Laura Lippman

BALTIMORSKI BLUES
ISTRAGA TESS MONAGHAN BR: 1
 Tess Monaghan prvoklasna je novinarka i bila je to sve dok
njezine novine nisu otišle u stečaj. Sad kad je ostala bez posla mlada
ce ţena potraţiti bilo kakav posao samo da bi mogla plaćati stan pa
ce pristati na ponudu svoga dobrog prijatelja Darryla koji će je
zamoliti da prati njegovu djevojku koju sumnjiči za nevjeru.
Baltimore je grad u kojem netko biva ubijen gotovo svaki dan, pa je
tako smrt odvjetnika Michaela Abramowitza zamalo postala još
jedna brojka u statistici zločina. No moţda bi to bio slučaj da
odvjetnikova djelatnica – a moţda i ljubavnica – nije bila upravo
fatalna Ava, djevojka Tessinog prijatelja. U trenutku kad Darryl
bude optuţen za odvjetnikovo ubojstvo istraţiteljica-amaterka Tess
Monaghan bit ce jedina osoba koja ce vjerovati u njegovu neduţnost
no hoće li je ona, bez ičije pomoći, uspjeti i dokazati?
"Pronicava opaţanja, precizni opisi, uvjerljivi likovi i beskrajno
smiješne dosjetke." – Publishers Weekly
"Beskompromisni triler, te zabavna i melankolična priča o ljubavi i
ţudnji. Kriminalistička je strana brza i skladno cinična, no upravo zbog
duhovite i ironične sporedne radnje ovo je zabavna i neočekivano dirljiva
knjiga. Još, molim!" – Baltimore Sun
"Tess je ţivahna i energična, svakako odvaţna... i pravi je uţitak gledati
kako oţivljava na stranicama ovog romana." – Washington Times
"Tess Monaghan ne samo što pronalazi ubojice, nego oslikava grad
Baltimore, krajnje simpatično i neobično mjesto." – David Simon
Niz romana o Tess Monaghan autorice Laure Lippman dobio je brojne
nagrade i priznanja, meĎu ostalima i: Shamus, Edgar, Anthony i Agatha.
Laura Lippman radi kao novinarka Baltimore Suna i ţivi u Baltimoreu.
 Posvećujem roditeljima
Veliku zahvalnost dugujem osobitom tercetu: Michele B. Slung;
svojoj agentici Vicky Bijur, te svojoj urednici Carrie Feron.
Velikodušni kolege u The Sunu poučili su me stvarima koje sam
inače trebala znati: Joan Jacobson, Jay Apperson, Arthur Hirsch,
Michael James, Jacques Kelly, Joe Mathews, Patrick A. McGuire,
Jon Morgan, Michael Ollove, Scott Shane, Melody Simmons. Hvala
i Melindi Henneberger, Jimu MacAlisteru i Susan Seegar. I na
koncu, hvala mojem suprugu, Johnu Rollu, što me izazvao da
ispunim prijetnju.
Od svih mehanizama bijega, smrt je najdjelotvornija.

– H. L. Mencken: Knjiga burleska

I premda tako silno volim dragi stari grad Baltimore, i još više
mnoge njegove stanovnike, iskustvo govori da su, kao kolektiv ili
zajednica, najluckastija, najnepromišljenija, najlijenija,
najnepraktičnija, najsvojeglavija i najosebujnija skupina dvonoţaca
pod kapom nebeskom. Tako mudri i upućeni u svojoj taštini, nemaju
strpljenja za savjete, koliko god bili promišljeni i zreli, iz čijih god
usta dolazili, i uvijek su skloniji vlastitim nemuštim improvizacijama
nego prijedlozima čvrsto ukorijenjenima u zdravome razumu, do
kakvih je moguće doći jedino strpljivom primjenom uravnoteţenih
prosudbi, promatranjem i promišljanjem.

– Dr. Thomas Hepburn Buckler iz Baltimorea, u pismu obitelji iz

samoizgnanstva u Parizu, objavljenome u knjizi "Baltimore:
prošlost, sadašnjost i budućnost", 1873.
 I tako u finome kalu ležah,
Sretan do novog buđenja.
I tad jutarnje nebo ugledah:
Cijela priča ipak laž bijaše:
Taj svijet tek je onaj isti stari,
Ja samo ja, sve je moje mokro,
I ne preostaje mi ništa sada
Nego igru početi ispočetka.

– A. E. Housman: "Terence, ovo su budalaštine"

1
Posljednje večeri u kolovozu Tess Monaghan otišla je u
samoposlugu i kupila veliku biljeţnicu za lektiru – biljeţnicu s
tvrdim crno-bijelim koricama koje su uzorkom podsjećale na
mramor. To je radila svake jeseni, još od šeste godine i jednostavno
nije vidjela razloga za odustajanje od navike, unatoč promjenama
koje su se dogodile tijekom dvadeset tri godine. Nije vaţno ni što
ima računalo čija memorija moţe pohraniti sve što ţeli sačuvati i
zabiljeţiti. Nema veze ni što je morala ići u onu modernu drogeriju,
budući da je staru prodavaonicu lijekova i raznoraznih potrepština
Weinstein još davno sa zemljom sravnio njezin djed. Nema veze ni
što više ne ide u školu, što više nema posao, tako da završetak ljeta
za nju i nema osobito značenje. Tess je čvrsto vjerovala u navike i
obrede. I stoga je za 1,69 dolara kupila biljeţnicu s tvrdim koricama,
donijela je kući i otvorila prvu stranicu, na koju je napisala:
Ciljevi za jesen:
1. Napredovati do utega od 55 kg
2. Trčati milju1 za sedam minuta
3. Pročitati Don Quijotea

1
pribliţno 1600 m
 4. Pronaći posao itd.
Sjedila je za radnim stolom i promatrala popis. Prva su dva cilja
ostvariva, iako će trebati uloţiti dosta truda: sada moţe i do deset
puta iz leţećeg poloţaja podignuti četrdeset pet kilograma, a četiri
milje pretrči za trideset minuta. Pred Don Quijoteom je već nekoliko
puta pokleknula, no činilo joj se da je ove jeseni spremna za cijelu
knjigu.
S brojem četiri već će biti više problema. Kao prvo, morat će
smisliti kakav posao zapravo ţeli. A to ju je pitanje mučilo već
godinama, sve otkako je propao pretposljednji baltimorski list, Star,
a posljednje gradske novine, Beacon-Light, tom je prilikom nisu
zaposlile.
Tess bučno zatvori biljeţnicu, spremi je na policu do preostale
dvadeset dvije – sve su bile posve prazne, osim prve stranice – i
namjesti sat za buĎenje. Zaspala je za manje od pet minuta. Sutra
počinje škola i vrijeme je da se grad izvuče iz kolovoške letargije, te
ţustrijim korakom krene ususret jeseni. Moţda ponese i Tess.
Sat se oglasio sedam sati poslije, u pet i petnaest. Brzo se
odjenula i otrčala do automobila, usput duboko udišući povjetarac,
ne bi li utvrdila hoće li jesen ove godine moţda nekako uraniti. Zrak
je bio obeshrabrujuće sparan, gust, gotovo tekuć, kao da ga ni
najmanje ne zanimaju njezina očekivanja. Motor njezine jedanaest
godina stare Toyote, najpouzdanije komponente njezina ţivota,
pokrenuo se odmah. – Hvala, zlato moje – reče i potapša ploču s
instrumentima, te krene pustim ulicama u središtu grada.
Spremište za čamce na suprotnoj strani luke bilo je mračno. To je
bio čest slučaj u pola šest ujutro, jer minimalna plaća čuvaru očito
nije bila dovoljan poticaj da se izvuče iz kreveta i u Cherry Hill
stigne prije nailaska svjetla. Taj je kvart, sumorno mjestu u bilo koje
doba dana, još davno ostao bez svojih trešanja i ostalih voćaka. I
premda se s blagih breţuljaka pruţao predivan pogled na
baltimorsku luku i nebodere u središtu grada, onamo se nije dolazilo
zbog razgledavanja grada.
Nasreću, Tess je imala ključ, kao i većina najgorljivijih veslača.
Ušla je, svoje ključeve spremila u jedan ormarić u ţenskoj
svlačionici, a zatim otrčala dolje i uzela svoja vesla, pod svaku se
cijenu ţeleći naći na vodi prije dolaska studenata. Nije voljela naći
se meĎu "šminkerima", kako ih je zvala, zelenim mladcima koji
promuklim glasovima blebeću o testovima koje su riješili sto posto
točno i bačvama koje su ispili. Ali činilo joj se da ne pripada ni meĎu
pristale i djelotvorne odrasle članove Veslačkog kluba, profesionalce
koji su s jutarnjeg treninga jurili na posao, pravi posao, u bolnice i
istraţivačke laboratorije, odvjetničke tvrtke i brokerske kuće.
– Pazi na moju mreţu, mala – dovikne joj grlenim glasom u
vlaţnom jutarnjem zraku jedan lovac na rakove.
– Vidim je – odvrati ona. Visoko podignutih ruku, iznad glave je
nosila čamac Alden Ocean, spuštala se prema molu i pravom tunelu
koji su činile ribarske mreţe, niti, udice i velike košare. Lovci na
rakove, stanovnici Cherry Hilla koji socijalnu pomoć nadopunjuju
blagom iz rijeke Patapsco, za sobom su imali uspješno jutro, iako je
veći dio ulova bio nedopušten – trudne ţenke, rakovi uţi od dvanaest
centimetara. Tess neće nikome reći. Baš je briga. Ionako ne jede
ništa iz okolnih voda.
Ako ništa drugo, Alden, koji je bio u vlasništvu grada, nije bilo
teško porinuti i njime zaploviti. Sunce se još skrivalo iza mosta
Francisa Scotta Keyja kada se Tess otisnula valovitom površinom
rijeke i krenula prema utvrdi McHenry. Gotovo je nesvjesno počela
pjevušiti američku himnu2. Vidiš li, reci, ono? I onda shvatila što
radi, prestala, da bi ubrzo, posve nesvjesno, počela opet; naposljetku,
ipak vesla prema mjestu roĎenja himne. I crveni sjaj rakete, što
rasprskava se na nebu...
Voda je jutros bila nemirna, što je kod Tess izazvalo nervozu.
Ovakav čamac bilo je teško izokrenuti, ali ne i nemoguće, a ona se
nipošto nije ţeljela naći pod mutnom površinom srednjeg rukavca
Patapsca. Jednom joj je malo riječne vode ušlo u porezotinu na ruci i
rana nije zacijelila još tri mjeseca. Bolje je ne ţuriti se, zagrijati se,

2
autor stihova: odvjetnik i pjesnik Francis Scott Key (1779-1843.)
pričekati da se mišići zategnuti od ranojutarnjeg napora opuste i
rašire. Na povratku će se više opteretiti, veslati kao na utrci.
To je kod nje već bila uobičajena praksa, jedina uobičajena stvar
od zatvaranja Stara. Šest dana u tjednu ujutro je veslala, navečer
trčala. Tri puta na tjedan dizala je utege u jednoj staromodnoj
dvorani za boks u istočnome dijelu grada. Sedmi dan bio je
rezerviran za odmor, a tada bi to dugačko tijelo namakala u vrućoj
kadi i maštala o muškarcu koji bi joj istodobno mogao masirati
stopala i vrat.
Tess je na faksu bila prosječna veslačica, pa ju je jedna prosječna
ekipa angaţirala jer je bila snaţna, imala mišićave noge i široka
plivačka ramena. Prijelaskom na dva vesla nije poboljšala stil. Tess
je znala, ili to barem smatrala, koliko je ruţna dok vesla. Poput
kukca koji je zapeo u vodi u zahodskoj školjki, samo se trza i
bacaka. Čak i za običnih izleta, Tess se mrštila i grizla usne, koliko
je bila neizmjerno koncentrirana. Ne, Tessino veslanje ni u kojem
slučaju nije se moglo nazvati normalnim. Ne vesla dobro. To ne čini
radi natjecanja. A ipak joj se gotovo nikada ne dogodi da propusti
jedan dan. Njezine prijateljice često su govorile da Tess još nikada
nije naišla na naviku koja joj se ne bi dopala. Ona se zbog toga nije
jutila. Jer to je bila istina. A ta ljubav prema navikama i ustaljenim
postupcima pomogla joj je da prebrodi mjesece bez posla.
No jutros, dok je nakon svakog zaveslaja pokušavala okretati
vesla u horizontalu, u zraku gustome poput tijesta, sve je odjednom
počelo izgledati uzaludno. Prvi dan rujna trebao bi biti svjeţ,
razmišljala je, ili barem svjeţiji. Ona bi sada već trebala biti dobra,
ili barem bolja. Posve iznenada, podignula je vesla iz vode i pustila
da čamac nastavi plutati. Pogledala je nebo, ne bi li uočila nešto što
bi moglo ukazivati na skoru kišu, u nadi da će pronaći izliku za
povratak. Nad obzorom se vidjela maglica, no oblaka nije bilo. Iz
ove perspektive Baltimore je jednostavno izgledao prljavo i
obeshrabreno.
– Dobrodošao u Grad draţesti i ljepote – reče galebu koji je traţio
uginule ribe. – Dobrodošao u Baltimore, stari moj.-
 Ni Tess ni njezin rodni grad iza sebe nisu imali uspješnu godinu.
Ona je ostala bez posla i naknade za nezaposlenost. Baltimore je
biljeţio nezapamćen broj ubojstava, oborivši rekord iz 1993. koji se
smatrao nedostiţnim, a koji je, pak, nadmašio neki dotada nemogući
rekord. Svaki dan donio bi još malo smrti, od onakvih ubojstava
kakva negdje duboko u unutrašnjosti Beacon-Lighta dobivaju tek po
tri-četiri odlomka. Ipak, činilo se da to nitko ne primjećuje i da
nikome nije stalo... osim onih koji su se kladili na broj ubojstava.
Gradonačelnik je svoj grad i dalje zvao Gradom koji čita i mari, no
ostali su još davno izokrenuli moto.
– Grad koji krvari, dragi moj – dovikne Tess galebu kojeg se te
riječi nisu osobito dojmile. Grad koji ne pazi na stvari. Grad koji ne
mari, grad koji oplakuje, grad koji se pjeni. Grad iz kojeg se odlazi.
Samo što Tess nikako ne bi mogla otići, jednako kao što s dna
zaljeva Chesapeake ne bi mogla isplivati sa sidrom oko vrata.
Dok je tako piljila u daljinu, iz sjene pod mostom Hanover Street
pojavio se još jedan čamac. Prilazio joj je bez problema, skladno i
brzo, kao da je voda nauljeno staklo. Imao je besprijekornu tehniku,
a bijela majica s kratkim rukavima već je bila siva od znoja. Taj lik
kao da je nekako iskočio u sliku, kao u onim 3-D filmovima. Za
nekoliko trenutaka našao se gotovo na Tess, krećući se izravno
prema njoj.
– Iza tebe – dovikne ona, uvjerena da će tako siguran veslač bez
poteškoća promijeniti smjer. Njezin glas odjeknuo je u jutarnjem
miru, no veslač se nije obazirao.
– Iza tebe! – vikne Tess glasnije, jer je čamac i dalje išao na nju.
Činilo se da se sudar ne moţe izbjeći. Iz tog kuta još nikada nije
gledala kako netko vesla, nije znala kako brzo izgleda čamac kada
mu se čovjek naĎe na putu. Krajnje izgubljena, počela je nešto
beskorisno petljati s veslima, pokušavala okrenuti svoj čamac i
skloniti se s puta onog drugog čamca. Razmišljala je samo o tome
kako počiniti što manju štetu na tom drugom čamcu, koji je izgledao
krhko, a time i skupo.
Njezin Alden, zgodan mali čamac namijenjen početnicima, pod
Tess je bio okretan i profinjen poput velike krave muzare. U toj strci,
dok je prebrzim, nespretnim pokretima pokušavala voditi čamac kroz
valovitu vodu, činilo se da se uopće ne miče. Već izvan sebe, Tess se
na sjedalu pomaknula naprijed i stala povlačiti vesla koliko je mogla
jače, koristeći svu snagu nogu. Njezin čamac sada je pojurio,
ostavljajući slobodan put čamcu u nailasku. Drugi je veslač u tom
trenutku čvrsto priljubio vesla uz tijelo, na savršen se način
zaustavivši samo nekoliko centimetara od mjesta na kojem je dotada
bio njezin čamac.
Cijelo je vrijeme točno znao gdje je ona.- Tako ti je to – dovikne
joj poznati glas – kad zabušavaš.
– Hvala, Rock – uzvrati Tess. – Hvala što si me prestrašio tako da
sam se ukakala. Mislila sam da si neki kamikaza u čamcu, da me
ţeliš potopiti.
– Ne. Samo tvoj osobni trener, koji pazi da svaki dan u trening
ulaţeš sto posto. Čemu dolaziti ovamo ako ne daješ sve od sebe?
– Čemu uopće odlaziti ovamo? To sam se pitala prije nego što si
mi tako podignuo adrenalin.
Ali Rock je veslanje smatrao svojim pravim ţivotnim pozivom.
Radnim danom, od osam do pet, Rock je bio Darryl Paxton,
istraţivač nadvijen nad jedan od dvadeset tisuća mikroskopa na
medicinskom fakultetu Johns Hopkins. Tess nije točno znala što
istraţuje, jer je Rock bio jedan od onih rijetkih ljudi koji nikada ne
pričaju o poslu. Rock je radio kako bi mogao veslati, štedio koliko je
god mogao kako bi financirao svoju jedinu pravu strast. Usto je jeo
radi veslanja, spavao radi veslanja, išao u teretanu radi veslanja. Sve
dok se prošlo proljeće nije zaručio, Tess je pretpostavljala da ne radi
baš ništa nepotrebno. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako njegova
zaručnica reagira na jesenski raspored utrka, zbog kojeg je Rock na
vodi dvaput na dan, pa tako sve do Dana zahvalnosti. Preţive li
zaruke jesen, razmišljala je Tess, rado će zaplesati na njihovom
vjenčanju u oţujku. Moţda zapleše čak i s mladenkom. Naposljetku,
bit će im kuma.
Kako je samo neobično da se Rocka nekoć bojala. Izgledao je
onako kako je Tess zamišljala serijske ubojice: nizak i širok, koţe
napete preko viška mišića. Svako malo neki se mišić oteo nadzoru i
počeo se trzati na neočekivanom mjestu. Vene na rukama bile su
debele i plave, nalik na Bicove kemijske olovke pod koţom; kratke i
debele potkoljenice bile su toliko pretjerano razvijene da su izgledale
kao da mu je netko kirurškim zahvatom pod koljena, sa straţnje
strane, umetnuo teniske loptice. Jedan budući student medicine iz
ekipe na Hopkinsu postavio je teoriju da Rock ne osjeća bol, tvrdeći
kako to ima nekakve veze s njegovim mitohondrijima. Tess je znala
da Rock i preduboko osjeća pojedine stvari. To je bilo očito na
njegovom licu, dječačkom licu... otvorenom, iskrenom, okruglih
smeĎih očiju nalik na oči nekog lika iz crtića ili stripa.
– Izgledaš kao Bart Simpson! – izlanula je jednog jutra, prije pet
godina, kada se zaustavio uz mol nakon napornog treninga, crne
kose priljubljene uz glavu od znoja. Znala ga je samo iz viĎenja, bio
je jedan od tek šačice samostalnih veslača u klubu kojim su
dominirale četveročlane i osmeročlane ekipe.
Na njezino veliko iznenaĎenje, to se nesmiljeno lice nasmiješilo.
– E, to je već crtić po mojem ukusu. Zašto u Beaconu više nema
stripova? I onaj Dilbert... Ne mogu vjerovati da ga više nema.
– Dilbert? Jadni zakinuti čitatelji Beacona,koji ţive za takve
beznačajne sitnice. Star objavljuje sve najbolje stripove.
Tako su zajedno otišli na doručak, zajedno pročitali stripove u tri
baltimorska lista. Bilo je to prije pet godina, prije nestanka dvaju
listova. Tess je, poput Dilberta, nestala iz lokalnih novina. Beacon,
koji je progutao Light i uništio Star, sada je imao odlične stripove i
karikature, ukupno tri stranice, što je uobičajena povlastica
pobjednika u ratu dnevnih listova. No Rock je i dalje bio njezin
prijatelj, a njihov odnos bio se čvrsto ukorijenio u jednoj od njoj
najdraţih uobičajenih aktivnosti – veslanju, a nakon toga doručku u
malom i jednostavnom restoranu u njezinom kvartu. Drugi veslači
preskakali su treninge, izostajali zbog spavanja, izlike traţili u
vremenskim prilikama. Rock, koji je imao mjesto na drţavnoj
ljestvici najboljih veslača, i Tess, koja je bila kronično nezaposlena,
bili su vjerni veslačkome klubu i jedno drugome.
Ona sada pomno promotri prijatelja, koji je posljednja dva tjedna
proveo na odmoru, posvećen veslanju. Pod ljetnom preplanulom
bojom koţe bio je nekako sivkast, a podočnjaci su se u
meĎuvremenu samo produbili.
– Nisi se nimalo odmorio u New Yorku? Mislila sam da je to cilj
godišnjeg odmora.
Rock odmahne galvom. – Ti prokleti cvrčci. A što sam više
vjeţbao, to sam manje spavao. Ali osjećam se dosta dobro.
– I ja. – To je tek dijelom bila laţ. U fizičkome je smislu bila u
odličnoj formi.
– Ako si u tako dobroj formi, moţe utrka? Sve do tvornice stakla?
Tko izgubi, plaća doručak.
– Ne budi smiješan. Morao bi mi dati veliku prednost da bi to
uopće nalikovalo na utrku. Ako ţeliš izazov, utrkuj se s autima u
ulici Hanover.
– Dajem ti prednost od pet stotina metara.
– To nije dovoljno na ovako dugačkoj stazi. Prestići ćeš me već
oko polovice.
– U redu, tisuću metara.
– Za doručak? Ionako uvijek plaćaš.
– Ali danas neću, ako barem ne pokušaš.
– Oh... – Neimaština u nekih ljudi budi plemenitost. Tess nije bila
meĎu takvima. Preţivljavala je zahvaljujući kompliciranom sustavu
usluga i besplatnog provlačenja, zbog čega je bila popustljiva i
pomalo razmaţena. – Izgleda da si upravo dogovorio utrku.
– Veslaj punim tempom. Ja ću krenuti tek kada vidim da si prošla
ispod mosta.
Tess usmjeri čamac i premjesti se prema naprijed. Još se nikada
nije ni s kim utrkivala, osim sa samom sobom, no ti rutinski obrasci
kod nje su bili posve prirodna pojava.
– Počni veslati – dovikne Rock. – Punom snagom u deset
zaveslaja.
Valovi su se u meĎuvremenu smanjili i površina je sada bila
glatka, tako da je Tess vrlo brzo pronašla najpovoljniji smjer.
Veslala je kao nekoć, u ţenskom osmercu, povodeći se za povicima
zamišljenog kormilara. Punom snagom deset zaveslaja, a zatim deset
zaveslaja samo uz korištenje nogu. Prošla je kroz sjenu mosta
Hanover Street i ponovno se našla na svjetlijem dijelu vode. Osjećala
se opušteno i puno samopouzdanja.
I tada je primjetila da je Rock počinje sustizati. Nekako je mislila
da će još malo pričekati, dati joj još malo prednosti, no Rock
jednostavno nije mogao ne davati sve od sebe. Vrlo neobična mana
čijom ţrtvom ona nije postala ni u jednom trenutku. Primicao joj se
nevjerojatnom brzinom, toliko besprijekornom tehnikom da se Tess
već našla u iskušenju da se zaustavi i stane ga promatrati. Ali mora
se potruditi. Ţeli taj doručak. Ulog su palačinke s borovnicama,
moţda čak i omlet sa šunkom, lukom i paprikom.
Našli su se u ravnini klupske zgrade kada je Rock projurio pokraj
nje. U normalnim utrkama čamac obično prestiţe protivnika za
duljinu jednog sjedala, pa zatim još malo, pa još malo, a kormilar
uvredama obasipa veslače koje ostavlja iza sebe. No činilo se da je
Rock pokraj Tess projurio u jednom jedinom zaveslaju. Načas je
ugledala njegovo lice, smrknuto, gotovo okrutna izraza, čela
prekrivenog znojem.
Ustrajno je nastavila veslati. Iza sebe je čula buku iz tvornice
stakla, pogona zlokobnog izgleda iz kojeg su do rijeke dopirali
zapusi vrućeg zraka. Činilo se da ondje uvijek gori barem desetak
vatri, u koje god doba dana čovjek veslao, no ipak se nikada ne bi
vidio nikakav ljudski lik. Tess je veslala prema tome zidu vrućine,
punom snagom posljednjih trideset zaveslaja. Ruke su je boljele od
mliječne kiseline nakupljene u mišićima i činilo joj se da bi svaki
zaveslaj mogo biti posljednji. Rock je, dakako, pobijedio, no i ona
mora doći do cilja. Prošla je pokraj njega, koji je čekao u
zaustavljenom čamcu, upravo u trenutku kada joj se već učinilo da se
ne moţe prisiliti na još jedan zamah veslima.
Kada je podignula pogled, Rock je sjedio pognut naprijed,
spuštene glave, dok su mu se ramena naglo dizala i spuštala. Često
se dogaĎalo da pretjera i od napora počne povraćati, a Tess se već
bila naviknula gledati kako njezinom prijatelju iz usta curi malo
sline. I sama je osjećala blagu mučninu. Kada je osjetila da se
ponovno moţe micati, zaveslala je prema njemu. Bilo joj je drago što
ga je natjerala da se toliko pomuči.
Ali Rock nije povraćao; plakao je. Onako pognut, lica poloţenog
na divovska bedra, dok mu se cijelo tijelo treslo od siline nijemih
jecaja. Sa straţnje joj je strane izgledao kao i svi veslači nakon
napornog treninga. Zbog nekog neobičnog razloga, sjetila se Mojsija
i gorućeg grma. Fascinantno i bizarno. Ispruţila je ruku i pokušala ga
potapšati po ramenu. Ruka je samo skliznula po tricepsu, kao da je
pokušala pogladiti kakvo stablo ili kamen.
– Oprosti – reče on.
Tess stane pregledavati drţače za vesla. Bilo joj je neugodno i
osjećala se nedoraslom takvim situacijama.
– Ava – reče on kratko i jasno.
Ava. Njegova zaručnica. Tess ju je upoznala na prošlogodišnjoj
utrci. Rock u njezinoj nazočnosti nikako nije uspijevao postići
uobičajene rezultate. Moţda stvar nije u Avi, no ona ipak nije bila
ţena kakvu bi mu odabrala Tess. Kao ni ţena kakvu bi odabrala
njegova majka, njegovi kolege s posla, svatko tko bi se imalo
zanimao za njegovu sreću. Tess je u to bila uvjerena. Ava je bila
odvjetnica, izrazito lijepa i uspješna – i krajnje neugodna kučka, na
način koji su do kraja mogle spoznati jedino druge ţene. Iako su se
vidjele tri puta, nije zapamtila ni kako se Tess zove.
No Tess je ipak rekla samo: – Ava?
– Čini mi se da je... – Mučio se traţeći prikladnu riječ. – Da se
našla u velikim nevoljama.
– Kakvim?
– Stvar je u nečemu o čemu ne moţe govoriti. Kada je nazovem
kasno navečer, nema je kod kuće, ali nije ni u uredu. Drugi vikend
trebala je doći gore, u Adirondacks, ali je nazvala u posljednji
trenutak, rekla kako joj je na poslu iskrsnulo nešto neodgodivo. Taj
njezin šef, Abramowitz, uništit će je koliko je tjera da radi na onim
slučajevima trovanja azbestom.
Tess se prisjetila koliko se Rock samo ponosio kada su Avu
primilo u tvrtku O'Neal, O'Connor i O'Neill, koliko je bio sretan što
je taj ekstravagantni novi partner, Michael Abramowitz, ţeli za
pomoćnicu.
– Ali to je nekako uvjerljivo, zar ne? O-O-O je poprilično moćna
odvjetnička tvrtka, a tim slučajevima s azbestom jednostavno nema
kraja.
– Da, naročito kada ti je jedan od najvećih klijenata Sims-Kever,
koji bi radije platio stotinu milijuna odvjetničkih honorara nego dolar
odštete nekom starčiću koji ne moţe disati. – Rock je sada nešto
petljao oko jednog od ţuljeva. – Osim što Ava prošli tjedan nije bila
na poslu. Nazvao sam i tajnica mi je rekla da je na odmoru. Iako sam
uvjeren da za sve postoji logično objašnjenje.
– Zašto je onda ne pitaš?
– Ava je u tim stvarima čudna. Na takvo pitanje uvrijedila bi se
tako da bi... – Samo je odmahnuo, kao da Tess ne moţe ni zamisliti
kakva je Ava kada se uvrijedi, koliko krajnje zastrašujuća i
privlačna. – Uţasno je osjetljiva.
Plutali su nošeni laganom strujom. Ovdje, u uvalici u blizini
marine, voda je bila mirna i glatka. Tess je pokušavala smisliti
prikladnu utjehu, nešto čime bi okončala razgovor i pribliţila se
palačinkama. Za Avino ponašanje ona je već imala pregršt
objašnjenja, a nijedna od tih teorija nije bila ugodna.
– Uvjerena sam da postoji opravdan razlog – reče na koncu.
– Ali pouzdano mogu doznati samo na jedan način.
– Pitati je? Rekao si da s njom o tome ne moţeš razgovarati.
– Ne, pratiti je.
– Ne bi primijetila da je slijediš?
– Naravno – odgovori Rock. – Ali nekako sam mislio da ne bi
primijetila tebe.
– Kako bih je pratila? Hoću reći, odakle mi vrijeme za takve
stvari? Znam da sam u tom pogledu fleksibilna, ali ipak po cijele
dane ne sjedim besposleno u stanu i ne gledam televiziju. – Za Tess
je to bila bolna točka. Mnogi, kako se čini, misle da je nezaposlenost
čista uţivancija. Ona je morala raditi na dva posla samo da bi se
odrţala na površini.
– Jer bih ti ja platio. Trideset dolara na sat, koliko dobivaju
privatni istraţitelji. PronaĎi nekoga tko će te na nekoliko dana
zamijeniti u knjiţari.
– Nisam privatni detektiv – podsjeti ga ona.
– Nisi, ali bila si novinarka. Nisi li mi pričala kako si jednom
pratila nekog gradskog duţnosnika? I pišeš izvještaje za svojeg
ujaka. Ovo bi moglo biti nešto poput izvještaja. – Sada je počeo
govoriti kao da diktira. – "U devetnaest i tridest vidjela kako Ava
ulazi u kliniku Hemispheres na Hopkinsu. Nije izišla tri sata.
Sluţbenica na recepciji potvrdila da je došla donirati trombocite za
mladu pacijenticu oboljelu od raka". Kuţiš?
Isuse, pomisli ona, stvarno ne zna smisliti uvjerljivu priču. Bilo bi
uvjerljivije da je Ava otišla na kliniku za promjenu spola na
Hopkisnu i da se s Rockom ne ţeli vidjeti dok joj ne postave novu
opremu.
S druge strane, trideset dolara na sat, čak i za samo pet-šest sati,
bilo je upravo zastrašujuće privlačno. Lako zaraĎen novac. Ako Ava
ne radi ništa, Tess će usrećiti prijatelja. Ako nešto muti, Tess će
dobiti novac za spašavanje prijatelja od katastrofalne pogreške.
– Bolji kompjutor – nagovarao ju je Rock. – Popravak auta.
Početak štednje za vlastiti čamac, kako se ne bi morala sluţiti
usranim klupskim ljuskama.
Tess je već sastavljala drukčiji popis: naušnice koje nisu potekle
iz Trećeg svijeta. Koţne čizme s koţnim potplatima. Studentski
zajmovi. No misli je ipak skrenula s toga, odlučna u nakani da
pronaĎe nedostatak u njegovom planu.
– Zašto ne angaţiraš pravog privatnog detektiva, ako već pristaješ
na njihov cjenik?
Rock pogleda na suprotnu stranu rijeke, kao da ga je odjednom
posve opčinilo troje mališana koji su hodali po sjevernoj obali.
– To bi bio neki ljigavac – reče polagano, kao da i sam tek sada
smišlja odgovor. – A ovo je prijateljska usluga. Plaću ti nudim jer
znam koliko je tvoje vrijeme dragocjeno. I jer znam da ti novac
uvijek dobro doĎe.
Kao slobodnjak, Tess je traţila dvadeset dolara po satu, ali se vrlo
često zadovoljavala i skromnijim iznosima. Kao ugovorna
zaposlenica savezne drţave dobivala je deset dolara na sat. Teta joj
je pomagala s hranom, plaćala zdravstveno, a za rad u knjiţari davala
šest dolara na sat. Još nitko nije smatrao da njezino vrijeme vrijedi
trideset dolara na sat.
– Gdje radi? – upita.
On se nasmiješi. Stvarno izgleda kao Bart Simpson, iako pogled
nije toliko prazan.
– Idemo kod Jimmyja, pa ćeš doznati sve što trebaš.

