1.

POVIJEST ZDRAVSTVENIH ZGRADA

A. ZDRAVSTVENE ZGRADE U STAROM VIJEKU.
grčka medicina-Međutim, zgrade za zdravstvo postoje samo kao scena za tradicionalnu
religijsko ritualnu hramsku medicinu
Asklepijiev hram u Epidauru
Antički Rim
►proveo je, na etrurskoj tradiciji, velike sanitarno tehničke zahvate izvedbom vodovoda,
kanalizacije, izgradnjom javnih kupališta. Također su u Rimu doneseni prvi državni sanitarni
propisi i organizirana je zdravstvena i socijalna zaštita za veterane i državne službenike.
Rimski valetudinarium (vojna bolnica -
starački dom) izveden je iz kasarne

Kršćanstvo
► je dalo bolesniku, nemoćniku i patniku poseban, na neki način povlašten položaj kakav prije
nije imao u društvu. Nakon što je kršćanstvo postalo službena religija stvorena je društvena
obaveza brige za bolesne
► Početkom kršćanstva pojavljuju se i bolnice.Koncil u Nicei, 325.g, određuje da svaki grad
mora imati sklonište za putnike, bolesne i sirotinju. Prvi hospitali su bili mjesta gdje bolesni
mogu mirovati i dobivati hranu dok se ne oporave ili umru hospital dolazi od latinskog hospes i
znači gost i domaćin; isti korijen je u hotelu i hostelu.

B. BOLNICE OD 9. DO 18. ST.

plan iz samostana sv.Gallena
►jedini sačuvani nacrt iz ranog srednjeg vijeka
►radi se o idealnom (programskom) nacrtu koji prikazuje sve sadržaje samostana predviđene
reformama monaštva/samostanskog sustava na Aachenskom koncilu (814 - 817).
► Kršćanstvo- religija slabih-njega-pacijent
► Hospitali(hospes)-gostinjci-hodočasnici, putnici, lutalice, bolesni,ludi
► Samostanski hospitali- ljekovito bilje – ljekarništvo
Fountains Abbey
1132.- 15.st hospitalne sale
smještaj hospitala – neposredna blizina rijeke ili potoka zbog pitke vode, sanitarne vode }
eliminacije otpada
Angers L’hôpital Saint-Jean
►1175. Henri II Plantagenêt (Anjou)
►Bolnička/bolesnička sala u tri (jednako visoka)
broda

hospitalne sale
smještaj hospitala - neposredna blizina rijeke ili potoka zbog pitke vode, sanitarne vode i
eliminacije otpada
Karantene i Lazareti
Otkriće zaraznih bolesti i uvođenje izolacije
Abū Alī ibn Sīnā (Avicenna) Kanon medicine, oko
1020.
►Od 1348 do 1359 od kuge umrlo 30% europskog stanovništva
►1377, - Dubrovnik, 30 dana (trentina) putnici u izolaciji na nekom od elafitskih otoka
►Kasnije- 40 dana - quaranta.
►lazaret- (sv.Lazar)- karantene za kugu i ostale zarazne b.:kolera, guba, sifilis, tifusi sl.
Leprozorij sv Jakova, Basel- osnovan 1319., slika 18. ili 19 st.
Ospedale degli Innocenti, Firenca
►Filippo Brunelleschi 1419.-27.
►nahodište je izgradio i vodio najbogatiji (svilarski) ceh : Arte della Seta
►Bolnica i grad
►Kolonada- gradska palača
►Križne sale- oltar u sjecištu
Piazza Santissima Annunziata
►Nahodište (F. Brunelleschi 1419.-27.) definira istočnu stranu Piazza Santissima Annunziata,
druga pročelja trga su preoblikovana po Brunelleschi jevom uzorku tokom slijedeća 2 stoljeća
►zapadno : Loggia dei Servi di Maria, Antonio da Sangallo Stariji u 1520.-tim
►sjeverno 1601-1629 Giovanni Battista Caccini dodao kolonadu pred narteksom Bazilike
Blagovijesti presvetog navještenja - Santissima Annunziata

Ospedale maggiore- "Ca' Granda"

► Francesco Sforza je 1456 odlučio ujediniti brojne milanske hospicije koji su zagađivali
grad......................prije 555 godina
►započeo Antonio Averulino zvani il Filarete, završena početkom XVII.st.
►danas rektorat i klinika za ginekologiju, pododiljstvo i pedijatriju Istituto di Ostetricia-
Ginecologia e Pediatria "Regina Elena"

