u tlu je to intenziv-
niji, što su povoljniji uvjeti za njihov život, a to su zrak, voda i toplina.
Rastvaranjem organske materije u tlu te uslijed aktivnosti °mikroorgani-
zama podržava se u tlu odredena toplina. Što je rad na rastvaranju in-
tenzivniji, to je i toplina koja se pri tome razvija veca.

Razlika u ocjeni plodnosti tla izmedu biološke i kemijske proizvod-

nje jest u tome što se prema kemijskom poimanju plodnosti i priklad-
nosti za visoke urode ocjenjuje koliko se u tlu nalazi hraniva u fiziološki
aktivnom obliku, dok se ubiološkoj agrikulturi plodnost tla i priklad-

211
 nost za visoku proizvodnju ocjenjuje prema intenzitetu disanja, odnosno
kolicini proizvoda disanja tla, to jest izlucivanju CO2.
Promatrajuci razlike izmedu primjene kemijskih hraniva u održava-
nju plodnosti tla i postizavanju visokih uroda i biološkog pristupa rješa-
vanju plodnosti tla i stanja koje se time postiže, postaje nam jasno zašto
su prije postojale razlike u tlima na kojima se s vecim uspjehom uzgaja,
na primjer, pšenica, i u tlima na kojima se prije s vecim uspjehom uzga-
jao kukuruz i ostale kulture. Ta su tla bila prirodno podesnija za proiz-
vodnju navedenih kultura, što je uvodenjem intenzivne gnojidbe NPK
gnojivima potpuno izmijenjeno.
Za održavanje plodnosti tla ubiološkoj agrikulturi i postizanje viso-
kih uroda potrebno je, dakle, vratiti tlu prirodnu reakciju, što znaci oživ-
jeti ga s onim organizmima koji su mu svojstveni, jer je život u tlu pokre-
tac svih aktivnosti u ishrani bilja. No, kako cemo kod navedenih kultura
postici visoke urode?
U vezi s uvodenjem bioloških mjera u proizvodnju poljoprivrednih
kultura mnogo je lakše prijeci na proizvodnju povrca, voca i grožda ne-
go, na primjer, na proizvodnju žitarica, jer u navedenim vrstama poljop-
rivrednih kultura veliki dio proizvoda je voda, a manji dio suha tvar;
stoga uz obicne uvjete proizvodnje mnogo je lakši pristup u povecanju
sadržaja bez posebne naglašenosti i potrebe za izmjenom plodoreda, kao
osnove za postizanje visokih uroda.
Kod žitarica visoke urode u proizvodnji moguce je postici uvode-
njem odredene vrste plodoreda u kojem djetelinsko travne kulture i soja
imaju važan zadatak. Djetelinsko-travne kulture i soja u plodoredu os-
tavljaju tlo u dobrom strukturnom stanju i obogacuju ga potrebnim koli-
cinama dušika. Ovo je osobito važno jer žitarice traže veci sadržaj raspo-
loživog dušika u tlu bez kojeg je vrlo teško postici visoke urode. Praksa 1
nam pokazuje da se i u proizvodnji žitarica ubiološkoj agrikulturi posti-
žu visoki urodi pšenice (po hektaru 40, 50 i više mtc.) tamo gdje se njo-
me zasijavaju odredene površine u plodoredu nakon njegova održavanja I
kroz 3 do 4 godine djetelinsko-travnim kulturama, uzgojem soje, uz uv-
jet da se poduzimaju i ostale mjere u hranidbi (primjenom komposta i
ostalih prirodnih mineralnih gnojiva). Ako iz navedenog izlaganja želi-
mo izvuci neki putokaz za prijelaz iz kemijske na biološku poljoprivre-
du, onda prije svega valja naglasiti da takav postupak treba biti postu-
pan.
Ako, kao primjer, uzmemo gospodarstvo sa 10 k. j. površine u kojem
su sekao glavne kulture uzgajale žitarice, tada je za pocetak najbolje da
pocnemo uzgajati povrce za potrebe vlastitog domacinstva, prije svega
stoga što se u proizvodnji povrca ponajprije postiže uspjeh. Ujedno je
potrebno steci izvjesnu preorijentaciju u vlastitom mišljenju. Iz prakse
preoravanja tla u kojem duboka zimska brazda ima svoje odredeno
mjesto u pripremi tla, valja se sada odjednom usmjeriti iskljucivo na
212

II
I
1
 prorahljivanje tla uz produbljivanje dubljih slojeva tla. Zatim, isto tako
važna mjera je oživljavanje tla.
Znamo da je život u tlu gotovo uništen nakon intenzivnog gnojenja
NPK gnojivima. Ostaci gnojiva i pesticida potpuno su paralizirali rad
mikroorganizama u tlu koji su nosioci ishrane. Preci na zasijavanje žita-
rica moguce je donekle na površinama koje do tada nisu uopce bile ob-
radivane, primjerice, na trajnim livadama ili pašnjacima. Te se površine
prireduju tako što se prije jeseni izveze stajski gnoj, po mogucnosti krav-
lji, i njime prekrije sloj debljine od 3 do 5 cm. Gnoj može biti i svjež. Ne
stoji zamjerka da se time iz gnoja gubi mnogo dušika jer eventualni gu-
bitak nadoknaduju mikroorganizmi koji se odmah po iznašanju naselju-
juu gnoj te ga rastvorbom organskih materija obogacuju dušikom. U
proljece ili još u toku zime, dok je još snijeg, na tim površinama posipa-
mo prirodno mineraino gnojivo (KPMG, sirove fosfate i dr.), koji ce još
u toku zime dobro doci za pojacanu ishranu mikroorganizama, kako u
tlu tako i onih koji se razvijaju na površini. Ovo predstavlja neku vrstu
površinskog kompostiranja koje u novijoj primjeni bioloških metoda za-
uzima sve znacajnije mjesto.
Još se bolji rezultati postižu ako na površinu za proljetnu sjetvu na-
nesemo kompost i to nakon plitkog preoravanja površina. S obzirom na
ono što je vec prije receno, preoravanje se vrši vrlo plitko, dubine najvi-
še do 20 cm. Kompost se priprema prema novoj metodi kompostiranja
koja traje svega 4 do 6 tjedana. Tako pripremljeni kompost znatno se
razlikuje od uobicajenog pripremanja koje je trajalo 2 do 3, pa i više go-
dina.
Rezultati koje postižemo u pocetku biološkog održavanja tla nisu
spektakularni, ako ih usporedujemo s onima koje postižemo primjenom
... kemijskih metoda. No svakako su veci ako raspolažemo dovoljnom koli-
cinom stajskog gnoja koji prethodno kompostiramo. Slicne rezultate po-
stižemo u vocarstvu i vinogradarstvu. Ako postupimo po metodi uzgoja
vocaka Bouche- Thomas sistem barka, vec nakon tri-cetiri godine može-
mo osigurati razmjerno visok urod voca vrlo dobre kvalitete.
Glavna poteškoca prilikom prijelaza na biološko gospodarenje je u
tome što je potrebno stalno nadgledati ono što se dogada na tlu i biljka-
ma. Za to je potrebno steci odredena iskustva. Potpuno je pogrešno bilo
kakvo šabloniziranje i postupanje po unaprijed odredenom receptu. Tre-
ba temeljito ovladati spoznajama o tlu i životu u njemu, kao i o tome što
život u tlu unapreduje, a što ga uništava. Treba povremeno pratiti stanje
pH (kiselosti i alkalicnosti u tlu) te sadržaj organske materije - humusa.
Iz iskustva se zna da povecanom kolicinom humu sa za 2,5 do 3 posto
znatno pojednostavnjuju sve mjere zaštite biljaka od bolesti i štetocina.
Pratimo li kroz godine sadržaj humusa i kiselost odnosno alkalicnost
tla, te ako doista pravilno održavamo tlo i hranimo biljke, vidjet cemo
da se stanje pH sve više približava neutralnoj tocki, to jest pH 7. To nam

213
 je ujedno pokazatelj da je u tlu sve intenzivniji rad mikroorganizama,
narocito bakterija i mikorize koja inace predstavlja životni most izmedu
tla i korijenovog sistema biljaka.

PRIMJENA ZAŠTITNIH MJERA

U BIOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI

Potreba primjene zaštitnih mjera u biološkom nacinu održavanja tla i

hranidbe bilja predstavlja ogledalo našeg rada u pravilnoj primjeni bio-
loških mjera. Što je naše tlo sadržajnije humusom i što je u njemu život
mikroorganizama intenzivniji, to se smanjuje potreba za primjenom po-
sebnih mjera zaštite poljoprivrednih kultura. Vec smo iznijeli podatak
koji se temelji na iskustvu iz prakse: cim se sadržaj humusa u tlu pribli-
žuje postotku od 3 posto, tada nema potrebe za posebnom primjenom
zaštitnih mjera.
U klasicnoj poljoprivredi, u kojoj se primjenjuju intenzivne zaštitne
mjere, polazi se od krive pretpostavke kojom se želi totalno uništiti šte-
tocine i bolesti. Time se, prije svega, uništavaju i naši pomag'aci, to jest
predatori štetocina, te se tako stvara zacarani krug iz kojeg je vrlo teško
naci izlaz. U biološkoj proizvodnji polazimo od spoznaje da je totalno
uništenje štetnika neostvarivo jer se život jednoga nadovezuje na život
drugoga, stoga, uništavajuci manje važnog štetocinu omogucujemo raz-
voj drugome i za kojeg je vrlo teško pronaci uspješno sredstvo obrane.
. Kao primjer za to može nam poslužiti crveni pauk koji u biološkom vo-
carenju uopce ne predstavlja nekog štetnika o kojem bi trebalo posebno
voditi racuna, a kod intenzivne primjene pesticida ni do danas ga se nije
uspjelo definitivno riješiti.
Poduzimanjem bioloških mjera za unapredenje života u tlu nastoji-
mo u prvom redu prilagoditi ishranu koja u principu treba da bude što
raznovrsnija, kako organskog tako i mineralnog porijekla.
Svaki proizvodac mora sam dobro poznavati svoje tlo i potrebe hra-
nidbe mikroorganizama u njemu. U kolicinskom pogledu može se do.da-
vati premalo mineralna gnojiva, uslijed cega nastaje manjak u hranidbi,
a može i previše, nakon cega se javljaju neki štetocine kao što su, na pri-
mjer, lisne uši na vocu i povrcu. Organskom hranidbom, dakle, ne smije
se pretjeravati ako se žele izbjeci dodatne mjere zaštite protiv štetocina i
bolesti.
Osim hranidbi, punu pažnju potrebno je posvetiti održavanju tla i
njegovoj što boljoj strukturi i prozracnosti. Povrce na tlu održavano
mulcom, a dobro prozraceno bilo je potpuno zdravo i bez ikakvog vidlji-
vog znaka oštecenja. Isto povrce na slabo održavanom tlu i u rastresitom
stanju bilo je lošeg izgleda i puno razlicitih štetocina i bolesti.