2
Tess na koncu nije jela palačinke s borovnicama. Priţeljkivala ih
je, no čim su ušli u Jimmy's u Fells Pointu, kuhar je prepekao dva
peciva i u crvenu plastičnu čašu ulio svjeţi narančin sok. Njezin
uobičajen doručak: dva obična peciva, prepečena, jedan s namazom
od sira, drugi bez. Kod Jimmyja je tako doručkovala već dvije
godine, najmanje pet dana u tjednu.
Oduvijek je ţeljela ući u neki lokal u kojem će je upitati: "Kao i
obično?" Dakako, u njezinim je fantazijama to bio lokal s dugačkim
šankom od mahagonija, u kojem su muškarci u odijelima, a ţene u
šeširima. Ona bi naručila martini. Bez leda. Bez masline.

Rock je, brzo preletjevši jelovnik ispisan na podmetačima za

tanjure, naručio posebnu mješavinu ugljikohidrata, jelo koje je sam
osmislio: prepečenac, palačinke, narančin sok, voćni kup i ţitne
pahuljice s nemasnim mlijekom.
– Bez šećernog preljeva i maslaca – rekao je konobarici. – Samo
puno marmelade.
 – To je sve?
– Imate riţe? Ili graha?
Konobarica se udaljila ţustrim korakom. Njegova šala nije je se
nimalo dojmila. Rock je gorljivo vjerovao u teoriju da prehrana
moţe bitno pojačati sportske rezultate, iako su se parametri njegove
prehrane neprestano mijenjali. Trenutačno nije konzumirao masnoće
i gotovo ništa od mesa. S obzirom na reţim treninga, meĎutim,
morao je konzumirati goleme količine i piti proteinske dodatke samo
da bi odrţao tjelesnu masu. Nikada nije jeo iz uţitka i nikada nije pio
alkohol. Imao je samo jedan porok – kofein, za koji je tvrdio da mu
omogućuje postizanje boljih rezultata. Kuhinja u njegovom malom
stanu u Charles Villageu bila je pravi mali hram posvećen kavi.
Rock nije imao ni video, ni CD-plejer ni mikrovalnu, ali je imao
poseban tlačni aparat za kavu, aparat za capuccino i espresso, kao i
zamrzivač ispunjen isključivo posudama za led i vrećicama s kavom
u zrnu, odreda s naljepnicama i datumima. Kroničnoj nesanici čudio
se jedino on sam.
Doručak je stigao već za nekoliko minuta i oboje su se
koncentrirali na hranu. Jeli su brzo, kao da je riječ o novoj utrci. Tess
je obroke smatrala vrhuncem dana, zbog čega je osjećala još veću
glad. Rock je jednostavno ţelio napuniti tu svoju divovsku tjelesnu
mašineriju, odraditi i tu zadaću. Tess je još bila na drugom pecivu,
kada je on posljednjom palačinkom s tanjura uklonio i posljednji trag
marmelade.
– Nego... – počne on sada, nešto traţeći u lisnici. Zatim prema
Tess odgurne omotnicu, a ona je veselo uzme. Ček, pomislila je
odmah. Avans. No unutra je ugledala samo malenu Avinu fotografiju
i dva lista papira s telefonskim brojevima i adresama. Rock je ispisao
i svojevrstan raspored prosječnog Avinog dana – kada odlazi na
posao, kada se vraća kući – mjesta na koja zalazi. To je bio njegov
izraz s popisa. Zalazi u teretanu u Federal Hillu, u jedan bar blizu
posla, talijanski restoran poznat prvenstveno po fantastičnom
pogledu i nejestivoj hrani.
– Kako je to neobično – reče Tess, dok je pregledavala papire.
 – Što to?
– To što si već sve imao sa sobom... tako spremno. Pretpostavio si
da ću pristati?
Rock se zarumeni. – Znam da ti dobro doĎe svaki dolar.
– No, da, iako dobro znaš da nema toga što bih radila isključivo
radi novca. Odbila sam nekoliko ponuda za mjesto predstavnika za
odnose s javnošću. – Ta joj je besparica postala svojevrsnim
zaštitnim znakom, nastupom kojim se ponosi.
Nije se nasmiješio.
Pozdravili su se na kamenoj ulici ispred restorana, odjednom
obuzeti nekakvom nelagodom. Tess je radila za hrpu roĎaka, ali još
nijednom za nekoga od prijatelja. Činilo se da je Rocku podjednako
neugodno zbog novonastale situacije. Neprestano ju je šakom lagano
lupkao u rame, barem po njegovim mjerilima, od čega su njoj ostale
malene crnoplave modrice. Na koncu je iz prtljaţnika Tessina
automobila izvadio svoj desetobrzinac i uputio se Broadwayem,
dugačkim postupnim usponom do bolnice Johns Hopkins i svojeg
drugog ţivota, ţivota pod imenom Darryl Paxton.
Tess je prešla široki trg na Broadwayu, ušla u draţesnu uličicu
Shakespeare, gdje je kriomice zavirivala kroz prozore bez kapaka.
Bilo je tek osam sati i drugi ljudi, Tess ih je smatrala normalnim
ljudima, još su sjedili za doručkom, ili u kućnom ogrtaču izlazili po
Beacon-Light. I ona je nekoć zamišljala da će tako ţivjeti, i to toliko
intenzivno da je zamišljala i tako prozaične pojedinosti. Muţ, dijete,
stol u blagovaonici. Njezina teta i njezin trenutačni dečko neki su put
za doručkom postavljali mjesto za Tess, no ti njihovi pokušaji
stvaranja domaće atmosfere kod Tess bi samo pojačali osjećaj
neobičnosti, dojam da je drukčija. Bilo je to uţasno neprirodno, s
pahuljicama i borovnicama sjediti za stolom s vlastitom tetom i
muškarcem s kojim je odlučila provesti taj mjesec. I on i ona obično
su bili u kućnome ogrtaču, oboje rumeni.
Ulica Shakespeare završavala je kod Bonda, ulice u kojoj je
ţivjela Tess. Zaustavila se i pogledala kuću koju je zvala domom,
veliko zdepasto skladište od crvenosmeĎe opeke s bijelim obrubom,
ukrašene zahvaljujući ljubavi njezine tete. Prozori su blistali na
ranojutarnjem svjetlu, a knjige koje su se nalazile unutra – blage
nijanse crvene, zelene i ţutosmeĎe boje – sjajile su se poput dragulja
u kutijici. Grimizna slova iznad vrata bila su toliko jarka i debela da
su izgledala trodimenzionalno: PRVO ŢENE I DJECA. Zatim,
manjim slovima, za povremene praznoglavce koji su mislili da se
radi o prodavaonici čamaca za spašavanje, stajalo je još: VELIKA
SPECIJALIZIRANA KNJIŢARA.
Malo je ljudi koji bi uočili potencijal u knjiţari koja prodaje
isključivo knjige za ţene i djecu. Tessina teta, Katherine "Kitty"
Monaghan, pripadala je toj manjini. Ni slučajno nije bila kao drugi.
Provevši gotovo dvadeset godina kao knjiţničarka u gradskim
školama, nakon što se netko od roditelja pobunio da su bajke
bezboţne, da potiču vjeru u Sotonu i okultno, odlučila se za
prijevremenu mirovinu.
Tako je glasila sluţbena verzija. U duţoj verziji odreĎenu su
ulogu igrali i samoposluga "Samo svjeţe", kupus i švedska repa.
Kitty je dobila otkaz nakon što je oborila majku koja ju je presrela na
odjelu sa svjeţim povrćem i poţalila se na "Ivicu i čarobni grah".
Priča potiče antidruštvene oblike ponašanja, tuţila se majka. Slavi
kradljivce. Kitty joj je za uspomenu ostavila šljivu na oku. Uprava
škole uručila joj je otkaz: nije se pridrţavala dogovorene politike
koja ne dopušta napade na roditelje. Ona je njih tuţila zbog
neutemeljenog otkaza. Istaknula je da ju je ţena napala u
samoposluzi, gdje se očito našla kao privatna osoba, i bacila joj
kupus u glavu kada se Kitty nije sloţila s njezinim mišljenjem.
Upravo je to uţasno ljutilo Kitty – ne kupus koji joj je doletio u
glavu, nego osoba koja se s njom usudila razgovarati o školi dok ona
kupuje namirnice, što je za nju velik izazov čak i u idealnim
uvjetima. Tako je uzvratila švedskom repom. I ciljala bolje od
protivnice.
– Bilo je to u samoobrani, kratko i jasno – običavala je govoriti.
Nasreću, s njom se sloţio i sindikalni posrednik. Baltimorska Uprava
škole isplatila je poveći iznos na ime otpremnine, pa je teta Kitty
kupila tu staru prodavaonicu od obitelji Tessine majke, obitelji
Weinstein, nakon što su oni bankrotirali.
Troetaţno zdanje preuredila je tako da je u njega smjestila
prodavaonicu i svoj dom, na najvišem katu još uredivši i mali stan
kao izvor dodatnih prihoda. Više iz lijenosti nego nekakvog smisla
za ureĎivanje, ostavila je stari šankomat, koji je primarnu aktivnost,
dječje knjige, odvajao od sekundarne – feminističkih rasprava,
erotike, svega što su napisale ţene, te, u pojedinim slučajevima,
svega o ţenama. U prodavaonici "Prvo ţene i djeca" tako je,
primjerice, bilo moguće kupiti i djela Philipa Rotha i Johna Updikea.
Bio je to ugodan prostor, s naslonjačima, dva kamina s pravom
vatrom, izlizanim sagovima, te izvornim stropovima od ukrasnog
lima. Ljudi su dolazili kupovati, zadrţavali se u prelistavanju, na
koncu kupovali više nego što su namjeravali. Zarade su bile male, no
ukupni je prihod ipak daleko nadmašivao sva Kittyna očekivanja.
Opčinjena kapitalizmom, bez prestanka je govorila o širenju. Moţda
će za starim šankomatom posluţivati espresso, ili poslijepodnevni
čaj. Kupiti susjednu kuću i otvoriti maleni pansion. Moţda knjiţaru
samo za muškarce? Poput početnika na hipodromu, bila je opasno
opijena početničkom srećom. Tess se ne bi nimalo iznenadila kada bi
sav novac izgubila jednako brzo kao što je do njega i došla.
– "Mrtvi bijeli muškarci". Što kaţeš na naziv, Tesser? – upita
Kitty u trenutku kada se Tess pojavila na ulaznim vratima. Kitty je
sjedila na starome šankomatu, u svilenome kimonu ukrašenom
trešnjinim cvjetovima, i pila kavu. – Prodavali bismo... no, da
vjerojatno bismo mogli prodavati sve, sve klasike. To bi bila fora.
Knjiţara bi bila posve obična, ali ljudi bi mislili da je nekako
posebna. A s te dvije knjiţare pokrila bih najveći dio svega što uopće
postoji. Na koncu svi umiru. Čak i Norman Mailer.
– SviĎa mi se – reče Tess. – S druge strane, s obzirom na poznatu
imunost naših sugraĎana na ironičnost, lako mogu zamisliti kako
organizacije za muška prava i Nacionalna udruga za prava crnaca
odrţavaju prosvjede ispred ulaza, tvrde da promičeš mrţnju meĎu
spolovima i diskriminiraš druge rase. A one Majke koje se protive
nasilju i svemu sličnome, to bi protumačile kao zalaganje za nasilje.
– Majke koje... Nema takve skupine. Čak ni u Baltimoreu.
– Ne čitaš novine? Organizirale su trajni prosvjed ispred
multipleks-kina u Towsonu. Tako su im na dohvat ruke sve
prodavaonice za šoping. Sat vremena prosvjeduju, a zatim se
odmaraju kupovinom u Nordstromu.
Kitty se nasmije. Zvuk je bio neuobičajeno glasan i ugodan.
Većina pripadnika obitelji Moneghan, pa tako i Tess, bila je
poprilično zlovoljna i smrknuta. Kitty je, pak, bila drukčija, kao da je
potekla iz neke druge obitelji. Najradosnija osoba koju je Tess ikada
upoznala, beskrajno sposobna za uţivanje. Traţila je samo da ţivot
bude opipljiv, prepun stvari koje se mogu dodirivati i drţati, mirisati
i gutati. Meke tkanine, nove knjige, vina izraţenog okusa, lijepo
krojene haljine, skladni listovi. Bila je dvanaest godina starija od
Tess i dvadesetak centimetara niţa, imala bujne crvene kovrče i
jedine zelene oči unutar tri generacije obitelji. Njezina najnovija
ljubav bio je jedan od novih gradskih policajaca na biciklu, a Kitty
ga je u knjiţaru namamila nakon što je u prolasku uočila njegove
noge. Thaddeus Freudenberg. Imao je dvadeset četiri godine, bio
velik, mekan i podatan poput labradora i imao samo za nekoliko
bodova manji kvocijent inteligencije. Tess je smatrala da patrolira na
biciklu jer nije u stanju poloţiti vozački.
Thaddeusu tog jutra nije bilo ni traga. Tess se nasloni na
šankomat. – Dobila sam zanimljivu ponudu – reče i prepriča dogovor
s Rockom. Nekako je mislila da će impresionirati tetu, osobito s
obzirom na činjenicu da često ima problema s plaćanjem najamnine
za stan.
Ali Kitty je bila sumnjičava. – Meni to izgleda kao miješanje u
tuĎe stvari za honorar. Ne muče te etičke dvojbe?
– Ne mogu si priuštiti takve dvojbe. Ljeto baš i nije bilo uspješno
i trebam novac.
– Vjerojatno imaš pravo... – Netremice ju je gledala s visoka, no
samo zato što je sjedila na šanku, a Tess se na njega bila naslonila. –
Ali ne voliš tu ţenu. Kako onda moţeš biti objektivna? U slučaju da
uočiš nešto što se moţe protumačiti na više načina, mogla bi izvući
pogrešne zaključke jer je ţeliš uhvatiti. Toga moţda i nećeš biti
svjesna.
– Kako to misliš?
– Moţe ti se, recimo, dogoditi da vidiš kako na ulici nekog ljubi.
Odmah ćeš zaključiti da joj je to ljubavnik. Ali moţe biti i brat, ili
prijatelj.
– Čini mi se da znam prepoznati razliku izmeĎu ljubavnika i
brata.
– Ne znam, Tesser. Već dugo nisam čula da se na drugi kat penje
netko osim tebe. – Kitty se nasmiješi i neposlušnu svilenu tkaninu
ponovno navuče preko lijevog ramena.
– To što imaš kvartovskog policajca koji te uvečer lijepo pokriva
ne znači da se moraš drţati tako samodopadno. Znaš, neki ljudi
spavaju sami.
– Moţda se uskoro ponovno pojavi Jonathan. Sada je već prošlo
dosta vremena, zar ne?
– Jonathana sam ostavila u vrijeme korizme.
– A oprostit ćeš mu za Jom Kippur. Uvijek si uspijevala
maksimalno iskoristiti obje svoje religije, Tesser, još i kao mala
djevojčica.
Na te riječi Kitty se spusti sa šanka i polagano ode u svoj stan iza
knjiţare, ostavljajući Tess da razmišlja o Jonathanu Rossu. Sve do
tog trenutka nije joj ni palo na pamet da joj nedostaje. Jom Kippur,
dan pomirenja, pokajanja i oprosta, već je sljedeći mjesec. A
Jonathan se treba kajati više nego ona, mnogo više.
Misli su joj se raspršile u trenutku kada je Crow, jedan od
prodavača, zakucao na ulazu.
– Danas si uranio samo dva sata – reče Tess kada mu je otvorila
vrata. Osjećala je da je ispunjava nekakva zloba. Crow, koji je bio do
ušiju zaljubljen u Kitty, često je u jutarnju smjenu dolazio već u
sedam ujutro i ostajao do kasno navečer, pritom nastojao
kompjutorizirati sustav poslovanja.
– Da, ovaj, nekako sam se sjetio da bih i ovdje mogao pojesti
doručak. – Sada joj pokaţe masnu papirnatu vrećicu s krafnama i
bočicu soka od naranče. Na leĎima je imao ofucanu kutiju s gitarom.
– Ovdje mi se sviĎa jutarnje svjetlo. Nekako... inspirira...
Tess se zamalo saţali. Crow je jednostavno bio posljednji u nizu
prodavača u knjiţari koji su se zaljubili u Kitty. Činilo se da su tome
osobito podloţni studenti Umjetničke akademije. No to saţaljenje
prigušivala je neodreĎena zlovolja. Crow nikada nije pogledavao
prema njoj, s tim svojim vlaţnim smeĎim očima i zgodnim ustima.
Crow sjedne na šank, kao da ga nekako privlači mjesto s kojeg je
prije samo nekoliko minuta skliznuo Kittyin svileni kimono. Ne
obazirući se na doručak, izvadio je gitaru i počeo svirati. Vlastitu
skladbu, zaključi Tess, ili izrazito lošu verziju neke poznate
melodije.
– Pišem pjesmu – reče joj on.
– Nećeš biti prvi. Ali nemoj smetnuti s uma da baš i nemaš puno
zgodnih i ugodnih riječi koje se rimuju s Kitty.
– Ne mora biti. – On odsvira nekoliko taktova i zapjeva. Iako
slabašan, njegov je glas bio ugodan i nekako iskren. – "Kad prvi put
vidio sam Kitty / Osjećao sam se kao Walter Mitty3 / Srce tu više
nije ţeljelo biti / I poţeljeh kod sebe je skriti".
– Stvarno ćeš me impresionirati kada pronaĎeš rimu za
Monaghan.
– Kada bih je pronašao, mogao bih napisati i pjesmu za tebe –
reče Crow, smiješeći joj se. – Tess se rimuje s puno riječi.
– Uglavnom s riječima poput "pes" i sličnima.
Tess sada ostavi Crowa s krafnama i snovima i straţnjim se
stubištem uspne do svojeg stana. Stube su bile strme, s obzirom na
visoke stropove u prizemlju i prvom katu. Bilo je to gotovo kao da se
penje na četvrti kat. Kada je obnavljala zgradu, Kitty je namjeravala
iznajmljivati drugi kat radi lakše otplate kredita. No Tess, koja je bila
prva i jedina podstanarka, plaćala je bitno manje od iznosa koji bi

3
glavni lik priče (iz 1939.) Jamesa Thurbera; personifikacija plahog i
povučenog čovjeka koji sanjari o velikim pustolovinama i junaštvima
Kitty dobila na slobodnom trţištu.
Bio je to malen stan, u biti jedna velika soba odijeljena ormarima
s knjigama. U dnevnu sobu zapravo je stao samo pisaći stol,
naslonjač i maleni stolić na kojem je Tess jela. U čajnoj kuhinji
nalazio se minijaturni hladnjak, te štednjak s dva plamenika. Kroz
nju se ulazilo u spavaću sobu, najveći prostor u stanu. Ni on nije bio
osobit, a u njega je stao samo kvrgavi bračni krevet, maleni stol i
komoda s ogledalom.
No stan je ipak imao nešto iznimno: terasu na koju se izlazilo iz
spavaće sobe, s ljestvama koje su vodile do krova. Tog je jutra Tess
odmah otišla na krov, u nadi da će joj pogled pomoći da joj se misli
pročiste i srede, kako bi se lakše koncentrirala na najnoviji poslić.
Najviše je voljela gledati prema istoku, prema visokim
dimnjacima i crvenoj neonskoj reklami za Šećer Domino, pa okretati
glavu prema središtu grada i glasovitoj gradskoj luci. Tess baš i nije
imala osobite koristi od tog dijela Baltimorea, preureĎenog tako da
privuče što više turista. Za nju to nije bilo bitno drukčije od
nekadašnjih striptiz-barova, u koji je ulaz bio besplatan, da bi se sve
ostalo masno plaćalo. Povremeno su je mučile noćne more u kojima
je bila zarobljena u nekakvoj glavi od papir-mašea i morala je
srdačno dočekivati ljude. "Kako si, dušice? Kako si dragi?"
Tess sada pogleda adrese koje je dobila od Rocka. Avin je ţivot
bio pomno sreĎen i ograničen. Ţivjela je u stanu na završetku luke.
Radila je na suprotnoj strani luke u otmjenoj tvrtki O'Neal, O'Connor
i O'Neill. Do posla je mogla doći pješice za manje od petnaest
minuta – ako je nekamo uopće išla pješice.
Fotografija je bila nespretno izrezana u ovalni oblik. Očito djelo
muške ruke. Vjerojatno se nalazila u nekakvom okviru uz Rockovo
uzglavlje, ili na radnome stolu. Snimka s proljetne regate: Ava stoji
uz Rocka. On je na sebi imao crvenu majjicu s kratkim rukavima i
crne bicke. Ona svjeţe izglačanu mornarsku majicu koja je izgledala
kao da je stajala više od Tessine najbolje haljine. Desnim dlanom
nije mogla čak ni obuhvatiti Rockov ručni zglob, a ipak se nekako
činilo da ga čvrsto drţi u šaci. Kosa je nalikovala na tamni oblak koji
okruţuje lice, lice toliko savršeno da je bilo više nego razumljivo
zašto su se roditelji odvaţili dati joj ime boţice seksa. Ava je
ispunila očekivanja.
Tess je znala sve o prelijepim ţenama. Okruţivale su je cijeli
ţivot – teta, cimerica s faksa Whitney, čak i njezina majka. Neke su
bile velikodušne, dopuštale da drugi uţivaju u njihovom raskošnom
sjaju. Druge su isključivale sve oko sebe, u drugima budile dojam da
su debeli i nespretni. Ava je spadala u drugu kategoriju.
U dobi od dvadeset devet godina Tess se već bila pomirila sa
svojim licem i tijelom. Nije lijepa, ali izgleda sasvim pristojno. Voli
jednostavnost: dugačka smeĎa kosa u jednoj se pletenici spušta na
leĎa, bez šminke na blijedome licu i svijetlosmeĎim očima, odjeća
koja jamči udobnost i brzinu. Jedno je bilo sigurno: ima špijunsku
garderobu – ladice prepune starih, širokih komada odjeće tamne
boje. Zna biti nevidljiva.