Les Invalides- L’hôpital des invalides

►Louis XIV , 1670 -1676, za stare i bolesne vojnike hôpital des invalides.
Libéral Bruant
►200x200m,
►15 cour d'honneur-a
► Eglise Saint-Louis des Invalides 1679. Mansart , prema Bruant-ovim nacrtima
►Église du Dôme,1708. kapela Luja XIV Jules Hardouin Mansart
► Bolnice sa velikim salama i reprezentativnim pročeljima prevladavaju sve do pojave spoznaje
da se širenje bolničkih zaraza može biti spriječeno efikasnim razdvajanjem bolesnika u manje
grupe prema sličnim bolestima ili simptomima.
► Takvo razdvajanje nije bilo moguće provesti u bolnicama s velikim salama
►1756.
►Alexander Rowehead
►Royal Naval Hospital, Plymouth
►kompleks nadstrešnicom povezanih zgrada koje imaju nekoliko soba
Rowehead je vrlo vjerojatno znao zaneizvedenu varijantu Wrenova projekta za Kraljevsku
mornaričku bolnicu (Royal Naval H. Greenwich) iz 1692. gdje je (umjesto izvedenih zatvorenih
sklopova) predložio trijemovima povezane pavilione

C. PAVILJONSKE BOLNICE
Hôpital Lariboisière Pariz, 1846-1854.
Martin Pierre Gautier U upravnoj zgradi (dole na tlocrtu) smještene su i ordinacije liječnika u
kojima oni primaju i vanjske pacijente. Troetažni bolesnički paviljoni su vezani na upravnu
zgradu trijemovima. Na kraju kompleksa su operacione dvorane i pomoćni prostori.
Henry Currey kod projektiranja St Thomas Hospital, slijedi organizacionu shemu koju je desetak
godina ranije proveo Gauthier kod gradnje Hôpital Lariboisière.
Currey organizira bolničke odjele prema novim idejama Florence Nightingale o sustavnoj
sestrinskoj njezi bolesnika
►Načela sestrinske njege se odnose na formiranje bolesničkog odjela s najviše 32 bolesnika,
tj. s takvom grupom koju mogu njegovati dvije bolničke sestre koje su uvijek prisutne u
bolničkoj sali među bolesnicima.
►Sala je bilateralno osvijetljena i zračena prostorija, široka oko 6 m i dugačka oko 20 m. Osim
sale u odjelu postoje i izolacije, tj. sobe za smještaj nemirnih ili umirućih bolesnika, te sanitarije i
čajna kuhinja.
►Takav sustav (prostor i služba) omogućuje stalni nadzor i kontinuiranu njegu bolesnika u do
tada nedosegnutim uvjetima čistoće, mira i reda
► Bolnički odjeli i danas funkcioniraju prema načelima koja je postavila Florence Nightingale,
► broj bolesnika u odjelu može biti i manji ako se radi o težim indikacijama i potrebi za većim
stupnjem njege
- intenzivna i intermedijarna skrb
Uz napredak u organizaciji njege u 19. st. se formulira znanstvena medicina
► anatomija, fiziologija, bakteriologija i serologija
► novi organizacioni ustroj u kojem se iz opće medicine, koja se bavila pretežno samo odraslim
muškarcima, diferenciraju:
- PEDIJATRIJA, PORODILJSTVO I GINEKOLOGIJA,
- i specijalizacije vezane na ORGANE/SUSTAVE ILI BOLESTI
►Oko 1850-70. razvija se spoznaja o bakterijalnoj prirodi zaraza
► i zato funkcionalno mehanicistička doktrina prevladava i isključuje homeostatski pristup te
dovodi do: specijalizacije i diferencijacije medicinskog tretmana prema vrstama bolesti
►pojavljuje se se paviljonski tip bolnice s potpuno odvojenim bolničkim odijelima smještenim
u zelenilo – gdje se u svakom paviljonu tretira po jedna bolest

