1. MMF?

Ima i viška

Osnovan 1945.god., statutom definiran kao međunarodna monetarna organizacija za međusobnu suradnju
članica.
Ciljevi MMF-a:
- obnova i čuvanje stabilnih tečajeva
- postupno ukidanje ograničenja na tekuće transakcije, obnova i razvoj multilateralnih plaćanja i postizanje
konvertibilnosti valuta članica u tekućim transakcijama
- davanje zajmova članicama u privremenim teškoćama s bilancama plaćanja radi spriječavanja devalvacija ili
ograničenja u plaćanjima i trgovini
- definiranje pravila za znatnije promjene tečajeva valuta onih zemalja koje su u trajnijim neravnotežama.
Krajnji su ciljevi bili pomoć pri obnovi i rastu multilateralne međunarodne trgovine, zaposlenosti, nacionalnog
dohotka i ukupnog razvoja članica.

2. Zadaća WB?

Njezin početni cilj prije svega je bila pomoć članicama pri obnovi i prestrukturiranju na mirnodopsku
proizvodnju te pomoć u dugoročnim razvojnim projektima, 1947. Je težište prenijela na financiranje razvitka.
Članstvo u banci je uvjetovano članstvom u MMFu.
Svjetska banka djeluje kao zajmodavac, jamac i organizator velikih razvojnih projekata. Posluje je komercijalnim
načelima. Zajmovima odobrava iz kapitala iz kapitala prikupljenoga uplatama članica, ali i zajmovima koje ona
sama uzima na svjetskim tržištima kapitala. Kako ima visok kreditni ugled u stanju je relativno jeftino pribavljati
dodatna sredstva pa onda i odobravati vrlo povoljne kredite. Banka kvalificirano i rigorozno kontrolira sve
projekte koji se natječu za njezina sredstva.

3. Akronimi sporazuma.
GATT - Multilateralni sporazum koji je nazvan Opći sporazum o carinama i trgovini. General Agreement on
Tarrifs and Trade
GATS (General Agreement on Trade in Services) multilateralni sporazum koji čini skup obvezujućih pravila za
liberalizaciju trgovine uslugama.
TRIPS (Trade Related Aspects of Intellectual Property Rights). TRIPS, multilateralni sporazum koji ima za cilj
osigurati međunarodnu zaštitu tvorevina ljudskog uma kao što su pravo umnožavanja, patenti, industrijski
dizajn, robni i trgovački znakovi.

4. Razlike WTO i GATT

WTO je organizacija s jasno određenim ciljevima, načelima, strukturom i izvorima financiranja dok je GATT bio
samo skup privremenih pravila s provizornom organizacijskom strukturom.
WTO regulira trgovinu robom, uslugama i trgovinu povezanu s pravima intelektualnog vlasništva dok je GATT
sadržavao samo pravila za trgovinu industrijskim proizvodima
. Rješavanje sporova između članica u WTO-u je precizno definirano, institucionalizirano i brzo, a osiguran je i
mehanizam za provedbu donesenih odluka. GATT nije imao tako precizne i razrađene mehanizme pa je uvijek
prijetila mogućnost da gubitnička strana, posebno ako se radilo o moćnoj članici, jednostavno ne prizna
presudu i odbije njezinu provedbu tvrdeći kako odluka nije utemeljena na tekstu sporazuma.