3
Ava je ţivjela u Edenu, u Eden's Landingu, stambenoj zgradi
srednje veličine od ruţičastog granita i staklenih opeka u blizini
Nacionalnog akvarija. Nehistorična i nesimetrična, zgrada je bila
projektirana po uzoru na Piramidu sunca u Tenochtitlánu i savršeno
bi se uklopila bilo gdje izmeĎu San Diega i Malibua. Na obali u
Baltimoreu stjecao se dojam da zgrada nekako uzmiče od susjeda,
kao da terasaste plohe uvlači u sebe. Eden's Landing izgledao je kao
da se uţasnuo iznenada se našavši u Baltimoreu. Osjećaj je u Tessinu
slučaju bio obostran.
Smjestila se na autobusnu postaju u ulici Pratt, računajući da će
tako vidjeti kako Ava Mazdom Miata izlazi iz garaţe. Prema
Rockovim informacijama, na posao kreće u 7.15. Točno u 7.20 Ava
se ispred zgrade pojavila pješice. Prvo iznenaĎenje dana, pomisli
Tess. A to joj je zapravo olakšalo posao, jer je svoju Toyotu bila
ostavila na parkiralištu na suprotnoj strani ulice President i za Avom
namjeravala poći biciklom, koji je u središtu grada neusporedivo
praktičniji. Bicikl je vratila u prtljaţnik i ţurno se vratila do ulice
Pratt.
Nasreću, Ava je hodala polagano, gotovo se šetala. Ulica Pratt
bila je zakrčena, no još je bilo prerano da bi se i na pločnicima
pojavile guţve. Tess je zastajala i usporavala, nastojala uskladiti
tempo s Avom, koja je hodala opuštenije. Kosa joj je još bila mokra
od kratkog tuširanja u klubu, tako da se osjećala izrazito uočljivom
na gotovo pustome pločniku.
Ava nije bila od ţena koje uz skladni kostim do posla nose
tenisice i bijele sportske čarape. Elegantno je klizila u salonkama od
antilopa s potpeticama od barem sedam centimetara. Gledala je
nepomično naprijed, i ne primjećujući vedro jutro, fantastičan pogled
na luku s lijeve strane, tamni trup ratnog broda Constellation. Tess ju
je mogla pratiti i na triciklu, u beskraj zvoniti, a Ava je ne bi
primijetila. Povremeno je skretala pogled isključivo prema skupim
automobilima i elegantno odjevenim muškarcima. U tim trenutcima
samo je malo okrenula glavu, jedva primjetno, a Tess bi tako načas
ugledala poznati profil. Zahvaljujući jednom kirurgu, identičan profil
ima pola baltimorskih ţena.
Unatoč savršenome nosu, Ava joj nije izgledala kao prava
odvjetnica, nego više kao odvjetnica iz mašte kakve urednice
modnih časopisa. Razlika je velika i vaţna. Sjajna crna kosa bila je
kovrčava i raspuštena, bez vrpca i kopča. Bisernosiva suknja bila je
kratka i pripijena uz tijelo, zagasitocrvena bluza svilena i s dubokim
dekolteom. Cipele, koje su bojom odgovarale bluzi, osjećale bi se
kao kod kuće samo četiri ulice sjevernije, u području niza striptiz-
barova i prodavaonica porno-materijala poznatom pod nazivom
Block. A Avina torba za spise, od sjajne crne koţe koja je izgledala
mekanije od Tessina jastuka, u ruci joj je stajala nekako pretjerano
slobodno, kao da su u njoj tek maskara i ruţ za usne.
Sumnjivo, podsjeti Tess samu sebe. Kao mlada odvjetnica u
uglednoj tvrtki, Ava bi morala imati posla preko glave, hrpe papira,
dosadnih i nimalo glamuroznih zadaća. Ali kome je još potreban
glamur kada je početna godišnja plaća osamdeset tisuća dolara?
Zgodan posao, ako ga se moţeš domoći, promumlja Tess u trenutku
kada je Ava iščeznula u zgradi Lambrecht, staklenome neboderu u
kojem se nalazila tvrtka O-O-O. Zahvaljujući površinama s plohama
koje su nalikovale na divovska ogledala, ulazak u zdanje izgledao je
poput nekog velikog trika: sada je vidiš, a sada više ne. Tess pričeka
još nekoliko trenutaka, a zatim zaobiĎe cijeli ulični blok, uočavajući
straţnji izlaz iz nebodera koji je vodio u sporednu uličicu. Zgrada je
imala i kafić s posebnim ulazom. Jednostavno nije bilo mjesta s
kojeg bi dobro vidjela sva vrata. A ako Ava zgradu napusti u nečijem
automobilu, iz podzemne garaţe na istočnoj strani zgrade, Tess će
ostati posve izgubljena.
Kako bi i moglo biti drukčije? Tess još nikada nikoga nije pratila.
Ni kao novinarka nije se bavila sličnim aktivnostima. Nije imala
svoje područje i najčešće je pisala o ljudima koji bi prije mogli
pratiti nju, koliko su očajnički ţudjeli za publicitetom. Pisala je o
uličnim propovjednicima, nevjerojatno nadarenim budućim
studentima medicine, čak i o kiropraktičaru Lyndona B. Johnsona
koji je sada ţivio u Arbutusu. ("Vrijedne kosti, ali puno profinjenije
nego što pretpostavljate", ispričao joj je.)
Ponovno je otišla do prednjeg ulaza i ondje pronašla klupu s koje
se pruţao nesmetan pogled na ulaz i kriţanje ulica Pratt i Howard.
Neka beskućnica sumnjičavo ju je pogledala.
– Poznajete moć uma? – upita je bezuba ţena.
– Da – odgovori Tess i iz prastarog koţnog ruksaka izvadi izlizani
primjerak knjige Stakleni ključ, te nastavi traţiti walkman.
Ţena joj se pribliţi za još nekoliko centimetara. Bilo je gotovo
trideset stupnjeva i premda se jutarnja maglica počela raspršivati,
Tess je bilo jasno da grad očekuje još jedan sparan dan. Unatoč
tome, ţena je preko neugledne pamučne haljine s kariranim uzorkom
nosila sivi vuneni pulover, debele čarape i teške gojzerice. Smrdjela
je po cigaretama, znoju i jeftinom vinu. Kroza sve to Tess je osjetila
i slabašniji, ali poznati miris. Parfem s mirisom ĎurĎica. Kakav je
imala i njezina baka, baka Weinstein.
 – Plašim vas? – upita starica s nadom.
– Ne. Ni najmanje.
– Mogu onda dobiti dvadeset pet centa? – Tess uvuče ruku u dţep
i preda joj izguţvanu novčanicu od dolara. Nije imala previše
simpatija prema prosjacima, a još manje prema svojoj baki, koju su
njezini najmiliji smatrali rospijom. Ali tim dolarom kupit će cijelo
prijepodne tišine.
Ţena spremi novčanicu pod velike nabore haljine i radosno se
stane ljuljati, nešto pjevušeći. Tess uzdahne i uključi walkman. Ella
Fitzgerald: The Johnny Mercer Songbook.
Tako je s novom prijateljicom četiri sata sjedila na klupi a da nisu
progovorile ni riječ. Johnnyja Mercera zamijenio je Jerome Kern.
"All the Things You Are". "You Couldn't Be Cuter". "I'll Be Hard to
Handle". Kao što kaţe pjesma, ni s Avom neće biti lako. Došavši do
završetka knjige, Tess je stane čitati od početka. Očito je prekratka
za detektivske duţnosti.
Već se spremala početi čitati i treći put kada se Ava, nekoliko
minuta iza podneva, pojavila pred zgradom. Ţustrim korakom
krenula je u smjeru istoka, s torbom za spise u ruci. Sve pojedinosti
ukazivale su na to da je riječ o vaţnoj odvjetnici koja se uputila na
vaţno suĎenje. Odvjetnica, razmišljala je Tess, koja je staloţena i
samopouzdana jer je jutros upotrijebila odgovarajući dezodorans.
Eista zloba, ukori sada samu sebe. Ljubomorna sam jer ni svojom
tjednom plaćom ne bih mogla kupiti njezin kostim. Usto joj i
savršeno pristaje, primijeti Tess. Ona nikada nije bila tako dotjerana.
Smatrala se dobro odjevenom ako joj ne bi curio nos i ako joj bluza
ne bi virila iz hlača.
Danas se, dakako, odjenula kako bi bila što neprimjetnija.
Traperice, bijela majica kratkih rukava koja se slobodno spuštala
ispod struka, košarkaške tenisice. Nije se brinula zbog mogućnosti
da Ava prepozna njezino lice, ali je pletenicu ipak pospremila pod
crnu periku, kreaciju sestara Gabor. Periku je kupila Kitty, koja ju je
nosila u jednoj nezaboravvoj Noći vještica, kada je glumila
Kleopatru od četrdeset i koje, dok je Julije Cezar imao dvadeset
jednu. Takvim anakronizmom, rekla je, Shakespeare bi se upravo
oduševio. Tess su se sviĎali dugački, posve crni uvojci, no nije bila
sigurna jeli time postigla ţeljenu neuočljivost. Nekako je imala
dojam da s tim debelim crnim pramenovima više nalikuje nekome
tko ţeli postati Rastafarijancem ili oboţava The Cure.
Pretpostavila je da će Ava ići na istok, pa se uputiti prema
sjeveru, skrenuti u St Paul i doći do zgrade suda. No Ava je nastavila
hodati prema istoku, prema Galeriji, poput goluba listonoše. Galerija
je bila trgovački centar na četiri razine, a iznad nje nalazio se hotel
Renaissance Harborplace. Centar su ispunjavale identične
prodavaonice kakve se nalaze po svim trgovačkim centrima širom
Amerike. Tess se činilo da je to malko preobično za Avu, no Ava
samo što nije gugutala od uţitka dok je prolazila kroz staklena vrata,
šireći ruke kao da ţeli prigrliti sve ljepote i uţitke koji je unutra
očekuju.
Znojeći se pod perikom, Tess se skrivala i provirivala krećući se
kroz guţvu, nastojeći se odrţati na ugodnoj udaljenosti od Ave.
Nasreću, Ava nije odvajala pogled od izloga. Zastajala je kako bi
promotrila svoj savršeni odraz, zatim krenula dalje, povremeno
pogledavala na ručni sat. Činilo se da prodavaonice razgledava
odreĎenim redom, kao da ima nekakav cilj, no Tess ga nije uspjela
odgonetnuti.
Amaryllis, malena draguljarnica, privukao je Avu toliko da je
ušla. Tess je izvana gledala kako Ava prodavača moli da joj pokaţe
nekakvu neobičnu, ekstravagantnu ogrlicu, srebrni lančić prepun
privjesaka i medaljona. Na većini ljudi izgledao bi uţasno, no na
Avinom bijelom vratu i zagasitocrvenoj bluzi bio je upravo poput
savršenog elementa koji je još jedini nedostajao. Ava ga vrati, sa
ţaljenjem odmahujući glavom. Jednostavno nije savršen kao ja, kao
da je govorila.
Vratila se razgledavanju izloga, a u prodavaonice je ulazila samo
kako bi s prijezirom pogledala pojedine predmete. Bezbroj puta Tess
je gledala kako nešto drţi pred sobom – torbicu, haljinu, maramu,
remen – a zatim to nešto vraća uz jednako šarmantno odmahivanje
glavom. Ništa joj ne odgovara. Što je nešto skuplje, to se ona doima
tuţnijom.
U prodavaonici Victoria's Secret, Tess joj se pribliţila najviše što
se usudila, skrivajući se iza police s "Eudotvornim grudnjacima".
Ava je dlanom prešla po stolu s izloţenim donjim rubljem, a u
jednom je trenutku ustuknula, kao da joj sintetička tkanina bolno
iritira koţu. Ipak, još je jednom ispruţila ruku, još opreznije
dodirujući hrpu gaćica boje burgundca. Ovaj put u otvorenu torbu za
spise upala su dva para.
Tess od siline šoka ubrzano zatrepće. U glavi su joj odjekivale
tetine riječi upozorenja. Gaćice su vjerojatno pale na pod. Ili se Ava
torbom sluţi kao pomagalom pri kupnji i prije izlaska namjerava sve
uredno platiti.
Ne moţe biti lopov.
Ava je u meĎuvremenu prišla stolu prepunom ţenskih potkošulja i
ponovila predstavu. Dodir, povlačenje, lagani dodir – pa u torbu!
Prema Tessinoj evidenciji, Ava je sada imala dva para gaćica boje
burgundca i tri smaragdnozelene potkošulje. Prodavačica joj je prišla
dok je dodirivala čipku na jednom kućnom ogrtaču, a Ava je odmah
uzdignula desnu ruku, srdačno ali i strogo, u znak upozorenja.
"Samo gledam", govorila je ta gesta, nakon koje je brzo izišla iz
prodavaonice. Nitko je nije zaustavio.
Ava kradljivica. Moguće je da proţivljava posljedice ţivčanog
sloma, pomisli Tess. Ava kleptomanka. To bi moglo biti objašnjenje
za čudno ponašanje prema Rocku. Ali je li kraĎa problem ili samo
simptom? Ako je problem, kako objasniti zašto se kasno vraća kući i
otkazuje godišnji odmor? Je li dio neke neobične skupine ili se kao
odvjetnica uţano dosaĎuje, pa krade kako bi u stanku za objed
unijela malo zabave?
Rocku će biti svejedno. Bit će zadovoljan tom informacijom,
očajnički je prigrliti. Tess nije bila zadovoljna. Instinkt joj je govorio
da je riječ tek o jednome dijelu slagalice, ključu za vrata koja još nije
pronašla. Ta usamljena činjenica nalik je na nezreli avokado, nešto
što se ne smije poţurivati. Treba ga uvaljati u brašno i čekati.
 Izgubivši se u takvim razmišljanjima, Tess nije primijetila da je
Ava pošla dalje. Kada ju je napokon uočila, bila je već kat niţe,
silazila s pokretnih stuba. Tess je pokušala brzo krenuti za njom, no
stube su zakrčili bezbriţni turisti, ljudi koji se neće pomaknuti u
stranu jer misle da su svi na odmoru. Osim ako ţeli nekoga srušiti,
morat će pričekati da doĎe na red i prijeĎe put koji je Ava već
ostavila za sobom.
Kada je Tess došla do prizemlja, Ave više nije bilo. Tess se
učinilo da ju je vidjela negdje u straţnjem dijelu prostora, gdje je
završavao niz prodavaonica a počinjalo hotelsko predvorje. No
nigdje nije bilo ni zagasitocrvene ni bisernosive boje, nije bilo torbe
prepune zelenih potkošulja i tamnocrvenih gaćica, nije bilo tamne
kose.
Ava je nestala.
Tess istrči na ulicu, misleći kako bi je još mogla dostići. Moţda se
uputila u ured, gdje će ubacivati smrtovnice u dosjee ţrtava azbesta
ili odvraćati ucviljenu rodbinu. Ili je moţda svratila u maleni
amfiteatar na suprotnoj strani ulice, gdje za toplih dana nastupaju
ţongleri i gutači vatre. No kada se progurala kroz polukrug
znatiţeljnih turista, Tess je uvidjela da nitko ne nastupa, nego da svi
gledaju starca koji spava na toplome pločniku.
– Mislite da je mrtav? – upita neka ţena, ne obraćajući se nikome
ponaosob.
Tess s gaĎenjem strgne periku, otkrivajući svoju nimalo sjajnu, od
znoja slijepljenu kosu. Tri studentice iz Skandinavije to su shvatile
kao početak ekstravagantnog uličnog nastupa, te su joj dobacile
novčanicu od dolara, već neobuzdano plješćući.
– Što mislite, da je ovo nekakva jeftina verzija striptiza za sve
uzraste? – upita Tess. – Ili moj doprinos plesnoj umjetnosti?
Studentice su pljeskale i na svojem jeziku vikale nešto što je
zvučalo kao: "Još, još, još".
Tess je drţala periku u ruci, spustivši pogled prema novčanici na
podu. One tri plavuše, lica crvenih od sunca, gledale su je pune nade.
Ona već ispruţi ruku kako bi im vratila novčanicu, no onda se
predomisli. Posljednji dolar dala je onoj starici na klupi. A s ovom
će, pridoda li joj još kovanice koje ima u dţepu, kupiti pomfrit.
Vrteći periku na prstu, Tess spremi novac, skandinavskim
oboţavateljicama dobaci poljubac i odjuri prema kioscima s hranom.
Praćenje moţe pričekati.
Vrijeme je za objed.

4
Punih osamnaest godina Tessin ujak Donald bio je pokretna meta
u izvršnoj vlasti savezne drţave, prelazio s jednog uzaludnog posla
na drugi, tek na korak ispred zakonodavaca koji su ga pokušavali
otpustiti u napadima fiskalne odgovornosti. Njegovo posljednje
utočište za besposličarenje nalazilo se u malenom uredu visoko gore,
barem u doslovnome smislu, u Odjelu za izdavanje dozvola i
regulaciju. Sluţbena titula: ravnatelj Ureda za prijevare i
neopravdano trošenje. Njegova nesluţbena zamjenica: Tess.
– Znaš, ta titula zvuči kao da ti nekoga varaš ili nešto nepotrebno
trošiš – reče Tess, ulazeći u ujakov ured. Soba je bila malena, ali je
prozor gledao na trg St Paul i s njega se vidio dugački i uski zeleni
pojas izmeĎu dvaju kolnika, neureĎen i obrastao visokom travom.
– Moţda bih i trebao – reče on srdačnim tonom. – Ne bi mi
smetalo. Barem bih nekako ispunio dan.
Bio je to nizak muškarac s povećim trbuhom i prorijeĎenom
smeĎom kosom. Donald Weinstein u mladosti je bio zgodan, no
izgled se urušavao zajedno s njegovom moći, tako da su mu sada još
preostale samo pune napućene usne i sjene smeĎe oči, nekako
nespojive s blijedim naboranim licem. On nećakinji doda tanki
fascikl. Njemu je to bio posao za cijeli tjedan. Tess je sjela na smeĎu
plastičnu stolicu nasuprot njemu i počela prelistavati bilješke i
dopise iz drugih agencija.
– Više nego dojmljivo – reče. – Vidim da je Odjel za zdravstvo
smanjio račun za vodu popravkom pipe koja je curila. Kadrovski je
pronašao jeftinije krafne za mjesečne sastanke. A Odjel za zaštitu
okoliša ukinuo je besplatni telefon za informacije o naplavnim
močvarama koji ionako nije koristio nitko osim njihovih zaposlenika
koji su se preko te linije ubacivali u meĎugradske veze. Što će
savezna drţava Maryland s tolikim viškom novca?
U Tessinm rukama, u njezinom računalu, od tih će informacija
nastati priopćenja za javnost. Odjel za zdravstvo smanjio račune i
postupio ekološki! Ili, u slučaju krafni: Poduzetna zaposlenica
Kadrovsk sluţbe Linda Fair utvrdila da promjena dostavljača krafni
donosi nemale uštede. Priredit će dvije verzije – jednu za distribuciju
unutar sustava drţavne uprave, drugu za novinare. U drugoj verziji
neće spominjati Odjel za zaštitu okoliša, budući da taj dio podataka
nosi oznaku NZM (nije za medije). Nema potrebe medijima
ukazivati na nedopušteno korištenje meĎugradskih linija. Za taj
posao Donald joj je plaćao stotinu dolara, što bi iznosilo pedeset
dolara na sat, iako se na drţavnom obrascu koji se ispunjavao svaki
tjedan posao vodio kao nešto što se plaća deset dolara na sat.
Dogovor stoga nije bio ni najmanje loš. Dobro bi joj došlo još barem
sedam takvih poslova.
– Jela si?
– Da, u luci.
– Šteta. Mislio sam da bismo se mogli uspeti do Tia.
– U Tio Pepeu nisam bila godinama. – Otkako ju je ondje častio
Jonathan Ross, sav ozaren od dobivanja novog posla u novinama,
dok još nije podignuo otpremninu ni iz novina u kojima je dotada
radio.
– Mogli bismo piti sangriju. Vidjeti i biti viĎeni. Traţiti da nam
dovezu kolica s desertima, pa na koncu ne naručiti ništa. No, dobro,
moţda krišku torte od pinjola. Baš me briga što drugi pričaju, to je i
dalje najbolji restoran u Baltimoreu.
– I još uvijek skup. Sada imaš sredstva za reprezentaciju? Ili si na
hipodromu uloţio malo konkrentiju lovu?
– To bi se vjerojatno moglo nazvati diskrecijskim fondom. – On
joj namigne. – Iz njega plaćam i tebe.
 – Znači da stvarno varaš i uludo trošiš proračunski novac!
Donald se nasmije. – Da nije došlo do takve gospodarske krize,
Tess, bio bih ti pronašao pravi posao. Dobivala bi šest stotina dolara
na tjedan i imala sve beneficije za isti posao koji sada radiš za stotinu
doolara. A ja bih imao društvo.
– Hvala, ujače, ali čini mi se da baš i ne bih bila uzorna drţavna
sluţbenica. I ovako mi je teško pohvatati birokratksi rječnik. Znaš
ono...zaprimiti umjesto dobiti i slične stvari. Pa na primjer
"sveobuhvatan plan osiguravanja usluţne djelatnosti gore navedene
jedinice". Ni slučajno ne bih mogla biti mala genijalka koja će
prokuţiti gdje se prodaju jeftinije krafne.
Nakon toga ovlaš ga je poljubila u obraz. Mirisao je poput dnevne
sobe neke dame u godinama. Ulje za kosu i pljesnive presvlake na
pokućstvu, a sve pomiješano s mirisom slatkiša od peperminta.
Braća njezine majke starija su od nje, bitno starija od Judith
Weinstein, koja se rodila punih dvanaest godina nakon Mickeyja,
najmlaĎeg od četvorice dječaka. Donald ima šezdeset i koju,
računala je sada Tess.
Na vratima se okrenula kako bi ga još jednom pogledala. Nekoć
je bio vaţna figura. U redu, uvijek se bavio tuĎim novcem, ali pred
njim je bila blistava budućnost. Da njegovog šefa nisu osudili zbog
pronevjere, ujak Donald danas bi bio u sjedištu vlade savezne
drţave, bio guvernerov najbliskiji savjetnik, umjesto što ne zna što bi
sa sobom u tom sumornom sobičku. Premještali su ga toliko puta da
u ured više nije nosio ništa od osobnih stvari, osim Dnevne
kladioničke ponude i pisaćeg bloka. Poniji na papiru, tako je nazivao
svoju naviku.
– U plusu si? – upita Tess.
– Za ovu godinu. Ali tjedan je gadan. Ne volim te kalifornijske
konje. Jednostavno ih ne uspijevam prokuţiti.
– Ne ulaţeš za pravo?
– Za pravo ulaţem u dionice. Tako je uzbudljivije. Hej... sigurna
si da ne ţeliš da se malo raspitam, da vidim je li dostupno nešto od
drţavnih poslova? Siguran sam da bih ti mogao pronaći zgodan
poslić za trideset tisuća godišnje, uz dobro zdravstveno osiguranje.
Tess pogleda taj goli ured s jednim jedinim prozorom i
kladioničkom listom na stolu. Dobacivši ujaku poljubac, niz
jedanaest krakova stuba spustila se kao da je progone podivljale
zvijeri. Našavši se na ulici, malko je usporila, ali je ţustro koračala
sve do stana.
Sedam sati poslije, pošto je već dovršila posao za ujaka Donalda i
odradila večernje trčanje, Tess je ponovno zauzela promatračko
mjesto ispred garaţe u Eden's Landingu. Ovaj je put, meĎutim,
sjedila u svojoj Toyoti. Ţeljela je utvrditi hoće li Ava otići iz stana.
Znala je da je unutra, jer je Rock prije tri minute razgovarao s njom,
a zatim nazvao Tess.
– Rekla je da joj se ne izlazi na večeru – rekao je on. –
Jednostavno će cijelu večer biti kod kuće. – Nije zamolio Tess da
poĎe u akciju izviĎanja, a ona njemu nije rekla da će otići. On je
plaća kako bi se umjesto njega bavila tako neugodnim mislima.
Dvadeset minuta poslije osjetila je gotovo nadmoćno zadovoljstvo
kada je Ava u svojoj srebrnoj Miati izjurila iz garaţe u Eden's
Landingu. Tess ju je slijedila pribliţno kilometar i pol, središtem
grada, do Federal Hilla, do Mučionice, velikog zdanja s mnoštvom
manjih prostora u kojem su na prijelazu stoljeća tri ţene poginule u
manjem poţaru.
– Zašto laţeš o odlasku u teretanu? – upita Tess Avu iz svojeg
automobila. – Rock barem takve stvari odobrava u svakom slučaju,
čak i ako naziv baš nije najprikladniji.
Kada se otvorila Mučionica, uvodničari Beacon-Lighta sluţbeno
su je proglasili bešćutnom. Prosvjed su odrţali ljudi koji su tvrdili da
su potomci poginulih ţena. Televizijski novinari sjatili su se oko
zgrade, no lijepa dvorana za fitnes na snimkama je bila još ljepša,
tako da je uslijedila prava navala novih članova. Na koncu se netko
prisjetio da su ţrtve bile tinejdţerke, bez djece i muţeva, a
prosvjednici su se izgubili. Mučionica je postigla neviĎen uspjeh.
Čak i dok je radila, Tess si nije mogla priuštiti tako otmjenu
teretanu, no znala je kako se u nju moţe ući.
 – Zanimaju me informacije o članstvu – reče plavuši anoreksična
izgleda koja je radila na recepciji. Plavuša uzdahne i pritisne neku
tipku na stolu. Unutrašnjošću kluba prolomio se mehanički zvuk
zadivljenog uzvika mase, zvuk kakav se čuje kada netko u
posljednjoj sekundi utakmice ubaci tricu. Super, pomisli Tess. Neka
svi doznaju da sam došla.
Dale (ime je bilo ispisano na pločici koju je nosio), uţurbano
krene prema njoj. Bio je nizak i izrazito mišićav, a na sebi je imao
pletenu majicu s ovratnikom koja je bila toliko zategnuta da je Tess
jasno vidjela sve dlake na njegovim lijepo oblikovanim prsima. Bilo
ih je ukupno sedam. Bijele hlače bile su tek neznatno šire. Čak je i
rep vezan na zatiljku, kraći od dva centimetra, izgledao čvrsto i
napeto, oblikovano poput bicepsa.
– Ja sam Dale, vaš ambasador vrhunske forme – reče, i gorljivo
joj stisne ruku. – Zanima vas naš platinasti ili zlatni program?
– Vjerojatno cirkonijski.
On samo zbunjeno zatrepće.
– Šalim se – objasni Tess. – Ţelim najbolje članstvo koje nudite.
Ali prije nego što počnemo o cijenama, ţelim sve pogledati.
– Svakako. – On zaštitnički poloţi dlan na njezina kriţa, kao da je
riječ o nekakvom kormilu. Tess ukloni ruku s leĎa.
– Nekako sam mislila da bih za početak sama obišla prostor.
Pogledala svlačionicu i tako, znate... pretpostavljam da imate muške
i ţenske...
Iako je već predosjećao da bi mogao ostati bez svoje provizije,
Dale se ipak i dalje ţivahno smiješio. – Nema problema! Ali morat
ćete mi ispuniti potvrdu. Kako bismo u kartoteci imali vaše ime i
broj telefona."
Tess uzme papir na podlošku. Nije bila riječ o obrascu, nego o
običnome papiru s prostorom za ime i broj telefona. Odjednom su joj
se pred očima ukazali noćni pozivi: Dale je moli i nagovara da
iskuša njihovu dvoranu, na tri mjeseca, dva, mjesec dana.
Tess Duberville, napisala je pomnim rukopisom, dodavši broj
telefona mjesne meteorološke postaje. Neka se Thomas Hardy i
prognostičari bakću s takvim marketingom.
Sada kada je mogla slobodno razgledati nekadašnju tvornicu, Tess
je polagano prošla dvoranom, išla od sprave do sprave, dok je
pogledom kriomice traţila Avu. Nije morala glumiti divljenje prema
skladnoj i skupoj njemačkoj opremi. Dvoranu su pomno odrţavali,
ispunjavali detaljima kakve ljudi i očekuju kada za godišnju
članarinu daju više od dvije tisuće dolara. Meki bijeli ručnici, hrpe
najnovijih časopisa uz bicikle, veliki televizori u boji učvršćeni na
zidovima. Elanovi su mogli unajmiti čak i beţične slušalice s tonom
iz televizijskih prijemnika, kako im ne bi smetalo zveckanje utega i
zujanje desetaka naprava koje su radile uţurbanim tempom, ali se
ipak nisu micale s mjesta. Za osobu poput Tess, koja u znoju provodi
i do tri sata na dan, ovakvo je mjesto zračilo velikom privlačnošću.
Više bi voljela razgledavati raznorazne naprave i pomagala – u
pojedinim slučajevima i muškarce na njima – nego traţiti Avu.
Pokazalo se, meĎutim, da moţe i jedno i drugo. Prostor za aerobik
nalazio se usred dvorane, odvojen staklom, nalik na divovski
mravinjak. Ondje je, u prvom redu i u sredini, Ava vjeţbala u grupi
za step-aerobik, visoko podizala noge, energična kao da je riječ o
nekom natjecateljskom sportu. Iako je u elegantnoj odjeći bila onako
krhka i seksi, sada, u bijelim čipkastim bickama i odgovarajućem
sportskom topiću, više nije izgledala bespomoćno. Imala je dugačke
i lijepo oblikovane mišiće nogu, kao u plesačice. Bicepsi i trbušni
mišići bili su jasno izraţeni, što je sada bilo moderno i za ţene. A
grudi – fantastično velike za tako sitnu ţenu, grudi koje se nisu
obazirale na silu teţe – izgledale su kao da su oblikovane negdje
drugdje, a ne u teretani.
Kada je voditeljica odredila odmor i hlaĎenje, Ava je izletjela iz
prostorije, jednim od bijelih klupskih ručnika brišući oznojeno lice.
Samo nekoliko trenutaka poslije, pogledavši na ručni sat, pojavila se
iz svlačionice. Nije se otuširala, iako joj je šminka bila svjeţa, a kosa
uredno počešljana. Na sebi je i dalje imala one minijaturne hlačice i
topić, preko kojih je prebacila samo providnu lanenu košulju. Taj
prozirni komad odjeće samo je naglašavao golu koţu ispod tkanine.
 Sada se više nije ţurila, nego se polagano odšetala do predvorja,
zastala kod male fontane s pitkom vodom. Iako je ustima došla do
luka vode, činilo se da je ne pije, uočila je Tess, dok je pogledom
sijevala na sve strane. Kada je pokraj nje prošao sjedokosi bijelac
pravilnih crta lica i otmjena drţanja, muškarac koji je nosio reket za
squash, odjednom se uspravila i pozdravila ga srdačnim, jasnim
glasom.
– Kakvo iznenaĎenje! Tebe ovdje nikako nisam očekivala.
Na suprotnoj strani predvorja, Tess se pretvarala da je odjednom
zanima plakat na kojem je bio prikazan kardiovaskularni sustav.
MeĎutim, čula je samo nepovezane dijelove njihova razgovora.
Činilo se da se poznaju, premda ne baš predobro. Ava je bila
neuobičajeno smjerna, puna nekakvog poštovanja, moţda zbog dobi
tog muškarca, i nije odvajala pogled od njegova lica, kao da je svaka
njegova riječ upravo fascinantna.
– ...ovamo dolazim i zbog masaţe – govorio je sada muškarac
patricijskog izgleda. Tess je naćulila uši ne bi li čula Avin odgovor,
kada je ostala bez daha zahvaljujući divovskoj ruci koja ju je
pljesnula u području izmeĎu lopatica.
– Moţemo sada srediti one sitke o članstvu? – Dale, ambasador
dobre volje i vrhunske forme, bio joj se prikrao s leĎa, a u ruci je
drţao veliki fascikl prijetećeg izgleda.
– Sitke?
– Sitnice.
– Ah, svakako. Dopustite samo da odem do BMW-a i uzmem
čekove.
Čekovi, ta magična riječ. A ni "BMW" nije bio na odmet.
Ozareni Dale još je jednom pljesne po leĎima. Dok je trčala
prema automobilu, pitala se je li tip takav prema svim klijenticama,
ili samo prema onima koje su barem za glavu više od njega.
U automobilu je čekala da Ava iziĎe, promatrajući je kroz stakleni
ulaz. No činilo se da se njoj sada više nimalo ne ţuri, jer je i dalje
razgovarala s muškarcem s reketom. Sva ţivahna, gotovo je
očijukala, naginjala se prema njemu i često ga dodirivala, neduţno.
Ovlaš doticala njegovo rame, ručni zglob, ruku. Ti pokreti podsjetili
su Tess na Avinu lopovsku tehniku.
Kada se muškarac napokon udaljio, Avino se lice opet krajnje
uozbiljilo, postalo gotovo potišteno. Ne bi se tako mrštila, pomisli
Tess, da zna kako joj se oko usta i na licu pojavljuju duboke bore.
Ava potrči prema automobilu i s parkirališta izjuri tolikom brzinom
da ju je Tess zamalo izgubila u uskim uličicama Federal Hilla.
Dostigla ju je u ulici Light i pratila sve do Eden's Landinga. Toyota,
koja je inače bila tako pristojna i poslušna, sada je kašljucala i
praskala, kao da ţudi za pozornošću. Tess je vozila u drugoj i nadala
se da Ava ništa ne primjećuje.
Našavši se u stanu, Ava se nije javljala na telefon. Tess je to znala
jer ju je u pravilnim razmacima zvala s govornice u lokalu Vaccaro's,
slastičarnice u Maloj Italiji, samo ulicu dalje. Nije se javljala čak ni
automatska sekretarica. Kako se netko moţe ne javiti nakon što
telefon odzvoni deset-petnaest puta? Ava joj nije izgledala kao
osobito tolerantna osoba, netko tko bi se mogao samo tako udaljiti
od telefona koji zvoni. Moţda je na drugoj liniji, toliko zaokupljena
drugim razgovorom da se ne obazire na tihi signal koji govori da je
još netko zove. Ili je isključila telefon pa je nitko ne moţe nazvati.
Kako je ne bi mogao nazvati Rock.
Tess je jela sladoled od pistacija i razmišljala o svemu što je
dosada doznala. Ava krade u prodavaonicama. Ava odlazi u teretanu.
Ava, po svemu sudeći, ima umetke u grudima. I mišićavija je nego
što izgleda. Činilo joj se da to i nije Bog zna što. Usto je bilo i tako
prokleto dosadno. U glavi je zbrajala sate – od pola osam ujutro do
pola jedan, zatim još dva sata večeras. Ukupno 210 dolara. Dosadno,
ali unosno. Štoviše, ne bi joj smetalo ni više tako dosadnih dana,
iako je znala da treba otkazati daljnju suradnju prije nego što
dosegne iznos od tisuću dolara. Nije ţeljela previše oštetiti Rockovu
ušteĎevinu.

