Berba i sušenje ljekovitog bilja

Stranice u tiskanom izdanju: 25 - 27

Za žetvu vrsta koje se uzgajaju zbog korijena obično se prilagođavaju strojevi za berbu
krumpira ili šećerne repe.Žetva lista ili herbe najčešće se obavlja više puta godišnje. Postoji
nekoliko modela kosilica kojima se žetva obavlja u jednom hodu. Za berbu cvijeta koriste se
samohodni kombajni različitog kapaciteta, kao i traktorski vučni berači. Žetva zrna (plod)
obavlja se običnim žitnim kombajnom prilagođenim specifičnoj težini i veličini zrna odnosno
ploda. Žetva se odvija u najboljoj razvojnoj fazi, odnosno u vrijeme kada biljka ima takav
kemijski sastav koji osigurava maksimalnu kvalitetu proizvoda. Ljekovito bilje se žanje po
suhom vremenu. Kontakt s tlom treba izbjegavati zbog sprječavanja mikrobiološke
kontaminacije požetog biljnog materijala. Oštećen biljni materijal ili materijal u kojem su
započeli procesi fermentacije obvezno se mora odstraniti.

Sušenje u sušnicama

Prirodno sušenje može trajati i nekoliko tjedana dok u sušnicama s programiranom

temperaturom vrijeme sušenja skraćuje se na sate, a u modernim sušnicama i na
minute. U takvim se uvjetima može precizno kontrolirati temperatura, relativna
vlažnost, brzina protoka zraka i dr., a sušenje najčešće traje 2-10 sati. Danas postoji više
tipova sušnica toplim zrakom kao što su tunelske sušnice i sušnice s komorama.
Energenti za sušenje mogu biti električna energija, plin, lož ulje, pelati i dr. U novije
vrijeme primjenjuju se i solarne sušnice. Temperatura sušenja ovisi o tipu sušnice i o
svojstvima biljne vrste. Većina aromatičnih vrsta suši se na temperaturama do 40-45°C,
dok se vrste koje sadrže alkaloide ili tanine mogu sušiti i na višim temperaturama (60-
70°C). U sušnicama u kojima se postiže temperatura 200-1000°C, sušenje traje samo 2-5
minuta.

Vrste
sušnice

Sušenje je jedan od najstarijih načina konzerviranja, odnosno prerade svježeg biljnog

materijala. Jako je važno izabrati pravi način sušenja za svaki pojedini tip proizvodnje
ljekovitih biljnih sirovina, a kod proizvodnje ljekovitog bilja primjenjuju se dva načina.

Prirodno sušenje odvija se na otvorenom prostoru ili na tavanu, šupama. Sušenje u sjeni
prakticira se kada se želi spriječiti gubitak boje listova ili cvijeta. Nedostatak ovog načina
sušenja je što ovisi o vremenskim uvjetima (sunce, kiša, vjetar), stoga su najpogodniji prostori
za sušenje tavani ili šupe u kojima se mora osigurati slobodan protok zraka. Mjesto za sušenje
mora biti zaštićeno od insekata, ptica, različitih štetočina i svih drugih životinja, a kvaliteta
ovako osušenog materijala je prilično dobra, no ipak ovaj način sušenja primjenjiv je samo u
maloj proizvodnji.
Tunelske sušnice namijenjene su za sušenje većih količina robe u odnosu na komorne sušare.
Ladice su smještene na kolicima s kotačima, koje se mogu kretati tračnicama. Ukupna
površina ladica je od 150-300 m2. Sva kolica koja se nalaze u tunelu sušnice periodično se
pomiču po tračnicama za dužinu jednih kolica, tako da na jednom kraju tunela izlaze kolica s
osušenom robom, a istovremeno na drugom kraju ulaze kolica sa svježom robom. Iznad
tunela s kolicima i robom nalazi se kanal za povrat zraka, u kojem su smješteni ventilator i
komora izgaranja s izmjenjivačem topline, gdje se zrak zagrijava. Za pomicanje kolica koristi
se mehanizam pokretan elektromotorom, čime se isključuje ljudski rad i olakšava
manipuliranje s robom. Procesom sušenja upravlja se elektronički pomoću mikroprocesora.

Sušare s komorama također su univerzalne, što znači da se u istoj sušnici mogu sušiti voće,
povrće i ljekovito bilje. Komora sušnice izrađena je od poliuretanskih izolacijskih panela,
obostrano obloženih pocinćanim i obojanim limom, čime se postiže kvalitetna toplinska
izolacija i lake su za održavanje. Ladice na koje se smješta materijal za sušenje mogu biti
umetnute izravno u komoru ili u pokretna kolica koja se uvoze u komoru. Proces sušenja
upravljan je također elektronički putem mikroprocesora, a temperatura, vlažnost zraka,
vrijeme preostalo do kraja sušenja, očitavaju se na digitalnom displeju.

Solarne sušnice
Kapacitet solarne sušnice za potrebe kućanstva i manje industrijske namjene je oko 900 kg
svježe robe. Pripremljeni materijal rasprostire se u sloju jednake debljine na tacne koje su
izgrađene od aluminija ili inoksa. Tacne se slažu na pokretna kolica koja su na kotačima.
Strujanjem posebno usmjerenog toplog zraka koji se zagrijava pomoću solarnog kolektora
obavlja se sušenje. Odvođenje viška vlage postiže se prirodnim putem i dodatnim
ventilatorom putem zraka. Topli zrak iz solarnog kolektora ubacuje se u sušnicu preko
ispušne komore, dok se reguliranje zadane temperature i vlage obavlja pomoću automatske
elektronike.

Montaža sušnice
Sušnica je izvana obložena crnim plastificiranim limom, a iznutra je obložena aluminijskim
limom, a postavlja se tako da su solarni kolektori okrenuti prema jugu. Za postavljanje ovih
sunica radi se betonska podloga (debljina ploče 4 cm, ukupne ploče dimenzije 4,0 x 3,5 m).
Unutar sušnice stavljaju se pločice zbog zdravstvene ispravnosti, a također, potrebno je
dovesti struju do mjesta postavljanja sušnice. Kolica koja se nalaze u sušnici rade se naknadno
po narudžbi kupca. Širina kolica je 0,5 m, dužina je 0,85 m, a visina 1,65m, kapacitet 100 do
160 kg, dok je maksimalni kapacitet kolica 6 komada. Prednost sušnica je njihova
univerzalnost, te se osim sušenja ljekovitog bilja mogu koristiti i za sušenje voća, povrća,
gljiva, šumskih plodova, što im omogućuje iskoristivost tijekom cijele godine.
Ocijenite članak:
Lidija Vuljanić, dipl. ing. agr.
Vanjska je suradnica za ljekovito bilje i aromaterapiju u tvrtki TISA-art i Aromaterapija.