5. Osnovne zadaće WTO-a su:

- osigurati provedbu već sklopljenih i svih budućih multilateralnih sporazuma
- organizirati nove trgovinske pregovore o daljnjoj liberalizaciji nacionalnih tržišta
- razmatrati i nadzirati trgovinske politike zemalja članica
- osigurati međunarodno sudište za rješavanje trgovinskih sporova
- surađivati s ostalim organizacijama važnim za globalnu ekonomsku politiku
- pomagati i pružati tehničku pomoć zemljama u razvoju i slabije razvijenim zemljama
- poštivati i promicati norme za zaštitu ljudskog okoliša.
Ključni cilj WTO-a je daljnji razvitak sustava slobodne multilateralne trgovine čime se podržava i olakšava
postizanje bržeg rasta proizvodnje robe i usluga, pune zaposlenosti, povećanje stopa rasta realnog dohotka i
efektivne potražnje; a onda i brži rast životnog standarda stanovništva u zemljama članicama.
6. Načela GATTa znat ih nabrojat i rec 1 reč 7. Načelo nediskriminacije
-Načelo nediskriminacije u trgovini je osnovno načelo multilateralnog svjetskog trgovinskog sustava. Zasniva se
na dvjema klauzulama: a) klauzuli najpovlaštenije nacije i b) klauzuli nacionalnog postupanja.
Po klauzuli najpovlaštenije nacije, članica WTO-a je obvezatna sve ostale članice tretirati kao onu
najpovlašteniju te svim proizvodima iz zemalja članica odobriti tretman jednak najpovoljnijem tretmanu.
Načelo nacionalnog postupanja zabranjuje diskriminaciju između domaće i uvozne robe i usluga, odnosno
diskriminaciju između domaćih i inozemnih dobavljača i nositelja prava intelektualnog vlasništva.
- Načelo transparentnosti odnosno predvidivosti trgovačkih politika određuje carinu kao osnovni instrument
zaštite nacionalnog gospodarstva, zabranjuje necarinska ograničenja, propisuje da sve zaštitne mjere i
relevantni propisi moraju biti registrirani u WTO-u i dostupni svakoj članici, te da se mogu mijenjati samo po
propisanoj proceduri. Načelo je bitno ojačano i težnjom da se što više carinskih stopa plafonira što onda daje
sigurnost, predvidljivost i povećava investicije.
- Načelo daljnje liberalizacije i sve lakšeg pristupa tržištima je osigurano obvezom pokretanja novih krugova
multilateralnih pregovora za daljnju liberalizaciju trgovine, posebno trgovine poljoprivrednim proizvodima i
tekstilom, uslugama i pravima intelektualnog vlasništva.

8. ključne godine MMF- osnovan 1945. Godine GATT- 1947. WTO- 1994.WB-1947.

9. Navedite sporazume o ključnim postupcima i procedurama vanjskotrgovinskih poslova.

To su: Sporazum o antidampingu
Sporazum o tehničkim preprekama u trgovini
Sporazum o carinskoj vrijednosti
Sporazum o pravilima o podrijetlu robe
Sporazum o postupku izdavanja uvoznih dozvola
Sporazum o subvencijama.
sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama

10. Sporazum o antidampingu On određuje što se smatra dampingom, koji je postupak utvrđivanja,
je li riječ o dampinškoj cijeni te koje su moguće antidampinške mjere. Sporazum definira damping
cijenu kao izvoznu cijenu koja je niža od normalne. Potom precizira da je normalna cijena:
- cijena proizvodnje predmetne robe u zemlji podrijetla robe;
- cijena po kojoj se ta ista roba izvozi na treća tržišta
- izvozna cijena izračunata kao zbroj troškova proizvodnje u zemlji podrijetla, prosječnog profita i
normalnih troškova izvoza.
Ako je tzv. normalna cijena veća od dampinške, sporazumom se pogođenoj zemlji dopušta uvođenje
dodatne, antidampinške carine u visini te razlike. Utvrdi li se da je razlika u cijeni veća od 2% te da je
udio u uvozu veći od 3% presuđuje se da je riječ o dampingu i da ga se treba sankcionirati. <- Visak
Sankcionira se uvođenjem antidampinške odnosno kompenzatorne carine u visini utvrđene razlike na
svaku buduću jedinicu uvezenog proizvoda do najviše pet godina.