5
 Nakon lako zaraĎenog novca tijekom prvog dana, Tess je otkrila
zašto su detektivske usluge tako skupe. Drugi dan, u petak uoči
produţenog vikenda za Dan rada4, čekala je ispred zgrade Lambrecht
do dva poslije podne, no Ava je izišla tek kada je Rock došao po nju
kako bi proveli vikend na virginijskome poluotoku Eastern Shore.
Tess je gledala kako Rock njezine stvari stavlja u svoj auto – dvije
torbe, uočila je, za trodnevni vikend. U jednom trenutku iznenada je
ispruţio ruku i uhvatio Avu za ručni zglob, kao da se boji da bi
mogla nekamo pobjeći. Privukao ju je i snaţno je zagrlio. Tess je i
od samog pogleda na taj prizor osjetila bol u rebrima. No Ava je
samo istegnula leĎa, predajući tijelo zagrljaju dok je izvijala vrat
podalje od Rocka, preko njegove glave zagledana u nešto što Tess
nije vidjela. Rockovom rijetko korištenom Hondom uputili su se
prema autocesti, zajedno s njegovim čamcem na krovu.
Zašto ste vas dvoje zaručeni, pitala se Tess kada su se izgubili iz
njezina vidokruga. S Rockom se vidjela u prodavaonici mješovite
robe. Bio je odsutan i nije ga zanimalo ništa osim kave u zrnu. –
Uvijek je najisplativiji veliki paket, ne? Ako je ova riţa skuplja,
mora biti i bolja, ne? – Bio je nekoliko godina stariji od nje, a ţivot
koji je promatrao kroz mikroskop, barem prema Tessinu shvaćanju,
čovjeka potiče na reprodukciju, na migoljenje prema naprijed.
I sada ima Avu, prelijepu, uspješnu i voljnu. Nikada mu neće
pasti na pamet upitati se zašto se ţeli udati za njega. U tome će
vidjeti simbol fantastične sreće, dokaz da je skupa riţa uvijek
najbolja.
Tess je vikend provela u knjiţari, nastojala nadoknaditi sate koje
je dugovala Kitty. Utorak je došao prebrzo i opet je bilo vrijeme da
zauzme sada već poznati poloţaj ispred Eden's Landinga. Potom
srijeda, pa četvrtak. Dani su prolazili bez osobitih dogaĎaja. Ava je
pješice odlazila na posao, izlazila na objed, vraćala se, odlazila kući.
U srijedu se s Rockom našla na večeri, a Tess je dobila mogućnost

4
glavni lik priče (iz 1939.) Jamesa Thurbera; personifikacija plahog i
povučenog čovjeka koji sanjari o velikim pustolovinama i junaštvima
za slobodnu večer. Kada ga je poslije nazvala, Rock je rekao da mu
Ava i dalje izgleda napeto, da je neiskrena i da je večeru okončala
brzo, ţaleći se na posao i uţasnu glavobolju. Tess nije promaknuo
njegov povrijeĎen glas, tako da se pitala bi li mu trebala spomenuti
kraĎe u prodavaonicama. No tada bi sve završilo, a Tess je, na svoje
veliko iznenaĎenje, uvidjela da još nije spremna prestati raditi.
U petak ujutro sjedila je na klupi ispred Avinog ureda i gledala
kako policajci rastjeruju prosjake. Beskućnici nikako nisu bili novost
u središtu Baltimorea – Tess se sjećala muškarca bez nogu koji ju je
u svojim malim kolicima lovio na ulici u blizini trţnice Lexington
kada joj je bilo samo osam godina – no sada im je objavljen rat. Grad
je angaţirao "sigurnosne vodiče" koji su patrolirali ulicama i jamčili
veću sigurnost i ugodu onima koji traţe samo da ih netko uputi u
ţeljenome smjeru. Beskućnici su te vodiče zvali "grimizni ljudi", a
taj naziv odnosio se na njihove moderno stilizirane kape. Moţda su
se gradski duţnosnici prestrašili da bi mogli ostati bez svoje nove
football-momčadi ako vodstvo nacionalne profesionalne lige dozna
da u Baltimoreu ima prosjaka. S druge strane, bio bi to odličan naziv
za ekipu: Baltimorski prosjaci. Ne – Baltimorski šuplji ljudi. Da je u
Draţesnome gradu umjesto Poea barem umro T. S. Eliot, momčad bi
se mogla zvati Šuplji ljudi umjesto Gavrani.
Većina prosjaka razilazila se mirno, pa tako i Tessina "cimerica" s
klupe, koja joj je svakodnevno istim nastupom izvlačila po dolar. Ali
policajce i Grimizne ljude nije pitala boje li je se, samo se počela
udaljavati. – Znam kako izbjeći uhićenje – promumljala je,
obraćajući se Tess dok je ţurno odlazila, neočekivano lucidna. – Bit
ću u McDonald'su. – Osupnuta, Tess je gledala kako se udaljava.
Misli da sam njihova.
Nekoliko metara dalje, gospodin u sjajno-plavom odijelu odbijao
je pomaknuti se. Onako visok i mršav, drţao se savršeno staloţeno i
ponavljao: "Ovamo sam se dovezao autom s East Shorea, ali otkazao
mi je akumulator. Sada trebam samo četiri dolara za autobus."
Tess je dobro poznavala taj izgovor; omiljena izlika meĎu
mjesnim prosjacima. Iskušala ga je većina od njih i jednostavno
krenula dalje. No ovaj muškarac nije popuštao, koliko ga god
policajci nagovarali ili prijetili. Prizor ju je toliko opčinio da joj je
zamalo promaknula Ava na izlasku. Krenula je u smjeru Galerije, s
torbom za spise u ruci. No umjesto jednog od onih besprijekornih
kostima – Tess ju je dosada vidjela u sivom, crnom, crvenom i
fantastičnoj nijansi maslinastozelene – na sebi je imala
tamnoljubičastu haljinu, neobičan odjevni predmet s visokim
izrezom i dugim rukavima. Neobičan jer je s obzirom na duţinu i
oblik trebao biti skroman i čedan. A haljina je zapravo zračila
seksom. Kako ono Kitty zove takav oblik? Otpadnička haljina,
zamišljena tako da se strgne i spadne jednim jedinim spretnim
pokretom.
Našavši se u Galeriji, Ava je svoj lopovski trening započela brzim
zagrijavanjem. Tess je gledala kako se divi istoj onoj srebrnoj ogrlici
u Amaryllisu, kako miluje pulover od kašmira u prodavaonici Ann
Taylor, a zatim s prijezirom i uţasom gleda stvari koje nikada ne bi
platila, budući da bi to bilo ispod njezina dostojanstva, ali koje bi
ipak mogla ukrasti. Oboţavala je dodirivati. Taktilni element
donosio joj je, kako se činilo, više uţitka od samog trenutka
uzimanja, kada bi se u njezinoj proţdrljivoj torbi našla još jedna
mala, zgodna, blistava stvarčica. Tess sada uvidi kako ţeljno
iščekuje današnji plijen, kako je uţasno zanima za što će se danas
odlučiti, no nakon kratkotrajnog ulaska u Coach, gdje je milovala
tamnozelenu dvojnicu svoje sjajnocrne torbe, Ava je pogledala na
ručni sat i ţurno izišla iz prodavaonice, kroz guţvu se probijajući do
predvorja hotela Renaissance Harborplace, baš kao i prvog dana.
Tijekom proteklog tjedna, Tess je odlično uvjeţbala metode
praćenja. Drţala se barem pet-šest metara iza Ave, pogleda
usmjerenog na mjesto pribliţno metar ispred sebe, u tamnoj i ni po
čemu uočljivoj odjeći. Više nije razmišljala o kosi, iako je za svaki
slučaj nosila sunčane naočale. Prvenstveno se oslanjala na to da će
Ava hodati polagano i da neće primjećivati ljude koje ni za što ne
treba.
Danas je Ava, meĎutim, hodala brţe nego inače i sve više
povećavala prednost. Dok je Tess nastojala smanjiti razmak a da
pritom ne privlači pozornost, sudarila se s nekim, i to prilično jako,
te se iznenaĎeno zagledala u poznato muško lice. Lice je zapravo
bilo ispod nje, budući da je muškarac bio nizak, njoj praktički ni do
ključne kosti. Osjećajući razdraţenost i nelagodu, Tess je piljila u
lice koje nije uspijevala spojiti ni s jednim imenom, iako je panično
prekopavala po prošlosti. Faks? Novine? Neugodan izlazak?
Iako je bio nizak, muškarac je imao divovsku glavu na tanahnome
vratu. Glava mu je bila toliko velika, a vrat tako krhak da se stjecao
dojam da mu glava poskakuje kao kod onih plastičnih psića koje
neki vozači postavljaju ispod straţnjeg stakla. Tess mu se nasmiješi
koliko je mogla srdačnije i jednako toplo usklikne: – Bok! – u nadi
da će ovaj odgovorom nekako ukazati na identitet, ili joj barem
pruţiti vremena da odnekud izvuče njegovo ime. Ali Velikoglavi ju
je gledao kao da je nikada nije vidio.
I to je bilo točno. U trenutku kada se okrenuo i počeo udaljavati,
Tess je uvidjela da je dotada piljila u jedno od nezaobilaznijih
baltimorskih lica, lik koji se viĎa tako često da su svi uvjereni da
poznaju njegovog vlasnika: Michaela Abramowitza. Te usko
postavljene oči gledale su javnost s novinskih stranica i televizijskih
ekrana već gotovo petnaest godina. Svoj neslavni put započeo je kao
javni pravobranitelj, brbljavac koji je ljudima išao na ţivce jer je
imao previše uspjeha braneći optuţene ubojice i silovatelje.
Abramowitz je volio pobjeĎivati i premda je odrastao u ulozi
siromašnog roĎaka – bio je u dalekom srodstvu s obitelji mjesnih
bogataša čija se financijska moć temeljila na plastičnim
prekrivačima – uvijek je tvrdio da ga bijedna plaća nimalo ne muči.
Ipak, kada je prije nekoliko godina dao otkaz, za novcem se
polakomio jednako predano kao što je dotada uspješno radio u uredu
javnog pravobranitelja. Postao je prijateljem pijanih vozača, kralj
posrnulih i osramoćenih, zvijezda čudesno vulgarnih reklama u
kojima je, ispred kamina, objašnjavao: "Nepravda se ne ispravlja
novom nepravdom. Moţda ste u nečemu pogriješili, ali zbog toga ne
morate griješiti u izboru odvjetnika".
 Kako su godine odmicale, reklame su postajale sve bizarnijima, a
njegova je slava zahvaljujući tome rasla. Pojavljivao se s
dalmatincem, a jedno kratko vrijeme i s laţnom obitelji. Kada je u
jednom novinskom članku objavljeno da se nikada nije ţenio i da
nema djecu, prebacio se na glazbu. Svirao je banjo, dok je djevojački
zbor stajao iza njega. Svi su pjevali na melodiju "Sweet Sue"". "I sve
zvijezde znaju sada / Kad zagusti i kad pada / Da tuţit ćete ih / Da,
baš vi / I zvijezde s neba kaţu da on je vaš / Tko? Tko? Michael baš!
/ Michael će tuţiti umjesto vas!". Zahvaljujući tom kvrgavom licu i
izraţenom baltimorskome naglasku, postao je svojevrsnom
zvijezdom. Iako se zahvaljujući poslu moţda nije istinski obogatio,
svakako je ţivio opsceno lagodno.
Ipak, upravo kada su ljudi počeli nagaĎati kako bi Abramowitz
svoju slavu mogao pretočiti u uspješnu političku kandidaturu, on je
ponovno zabezeknuo javnost pristupivši odvjetničkoj tvrtki O'Neal,
O'Connor i O'Neill, toj staloţenoj skupini otmjenih odvjetnika koji
se klone publiciteta, osim kada je riječ o povremenim fotografijama
nasmiješenih lica na prijemu nakon koncerta simfonijskog orkestra
ili domjenku na svečanosti konjičkog kluba. Oponašajući naglasak
Grete Garbo i ton njezina govora u filmu Hotel Grand, Abramowitz
je novinarima rekao: "Samo ţelim da me svi ostave na miru".
Moţda je govorio istinu. Danas se vrlo brzo udaljio kada je Tess
odglumila da ga poznaje. Ona je samo slegnula ramenima i nastavila
prema hotelskome predvorju, u potrazi za Avom.
Ali nije imala sreće. Pogledala je raspored, ne bi li utvrdila
odrţava li se ondje neka konferencija kojoj će nazočiti i Ava. Činilo
joj se da za to baš i nema izgleda, osim ako je Ava iznenada postala
forenzičarkom, budući da je to bio jedini najavljeni skup. S internog
telefona nazvala je recepciju i zatraţila sobu Ave Hill. U knjizi
gostiju nema osobe s tim imenom, rekao joj je odlučnim tonom
afektirano otmjeni glas nekog muškarca. Naglo se okrenuvši od
telefona, i drugi se put sudarila s gospodinom velike glave,
Michaelom Abramowitzem.
Tess je ponovno morala dobro pripaziti da mu se ne osmijehne
kao da su dugogodišnji prijatelji. Upravo je zastrašujuće kakvu
prisnost s neznancima izaziva gledanje televizije. Ovaj put
Abramowitz ju je dobro odmjerio, dugo i nesmiljeno. Tess se upita
smatra li je ţenom koja je kronično sklona parnicama, pa se
namjerno sudara s elegantno odjevenim ljudima, u nadi da će izvući
unosnu nagodbu. MeĎutim, nije rekao ništa, nego se samo okrenuo i
pošao prema dizalu. Bio je upravo nevjerojatno nizak i malen, osim
te divovske glave, a Tess pomisli kako ga svojom teţinom zasigurno
umara dok hoda. Čak ni Rockovo tijelo ne bi moglo nositi tako
golemu glavu.
Pomisao na Rocka u njezinom je mozgu izazvala cijeli niz
malenih eksplozija. Abramowitz, Avin šef. Ava. Hotelsko predvorje.
Abramowitz i Ava. Ne u predvorju, nego negdje gore.
– Ali tako je ruţan – reče naglas, izazivajući prijekoran pogled
mlade ţene koja je u blizini sjedila s djetetom u naručju. A to dijete,
maleni dječak u bijelom čipkastom kaputiću i kapi, zapravo nije bio
osobito zgodan. Tess se brzo okrene, kako joj ţena ne bi vidjela lice,
crveno od stida i smijeha. Pošto se pribrala, otišla je do niza telefona
u blizini ulaza.
Razmišljala je o svemu što je vidjela. Ava i Abramowitz. Bila je
to vrlo primamljiva pomisao, bilo je tako lako naprečac izvesti
zaključak da su ovamo došli zajedno zbog nekog tajnog odnosa ili
posla. No gdje su joj pravi dokazi za to? Jednako tako mogu ići na
sastanak s klijentom u neki od apartmana, s nekim menadţerom
proizvoĎača azbesta koji i dalje putuje na visokoj nozi, čak i dok
pred ţrtvama plače kako nema prebijene pare.
Izvadivši zguţvane papire koje je od Rocka dobila prije tjedan
dana, Tess nazove Avin ured i zatraţi njezinu tajnicu. Javila joj se
ţena s britanskim naglaskom. Zanimljiv detalj u tvrtki koju su
utemeljila trojica Iraca, pomisli Tess.
– Trebala bih, molim, gospoĎicu Hill.
– Zauzeta je. Mogu joj prenijeti poruku?
Tess zamuca, samo dijelom glumeći zbunjenost.
– Oh, Boţe, sranje... hoću reći, oprostite, ali znate moţda gdje je?
Ovo će vam izgledati zbilja suludo, ali mi smo dugogodišnje
prijateljice, od, valjda, osnovne škole i dogovorile smo se za ručak
i... ma, moţete vjerovati? Zaboravila sam gdje se trebamo naći.
Moţete u njezinom rasporedu pogledati je li zapisala nešto što bi me
moglo podsjetiti?
Tajnica s neodobravanjem otpuhne, pa prebaci Tess u zrakoprazni
prostor linije na čekanju. Javila se nekoliko trenutaka poslije.
– Sigurni ste da je dogovor danas? Stanka za objed zauzeta joj je
cijeli mjesec, od podneva do dva.
– Bit će da sam uţasno zeznula stvar. Ima nešto za sutra? Ima
nešto o dogovoru... Becky... ručak?
– Ne, ne piše ništa. Da vas nazove?
– Molim? Molim? Ne čujem vas. Gubi se signal. – Tess spusti
slušalicu i podigne slušalicu internog telefona koja se nalazila pokraj
govornice.
– Recepcija.
– Bok, ja sam, iz kuhinje. – Pretpostavljala je da recepcionar neće
htjeti priznati da ne poznaje glas kolegice. – Hej, u kojoj je sobi ovaj
tjedan gospodin Abramowitz? Ne mogu pročitati na narudţbi, a znaš
kakav je kada mu se jelo ohladi. Uvijek prijeti tuţbom!
– U 410. I bit će najbolje da se poţuriš. Dobro znaš da jelo ne
smije dobiti nakon pola jedan. Ne voli kad ga netko smeta.
Nije dovoljno, pomisli Tess. Nema dovoljno informacija da
prijatelju upropasti ţivot. Stoga sada duboko udahne i reče: – Da do
jedan moţe dobiti desert, ne? – Gotovo i nije prepoznala taj
afektirani, posprdni smijeh koji je iz sebe izvukla u pravom trenutku.
Recepcionar samo prijezirno otpuhne, a zatim se pribere. – Samo
dostavi jelo. Oboje su tu.