D. SUVREMENE BOLNICE
kod projektiranja bolnica na početku XX st. pojavljuju se prostorno-organizacijski zahtjevi koji
su u nerazrješivom konfliktu: bolnički odjeli moraju biti poprečno zračeni i smješteni u
zelenilo, ali i istovremeno efikasno povezani sa tehnološkim blokom laboratorija, rendgena i
operacionih dvorana
razrješenje konfliktnih zahtjeva npr.:prirodno provjetravanje nasuprot učinkovitom
unutarnjem prometu; bilo je moguće samo korištenjem novih tehničkih sustava:
• električne rasvjete,
• dizala,
• mehaničke ventilacije i
• telekomunikacija
ELEKTRIČNA RASVJETA- rad u mračnim prostorima- Th.Edison 1880., Tesla 1893, fluo –
Columbian ex
DIZALA - mehanizirani transport bolesnika, hrane, rublja itd = skraćene horizontalne veze-
kočnica Elisha Otis,1852. vidi u S.Giedion :Space,Time&Archit.
MEHANIČKA VENTILACIJA - prostori velikih dubina = kompaktan tehnološki blok - OP, RTG,
LABORATORIJI-Tesla elektromotor 1899., air-cond W.Carrier 1903.
TELEFON I INTERCOM - dislociranje liječnika u tehnološki blok bolnice+ bolnički odjel s
pojedinačnim sobama dr. Plummer 1912. Mayo

New York Hospital, Los Angeles Hospital, i druge američke bolnice su prvebolničke zgrade nove
morfologije –
• korištenjem el rasvjete, klimatizacije, dizala i telefonije ostvaren je
• složeni vertikalni zoning i
• efikasna povezanost stacionara sa terapijskodijagnostičkim blokom, opskrbnim sadržajima

• suvremene bolnice su
proizašle iz američkih bolnica
iz 30.tih g.
• složeni zoning funkcija,
• neprekinut radni proces:0-24/7
• koje su omogućili
• novi instalacijski podsustavi
ALI ni protagonisti niti teoretičari moderne arhitekture (Giedion,Joedicke Banham, Hitchcock,
Benevolo, Tafuri, Frampton ) nisu shvatili da za pojavu suvremenih tipova zgrada uredskih,
sportskih , trgovačkih, bolničkih, i drugih su instalacijski podsustavi – ventilacije/klimatizacije,
transporta, telekomunikacija i rasvjete bitniji od novih sustava nosivih konstrukcija

-projektiranje i izvedba konstrukcije nije najsloženiji tehnički problem suvremenih zgrada –

• velika većina aktivnosti (funkcija) u suvremenim, čak i najsloženijim zgradama, može se
odvijati unutar standardnih raspona.
na morfologiju zgrade i organizaciju aktivnosti u njoj mnogo više od nosive
konstrukcije utiču
INSTALACIJSKI SUSTAVI (klimatizacije, rasvjete, telekomunikacija, mehaniziranog transporta)
prve suvremene bolnice, zgrade u kojimo su razriješeni najkompleksniji tehnički i prostorno
organizacioni problemi i koje su funkcionirale 24 sata na dan u uvjetima besprijekorne higijene,
bile su stvarni vrhunski dometi građevinske tehnologije - zgrade strojevi
Međutim njihovi su volumeni i pročelja bila stilizirana u okvirima likovnog prosedea Art Deco-a.
Možda je zato njihova najbitnija osobina – tehnološka avangardnost, promakla
protagonistima moderne arhitekture
• Arhitekti koji su vodili modernistički pokret i definirali Internacionalni stil u dvadesetim i
tridesetim godinama su gotovo sve medicinskotehnološke probleme svodili na odlično osunčani
jednotrakt sanatorija .
• oni nisu sudjelovali u artikulaciji kompleksnih tehnoloških sustava suvremene bolnice nego su
u zdravstvenim gradnjama tehniku koristili kao likovno i opisno tj. literarno sredstvo.
• ideje osunčanja, tehničke estetike i prožimanja zgrade i prirode bile su okosnica
deklaracija, doktrina i teorija modernog pokreta.

Primjeri:
Universitasklinikum, berlin, curtis and davis

Vojna bolnica u Dubravi, stanko Kristl i suradnici, 1979.-1988.

