1.

Pojam finansijskog menadžmenta

Finansijski menadžment se odnosi na efikasno i efikasno upravljanje novcem i to je proces planiranja, kontrole, vođenja, usmeravanja finansijskih resursa firme.
Finansijski menadžment se tiče kupovine, finansiranja i upravljanja imovinom, imajući na umu osnovni cilj poslovanja. Zbog toga se funkcija odlučivanja finansijkog
menadžmenta može podijeliti na tri glavne oblasti: investiranje, finansiranje i planiranje upravljanja imovinom. Etimološki finance-novčana sredstva, managmnt..

2. Podjela finansija?
Javne, monetarne i poslovne finansije. Javne finansije obuhvaćaju kapitalne fondove i proračune, zajedno s poreznom administracijom koja predstavlja produženu
ruku vladinih tijela; Monetarne finansije obuhvaćaju monetarno-kreditni sistem i monetarno-kreditnu politiku; Poslovne finansije ili finansijski menadžment –
kupovina, finansiranje i upravljanje imovinom, preduzeća u cilju njegove multiplikacije.

3. Osnovne finansijske aktivnosti , nabroj ili esej

Finansijsko planiranje (financial planning); Finansiranje (financing); Finansijsku analizu (financial analysis) i Finansijsku kontrolu (financial control). Finansijsko
planiranje - procijenjivanje budućih neto novčanih tokova odnosno procijenjivanje novčanih primitaka i novčanih izdataka. Planirati i ujednačavati novčane izdatke
za fiksnu i tekuću imovinu u skladu s potrebama i finansijskim mogućnostima preduzeća znači držati u ravnoteži finansijski plan odnosno budžet kao osnovu
uspješnog finansijskog menadžmenta. Finansiranje - pribavljanje novčanih sredstava, njihovo korištenje u poslovanju i vraćanje njihovima izvorima. Finansijska
analiza računovodstvenih zapisa - omogućava finansijskom menadžmentu shvatanje prošlih poslovnih ostvarenja i tekućih finansijskih prilika, primarno koristeći
novčana mjerila i pokazatelje zasnovane na finansijskim podacima. Finansijska kontrola - ispitivanje prošlih i tekućih finansijskih aktivnosti i novčanih isplata, kako
bi se utvrdilo da li novčani tokovi slijede finansijski plan i da li se eventualne devijacije razrješavaju u skladu s dugoročnom finansijskim planom preduzeća.

4. Finansijska načela
Dva osnovna finansijska načela: Prvo načelo - maksimalno iskorištenje kapitala, koji treba usmjeravati i kontrolirati tako da ostvaruje maksimalan prihod po jedinici
uloženog kapitala. Drugo načelo - iznos neto dobiti po svakoj jedinici ostvarenog prihoda također treba biti maksimalan. Stvaranje dobiti zavisi i od kontrole
novčanih izdataka uključenih u stvaranje novčanih primitaka po uloženoj novčanoj jedinici. Maksimalan opseg novčanih primitaka s maksimalnim dobitkom, uz
minimalne novčane izdatke, ukazuje i na maksimalnu profitabilnost poslovne aktivnosti.

5. Organizacioni oblici preduzeća

Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću, Komanditno društvo, Društvo sa ograničenom odgovornošću, Dioničko društvo. 1. Društvo sa
neograničenom solidarnom odgovornošću: Vlasnici preduzeća solidarno odgovaraju cijelom svojom imovinom za obaveze društva, ukoliko te obaveze nadilaze
iznos glavnice preduzeća. Po organizaciji slična društvima sa ograničenom odgovornošću, izuzev u pogledu preuzimanja rizika. Ovakav oblik organizacije preduzeća
nije rasprostranjen u našem okruženju. 2. Komanditno društvo: Oblik organizovanja preduzeća koje se osniva ugovorom dva ili više lica radi obavljanja djelatnosti
pod zajedničkom firmom. Najmanje jedno lice odgovara neograničeno solidarno za obaveze društva (komplementar). Rizik najmanje jednog lica ograničen je na
visinu uloga (komanditor). Doo: Oblik organizovanja preduzeća u kome je kapital sastavljen iz udjela; Udjeli nisu podložni javnom prometu, kao u slučaju dionica;
Procesi odlučivanja značajno pojednostavljeni; Odgovornost za obaveze društva je ograničena do iznosa osnovnog kapitala – vlasnici odgovaraju samo do visine
uplaćenog osnivačkog udjela/ne odgovaraju svojom imovinom za obaveze društva; Nedostatak je manjak transparentnosti. Dominantno društvo na našim
prostorima. Dioničko društvo: Preduzeća čiji je kapital podijeljen na dionice, što su vlasničke isprave koje vlasnicima garantuju prava na odlučivanje, isplatu
divideni i prava na tzv. rezidualni interes. Rezidualni interes – preostali efekti poslovanja nakon što su podmirene sve obaveze po osnovu ostalih instrumenata
finansiranja; Dionicama se trguje na berzi; Nastala su kao rezultat da se rizik poslovanja disperzira na veliki broj investitora; Na našim prostorima nisu
najpopularniji oblik organizovanja preduzeća (nastaju privatizacijom, a ne potrebom investitora, struktura vlasnika privatiziranih preduzeća,...)