11. Objasni sporazum o tehničkim preprekama u trgovini.

On je donesen jer je uočeno da su se tehnički standardi i procedure pribavljanja certifikata
zloupotrebljavale odnosno što se moglo zloupotrijebiti i postati mjera za nelegalno ograničavanje
uvoza.
Sporazumom se ne traži da zemlje članice smanje dostignutu razinu zaštite kojom štite zdravlje ljudi,
biljaka i životinja, ali ih se potiče:
- da primjenjuju međunarodne standarde gdje je god moguće,
- obvezuje države da njihova nacionalna tijela za standardizaciju redovito obavještavaju WTO o svim
promjenama na tom području,
- vrlo precizno se propisuje postupak izdavanja različitih certifikata.
12.Osnovni ciljevi zajedničke trgovinske politike?
osnovni ciljevi jesu poticanje gospodarskoga razvoja, visoke zaposlenosti i konkurentnosti
gospodarstva Unije te zaštita okoliša u zemljama članicama. Ugovorom o EU definirani su i njezini
posebni ciljevi, i to:
-razvoj svjetske trgovine
-postupno ukidanje necarisnkih ograničenja u međunarodnoj trgovini
-smanjenje carinskih zapreka
-promicanje standarda i pravila ponašanja u skladu s pravilima WTOa i sklopljenim bilateralnim
sporazumima

Krajnji cilj zajedničke trgovinske politike prema trećim zemljama je da se, putem postupnog ukidanja
ograničenja u međunarodnoj trgovini, sve zemlje integriraju u svjetsko gospodarstvo ustrojeno
prema načelima WTOa.

Osnovni Instrumenti (nije spomenuo ali ima u knjizi i netko prije je podcrtao) kojima se provodi trgovinska
politika prema inozemstvu su:
-zajednička carinska tarifa
-instrumenti trgovinske zaštite
-praćenje i nadzor trgovinskih politika trećih zemalja poradi poduzimanja odgovarajućih mjera
-sustav pružanja informacije o uvjetima pristupa trećim tržištima

13. 4 skupine bilateralnih sporazuma

-preferencijalni sporazumi sa susjednim zemljama
-preferencijalni trgovinski sporazumi s bivšim kolonijama nekih sadašnjih zemalja članica EU
-opći sustav povlastica
- sporazumi s razvijenim zemljama i ekonomskim integracijama

14. 3 vrste pref. Sporazuma

-Euro-Med sporazumi o pridruživanju: jesu vrsta preferencijalnih sporazuma koje EU sklapa sa susjednim
mediteranskim zemljama, a koji su značajni zbog gospodarskih, ali i sigurnosnih, vanjskopolitičkih i kulturnih
aspekata. Fin. Pomoć se pruža sve dok se zemlja potpisnica drži uvjeta o političkim i ekonomskim reformama.
-sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju sa zemljama nastalim raspadom Jugoslavije: i s Albanijom, jesu
posebna skupina sporazuma o pridruženome članstvu koji se sklapaju s državama koje su obuhvaćene tzv.
Procesom stabilizacije i pridruživanja.
-sporazumi o partnerstvu i kooperaciji s bivšim republikama Sovjetskog saveza: zamišljeni su kao okvir za
otvaranje političkoga dijaloga, a zemljama su potpisnicama trebali pružiti pomoć pri uspostavi demokracije i u
oporavku gospodarstva, trebali su olakšati tranziciju na tržišno gospodarstvo te potaknuti trgovinu i investicije.

14. opći sustav preferencijala

Osnovni ciljevi su bili jačanje gospodarstava zemalja u razvoju i najnerazvijenijih zemalja kroz povećanje
njihovog izvoza te kroz pomoć u procesu industrijalizacije i urbanizacije.
3 vrste povlastica: - povlastice iz općeg sustava- obuhvaćene su 34 nerazvijene zemlje kojima su smanjene ili
potpuno ukinute carine na skoro 2/3 njihovih proizvoda.
-prošireni sustav povlastica- odobrava se dodatno smanjenje carina na proizvode iz 13 nerazvijenih zemalja
koje su potpisale i kojima se primjenjuju najvažnije međunarodne konvencije o ljudskim pravima, zaštiti okoliša
i standardima dobrog upravitelja.
-posebnim sustavom povlastica za najnerazvijenije zemlje- 49 najsiromašnijih zemalja te zemlja koje podržavaju
njihovo radno zakonodavstvo, politiku zaštite okoliša i borbe protiv zlouporabe droga. Ovim sustavom se
omogućuje bezcarisnki uvoz i izvoz bez kvota.