Hvidovre Hospital, Kopenhagen,E.Hartvig Rasmussen, 1962-75

Moderna i zdravstvena arhitektura

• Funkcionalizam je sa svojim higijeničnim postulatima i uvjerenjem u baktericidno i ljekovito
djelovanje sunca, neobično zahvalnu temu našao u sanatorijima
• Projekti s brižnim odvajanjem čistih i nečistih puteva, s vrlo plitkim, izvrsno osunčanim
traktovima, s industrijskom tehnologijom završne obrade – demonstriraju predodžbu o :
Funkciji koja emanira Formu uz pomoć Tehnike
Najslavniji su primjeri tog tipa zgrada:
• Aaltov sanatorij u Paimiu i
• Duickerov sanatorij Sohnennstrahl u Hilversumu, a možda najdoslovniji primjer je
• Souzyev Instutut d'actinologie u Vallaurisu
• Ti su projekti bili zasnovani na doktrini o ljekovitosti i baktericidnosti sunčevog svjetla
• Dvije trećine 20. stoljeća je znanstvena medicina propagirala sunce kao izvor zdravlja da bi u
posljednjih 30 godina otkrivala njegovu kancerogenost.
• Helioterapijske metode liječenja tuberkuloze pluća, kostiju, itd. Koristile su se sve do
pedesetih godina XX st.
Ernest Weissmann i dr Mladen Delić 1930. sanatorij za tuberkulozu kostiju
izvanredan primjer poklapanja medicinske doktrine (sunce, klimatsko liječenje)
s modernističkom tendencijom gradnje uskih, dugačkih, elegantnih zgrada
složenog presjeka, definiranog načelom maksimalnog prosunčanja
Vladimir Turina,1956. Savjetovalište za majku i dijete

MEĐUTIM Le Corbusier 1965 na projektu bolnice u Veneciji, ne slijedi modernistički

predložak
• nego koristi široke i duboke, oblikovno nediferencirane rastere armirano betonskih skeleta
shvaćajući da su • za kompleksne medicinske funkcije pogodne zgrade jednolike građevne
strukture, velikih dubina, dakle standardnih, repetitivnih i širokih prostora, a ne specifičnih plitkih
jednotraktnih presjeka rješenje inspirirano projektom njegova nekadšnjeg
suradnika Shandracha Woodsa za Slobodni univerzitet
Berlin, 1963.--- Hashim Sarkis -MAT BUILDING revival
• TEK NAKON analize tehnoloških MEGABOLNICA koje su se pojavile 70-ih i 80-ih godina vidi
se dalekovidnost Le Corbusiera
• Njegov projekt nije samo dao odgovore na probleme urbane forme i njenog usklađenja s
mjerilom i visinom Venecije,
• nego i programski jasno predložio neutralnu, dogradivu, adaptabilnu strukturu bolničkog
prostora tj anticipirao MORFOLOGIJU BOLNICE kraja XX. I početka XXI. St
HIGH TECH i BOLNICE
• Nakon 2. svjetskog rata, tj. nakon općeg prihvaćanja stilskog predloška moderne
(funkcionalizma, internacionalnog stila) oblikovanje bolnica obilježeno je tendencijom da se
visokotehnološke osobine bolničkih zgrada upotrebljavaju kao SIMBOL/ZNAK i kao LIKOVNI
MOTIV. bitnija je slika (image) tehnološke savršenosti i avangardnosti nego stvarna
adekvatnost primjenjenih rješenja
• medicinskoj tehnologiji,
• psihološkim potrebama pacijenata i
• problemima održavanja bolničkih zgrada
BOLNICE nakon 70-ih g. XX.st.
• senzibilitet i za emotivne i psihološke potrebe pacijenata.
• humanizacija bolničkog prostora
– povezivanje sa zelenilom
– eliminacija HI TECH ornamenata
– niža izgradnja
• sniženje građevnih i operativnih troškova,
– manje potpuno klimatiziranih prostora
– uvođenje dnevnih bolnica i smanjenje stacionarnog liječenja

PRILAGODLJIVOST promjeni medicinske tehnologije (doktrine) postaje najpoželjnija osobina