214

--
 Štetocine i bolesti, dakle, napadaju uglavnom oslabljeni organizam,
ili zbog loše hranidbe ili zbog nepravilno održavanog tla, uz uvjet da je
izbor vrsta i sorti izvršen pravilno.

ZAKLJUCAK

Znanost, dakle, potvrduje da poljoprivreda koja poštiva život i nje-

gove zakone može proizvoditi zdrave i za ljude korisne namirnice. Ovom
smo knjigom željeli potaknuti poljoprivrednike na proizvodnju takve
hrane.
Biološka poljoprivreda je znanstveno utemeljena i do sada je položi-
la ispit svoje uspješnosti. Ona se može, takoder, sažeti u dvije rijeci: slu-
žiti covjeku. Držimo da nesreca naše civilizacije dolazi otuda, što smo za-
boravili istinu koju je davno izrekao francuski književnik Rabelais:
»Znanost bez savjesti je ruševina duše«, a kad se radi o poljoprivre- .
di, i duše i tijela!

I..

215
 ~A SAZ~A o ~
, ;
.

Vec smo opisali elektroosmozu i stimulativno djelovanje umjetnih

gnojiva NPK na povecanu proizvodnju poljoprivrednih kultura. Sada
cemo pobliže objasniti u cemu se sastoji to stimulativno djelovanje a u
vezi s time i život organizama koji nastanjuju tlo.
- Tlo nastanjuju razliciti organizmi. Razne vrste organizama nastanju- 1-
ju kiselo, slabo alkalicno i neutralno tlo. Vec smo opisali da se intenziv-
nom gnojidbom tla umjetnim gnojivima mijenja reakcija tla, a time i
vrsta mikroorganizama koji ga nastanjuju. Ujedno smo naveli zašto
upotrebom umjetnih gnojiva u hranidbi bilja dolazi do izmjene reakcije
tla s time što biljke mogu koristiti u sorpciji hraniva samo lijevo orijenti-
rane molekule koje mogu prolaziti kroz polupropusne membrane, dok
desno orijentirane molekule, koje cine 50 posto od ukupnog broja, biljke
ne mogu koristiti. Tako orijentirane molekule ostaju u tlu neiskorištene,
kao ostatak koji zagaduje tlo i mijenja njegovu reakciju, a time i život u
njemu. Da predemo na biološku agrikulturu, moramo prije svega vratiti
tlu njegovu prirodnu reakciju, drugim rijecima, moramo oživjeti tlo
onim organizmima koji su mu svojstveni.
Mijenjanjem reakcije tla mijenja se njegov elektromagnetski potenci-
jal koji se izražava u pH vrijednostima. ~
U vezi stimulativnog djelovanja umjetnih gnojiva naveli smo, tako-
der, da biljka uslijed povecane koncentracije fiziološki aktivnih hraniva
u tlu prima vece kolicine vode cime uskladuje povecani elektromagnet-
ski potencijal koji nastaje uslijed dodatnih kolicina umjetnih gnojiva. Iz
prakse je poznato da se veci urodi postižu za vrijeme vlažne godine (kao t
što je bila 1984.), dok urodi redovito podbace za vrijeme sušne godine.
Novija saznanja o plodnosti tla dokazuju da je za njegovu plodnost
važan odnos izmedu kozmickih i terestrickih sila.
Koje su to kozmicke sile? U kozmicke sile ubrajamo utjecaj Sunca,
Mjeseca i ostalih planeta.
Medu terestricke sile spadaju razne elektromagnetske i druge sile ko-
je su vezane za sastav našeg planeta. .l
Da bi se postigla plodnost tla, potrebno je da se odnos izmedu koz-
mickih i terestrickih sila dovede u ravnotežu jer u slucaju da ona ne po-
stoji, uza sva naša nastojanja oko rodnosti pojedinih kultura, rezultati ce
biti ograniceni. (
216
 Da ova saznanja nisu samo plod nekih teoretskih postavki, možemo
se vrlo lako sami uvjeriti. Za to postoje vrlo razliciti dokazi, a mi cemo
ovdje navesti samo dva.
Primjerice, kod vocaka koje ne radaju postavit cemo izoliranu spira-
lu od elektricne žice, s tim da jedan kraj zabodemo neposredno u tlo uz
vocku, a drugim ovijemo stablo u smjeru kazaljke na satu. Broj namota-
ja kontrolira se viskom. Visak ce se zaustaviti kad se postigne sklad iz-
medu terestrickih i kozmickih sila za pojedinu vocku. Ako smo taj na-
motaj obavili pravovremeno, to jest kada još u istoj godini postoji mo-
gucnost za formiranje cvjetnih pupova za rod u iducoj godini, vidjet
cemo da ce vocka koja je bila poznata po nerodnosti postici veliki urod.
U istu svrhu može nam poslužiti mala naprava, tzv. biorevitalizator.
Biorevitalizator je mala dašcica odredenih dimenzija na kojoj se na gor-
njoj strani nalazi ugraviran nacrt Keopsove piramide. Iz povijesti je po-
znato da su stari Egipcani 2800. g. pr. n. e. u njoj konzervirali leševe bez
posebnog konzervansa.

Biorevitalizator

Ako takav biorevitalizator postavimo na vocku koja je poznata po

svojoj neplodnosti i to pravovremeno, to jest tako da u istoj godini po-
stoji mogucnost formiranja cvjetnih pupova za rod u iducoj godini, nje-
zina ce se rodnost povecati.
U cemu se sastoji djelovanje takvog biorevitalizatora? Tim biorevita-
lizatorom postiže se zapravo ravnoteža u djelovanju kozmickih i teres-
trickih sila.
Na biorevitalizatoru je oznaceno slovom H mjesto koje treba okrenu-
tiprema~re. -

217
 Postoji razlika u upotrebi biorevitalizatora. Za zrnasto voce Uabuke,
kruške, dunje) biorevitalizator se postavlja s istocne strane stabla, a kod
koštunjicavog (šljive, breskve, marelice i dr.) sa zapadne strane.
Razlika izmedu upotrebe spirale i biorevitalizatora jest u tome, što
spiralu može uspješno aktivirati sam radiestezist, jer je potrebno da pre-
thodno ustanovi tzv. temeljnu zraku koja je za svaku vrst vocaka drukci-
ja; ujedno ne smije uciniti veci broj namotaja nego što je nužno jer se u
protivnom vocka može vrlo lako osušiti i uginuti.
Biorevitalizator, naprotiv, može upotrijebiti svatko, s time da pazi na
koju ga stranu vocke postavlja. Osim navedenog, biorevitalizator se mo-
že s uspjehom upotrijebiti i u druge svrhe.
Svrha korištenja spirale i biorevitalizatora jest u tome da pojasni
spoznaju o plodnosti tla, to jest da se plodnost tla, a time i povecani uro-
di ne postižu vecim kolicinama fiziološki aktivnih hraniva u tlu, nego
dovodenjem ravnoteže izmedu djelovanja kozmickih i terestrickih sila u
tlu i nad tlom.
>-

"

Pomocu spirale može se neutralizirati

. negativan utjecaj tla

Buduci da smo objasnili razlog zašto umjetna gnojiva sa svojim osta-

cima mijenjaju reakciju tla, a time ujedno i stanje života u tlu, sada ce- t
mo objasniti kako pojedina umjetna gnojiva djeluju na promjenu reakci-
je u tlu.
Radi boljeg razumijevanja toga navest cemo 3 osnovna elementa ko-
ja su važna za te promjene. ~
218
. Pomocu pH se dobiva uvid u stanje odnosa »H« i »OH« iona, odno-
si kiselosti, neutralnosti odnosno alkalicnosti pojedinog tla;
. rH2 faktor, tzv. redoks-potencijal tla, oznacava brzinu promjena oksi-
dacijskih procesa u tlu i biljci;
. RO faktor oznacava bioelektrootpor koji biljka pruža na .pojedina
gnoJIva.
TABLICA 1

pH rH2 RO

Superfosfat 4,9 30,8 780

Vapneni dušik 6,9 31,5 250
Fosforna drozga 8,3 32,8 2700
Trikalcijski fosfat 7,3 32,0 3400
Kalcijski nitrat 7,3 31,2 210
Urea 7,3 31,0 3250

Iz navedenih podataka vidi se kako pojedina gnojiva djeluju na tri

osnovna faktora koja mijenjaju reakciju tla i otpor što ga biljka pri cir-
kulaciji sokova pruža na primjenu umjetnih gnojiva. Da tako poremece-
ni odnosi ne bi izazvali uginuce biljke, za izravnavanje osmotskog pritis-
ka ona upija vecu kolicinu vode nego što je to potrebno u prirodnim
uvjetima, a time povecava obujam i ujedno postaje osjetljivijom na na-
pad raznih štetnika i bolesti.
Mjerenjem redoks potencijala kod biljaka hranjenih umjetnim gnoji-
vima ustanovljeno je, primjerice, kod uzgoja krumpira (dr J. Rouseau),
da zlatica napada krumpir gnojen umjetnim gnojivima zbog toga što nje-
govo lišce posjeduje vecu oksidativnu površinu, dok lišce krumpira hra-
njenog prirodnim gnojivima ima veliku reduktivnu površinu lista, što ne
odgovara zlatici.
Pasteur je utvrdio da za napad bolesti nije odgovoran mikrob nego
hranj ivi supstrat, dakle za napad zlatice »krivac« je list krumpira hra-
njen umjetnim gnojivima.
Kada je sorta potpuno prilagodena svojstvima tla a time i životu u
njemu, te kada se primjenjuje uzgojni oblik i ne remeti prirodna ravnote-
ža kozmickih i terestrickih sila, vocka uspijeva vlastitim snagama odolje-
ti svim ostalim nepovoljnim faktorima. kao što su napadi raznih insekata
i bolesti.
Pod našom kontrolom nalazio se jedan veliki nasad jabuka, koji je
zasaden 1981. godine sa 4 sorte: me1rouz (75 posto), ajdared (12 posto),
zlatni delišes (10 posto), greni smit (3 posto). Prve dvije godine nakon
sadnje nisu se poduzimale nikakve mjere za suzbijanje štetnika i bolesti.
Sorta melrouz koja najbolje odgovara tome tlu, bila je u tom razdoblju
potpuno zdrava i bez oštecenja, dok je sortu ajdared napala fusikladija,

219
a zlatni delišes pepelnica. Nakon što smo napustili strucno vodenje toga
nasada (1983. godine), potpuno se zapustio i ostao bez njege i zaštite. U
ljeto 1985.godine, uslijed zapuštenosti, sve su vocke sorti ajdared, zlatni
delišes i greni smit gotovo propale, dok je, naprotiv, sorta melrouz, pru-
žala zdrav izgled te donijela manji broj zdravih plodova (za veci broj
plodova nije imala oprašivaca).