15.zaštitne mjere u međ. Trgovini.

-mjere od zaštite prekomjernog uvoza
-antidampinške mjere i kompenzacijske mjere
-uvozne i izvozne dozvole
16. razlika likvidnosti i solventnosti.
Likvidnost je sposobnost pravovremenog podmirivanja dospjelih novčanih obveza.u trenutku dospijeća obveze
plaćanja raspolaže najmanje tolikim novčanim iznosom kolika je obveza.
Solventnost je širi pojam od pojma likvidnosti i označava sposobnost pravovremenoga i potpunoga podmirenja
obveza cjelokupnom imovinom. To znači da je solventan onaj koji u trenutku kada obvezu treba ispuniti
raspolaže imovinom, novčanom i drugim svim oblicima, koja je jednaka ili veća od njegovih ukupnih obveza.

17.bilanca plaćanja (ima i viška ovdje)

Platna bilanca ili bilanca plaćanja je sustavan prikaz svih ekonomskih transkacija koje rezidenti učine s
nerezidentim u nekom razdoblju.ona je uravnotežena samo kada je vrijednost robnog izvoza jednaka
vrijednosti uvoza roba.u suprotnom je bilanca u neravnoteži. Do tud je iz knjige
Na lijevoj se strani bilance knjiže transkacije koje znače stjecanje potraživanja prema inozemstvu, a na desnoj
one koje označavaju nastanak obveza.
Po shemi bilance plaćanja koju je propisao MMF bilanca plaćanja se sastoji se od bilance na tekućem računu
(tekuća bilanca), bilance kapitala i bilance deviznih rezervi. Svaka bilanca pa tako i bilanca plaćanja, po definicji,
mora biti izravnana. Kako se to u praksi gotovo nikad ne događa, bilanca plaćanja se ozravnava stavkom „greške
i propusti“.
Bilanca kapitala prikazuje financijske tijekove između zemlje i inozemstva.

18. devizni poslovi tekućih plaćanja ( ne treba ih znat nabrojat već razlikovat kreditne i tekuće)
-plaćanje na osnovi trgovine robom i uslugama s raspodjelu dobiti na osnovi udjela u vlasništvu
inozemstvom -radničke doznake, mirovine, invalidnine i ostala
-plaćanje kamata i neto dohodaka od ostalih soc. Primanja
ulaganja -plaćanja poreza, naknada za koncesije, članarine,
-plaćanja vezana na amortizaciju zajmova, penale te doznaka na ime troškova za uzdržavanje
smanjenje vrijednosti izravnih ulaganja te na članova obitelji
devizni kapitalni poslovi:
-izravna ulaganja -depozitni poslovi
-ulaganja u nekretnine -plaćanja po osnovi ugovora o osiguranju
-poslovi s vrijednosnim papirima -jednostrani prijenosi imovine
poslovi s udjelima u inv. Fondovima -osobni i fizički prijenosi imovine
-kreditni poslovi
19. što je to SWIFT ili BIC?
BIC (Bank Identifier Code) ili SWIFT ( Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication) adresa je
jedinstvena internacionalna oznaka/adresa banke. Oznaka je registrirana kod međunarodne organizacije za
standardizaciju, a koristi se prilikom obavljanja međunarodnog plaćanja. SWIFT se sastoji od 8 ili 11
alfanumeričkih brojeva.