6. Kvalitativne karakteristike izvještaja

Kvalitativne karakteristike - karakteristike koje čine informacije u finansijskim izvještajima korisnim njihovim korisnicima:
 Transparentnost - potpuno objavljivanje i fer prezentaciju korisnih informacija u svrhu donošenja odluka;
 Relevantnost – izvještaji utiču na ekonomske odluke korisnika, tako što im pomažu da procijene prošle, sadašnje ili buduće događaje;
 Pouzdanost i tačnost - bez značajnih grešaka i predrasuda;
 Razumljivost - izvještaji moraju biti razumljivi korisnicima koji posjeduju određen nivo znanja o poslovanju, ekonomskim aktivnostima i računovodstvu uopće, i
 Uporedivost – izvještaji moraju biti uporedivi kroz vrijeme radi uočavanja trendova u njegovom finansijskom poslovanju i položaju.

7. Osnovne vrste finansijskih izvještaja (5 vrsta, bilansi, izvještaji, i sl.)

Bilans stanja - izvještaj o finansijskom položaju na kraju perioda, Bilans uspjeha - izvještaj o ukupnom rezultatu za period, Izvještaj o gotovinskim (novčanim)
tokovima - izvještaj o tokovima gotovine, Izvještaj o promjenama na kapitalu, Bilješke uz finansijske izvještaje. Svaki od ovih izvještaja predstavlja određenu
cjelinu, između njih postoji čvrsta povezanost i međuzavisnost, i međusobno se nadopunjuju s ciljem pružanja kvalitetnih informacija korisnicima.
Bilans stanja: Jedan od tri najvažnija izvještaja, Obuhvata strukturu raspoloživih sredstava i instrumenata finansiranja na dan njegovog sastavljanja. Pokazuje
finansijski položaj poduzeća i služi kao podloga za ocjenu sigurnosti poslovanja. Sastavlja se polugodišnje, godišnje i po potrebi (po okončanju važnih događaja kao
što su spajanja ili preuzimanja privrednih subjekata i sl.). Sastoji se iz aktive (dugovna strana) i pasive (potražna strana). AKTIVA (SREDSTVA) = PASIVA
(INSTRUMENTI FINANSIRANJA SREDSTAVA). STALNA + TEKUĆA SREDSTVA = KRATKOROČNE + DUGOROČNE OBAVEZE + KAPITAL. Bilans uspjeha sadrži
agregatne iznose prihoda i rashoda nastalih u periodu za koji se bilans sastavlja.

8. Aktiva, pasiva, stalna sredstva, bilans stanja

AKTIVA: Sadrži stanje sredstava preduzeća poredanih po kriteriju likvidnosti (očekivanog perioda konverzije u novac); Obuhvata strukturu dugoročne imovine ili
stalnih sredstava i strukturu kratkoročne imov ine ili tekućih sredstava. Stalna sredstva su sredstva koja imaju očekivani vijek trajanja duži od jedne godine, može
se utvrditi trošak sticanja ili fer vrijednost i koje se koristi u poslovne svrhe. Osnovni oblici SS su: Nematerijalna (dugoročna koja sadrže vrijednost ali nisu
materijalnog oblika, npr koncesije, autorska prava i sl.), Materijalna stalna sredstva – nalaze se u materijalnom obliku i period amortizacije im je duži od godinu
dana (npr. zemljišta, zgrade, poslovni objekti); Finansijska stalna sredstva – dugoročna finansijska ulaganja: dugoročni krediti i investicije u dugoročne
vrijednosne papire ili udjele u drugim pravnim licima. Tekuća sredstva: Očekivani rok konverzije u novac kraći od godine dana. Osnove kategorije su: zalihe,
potraživanja od kupca, Kratkoročna finansijska ulaganja, Novac i novčani ekvivalenti, Aktivna vremenska razgraničenja. PASIVA: Sadrži instrumente
finansiranja sredstava ili obaveze preduzeća, poredane po kriteriju likvidnosti (očekivanog perioda konverzije u novac). Dvije podjele instrumenata finansiranja:
I. Instrumeti finansiranja mogu biti:
• Vlastiti instrumenti finansiranja  kapital
• Eksterni instrumenti finansiranja  obaveze
II. Instrumenti finansiranja kroz aspekt dospijeća:
• Kratkoročne instrumente finansiranja  kratkoročne obaveze
• Dugoročne instrumente finansiranja  dugoročne obaveze i kapital