UTJECAJ MJESECA I KOZMICKIH SILA

NA RAST I UROD BILJAKA

Opcenito je poznato da Mjesec utjece na velike morske površine dje-

lujuci na stvaranje plime i oseke.
O utjecaju Mjeseca na rast i radanje biljaka manje je poznato, a kad
su seljaci o tome vodili racuna, smatralo se to manje-više pukim praz-
novJerJem.
Ukratko cemo se osvrnuti na neka ranija saznanja koja spominje
rimski historicar Plinije u svojoj knjizi »Historia naturale«. Plinije navo-
di da su u staro doba trgovci drvom kupovali samo ono drvo koje je po-
sjeceno za vrijeme mladog Mjeseca. I
Neki poljoprivrednici u Istri naklijavaju krumpir za vrijeme mladog
Mjeseca. Seljaci izvoze gnoj samo onda kada nema Mjeseca jer postoji
vjerovanje da gnoj iznesen za vrijeme Mjeseca koji »raste« utjece na ja-
ce naklijavanje raznih korova.
Profesor Burr s Medicinskog fakulteta Yale, SAD, ustanovio je da 1
kod vocaka postoji potencijalna razlika u kolanju sokova u radu kambi-
juma izmedu dvije tocke, koje se nalaze na istoj okomici a na visinskoj
razlici od 1,55 m za vrijeme mladog i punog Mjeseca.
Pomocu svjetlosnih mamaca pratili smo let leptira jabukovog savija-
ca (Corpocapse pomonelle) na Institutu za zaštitu bilja u Stuttgartu.
Broj izlijetanja leptirova pocetkom mladog Mjeseca stalno se poveca-
vao. U pocetku je bilo uhvacen o svega 4 leptira, zatim se ulov dnevno -i
povecavao dok konacno nije postignut broj 27 za vrijeme punog Mjese-
ca. Odjednom je let potpuno prestao, odnosno nismo ih više mogli uhva-
titi na svjetlosni mamac. To se dogodilo upravo za vrijeme punog~jese-
~ ~
U vrijeme ribarenja više smo puta prisustvovali zacudujucem feno-
menu što ga izaziva Mjesec. Pokušali smo loviti ribu nocu, ali nismo us-
pijevali jer su valovi bili toliko veliki da nije bilo moguce pristupiti bliže
obali.
N o nakon pola sata, kako se Mjesec uzdigao nad morsku pucinu,
more se postupno pocelo stišavati i tako se brzo smirilo da je nastupila
potpuna tišina. i'

220
 Fenomen o utjecaju Mjeseca na smirivanje morske površine promat-
rali smo mnogo puta tako da smo stekli cvrsto uvjerenje o njegovoj veli-
koj snazi. U vezi s ribarenjem važno je spomenuti da riba za vrijeme pu-
nog Mjeseca naprosto nece da grize.
Pokusima su E. i L. Kolisko eksperimentalno dokazali utjecaj Mjese-
ca na klijanje pšenice, jecma i zobi. Najbolji rezultati u naklijavanju sje-
mena postignuti su kad je sjetva obavljena 2 do 3 dana prije punog Mje-
seca. Isto je utvrdeno i kod drugih biljaka, na primjer, mrkve, rajcice,
krumpira i dr.
Kod reza (prorjedivanja) vocaka utvrdeno je da su najbolji rezultati
zarastanja rezova postignuti u vrijeme punog Mjeseca. Preporuca se, ta-
koder, da se branje voca obavlja u vrijeme punog Mjeseca, no izgleda da
se takvo voce brže kvari.
Kakva je to sila koju posjeduje Mjesec? Je li ona povezana sa svjet-
losnim refleksom (odrazom Sunceve svjetlosti) ili necim drugim?
Tumacenje našeg velikog francuskog prijatelja Mattea Tavere doista
je originalno, jer ga dosad nismo mogli pronaci ni u jednoj znanstvenoj
knjizi. Po njemu, rast bilja i ostalog života na zemlji ne podržava Mjesec
nego Sunce. Sunce i Mjesec »krecu« se nebeskim svodom od istoka pre-
ma zapadu.
. Mladi Mjesec vidimo redovito samo na zapadu neposredno nakon
što je »zapalo« Sunce.
. Puni Mjesec vidimo samo na istoku, nakon što je »zapalo« Sunce.
To su, dakle, dva razlicita položaja Mjeseca - mladi Mjesec na za-
padu i puni Mjesec na istoku.
Kako se Mjeseceve mijene odrazuju na život na zemlji?
Matteo Tavera drži da Sunce podržava centrifugalnu silu, to jest silu
koja intenzivira rast biljaka i životinja, dok Mjesec podržava centripetaI-
nu silu, to jest silu koja djeluje suprotno sili Sunca - ona zadržava rast.
Kad vidimo mladi Mjesec na zapadu, on se na svojoj putanji oko
zemlje pocinje odvajati od Sunca i u to vrijeme pocinje sve više djelovati
centrifugalna sila, to jest sila koja stimulira rast, a sve manje centripetaI-
na sila Mjeseca, koja suprotno djeluje.
. U vrijeme punog Mjeseca, odnosno 2 do 3 dana prije, centrifugalna
sila Sunca je najveca jer je tada Sunce »samo« na nebeskom svodu, a
Mjesec je na suprotnoj strani Zemlje odvojen od Sunca i tada je njegov
negativan utjecaj na rast bilja potpuno paraliziran.
To je ujedno i najpovoljniji trenutak za sjetvu i za ostale radove koje
stimulira Sunce.
. Poslije punog Mjeseca, on se putanjom oko Zemlje ponovo pocinje
»približavati« Suncu i kada do izražaja sve više dolazi njegova centripe-
taina sila, koja je najjaca kada ga više »ne vidimo«, za onih 14 dana. To
je ujedno vrijeme kada je stimulativna snaga Sunca najviše potisnuta, to
jest kad je i rast biljaka mnogo slabiji.

221
 Istok zapad

OM

-------

- --0- - -- -~.

11.8M r\ - - .8"
- ~ - - - - - -\.J - - - -- - -- ~ I

EJM
"'~
,.
O -

,
MA ' ,------ .. " "

~. "
.
. .
. .. . "

""'~
"

, I
I

IV.

-- - - - - -0 ~ -- - - - -- -- -
J,
Z - zemlja,S - sunce, M - mjesec
I. - mladi mjesec, II. - puni mjesec,
III.- zadnja cetvrt, IV.- mjesec i sunce
zajedno na nebu

Mjeseceve mijene

To tumacenje, koliko znamo, nije nigdje znanstveno potvrdeno, ali

nam izgleda najprihvatljivijim i to iz slijedecih razloga. Život na Zemlji
ovisi o Suncu iako nam izgleda da pritom dolaze do izražaja Mjeseceve
mijene. Kad bi se na nebeskom svodu nalazio samo Mjesec (koji tada ne
bismo vidjeli jer nema vlastitog sjaja), život bez Sunca ne bi bio moguc.
Iz toga slijedi logican zakljucak da je Sunce izvor života na Zemlji, a da

222
Mjesec djeluje na dinamiku rasta. Život je, dakle, najintenzivniji nepos-
redno prije i za vrijeme punog Mjeseca, a najmanje intenzivan kada ga
ne vidimo.

RITMICKE VARIJACIJE

U mnogim biljkama ustanovljene su ritmicke varijacije u sadržaju iz-

vjesnih hranjivih elemenata.
Osim kruženja u 28 dana, postoji odredeni ritam Mjeseca i u toku 24
sata. Ustanovljeno je da se sadržaj nikotina u duhanu mijenja u toku da-
na, tako da je najveci sadržaj nocu, a najmanji u podne. Sadržaj, pak,
biljke valerijane najveci je u podne, a najmanji nocu. Poznavanje tih ci-
njenica od osobite je vrijednosti kod skupljanja ljekovitog bilja u medi-
cinske svrhe.

OSTALI KOZMICKI UTJECAJI

Ispitivanjem su E. i L. Kolisko dokazali da postoje utjecaji kozmic-

kih sila na rast žita. Oni su provodili pokuse naklijavanja žita u jami du-
bine 15 metara gdje je bio iskljucen utjecaj svjetlosti i topline. Pritom je
ustanovljeno da rast biljaka pokazuje znacajne varijacije prema vreme-
nu sjetve, pa se maksimalni rast nije poklapao s maksimalnom toplinom.
Kako se navedene varijacije nisu mogle pripisati utjecaju svjetlosti,
toplote i plodnosti tla, to ih treba pripisati nepoznatim ciniocima, vjero-
jatno centripetalnoj sili Mjeseca, centrifugalnoj sili Sunca, ili elektro-
magnetskim utjecajima Zemlje.

UTJECAJ SUNCEVIH PJEGA

NA RAST VOCAKA

Utjecaj Suncevih pjega na rast drveca proucavao je M. Tocque

(»L'Astronomie Moderne«). Rastom u drvecu nastaju koncentricni kru-
govi koji se vide prerezom stabla. U proljece formiraju se slojevi velikog
stanicja, a u jesen su ti slojevi manji i zbijeniji. Krugovi se mogu lako iz-
brojiti i prema njima se ocjenjuje starost stabla. Starost se ocjenjuje tako
što se svaki trostruki sloj stanicja broji kao rast stabla u jednoj godini
(god), a to odrazuje i klimatske prilike koje su vladale u toj godini. U
hladnoj i suhoj godini formira se relativno uzak prsten, dok kišna i vlaž-
na godina formira veci i zbijen krug (god). Time se može izraditi krivulja
koja predstavlja razne varijacije djelovanja klimatskih prilika u protek-
lom razdoblju.