6
Te je večeri Tess trčala najteţu rutu.
Ulicom Boston do Cantona. Pokraj skupih stanova podignutih uz
obalu u vrijeme kada se Canton smatrao novim najtraţenijim
kvartom. Do toga na koncu nije došlo, tako da se samo nekoliko
visokih zdanja našlo meĎu nizom kuća, nalik na Gulivere meĎu
Liliputancima. Bilo bi tako zgodno, razmišljala je Tess, kada bi se
stanovnici jednog dana probudili i uvidjeli da su se njihovi skupi
stanovi našli nisko na zemlji i da njima mile oni koji sada ţive u
njihovoj sjeni.
Tess je pojačala tempo. Iako je sunce zašlo, i dalje je bilo sparno,
tako da se znoj samo cijedio. Nekako se bila nadala da će je brzo
trčanje smiriti i pročistiti, no sada se samo osjećala zapušteno i
prljavo, pod utjecajem smeća od hrane i smeća od sjećanja.
Komadići pizze i hot doga od posljednjih tjedan dana samo su
izbijali iz njezinih pora, dok su joj glavu ispunjavale slike koje su je
samo uznemiravale. U mislima je vidjela kako Ava ubacuje donje
rublje u torbu za spise, vidjela veliku glavu Michaela Abramowitza
kako lebdi na njegovom sićušnom tijelu poput nekakvog balona
ispunjenog helijem, kako poskakuje u predvorju hotela Renaissance i
odlazi na sastanak s Avom.
Znači da je ipak imala pravo kada je instinktivno osjećala
antipatiju prema Avi. Ipak, ta ispravna prosudba donijela joj je vrlo
malo utjehe i radosti. Kako nije uspjela predvidejti ovaj trenutak?
Jer, Kitty je sve izvrsno predvidjela. Tess se od samog početka
nadala da Ava radi nešto što nije u redu i radovala se prilici da to
nekako dokaţe, misleći kako bi bilo dobro i unosno prekinuti
Rockove zaruke. Zamišljala je kako bi bilo pratiti Avu i s vremenom
je u tome počela uţivati. Sate i sate provela je razmišljajući o tome
što će učiniti s novcem koji dobiva od Rocka. No nikada nije
zamišljala kako će joj biti kada bude morala Rocku podnijeti
izvještaj.
Zbog pomisli na izraz Rockova lica samo je počela još brţe trčati.
To jednostavno ne moţe učiniti, bez obzira na novac. Ali ne ţeli
se odreći novca. I ţeli da Rock dozna što je otkrila, samo ne ţeli tu
duţnost. Ne ţeli mu reći.
Postoji samo jedan način. Ava mora priznati, a Tess je nekom
smicalicom na to mora navesti.
Nakon što se vratila u stan, svjeţe otuširana i pokrivena talkom,
Tess je nazvala Avin broj. Javila se automatska sekretarica. Ona je
već počela spuštati slušalicu, a zatim joj je nešto sinulo. Zna što Avu
moţe navesti da se ipak javi, pod uvjetom da je u stanu i sluša tko je
zove.
– GospoĎice Hill? – reče visokim, gotovo odveć jasnim tonom
mlade studentice, glasom koji na završetku svake rečenice doseţe
nove visine.
– Ovdje Denise iz Nordstroma! Posluţivala sam vas kada ste
posljednji put bili kod nas. Samo sam vas htjela obavijestiti da
imamo posebnu promotivnu prodaju Donne Karan, dvodnevnu
prezentaciju za odabrane kupce, pa sam vas samo ţeljela upoznati s
pojedinostima...? Neke od jesenskih kostima nudit ćemo i po
sedamdeset pet posto niţoj cijeni...?
Ava se u tom trenutku javila. – Da, ovdje sam. Je li vam ostalo
puno stvari veličine četiri?
Zapanjena uspjehom plana, Tess uvidi da nije smislila kako
nastaviti. Stoga se prebacila na istinu.
– Zapravo ne radim u Nordstromu. Radim kao privatni
istraţitelj... ili nešto slično, i već vas neko vrijeme pratim. Mislim da
bi u vašem interesu bilo da se nas dvije naĎemo.
Ava spusti slušalicu. Tess ponovno nazove isti broj i dobije
sekretaricu. Ipak, znala je da je Ava ondje i da sluša.
– Imam odreĎene informacije, gospoĎice Hill – reče, u nadi da joj
glas zvuči smireno i iskusno. – Informacije o vašim... podnevnim
aktivnostima. Informacije koje namjeravam dati svojem klijentu ako
se ne naĎete sa mnom.
Jasno je osjećala kako Ava samo nekoliko ulica dalje čeka,
razmišlja, odvaguje. Nakon tjedan dana praćenja, Tess je osjećala
neobičnu bliskost sa ţrtvom. I dalje joj nije bila ni najmanje
simpatična, ali je naslućivala da kod nje postoji nešto tuţno i
zeznuto, zbog čega je baš nije uspijevala mrziti. Ţeljela je čuti Avinu
verziju, iako je sumnjala da bi joj i u tom slučaju vjerovala. No nije
joj rekla ništa o tome, nije rekla ništa više dok je ţurno pričala da
preduhitri zvučni signal i novi prekid veze.
Ava se javila trenutak prije nego što je isteklo vrijeme za
ostavljanje poruke. – U nedjelju – reče. – Osam navečer. Prije toga
ne mogu.
– U redu. Naći ćemo se u Šiljku.
– Šiljku?
– To je bar u Franklin Roadu, u blizini završetka I-70. Poznat je i
pod nazivom Spike's Place.
– Uvjerena sam da ću ga pronaći. Radujem se susretu. Još nisam
vidjela ţensko njuškalo. – I nakon toga spustila je slušalicu.
Neka joj bude ova runda, zaključi Tess. Sljedeća je moja. Sjela je
za računalo i napisala dvije kratke drame, obje s dva lika. Tess i
Rock, Tess i Ava. Trebat će ih još jedino navesti da se drţe teksta za
koji i ne znaju.
Sutradan ujutro, bila je subota, a nebo je bilo oblačno, ščepala je
Rocka za ruku i izvela ga iz Jimmy'sa.
– Idemo u šetnju – reče. Za doručkom nisu razgovarali o Avi. O
Avi konkretno nisu razgovarali već deset dana, a to je značilo da su
praktički prestali razgovarati. To je zapravo bila jedina tema.
– Znaš nešto? – upita on.
– Da, ali teško mi je reći.
On s mukom proguta slinu, problijedi unatoč preplanulosti lica.
Tess ga je odvela do mola, do malene klupe s koje se pruţao pogled
na luku.
– Avu sada pratim već gotovo cijeli tjedan. I mislim da znam što
je muči.
Rock ju je gledao u oči, no nije bio u stanju nešto reći. Podsjećao
ju je na nekakvog starog psa, koji vjeruje ljubljenom gospodaru, zna
da ga ovaj neće dati uspavati – osim ako jednostavno ne bude druge
mogućnosti.
– Krade u dućanima. Sitnice, stvari koje joj nikako ne trebaju.
Vidjela sam kako uzima gaćice i potkošulje, stvari koje joj čak i ne
odgovaraju veličinom.
 Kao što je i očekivala, Rocku se činilo da je to dobra novost.
Uzdahnuo je, a zrak je iz njegovih divovskih pluća izišao kao da ga
je susprezao danima. Stvar je gadna, ali ne onoliko koliko se bio
pribojavao. To moţe srediti. Moţe joj pomoći. Sada je ustao, već
spreman za akciju.
– Siguran sam da na Phippsu imaju nekoga tko se razumije u
kleptomaniju – reče, misleći na psihijatrijski odsjek Johna Hopkinsa.
Tess okrene glavu, kako ne bi vidio da se smiješi. Tako je uţasno
predvidiv. Dakako da je odmah na prečac donio zaključak da su
Avine kraĎe bolest koju je moguće izliječiti. Njezin plan predviĎao
je takvu reakciju.
– To sam već obavila. Doktor Hauer vodeći je stručnjak za takve
poremećaje. – Laţ ju je malko zaboljela, budući da ju je i ne
trepnuvši podmetnula bliskome prijatelju, no ime nije bilo
izmišljeno, preuzela ga je iz materijala koje novine svake godine
dobivaju od Johna Hopkinsa.
– Čuo sam za njega. Jako ugledan.
– Da. Ali, moguće je da ti neće biti lako pridrţavati se njegovih
preporuka. Kaţe da je vaţno s njom izravno ne razgovarati o tome.
Ispričala sam što sam primijetila, a on je rekao da Ava, po njegovom
mišljenju, dolazi do kritične točke. Budeš li strpljiv, ubrzo će ti se
povjeriti.
– Ali što ako je uhite? To bi joj moglo upropastiti karijeru. Više je
ni slučajno ne bi primili u Odvjetničku komoru.
Tess je očekivala i to pitanje. – Mislim da do toga neće doći.
Mislim, neće je uhititi. Ja sam je vidjela jer sam je pratila i pomno
promatrala, Rock. Prodavačice je ne gledaju. Elegantno je odjevena,
izgleda kao pristojna i uspješna mlada poslovna ţena. Previše
vremena oduzima im jurenje za klincima koji markiraju da bi pazili
na osobe poput Ave. Ali ako je uhite, doktor Hauer kaţe da će moći
ishoditi odustajanje od optuţnice. To radi gotovo svakodnevno.
Kakva apsurdna tvrdnja. Nema tog psihijatra, koliko god bio
ugledan, koji bi mogao navesti policiju da odustane od optuţbe. No
Tess je računala na Rockovo neiskustvo u pitanjima povezanima s
policijom i jamčevinama.
Ipak, osjećala je nelagodu. Znala je da će Rocku nemoćno čekanje
teško pasti. Bio je to najriskantniji dio njezina plana – navesti Rocka
da s Avom do sutra navečer ne razgovara o temi kraĎa.
Objema rukama uhvatila ga je za lijevu ruku. Dlan prepun
ţuljeva. Veslačka ruka. Kao da drţi veliku rukavicu za peeling.
– Vjeruj mi – reče, svjesna toga da više ne zavrjeĎuje njegovo
povjerenje. – Pričekaj tjedan dana. Ako ti se dotada ne povjeri i sve
ti ispriča, prelazimo na Plan B.
– Plan B?
– Intervencija, program odvikavanja, kao kod ovisnika. Ali strpi
se još jedan tjedan. Obećaješ?
– No, dobro, ako dr. Hauer smatra da je tako najbolje... neću joj
ništa reći. Barem još tjedan dana. Dajem ti riječ.
A njegova riječ, znala je Tess, doista nešto znači. Vrijedi poput
čeka koji joj je utisnuo u ruku, čeka na 1.080 dolara. Prva jednočinka
protekla je bez najmanjih poteškoća. Sada samo treba izvesti i drugu
predstavu. A s nastavcima se nikad ne zna.
Tess u Šiljku nije bila već mjesecima, na što ju je Spike odmah
podsjetio.
– Hej, Tesser, napokon si došla obići starog stričeka Spikea? Još
voliš prutiće s mozzarellom? Znaš kako ćemo... Zbog tebe ću
nagovoriti Tommyja da promijeni ulje. I Rolling Rock, zar ne? U
boci, bez čaše. Vidiš da se sjećam, čak i ako mi ne dolaziš često.
– Pamćenje te odlično sluţi, striče Spike. Od koga si ga
naslijedio?
– Ni od koga, Tesser. To dobro znaš. – Pojačao je zvuk prijenosa
utakmice Oriolesa, a zatim nestao u kuhinji kako bi osobno
nadgledao pripremu prutića s mozzarellom.
Spike je bio roĎak, iako nitko nije točno znao čiji, jer ga ni jedna
ni druga strana obitelji nisu htjele prihvatiti pod svoje. Tessin je otac
uvijek ustrajno tvrdio da je Spike roĎak iz neke daleke i slabašne
grane obitelji Weinstein. Njezina je majka, pak, tvrdila da ga je
upoznala tek kada je udajom ušla u klan Monaghan. Sam je Spike
uglavnom šutio o vezi, iako je izgledom podsjećao na španijele
Mame Weinstein. Blijed, s nevjerojatnim mnoštvom svijetlosmeĎih
mrlja. Spike je bio najpoznatiji po svojoj ćelavoj glavi šiljatog
oblika. Stoga je i njegov lokal nosio taj naziv, i iznutra bio ukrašen
siluetama njegove ćelave glave, koje je od crnog kartona izrezao
radnik zaduţen za pranje posuĎa.
Tess je oboţavala i njega i njegov bar. Kada je imala petnaest
godina, on joj je uputio stalni poziv za dolaske u Šiljak, govoreći
kako je vaţno naučiti piti meĎu ljudima kojima moţeš vjerovati.
– Ako se ovdje preračunaš, u najgorem slučaju moţda ćeš se
probuditi na mojem kauču, s pokojom mrvicom na sebi – rekao je
Spike. – Previše popiješ negdje drugdje... – Bradom je pokazao
prema svijetu iza Franklintown Roada i nije se čak ni potrudio
objasniti što bi se ondje moglo dogoditi pijanoj tinejdţerki. Nesreće,
i prometne i seksualne.
Spikeov je plan, iako neobičan, upalio. Kada se upisala na
Washington College, Tess je već točno znala koliko moţe popiti. A
to je bila velika količina pića. Bilo je puno vjerojatnije da će pod
stolom završiti mladić s kojim je izišla nego ona. S vremena na
vrijeme bilo je i takvih slučajeva. Kao dama, nikada ih nije
iskorištavala.
Za ovu večer odabrala je Spikeov lokal jer se nadala da će izbaciti
Avu iz takta. U trenutku kada se pojavila, s deset minuta
zakašnjenja, i bez isprike, Tess je već bila spremna za još jedno pivo.
Ava se pojavila u bijelom kompletu s tajicama, tirkiznim tangama,
čizmama od antilopa i koţnoj jakni. Crna kosa bila je vezana na
tjemenu, odakle se dizala i padala nalik na gejzir. U Šiljku nešto
slično još nije viĎeno. Jedan stariji muškarac pao je s barske stolice u
trenutku kada je Ava prošla pokraj njega.
– Nemoj dopustiti da to utječe na tvoj ego – reče joj Tess,
zagledana u Georgea na podu. – To stalno radi.
– Pa ja tebe znam – reče Ava. MeĎutim, njezin je pogled Tess
jasno govorio da je ne moţe točno smjestiti. Vidjele su se samo
nekoliko puta. Rockov je ţivot bio uredno odijeljen, a Ava je
pokazala vrlo malo zanimanja za veslanje, koje je bilo ni manje ni
više razlog njegova postojanja.
– Moţda misliš da me znaš jer te tako dugo pratim. Vjerojatno si
me nekoliko puta vidjela, ali to do sada nisi registrirala. Primijetila
sam da svijetu oko sebe ne pridaješ veliku pozornost.
Ava sjedne, smjestivši se tako da je tek jedan minijaturni dio
njezine sićušne straţnjice doticao umrljani i ispucali vinil. Pogledala
je jelovnik, blago zadrhtala, a zatim ga odloţila. Tess joj je
namjeravala preporučiti teleći odrezak, jer je toliko ţeljela gledati
kako pokušava razrezati meso nalik na gumu. Nadala se i da će
naručiti Chardonnay. Bijelo vinu u Šiljku sličnije je octu, i to lošem
octu.
No Ava je imala priroĎeni osjećaj za ispravno postupanje, čak i na
pogrešnome mjestu. Naručila je točeno pivo Black Label, uzela
jedan od prutića s Tessina tanjura, a zatim se naslonila i uzdignula
jednu obrvu. Ti si na potezu,govorila je ta obrva.
U redu,pomisli Tess, ni ja baš nemam vremena za ovo.
– Imam informaciju da si u ljubavnoj vezi s Michaelom
Abramowitzem.
Ava se doimala zbunjenom, no samo na trenutak. Zatim je
zabljesnula Tess jednim od svojih intenzivnih osmijeha. –
Informaciju? Moguće. A dokaz?
– Naravno.
– Stvarno? To bih voljela vidjeti, ili čuti. Nadam se da sam na
fotografijama ispala dobro. – Otpila je tek nekoliko kapljica piva.
– Dokaz je namijenjen mojem klijentu. Mene, meĎutim, zanima
tvoje eventualno objašnjenje.
Ava je uzela još jedan prutić, jela ga vrlo polagano. Činilo se da o
nečemu razmišlja, a progovorila je tek kada je pojela i posljednji
zalogaj prţenog sira i papirnatim ubrusom obrisala usne.
– Znaš, kada si nazvala, mislila sam da znam za koga radiš, ali
osoba na koju sam mislila angaţirala bi nekog kvalitetnog
istraţitelja, nekoga tko zna kako se to radi... pod pretpostavkom da
nešto uopće treba raditi. Onda, za koga radiš?
 – A da ti meni kaţeš što si mislila? Tko bi po tebi bio moj klijent?
A ja ću ti reći imaš li pravo.
– Nisam baš sigurna da uopće imaš nekog poslodavca. Vjerojatno
se baviš malim prljavim ucjenama, za svoj račun.
– Radim za Darryla Paxtona. Tvojeg zaručnika, ako se ne varam.
On se u najmanju ruku smatra tvojim zaručnikom.
– No, da, to mi se već sviĎa – reče Ava. – Nekako sam mislila da
bi zaručnici jedno drugome trebali vjerovati. – Činilo se da je
povrijeĎena, ali i da osjeća odreĎeno olakšanje. Na koga li je prvo
posumnjala, pitala se Tess. Abramowitz, poznat po redovničkoj
odanosti karijeri, cijeli je ţivot samac. Nema suprugu koja bi ga
provjeravala.
– Zasluţuje li ţena zaručnikovo povjerenje ako odrţava ljubavnu
vezu s drugim muškarcem?
– A zasluţujem li ja mučenje s ovakvim razgovorom kada ne
postoje dokazi?
– Rekla sam da imam dokaz. Pratim te. S njim sam te vidjela u
Renaissance Harborplaceu. Vidjela sam te u Galeriji. Donje rublje
kradeš kako bi ga nosila pred svojim šefom? Ili taj hobi nema veze s
ovim?
Ovo ju je već konkretnije uzrujalo, uvidi Tess. Varati zaručnika je
jedno, ali ne moţe biti prepreka za ulazak u Odvjetničku komoru.
Kada je podignula pogled, Avine su oči bile pune suza, a usne
uzdrhtale. To čuvaj za sljedeću kaznu zbog prebrze voţnje, pomisli
Tess.
– Reći ćeš Darrylu? – Čak je i glas bio nepostojan.
– To mi je duţnost. Angaţirao me kako bih utvrdila zašto se tako
čudno ponašaš. A meni se čini da sam došla do odgovora.
– Ali Michael nema nikakve... – reče ona, a onda naglo zašuti.
Lice je ponovno poprimilo onaj normalan izraz, nadmen i rezerviran.
Promijenio se i ton, koji je odjednom bio zabavljen i vedar.
– Dakako da mu moraš reći – sloţi se. – Ali prvo ja moram
razgovarati s njim. – Tess se nasmiješi, poput dramatičara koji
veselo promatra kako se pribliţava trenutak podizanja zastora. No ni
u jednom trenutku nije predvidjela mogućnost glumičinog
improviziranja.
– Da, nazvat ću ga i reći kako me šef prisiljavao da s njim spavam
kako bih zadrţala posao. Reći ću mu kako me sve to izbezumilo
toliko da sam počela krasti. Darryl će mi vjerovati i oprostiti mi. Bit
će svejedno što će čuti od tebe.
– Odvjetnica si. Pretpostavljam da bi, da si bila ţrtva seksualnog
zlostavljanja, ipak znala postupiti malo bolje.
– Čula si za onaj slučaj u Philadelphiji? Odvjetnica je tuţila svog
partnera, veliku odvjetničku zvjerku, porota je presudila u njezinu
korist, ali joj nije dala ni centa odštete. I kakva je korist od toga? Ne
misliš da ţrtva zasluţuje nekakvu naknadu?
– Ti si ţrtva?
– Trenutačno je to stvar načina na koji se gleda, ali ja mislim da
jesam – reče Ava. Zatim ustane, privuče torbicu, ničim ne
pokazujući da bi mogla ostaviti novac za pivo. – Sud se moţda ne bi
sloţio sa mnom, ali uvjerena sam da će se Darryl sloţiti. To je jedina
porota koju trebam uvjeriti.
Tess je ostala bez teksta. Pretpostavila je da će Ava odjuriti do
Rocka i ispričati mu svoju verziju, zakopati se tako što će previše
otkriti. Računala je na to da će Avu više brinuti tajna ljubavna veza
nego sklonost kraĎi donjeg rublja. No po njezinoj priči, neţeljeni
seks tjerao ju je na to da krade. Što ako joj Rock povjeruje? Što ako
govori istinu?
George je opet pao s barske stolice i pritom oborio i Avu. Njihove
zapetljane ruke Tess su donijele kakav-takav uţitak, no Ava je, čak i
pod ogromnim tijelom alkoholičara kojeg je povremeno mučila
inkontinencija, ostala pribrana i graciozna. U trenutku kada je ustala,
otirući sada više ne toliko bijele tajice, doimala se punom sebe i
nedodirljivom.
– Priprema, pozor, sad – doviknula je, napola se osvrnuvši. Kada
je Tess napokon shvatila što je time ţeljela reći i potrčala do ulaznih
vrata, Ava je već bila u svojoj srebrnoj Miati, s mobitelom iz
automobila u ruci i nepropisnim skretanjem ulijevo izlazila s
parkirališta.

7
Tess se iduće jutro razvlačila, odgaĎajući odlazak u veslački klub.
Kada se napokon našla ondje, Rock je već, kako se činilo, veslao,
kao što je i priţeljkivala. Ona je odradila svoju uobičajenu stazu.
Ako me ţeli pronaći, rekla je samoj sebi, pronaći će me. Ako ne,
drţat će se podalje od mene, srkivati se u onom malom rukavcu koji
vodi na jug. Bio je to opasan smjer, na pojedinim mjestima plitak, te
uz mostove zbog kojih je veslač morao spuštati glavu, uvlačiti vesla i
tako se provlačiti ispod – ali Rock ga je silno volio kada bi bio
neraspoloţen. Tess je odveslala do utvrde i natrag, pa zatim još
jednom do utvrde. Vidjela je osmerce i četverce i dvočlane posade,
ali nijedan čamac s jednim veslačem.
Jutro je bilo upravo veličanstveno, dan u kojem treba uţivati.
Blistavoplavo nebo, blagi povjetarac, savršeno čist i svjeţ zrak.
Bablja jesen. Tako je Tess nazivala to razdoblje – laţna jesen koju će
ubrzo zamijeniti novi val sparine. Tess je imala osjećaj da bi mogla
odveslati preko cijelog zaljeva Chesapčake, doći do Atlantika i do
objeda se već naći u Engleskoj. Ipak, zadovoljila se veslanjem
punom snagom do mola. Prepuna endorfina, čekala je u sobi za
treninge, do osam se pretvarala da se rasteţe, a onda je napokon
odustala od Roka. On je otišao nekamo dalje i sada liţe rane. Već će
se srediti.
Preskočila je odlazak u Jimmy's i doručkovala za tetinim
kuhinjskim stolom, uţivajući u ostatku kukuruznog kruha koji je
onaj kvartovksi policajac spremio prethodne večeri i čitajući novine
koje je njezina teta ostavila uredno sloţene. Tess ih je listala od kraja
prema početku. Bila je to navika iz djetinjstva koja se samo pojačala
dok je radila kao novinarka. Dok je radila u novinama, već je znala
sve lokalne novosti, tako da ih je čuvala za kraj, pa je čitala reportaţe
i sport, potom Washington Post i The New York Times. Beacon-
Light čitala je posljednji, tako da je tek u pola deset ugledala članak
u donjoj polovici naslovnice: Ugledan odvjetnik pronaĎen mrtav, u
pritvoru zadrţan biolog.
"Prema navodima policije, Michael Abramowitz, odvjetnik kojem
su diletantske, ali nezaboravne reklame donijele status lokalne
zvijezde, sinoć je zadavljen u svojem uredu u Inner Harboru, u
uglednoj odvjetničkoj tvrtki O'Neal, O'Connor i O'Neill.
Osumnjičenik je uhićen za manje od sata od ubojstva, koje
policija opisuje kao neuobičajeno brutalno. Darryl Paxton, trideset
trogodišnji istraţivač na medicinskome fakultetu sveučilišta Johns
Hopkins bit će preko noći zadrţan u središnjem okruţnom pritvoru, a
zatim, danas ujutro, izveden pred suca za odreĎivanje jamčevine.
Prema izvorima bliskima sluţbenoj istrazi, gospodin Abramowitz
pretučen je i drţan u snaţnom zahvatu, te tako divljački mlaćen. Ima
modrice i na licu, vjerojatno od borbe s gospodinom Paxtonom, koji
ga je u uredu posjetio nešto iza dvadeset dva sata, kako je
evidentirano u sluţbenoj knjizi čuvara na ulazu. Tjielo je otkrio
domar...
Shirley Temple. Tess je osjetila kako joj se grči utroba, dok joj je
pred očima počelo lebdjeti lice djeteta-filmske zvijezde, taj
blijedoplavi duh. Dok je još bila mala – no, dobro, imala je četrnaest
godina – razbila je majčinu zdjelicu za ţitne pahuljice sa slikom
Shirley Temple i za to okrivila malu susjedu. Nitko nikada nije
razotkrio laţ. Dvadeset godina poslije, krivnja uvijek izaziva jednaku
reakciju – Shirleyino lice, a nakon njega mučnina i strah. Nikada nije
bila dobra, no uvijek joj je uspijevalo dobro se izvlačiti od krivnje.
Sada ponovno uzme novine. Nakon trećeg odlomka, više nije bilo
novosti, samo suhoparni podaci o Abramowitzu i njegovoj karijeri.
U svakom slučaju, Tess je sve to bilo poznato. Čak su joj i stil i
način izvještavanja bili poznati poput ljubavnikova poljupca. U
odreĎenome smislu to je i bio poljubac njezina ljubavnika. Jer članak
je napisao Jonathan Ross, njezin nekadašnji dečko i stalna zvijezda u
galaksiji Beacon-Lighta. Budući da ju je naslov tako šokirao,
jednostavno joj je promaknulo ime autora članka. A u tekstu su se
nalazili svi njegovi zaštitni znakovi – nčimenovani izvori, dojmljiv
opis smrti, kićena proza, pojedinosti koje osuĎuju. "Ugledna
odvjetnička tvrtka". Postoje li uopće neugledne odvjetničke kuće?
Ipak, osjetila je iskreno divljenje zbog čuvareve knjige; bila je
sigurna da do toga nije došao nitko u gradu.
– Ali ja znam više – reče naglas. Što bi Jonathan dao da zna ono
čime raspolaţe ona – ţena u središtu tog trokuta, da zna za susrete u
Renaissance Harborplaceu, za Rockove sumnje. Ona je jedina osoba
koja moţe spojiti sve činjenice. Na tu pomisao odbacila je novine i
prodornim i kriještavim glasom zazvala Kitty.
– Tesser? – Kitty je dotrčala, u edvardijanskoj opravi od bijelog
batista, s bijelom vrpcom u uvojcima i bijelim platnenim starkama na
stopalima broj trideset pet. Ukupni je dojam pomalo podsjećao na
američke dvadesete, pomalo na Wimbledon dvadesetih godina,
pomalo na Baltimore sedamdesetih, kada su svi koji nisu bili u
starkama bili predmet poruge jer izgledaju kao da nose "riblje
glave".
Tess joj pokaţe novine: – Sjećaš se moje detektivske zadaće?
Kakav uspjeh! Rockovu zaručnicu uhvatila sam u krevetu sa šefom.
Šef je sada mrtav, a Rock je u zatvoru.
Kitty preleti članak.
– Rocku si rekla što si otkrila?
– Nisam, nego sam sinoć natjerala Avu da mu ispriča. Kaţe da se
radilo o seksualnom zlostavljanju. Morala je spavati s
Abramowitzem kako bi zadrţala posao. Kada sam je posljednji put
vidjela, telefonom je iz auta Rocku iznosila cijelu priču.
Kitty je brzo povezivala konce. – Moraš na neko vrijeme nestati –
reče odlučnim tonom. – Kreni na mali izlet, a meni nemoj reći kamo
ideš. S obzirom na moj odnos s Thaddeusom, draţe mi je ne znati
previše, kako ne bih morala lagati ako te netko potraţi.
– Prije ili kasnije morat ću razgovarati s njima.
– Da, morat ćeš – sloţi se Kitty. – Ali ne bi bilo zgorega da još
nekoliko dana budeš nedostupna, dok smisliš na koji način ţeliš
nastaviti. Iz blagajne uzmi koliko god hoćeš, a meni ostavi ček. Neću
ga unovčiti ako baš ne budem morala. PronaĎi neki jeftini motel ili
se skloni u nečiju kuću, a zatim me zovi s govornica, na moj račun.
Za nekoliko dana znat ćemo u kojem se smjeru priča razvija, pa ćeš
se vratiti kući.
Tess je do svog stana grabila po dvije stube, a gore je počela
ubacivati odjeću u onaj prastari koţni ruksak. Obitelj njezine
prijateljice Whitney ima kuću na obali u blizini Oxforda, a na
samome rubu imanja nalazi se i gostinjska kućica. Ona i Whitney
onamo su odlazile za vrijeme studija kada bi se ţeljele maknuti od
svega. Bogati prijatelji imaju svojih prednosti. Morat će pretpostaviti
da je i dalje dobrodošla, budući da će telefonski razgovor s Whitney
samo dodatno zakomplicirati stvari. I Whitney radi u Beacon-Lightu
i, premda neće biti ni pod kakvom zakonskom obvezom, Tess nije
ţeljela doznati što bi se dogodilo kada bi Whitney morala birati
izmeĎu prijateljice i primamljivih pojedinosti koje bi jamčile
senzacionalan članak. Zamoliti Whitney da ne postupa na temelju
vlastitih interesa bilo bi gotovo kao da čovjek od mačke traţi da ne
pojuri za mišem. Bolje je ne iskušavati je.
Telefon je zazvonio kada je Tess u kupaonici uzimala četkicu za
zube i šampon. Pustila je da se uključi sekretarica. Maleni stan
ispunio je promukli, dobro poznati glas, i to takvom snagom da su se
zatresla staklena vrata na kuhinjskim ormarićima: Tyner Gray,
veslački trener, koji zbog godina i godina provedenih u radu s
početnicima i nije znao govoriti, nego samo vikati.
– Tess, ovdje Tyner; nazovi me u moj odvjetnički ured čim ti se
pruţi prilika.
– Ne radi se o veslanju – doda još, kao da zna da ona stoji u sobi i
da joj čita misli. – Radi se o veslaču kojeg oboje dobro znamo.
Glas se tada pretvorio u promukli šapat, koji je, meĎutim, i dalje
bio nemoguće glasan i prodoran. – Zamolio me da te nazovem, Tess.
Ne znam zašto, ali valjda misli da mu moţeš pomoći. Iako se meni
čini da si već učinila i više nego dovoljno. – Glas se vratio u normalu
i sada je izgledalo kao da s druge strane rijeke izvikuje upute za
trening. – Nazovi me, Tess. Što prije.
 Tess sjedne na pod, s jednim gaćicama još uvijek stisnutima u
šaci. Ako je Rock treba, ne moţe pobjeći. Pitala se zna li Rock baš
najbolje što mu je sada potrebno. Ili koga treba. Prvo je kolegicu s
veslanja angaţirao kao privatnu detektivku. I vidiš što se iz toga
izrodilo. Sada za odvjetnika ima trenera veslanja. Što misli dobiti u
poroti – muški osmerac i ţenski četverac?
U dobi od šezdeset četiri godine Tyner Gray i dalje je imao vitak i
mišićav veslački torzo. Za toplih dana, kada je stajao na molu, bez
majice, studentice su kriomice pogledavale njegova prsa i ruke.
Nitko nikada nije gledao noge, smeţurane i beţivotne pod trenirkom.
Koliko je Tess znala, nitko ih nije vidio otkako je prije četrdeset
godina doţivio nesreću, godinu dana nakon pobjede na Olimpijskim
igrama. Ispred stadiona Memorial tada je na njega naletio pijani
vozač.
– Jesi jutros trenirala? – upita Rock kada je Tess u Tynerov ured
uvela njegova tajnica, Alison, zamamna plavuša čiji su biseri bili
veliki i okrugli kao i plave oči pune oboţavanja koje se nisu odvajale
od Tynera. – Mrzio sam propuštati trening.
Nakon što su ga u jedanaest navečer uhitili i optuţili, i nakon što
je uz jamčevinu pušten devet sati poslije, Rock je izgledao dobro.
Zatvor, ili nedostatak kofeina, pomogli su mu da se prvi put nakon
više tjedana malo odmori. Tess je zapravo stekla dojam da je nekako
miran i spokojan. Što god se dogodilo, još mu je preostala Ava.
Tyner uzdahne. – Rock, jasno mi je da ti na sve gledaš kao
neduţna osoba i kako si uvjeren da je došlo do uţasne pogreške. Ali
to tako ne ide. Nisam baš siguran da ćeš moći napustiti saveznu
drţavu i otići na regatu u Pittsburgh, a kamoli na regatu Charles.
Imao si sreće što si imao dovoljno love za jamčevinu.
Rocka su te riječi zaprepastile. Neće ići na Charles? Tyner je sada
uspio posve zaokupiti njegovu pozornost.
– Najveći problem sastoji se u činjenici da je policija uvjerena da
ima pravog osumnjičenika – reče Tyner. – A ovo je jedan od
senzacionalnih slučajeva koje zbog pritiska javnosti moraju rješavati
brzo, tako da si već meĎusobno čestitaju na tome koliko je sve
proteklo glatko... i to prije razgovora s Avom. Moţemo se samo
nadati da će se njihova istraga nasukati na nedostatku dokaza ili da
bi još netko mogao biti umiješan. U meĎuvremenu, moţemo početi
prikupljati informacije koje bi nam mogle pomoći u povlačenju
optuţnice ili, ako doĎe do toga, razuvjeravanju porote. Tu bi sada na
scenu trebala stupiti Tess.
– Samo polako. Stekla sam dojam da ćemo se svi sloţili kako sam
ja izazvala ovaj kaos. Čemu sada miješati i mene?
– Jer sada radiš za mene. Predat ćeš mi bilješke koje se odnose na
tvoju "istragu" i, ako ih netko zatraţi, ja ću ustvrditi da se radi o
povjerljivim informacijama. Isto će biti i ako policija pokuša
razgovarati s tobom, jednako i s drţavnim tuţiteljem. Pokazat ću im
naš ugovor o radu, s datumom od prvog rujna... dana kada si postigla
dogovor s Rockom.
– Stvarno radim za tebe ili je to samo farbanje očiju?
– Naradit ćeš se kao konj – obeća Tyner, uz osmijeh. – Radit ćeš
sve što ja mrzim. Fotokopirati i donositi mi objed. Nositi moje sakoe
krojaču, ako tako odredim. I vodit ćeš preliminarne razgovore s
ključnim svjedocima, prikupljati informacije koje su mi potrebne za
igru koju zovem "tik-tok". Cilj je igrice otvoriti mogućnosti za druge
ubojice, a istodobno suziti polje mogućnosti koje se nudilo Rocku.
Tik-tok, objasnio je Tyner, bio je kronometar Salvadora Dalija,
nepostojan i fleksibilan. Je li Rock uistinu otišao gore u deset
navečer, kao što je čuvar izjavio policiji? Je li moţda bilo deset i
pet? Ili petnaest do deset? Ako se čuvar nije strogo pridrţavao
propisanih postupaka, ako nije nazvao gore, u ured, je li moţda
jednako nemaran i u vezi s biljeţenjem točnog vremena? Tko je još
ulazio i izlazio? Tess će razgovarati s čuvarom, domarom i svima
ostalima, te – uljudno, umiljato i ponizno – u njihovim glavama
izazvati što veću zbrku.
– Tik-tok – ponovi Tyner. – otvori prozore, pronaĎi nova vrata i
izlaze. "Jeste li slučajno pogledali na ručni sat? Digitalni sat? Jeste li
uočili koliko je točno sati? Naravno da niste, pretpostavljam; nitko
ne primjećuje koliko je točno sati. Deset je procjena, zar ne, to ste
odredili od oka, koliko ste bolje mogli?".
– "Svi se upisuju u knjigu, gospodine? Baš svi? DogaĎa li se kada
da se netko uvuče neopaţeno? Jeste li otišli do vrata kako biste
popušili cigaretu ili udahnuli noćni zrak? Sigurni ste?" Tako se to
igra. A prvi je igrač Rock. Osim što ţelim da on vrlo konkretno i
jasno opiše što je radio i kada. Tess, bila si novinarka... Biljeţi sve. –
On joj dobaci blok i kemijsku.
Rock je, dok je govorio, promatrao Tynerov izlizani sag. Početak
priče bio je vrlo poznat, barem Tess. Ava ga je nazvala oko dvadeset
i trideset. To je moguće točno utvrditi s pomoću ispisa brojeva koji
su pozivani s Avina mobilnog telefona; to je znala čak i Tess. Ava
Rocku nije ništa rekla preko telefona, nego ga je samo zamolila da je
pričeka u svojem stanu.
– Isključi telefon, srce – rekla mu je. – Nemoj ni s kim razgovarati
dok ne doĎem. – Fino blokiranje, pomisli Tess. Spriječila je da ja
prva doĎem do njega.
Došla je nešto prije devet navečer. Ava je Rocku ispričala kako ju
je Abramowitz prisilio da spava s njim, tvrdeći da, u slučaju da ga
odbije, ni slučajno neće pronaći posao kod nekog drugog odvjetnika
u gradu. Pretpostavljala je da se čovjek koji je branio silovatelje i
ubojice bez problema moţe obraniti od nečeg što je toliko sporedno
kao seksualno zlostavljanje, tako da je popustila. On joj je za uzvrat
obećao blistavu budućnost. Iako ju je njihov dogovor doveo na rub
ţivčanog sloma, snalazila se posve dobro, sve dok je "ta ţena" nije
pokušala ucijeniti.
– Potpuna laţ – pobuni se Tess.
– U taj dio nisam povjerovao – umiri je Rock. – Pretpostavio sam
da Ava nije shvatila naš dogovor i da je pogrešno protumačila vaš
razgovor. – I dalje je spreman vjerovati u njezinu neduţnost, pomisli
Tess. Rocku još nije sinulo da bi Ava mogla biti vrlo uspješna
laţljivica.
– Milovao sam je po kosi dok nije zaspala – nastavi on. –
DogaĎalo mi se da spustim pogled i vidim svoju ruku na njezinoj
kosi, pa pomislim kako ju je dodirivao i Abramowitz. Od toga sam
osjetio mučninu. I nakon nekog vremena učinilo mi se da je
najlogičnije izvaditi bicikl i otići onamo, u tvrtku.
– Kako si znao da će biti tamo? – upita Tyner.
– Nisam znao. Ava mi je rekla da je uvijek ondje, da bez
prestanka radi. Pretpostavio sam da ni sada neće biti drukčije. I bio
je u uredu, samo što je gledao bejzbol. Ured nalikuje na privatnu
loţu na najvišem katu stadiona – gleda točno na Camden Yards. Ako
uključiš prijenos na radiju, bolje ti je nego da si na samom stadionu.
Imao je čak i pivo i hot-dog. Mislim da me to još više razbjesnilo,
pomisao na to da sjedi u uredu, gleda Oriolese, dok je Ava praktički
na rubu histerije. Stoga sam mu rekao – rekao sam što mislim o
njemu i kako bismo se mogli obratiti i Odboru za ravnopravnost na
radnome mjestu, Odvjetničkoj komori Marylanda, moţda čak i
novinama. Samo se nasmijao.
– Smijao ti se? – upita Tess. – Njemu je to bilo smiješno?
Rock se na trenutak zamisli. – Bio je to nervozan smijeh, kao da
pokušava smisliti što će reći. Nakon toga iz njega su počela ispadati
sve te laţi, hrpa laţi, o tome kako pokušava pomoći Avi da poloţi
drţavni ispit, a ona je rekla da će s njim spavati, ako joj moţe jamčiti
da će ostati u tvrtki. Ona je dvaput pala na ispitu i treći put mora
poloţiti jer inače ispada iz igre. Taj je dio, zapravo istinit... dvaput
nije uspjela poloţiti ispit u Odvjetničkoj komori. Ali nije mu
ponudila da će s njim spavati u zamjenu za zagarantirani posao.
Tako nešto ne bi učinila ni u snu.
Ali moţda ipak jest, pomisli Tess.
– Je li rekao još nešto? – upita Tyner.
– Rekao je, rekao je... – Rock zatvori oči, zamišljajući cijeli
prizor. – Rekao je: "Ţao mi je". I nakon toga još: "Ali doista je
prelijepa". I tada sam ga udario.
Abramowitz je od udarca pao unatrag, na orijentalni sag i tako su
mu se razbile naočale. Metalni okvir razrezao mu je nos, a glavom je
zahvatio kut stola. Bila je to površinska rana koja je uţasno krvarila.
Tako to ide s ozljedama glave, znala je Tess. Često izgledaju puno
gore nego što stvarno jesu.
 – Stao sam nad njega i rukama ga uhvatio za grlo – reče Rock. –
Činilo mi se da bih ga mogao ubiti. Ţelio sam mu to nekako i dati do
znanja, ţelio sam ga terorizirati onako kako je on terorizirao Avu.
Ţelio sam da bude očajan, da stekne dojam da se ne moţe izbaviti iz
zamke, baš kao što se vjerojatno osjećala i ona. Drţao sam ga za vrat
i gledao ga u oči. Čak sam se nadao i da bi se mogao upišati.
– I je li se upišao? – upita Tess. Tyner je s gaĎenjem pogleda.
Nikada se nije oslobodila navike da pita sve što joj padne na pamet.
– Nije. Nije se doimao čak ni prestrašenim. Moţda jer je nekoć
branio prave ubojice, pa mu je bilo jasno da nisam od takvih.
Nasmiješio mi se i kimnuo, kao da me potiče. Gurnuo sam ga
unatrag, a on je glavom ponovno udario o stol, ovaj put jače. Sjećam
se zvuka – glasniji, manje šuplji nego što sam očekivao, kao da mu
je sve u glavi vrlo gusto. Pao je. Ali kada sam izlazio, još je disao.
Kunem se da je i dalje disao.
– Jesi primijetio koliko je bilo sati?
– Deset i deset na zgradi Bromo Seltzera, kada sam se vratio na
ulicu – reče on, govoreći o jednom od neobičnijih simbola grada,
sablasnome tornju sa satom na kojem su se umjesto brojki nalazila
slova naziva tableta za suzbijanje ţelučane kiseline. – Siguran sam
da je bilo deset i deset.
– A u knjizi piše da si se upisao u deset, no čuvar je vrijeme
mogao i zaokruţiti – reče Tyner. Znači, deset minuta, moţda i
manje, za podosta opširan razgovor i kratku tučnjavu. U tom si ga
razdoblju mogao ubiti, no za to bi trebao biti uţasno djelotvoran. I
još ostaje dvadeset minuta do trenutka kada je domar pronašao
Abramowitza, dovoljno vremena da netko drugi dovrši tvoj posao.
– Ali tko? – upita Tess. – Nezadovoljni bivši klijent? Pljačkaš? Ili
njegovi partneri? I nije li uţasno velika slučajnost što je taj netko
naišao odmah nakon Rocka koji ga je načeo?
– Razmišljaš kao novinarka – ukori je Tyner. – Ili drţavna
tuţiteljica. Tvoj posao nije riješiti ovaj slučaj niti raditi rupe u mojim
teorijama. Trebaš mi samo pomoći da prikupim dovoljno informacija
kako bih mogao za četiri-pet mjeseci izići pred sud i potaknuti
opravdanu sumnju u priliku koja se ukazala Rocku. Naţalost,
zahvaljujući tebi, ima i prejak motiv, tako da taj aspekt nikako
nećemo moći naglašavati. Naprotiv, o tome ćemo morati oprezno.
Htio bih da što prije razgovaraš s čuvarem i domarom. Prvo čuvar...
on je vaţniji, jer on jedini povezuje Rocka s tim mjestom točno u
deset. Poslije ću ti reći postoji li još netko koga bi trebalo provjeriti.
Usput, bilo bi zgodno da izgledaš kao odrasla osoba. Kako bi bilo da
odreţeš taj rep koji ti visi do pola leĎa?
– Ne! – poviče Rock, a ne Tess. Ona je imala dugu kosu jer je
iziskivala manje truda. Za kosu nije bila sentimentalno vezana. Rock
očito jest.
– Onda je nekako podigni. I obuci kostim – reče Tyner. –
Odvjetnik obično treba promijeniti izgled klijenta, a ne pomoćnice.
– Pomoćnice? Oprosti, Tyneru, ali ja ću stvarno dobiti novac za
ovo? Nisam čula da netko spominje novac.
– Da. Zadrţat ćeš novac koji ti je Rock isplatio za početnu
"istragu". Ali čini mi se da ti je satnica malko previsoka, tako da
počinješ s dugom od dvadeset sati. Nakon što odradiš tih dvadeset
sati plaćat ću ti dvadeset dolara na sati i dvadeset pet centi po
prijeĎenoj milji.
Sranje, pomisli Tess. Samo za kostim morat će raditi deset sati.
– A ti... – reče Tyner, obraćajući se Rocku. – Nema intervjua.
Kloni se Ave, barem zasada. A budući da si već ionako uzeo
slobodan dan, predlaţem da odmah odeš u klub i odradiš ţestoki
trening. Odradi vjeţbe, pa kreni, amo-tamo, uz par utega, za svaki
slučaj. Charles će se odrţati prije tvojeg suĎenja, a ja ću se pobrinuti
da svakako budeš na utrci.
Odvjetnik i veslački trener. Moţda je Rock ipak angaţirao pravu
osobu. U gradu nema puno odvjetnika koji znaju jesenski veslački
raspored, niti kako treba trenirati za koju utrku. Da je Tyner barem
toliko uviĎavan prema njoj.