bolničkog prostora u drugoj polovici 20. stoljeća.
• Suvremene bolnice su skup servisa : dijagnostičkih, terapeutskih, konzilijarnih, stacionarnih.
• Svaki od sadržaja trebao bi se moći razmjerno neovisno mijenjati.
• Bolnica sve više služi ambulantnim, a sve manje stacionarnim pacijentima
• Mogućnost akomodacije novih prostornih zahtjeva u biti je posljedica netočnog slijeđenja
doktrinarnih i doslovnih funkcionalnih zahtjeva u trenutku projektiranja
- u korist uspostave otvorene, promjenjive i dogradive strukture zgrade
• Pogubne posljedice neprilagodljivog i specifičnog b.prostora najbolje se vide na primjerima
funkcionalističkih bolnica i sanatorija rane moderne koje su su potpuno zastarjele već
dvadestak godina nakon izgradnje
• Niti Sonnenstrahl, niti Vallauris, a niti Aaltov sanatorij nisu, već pola stoljeća, u svojoj osnovnoj
medicinskoj funkciji. Zašto?
Zato jer su bili previše funkcionalno jednoznačni, jer su svojom prostornom organizacijom
isključivali gotovo sve mogućnosti upotrebe osim početno zadatih.
• Te su zgrade bile na doslovan način predobro i previše točno projektirane.
• Njihova morfologija, zasnovana na pogrešnoj medicinskoj doktrini o ljekovitosti sunca, je
dovršena i nepromjenjiva.

2. SUSTAV ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

A. RAZVOJ SUSTAVA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

RAZVOJ SUSTAVA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE – javno zdravstvo i socijalizirana medicina razvili

su se od 2 srednovjekovne ideje: 1. Sprečavanje širenja zaraznih bolesti državnim mjerama- od
14.st karantene i obavještanje sredozemnih luka o pojavi zaraze, a od 15.st leprozoriji, lazareti
za smještaj zaraznih i kroničnih bolesnika. Postepeno dolazi do sustavnog preveniranja širenja
zaraza- 1838. Carigrad, 1.međunarodni dogovor oko suzbijanju kuge i kolere, 1851.
Međunarodna zdravstvena konferencija u Parizu, 1859. Crveni križ, Ženevska konvencija o
ranjenicima. 2. Društvena grupa solidarno pomaže kod bolesti ili nenadane smrti – cehovi/
profesionalne udruge organiziraju pretplate u fond za osiguranje članova- do kraja 18.st u eur.
gradovima mnogo cehovskih klada ili društava za međusobno osiguranje. Članovi koji bi oboljeli
ili se ozljedili dobivaju ugovorenu sumu novca (slično kao što danas funkcionira osiguranje
imovine). Početkom 19.st industrijski su se radnici počeli priključivati strukovnim osiguranjima.
1883. Je u Njemačkoj donesen zakon o obaveznom osiguranju radnika i njihovih obitelji što je
naknadno pozvano Bismarckovim modelom zdrav zaštite. U idućih će se 20ak godina taj model
(sa kompetitivnim osiguravajućim društvima) proširiti po zemljama srednje i centralne te
djelomično južne Europe. U VB se od kraja 19.st do 2.svj.rata razvijao fiskalni sistem, sa
efikasnom centralizacijom sredstava (nazvan po lordu Beveridgeu). Tokom prve polovice 20.st
VB se transformira iz kapitalističke u socijalnu državu.
Socijalizirana medicina ima 2 pretpostavke: 1. socijalno izobražene zdravstvene radnike, 2.
javne zdravstvene ustanove (koje stvaraju financ neovisnost doktora od pacijenta te se bave i
spriječavanjem tj prevencijom a ne samo liječenjem bolesti). Jedan od najznačajnijih promotora
ideje soc.med je Andrija Štampar. Njegove su ideje: higijena tvornica, skračeno radno vrijeme na
8-10h, 6 dana u tjednu, higijenska gradnja stanova i kuća, briga za majku i dijete, plačen
porodiljski, zakon protiv slobodne i neograničene prodaje alkohola, popularizacija medicine,
suzbijanje soc bolesti, besplatno liječenje TBC-a, spolnih i prenosivih bolesti. Osnovao je WHO
1946. Funkcije zdrav.službe: edukacija, preventiva i suzbijanje, dijagnostika, terapija,
rehabilitacija.