223
 Grafikon predstavlja fluktuaciju koja je u skladu s krugom Suncevih
pjega od 11 godina, uslijed cega je teško ustanoviti korelacije izmedu
promjena izazvanih klimatskim prilikama i krugom pjega. To ide u pri-
log stavu da je drvece opcenito osjetljivo na povecanu aktivnost Sunca.

VODA PODRŽAVA ŽIVOT I OBRATNO

U knjizi» L'Energie Cosmique au Service de la Sante et du Progres«

M. Violet navodi slijedeci pokus:
»Za vrijeme ispitivanja ucinio sam kemijski cistu vodu sagorijeva-
njem vodika u cijevi plamenom uz prisustvo kisika. Litru te vode ulio
sam u kristalizator i u nju pustio živog punoglavca.
Životinjica je ostala nepomicna i odmah je uginula. Kako bih osigu-
rao dovoljnu kolicinu kisika, u vodu sam uvodio zrak i pustio novog pu-
noglavca. Ucinak je bio isti - punoglavac je uginuo.
Nakon toga tu sam vodu ulio u stakleni balon, zacepio i zapecatio, a
zatim ga iznio na balkon. Pokus sam obavio ljeti.
Mjesec dana nakon toga ponovo sam uzeo balon, otvorio ga i u vodu
pustio punoglavca. Ovaj put punoglavac je ostao živ i dalje se razvijao.
Ova mrtva, kemijski cista voda postala je, nakon što je bila izložena
utjecaju sunca na balkonu, živom vodom.
Taj je pokus pokazao da je voda koja je bila izvrgnuta radijaciji, a
kojom se napaja zemlja, postaje vitainom, to jest vodom koja podržava
život. Grijanjem iznad 65 DC ili vremenski dužim dodirom ona gubi svo-
ju radijaciju i postaje mrtvom.
Kemijski je ostala nepromijenjena kao i ona prije, ali se od nje ipak
znatno razlikuje.«
M. Violet uspio je konstruirati poseban stroj koji se sastoji od kon-
denzatora izoliranog pcelinjim voskom. Tim je strojem uspio kaptirati
nepoznatu radijaciju koju je nazvao »biološkim valovima«. Ucinio je
mnoge pokuse u svrhu testiranja takve vode a zakljucci iz njegovih po-
kusa su slijedeci:

. Dinamizirana voda izvrgnuta utjecaju Sunca nema toksicki ucinak

na živa bica.
. Takva voda nema posebne kurativne osobine, ali pojacava mehani-
zam obrane organizma, poboljšava opce stanje i trajanje života, ukratko,
ima djelotvoran ucinak na covjeka.
. Upotrijebljena za bilje (uranjanjem sjemena u dinamiziranu vodu, ili
zalijevanjem), povecava urode i uzrokuje raniju i vecu rodnost, kod
kravlje repe za 26 posto, krumpira za 6 do 10 posto, s povecanjem sadr-
žaja škroba za 17 do 23 posto.

224
 Prema M. Violetu, dinamizirana voda pod utjecajem radijacije posje-
duje svojstva »žive vode s izvora«, dok voda izvrgnuta utjecaju metala
(kao što je voda iz vodovodnih cijevi) gubi svojstva žive izvorske vode
jer joj nedostaju biološki valovi.
O prirodi tih bioloških valova mi, dosad, ne znamo ništa.

15 BIOAGRIKULTURA 225
1HOMEOPATIJA)
 RAZVOJ HOMEOPATIJE

Homeopatijske metode lijecenja stare su više od stotinu godina. No,

homeopatiju opovrgavaju suvremeni znanstvenici prvenstveno držeci da
ljekovito djelovanje homeopatskih lijekova nije moguce zbog smanjene
kolicine ljekovite supstancije.
Zakon slicnosti, to jest, slicno se lijeci slicnim (similia simiJjbus cu-
rentur), mogao bi se i prihvatiti da pripremanje lijeka nije bilo cesto pra:.....
ceno velikim razrjedivanjima ljekovite supstancije.
Tumacenja znanstvenika koji su se protivili velikim razrjedivanjima
ljekovite supstancije, narocito onim vecim od 12 CH, to jest vecim od
Avogadrove konstante (6,05 x 1023),temeljila su se na tvrdnji da u tak-
vim razrjedenjima nema ni traga ljekovitoj tvari, vec da su ona cista des-
tilirana voda. Iz tih razloga suvremena znanost odbacuje homeopatsku
metodu. Homeopaticari stoga djeluju kao vracevi koji više lijece sugesti-
jom nego homeopatskim liiekom.
Suvremena dostignuca znanstvenih istraživanja u podrucju velikih
razrjedenja srecom su potpuno izmijenila dojucerašnja poimanja o ho-
~ meopatiji i time omogucila da se kao nauka postavi na cvrste temelje.
Tumacenja o djelotvornosti lijekova što se dobivaju velikim razrjede-
njima prihvatili su mnogi znanstvenici koji su temeljito ovladali takvim
ispitivanjima.
Profesor Heinz iz CNRS u Strasbourgu dokazao je da destilirana vo-
da, koja je u pocetku sadržavala supstanciju (homeopatski lijek), zadrža-
va specificnu strukturu otopljene supstancije i onda kada te .f3czrijede-
nost otopine prešla Avo&adrov broj. Time je ujedno prihvaceno da je
vibracija uzrok djelovanja jako razrijedenog lijeka i da farmakološko di-
namicko djelovanje lijeka spada u podrucje !!l~h~n.ik~y"al..9ya-=. Vibraci-
jom i njenim ljekovitim djelovanjem moguce je protumaciti i analizirati
sve ono što se zbiva u živom organizmu.

229
 PRIPREMANJE HOMEOPATSKOG LIJEKA

Otopina se pravi tako da se uzme jedan dio maticne otopine i miješa

sa 99 dijelova destilirane vode (voda se redovito dva puta destilira) cime
se dobiva prvo razrjedenje ili 1 CH. To se razrjedenje zatim potresa rit-
micki kroz odredeno vrijeme (svakih 2 - 3 minute). Zatim se iz te otopi-
ne uzme jedan dio i miješa sa 99 dijelova nove destilirane vode i dobiva
razrjedenje od 2 CH. Ovo se razrjedenje opet potresa ritmicki kroz odre-
deno vrijeme.
Na isti se nacin postupa dalje cime se dobivaju razrjedenja od 3 CH,
4 CH, 5 CH, 6 CH, itd., ovisno o supstanciji koja se razrijeduje te pred-
videnoj reakciji koju ona treba da izazove u covjecjem, biljnom ili živo-
tinjskom organizmu.
Razrjedujuci aktivnu supstanciju na više od 12 CH, odnosno 10-24
dobivamo razrjedenje koje se nalazi iznad Avogadrovog broja (6,05 x
1023)*,to jest ono u kojem nema više ni traga prvotno otopljenoj sup-
stanciji.
Ispitivanja radio aktivnim izotopima pokazala su da se vec kod raz-
rjedenja od 9 CH ne mogu više pronaci tragovi prvotno otopljene sup- ~
stancije.
Suvremeni znanstveni istraživaci nastojali su objektivirati dokaz o
djelovanju visokih razrjedenja. Oni su pronašli odgovarajuce sredstvo
kojim su izvršili intoksikaciju žive tvari. Proucavajuci postupak elimini-
Tanja toksickog djelovanja dodavanjem homeopatskog lijeka u visokom
razrjedenju utvrdili su objektivno uspješno djelovanje visokih homeo-.
patskih razrjedenja.
L. Wurmser, J. Ney i profesor Lapp obavili su prva ispitivanja na za-
morcima. Davali su im subletainu dozu natrijevog arsenata koja je odgo-
varala kolicini od 1000 mg arsena. U prvim satima nakon trovanja ut-
vrdeno je izlucivanje 35 posto injektiranog arsena putem urina. To je
trajalo 90 slijedecih sati. Nakon izlucivanja navedene kolicine arsena,

* AVOGADROVO PRAVILO: jedan grammol bilo koje tvari u normalnim prilikama

zaprema isti volumen i to upravo 22,4litre kod oDe pod tlakom od I atmosfere. Avogadro-
va konstanta jest 6,05 x 1023molekula. Stoga I grammol bilo koje tvari sadrži 6,05 x 1023
molekula.

230
arsena je još preostalo u tkivu zamoraca i to u jetri i spužvastom tkivu
kostiju.
Nakon što su injektirali odredenom broju zamoraca homeopatska
razrjedenja, uspjeli su izazvati ponovno izlucivanje preostalog arsena
putem urina. Zamorci kojima nisu bila injektirana homeopatska razrje-
denja nisu izlucili preostali arsen iz organizma.
Homeopatska razrjedenja kretala su se izmedu 4 CH (10 - 8) i 7 CH.
Njihovo djelovanje pocelo se ocitovati tri tjedna nakon intoksikacije, za-
tim nakon sedam tjedana, dok su izlucivanja potpuno prestala nakon tri
mjeseca.
Tim pokusima nepobitno su d~a homeoDatski lijek ne djelu-
je autosugestiiom (ucinak placebo).
Ipak, ti su pokusi bili ograniceni na razrjedenja do 7 CH, u kojima se
djelomice još uvijek nalazila prvotno otopljena supstancija homeopat-
skog razrjedenja. Stoga ti pokusi nisu dokazivali o ljekovitom djelovanju
visokih razrjedenja iznad Avo adrovo bro.a.
Drugi istraživaci, me utIm, po uzeh su daljnja ispitivanja obavljaju-
ci ih s razrjedenjima koja su veca od Avogadrovog broja. Za sada cemo
se zaustaviti na istraživanjima profesora Barangera koji drži katedru na
Politehnickoj školi u Parizu.
Baranger je obavljao ispitivanja na pilicima zarazivši ih leukemijom.
Ta bolest nemilice pogada perad nanoseci smrtnost i do 100 posto.
Baranger je zarazio veliki broj pilica koje je, zatim, razdijelio u dvije
skupine. U jednoj skupini ostavio je veci broj netretiranih pilica, koji su
mu služili kao kontrola, a drugu skupinu tretirao je razrjedenjima home-
opatske kulture od 30 CH. Nakon petnaest dana svi netretirani pilici su
uginuli, dok je od tretiranih 50 posto bilo na putu ozdravljenja.
I ovim se okusom dokazalo da se ne radi o au osu esti"i lacebo)
te da u razrjedenju nije ilo ni traga otoplienoi supstanciii,

