Gredo Aleksa

96/15

Analiza filma

The Wind Will Carry US

Film The Wind Will Carry Us je deveti film režisera Abbas Kiarostami. Film je neklasičnog stila
i narativa. Abbasovi filmovi su inače smešteni u ruralne delove Iraka daleko od civilizacije
kakva je nama poznata, i veoma je teško dokučite šta je Abbas Kiarostami htio da kaže svojim
simbolima. Film nema neki konkretan zaplet na koji smo navikli i zbog toga me je, pored
nepoznatog jezika i stila tjerao da ga isključim par puta.

Film počinje totalom, od samog početka filma čujemo dijalog koji ide iz OFF-a dok se 4
covjeka voze po ruralnom predjelu Iraka. Prvi bliži planovi se pojavljuju nakon nekog
vremena. Pojavljuje se dječak, koji će dalje da navodi putanju prema selu koje je tražena
destinacija. Glavni motiv dolaska se ne otkriva odmah, već se prikazuju kadrovi sela,
upoznajemo ljude, religiju, njihovu filozofiju.

Behzad jeste glavni lik u ovom filmu i on ispituje selo, međuljudske odnose, prateći njega
upoznajemo se polako sa ciljem njihovog dolaska u selo. Saznajemo da je motiv dolaska u
selo snimanje pogrebne ceremonije, i čeka se smrt veoma stare žene, što se odlaže više nego
što je očekivano. Behzadovi odnosi sa likovima u filmu su veoma simbolični. U svojim
usponima na vrh brda, kako bi komunicirao mobilnim telefonom, na groblju zapravo
komunicira sa likom koji kopa jamu i koga mi ne vidimo. Ti odlasci na brdo radi javljanja na
telefon daju neki ritam samom filmu a i bijeg od činjenice da čekamo smrt da dodje.

Čekajući na smrt stare žene i mi se baš kao i glavni lik krećemo pitati neke stvari, počinjemo
da posmatramo selo, ljude u njemu, njihove navike, osobine, rituale.

Očekivanje smrti, i ceremonija pogreba, jedan od najistaknutijih vjerskih obreda- kao glavna
tematika, zapravo u fokus stavlja ovozemaljski, život u sadašnjosti. Stanovništvo sela
prikazano je kao veoma ljubazno, gostoprimljivo, život je idiličan, ali skroman, narod je
veoma vrijedan. Vidimo mlade ljude kako neprestano rade, djecu kako idu u školu, žene vode
računa o domaćinstvu, a stari ljudi odmaraju. Sve ovo, kada se konačno desi očekivana smrt,
i kada saznamo da su ga i kolege napustile, navodi Behzada da odustane od planiranog
snimanja filma, i odlučuje samo da napravi fotografije žena u pogrebnoj povorci.