BENEDICTI DE SPINOZA
TRACTATUS DE INTE LLECTUS
EMENDATIONEET DE VIA QUA
OPTIME IN VERAM RERUM
COGNITIONEM DIRIGITUR
Biblioteka Latina & Graeca
Kjiga LI
BENEDIKT DE SPINOZA
TRAKTAT O POBOLJSANJU
RAZUMAI0 PUTU KOJIM
SE NAJBOLJE UPRAVLJA
KISTINSKOM SPOZNAVANJU
STVARI
Priredio i preveo
Zlatko Se8elj
ZIVOT I DJELO BARUCHA SPINOZE
Zlatko Sebel}
SPINOZIN TRAKTAT O POBOLJSANJU RAZUMA
Tomislav Reskovac
Zagreb
MMVINapomena prevoditelia
Prijevode Spinozinih djela Tractatus theologico-politucius, Trac-
tatus politicus i Tractatus de intellectus emendatione sastavio sam 7a
potrebe izdavackog poduze¢a Naprijed jo’ krajem osamdesetih go
proiloga stoljea. Tijekom rata, dakako,tsak je ovih prijevoda zastao,
da bise krajem devedesetih ponovo govorilo o njihovu objavjivanju;
objavijena je struéna redaktura, pa je éak teksti sloZen za potrebe
tiska, Trebai su se pojaviti u drugom svesku Spinozinih djela (prvi
jedio trebala obuhvaéati njegova Btika). Do objavljivanja, naZalost,
nikada nije dos. toga se gotovo dva deselje¢a nakon dovrsenja ovih
rijevoda pojavljuju u Biblioteci Latina et Graeca. Za ovo je izdanje
ponovo pregledan teksti prijevod Spinozina Traktata o poboljéanju
razuma, za njegov su konaéni izgled zasluini i Tomislav Reskovac,
koji jes neobiénom pomnjom pregledao cijeli teksti dao velik bro}
savjeta ~ koje sam sve, dakako, usvojio - te moja kéi Maja koja mije
uspjela pronaéi i nabaviti sva potrebnu literatura ~ koje w nas, na-
Jalost, nema -, poglavito u Sjedinjenim DrZavama, te mi pomogla
kkod redakture prijevoda. Tomislavu ReSkoveu i Maji stoga zahva-
Jjujem na strp}jivostikojom su podnosili moje neprekidne zahtjeve
za njihovom pomodi. Njihov je doprinos konaénom oblikovanjut
ove knjige doista znacajan, pa éu s njima rado podijeliti eventualne
pohvale, dok ée sve krtike, sasvim razumljivo, pasti na mene.
ZIVOT I DJELO BARUCHA SPINOZE
Zlatko Seselj
Povijesni kontekst
Iste godine, 1492. kad je u sludbi Izabele Kastiljske i Perdinan-
da Aragonskog Kolumbo doplovio do karipskih otoka otkrivsi
Novi svijet, taj je Spanjolski kraljevski par, nazvan katoli¢kim, iz
rruku Boabdila, porazenog vladara Granade, posljednjeg maurskog
kraljevstva na Iberskom poluotoku, primio Kljuéeve Alhambre
te time okonéao vikestoljetni proces kr8éanske rekonkviste. Kr-
Séanstvo je naime na Iberskom poluotoku zamijenjeno iskamom
nakon vizigotskog sloma 711. godine, teée se tim prostorom, pa
ak i uskim podrugjem jugozapadne francuske obale prostirati
‘moéni Kordobski kalifat. Nakon stoljeéa njegova cvata tiekom
kojih El Andalus ~ maurski naziv 7a Spanjolsku dofivijava silan
napredak u ekonomiji, znanost i kulturi,kalifat se 1013. godine
raspada na manja nezavisna kraljevstva, a male krescanske en-
lave na sjeveru zapodinju polagan proces sirenja svog teritorija
i potiskivanja maurskih snaga. Od 11. stoljeéa dakle, pa do kraja
15, potiskivane su muslimanske snage i sjena kriza ponovo se
nadvila nad cijeli Iberski poluotok,
Proces rekonkviste ~ koji je poprimio oblik vjerskoga rata
= doveo je i do prvih velikih etni¢kih potresa i to ne samo na
relaciji izmedu krSéana i muslimana, ve¢ osobito do konflikta
krSeanskih vladara, i crkvene hijerarhije, dakako, s brojnom Zi-
dovskom zajednicom.