231
 KAKO DJELUJE HOMEOPATSKO RAZRJEÐENJE

I
.
il

Znanstveno dokazati Hahnemanovo otkrice zahtijeva odgovor na

dva temeljna pitanja:
- Djeluje li uistinu homeopatski lijek?
- Ako djeluje, u cemu se sastoji to djelovanje?
U tu svrhu eksperimentalno smo ispitivali djelovanje homeopatskih
razrjedenja, cak i vecih od Avogadrovog broja:
. Izvor snage homeopatskog razrjedenja, što se naziva aktivno fizikaI-
no terapeutsko djelovanje lijeka.
. Nacin pripremanja homeopatskog razrjedenja kako bi se omogucilo
oslobadanje snage homeopatskog lijeka.
. Sredstva pomocu kojeg se ta snaga održava u otopini i to kada u njoj
nema ni najmanjih tragova prvotno otopljene supstancije.
. Mijenja li ta energija izvjesne sastojke postupnim razrjedivanjem
(primjerice, zašto 7 CH neke supstancije djeluje, a 15 CH ne"djeluje).
Teorija govori da se ljekovito djelovanje homeopatske otopine ne <
može više osjecati iznad 11 CH. Ipak, iskustva homeopata koji su upot-
rebljavali visoka razrjedenja, kao i laboratorijska ispitivanja lijeka, ne-
dvosmisleno potvrduju pozitivno djelovanje razrjedenja, i vrlo cesto je
ono bilo zacudujuce djelotvorno.
j Ispitivanja se odnose kako na biljke tako i na životinje.
Profesor Netien, uz pomoc gospode Gavion i J. Boirona 1966. godi-
I ne obavljali su pokuse s visokim razrjedenjima modre galice na biljka-
I
ma. Ispitivali su niski grašak koji je uzgajan u loncima. Zalijevali su ga 3
puta tjedno otopinom modre galice u kolicini od 20 mg na 1 litru vode
za vrijeme citavog trajanja vegetacije. Svaka je biljka upila 1,4 g modre
galice cime je izvršena tzv. subintoksikacija graška.
Uzgajane biljke ipak su sazrele i donijele odredeni urod graška. Taj
je grašak poslužio kao materijal za izvodenje pokusa.
Prije svega, promatralo se klijanje sjemena koje je bilo tretirano
modrom galicom te usporedivalo s netretiranim sjemenom. Mjerenjem
se ustanovilo da su intoksicirane biljke dale manji urod zrna koji je i ve-
licinom bio za trecinu manji od uroda netretiranog graška. Osim toga,
intoksicirane biljke sadržavale su 3 puta više modre galice. .

232
 Prva. svrha drugoga pokusa, koji je izvršen istodobno kao i prethod-
ni, bila je u traženju nacina da se pomocu smanjenih (subletalnih) doza
modre galice intoksicirani grašak ponovno dovede u normalno stanje.
Jedna kolicina graška se namoci u destiliranu vodu, a druga kolicina u
razrijedenu otopinu modre galice od 15 CH.
Njihovim pokusima utvrdeno je da homeopatska razrjedenja modre
galice utjecu da se prvobitno intoksicirane biljke graška mogu vratiti u
normalno stanje i da razrjedenje od 15 CH stimulira razvoj korijena koji
je dosegao istu velicinu kao i korijen kontroliranih biljaka. Razrjedenja
modre galice od 15 CH omogucuju ujedno da se izluci modra galica iz
biljaka graška cije je sjeme bilo prethodno intoksicirano modrom gali-
com.
J. Boiron je zakljucio da razrjedenje modre galice od 15 CH odstra-
njuje modru galicu iz biljaka graška, pri cemu krivulja razvitka graška
pokazuje da je razvoj biljaka prethodno intoksiciranog sjemena nalik
onoj kontroliranih biljaka.
Tim se pokusima još jednom potvrdila djelotvornost visokih razrje-
denja.
Eksperimentalni dokaz djelovanja takvog razrjedenja ponovno je po-
tvrdio da svako spajanje otopine s otopljenom tvari na neodredeno vri-
jeme izaziva da otopina poprima specifican karakter (strukturu) i onda
kada u otopini nema više ni traga prvotno otopljenoj tvari.
J. Boiron je zakljucio da se zakon o identicnosti i slicnosti može ut-
vrditi (verificirati) eksperimentima u laboratoriju i da sva razrjedenja,
cak i veca od Avogadrovog broja, biološki razlicito djeluju ovisno o kon-
stituciji i temperamentu životinje, njezinoj zoološkoj pripadnosti, i o sa-
moj supstanciji koja se razrijeduje.

233
 HOMEOPATSKO RAZRJEÐENJE

U ispitivanjima razrjedenja vecih od 9 CH, kod kojih su korišteni ra-

dioaktivni izotopi, nije bilo moguce pronaci tragove prvotno otopljenoj
tvari.
Na temelju tih eksperimenata možemo tvrditi da u pokusima sa raz-
rjedenjima od 15 CH, a pogotovo onima sa 30 CH, ciji su rezultati bili
pozitivni, postoji izvjesni fizikaIno djelujuci faktor koji ne pripada
prvotno otopljenoj tvari.
Odakle dolazi ta energija u homeopatskom lijeku?
Izgleda da je djelovanje homeopatske otopine (lijeka) vezano uz os-
lobadanje unutrašnje energije atoma.
Profesor Dufor je dokazao da zrak koji se izdiše sadrži radioaktivne
cestice kao posljedica rastvaranja materije.
Uvidom u intraatomsku energiju pocinju se otkrivati goleme moguc-
nosti.
Time je moguce protumaciti teoriju L. Kervrana obiološkoj tran-
smutaciji.
Kokoši uzgajane na tlu ilovace bez kalcija, hranjene hranom kojoj
nedostaje kalcij, nesu jaja bez ljuske. Dade li se pak tim kokošima tinjac,
u vremenu od 24 sata kokoši ce nesti jaja s ljuskom.
Jedino moguce tumacenje za to jest:

K~~+ Hi -- Cai~

Nakon što je analizirao zakljucke L. Kervrana, dr Bernard je protu-

macio oslobadanje energije u homeopatskom razrjedenju.
Postupnim razrjedenjem uz ritmicko potresanje otapalo dolazi u do-
dir s otopljenom supstancijom uslijed cega atomi prelaze s onu stranu
njihova normalnog stanja. Iz ovako nastalog nestabilnog stanja djeluju
na otapalo u obliku vibracijskih valova koji prirodnu energiju otopljene ~
tvari prenose na otopinu.

234

1
 TEMELJNI PRINCIPI HOMEOPATIJE

. Tri su temeljna principa homeopatije:

. Zakon slicnosti
. Zakon velikih razrjedenja
. Originalni postupak kod bolesti i pacijenta.
Homeopatija je lijecenje koje se sastoji u doziranju velikih razrjede-
nja lijeka, koji u zdrave osobe izaziva simptom nalik onome što se pojav-
ljuje u bolesne osobe.
Pravilno upotrijebljen homeopatski lijek djeluje uspješno sve dok
bolesnikov obrambeni sistem nije došao u krizu, što se dogada obicno u
85 do 90 posto slucajeva.
U slucajevima kad bolesnikov obrambeni sistem dode u krizu, tada
je bolje upotrijebiti alopatski lijek.

235
 PRIMJENA HOMEOPATIJE U POLJOPRIVREDI

Prije petnaestak godina sreli smo se prvi put s primjenom homeopat-

skih preparata u suzbijanju bolesti i štetocina na vockama. Takav nacin
suzbijanja bolesti i štetocina u poljoprivredi nije bio za nas od osobite
važnosti jer su postojala kemijska sredstva zaštite za koje se tada držalo
da je njihova primjena mnogo jednostavnija i ujedno bezopasna za
zdravlje ljudi i životinja. Od tada do danas mnogo se toga izmijenilo, ka-
ko u nacinu i intenzitetu primjene kemijskih sredstava, tako i u spoznaji
da je intenzivna primjena takvih sredstava opasna po zdravlje ljudi i ži-
votinja.
Osnovna razlika izmedu upotrebe pesticida i homeopatskih prepara-
ta sastoji se u tome što je doziranje pesticida sracunato na potpuno uniš-
tenje parazita (što do sada nikada nije potpuno uspjelo), a upotrebom
homeopatskih preparata koristeci visoka razrjedenja u smanjenim, tzv. ~
subletalnim dozama, želi se parazite udaljiti od poljoprivrednih kultura,
a ne uništiti.
Primjenom homeopatskih preparata pojednostavljuje se a ujedno i
pojeftinjuje zaštita poljoprivrednih kultura, jer se njima štede prirodni
neprijatelji pojedinih parazita.
Primjenom pesticida uništavaju se prirodni neprijatelji parazita, stva-
ra se njihova rezistentnost te uvjetuje pojava novih koji do tada nisu bili
opasni. U ekonomskom pogledu to poskupljuje zaštitu.
Osim navedenih razlika u primjeni vec je mnogima postalo jasno da
.intenzivna primjena pesticida u zaštiti poljoprivrednih kultura predstav- .
lja ozbiljnu opasnost po zdravlje životinja i ljudi. Otrovnost pesticida za
ljudsko zdravlje bila je neposredan povod da se vec do sada zabrani
upotreba nekih pesticida, kao što su DDT, HCH, ENDRIN i dr., za koje
se u pocetku držalo da nisu opasni. Koliko ce preostalih pesticida ostati
u upotrebi?
Primjena homeopatskih preparata u lijecenju ljudi rasprostranjena je
u mnogim zemljama. Koliko je nama poznato homeopatski preparati za
suzbijanje bolesti i štetnika na poljoprivrednim kulturama proizvode se
samo u Francuskoj.
S francuskim preparatima dvije godine smo suzbijali jabukov savijac
(Carpocapse pomonelle) i krastavost plodova (Fusic1adium dendriti-
cum) na jabukama na objektu Kukljaš u Našicama. Rezultati tih pokusa

236

L
 daju naslutiti da ce njihova primjena i kod nas dati dobre rezultate.
Osim navedenih preparata u Francuskoj se proizvode i drugi homeopat-
.r ski preparati za suzbijanje bolesti i štetnika na ostalim poljoprivrednim
kulturama.
Primjenom homeopatskih preparata u zaštiti poljoprivrednih kultu-
ra:
. Smanjuju se doze aktivne materije za provodenje prskanja u odnosu
na tzv. subletaine doze.
. Provodenjem prskanja smanjenim dozama homeopatskih otopina
t smanjuje se opasnost od trovanja ljudi i životinja.
. Smanjenim dozama aktivne materije smanjit ce se veliki troškovi za-
štitnih mjera.
. Smanjenim dozama štite se prirodni neprijatelji parazita jer oni odr-
žavaju biološku ravnotežu i besplatno vrše zaštitu bilja.
U tu svrhu predlažemo:
. Da se i kod nas znanstveno ispitaju homeopatski preparati u lijece-
nju ljudi, bilja i životinja.
. Da se pristupi razmatranju mogucnosti proizvodnje homeopatskih
preparata u nas.
. Da se prede na doškolovanje odgovarajucih kadrova koji ce znan-
~ stveno primjenjivati homeopatski nacin lijecenja ljudi, bilja i životinja.