8
 Euvar s ulaza, Joey Dumbarton, ţivio je u dijelu Baltimorea koji
se katkada naziva Mala Appalachia, dolini u koju se slijevao višak
kuća iz već rubnih predgraĎa s jedne i druge strane. Trošne kuće u
nizu nalazile su se na obronku na istočnoe rubu Jones Fallsa, a zatim
se ponovno dizale do pola uspona uz Television Hill i na koncu
prestajale. Bila je to jedna od rijetkih baltimorskih enklava s
isključivo bjelačkim stanovništvom, a stanovnici su bili odlučni u
nakani da tako i ostane.
Joey je Tess dočekao na ulazu u svoju kuću. Na sebi je imao
odrezani donji dio trenirke, preko crnih bicki, a preko svega toga
stari kućni ogrtač koji je izgledao kao da je nekoć davno bio od
jarkocrvenog frotira. Sada je bio blijed, mutan, boje sasušene krvi,
dok je materijal bio izlizan i rijedak, nalik na psa kojeg treba
okupati. Budući da je nazvala prije dolaska, Tess je zaključila da se
Joey tako odijeva za sve posjetitelje.
Ali činilo se da mu je drago što mu je netko došao: ponudio joj je
sok i pivo, a zatim je za ruku poveo uza stube, do sobe na drugome
katu.
– Ovdje će biti pre-div-no – rekao je dok su se uspinjali. – S ovom
kućom imamo velike planove.
Činilo se da od svega imaju isključivo planove. Na prve dvije
etaţe grede su iščekivale gipsane ploče, ţice visjele na sve strane, a
prašina pokrivala doslovce sve površine. Koliko je Tess uspjela
utvrditi, kuća nije imala kuhinju, a pogled na kupaonicu bez vrata
uvjerio ju je da potrebu za mokrenjem treba kontrolirati pod svaku
cijenu.
Našavši se u sobi, Joey je sjeo na goli madrac, prevelik za plahtu
koju je netko preko njega pokušao navući. Izgledalo je da je to jedini
komad pokućstva u sobi, no Tess u to nije mogla biti sigurna.
Naslonjač, sofa, čak i manji ormar mogli su se skrivati ispod hrpa i
hrpa prljave odjeće koja je pokrivala doslovce svaki kvadratni
decimetar poda. Našla se do gleţnja u donjem rublju.
– Sjednite – reče Joey, srdačni domaćin, dlanom pokazujući
mjesto na madracu pokraj sebe. Bio je to blijed, beskrvan muškarac.
U kosi je imao tek naznake ţućkaste nijanse, kao i u trepavicama i
koţi; oči su bile jednolično sive. Tess bi bila više voljela ostati na
nogama, no misleći na Tynerova upozorenja, na savjet da se treba
dodvoravati, sjela je na rub kreveta, snagom se mišića odrţavajući
tako da ne dodirne goli madrac. Siva suknja njezina novog kostima
iz prodavaonice rabljene odjeće, nije joj najbolje pristajala, a sada se
podignula do polovice bedara.
– Kao što sam vam sinoć rekla telefonom, trebala bih vam
postaviti nekoliko pitanja o ubojstvu Michaela Abramowitza –
započne sada. – Ovo je tek razgovor, svojevrsno preliminarno
davanje izjave. Ništa strašno.
– Znate, ubojstvo vam baš i nije pravni izraz – reče Joey. –
Trebali biste reći umorstvo. Ili moţda nešto preciznije, onako, kao u
novinama.
Baš super, čuvar Joey poučavat će je nijansama pravnih izraza. –
Studirate pravo?
– Ne, ali prošle sezone bio sam statist u Odjelu za umorstva. I
gledam emisije o pravim policajcima. Znate ono, kada pred
kamerama uhićuju? Uţasno su poučne.
– Da, jako su dobre. – Tess nikada nije vidjela ništa slično, no
činilo joj se da pribliţno zna kako funkcioniraju. Nagnula se prema
njemu, pritom pokušala povući suknju nadolje. – Da ste u jednoj od
tih emisija, što bi policija traţila od Joeyja Dumbartona, moţda i
ključnog svjedoka ubojstva... umorstva... Michaela Abramowitza?
– Oh, da, u redu, to znam – reče Joey, kao da ga je nešto
iznenadilo u televizijskome kvizu. SviĎala mu se pomisao na to da je
zvijezda meĎu svjedocima. Tess je na to i računala.
– Rekao bih – pogledao je iznad njezina lijevog ramena, kao da se
zagledao u kameru, kao da se u svojem mladome ţivotu i predugo
načekao prilike da pogleda u kameru – rekao bih: "Tu noć nikada
neću zaboraviti. Oriolesi su razbijali protivnike. Ja sam imao
uključen mali radio, slušao tekmu, i čuo navijanje iz Camden
Yardsa. A zatim, u deset sati... a znam jer sam upisao u knjigu... neki
bijeli muškarac, od tridesetak godina, visok nešto više od metar
osamdeset dva, i od devedesetak kilograma, ušao je u predvorje, sav
nekako nervozan i izbezumljen".
– Iznezumljen?
– Da, iz-ne-zum-ljen. Znate već... jako uzrujan. Taj bijelac bio mi
je poznat pod imenom Darryl Paxton, dečko Ave Hill, koju takoĎer
znam, budući da radi u mojoj zgradi, često ostaje do kasna i jako je
zgodna. Pustio sam ga gore a da nisam zvao telefonom, budući da
često posjećuje gospoĎicu Hill. Oko deset i petnaest istrčao je na
ulicu. Primijetio sam jer sam morao upisati u knjigu. Već sam počeo
vikati za njim, no onda sam zaključio da se posvadio s curom, pa
sam samo upisao vrijeme. – Sada je prestao glumiti za televiziju. –
Što kaţete?
– Super – reče Tess i uputi mu svoj najsrdačniji osmijeh. – Samo
bih ţeljela potvrditi još nekoliko stvari.
– Navalite.
– Vrlo konkretno govorite o vremenu. Nosite ručni sat? Ili imate
neki sat koji se vidi s vašeg mjesta?
– Nosim četiri sata, po dva na svakoj ruci. Istočna, središnja,
planinska i zapadna zona.
– Pacifička.
– Ne. Samo ove četiri. Nemam tokijsko vrijeme. Volim kada je
sve nekako lijepo i simetrično, znate, po dva na svakoj ruci.
Samo je prešla preko tih riječi. – Znači, pogledali ste koliko je u
našoj vremenskoj zoni i Rock je došao točno u deset. Jeste na sat
pogledali čim je izišao ili vam je to malo odvratilo pozornost?
Moţda je sve postalo pomalo uzbudljivo, pa izlazak niste upisali još
nekoliko minuta.
– A-a. Jako sam paţljiv. Posao shvaćam vrlo ozbiljno. Puno je
onih koji postaju čuvarem jer ne mogu pronaći ništa drugo. A ja s
ponosom nosim Miltiejevu uniformu. – Tess ga zbunjeno pogleda. –
Miltie je vlasnik naše zaštitarske agencije. Najbolje osiguranje u
gradu. Mi ne zapošljavamo osuĎenike.
Tess bi ga već bila najradije upitala je li to ujedno i moto tvrtke,
no nije ţeljela da Joey još jednom skrene s teme. – Znači, sigurni ste
u vrijeme. A što je bilo nakon što je Rock... gospodin Paxton...
otišao? Je li došao netko drugi?
– U knjizi nema nikoga.
– To znači da nitko drugi nije ulazio?
– U knjizi nema nikoga – ponovi on. Tess se učini da jedan od
vitezova stričeka Miltieja ima rupicu u sjajnome oklopu. Nepomično
je promatrala njegove bezbojne oči, ne bi li nekako postala
autoritativna poput videokamere.
– A netko tko je ondje radio? Ili netko tko se nije pridrţavao
pravila, tko je samo tako prošao pokraj vas?
– Ljudi koji rade u zgradi mogu doći na straţnji ulaz, posluţiti se
ključem i doći izravno do dizala. Takve i ne vidim. Ali nema
nikoga...
– U knjizi. To znam. Čujte, Joey, znam da ste dobar čuvar i
nikako ne bih ţeljela da imate problema sa šefom. Ali ako je netko
protrčao pokraj vas, ako vas nije slušao, ako se provukao dok ste
slušali tekmu, to moram znati. Moţda je to ubojica Michaela
Abramowitza.
On je samo odmahnuo glavom. – Ja svoj posao radim kako treba.
– Je li netko mogao proći pokraj vas? – nastavi ona ustrajno. –
Moţda ako ste se udaljili od svog mjesta da vidite što se dogaĎa na
ulici? Sigurno se idete protegnuti ili do nuţnika a da vas nitko ne
zamjenjuje....
– Rekao sam vam. Nitko nije ušao. Svi se potpisuju u knjigu.
Ona uzdahne i preda mu posjetnicu koju joj je dao izraditi Tyner:
U rekordnom roku izradio ju je tiskar koji mu je dugovao uslugu. Na
kartici je stajalo jednostavno Tess Monaghan, a ispod imena nalazili
su se broj u knjiţari i njezin privatni broj. Tako jednostavne i bez
nepotrebnih ukrasa, njezine su posjetnice zračile odreĎenim
dostojanstvom. Tess je zahvaljujući njima izgledala kao da ima pravi
posao.
– Koji je od ovih kod kuće? – upita Joey s velikim zanimanjem.
Baš divno... Tess će iz svega izvući samo neţeljene pozive
uspaljenog portira.
 – I jedan i drugi su na poslu. Nazovite ako me trebate nešto
ozbiljno, nešto u vezi sa slučajem. – Ostavila je Joeyja na onom
nepospremljenom krevetu. Crveni ogrtač bio je jedini tračak boje u
toj polumračnoj sobi. Nekako se nadala da će ga jednog dana otkriti
producenti jedne od onih reality-emisija. Tip je roĎeni glumac.
Od Joeyeve kuće do West Baltimorea i kuće Franka Milesa,
domara koji je otkrio Abramowitzevo tijelo, bilo je nešto više od
deset kilometara. Statistički gledano, to je bila opasnija četvrt –
nekoć kvart u kojem je ţivjela srednja klasa, no koju je uništio bijeg
bijelaca, a zatim i bijeg crnaca. No Tess se ovdje osjećala ugodno.
Odrasla je u neposrednoj blizini, malo dalje niz aveniju Edmondson.
Ako je negdje u njezino vrijeme bilo sigurno, sada joj je bilo teško
odreĎeno mjesto smatrati opasnim.
Barem na prvi pogled, Frank Miles u tom je uličnom bloku bio
jedini stanovnik u vlastitome prostoru. Njegova je kuća imala
metalne nadstrešnice i bila svjeţe obojena. Minijaturni travnjak
prekrivao je gusti zeleni sag, obrubljen ruţičastim i bijelim
vodenikama, koje su pokazivale iznenaĎujuću otpornost s obzirom
na rujan. Postolje s blistavom zelenom kuglom nalazilo se točno na
sredini smaragdnog travnjaka. Tess je podsjetila na staklenu kuglu u
koju je gledala vještica u Čarobnjaku iz Oza, no ona je u njoj vidjela
samo iskrivljeni odraz vlastita lica.
Kada je pozvonila, gospodin Miles širom je rastvorio vrata, kao
da se već izbezumio od silne ţelje da se napokon vidi s njom.
Snaţno ju je uhvatio za ruku i brzo je uvukao u kuću, nakon toga
osiguravši vrata i lancem.
– Ovdje baš nije najpametnije zadrţavati se na otvorenim vratima
– reče. – Jeste za limunadu?
Pomalo omamljena, sa zahvalnošću je prihvatila ponudu, uvjerena
da se ovdje ne treba pribojavati kupaonice. Kuća je, baš kao i
travnjak, bila uredna i čista, iako su se vidjeli tragovi muškarca koji
ţivi sam. Ekran na starom televizoru bio je umrljan, a posvuda se
vidio fini sloj prašine, prašine kakvu većina muškaraca jednostavno
ne vidi. Uokvirene fotografije na zidovima bile su postavljene
krajnje pomno, ali su se na njima vidjeli tragovi prstiju. Gospodin
Miles i neka ţena na dan vjenčanja, hrpa djece, djevojka na dodjeli
diplome. Udovac, zaključi Tess. I vjerojatno najpoţeljniji muškarac
u svojoj crkvi, sudeći po struku u kojem su se nataloţili nebrojeni
sloţenci.
– Volim ove kekse – reče on, a Tess zamalo poskoči, pitajući se je
li primijetio kako pilji u njegov trbuh. No tada uvidi da nosi pladanj
s vrčem limunade i tanjurom s keksima Hydrox. Njoj najdraţim
keksima. U vrču su plivali listići metvice, a ona je po okusu –
trpkom, upravo savršenom – zaključila da ju je spravio sam,
vjerojatno samo za nju.
– Rijetko imam društvo – reče. – I ugodno mi je oko nekoga se
truditi.
– A svi oni zgodni ljudi na slikama? Unuci vas ne posjećuju?
– Nemam unuka – reče on tuţno. – Nemam ni djece. Na zidu su
većinom djeca iz škole u kojoj sam radio do mirovine. Imam
nećakinju, no ona se drogira. Da, ona bi voljela doći do mene, no
kuću bi mi za dvije minute pretvorila u sastajalište narkomana. Ne,
hvala.
– Znam kako vam je – reče Tess, iako nije imala pojma. Pitala se
kako ovaj besciljni razgovor skrenuti tako da se podrobno pozabave
pronalaţenjem trupla. Kako se činilo, gospodin Miles divno se
zabavljao. Za svaki njezin keks, on je pojeo barem četiri.
– Ali vas zanima što se dogodilo neku večer – reče sada, kao da je
i ovaj put nekako pročitao njezine misli. – Zanima vas gospodin
Abramowitz.
– Da. Znam da ste razgovarali s policijom, no ţeljela bih da se
pozabavimo nekim pojedinostima. Euvar je u deset trideset pet,
nakon što ste ga vi nazvali iz ureda, pozvao hitnu. Jeste li ga nazvali
čim ste ugledali tijelo?
– Sumnjam da je prošlo više od dvadeset sekundi. Znate, nisam
mogao ne pogledati. Zbog leša jednostavno nekako zastanete, to vas
zakoči. I prije telefoniranja pokušao sam opipati puls.
– I inače pospremate Abramowitzev ured? Dobro ste ga
poznavali?
– Klonio sam ga se. Kada je ostajao navečer, razlog su obično bile
utakmice. Nije ţelio da mu netko ulazi radi smeća. Rekao mi je da ne
ulazim u njegov ured.
– Zašto ste onda te večeri ušli?
– Vrata su bila otvorena. I nešto sam vidio... moguće nogu. Ne
znam. Nešto nije bilo kako treba.
– I u koliko je to bilo?
– Ne nosim ručni sat. – On joj pokaţe goli ručni zglob. – Vi
kaţete da je hitna dobila obavijest u deset i nešto. Ja ga vjerojatno
nisam pronašao više od nekoliko minuta prije toga. I u sobi sam
ostao sve dok netko nije došao.
– U deset četrdeset sedam. Tako stoji u evidenciji hitne.
On slegne ramenima. – Ako tako piše... Ja vam mogu reći da mi
se činilo da čekam duţe. Nije baš zabavno bdjeti nad mrtvacem.
– Koliko ste dugo bili na sedamnaestom katu? Jeste li vidjeli još
nekoga?
– Krećem s vrha i polako napredujem prema dolje. Do njihovog
kata vjerojatno sam došao oko deset i dvadeset, a poprilično sam
siguran da sam ondje bio sam. Njihov ured zauzima cijeli prostor,
tako da nema drugog prostora.
Sranje. Samo joj još treba suţavanje mogućnosti, zbog čega bi
bilo još manje vjerojatno da je Abramowitza ubio netko drugi, a ne
Rock. Ako je Miles u pravu, drugi ubojica, pravi ubojica, imao je
manje od deset minuta da uĎe i iziĎe.
– Zašto ste tako sigurni? – upita ga Tess, koja je unatoč
Tynerovim upozorenjima sada imala grub glas. – Rekli ste da ne
nosite sat.
– I nisam siguran. – On joj se ljubazno nasmiješi. Ovo mu je
vjerojatno beskrajno zabavno, pomisli Tess. U proteklih godinu
dana, u gradu je dolazilo u prosjeku do jednog ubojstva na dan, a
mnoga od njih dogodila su se u krugu od desetak kilometara od
mjesta na kojem su se sada nalazili. Preprodavači droge moţda su
baš u ovoj ulici ubili nekog neduţnog graĎanina. Takve ljude zvali
su gljivama, jer su izgledali kao da su izniknuli iz pločnika.
Preprodavačima je to bilo smiješno. I sigurno je da kod tih ubojstava
nije bilo uhićenja za manje od jednog sata.
– Znate što je zapravo smiješno? – reče on iznenada. – Kada sam
ga ugledao, prvo sam pomislio: "O, Boţe, kako ću iz saga isprati
toliko krvi?" To sada zvuči uţasno, ali tada mi se činilo da nema
prirodnije pomisli na svijetu. Samo sam razmišljao o tom sagu.
Mislite da zato nisam dobar čovjek?
Činilo se da je istinski zabrinut. Ona se u mislima vratila na
leševe koje je vidjela kao novinarka. Nije ih bilo puno. U prvom se
slučaju radilo o dvodimenzionalnim tijelima dviju tinejdţerki koje su
pokušale biti brţe od vlaka na jednom neobiljeţenom prijelazu izvan
grada. Tijelo jednog dvadesettrogodišnjaka u mrtvačnici, plavo
poput sladoleda od maline. Umro je od srčanog udara za vrijeme
razgovora za novi posao, rekao joj je mrtvozornik. Da, već je viĎala
leševe, no posao joj je bio njihove ţivote srediti tako da odgovaraju
skladnim, dobro poznatim formulama. Dob i jezgrovit opis –
"popularna plesačica u navijačkoj skupini" glasio je saţetak ţivota
jedne od djevojaka koje je spljoštio vlak – škola koju je ţrtva
polazila. Hobiji. Preokupacije gospodina Milesa doimale su se
zdravijima. No Tess nije znala kako bi mu to rekla.
– I opipali ste mu puls, je li tako? Na ručnome zglobu ili na vratu?
– Na ruci. Vrat mu je bio... mlohav i ovješen. Pokušao sam ga
dodirnuti, no činilo mi se da bi se mogao jednostavno odvojiti od
tijela. Bit će da ga je onaj mali uţasno mrzio kad ga je tako sredio.
Tess preko tih riječi ipak nije mogla prijeći. – Nismo sigurni da je
on počinitelj, gospodine Miles. Ne znamo da ga je ubio. Moguće je
da ga je mrzio, ali drţim da ga Rock... gospodin Paxton... nije ubio.
On se nasmiješi. – Imate pravo, gospoĎice Monaghan. Neduţan je
dok mu se ne dokaţe krivnja, tako se uvijek kaţe. No ja vam mogu
reći, da mu ne bih ništa zamjerio. U podnevnim vijestima čuo sam da
je gospodin Abramowitz moţda ševio njegovu djevojku. Kada to
dozna i porota... ne bi me začudilo da ga oslobode. To što je radio taj
čovjek nikako nije bilo dobro. Bio je zao.
 Ovo je super. Televizija već zna za Avu, iako moţda ne po imenu.
Izgleda da je policija jutros dopustila da u javnost procuri i nekoliko
pojedinosti. Nakon tako brzog uhićenja vjerojatno su bili
velikodušni. A ako televizija ima to, novine će traţiti više. Tess je
znala da će Baltimore, u trenutku izlaska jutarnjih novina, vjerojatno
moći doznati i koliko plombi Ava ima u ustima, te osjeća li u zubima
bockanje dok jede smrznuti jogurt.
Keksa više nije bilo, a čak se i srdačni gospodin Miles drţao kao
da je spreman okončati susret. Tess se odvezla kući, razmišljajući o
tome kako bi taj gospodin bio divan svjedok optuţbe, usput
osluškujući neki neobičan zvuk u motoru automobila. Činilo joj se
da će je taj zvuk stajati najmanje dvjesto dolara. Bude li sreće, nakon
cijele ove avanture mogla bi ostati na nuli.
Vratila se kući. Uspela se straţnjim stubištem kako bi izbjegla
Kitty. Ona bi traţila podroban opis cijelog dana. A Tess je samo
ţeljela Tyneru pripremiti prijepise materijala koji je snimila na
kasetu i svega što je zabiljeţila, a zatim sjesti na pod ispod tuša i
prepustiti se snaţnome mlazu vruće vode.
No imala je društvo – jednu od onih osoba koje uĎu zahvaljujući
vlastitome ključu, svuku sve osim donjeg rublja i uvuku se u krevet.
Posjetio ju je Jonathan Ross.