9. Rashodi (dio bilansa uspjeha)

Sistemski raspoređeni troškovi i izdaci nastali tokom realizacije poslovne funkcije preduzeća. Klasificiraju se na: Poslovni rashodi – troškovi koji se direktno
pripisuju proizvodima koji su prodani na tržištu ili poslovnim procesima usko vezanim za poslovnu djelatnost preduzeća; Rashodi od ulaganja – negativni efekti
ulagačkih aktivnosti; Rashodi od finansiranja – Troškovi koji nastaju kao posljedica finansiranja; Ostali rashodi – nestandardizirani rashodi koji se ne mogu svrstati
ni u jednu od navedenih kategorija.

10. Novčani tokovi

Izvještaj o novčanim tokovima: Sublimira značajne informacije o tokovima novca unutar perioda za koji se sastavlja; Mogu biti: novčani tokovi iz poslovne
aktivnosti, novčani tokovi iz investicijske aktivnosti i novčani tokovi iz finansijske aktivnosti. Obračun neto-novčanog toka iz poslovnih aktivnosti započinje
prilagođavanjem ostvarenog poslovnog rezultata. Dobit preduzeća povećat će novac na računu preduzeća, Gubitak će smanjiti novac na računu preduzeća. Način
obračuna novčanog toka iz poslovne aktivnosti: Poslovni rezultat+ amortizacija -(+) povećanja (smanjenja) pozicija tekućih srestava +(-) povećanje (smanjenje)
obaveza prema dobavljačima +(-) povećanje (smanjenje) ostalih obaveza izuzev kredita = NETO-NOVČANI TOK IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI. Investicione aktivnosti
obuhvataju promjene na stalnim sredstvima i ulaganjima (kratkoročnim i dugoročnim). Kupovinom udjela u nekom preduzeću povećava se pozicija ulaganja i utiče
na smanjenje pozicije novčanih sredstava. Prodaja dionica ili udjela uzrokuje rast novčanih sredstava. Način obračuna novčanog toka iz investicionih aktivnosti:
+(-) smanjenje (povećanje) stalnih sredstava +(-) smanjenje (povećanje) ulaganja = NETO-NOVČANI TOK IZ INVESTICIONIH AKTIVNOSTI. Novč.tokovi iz finansijskih
aktivnosti: Tu imamo otplatu postojećeg kredita, dodatno zaduživanje, isplata dividendi, dokapitalizacija, smanjivanje glavnice. Način obračuna novčanog toka iz
finansijskih aktivnosti: +(-) pozajmljivanje (vraćanje) kredita - Isplata dividendi + Dokapitalizacija - Smanjenje kapitala= NETO-NOVČANI TOK IZ FINANSIJSKIH
AKTIVNOSTI.
11. Novčani tok preduzeća – računanje
2 metode izračuna, 1. Indirektna metoda – zbir neto novčanih tokova iz poslovnih, investicionih i finansijskih aktivnosti preduzeća je razlika između stanja
novčanih sredstava na početku i na kraju perioda
NS1-NS0 = NCFP+NCFi+NCFf
NS1 – stanje novčanih sredstava na kraju perioda
NS0 – stanje novčanih sredstava na početku perioda
NCFP – neto-novčani tok iz poslovnih aktivnosti
NCFi – neto-novčani tok iz investicionih aktivnosti
NCFf – neto-novčani tok iz finansijskih aktivnosti
2. Direktna metoda – promjene visine novčanih sredstava prikazuju se korekcijama ostvarenog prihoda na ukupne prilive i iskazanog rashoda na ukupne izdatke
gotovine, samo u novčanim tokovima od operativne aktivnosti. Novčani tok od investicijske i finansijske aktivnosti obračunava se kao u slučaju indirektne metode.