B. ORGANIZACIJSKI MODEL ZDRAVSTENE ZAŠTITE I NJEGOVA PROVEDBA

ORGANIZACIJSKI MODEL ZZ I NJEGOVA PROVEDBA- u 50im godinama WHO (prvi
predsjednik Andrija Štampar), osnovana u Ženevi 1948.god) je definirao načela, ciljeve i
organizacione modele zdravstvene službe i implementirao ih u kapitalističkim i socijalističkim
zemljama. Osnovni je cilj bio unapređenje zdravlja stanovništva, a osnovno načelo
sveobuhvatnost zdravstvene zaštite- svi stanovnici i sve medicinsko specijalističke razine.
Službe trebaju biti organizirane prema teritorijalnim i hijerarhijskim postavkama. Teritorijalno
načelo= nadležnost zdravstvenih ustanova prekriva cijeli teritorij države, hijerarhijsko načelo=
dijeli zdravstvene djelatnosti na primarnu, sekundarnu i tercijarnu razinu.
Provedba: definiranih više po stručno birokratskim nego tržišno ekonomskim kriterijima ovisilo je
o vrsti društveno-političkog sustava i razini centralizacije službi
• U SAD je tek 2010. došlo do uspostave cjelovitog sustava zdravstvene zaštite jer se nikad nije
ujedinila kurativna sa socijalnomedicinskom tj. preventivnom funkcijom, budući da država do
tada nije uspjela formirati obavezni i zajednički sustav zdravstvenog osiguranja- prvenstveno
zbog otpora poduzetnika smanjenju tržišne kompetitivnosti. U zapadnoevropskim zemljama
(Njem, Aust, Belg i Niz) koje funkcioniraju po razvijenom Bismarckovom modelu, • kurativna
zaštita je tržišna i u domeni kompetitivnih osiguravajućih fondova i isporučilaca zdravstvene
usluge, a • socijalna medicina i preventiva u domeni državne kontrole i fiskalnog financiranja. U
zemljama Beveridge modela kao što je Velika Britanija, Nacionalna zdravstvena služba (NHS)
uspjela je uspostaviti cjelovitu službu i to tako da je povezala privatne prakse, s državno
organiziranim socijalno medicinskim, preventivnim i edukativnim funkcijama. Privatne prakse su
plaćene prema broju pacijenata, prema usluzi i participacijom, a socijalno medicinske službe
neposredno iz proračuna. Realsocijalističke države imale su sustav zdravstvene zaštite temeljen
na tzv. Semaškovom modelu nazvanom prema organizatoru zdravstvene zaštite u Sovjetskom
savezu koji je uveo obavezno osiguranje radnika tj. preuzeo načela socijalne skrbi već
ostvarena u zapadnoj Evropi (Bismarckov model). • Socijalističke zemlje nastale nakon 2. svj.
rata slijedile su u potpunosti sovjetski (Semaškov) model čak i u njegovoj posebno odbojnoj
osobini - izolaciji seljaštva od sustavne zdravstvene i socijalne zaštite. Time se poticalala
kolektivizacija i industrijalizacija..
Međutim, jedna bitna promjena koju je prva socijalistička država unijela u izvorni Bismarckov
model potpuno je isključila mogućnost tržišnog ustrojstva zdravstvenih službi. • Uveden je samo
jedan osiguravajući fond i u njega su bili uključeni svi radnici i službenici. Dakle, fondove
osiguranici nisu mogli birati i među osiguravateljskim fondovima nije moglo biti tržišne utakmice.

3. ZGRADE SUVREMENE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

A. ZGRADE PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

ZGRADE PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE- liječe se pokretni bolesnici s jednostavnijim ili

na višim razinama utvrđenim dijagnozama. Složeniji se slučajevi upućuju na višu razinu, a tokom
oporavka pacijent se vraća na primarnu razinu. Djelatnosti koje obuhvaća; 1.opća medicina,
2.zaštita žena i djece, 3. Stomatološka zaštita, 4.patronaža, 5.zdrav njega u kući, 6.higijensko-
epidemiološka zaštita, 7. Laboratorijska i radiološka dijagnostika, 8. Hitna med pomoć, 9.
Opskrba ljekovima. PROSTORI za obavljanje prim zaštite: -ordinacija, - ambulanta, - dom
zdravlja , - ljekarna.