I muslimanske su i kr8éanske zemlje na Tberskom poluotoku
dugo tolerirale Zidovske zajednice koje su se osjeéale sigurnima,
te su dak i s vremenom stekle odredene pozicije u visokim kru-
‘govima, pa ina dvorovima viadara. Tomu je, dakako, ponajvise
pridonio i novac sto su ga Zidovski bankari (jer je bankarstvo bilo
neplemenito zanimanje zabranjeno krSéanskoj aristokraciji)pri-
bavijali za potrebe dvorova, kao i za ratne svrhe.
Premda postoje krajnje razlitite procjene broja Zidova na
tom prostoru', a barata se brojkama od 150.000 pa sve do mili-
° Usp. BIRNBAUM, st. 11, bil 11.Zlatko Sel
juna sasvim je sigurno da su bili ite Kako prisutni Zivotu toga
vremena,
No situacija se tijekom vremena potela mijenjati Prvi po-
‘grom Zidovske zajednice na poluotoku zabiljeden je 1391. godine
& Sevili, kad su podjareni stanovnici djelomice poubijali svoje
Fidovske susjede, a pretivjele prsilli na preobracenje ili na bt.
jeg ia Spanjolske. Onima koji su se odluéili na bijeg Portugal se
¢inio dobrim izborom. Nazalost,i taj se izbor pokazao potpuno
Pogreénim, jer ni Portugal nje bio posteden rastuée netrpeljivo.
sti spram Zidova,
Dolazak Svete inkvizicije u Spanjolsku 1478, godine? oznatio
je dalji korak pritiska na Zidove, no jo8 vise na obracenike - con-
versos ~ koje su stanovnistvo, a sve vie i Crkva i vladarska kuea,
optutival dai dale potajice gaje svoju Zidovsku vjeru,
Na poticaj loglasnog Tomasa de Torquemade, velikog in-
vizitora Spanjolse, Izabela j Ferdinand odlutuja 1492, godine
“otistti”Spanjolsku od Zidove’, pase pred tidovsku poptlaciiu
postavija ultimatum: napustiti ‘Spanjalseu ili se preobratiti na
krSéanstyo,
Mogi su u Zelji da nastave svoj svakodnevni Zivot pristali na
reobracenje (uz.sve neprilike koje ée ih i dalje pratitii nikad im
nege dopustiti da se uklope u drastvene okvire), dok je dio odlu.
Go napustti Spanjolsku, Zaputili su seu razliite zemlje - otuda
i velika skupina sefardskih Zidova na prostorima jugoistozne
Europe - no vetina se odlutila skloniti u Portugal
Ali sei u Portugalu situacija pogorSavala. 1497. godine porta
galski je viadar Manuel sasvim ukinuo bilo kakav izbor 2a Zidover
bili su prisiljeni pokrstti svoju djecu. No, unatoé pritisku u Port,
galu, pa éak i pogromima poput onoga t Lisabont 1506, ipak je
kontrola iskrenosti preobracena bila slaba, Tek kad se i Portugal
*Inizciu je wtemeljo papa Inocent V. 1254, gine, provadilsu
ig dominikani Uneolio sobets eg brkinog korea
“heretika” Inkvzic je pogubla dese ca ne
{Extra causa kako je vemensa dstancaublila was tale ideje
oj Ge puie sedamdestakpodina doves do hlakatsta Janke
re ea!
