TIHO HUČI SUTJESKA

______________________________

HAMDO ČAMO

Zürich, 24.01.2018
TIHO HUČI SUTJESKA

Sutjeska, 1943

Piše: Hamdo Čamo

Bilo je to, poput mnogih prošlih, jedno sasvim drugo vrijeme. Od uha do uha se pjevušilo
/Avanti o popolo, alla riscossa, Bandiera rossa, bandiera rossa…/, danas se više ne pjeva.
Zato pjevaju drugi, ali druge pjesme.

Niti nakon posjete Vučeva, Agića Ravni, Mrkalj-Klada, masiva Maglića i ravnog Tjentište
gdje vječno huči hladna Sutjeska, ostala da spira potoke krvi natopljene doline s okolnih
planinskih visova, niti posjete mjestu pogibije Nurije Pozderca, Save Kovačevića, niti
zdravoseljačkog grlenog glasa opisa bitke general-majora Vlade Šegrta, rođenog u
okolini Trebinja – učesnika bitke na Sutjesci – ne zna se tačno ko je sve odgovoran za
pokolj boraca koji su tog vremena disali istim plućima i mislili ko jedan – Srba,
Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Bosanaca i Dalmatinaca na Sutjesci. Iako su do tada
obje Jugoslavije bile negacija Bosne i Hercegovine nova je njenom brojnijem
stanovništvu davala nove nade. Samo se zna toliko, da pobijeni nisu imali teške
dugometne haubice i topove, tenkove ni strašne eskadrile aviona. Danas ih
revizionistička politika vlada njihovih matičnih zemalja, navodno konačno slobodnih od
svakog oblika fašizma, opet redom strijelja, ubija, po stoti put.

Godišnjica je ove velike bitke za koju mladi nisu čuli. Epopeja otpora naroda koji je ustao
u odbranu svojih vrijednosti. Mnogi negiraju događaje, spomenike, broj palih i ustalih, ali
– grobovi ne lažu. Oni su nijemi svjedoci krvavih događaja. Ono što se zbilo, ostaće
zapisano za sva vremena u narodu i narodnim pjesmama:

„Sa kraj Bosne do mora,

zna ga zemlja sva,
svud se slavom pročuo
komadant Sava

Huči, buči Sutjeska,

krv pliva po njoj,
divizija Savina,
bije teški boj…“
Na oko 16.000 neuhranjenih i slabo naoružanih partizanskih boraca s oko 3.500
ranjenika i bolesnika na leđima, napala je armada dobro uhranjenih, obučenih i
opremljenih snaga od 127,000 vojnika sa podrškom od 300 aviona. Izvlačenje
partizanskih jedinica završeno je uz žrtve 7.543 ubijenih kojima su narodi Jugoslavije
netom podigli prepoznatljivi spomenik u Tjentištu kojeg danas posjećuju turisti iz cijelog
svijeta privučeni izvorima ratnog turizma. Gubici neprijateljskih jedinica bilježe 5.300
izbačenih iz stroja – 2.768 Nijemaca, 2.000 Italijana, 411 vojnika NDH i
četnika. (Wikipedia)