Prirodna bogatstva

Prirodni resursi ili prirodna bogatstva mogu se klasificirati na različite načine. Prirodno bogatstvo
označava primjerice količinu postojeće biološke raznolikosti u različitim ekosustavima. Prirodni
resursi su i tvari koje predstavljaju i bez obrade gospodarsku vrijednost.

Sirovine se smatraju prirodnim resursima, ako se crpe i (po potrebi) pročišćavaju, a da nije potrebna
njihova proizvodnja.

U tom smislu smatra se rudarstvo, crpljenje nafte, ribolov i šumarstvo iskorištavanjem prirodnih
resursa dok poljoprivreda (za koju je potrebna ljudska djelatnost) ne spada u prirodne resurse.

Izraz "prirodni resursi" je postao poznat u širokoj javnosti nakon što je izašla knjiga Ernst Friedrich
Schumachera Small is Beautiful (London, 1973.).

Prirodni resursi su često klasificirani kao obnovljivi izvori i neobnovljivi izvori. Obnovljivi su uglavnom
općenito živa bića kao što su riba šuma i divlje biljke, ako ih se ne rabi pretjerano.

Može ih se rabiti neodređeno vrijeme, ako njihova potrošnja ne prelazi određene granice.

Neživi obnovljivi izvori su primjerice tlo, voda, vjetar i svi oblici obnovljivih izvora energije.

Prirodni resursi na teritoriju države često odlučju o njezinoj važnosti ili poziciji u svijetskoj ekonomiji,
a time i o političkom utjecaju.

Prisutnost lako dostupnih prirodnih bogatstava može i štetiti gospodarstvenom razvoju zemlje zato
jer pogoduje političkoj korupciji.