‘ZIVOTIDJELO BARUCHA SPINOZE
tee
10d Spanjolskom vla8éu, duga ruka inkvizicije posegnut
se porgan pak: cl ie da u nama postoje
isnt idee je istnitost evidentna stint sesame tue’
44-46), a u temelju je takvihidej deja savréenog bida, Te suideje
Poput neke vrste“urodenog alata” (§ 39), urodenog temelinog
isaonoginstrumentara, User iu nat wrodens de
ee nam biti polazistem za stvara :
one én i nje novib misaonih alata, tj
Ovdje nam valja pojasniti Spinozin pojam ide
prema koa suideje sojevesn gadamijena Spinoza pay
ma od Descartesa, jednako kao sto to, nesto kasnije, éine Locke
Hume. No, kod Descartes suideje “poput slik stvari"®j vezane
su uz razum koji je pasivna dimenzija duha. Aktivna dimenai
uha je pak volja, kojom oblikujemo iskaze, tj. sudove, 7
Kod Spinoze je ideja “pojam duha koji duh obliku
misleéa stvar"(E Il, D3), pri éemu Spinoza Poche da radije
coristitermin “pojam (conceptum) nego opazaj (percept), jer
rijeé opaiaj kao da naznaéuje da duh trpi od predmeta. A pow
kao, da izrazava djelatnost duha” (EI, D3, Exp.). Ideje nisu “lke
Kojesea jut fundusu oka ii... u sredini mozga “(E Il, P48,
Sch), one se ne “sastoje od slik koje su u nama ‘oblikovane w
dodiru s vanjskim tijelima’(E I, P48, Sch.) a ponajmanje pak
‘nijeme slike na plod (loc. cit), Nadal, svaka“ideja, ukol ko
je ideja, ukljucuje potvrdivanje i nijekanje (loc. cit). Buduéi da
su val i razum jedno te isto ((E, P49, Cor.),a volja nije nista
drug do ‘sposobnost potvrdivanja i nijekanja(...) sposobnost
cojom duh potvrduje ili nijeée ono sto je istinito ili lazno (E Ul,
48, Sch.), jasno je da je ideja u stvari sud ili iskaz, :
Svakoj ideji (predstavi) odgovara njezin i
predsale) korlat uvanjkom sets, predict Kole spre
pod atributom proteZnosti Stoga svaka ideja ima dva aepeke ‘
kiterjaistinitosti, Prvi je od njih ekstrinzicna istinitost koja se
sastoji od togne i nue veze idee snjezinim ideatumom u va
jskom svijetu.Intrinzigna pak istnitost idee je njevina adelvat.
nost: “Pod adekvatnom idejom razumijem ideju koja, ukoliko se
"Resear litacie o pry.
aki Deseartes, Mecitaciieo pro filozfi, prev. T.Ladan, Za
26
SPINOZIN TRAKTAT 0 POBOLSANIU RAZUMA
razmatra u sebi bez odnosa prema predmetu, ima sva svojstva
‘odnosno unutrasnje oznake istinite ideje”(E Il, D4), a ideja je
fadekvatna kada je jasna i razgovjetna, dakle, ogevidno istinita.
Neistina je u stvari odsutnost znanja: “Neistinitost se sastoji u
nedostatku spoznaje koji neadekvatne, ili krnje i zbrkane ideje, u
sebi ukljucuju.” (EI, P35). Neistinitost je ujedno moguéa samo
kod prve, osjetilne vrste znanja (imaginatio, zamisljanje).
Istinitost se ideje sastoji u njezinoj logitkoj povezanosti un-
utar sistema adekvatnih ideja (Bog), a napredak u spoznavanju/
spoznavanje se sastoji u zamjenjivanju neadekvatnih ideja ad
cekvatnima, sve dok sve nae znanje ne bude izvodivofiavedeno
iz poima botje biti. Tada znamo stvari pod vido vjecnosti (E,
Tl, P44, Cor.2) To, dakako, ne mote osjetilna spoznaja, jer je ona
temporalna i spoznaje samo parcijalno.
Inmisljene, odnosno fiktivne ideje su dvojake: jedne suo
pojedinagnim biéima, druge pak o njihovim bitima. Ove prve
5u, kaZe Spinoza, posljedica spoznavanja pod vido moguénosti,
‘ane nuznosti ili nemoguénosti, Recimo, Petar je mozda krenuo
kkuéi, a motda je krenuo u kino, Izmisljene ideje su proizvod
nagadanja Sto bi moglo biti Sto je pak posliedica naSeg neznanja,
injenice “da nuzznost ili nemoguénost njezina postojanja ovisi o
‘nama nepoznatim uzrocima’(§ 53). Drugaéije reéeno, kada bismo
‘znali uzroke, tada ne bismo nagadali: “sto duh manje razumije a
vie opaza, to ima veéu moé izmisljanja.a Sto vise razumije, to se
ova moé znatnije umanjuje” (§ 58).
Kada je rijeé 0 drugoj vsti izmiiljenth ideja, idejama obitima,
one stt u osnovi uvijek zbrkane, a zbrka dolazi odatle &to duh
“stvar sastavijenu od mnogih dijelova upoznaje samo djelomiéno”
(S63).
Za laine ideje, kaze Spinoza, vrijedi sto i za izmisljene, uz
jednu raziku: latna ideja za razliku od izmisljene, podrazumijeva
{mentalni) pristanak, pa nije ni8ta do “snivanje otvorenih o