9
Tess je Jonathana Rossa nekoć smatrala upravo šokantno
originalnim, no vrlo ubrzo shvatila je da svaki list ima svojeg
Jonathana Rossa. Čovjeka koji pokriva policiju, i pritom ţeli biti
policajac, a odijeva se poput televizijske verzije detektiva u civilu –
poduţa kosa, koţni remenčić oko vrata s talismanom, dijamantna
igla na jednom uhu. Čovjek koji svoje priče obogaćuje
neimenovanim duţnosnicima i "izvorima bliskima istrazi". Čovjek
koji se sluţi najsuvremenijim uličnim ţargonom i zamalo uspijeva
biti uvjerljiv. Neki od tih ljudi pravi su junaci, neki predmet
podsmjeha. Jonathan je u svoje vrijeme uspijevao biti malo od
jednog, malo od drugoga, no bio je zvijezda u usponu i sve se manje
ljudi smijalo na njegov račun. Tess se i dalje smijala, a to je i bio
jedan od razloga zbog kojih joj je dolazio. Upoznala ga je kada su u
isto vrijeme počeli raditi u Staru – njoj je to bio prvi posao, a njemu
prvi nastup u velikome gradu.
U ono vrijeme, prije pune četiri godine, meĎu njima je postojalo
nešto što se moglo nazvati vezom, potpunom vezom koja je
obuhvaćala i naporna kasnonoćna prepucavanja, svaki put isključivo
o istoj stvari: Čemu biti zajedno ako znaš da jednog dana više
nećemo biti zajedno? Prekinuli su s gašenjem novina, u vrijeme kada
je puno ljudi nekako napustilo Tess, kao da bi njezina nezaposlenost
mogla biti zarazna. A onda, prije pribliţno godinu dana, kada je
njegova najnovija veza počela upadati u sve veće poteškoće,
Jonathan se ponovno pojavio. Tess je postala njegovim štitom pred
tom drugom ţenom. Dolazio je, odlazio, nikada nije zvao. Tess je
samoj sebi govorila da joj je svejedno. Ovako joj je bolje, govorila je
drugima. Jonathan je tek još jedna sprava za fitness, dio kućne
teretane. Pokušavala je ne razmišljati o njegovoj djevojci, a ako bi i
pomislila na nju, samo je slegnula remanima i u sebi rekla: No da, ja
sam došla prva.
Jonathan je sada iz kreveta, kao i uvijek, upita: – Još imaš onako
dobro tijelo?
Kako je tradicija i nalagala, Tess odgovori: – Ne znam. Dopusti
da se svučem i pogledam.
– To je to tijelo. – Tijelo joj se nije mijenjalo još od šesnaeste
godine, kada ga je njezina majka proglasila opscenim i počela davati
sve od sebe kako bi ga zaklonila od očiju javnosti. Tess, koja je po
prirodi bila skromna i nenametljiva, istog se trenutka prometnula u
ekshibicionisticu koja je uokolo trčala u najmanjim mogućim
bikinijima do kojih je uspjela doći. Na njezino veliko iznenaĎenje,
tako je do mladića dolazila neusporedivo lakše nego točnim
pogocima u bejzbolu i raznim drugim sportskim podvizima. Kao
tinejdţerka je bila omiljena.
 – Na čemu radiš? – upita Tess poslije, nakon stanke koja nije
potrajala predugo, te iz hladnjaka uzme pivo i vrati se u krevet. –
Čini mi se da u novinama već neko vrijeme ne viĎam tvoje ime. –
Uvijek se pretvarala da su joj promaknuli njegovi članci, koliko god
bili istaknuti.
Jonathan se nije ni trudio podsjetiti je da je još jučer imao članak
preko cijele stranice, članak o Abramowitzevoj smrti. Prezirući sve
vijesti i članke koji se istraţuju i pišu za manje od šest tjedana,
dnevnicima se nudio samo kada bi od izvora dobio nešto što je bilo
presočno da bi samo tako propusito priliku. Produktivnost loše utječe
na čovjeka. Novinarski rad tako postaje jeftin, običavao je reći
Jonathan.
– Pratim nekoliko osuĎenika na smrt. Sve otkako su smaknuli
Thanosa počeli su stjecati dojam da bi stvarno mogli umrijeti. Znaš,
neki su unutra već cijelu vječnost, dovoljno dugo da zaborave da ih
zapravo treba smaknuti. Sada više nisu tako samouvjereni i mirni.
– Nije mi jasno kako taj slučaj utječe na njih, ako baš ne mole da
ih ubiju. Zakon se nije promijenio.
– Ali prije ili poslije ostat će bez mogućnosti ulaganja ţalbe –
ustrajao je Jonathan. – Thanos će otvoriti...
– Otvoriti vrata pravoj lavini? Da vidimo... Imaš već spreman
odgoĎeni uvod. Već si napisao cijeli članak. – Obraćala se boci piva
kao da je riječ o mikrofonu, sluţbenim glasom televizijske spikerice.
– Počinjemo s tri dirljiva odlomka o jednome od zatvorenika....
"John Smith sjedi u ćeliji u Marylandu i čeka smaknuće, broji dvije
stotine četrdeset dana koliko mu je donijela posljednja ţalba"...
Pokoji podatak o Thanosu, skladno ubačen, a zatim: buuum!
Obvezatni odgoĎeni uvod, koji glasi: "Zatvorenici osuĎeni na smrt
uvjereni su da je je Thanosovo smaknuće otvorilo vrata pravoj lavini
prenagljenih smaknuća u Marylandu, u kojem je sloţeni sustav
rješavanja ţalbi nekoć gotovo posve dokinuo smrtnu kaznu".
– Kučko! – reče Jonathan, ali bez oštrine u glasu. Kao
ekskomunicirana novinarka, Tess se mogla izvlačiti s takvim
porugama. – Ali, nije loše. Moţda ti ukradem taj odlomak.
 U tom trenutku oglasio se njegov pager i Jonathan poleti prema
telefonu. Desk gradske rubrike. – Ne. Ne. Hej, dajem sve od sebe...
Ne. – Zatim je namignuo Tess. – Na tome upravo radim. – Zatim
spusti slušalicu, povuče je na sebe i počne ispočetka, ne ţureći se.
Bolje, pomisli Tess, ovo je već puno bolje.
Poslije, u zamračenoj sobi u kojoj se na noćnome ormariću
nalazilo šest praznih boca Molsona, Jonathan uvuče prste u Tessinu
raspuštenu kosu i reče: – Znači, ti znaš tog Darryla Paxtona, ne?
Kompić s veslanja?
Tess oslobodi kosu i prebaci se na suprotnu stranu kreveta,
pokušavajući meĎu njima ostaviti što veći razmak. – Još radiš na tom
članku?
– Sluţbeno ne. – Drţao se opušteno, nije mu bilo ni najmanje
neugodno. To je bilo to nešto u vezi s Jonathanom, ta njegova
neskrivena ambicioznost, krajnja iskrenost u vezi s motivima... zbog
toga su manipuliranje i bešćutnost neki put bili gotovo šarmantni.
– Ali mogao bi raditi, kada bi se dokopao neke čudesne
pojedinosti, u to sam skoro sigurna. – Tess je bila čvrsto odlučila
drţati se jednako pribrano i nehajno kao on, kao da su se upustili u
partiju pokera. – Ţalim... Nemam ništa čudesno.
– Ali nešto znaš – pokušavao je on dalje. – Moţda nešto više o
motivu? Svi znaju da se radi o ţeni, ali nemamo ništa konkretno. Je
li joj se Abramowitz upucavao? Ševio ju je?
– Ne mogu ti pomoći, Jonathane.
– Samo ime.
– Ne.
– Neku čudesnu pojedinost... nešto što nitko nema. Nešto o
Paxtonu. Je li raspaljiva osoba? Moţda je i prije udarao ljude koji ga
ljute? Odakle je došao? Mogao bih poraditi na svojim izvorima,
provjeriti je li kao maloljetnik radio prijestupe...
Tess je sjedila posve nepomično. Nije ţeljela ni za milimetar
pomaknuti glavu, ni potvrdno ni niječno.
– Mogli bismo krenuti s pričom o tome kako je Paxton bivšeg
olimpijskog veslača angaţirao da ga brani, a kolegicu s veslanja da
pomogne u istraţivanju slučaja. – Nasmiješio se, iako ne pretjerano
ljubazno. – Ah, da. Danas sam nazvao Joea Dumbartona, da vidim
što još zna. Tip je dobar, od njega sam doznao za knjigu gostiju. No
danas je već s nekim razgovarao i nije htio dopustiti da ga još netko
gnjavi. Usput, rekao je da si komad.
– No, da, to je jedini razlog zbog kojeg sam se upustila u cijelu
priču: kako bih upoznala poţeljne samce.
– Ako priči pristupimo s te veslačke strane, tvoj bi frend mogao
ispasti jako glup. Čak iracionalan.
Tess slegne ramenima. Dobro za jedan odlomak. Čak ni Jonathan
od toga ne bi uspio izvući cijeli članak.
On ustane i stane navlačiti odjeću. – Svejedno bih došao.
Nedostajala si mi. Nedostaje mi to tijelo. Ne ljutiš se?
– Jonathan, da sam se ljutila na sve neprisotojne i bezosjećajne
stvari koje sam doţivjela od tebe, već bih se odavno pretvorila u stup
soli.
– To nema veze s pričom o Lotu i ţeni koju je pretvorio u stup
soli. Ona se osvrnula i pogledala Sodomu. Kao katoličko-ţidovska
kombinacija, trebala bi poznavati barem Stari zavjet.
– Nisam katoličko-ţidovska kombinacija. Nisam ništa, čak ni
ateist. Kratko i jasno: baš ništa.
– Kako god hoćeš. – On je poljubi u vrat. – Vidimo se poslije,
ništa.
– Kako god... Bit će ti najbolje da kreneš kući. Nije već vrijeme
za odlazak u krevet?
Nije znala gotovo ništa o njegovoj djevojci, čak ni kako se zove.
Bila je to neka djevojka s kojom je išao u srednju školu, negdje u
washingtonskom predgraĎu. Vjerojatno bogata, ako uopće postoji.
Tess neki put i nije bila posve sigurna. Ako postoji, moţda se i
naviknula na Jonathanovu nevjeru. Jonathan Ross za dobar bi se
članak uvukao u svačiji krevet.
Tessina Toyota našla se sutradan ujutro u ulici Light iza Rockova
bicikla. Za njim je pojurila Hanoverom i Waterviewom i tako došla
do kluba. Ni ovaj put nije bilo domara, pa je Rock vrata otključao
svojim ključem.
– Vidimo se na drugoj strani – reče joj. Do teretane i stuba koje su
vodile iz nje dolazilo se jedino kroz mušku ili ţensku svlačionicu.
Tess ubaci ključeve u jedan prazan ormarić i zastane kako bi
pogledala vlastito lice u dugačkome ogledalu. Sivo, malko podbuhlo
pod očima, kao i uvijek u šest ujutro. Jonathanov dolazak nije
ostavio neobičnih tragova. Ona gurne vrata i uĎe u maleno
predvorje, prepuno utega i ergometara. Laičkim jezikom, sprava za
veslanje. Tess je to u sebi zvala spravom za mučenje.
Rock je stajao zagledan kroz prozor na zapadnoj strani.
– Pljusak za najviše petnaest minuta, reče autoritativnim glasom,
poput nekog Indijanca koji u filmu osluškivanjem podrhtavanja
zemlje predviĎa nailazak krda. Tess se činilo da se takvi oblaci
uvijek rasprše s izlaskom sunca, no nije imala namjeru protiviti mu
se.
– Odlično – reče. – Bog mi na taj način ţeli reći: vrati se u krevet.
– Što kaţeš na utrku na suhom? Na pet tisuća metara?
– Uvjeti?
– Doručak onome koji se više pribliţi osobnom rekordu.
– Ispod ili iznad?
– OK. Ako ja za deset sekundi nadmašim svoj najbolji rezultat, a
ti imaš devet više od svojeg, ti pobjeĎuješ.
– Pod uvjetom da pristanem, koji je tvoj osobni rekord na pet
tisuća? Moj je... dvadeset dvije minute.
– Kako samo laţeš! Ja sam bio nazočan kada si došla ispod
dvadeset jedne i povraćala po tenisicama.
– U redu, moja je granica dvadeset jedna minuta i trideset
sekundi. Ali nemoj zaboraviti da sam vidjela kako pet tisuća prelaziš
za osamnaest.
– Dogovoreno.
Tess na spravi namjesti udaljenost i poveţe noge remenima.
Unatoč visini, morala se istegnuti kako bi došla do drvenih poluga,
izlizanih od hrapavih ruku nebrojenih veslača. Poluge su bile
povezane s lancima, a oni s velikim zamašnjakom. Sjedalo nalik na
biciklističko povukla je do gornjeg dijela metalne motke, savijenih
koljena, desne ruke meĎu nogama, lijeve postrance, pognute glave.
Na Rockov znak povukla je poluge do prsa, i premjestila se unatrag,
zatim ponovno prema naprijed i tako dalje, a mjerač je počeo
škljocati. No koliko god se brojač vrtio brzo, sekunde su prolazile još
brţe.
Za razliku od većine sprava za vjeţbanje, ova je mjerila koliko se
čovjek trudi, a Tess ju je mrzila upravo zbog toga. Za razliku od
stepera, na kojem se mogla uhvatiti rukama i malo poštedjeti noge,
ili za razliku od bicikla, na kojem je po nekoliko kilometara mogla i
zabušavati, ovaj ureĎaj točno zna što radi. Poteţi snaţno i
djelotvorno, pa će se povećavati i broj "prijeĎenih" metara. Brzi
zaveslaji – broj potezanja u minuti – neće zavarati ureĎaj ako potezi
nisu snaţni.
Digitalni displej pokazivao je tempo od dvadeset pet zaveslaja u
minuti, pet stotina metara za malko više od 2:10. Tess zatvori oči i
koncentrira se na taj tempo, oponašajući veslanje u utrci, gotovo kao
da i nije svjesna Rocka koji uz nju proţivljava vlastitu zamišljenu
utrku. Ona je sada bila na rijeci Chester, pogleda prikovanog za
koščata leĎa i bijeli vrat voĎe ekipe, Whitney Talbot.
Tess otvori oči. Prvih 2.500 metara prešla je za 9:35, no znala je
da nikako ne moţe odrţati tempo kojim bi do cilja došla za manje od
dvadeset minuta. Sada malo opusti ruke, veslati nastavljajući samo
zahvaljujući snazi nogu. Treba se samo potruditi. Rock će joj ionako
platiti doručak. Ona će ga šokirati, i njega i sve koji se naĎu kod
Jimmyja, i naručiti nešto posve drugo. Pečena jaja. Palentu s
prţenom svinjetinom.
Od razmišljanja o hrani samo je povećala brzinu. Uspije li
posljednjih petsto metara prijeći za manje od dvije minute, bit će to
njezin osobni rekord. Rock je dijelom imao pravo, dotada je njezin
rekord bio 21:02, samo što je povraćala po njegovim tenisicama.
Takvu pojedinost moţe zaboraviti samo pravi prijatelj. Poteţući
svom snagom, počela je osjećati blagu vrtoglavicu i mučninu. Nema
toga što bi se moglo usporediti s tim elementom utrke – ni sprint, ni
dizanje utega, čak ni boks s velikom vrećom, u što se ona upuštala
kada je mala ofucana dvorana u susjedstvu bila pusta. Boljeli su je
listovi, ţeludac se dizao opasno blizu grla, osjećala je peckanje u
podlakticama, a imala je dojam da bi joj koţa mogla jednostavno
odletjeti s tijela. Nije joj preostalo ništa, a ipak mora pronaći još
malo snage. Posljednjih deset metara prešla je završnim, neizrecivo
bolnim potezom: 20:55, sedam sekundi brţe od vlastitog rekorda.
Ona ispusti ručke i spusti glavu meĎu koljena, hvatajući zrak.
– Pobijedila si – reče Rock.
Tess odmahne glavom, ne uspijevajući ni progovoriti. Rock je
završio još davno. Čak i kada bi joj pokušao dati prednost, nadvladao
bi ga vlastiti natjecateljski karakter, te bi pobijedio. Ona podigne
glavu i pogledala brojke na njegovu mjeraču: 18:30. Moţda i
najlošije vrijeme u njegovoj karijeri, barem pola minute sporije od
osobnog rekorda.
– Bit će da sam malko dekoncentriran – ispriča se on. – Ali
ponosan sam na tebe. Stvarno si se iskazala.
Ona se neuvjerljivo nasmiješi i s mukom ustane. Noge su odmah
popustile, tako da se morala nagnuti, rukama se nasloniti na bedra
kako ne bi pala. I dalje je disala isprekidano, jedva dahtala. U mozgu
su se formirale riječi, ali usta ih nisu uspijevala izgovoriti. Usta su
ţeljela samo gutati što više zraka.
Rock joj pod bradu postavi plastičnu kantu za smeće i poloţi dlan
na potiljak. – Nemoj zadrţavati. Bit će ti puno lakše ako sve izbaciš.
– Ţeludac joj je bio prazan, tako da je izbacila samo rijetku, prozirnu
tekućinu, poput psa koji se najeo trave. Rock joj rubom svoje znojem
natopljene majice obriše lice, a zatim pomogne da se spusti na jedinu
stolicu, te joj počne masirati listove.
Bilo je neobično što joj muškarac tako dira tijelo, a ona ne osjeća
ništa, baš ništa. S Rockom je uvijek bilo tako. Preveliki su,
razmišljala je, zajedno gotovo nalik na dvije nakaze, da bi netko i
razmišljao o mogućnosti da budu par. Tako je, činilo se, mislio i on:
Sve djevojke s kojima je s vremena na vrijeme hodao bile su sićušne,
iako nijedna nije bila krhka kao Ava. Dok joj je masirao noge, nije
bilo ni primisli ni napetosti. Koliko bi sve samo bilo drukčije da je
izmeĎu njih postojalo nešto više. Ne bi bilo Ave. Abramowitz ne bi
bio mrtav. Ne mogu slobodno birati, pomisli Tess cinično, ali
slobodno mogu padati. Oh, kako su samo pali.
– Uţasno si dobar prema meni, Rock.
– I ti prema meni.
– Ne. Ja... ja sam sve zeznula. Uvalila sam se do grla i tebe
povukla za sobom.
– Zamisao nije bila moja, sjećaš se? Ne slušaj Tynera, Tess. Ja ga
ne slušam. ni slučajno.,
Došao je trenutak da mu prizna, da mu kaţe kako je manipulirala
njime, kako je pokušala manipulirati Avom, pokušala srediti stvari
tako da mu uzme ček, a da mu pritom ne slomi srce. Ali nije rekla
ništa.
I odjednom je ona kiša koju je Rock predvidio počela padati, jako,
pravi pljusak uz sijevanje i grmljavinu. Da je nije upozorio, ona bi
sada bila na rijeci, dovoljno daleko da se naĎe u stvarnoj opasnosti.
Za ovakvih je oluja opasno biti na otvorenome, jednako opasno
vraćati se prema klubu.
– Idemo naprijed, gledati – reče Rock. – Volim ovakve oluje.
Vratili su se svatko u jednu svlačionicu, pononvno se našli u
velikoj prostoriji koja je zauzimala cijelu sjevernu stranu zgrade.
Iako je bila ukrašena priznanjima, fotografijama i crteţima veslača u
čamcima, pravi veslači u nju gotovo i nisu zalazili. Grad ju je svakog
vikenda iznajmljivao za vjenčanja i slične svečanosti. Iako ni po
čemu nije bila osobita, dvorana je bila traţena samo zbog predivnog
pogleda na Patapsco i grad – Camden Yards, tri velika rezervoara za
plin koja su se dizala i spuštala ovisno o dotoku prirodnoga plina,
neboderi u središtu grada. Pogled je još bolji noću, kada je sve puno
obrisa i bijelih svjetala.
– Moţda nam se posreći da grom udari u IBM-ovu zgradu – reče
Tess, misleći na bijeli neboder koji se općenito smatrao jednim od
deset najgorih arhitektonskih rješenja u gradu.
– Ili u zgradu Maryland National Banka – reče Rock. – Pardon,
Nations Banka. Još se ne mogu naviknuti na to da tvrtka iz Sjeverne
Caroline u vlasništvu ima najveću marylandsku banku.
– Ni ja se nisam navikula na to da je Aerodrom prijateljstva
postao MeĎunarodni aerodrom Baltimore-Washington, a to je bilo
prije više od dvadeset pet godina.
– Neki put čini mi se da Baltimore odreĎuju stvari iz prošlosti, a
ne sadašnjosti.
– No, da i Star je sada u luci...
– Coltsi... ne, Ravensi ne mogu nadoknaditi gubitak ekipe
Johnnyja Unitasa...
– Nema Hutzlerove robne kuće..
– McCormick je negdje u predgraĎu, pa u luci više nema mirisa
cimeta...
– Nema ni buvljaka kod Edmondsona...
To su bili njihovi tipični razgovori: sastavljali su popise, nizali
hrpe gotovo nepovezanih činjenica. Tess nije znala je li to, općenito
uzevši, muški način komuniciranja, ili samo stil karakterističan za
Rocka. U svakom slučaju, njoj se sviĎao.
On je promatrao munje. Tess ga pogleda i prisjeti se Jonathanovih
pitanja. Odakle je potekao? Je li već napadao ljude? Znala je samo
da se nije rodio ovdje, iako je u Baltimoreu ţivio već toliko da ga je
smatrao domom. Njihovo je prijateljstvo počivalo na sadašnjosti i
tek su se rijetko doticali prošlosti. Tess je pretpostavljala da je to
temelj muških prijateljstava – počivaju na aktivnostima, bezazlenim
šalama i zadikrivanju, sportskim rezultatima. Što kaţeš na bejzbol,
ha? To joj se sivĎalo. Osim toga, Baltimore je prepun ljudi koji
poznaju njezinu ţivotnu priču. Bilo je pravo olakšanje naići na
prijatelja koji ţeli pričati samo o aktualnim dogaĎajima, o tome
poboljšavaju li antioksidanti sportske rezultate.
Oluja je odmicala prema istoku. Tess je gotovo mogla uzeti kredu
i povući ravnu liniju na staklenim vratima. Desno od zamišljene crte
nebo je bilo crno, prošarano munjama; lijevo je naoblaka bila
isprekidana, vidjeli su se i dijelovi vedrog neba. Gotovo sablastan
prizor: crno-bijeli Baltimore. Ona uhvati Rocka za ruku. Na njoj
ništa nije bilo ljupko i draţesno, no dlanovi su joj bili osobito krupni,
nazubljenih noktiju i s veslačkim ţuljevima. Rockov je dlan bio još
veći i još grublji. I zbog toga joj je bio drag. On je njeţno stisne. Zna
koliko je snaţan, zna biti njeţan, zna obuzdati tu silnu moć. Ali o
tome mora razmišljati, uvidi sada Tess. Mora se potruditi.