237
I

l
 RAD IESTEZIJA
r
U VOCARSTVU
I

1
 ZNACENJE RADIESTEZIJE

Svako bice ima svoj bioelektromagnetski sustav koji se manifestira

kako u njegovoj cjelini tako i u svakom pojedinom dijelu, a predstavlja
njegovu biološku ravnotežu. Tu se ravnotežu može mjeriti pomocu radi-
estezijskog brojila (pendule). Kao radiestezijsko brojilo mogu koristiti
razni predmeti od kovina (zlato, bakar i ostale kovine), a kao nemetalni
predmeti staklo, vrba i dr.
Kad s radiestetskim priborom radiestezist stupi u kontakt s bioelek-
tromagnetskim poljem, primjerice neke vocke, onda mu radiestetsko
brojilo odbrojava odredeni broj impulsa. Taj je broj impulsa kod svake
vrste, odnosno sorte vocaka uvijek stalan:
breskva od 50 do 70
marelica od 70 do 90
jabuka od 110 do 150
trešnja od 170 do 240
kruška od 110 do 150
Ti se brojevi mijenjaju kod pojedinih sorti unutar vrste, tako na pri-
mjer, broj impulsa kod kruške dobra lujza iznosi 170, a kod Dpyenne de
comice 240.
Kod svake vocke razlikujemo jednosmjerna odbrojavaqja, na pri-
mjer, u pravcu sjever-jug, i kružna odbrojavanja prema kojima se brojilo
vrti u pravilnim krugovima ili elipsama i to: kad oznacava zdravo i pozi-
tivno, zdesna na lijevo, u smjeru kazaljke na satu, a kad oznacava boles-
no i negativno, u nepravilnim krugovima ili elipsama, i to slijeva na des-
no.
Svaku od navedenih vrsta vocaka karakterizira odredeni broj impul-
sa, kako jednosmjernih, tako kružnih. .
Kod vocaka broj jednosmjernih impulsa ostaje stalan za pojedinu
vrstu isortu, a mijenja se broj kružnih impulsa. Kad se vocka nalazi u
vegetativnom (mladom) stadiju razvoja, broj jednosmjernih i broj kruž-
nih impulsa je otprilike isti. Prijelazom na generativni stadij (kada rada)
u odnosu na jednosmjerne broj kružnih impulsa je znatno manji. Što
vocka više stari, to joj je broj kružnih impulsa u odnosu na jednosmjerne
sve manJI.

16 BIOAGRIKULTURA 241
 '! \
f \
f \
f \
I \
I \
I \
/ \
I \
I \
/ \
I ." \
I f \
I f \\
I / \ Korištenje radiestezije
u vocarstvu
@
ZDRAV PLOD f BOLESTAN PLOD
9
/
I

ej

Postoje, dakle, velike razlike izmedu pojedinih vrsta jednosmjernih

impulsa, pa se one mogu dovesti u vezu s vecom vitalnošcu pojedinih
vrsta vocaka. Iz razlike izmedu jednosmjernih i kružnih impulsa može-
mo zakljuciti o stadijskom razvoju vocke. Nadalje, postoje razlike u bro-
ju izmedu stabla i ploda vocke.
Kod stabla najprije dolazi do odbrojavanja jednosmjernih impulsa, a
zatim kružnih, kod plodova obratno, najprije odbrojavanje kružnih, a
zatim jednosmjernih impulsa. .
Broj kružnih impulsa kod plodova približno se poklapa s brojem jed-
nosmjernih impulsa kod stabala pojedinih vrsta vocaka, primjerice kod
plodova:
jabuke od 110 do 150
trešnje od 170 do 240
kruške od 110 do 150
Broj jednosmjernih impulsa kod plodova znatno se razlikuje. Što su
plodovi zeleniji i nerazvijeniji, to je broj jednosmjernih impulsa manji, a
što plodovi više dozrijevaju to se i broj jednosmjernih impulsa poveca-
va.

242
 \

KORIŠTENJE RADIESTEZIJE U VOCARSTVU

1-

Metodom Bouche- Thomas vocke se sade pod kutom od 30 stupnje-

va. Ako radiestetsko brojilo primaknemo vocki (grani) koja raste okomi-
to, odbrojavat ce odredeni broj impulsa svojstven toj vrsti, odnosno sor-
ti. Što vocku (granu) više sagibamo, to ce broj impulsa biti manji, a
brojilo ce se zaustaviti kad vocku (granu) položimo pod kutom od 30
stupnjeva.
Kut od 30 stupnjeva je kut idealne ravnoteže za vocku. Okomiti po-
ložaj vocke uvjetuje bujnost (rast) stabla, a kosi položaj pod kutom od
30 stupnjeva predstavlja idealnu ravnotežu elektromagnetskih sila koje
djeluju na rast i rodnost vocke.
. Isto vrijedi za.podloge koje se upotrebljavaju za pojedine sorte. Do-
bre podloge za pojedine vrste i sorte vocaka treba istom odabrati, što je
cesto vrlo dugotrajan i nerješiv posao (pitanje podloge za šljivu bistricu
bio je i ostao predmet mnogih diskusija, a pravilno. rješenje nije ni do
danas pronadeno).
Mjerenjem impulsa sorte i podloge moci ce se mnogo lakše pronaci
odgovarajuca podloga. Suglasnost dvaju komponenata (podloge i sorte)
ocituje se u pravilnom kružnom kretanju radiestetskog brojila (slijeva
nadesno), kod indiferentnih komponenata visak na spojnom mjestu za-
staje, a kod inkompatibilnih pocinje kružnim nepravilnih kretanjem
zdesna nalijevo. Zakljucujemo da se u selekciji podloga radiestezija mo-
že uspješno koristiti.
Visak se u dodiru s elektromagnetskim poljem vocnih plodova proiz-
vedenih biološkom metodom krece slijeva nadesno (zdravo), a kod plo-
dova fertiliziranih umjetnim gnojivima krece se u nepravilnim krugovi-
ma i to zdesna nalijevo (te smo pokuse demonstrirali na Poljoprivred-
nom fakultetu u Zagrebu).

243
 BOLESTI VOCAKA UZROKOVANE
PATOGENIM ELEKTROMAGNETSKIM ZRACENJEM

U vocnom nasadu nailazimo vrlo cesto na bolesne vocke kojima ne

znamo uzrok bolesti.
U nasadu bresaka nedaleko Zagreba nekoliko godina nakon sadnje
pocela su se pojedina stabla žutjeti, a zatim i sušiti. Neki su strucnjaci
tvrdili da je prema vanjskim simptomima uzrok propadanja pomanjka-
nje željeza, drugi mangana itd. Folijarno dodavanje željeza i mangana
nije dalo rezultate. Nasad se na kraju morao iskrciti.
Ustanovili smo da pojedina vocna stabla stalno zaostaju u rastu, sla-
bo radaju i daju neke izoblicene plodove, a vrlo cesto se i potpuno osu-
še. Analizirajuci tlo ispod takvih vocaka i pregledavajuci korijen nismo
mogli pronaci odredene uzroke za takvo stanje. U nekom velikom voc-
nom nasadu (otprilike 100 ha) jabuka, krušaka, šljiva i bresaka utvrdio
sam da su vocke koje su pokazivale znakove slabog zdravlja bile iz-
vrgnute jakom zemnom elektromagnetskom zracenju.
Iskapanjem nekoliko stabala na korijenu je pronaden Bacterium tu-
mefaciens. Ujedno se ustanovilo da na tom mjestu postoji jako elektro-
magnetsko zracenje, pa je Bacterium tumefaciens vjerojatno bio sekun-
darni uzrok propadanju. Kako je vocka bila trajno izvrgnuta elektro-
magnetskom zracenju , njezina životna snaga (vitalnost) je toliko oslabi-
la, da ju je bolest mogla lakše svladati.
Prolazeci vocnim nasadom primijetio sam da su pojedina stabla jako
nagnuta. Uzrok tome nije bio vjetar i slabo ukorjenjivanje, vec neka sila,
od koje kao da vocka želi pobjeci jer joj smeta u rastu. Kod svih nagnu-
tih vocnih stabala u tom nasadu mogao sam ustanoviti da su bila iz-
vrgnuta jakom elektromagnetskom zracenju.
Za vecinu bolesnih stabala, za koje se tvrdilo da ih je napao rak a ci-
je rane nisu bile uzrokovane nepotpunim kalusiranjem ucinjenih rezova,
ustanovio sam da su izvrgnuta jakom elektromagnetskom zracenju.
Neke kruške i jabuke u nasadu, uz potpuno jednaku njegu i fertiliza-
ciju vrlo slabo radaju i plodovi su im cesto deformirani. Uzrok tim poja-
vama otkrio sam u jakom zracenju. Ovime ne želimo tvrditi da je svim
bolestima i propadanju vocaka u nasadima uzrok patogeno elektromag-
netsko zracenje, jer postoje i drugi uzroci, kao što su klimatski i zemljiš-
ni uvjeti, slaba kompatibilnost, loša hranidba, razne gljivicne i ostale bo-
lesti i štetnici. Ipak, poja've bolesti i propadanja vocaka, zatim slaba

244

I
j
rodno st pojedinih stabala, kržljavi i izobliceni plodovi, pojave raka i vi-
rusnih oboljenja vrlo cesto su uzrokovane patogenim elektromagnetskim
zracenjima kojima su izvrgnute vocke na ravnim i slabo ocjeditim dima s
nepropusnim donjim slojevima. Stoga bi na tim dima prije podizanja
vocnog nasada trebalo prethodno obavljati radiestetska istraživanja.

