SUPERMEN U PENZIJI

Da li je Supermen penzionisan ili mrtav?

Superman (nadčovjek) je fiktivni, stripovski superjunak, općenito smatran jednim od najpoznatijih i

najpopularnijih likova, te americka kulturna ikona. Stvorili su ga američki pisac Jerry Siegel i kanadski
umjetnik Joe Shuster 1932. godine, kada su obojica živjela u Clevelandu, u saveznoj državi Ohio.
Superman posjeduje izuzetne moći. Superman se tradicionalno opisuje kao "brži od metka, jači od
lokomotive, može preskočiti visoke zgrade u jednom skoku " sve dok ga nesreca, daleko od filmskog seta
ne prikuje za invalidska kolica. Naime,glumac koji je kod publike ostao najprepoznatljiviji Supermen
Christopher Reeve je nakon pada sa konja ostao paralizovan , bez svojih supermoci ruseci tako mit o
nadljudskom heroizmu mobiliziranom u borbi protiv „opceg zla“. Paradoksalno, glumac koji je
utjelotvorio lik sa nadljudskim mocima , talentovan mlad covjek ,umro je kao tetraplegicar bez osjetila u
donjim ekstremitetima , penzionisan u jeku svoje slave , ziv a mrtav. Holivudska bajka ili strasna sudbina
mladog covjeka dovodi nas pred pitanje koliko je zapravo mocan covjek pred zapletima sudbine? Koliko
zapravo sve ono sto nosimo sa sobom i u sebi : znanje,talenat ,osjetila... moze stati naspram invazije
malignih celija,trenutka gubitka kontrole nad volanom,komadica metala rasprsnutog u tijelu? Da li je mit
o Superheroju srusen onog trenutka kada je majka zaboravila Ahilu u rijeci Stiks smociti petu,ucinivsi ga
smrtnijom od smrtnika? Covjek je, uprkos tehnoloskom napredku, briljantim umovima
istorije,remekdjelima slikarstva i knjizevnosti , ostao tek njezno novorodjence Prirode koje negdje, u
nekoj magicnoj kutiji zeli vidjeti Supermena sa vlastitim oblicjem, da bi bar za trenutak,utrnuo vlastiti
Strah od Konacnog.

Od svog postanka covjek pokusava da savlada Prirodu i da ostane posljednja karika u Darvinovom lancu .
Covjek je izumio oruzje i orudje, covjek je izmislio tocak, ovladao vatrom,donio zakone i ucinio da se oni
postuju, covjek je izmumio pencilin,dokazao da zemlja nije kocka, covjek je podigao piramide u Starom
Egiptu , podigao tornjeve katedrala , reproducirao vlastite celije, stavio pod vlastitu kontrolu radjanje
novog zivota... Sve osim samog sebe, svog tijela koje svakim danom postaje sve nemocnije,sebe koji se
svakim danom koraca prema konacnom kraju zivota. Naravno, sve sto zivi i umire ali se nista i niko osim
covjeka ne plasi smrti. Strah od smrti i od nemoci je ono sto odrzava autoritet religije koja nam kaze da
tamo negdje nakon zivota ima jos ljepsi zivot za one koji budu poslusni. Strah dovodi do potrebe
kreiranja fiktivnog arhetipskog besmrtnog junaka otjelovljenog kroz Faraona,diktatora ili pak Clark Kenta
ili Terminatora cija ce ekranizirana supermoc dovesti nakvarcanog bodibildera Arnolda Schwarzenegger
do mjesta guvernera najvece americke drzave opijajucim djelovanjem na biracku populaciju koja svog
lidera poistovjecuje sa njegovim nepobjedivim filmskim ulogama.

Ljudi kao i zivotinje imaju organsku potrebu za liderstvom, za vodjom , za pastirom.On je prvi u krdu.On
je taj koji ih stiti, on je taj koji im obecava slobodu i progres ,on je nepobjediv, on ih kaznjava ako ga ne
slijede ali ako ga slijede donosi im vatru poput Prometeja.Supermen.Superheroj.Narod koji nema svog
Supermena podsjeca na Brojgelovu sliku „Slijepac slijepca vodi“ ili na filmski set bez reditelja. Ali sta
kada se suocimo sa nemocnim Superherojem? Poput Doroti iz Carobnjaka iz Oza koja se suocava sa
plastom zakljonenim covjeculjkom koji govori u cijev te je jedino sto je cini njegov autoritet , njegov
gromki glas. Sta kada jugoslovenski „Supermen“ oslabljenih moci umire 1980 godine a narod koji ga
slijedio ostaje paralizovan bolom i nevjericom da jedan bolestan covjek u devetoj deceniji zivota moze
umrijeti jer to nije obican covjek od krvi i mesa , to je AmonRa dvadesetog stoljeca na prostorima koji se
samo pedesetak godina kasnije zovu Ex –Jugoslovenskim? Gdje i kako dalje i da li ce njegova smrt
dovesti do toga da vise nema ko da nas stiti od onog zloslutnog Krlezinog hipotetickog pitanja i jos
zloslutnijeg odgovora „A što će biti kada on zatvori oči? Kud koji, mili moji! Moguće je da se sve strasti
ponovno razbuktaju na ovoj balkanskoj plemenskoj vjetrometini, i da opet izazovu uzajamne makljaže,
jer u biti ništa se ovdje nije promijenilo u posljednjih dvije stotine godina.

Supermen je mrtav.Nije u penziji. Da je u penziji mozda bi stajao u redu Narodne kuhinje poput Super
zene Jovanke.Supermen je mrtav , jer iako je uspio da u garazi punoj jabuka napravi „spravicu „ koja ce
postati „kopernikov obrt“ u polju tehnologije i komunikacije, nije uspio da pobjedi vlastite „zlocudne „
celije. Supermen je mrtav jer je poput svih nas „nezasticeno cedo Prirode“. Supermen je mrtav . Svijet
ocajnicki treba novog , sto mladjeg i po mogucnosti sto zdravijeg Superheroja. Ili ga mozda samo
trebamo potraziti u samom sebi i prestati da se plasimo Konacnog.

Vanredni student: Arma Tanovic Brankovic

Odsjek : Komparativna knjizevnost i Historija umjetnosti (moderna)

Izvori

Wikipedia

Broj rijeci :788