12. Projekcija fin. Izvještaja i projekcija novčanih tokova

1.Projekcija finansijskih izvještaja. Prilikom predviđanja budućih rezultata poslovanja, redoslijed sastavljanja projiciranih finansijskih izvještaja je sljedeći:
Projekcija novčanih tokova; Projekcija bilansa uspjeha i Projekcija bilansa stanja.
2. Projekcija novčanih tokova
- Primarni cilj: osigurati buduću likvidnost preduzeća. Identificirati očekivanje novčane primitke i izdatke – za sve novčane deficite osigurati adekvatne instrumente
finansiranja koji će biti korišteni za privremeno pokriće predviđenih nedostataka novca. Proces strukturiraja očekivanih novčanih tokova: a. Plan prodaje,b.Plan
nabavki,c. Plan ostalih izdataka i d.sPlan novčanih tokova.

13. Plan prodaje – perspektiva

Projekcija prodaje za period od jedne godine treba rezultirati: Osvrtom na ostvarenja prodaje u prethodnih nekoliko godina; Očekivanim globalnim uticajima na
nivo tražnje; Potencijalnim uticajima konkurencije na promjene u tržišnim udjelima i Internoj perspektivi i očekivanjima preduzeća.
Plan prodaje - Interna perspektiva projekcije prodaje – nekoliko scenarija:
• Snažan rast,
• Umjeren rast,
• Zadržavanje postojećeg nivoa,
• Umjeren pad,
• Značajan pad i
• Napuštanje projekta.
Od izuzetnog je značaja da ova perspektiva bude jasno identificirana – od nje zavise očekivanja i planirani parametri.
Plan prodaje – eksterna perspektiva
• Eksterna perspektiva – faktori koji utiču na realnost planiranja:
• Agregatna tražnja (tržište na kojem preduzeće nastupa),
• Tržišni udio (individualna pozicija na tom tržištu),
• Elastičnost tražnje ( faktori koji dovode do promjene tražnje) i
• Osnovna pitanja vezana za konkurenciju.
• Na osnovu navedenih pretpostavki preduzeće će pojicirati:
• Količine proizvoda po mjesecima,
• Cijene po jedinici proizvoda i
• Planirani prohod od prodaje.
• Na osnovu ove projekcije, preduzeće će projicirati novčane tokove od prodaje proizvoda vodeći računa o:
• Iznosu i obrtu potraživanja,
• Očekivanom periodu obrta potraživanja
• Vjerovatnoći naplate potraživanja.

14. Vremenska vrijednost novca (koncept):

a. Buduća vrijednost – ukamaćivanje – računski proces kojim dobijamo buduću vrijednost. FVn=PVx(1+i)n FV (future value)-buduća vrijednost novca;
PV(present value) – depozit; i (interest) – stopa. (1+i)n (future value interest factor) – diskontni faktor buduće vrijednosti FVIF
b. Sadašnja vrijednost – diskontovanje – buduće novčane tokove svodimo na njihovu sadašnju vrijednost s ciljem donošenja odluka koje podržavaju
definirane ciljeve preduzeća. PV= FV/(1+i)n . 1/(1+i)n (present value interest factor) – diskontni faktor sadašnje vrijednosti PVIF

15. Struktura investicije (plus grafikon)

16. Podjela anuiteta – postnumerando(na kraju razdoblja) i prenumerando(na početku razdoblja) – esej
17. Sistemski i nesistemski rizik (grafikon nacrtati)
a. Prinosi mogućih investicija
18. Direktni izvori rizika
19. Indirektni izvori rizika
a. Kreditni rizik – oblici
b. Poslovni rizik
c. Premija na rizik
20. Diverzificiranje investicije
21. Proces strukturiranja (a)plan prodaje, b)plan nabavki)
22. Projekcija strukture sredstava i finansijske strukture
23. Poslovni rizik
24. Premija na rizik
a. Rizik i prinos
b. Formula stope prinosa na dionice
25. Koeficijent varijacije – odnos
26. Koeficijent obrta potraživanja
27.

Finansijski izvještaji

Finansijski izvještaji predstavljaju strukturiran finansijski prikaz finansijskog stanja i transakcija izvršenih od strane privrednog društva. Osnovna svrha: pružanje
informacija o finansijskom položaju i uspješnosti poduzeća, njegovih novčanih tokova i promjene kapitala, kao i druge informacije koje su korisne širem krugu
korisnika tokom donošenja poslovnih odluka.

Vrste finansijskih izvještaja

1. Bilans stanja - izvještaj o finansijskom položaju na kraju perioda,

2. Bilans uspjeha - izvještaj o ukupnom rezultatu za period,

3. Izvještaj o gotovinskim tokovima - izvještaj o tokovima gotovine,

4. Izvještaj o promjenama na kapitalu,

5. Bilješke uz finansijske izvještaje.