245
 Kompostiranje u hrpama

r:

Sjeme soje 'I:

O klijavosti inokulirane soje ovisi uspjeh u proizvodnji ii'

t
f
I
Mulciranje vocaka strojem - mulcerom

Formiranje krošnje - po sistemu barka

L
.
Cvjetna stjenica
Anthocoris nemorum
glavni neprijatelj
crvenog pauka

Vrataši Rhapidides
hrane se
lisnim ušima

Božja ovcica
Anatis ocellata
neprijatelj
lisnih uši broj jedan
 ,-

Nasad jabuka posadenih po sistemu barka

Sadnjom vocaka pod kutom od 300 postižu se visoki urodi i redovita rodnost

"'---
 I
I

Radovi u povrtnjaku - združenom sadnjom povrca postižu se visoki urodi

Francuski nacin sadnje krumpira -

urod krumpira u jednoj kucici
 ,;;.
., ...
" Il .'
,I
- .. l1J<t- 11>-
11\,111':

Soja u punoj vegetaciji

~ Soja igra važnu ulogu u snabdijevanju tla dušikom

I
;:L

Gujavice održavaju tlo

u rastresitom stanju

J
Pergola trientina - loza se gadi okomito, a zatim savija pod kutom od 30°

Vinograd zasaden pod kutom od 30 °

 LITERATURA

1. Aubert, C.: L'Agricu1ture biologique, Paris, 1960.

2. Bouche-Thomas: La Methode Bouch{:-Thomas, Angers, 1953.
3. Coutanceau, F. M.: Arboriculture Fruitiere, J. B. Bailliere et Fils Edit, Paris,
1962.
4. Chaboussou, F.: Les Plantes Malades des Pesticides, Debard, Paris 6
5. Easey, B.: Practical Organic Gardening, London
6. Friedrich, R: L 'infJuence de la Lune sur les Culture, La Maison Rustique,
Paris, 1979.
7. Hilkenbaumer, F.: Obstbau, Paul PaTer, Berlin-Hamburg, 1953.
8. Howard, A.: An Agricultural Testament, London
9. Josifovic,M.: Opcafitopatologija,Beograd, 1964
10. Konemann, E.: Bi1ogischer Obstbau, BLV Verlagsgeselschaft, Munchen-
-Bonn-Wien
Il. Kriškovic, P.: Osnove biološkog vocarstva, Zagreb, 1972.
12. Kriškovic, 'p.: Arboriculture Fruitiere Biologique, Paris, 1974., 1977.
13. Kriškovic, P.: Der Biologische Obstbau in der Praxis, Stuttgart, 1984.
14. Louis, A.: Fertilisation en culture biologique, Bull. Nature & Progres, No. 2,
Paris, 1963.
15. Meurius, J.: Homeopathie V{:g{:tale,Les annales homeopathiques Franyai-
geg,Paris, 1960.
16. Micurin, L.: Socinenia, Moskva, 1948.
17. Niketic, M., Gavrilovic. M.: Savremeno vocarstvo, Beograd, 1958.
18. Abbc Mermet: Commentj'op{:re, Paris, 1952.
19. Muller, M.: Praktische Anleitung zum organisch-biologischen Gartenbau,
Grosshochstetten, 1970.
20. Pfeiffer, E.: Fecondit{: de la Terre, Triades, Paris, 1966.
21. Rassmussen, E.: Therapeutique des arbres [ruitieres en Bio-Dynamique,
Bull. Nature & Progres, No. I, Paris, 1965.
22. Rodale and starr: How to Grow Vegetables and Fruits by Organic Method,
Emanus, Pennsylvania, 1961.
23. Rusch, H. P.: Boden[ruchtbarkeit, Heidelberg, 1968.
24. Steiner, H.: Zwolf Jahre integrierter PfJanzenschutz im Obstbau, Stuttgart,
1965.
25. Steiner, H.: Niitzlinge im Garten, Eugen UlmerVerlag, 1985.
26. Sykes, F.: Modem Humus Farming, Emmanus, Pennsylvannia
27. Stankovic, D.: Oplemenjivanje vocaka i loze, Beograd, 1960.
28. Tavera, M.: Agriculture Biologique, Bull. Nature & Progres, Paris, 1963.
29. Voisin, A.: Lebendige Grasnarbe, Bonn-Wien, 1961.
30. Žiher, R.: Rašlje vilinske - Radiestezija, Zagreb, 1965.

247

'"-
 ZAKLJUCAK

Temelj BIOAGRIKULTURE jest primjena BIOELEKTRONIKE

u proizvodnji poljoprivrednih kultura. BIOELEKTRONIKOM u proiz-
vodnji dovodi se u ravnotežu djelovanje kozmickih i terestickih sila i ti-
me se omogucuje proizvodnja zdrave i jeftine hrane u poljoprivredi.
Ishranom bilja upotrebom u vodi topivih soli u fiziološki aktivnom
obliku djeluje se stimulativno na povišenje prinosa koji su nezdravi zbog
upotrebe pesticida, a skupi jer se u takvoj proizvodnji ne koristi djelova-
nje kozmickih i terestickih sila kao jeftinog prirodnog resursa u proiz-
vodnji.
Temeljem vršenih ispitivanja i postignutih rezultata u korištenju koz-
mickih i terestickih sila u proizvodnji poljoprivrednih kultura utvrdeno
je da je na taj nacin moguce proizvesti dovoljne kolicine zdrave i jeftine
hrane za ishranu ljudi, bilja i životinja bez upotrebe pesticida, koji su
inace sastavni dio proizvodnje poljoprivrednih kultura u ishrani bilja
proizvodnjom u upotrebi u vodi toplih soli.
Primjenom Þ×ÑÛÔÛÕÌÎÑÒ×ÕÛ u pr9izvodriji ,poljoprivrednih
kultura moguce je znatno unaprijediti pr()i?:v()dIijuzdravih i jeftinih pro-
izvoda u poljoprivredi i time znatnosnizititr()škove proizvodnje u proiz-
vodnji zdrave i jeftine hrane za ishranu ljudi, bilja i žiyotinja.

248
 SUMMARY

BIO-AGRICULTURE' is based on the application fo BIO-ELEC-

TRONICS in the production of agricultural products. Making use of
BIO-ELECTRONICS in food-production leads to a balance of the ef-
fect of cosmic and terrestrial forces and in this way enables production
of healthy and cheap food in agriculture.
Fertilizing plants with dissolving salts which are in physiological1y
active form stimulates an increased harvest, but an unhealthy one, due
to the use of pesticides. It is also an expensive production because there
is no use made of the effect of cosmic and terrestrial forces as cheap and
natural resources in food production.
Based upon experiments and obtained results in applying cosmic
and terrestrial forces in the growing of agricultural products we have co-
me to the conc1usion that sufficient quantity of healthy and inexpensive
food can be obtairied for human, animal and plant nourishment without
using pesticides which are usual1y so largely applied in agriculture.
Applying BIO-ELECTRONICS in agriculture makes possible an im-
provement in food production and a considerable reduction of costs in
production of healthy and inexpensive nourishment for people, plants
and animals.

249
 SADRžAJ

綻½¦¿¸ª¿´»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 5
Ю»¼¹±ª±®òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 7

HRANITI LJUDE
KVALITETAHRANE òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 15
Ê·¦«¿´²¿·´·°®·ª·¼²¿µª¿´·¬»¬¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 15
Õª¿´·¬»¬¿ ±µ«-¿ ·´· ±®¹¿²±´»°¬·½µ¿ µª¿´·¬»¬¿ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò 15
Þ·±´±†µ¿µª¿´·¬»¬¿ òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 16
Ú¿µ¬±®· · µ®·¬»®·¶· ¾·±´±†µ» µª¿´·¬»¬»ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò 17
Ú¿µ¬±®· ¾·±´±†µ» µª¿´·¬»¬»koji su otkrivenikemijskomanalizom. . . . . . 17
Vitalnostkao osnovnikriterij biološkekvalitete. . . . . . . . . . . . . . . 18
KVANTITATIVNII KVALITATIVNIREZULTATI. . . . . . . . . . . . 20
Randmani rentabilnostproizvodnje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Žitarice, okopavine i leguminoze ...................... 21
Povrtlarskeku1ture .............................. 21
Vocarstvoivinogradarstvo.......................... 21
Ю±·¦ª±¼²¶¿³´·¶»µ¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 21
Ю±·¦ª±¼²¶¿³»-¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 22
Ю±·¦ª±¼²¿½·¶»²¿
« ¾·±´±†µ±¶ . .
°±´¶±°®·ª®»¼·ò . . . . . . . . . . . . . 22
KVALITETA PROIZVODA òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 24
Õª¿´·¬»¬¿·¦¹´»¼¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 24
Õª¿´·¬»¬¿±µ«-¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 24
Pottingerovieksperimenti . 24
Proizvodnja
jaja kodkokošihranjenih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Biološki test na biljkama ............................ 26
BIOAGRIKULTURAU PRAKSI
TLO . 29
Fizikalnasvojstvatla .............................. 29
Kemijskasvojstvatla .............................. 29
Reakcijatla.................................... 31
Reakcijatla u organskojhranidbi bilja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Elektroosmoza.................................. 33
Biološkasvojstvatla............................... 36
Alge. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .'. . . . . . . . . . . . . . . . 36
Gljive....................................... 37
Aktinomicete............................... 37
Bakterije ............................. 37