20. Što su burze? Burze jesu stalna i organizirana tržišta na kojima se trguje standardiziranom, tipiziranom i
zamjenjivom robom. Neophodan uvjet za postojanje burze je stalna i jaka ponuda i potražnja, te da je roba
kojom se trguje standardizirana i zamjenjiva. Burzom se naziva i zgrada gdje se sastaju prodavatelji i kupci radi
sklapanja trgovačkih poslova po pravilima i uzancama dotične burze.
Ovisno o veličini, mogu imati globalno, regionalno ili pak nacionalno značenje. Na njima se trguje svim vrstama
robe; vrijednosnicama, kapitalom, novcem, uslugama i realnom robom.Najvažnije burze današnjice su burze
vrijednosnica i burze kapitala.
S obzirom na predmet burzovne trgovine razlikujemo novčano-devizne, burze vrijednosnica, robne burze i
burze usluga. Postoje i mješovite burze.

21. razlika brokera i dealera

Burzovni broker je posrednik koji radi u svoje ime, a po nalogu i za račun svog komitenta. Za obavljeni posao
broker u se isplaćuje određena provizija čiju je visinu odredila burza. broker ne snosi rizik izvršenja sklopljenog
posla niti daje bilo kakvo jamstvo za njegovo izvršenje.
Dileri su ovlašteni burzovni posrednici koji trguju u svoje ime i za svoj račun i zarađuju na razlici između
prodajne i kupovne cijene. Često se nazivaju trgovcima.
22. promptni i terminski tj. ročni poslovi
Promptni poslovi jesu poslovi koji se sklapaju s namjerom da se stvarno i obave, dakle s namjerom da
prodavatelj isporuči prodanu robu a kupac isplati dogovoreni iznos. Obuhvaćaju trgovinu postojećom robom
koja se, u trenutku kupoprodaje, ne mora stvarno nalaziti na mjestu sklapanja posla, ali mora postojati čvrst
dokaz da ta roba postoji. Dokaz (pomorska teretnica, tovarni list, skladišnica itd.).

U pogledu načina i roka isporuke, promptni poslovi se dijele na:

-promptna isporuka
-promptni utovar
-promptni posao za robu na putu
oročeni promptni posao

Terminski odnosno ročni poslovi (dio iz knjige) jesu takva vrsta burzovnih poslova čija se provedba ugovara na
neki određeni, budući datum (rok, termin). Sklapaju se danas, a izvršit će se na dogovoreni dan. Danas,
promptna i terminska cijena. Poslovi se mogu sklapati za bilo koji termin koji je predviđen pravilima burze.
Koncentriraju se na udarne termine (aktivne pozicije). Za razliku od promptnih, terminski poslovi se sklapaju s
robama koje u trenutku sklapanja ne moraju postojati ili nisu u rukama prodavatelja.
Prodavatelj i kupac dogovaraju isporuku po određenoj cijeni (tečaju) koja je formirana na taj dan s tim da se
roba dobavi i plati u nekom kasnijem terminu.
Po dospijeću se ne moraju završiti isporukom i plaćanjem robe nego i:
– obratnom terminskom operacijom (izlaz iz ugovora); umjesto isporuke kupujemo istu količinu za isti termin.
– prolongiranjem.
U stvarnosti se rijetko sklapaju s namjerom stvarne isporuke i plaćanja. Najčešće se likvidiraju isplatom tečajne
razlike (razlike u cijeni). To je zato što ni prodavatelj ni kupac nisu željeli stvarnu isporuku robe nego zaradu na
promjeni cijena, stoga se ovi poslovi nazivaju špekulativnim.

23. hedging
ideja hedginga kao metode zaštite od rizika promjene cijene robe vrlo je jednostavna i zasniva se na težnji da se
gubitak na promptnom tržištu nadoknadi dobitkom na terminskom tržištu, ili obrnuto.
može se definirati kao kombinacija promptnog i terminskog burzovnog posla čiji glavni motiv nije zarada već
težnja da se smanji vlastita izloženost riziku cijene.
Dugi hedging koriste oni poslovni subjekti koji se žele zaštititi od mogućeg porasta cijena robe koja će im biti
potrebna u budućnosti.
kratki hedging koriste oni gosp. Subjekti, proizvođači i distributeri, koji se žele zaštititi od mogućega pada cijene
postojeće(uskladištene) ili neke buduće robe(nepožnjevena pšenica)