B. ZGRADE SEKUNDARNE I TERCIJARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

ZGRADE SEKUNDARNE ZDRAV ZAŠTITE – tu se obavlja specijalistička zdravstvena zaštita
na temelju preporuka iz primarne zdrav zaštite. Prostori: 1.specijalističke ordinacije,
2.ambulante, 3.poliklinike, 4.opće bolnice, 5.specijalne bolnice, 6.lječilišta. (1.2.3.- liječenje
pokretnih bolesnika u dijagnostičko terapijskim sadržajima, 4.5.6. liječenje stacionarnih
bolesnika). Boravak u bolnici nastoji se svesti na min. Smanjenje kreveta zbog štednje,
promjene tehnologija i metode liječenja

C. ZDRAVSTVENE USTANOVE U GRADU – LOKACIJSKI KRITERIJI

1.službe koje su vezane na mjesto stanovanja pacijenta, 2.službe koje su u relaciji s cijelim
gradom.
1. A) ordinacije- gravitacijsko područje određeno br pacijenata na 1 liječnika- 1700 za opću
praksu. Mogućnost smještaja u postojećim zgradama na površini 50-150 m2.
B) ambulante- grav područje 600m (15min hoda) i 6000-16000 pacijenata (za 3 do 8 timova).
Površina 3x50m2 do 8x100m2- moguć smještaj u postojećim zgradama.
C) domovi zdravlja- na 40-60 000 stanovnika, veličina parcele 0,5-2,5Ha. Površina u ruralnim i
rijetko naseljenim područjima 6 000m2 (zbog više sadržaja), a u gradskim i manje od 2 000m2
zbog složenog javnog prometa i parkiranja (0,25 PM po zaposlenom + 1 PM na 60m2 površine
zgrade)
D) ljekarne- u prizemnom lokalu, cca 150m2, odvojeni ulazi za kupce i osoblje
odnosno opskrbu.
E) hitne medicinske službe- za lokaciju hitnog bolničkog prijema udaljenost 15-30min. 500-
1500m2 prostora- za prijem i obradu pacijenata, radiološku i laboratorijsku dijagnostiku, dnevnu
bolnicu i septičke operacije.
2. imaju gravitaciono područje- cijeli grad: A) pojedinačne specijalističke ordinacije- smještaj u
postojećim zgradama na min 70m2, blizina javnog prometa, 1 PM po zaposlenom.
B) specijalističke grupne prakse- smještaj u postojeće stambene i poslovne zgrade. Sastoje se
od nekoliko spec.ordinacija ili pratećih prostora, pa je P=nx70m2.
C) specijalne bolnice- manjih P od općih, često se smještaju na povijesnim lokacijama malih
sanatorija, privatnih klinika, sveučilišnih kompleksa... (npr. Klaićeva, Šalata...). Površina
stacionara: ostale med djelatnost= 1:2. Parcela oko 100m2/krevetu, ali je u stvarnosti puno
manje. Parkiranje ovisi o dostupnosti javnog prijevoza i broju javnih garaža.
D) dnevne bolnice za akutne bolesti- 700- 1 000m2, trebale bi se nalaziti u okviru šireg gradskog
centra, sa dobrim automobilskim pristupom.
E) dnevne bolnice za kronične bolesti- često su samostalne ustanove. Smanjuju opterećenje na
stacionalno liječenje u bolnicama, a time i troškove. Trebale bi biti u tihim, zelenim središnjim
gradskim dijelovima s dobrim pristupom javnom prijevozu. Veličina parcele 20-35m2 po
pacijentu.
F) gerijatrijska dnevna skrb- u sklopu domova umirovljenika ili kao odjel psihijatrijske bolnice
G) domovi umirovljenika- smještaj u središnjim dijelovima grada, kontakt s gradskim
aktivnostima. Parcela 38-50m2/ stanaru + 4-12m2/ vanjskom korisniku. Barem 5m2 zelenila po
korisniku, može i manje ako je u blizini javni park ili igralište.
H) gerijatrijski odjeli ili ger bolnice- dio općih ili specijalnih bolnica ili domova starih. Povoljna
lokacija u gradu. Parcela 100m2/ krevetu. Važan dobar pristup autom do ulaza.
I) hospicija- smještaj u gradu, uz zone zelenila, dobra pristupačnost javnom prometu te
parkiralište za osoblje, opskrbu i posjete.

4. .PROSTORNA ORGANIZACIJA ZDRAVSTVENIH ZGRADA

A. ORDINACIJA OPĆE PRAKSE + SPECIJALISTIČKE ORDINACIJE
B. ORDINACIJA STOMATOLOGA + AMBULANTA

D. GRUPNE PRAKSE
F. POLIKLINIKA+ HOSPICIJ

G. DOM ZDRAVLJA
Bethnal green, London, 1997. Avanti architects
H. LJEKARNE + DNEVNA BOLNICA

K. BOLNICE