251

~
 r

Uloga bakterija (niikroorganizama) ukruženju dušika. . . . . . 38

Gliste . . . . . . '. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Antagonisticki odnos izmedu organizama tla. . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Mikrobiološkaravnotežatla .......................... 41
Humus ...................................... 42
Uloga organske materije i humusa u održavanju plodnosti tla ....... 43
Encimi-fermenti................................ 44
OSNOVE BIOLOŠKE AGRIKULTURE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
Funkcionalna definicija plodnosti tla ubiološkoj agrikulturi . . . . . . . . 48
Prirodnaplodnosttla .............................. 49
Rizosfera..................................... 50
Mikoriza ..................................... 54
Kako nadoknaditi odnošenje mineralnih elemenata iz tla . . . . . . . . . . 57
Kako nadoknaditi nedostatak hraniva u tlu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Dušik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Kalij ... '. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Fosfor ..................................... 58
Ostali elementi................................. 59
PRIPREMANJETLA.............................. 60
Rigolanjetla ................................... 60
Podrivanjetla .................................. 62
HRANIOBABILJA............................... 66
Primanje hraniva u fiziološki aktivnom obliku, uglavnom dušika, fosfora i
kalija ....................................... 66
Primanje hraniva u procesu metabolizma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
Komparativni pregled.hranidbe bilja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
OSNOVNETEHNIKE BIOLOŠKEAGRIKULTURE . . . . . . . 71
Fertilizacija.................................... 71
Kompostiranjeuhrpama........................... 71
Indormetodakompostiranja......................... 72
Kompostiranjena površinitla (Sheet composting). . . . . . . . . . . . . 76
Tehnikapovršinskogkompostiranja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
Zelenagnojidba................................ 77
PLODOREDUAGRIKULTURI....................... 77
PROIZVODNJAKUKURUZAMULCIRANJEM . . . . . . . . . . . . . 82
Porijeklokukuruza................................ 83
Prirodniuvjetiproizvodnjekukuruza. . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
; 84
Klima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Rasporedoborina............................... 84
Temperatura.................................. 84
Tlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Opcenitoosjetvikukuruza.......................... 85
Izborsorte................................... 85
Izborsjemena ................................. 87
Vrijemesjetve ................................. 88
Gustocasjetve................................. 88

252
 Nacinsjetve òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 88
б-¬«°¿µµ±¼-¶»¬ª»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 88
Ò¶»¹¿µ«µ«®«¦¿²¿µ±²-¶»¬ª» òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 89
Ю·®±¼µ«µ«®«¦¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 89
ÍÑÖß Ë Þ×ÑÔÑ–ÕÑÖ ÐÎÑ×ÆÊÑÜÒÖ× ØÎßÒÛò òòòòòòòòòòòòò 94
б®·¶»µ´±òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 95
˦¹±¶ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò
95
95
Ͷ»¬ª¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò
Ù²±¶·¼¾¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 96
ײ±µ«´¿½·¶¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 96
Õ¿µ±«¦¹¿¶¿¬·-±¶«òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 96
Ê®·¶»³»‚»¬ª»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 97
Í°®»³¿²¶»-±¶»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 98
ͱ¶¿µ¿±¹²±¶·ª±òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 99
ÚÎßÒÝËÍÕ× NACIN SADNJE KRUMPIRA. . . . . . . . . . . . . . . 101
102
б®·¶»µ´±µ®«³°·®¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò
103
Ю·®±¼²·«ª¶»¬·°®±·¦ª±¼²¶»ò
òòòôò òòô òòòòòòòò
Õ´·³¿ò . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
Ì»³°»®¿¬«®¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 103
Ì´± ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò 104
Ñ°½»²·¬±±-¿¼²¶·µ®«³°·®¿ òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 104
צ¾±®-±®¬»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 104
צ¾±®¹±³±´¶¿¦¿-¿¼²¶« òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 104
Ê®·¶»³»-¿¼²¶»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 105
Ù«-¬±½¿ -¿¼²¶»ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò
105
. . . . . . . 105
Õ±´·½·²¿ -¶»³»²¿ ¦¿ -¿¼²¶«ò ò ò ò
Ò¿½·²-¿¼²¶»òòòòòòòòòòòòòòò . . . . . 105
д¿²-¿¼²¶»òòòòòòòòòòòòò . . . . . . . . 106
бª®†·²-µ¿ -¿¼²¶¿ ò ò ò ò ò ò ò ò ò
. . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
Í«¦¾·¶¿²¶» µ®«³°·®±ª» ¦´¿¬·½» òòôòò
. . . . . . 108
Ê¿¼»²¶»µ®«³°·®¿ òôòòòòòòòòòòòòò 108
ß²¿´·¦¿®»¦«´¬¿¬¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 110

BIOLOŠKO POVRTLARSTVO . . . . . . . . . 112

Što je biološko povrtlarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
Organizmi u tlu i njihov zadatak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
Mrvicastastruktura ¬´¿ ôòòòòòò . . . . . . 113
114
Þ·´¶²·°±µ®·ª¿½òòòòòòòòòòòòòòòòò
Humus u tlu - temelj trajne hranidbe bilja
Umjetna gnojiva - kratkotrajan uspjeh u hranidbi òòòòòòòòò 115
Osnovno pravilo biološkog povrtlarstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
Prakticne mjere ¦¿prijelazna biološkopovrtlarstvo . . . . . . . . . . . . . 116
Prezimljenje gredica i priprema za zimsko mirovanje. . . . . . . . . . . . 116
Æ·³-µ·¦»³´¶·†²·°±µ®·ª¿½òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 117
Raznevrstetla òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò 118
Izmjenapovrtnih kultura (plodored) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
Združivanjepojedinih povrtnih kultura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
Mjesecevutjecaj na rast povrtnih kultura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

253
Rad upovrtnjaku i orude ............................ 121
Orude za obradu ,................... 121
Uredenjegredicaza sjetvu .......................... 123
Sjetva(sadnja)................................. 124
Zemljišnipokrivac-mulc.......................... 126
Dodatnemjereza vrijemevegetacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
Bolestinapovrcu ................................ 129
Kukcikojinapadajupovrce .......................... 130
Kompostiranje.................................. 130
Toplaklijališta.................................. 135
Miješanekultureili kombiniranegredice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Zelenagnojidba ................................. 137
Kišnegliste.................................... 138
Posloviu povrtnjakukroz godinu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
Kako zaštititipovrtne kulture od parazita. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
BIOLOŠKOVOCARSTVO . 143
Proizvodnjavoca................................. 143
Visokorodne sortevoca . 143
Fertilizacija .................................. 144
Intenzivnemjerezaštiteod parazita. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
Tlo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
Biološkakvalitetavoca ............................. 149
Ekonomicnostbiološkogvocarstva ...................... 150
Izborvocaka ................................... 150
Razmnažanjevocaka .............................. 151
Cijepljenjevocaka................................ 151
Podlogazavocke................................. 152
Rasadnickaproizvodnja............................. 153 Ji
Proizvodnjasadnica............................... 154
Uzgojniobliciu biološkomvocarstvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Uzgojnioblik ................................. 154
Visinarasta .................................. 155
Medusobniodnossorteipodloge . 155
Rana i redovita rodnost vocaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
UzgojnioblikB-T-sistembarka ...................... 156
Usmjeravanjeredova . 158 ~
Razmacikodsadnje.............................. 159 I
Pripremasadnica ............................... 160
Postupakkodsadnje ............................. 160
Drugagodinanakonsadnje ......................... 161
Treca,cetvrtai ostalegodine nakon sadnje. . . . . . . . . . . . . . . . . 163 t
Rezultatiuzgojavocakapo sistemubarka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
Rezvocaka.................................... 167
Bolestii štetnici ................................. 172
Opci podaci .................................. 172
Kompostiranjeoboljelihbiljaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
Osnovnepostavkesuzbijanjabolestii štetnikau biološkomvocarstvu. . . 174
Suzbijanjebolesti ................................ 178

254

1
 Suzbijanještetocinanavockama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
Sredstvaprotivbolestii štetocina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
Ptice kao pomagaci u zaštiti vocaka od kukaca . . . . . . . . . . . . . . . . 184
Kvantitativnii kvalitativnirezultatiu biološkomvocarstvu. . . . . . . . . 186
Integralnazaštitavocaka ............................ 188
Ulogapcelauoplodnjivocaka......................... 192
BIOLOŠKO VINOGRADARSTVO . 194
BIOLOŠKA POLJOPRIVREDA DANAS
VELIKA BRITANIJA ............................. 199
SRNJEMACKAIŠVICARSKA ....................... 202
DRUGE ZEMLJE................................ 205
COVJEK I ŽIVI SVIJET
PRIJELAZ NA BIOLOŠKU AGRIKULTURU . . . . . . . . . . . . . . . 210
Štojereakcijatla................................. 210
Život u tlu .................................... 211
Primjena zaštitnih mjera u biološkoj poljoprivredi. . . . . . . . . . . . . . 214
Zakljucak..................................... 215
NOVIJA SAZNANJA O PLODNOSTI TLA. . . . . . . . . . . . . . . . . 216
Utjecaj Mjeseca i kozmickih sila na rast i urod biljaka. . . . . . . . . . . . 220
Ritmickevarijacije . 223
Ostalikozmickiutjecaji ............................. 223
Utjecaj Suncevih pjega na r~t vocaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
Voda podržava životi obratno ......................... 224
HOMEOPATIJA
RAZVOJHOMEOPATIJE . 229
PRIPREMANJE HOMEOPATSKOG LIJEKA. . . . . . . . . . . . . . . 230
KAKO DJELUJE HOMEOPATSKO RAZRJEÐENJE . . . . . . . . . . . 232
HOMEOPATSKORAZRJEÐENJE ..................... 234
TEMELJNI PRINCIPI HOMEOPATIJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . 235
PRIMJENA HOMEOPATIJE Ë POLJOPRIVREDI. . . . . . . . . . . . 236
RADIESTEZIJA U VOCARSTVU
ZNACENJERADIESTEZIJE 241
KORIŠTENJE RADIESTEZIJE U VOCARSTVU. . . . . . . . . . . .. 243
BOLESTI VOCAKA UZROKOVANE PATOGENIM ELEKTROMAG-
NETSKIMZRACENJEM 244
Literatura : 247

255

l
 Izdavacka radna organizacija
»MLADOST«
Zagreb, Ilica 30

Generalni direktor
BRANKO VUKOVIC

Likovni urednik
BRANKO VUJANOVIC

Tehnicki urednik
RATKO HUDINA

Korektori
LELA COFFOU
MARIJA MOLNAR

TISAK: RO »ZRINSKI«, CAKOVEC - 1989.

Naklada: 4000 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveucilišna biblioteka, Zagreb

DOK 631 :613.2](035)

KRIŠKOVIC, Pavao
Bioagrikultura u praksi: proizvodnja zdrave i jef-
tine hrane / Pavao Kriškovic ; [crteži Nada Paulic...
[et aL] ; fotografije Pavao Kriškovic]. - I. izd. -
Zagreb: Mladost, 1989. - 247 str. : ilustr. ; 24 cm.
-(BibliotekaFormat)

Bibliografija: str. 246. - Summary.

ISBN 86-05-00276-X