24.Inicijalna ili izvorna marža je novčani iznos koji klijent mora deponirati kod svoga brokera prije ulaska u svoj
prvi posao. Na kraju radnoga dana i ovisno o cijeli zatvaranja, račun klijenta se uvećava ili umanjuje.
Dodatna marža ili marža održavanja je iznos dodatnih sredstava koji je potrebno uplatiti na brokerov račun u
slučaju kada postojeća sredstva na računu padnu ispod propisane minimalne razine bez koje nije moguće
održavanje postojeće pozicije.

25.Call opcija je ugovor kojime kupac stječe pravo, ali ne preuzima obvezu, kupnje određenog terminskog
ugovora od određenog prodavatelja opcije, a po unaprijed određenoj izvršnoj cijeni i u bilo kojem trenutku
prije dospijeća opcije. Koriste je investitori koji se nadaju da će cijena ugovora rasti, ali ipak žele ograničiti svoj
mogući gubitak ukoliko cijene ne budu išle u očekivanom smjeru.
put opcija je ugovor kojime kupac stječe pravo, ali ne i obvezu, prodati određeni terminski ugovor
prodavatelju, i to po unaprijed određenoj cijeni i u bilo kojem trenutku prije dospijeća opcije. Ovu opciju koriste
spekulanti koji očekuju pad cijena na tržištu, ali žele i ograničiti moguće gubitke koji bi nastali ukoliko cijena
krene u suprotnom smjeru.
26. Definicija vezane trgovine (ima i viška)
Svaka ugovorna obveza u obliku uvjetovane kupnje(prodaje) nametnute izvozniku(uvozniku) s namjerom
stvaranja quid pro quo koristi za uvoznika8izvoznika), i obrnuto.
Prodavatelj neke robe (izvoznik) mora prihvatiti poravnanje, djelomično ili potpuno, simultano ili odgođeno,
preuzimanjem određenih proizvoda, rjeđe usluga, iz zemlje kupca.
Okolnosti: mnoge zemlje, osobito zemlje u razvoju, nisu raspolagale dovoljnim iznosima konvertibilnih deviznih
sredstava za financiranje uvoza. Problem bilance plaćanja

Vrste vezane trgovine

Klasični oblici: Barter (trampa) i Kompenzacijski poslovi
Suvremeni oblici: Protukupnja , Povratna kupnja i Offset poslovi

Suvremeni oblici: Osnovne karakteristike:

Protukupnja (counterpurchase, indirektna kompenzacija)
-Isporuka i protuisporuka se ugovaraju s dva neovisna ugovora
-Pošiljke i u jednom i u drugom smjeru prate fakture
-Svaka isporuka se plaća putem redovitog platnog prometa, a plaćanje jedne je neovisno plaćanju druge
-Roba iz protukupnje nije proizvedena korištenjem inicijalne isporuke (tehnološki neovisni proizvodi)
-Uključivanje treće strane moguće je i često se događa
-Protuisporuka se obavi tijekom jedne godine, najdulje 18 mjeseci

Povratna kupnja (buy-back)

-Isporučitelj tehnologije (razvijena zapadna zemlja) pristaje na plaćanje isporukama proizvoda koji su dobiveni
korištenjem te tehnologije
-Dugoročni karakter
-Često potrebno uključiti treću stranu u trgovinu

Offset poslovi
-Karakteristični za proizvode visoke tehnologije i velikih vrijednosti (vojna oprema, atomske centrale,
komercijalni zrakoplovi)
-I kupac i prodavatelj najčešće su vlade, državna poduzeća
-Dugoročni karakter: 10-12 godina
-Prvo se pojavio u međusobnoj razmjeni razvijenih zemalja
CARINE

Stupanj integracije zemalja:

1. Područje slobodne trgovine
2. Carinska unija
3. Zajedničko tržište
4. Ekonomska unija
5. Ekonomska i politička unija

Razlozi uvođenja carina:

regulacija opsega i usmjeravanja tokova vanjskotrgovinske razmjene
zaštita domaće proizvodnje odnosno poticanje općeg gospodarskog razvitka ili razvoj pojedinih proizvodnji
pomoć pri uravnoteženju bilance plaćanje
potrebe državnog proračuna

Carinski postupci
1.Puštanje robe u slobodan promet
2.Izvozni postupak
3.Provozni postupak
4. (iz knjige jos 5 postupaka) postupak carinskog skladištenja
5. Postupak unutarnje proizvodnje
6.postupak prerade pod carinskim nadzorom
7. Postupak povremenog uvoza
8. Postupak vanjske proizvodnje

Carinski postupci s gospodarskim učinkom

1.Postupak carinskog skladištenja
2.Postupak unutarnje proizvodnje
3.Postupak prerade pod carinskim nadzorom
4.Postupak privremenog uvoza
5.Postupak vanjske proizvodnje

Slobodne zone/slobodna skladišta (znat 3 nabrojat) (slobodne zone su dijelovi državnoga teritorija neke
zemlje na kojima se ne primjenjuje neki njezini carinski i porezni propisi)
1.pod nadzorom su carinske uprave
2.Regulirane su zakonom o slobodnim zonama(NN 44/96)
3.Strana roba smještena u S.Z. i S. S. smatra se da nije uvezena u carinsko područje RH.
4.Isti tretman primjenjuje se na domaću robu.
5.Držanje robe u tim skladištima nije vremenski ograničeno.

PDV- Stopa mora biti veća od 15% s max moguće dvije snižene stope koje nisu manje od 5%
Porez na dodanu vrijednost plaća se po stopi od 25%, 13% i 5%.

Porez na dodanu vrijednost plaća se po stopi od 5% na: sve vrste kruha,sve vrste mlijeka
knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja,
lijekove, medicinsku opremu, pomagala i druge sprave, kino ulaznice, novine novinskog nakladnika koje izlaze
dnevno i znanstvene časopise.

Porez na dodanu vrijednost plaća se po stopi od 13% na: usluge smještaja , jestiva ulja i masti, biljnog i
životinjskog podrijetla, Dječje sjedalice, hranu , isporuku vode, ulaznice za koncerte, isporuka električne
energije, javna usluga prikupljanja otpada, urna i lijesovi, sadnice i sjemenje, gnojiva i pesticidi, hrana za
životinje osim za kućne ljubimce.

Porezni obveznik poreza na dodanu vrijednost: Svaka pravna i fizička osoba koja obavlja određenu
gospodarsku djelatnost ili povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva
Prag ulaska 230.000 HRK (300.000)
Transakcije roba (nije pisalo)
Isporuka dobara iz RH u druge države članice
Isporuke dobara iz RH u treće zemlje
Isporuka dobara iz drugih država članica u RH
Isporuka dobara iz trećih zemalja u RH
Porezni obveznici i oni koji to nisu

Unutar EU u transakcijama poreznih obveznika koji isporučuju oporezive usluge primjenjuje se načelo odredišta
Unutar EU u transakcijama između poreznih obveznika, stjecatelja-pravnih osoba (kvazi-pravnih osoba) i fizičkih
osoba koje nisu porezni obveznici primjenjuje se načelo porijekla…osim…
… ako vrijednost isporuke prelazi prag isporuke ili prag stjecanja
… to se ne odnosi na isporuke novih prijevoznih sredstva i trošarinskih proizvoda

Prag isporuke fizičkim osobama koje nisu porezni obveznici: Između 35.000-100.000 Eura 270.000 HRK
Načelo zemlje porijekla-roba je oporezovana u zemlji kojoj je proizvedena, domaći proizvodi koji su
namijenjeni izvozu opterećeni su PDVom dok su ona dobra koja se uvoze u zemlju oslobođena plaćanja PDVa
Načelo zemlje odredišta-oporezivanje prema mjestu potrošnje, izvoz je izuzet plaćanja PDVa to znači da su
različiti proizvodi koji se izvoze/uvoze opterećeni različitim stopama PDVa

Smatra se da uneseni trošarinski proizvodi nisu namijenjeni za komercijalne svrhe ako njihove količine ne
prelaze:
– 800 komada cigareta, – 20 litara među-proizvoda,
– 400 komada cigarilosa, – 90 litara vina, uključujući najviše 60 litara
– 200 komada cigara, pjenušavog vina,
– 1,0 kilogram duhana za pušenje, – 110 litara piva.
– 10 litara jakog alkoholnog pića,
Alkohol i alkoholna pića- (1) Trošarinska osnovica na pivo je 1% volumnog udjela stvarnog alkohola sadržanoga
u jednom hektolitru gotovog proizvoda.
(2) Trošarinska osnovica na vino, ostala pića dobivena vrenjem, osim piva i vina te među-proizvode je jedan
hektolitar gotovog proizvoda.
(3) Trošarinska osnovica na etilni alkohol je hektolitar čistog alkohola izraženoga u volumnim postocima
mjerenim pri temperaturi od 20° C.

Iznos trošarine za alkohol i alkoholna pića

(1)Trošarina na pivo se plaća u iznosu od 40,00 kuna za 1% volumnog udjela stvarnog alkohola sadržanoga u
jednom hektolitru gotovog proizvoda.
(2) Trošarina na mirna i pjenušava vina plaća se u iznosu od 0,00 kuna.
(3) Trošarina na ostala pića koja su dobivena vrenjem osim piva i vina plaća se u iznosu od 0,00 kuna
(4) Trošarina na među-proizvode s volumnim udjelom stvarnog alkohola od 15% i većim plaća se u iznosu od
800,00 kuna po hektolitru gotovog proizvoda.
(5) Trošarina na među-proizvode s volumnim udjelom stvarnog alkohola manjim od 15% plaća se u iznosu od
500,00 kuna po hektolitru gotovog proizvoda.
(6) Trošarina na etilni alkohol plaća se u iznosu 5.300,00 kuna po hektolitru čistog alkohola.

Duhanske prerađevine
(1)Trošarinska osnovica za cigarete je 1.000 komada i maloprodajna cijena
1.specifična trošarina 275,00 kuna za 1000 komada cigareta,
2. proporcionalna trošarina 36% od maloprodajne cijene.
Minimalna trošarina na cigarete iznosi 671,00 kuna za 1000 komada cigareta
(2)Trošarinska osnovica na cigare i cigarilose je 1.000 komada. Trošarina se obračunava kao specifična trošarina
propisana za 1.000 komada i iznosi 600,00 kuna.
(2) Trošarinska osnovica na sitno rezani duhan za savijanje cigareta je jedan kilogram. Trošarina se obračunava
kao specifična trošarina propisana za 1 kilogram neto težine i iznosi 600,00 kuna.

(3) Trošarinska osnovica na ostali duhan za pušenje je jedan kilogram. Trošarina se obračunava kao specifična
trošarina propisana za 1 kilogram neto težine i iznosi 600,00 kuna.
PUTNIČKI PROMET
Oslobođenje od plaćanja carine, PDV-a i trošarine odnosi se na uvoz robe čija ukupna vrijednost ne premašuje:
3.200,00 kuna za putnike u pomorskom i zračnom prometu
2.200,00 kuna po putniku za ostale vrste prijevoza
1.100,00 kuna za putnike mlađe od 15 godina, bez obzira na vrstu prijevoza

Obračun uvoznih davanja moguće je obaviti na graničnom prijelazu, ukoliko vrijednost robe nekomercijalne
naravi ne premašuje u kunskoj protuvrijednosti 700/1.200 EUR-a, i to primjenom jedinstvene stope carine od
2,5%. U slučaju da je roba vrijednosti veće od navedene, putnik će se uputiti na provedbu redovnog postupka
carinjenja na carinskom uredu u unutrašnjosti carinskog područja.