10
Whitney – bivša cimerica s faksa, ponekad najbolja prijateljica, a
ponekad i najţešća protivnica – nazvala je u deset ujutro, kada je
Tess napokon počela prepisivati snimke i bilješke. Jedva je dočekala
prekid. Znala je napisati novinski članak ili priopćenje za javnost o
sastancima s Dumbartonom i Milesom, no izvještaj je za nju bio
nepoznata forma. Treba li napisati sve ili razborito odvajati vaţno od
nevaţnoga? Smije li biljeţiti vlastite dojmove ili je i ovdje najbitnija
objektivnost? Našavši se pred nepremostivom zaprekom, radosno je
poletjela prema telefonu.
– Priča se da si se ponovno vidjela s Jonathanom – reče Whitney
umjesto pozdrava.
Tess uzdahne. – Kladim se da je jutros došao na posao i svima u
Beacon-Lightu poslao e-mail tipa: "Tess Monaghan s vama će
spavati, ali vam ništa neće reći".
– Ne, ali je izveo jedan od svojih jedinstvenih prizora, samo za
mene: mahnito je koračao oko svojeg stola kad god bih prošla pored
njega, glasno se ţalio uredniku gradske kako "ona" ništa ne ţeli
otkriti. Zgodan prizor.
– Ja ništa ne otkrivam. Iz mene ništa ne curi. To mi je jedna od
najboljih osobina.
– A da se naĎemo na ručku u Tateu... samo na papiru, naravno.
Uvijek mogu ustvrditi da sam pokušavala pridobiti teţak izvor. Ali
odlazim ako progovoriš. Ili samo pisneš. Ako nešto iz tebe iscuri. U
zadnje sam vrijeme bila na dosta takvih sastanaka. To ti je nešto kao
znanstvenofantastični roman. Za njima ostanu samo male lokvice.
 – Eto što su ti zgodne usporedbe. Oko podneva?
– Dvanaest i petnaest. Ako budem kasnila naruči mi pitu od
rakova i salatu od kupusa. Pogačicu, ne sendvič. S grila, ne prţenu. –
Whitney nikada nije imala namjeru zapovijedati, no neki su tonovi
Talbotima jednostavno priroĎeni.
Njezino se prezime nije izgovaralo kao naziv lanca trgovina
odjećom, nego kao okrug na istočnoj obali, gdje njezina obitelj
ljetuje. Tess se upravo zaprepastila kada se Whitney, kada su se tek
upoznale, na prvoj godini faksa, predstavila tako razvučenom
intonacijom. "Whitney Tall-but", rekla je i snaţno joj stisnula ruku,
kao da odmjerava njezinu snagu. I Tess je stisnula ruku, sumnjičavo
promatrajući u to divno stvorenje – ravna plava kosa, uske zelene
oči, duge kosti i oštra donja vilica kojom bi mogla rezati sir. Ovu bih
ţenu mogla ili voljeti ili mrziti, rekla je Tess samoj sebi, no prema
njoj nikada neću biti indiferentna. Na koncu je zaključila da će je
voljeti. Bila je to odluka zbog koje je rijetko ţalila.
I unaotoč tome, nikad nisu prestale s meĎusobnim nadmetanjem.
Whitney je bila najbolja veslačica, Tess je najjača. Whitney je bila
bogata i vitka, Tess divlja i impulzivna. U razredu su zaboravljale da
se bore za vrhunske ocjene i sanjale o nagradi Sophie Kerr,
neobaveznoj stipendiji za autora najboljeg pisanog rada. Whitney se
sklonila s puta prešavši na Yale kako bi diplomirala japanski. Tess je
ostala bez nagrade, koju je dobio povučen, dugokos mladić kojeg
dotada nije ni primijetila.
Moţda sam tog dana pogršeno izabrala, razmišljala je dok je
čekala na Whitney u staromodnoj blagovaonici restorana Tate's.
Moţda bih je ipak trebala mrziti.
– Ako ikada budem plaćala ručak, moţemo li otići na neko
pristojno mjesto? – upitala je Tess kad je Whitney konačno stigla. –
Vi bijeli protestanti imate najgore osjetilne pupoljke na svijetu.
– Ovo je savršena hrana za utjehu. Kristalka s preljevom iz
bočice. Tjestenina sa sirom. Uputi se malo dalje ulicom – Whitney je
savršenom bradom pokazala u smjeru obliţnjeg Tuscany Grilla,
trenutačno najotmjenijeg baltimorskog restorana – ondje je hrana
poput miješanih brakova. Ţele od pistacija i metvice. Fajitas s
porilukom. Kozji sir i maslac od kikirikija. Ma daj, molim te...
– Miješani brakovi – ponovi Tess zamišljeno. – To se u zadnje
vrijeme baš i ne spominje.
– Samo čitaj Beacon-Light. Mislim da će od mene traţiti da idući
tjedan na tu temu napišem uvodnik.- Otpila je gutljaj prezaslaĎenog
ledenog čaja i uzdahnula kao da je popila čisti nektar. Starije ţene u
dvorani s odobravanjem su gledale mladu ţenu pomodno zadignute
koja je na sebi imala morskozelenu pletenu haljinu kupljenu u Jones
& Jonesu. Whitney u svemu ima savršen ukus, osim u hrani,
razmišljala je Tess, premda ima nos za dobar viski. Već je i na faksu
bila sklona kvalitetnom škotskom viskiju, gotovo dosadna sa svojom
potragom za najboljim Martinijem na istočnoj obali.
Bez tračka sputanosti Whitney je ţlicom kucnula po čaši, kao da
označava početak kakvog sastanka. Uostalom, i sama potječe iz
obitelji dugačkog niza predsjednika otmjenog kluba. Počinje
sastanak nekadašnjih studenata Washington Collegea, podruţnica
North Side. Ima kakvih starih pitanja? Ne. Novih? Da, nemilosrdno
zabadanje nosa u tuĎe poslove.
– Onda, kako stoje stvari s tvojim novim poslom, kakav god bio?
Privatni detektiv? Polulegalno? Radiš na jednom od
najinteresantnijih slučajeva u gradu. Ispričaj mi sve.
Bio je to Whitneyin stil, ravno u srţ problema, no Tess je za
sobom imala jedanaest godina iskustva u odbijanju Whitneynih
frontalnih napada. – Pitaš kao prijateljica ili kao zaposlenica Beacon-
Lighta? Ni u jednom ti slučaju ne mogu previše reći. Radim za
njegovog odvjetnika. Sve što znam strogo je povjerljivo.
– Pošteno. A što je s glasinama da si sve to ti izazvala kad si
svojem prijatelju Rocku rekla da ga cura vara?
Tess je zaboljela nemarno netočna verzija čitavog dogaĎaja.
Whitney očito nije samo prisluškivala Jonathanov razgovor s
urednikom.
– Znaš, ovo je drugi put u dva dana da me netko iz Beacon-Lighta
pokušava navesti na to da progovorim. Zar nemaš drugog načina da
doĎeš do informacija?
– "Navesti te da progovoriš". Zanimljiv naziv za Jonathanovu
metodu prikupljanja informacija. Jeste li sinoć puno "brbljali"?
Rad na redakcijskoj stranici izoštrio je Whitneyin um i otupio
njezine osjećaje, pa je svakoj temi pristupala kao da je tek teoretske
naravi, posve apstraktna.
– Prestani me musti- rekla je Tess. – Rekla sam ti da o slučaju ne
smijem govoriti, i to je to.
– Oh, Tesser – Whitney se stvarno drţala pokajnički. – Nisam te
došla cijediti. Zapravo ću te nahraniti. Samo sam mislila da bih se
prvo mogla malo zezati. Kad si postala tako prokleto razdraţljiva?
Iz aktovke je izvadila smeĎi fascikl. Gotovo ga je bacila na stol, a
iz njega su se rasule fotokopije i novinski izresci o Michaelu
Abramowitzu. Svjeţe isprintani članci, fotografije, saţeci, biografski
podaci. Jedino je knjiţnica Beacon-Lighta, nedostupna običnim
smrtnicima poput Tess, mogla iznjedriti ovakvo blago.
– Bacila sam pogled nakon što je jedna knjiţničarka pronašla sav
materijal – rekla je Whitney. – Ništa mi nije upalo u oči, iako je,
prije nego što je prešao u privatni sektor, bio poprilično kontroverzan
mali javni branitelj. Odnedavno pozira s osmijehom na licu, gradom
šeta u unajmljenom smokingu.
Tess je izvukla sjajnu crno-bijelu Abramowitzevu fotografiju
snimljenu na prošlogodišnjoj svečanosti tradicionalnoga plesa.
Smjerno je gledao u objektiv, s pićem ruci, ramena toliko uskih da su
se izgubila negdje u smokingu. Nisu joj trebale Whitneyne oči da bi
shvatila da je smoking iznajmljen i da mu stvarno ne pristaje. Vitke
ţene u ruţnim haljinama, koje su skuplje od onih lijepih, stajale su
mu s obje strane, lica okrenutih prema naprijed, ali odmaknutih
tijela, kao da im je neugodno što će ih vidjeti s nekoć zloglasnim
odvjetnikom.
– Zanimljivo – no nisam sigurna što sa svim tim učiniti. Tyner je
moju ulogu u slučaju prilično jasno odredio.
– Gluposti. – Whitneyin glas bio je samo za nijansu tiši od
promuklog uzvika. Nasreću, većina ţena koje su ondje objedovale
bile su odviše tašte da bi nosile slušna pomagala, pa su samo
nastavile kriomice pogledavati elegantne mlade ţene. Zašto naše
unuke ne mogu biti tako uglaĎene, pitale su jedna drugu.
– OK, priznajem: Jonathan mi je rekao da radiš za Tynera.
Ispitivanje članova osiguranja i čuvara... predosadno. Jednostavno
moraš ući u trag svakome tko je ikada imao nešto protiv
Abramowitza. To ne bi trebalo biti teško. On je bio prvoklasno
govno koje je ništarijama pomagalo da tuţe ništarije. Završio je
braneći tvrtku za proizvodnju azbesta, a to su ništarije par
excellence. Ne bi baš trebao nedostajati ljudi kojima se gadio.
– Da, ali Tyner je rekao ...
– Tyner je rekao. Odkada ti razmišljaš o tome tko ti je što rekao?
Kad si ti to postala oprezan mali mišić koji cijelo vrijeme čeka
dozvolu, previše prestrašen da sam preuzme inicijativu?
Direktan pogodak.
– Postala sam oprezan mali mišić, da upotrijebim tvoj savršen
izraz, točno onoga trenutka kada sam shvatila da je moj posljednji
samoinicijativni pokušaj jednog od mojih najdraţih prijatelja moţda
potaknuo da nekoga ubije. Vidiš, glasine su manje-više točne,
Whitney. Rockovu sam zaručnicu navela da mu prizna kako je
spavala sa svojim šefom. Mislila sam da će s njome samo prekinuti,
a ne da će tipu slomiti vrat.
– Misliš li da je on to učinio?
– Kaţe da nije, a on ne laţe. No ako je bio dovoljno bijesan... –
Tess nije ţeljela dovršiti vlastitu misao.
– Sjećam ga se s nekih utrka...- Whitney je prestala trenirati, no i
dalje je dolazila na velika natjecanja. – Dojmio me se kao jedan od
onih tipova koji su toliko ogromni i snaţni, da naprosto moraju biti
njeţni, jer bi u suprotnom uništili sve što im se naĎe na putu.
– Kao Lennie u O miševima i ljudima.
– Točno.
– Postoji samo jedan problem u vezi s tom usporedbom, Whitney.
Lennie je imao lošu naviku da kao slučajno ljudima zaokreće vrat.
Vrativši se kući, Tess je odjenula u majicu kratkih rukava i kratke
hlače te uključila glazbenu liniju. Iako je imala CD-player, gotovo da
i nije imala diskova – u tehnološku revoluciju uključila se pribliţno
mjesec dana prije propasti Stara. Zbog financijske nuţde
prvenstveno je slušala albume i kasete iz studentskih dana.
Zahvaljujući alternativnim radijskim stanicama bila je u toku s
novom glazbom, iako su je više zanimale starije stvari: Cole Porter,
Johnny Mercer, Rodgers i Hart. Sve sami klasici, svi osim Irvinga
Berlina. U osmom je razredu morala glumiti Kip slobode, zbog čega
zapravo nikada nije preboljela "Give me your tired...". Osim toga,
netko od doseljenika uštipnuo ju je za dupe.
Abramowitzev je dosje bio mješavina starih i novih tehnologija.
Fotokopije starih novinskih izrezaka, ispisi s mikrofilmova,
kompjutorski ispisi s pretraţivača nacionalne baze novinskih
podataka Nexis. Knjiţničarka u Beacon-Lightu u nekom je gradskom
smeću od novina, s pravom nestalom s trţišta, pronašla čak i njegov
laskavi portret.
Njezin je radni stol bio premalen za takvo bogatstvo. Sadrţaj
fascikla raširila je po podu, izreske i fotografije slaţući na tri hrpe
koje su predstavljale različite faze njegove karijere. Javni
pravobranitelj. Tuţitelj. Odvjetnik u velikoj tvrtki.
Prva je faza njegove karijere najviše obećavala, budući da su
mnogi koje je branio već bili nekoga ubili ili silovali. Tess je znala
da će nezadovoljni optuţenik prije traţiti krv vlastitog odvjetnika
nego tuţitelja ili suca. Naposljetku, tuţitelju je zadaća ukloniti te s
puta, dok se sudac samo drţi zakona. MeĎutim, odvjetnik je plaćen
za to da se bori zubima i noktima. Čak i ako novac nije optuţenikov,
kao što je bio slučaj s njegovim prvim klijentima, čovjek ipak
očekuje da nešto zauzvrat dobije. Još dok je radila kao novinarka,
Tess je jednom prilikom vidjela kako devetnaestogodišnjak, nakon
što su ga proglasili krivim, hvata javnu pravobraniteljicu za vrat i
metodički joj glavom udara o stol, tako da joj je na koncu u pomoć
morao priskočiti sudski podvornik.
No Abramowitza su klijenti, barem oni koji su dospjeli u novine,
upravo oboţavali. Priče o njemu kao javnom pravobranitelju
naglašavale su njegovo junaštvo. Dobio je tri od sedam slučajeva za
koje je bila predviĎena smrtna kazna, i to je u početku pridonijelo
njegovu ugledu, ugledu koji je s vremenom ipak izblijedio. U
Baltimoreu je drţavno tuţiteljstvo zapravo vrlo rijetko traţilo smrtnu
kaznu.
Ubojica policajca osloboĎen zbog proceduralne pogreške. Tess se
sjećala tog slučaja. "Proceduralna pogreška" sastojala se od
nezakonite potrage i uhićenja. Jedna od onih dosadnih stvari vezanih
uz četvrti amandman. Abramowitza su razapinjali zbog
beskrupulozne obrane tog Donalda Batesa koji najvjerojatnije jest
ubio policajca, no drţava to nije uspjela dokazati jer je sudac
odbacio ključne dokaze. Bates je umro dvije godine poslije, ustrijelio
ga je policajac koji se odazvao na poziv zbog bračne razmirice. Što
je bilo najzanimljivije, nije zabiljeţen poziv upućen policiji, no zbog
toga nitko nije postavljao pitanja. Bates bi poţivio dulje, znatno
dulje, da su ga osudili na smrt.
Tess je zabiljeţila ime policajca koji je ubio Batesa, kao i imena
roĎaka ubijenog policajca. Bilo je to prije dvanaest godina, no
vrijeme nekim ljudima prolazi različitom brzinom. Tess je ponovo
zabiljeţila imena ţrtvinih roĎaka.
Abramowitzevi izgubljeni slučajevi bili su zanimljiviji, no
osuĎenicima na smrt rijetko se pruţa mogućnost za osvetu. Osim
toga, činilo se da mu nijedan od osuĎenika ne ţeli zlo. Na jednoj od
fotografija vidjelo se kako zatvorenik grli svojeg odvjetnika, dok
Abramowitz zuri u pod, očito postiĎen zbog takvog pokazivanja
osjećaj i zahvalnosti. Ili je moţda bio ljutit jer je izgubio slučaj,
pomislila je Tess.
Tucker Fauquier grli svojeg odvjetnika Michaela Abramowitza
nekoliko trenutaka nakon što je porota okruga Anne Arundel
donijela smrtnu presudu za ubojstvo Joeyja Littlea. Očekuje se da će
Fauquier sada priznati ostala ubojstva za koja ga sumnjiče.
Tucker Fauquier. Tess ga se sjećala. Sjeća ga se svatko tko je te
godine ţivio u Marylandu. Rodio se u Friendsvilleu, gradiću na
zapadu Marylanda, a jednog je dana odlučio da će prijeći cijelu
saveznu drţavu, ali tako da u svakom okrugu usput ostavi i trag: po
jednog ubijenog i seksualno zlostavljanog dječaka. Kada je počeo
bile su mu dvadest i dvije godine. Krenuo je od udaljenih okruga –
Worcester, Cecil, Dorchester. Dječake bi prvo oteo, ubio, a zatim
zakopavao. Isprva je bio oprezan, javljao se u velikim razmacima, pa
policija nije povezivala slučajeve, barem ne javno. Baltimore, Prince
George's, Calvert. No nakon šest opreznih godina, Faauquier je
postao odvaţniji. Oteo je dječaka iz Garetta, okruga u kojem je
roĎen, zatim otišao u Allegany gdje je oteo još jednog dječaka koji
će svjedočiti ubojstvu prvog dječaka. Iz Alleganyja je otišao u okrug
Washington, gdje je onaj dječak iz Hagerstowna gledao kako ubija
dječaka iz Alleganyja. I tako dalje. Bio je na pola puta do cilja –
dvanaest ţrtava od dvadeset četiri marylandska okruga – kada je
dječak iz okruga Anne Arundel, posljednji svjedok i skorašnja ţrtva,
uspio iskočiti iz auta u trenutku kad je Fauquier usporio kako bi
platio cestarinu na mostu Bay.
Tess je sada proučavala njegovu sliku. Na vrhuncu slavnog
pohoda ona je još bila na faksu i njegovo joj je ime bilo puno
poznatije od izgleda. Onizak muškarac lošeg tena i neuredne plave
kose. Mogao je biti bilo tko od usputnih faca na koje svatko od nas
nailazi – radnik na benzinskoj crpki, prodavač u kakvoj samoposluzi,
peglač hlača u kemijskoj čistionici. Jedno od onih neodreĎenih,
maglovitih lica koja nitko nikada ne primjećuje. Imao je sreće što ga
je branio Abramowitz. Njegovo smaknuće neće biti prvo u skorijoj
povijesti savezne drţave, ali će se svakako najviše iščekivati.
Ostali Abramowitzevi porazi u slučajevima u kojima je odreĎena
smrtna kazna nisu bili tako zanimljivi. Lopov, silovatelj, još jedan
kradljivac. Bogataš, siromah, prosjak, kradljivac, razmišljala je Tess
u sebi dok je biljeţila još jednu skupinu imena. Ti su se slučajevi
isticali jedino po tome što je svaka obrana bila uzaludna.
Kako je napredovala kroz novinske izreske sloţene po godinama,
činilo se da Abramowitz nekako nestaje. Fauquier je bio njegov
posljednji veliki slučaj. Umjesto izvještaja sa suĎenja za ubojstva, na
naslovnici su se počeli pojavljivati kratki članci od pet odlomaka,
izvještaji sa suĎenja za seksualne napade ili takozvana ubojstva iz
nehaja – jedna propalica ubila drugu. Kada je Abramowitz napustio
ured javnog pravobranitelja, kao privatni odvjetnik počeo se baviti
beznačajnim stvarima poput slučajeva voţnje pod utjecajem
alkohola, slučajnih nezgoda na poslu i javnim mjestima, uroĎenim
deformacijama djece... stvarima koje rijetko privlače pozornost, ako
se izuzmu povremeni uvodnici i kolumne u kojima se osuĎuje praksa
reklamiranja odvjetničkih usluga i potezanja za rukav rodbine
unesrećenih. Iz te druge faze njegova ţivota postojao je samo jedan
duţi članak, prikaz pjesme jednog rappera kojeg su nadahnule
njegove reklame. "Izuzetno sam počašćen", izjavio je Abramowitz
novinaru.
Najmanje pola dosjea zauzimale su fotografije na kojima se
nalazio u raznim društvenim prigodama, uglavnom u toku prošle
godine, moguće i u očajničkom pokušaju da se prikaţe uglednim.
Abramowitz na koncertu simfonijskog orkestra, Abramowitz na
koncertu čiji je prihod namijenjen mjesnoj zakladi za AIDS,
Abramowitz na svečanom plesu, Abramowitz na otvorenju nove
Caritasove akcije. Ni u jednoj prilici, kako se činilo, nije bio s
djevojkom i nikada se nije smiješio. Nikada ga nisu snimili ni s
nekim tko nešto znači, osim onih dviju slika s poslodavcem,
najstarijim O-om iz Trostrukog O, Seamonom P. O'Nealom. Na obje
fotografije, snimljene na priredbama na kojima se prikupljao novac
za zakladnu nazvanu po O'Nealovu glasovitom puncu, kralju
nekretnina Williamu Treeju, Abramowitz je grlio O'Neala, dok je
O'Neal bio zagledan duboko u čašu s koktelom, tako da mu se vidio
tek razdjeljak u kosi. Abramowitz se na tim snimkama smiješio od
uha do uha, očito ponosan što je s osobom koja se smatra uzorom
poštenja i otmjenosti. Bio je to znak da je uspio.
Osim tih fotografija, posljednja faza Abramowitzeva ţivota
izazvala je vrlo malo pozornosti. U jednom jedinom odlomku
navodilo se kako je odlučio zatvoriti vlastiti odvjetnički ured i
pristupiti Trostrukom O, a objavljen je u jesen 1992. U lipnju ove
godine, pak, izišla je jedna kolumna, iako se autor baš i nije najbolje
snašao u zadanoj formi.
NEZADOVOLJNI TUŢITELJ
UZIMA PRVADU U SVOJE RUKE
Muškarac iz Baltimorea kojem je u jednom od posljednjih
pojedinačnih suĎenja zbog trovanja azbestom dodijeljeno 850.000,
pojavio se u odvjetničkom uredu O'Neal, O'Connor i O'Neill s
palicom za bejzbol, traţeći pravdu.
Postariji ali okretni muškarac palicom je oko stola lovio
odvjetnika Michaela Abramowitza, vičući: "Gdje je moj novac? Gdje
je moj novac?" Gospodina Abramowitza jurio je sve do dolaska
policije. Tvrtka inače zastupa Sims-Kever, jednog od proizvoĎača
azbesta koji je u stečaju.
Što je najironičnije, g. Abramowitz, nekoć poznat po svojim
reklamama "Slatka Sue", i nije radio u toj odvjetničkoj tvrtki u
vrijeme sudske odluke, ali je slučajeve trovanja azbestom preuzeo
nakon toga. Tvrtka neće tuţiti napadača, ali navodi kako njegova
energičnost i vitalnost bacaju sumnju na tvrdnje da pati od azbestoze.
Tipično, pomisli Tess. Autor se sluţi ironijom kako bi naglasio
sve što je imalo zanimljivo ili neobično. Uobičajena mana novinskih
napisa.
Dosje je završavao još jednim člankom, prikazom mjesnih
skupina za potporu. Ţrtve incesta, raka, prometnih nesreća, čak i
istjecanja klora u Southwest Sideu. Tess isprva nije uviĎala vezu s
ubijenim odvjetnikom. A onda je na jednome mjestu uočila skupinu
pod nazivom Ţrtve muške agresivnosti (ŢMA), organizaciju
namijenjenu ţrtvama silovatelja. Utemeljiteljica, ţena koja je
napadnuta u svojem stanu, s gorčinom se prisjećala kako je
Abramowitz učinio sve što je bilo moguće kako bi njezina napadača
oslobodio optuţbe.
"Nije me smio pitati u vezi sa seksualnom prošlošću... to nije bilo
tako davno", izjavila je ţena predstavljena samo imenom "Mary". "A
ipak je uspio sve izokrenuti kao da je muškarac koji je provalio u
moj stan bio nekakav tip iz susjedstva o kojem sam maštala. Mnoge
ţene iz naše skupine imaju iskustva s takvim odvjetnicima. Njih
nazivamo pravim silovateljima". Elanice ŢMA, prema članku starom
dvije godine, nalaze se svakog ponedjeljka navečer. Udruga nudi
potporu, stručnu pomoć provjerenih psihologa, kao i poduku u
borilačkim vještinama.
Tess pogleda malene hrpe papira. I nije neki ţivot. Ipak, za njim
je na papiru ostalo više traga nego iza većine prosječnih graĎana,
osobito onih koji su se isticali samo po tome što ih je obitelj voljela i
što su svaki dan odlazili na posao.
Bi li u ponedjeljak navečer trebala otići na sastanak ŢMA? To joj
je jedini preostali trag. Tyner joj je izričito rekao da pričeka njegove
upute, da ne čini ništa bez njegova odobrenja. Whitney ju je nazvala
kukavicom i cendravicom. Whitney je u pravu. Tess je s vremenom
postala neodlučna i plaha, i to ne samo u posljednja tri dana. Sve od
propasti Stara njezin je ţivot nekako na čekanju. Nije puno bolja od
oca, koji radi kao gradski inspektor za alkohol, i majke, koja sada
već gotovo trideset godina uredno dolazi na glorificirani posao
tajnice u Nacionalnoj agenciji za sigurnost. Osim što Tess nema
lagodan posao na koji bi mogla ići, kao ni mirovinu koju bi mogla
očekivati. Prema dokumentima koje je dobila nakon gašenja Stara,
za pribliţno trideset pet godina od mirovinskog fonda moţe
očekivati oko 4200 dolara.
Dok je tako sjedila i zamišljala malenu hrpicu koja će ostati nakon
njezina ţivota, zazvonio je telefon. Pustila je da se javi sekretarica.
– Tess, ovdje Tyner. – Od njegova glasa počele su zveckati šalice
u ormariću. U trenutku potpune paranoje, već je pomislila da joj
nekako čita misli i da je nazvao kako bi je ukorio. – Sutra ćemo
trebati tvoju stručnu pomoć. Ublaţavanje već počinjene štete. Od
suca ću zatraţiti da Rocku dopusti sudjelovanje na utrkama izvan
grada, a moramo se nekako zaštititi i od mjesnih šakala. Trebamo te,
Tess. Nazovi me.
Pustila je da ureĎaj snimi cijelu poruku. Čim je Tyner prekinuo
vezu, pustila je snimku. – Trebamo te, Tess. – Prevrtila je vrpcu, još
je jednom pustila. – Trebamo te. – Činilo joj se da joj već cijelu
vječnost nitko, ni šef, ni ljubavnik, ni prijatelj, nije rekao upravo to:
– Trebamo te.
Istrgnuvši stranicu iz biljeţnice počela je na temelju sjećanja crtati
raspored zgrade suda Clarence Mitchell. Stube, dizala, ulazi i izlazi.
Ući nije teško. Neopaţen izlazak, meĎutim, bit će pravi pothvat.

11
Poput većine gradova srednje veličine na prijelazu tisućljeća,
Baltimore je imao jedne dnevne novine, četiri televizijske postaje s
vijestima u večernjem terminu, te dopisništvo Associated Pressa.
Dvije radijske postaje takoĎer su imale nekolicinu novinara i dio
vlastitih izvještaja, umjesto da se oslanjaju samo na agencijske
vijesti. No većina vijesti do javnosti je ipak stizala preko Beacon-
Lighta, posredstvom AP-a. Novosti su, štoviše, bile jedan od
najuspješnijih projekata recikliranja u Baltimoreu. Beacon-Light je
izvještavao o odreĎenom dogaĎaju, a kopiju izvještaja elektronskim
putem slao AP-u. Osim kada su novine traţile da se to izričito
navede – "Beacon Light izvještava u današnjim izdanjima" – AP je
stvar mogao preraditi i emitirati kao agencijsku vijest, zahvaljujući
čemu je zvonki glas nekog savršeno elegantnog voditelja mogao
svečano objaviti: "Kanal 9 upravo doznaje da..."
– I nije laţ – reče Tess, dok je sve to sutradan za objedom
objašnjavala Tyneru. – Po svoj prilici, ljudi na Devetom za to su
doznali upravo kada je agencija prvi put emitirala vijest.
Bilo je podne. Dan je bio vruć, nebo plavo, bez oblaka. U čast
Dies y Seisa, meksičkog Dana neovisnosti, restoran Hasty-Tasty u
središtu grada nudio je posebnu platu s enchiladama. Dvije
zamrznute tortille punjene usitnjenom piletinom, uz prilog od riţe i
grah iz konzerve, te blijedozeleni umak koji se reklamirao pod
nazivom guacamole.
Jedini koji se to usudio naručiti, Rock, sada je oblikovao malene
figure od hrpe avokada preostale na tanjuru, posve nezainteresiran za
Tessino malo predavanje o lokalnim medijima.
 Tyner je, s druge strane, pomno slušao svaku riječ. Njegova mala
tvrtka dosada nije imala dodira s medijima, a on sam ponosio se
činjenicom da uopće ne čita lokalne novine. Ipak, bio je dovoljno
upućen da pod svaku cijenu poţeli izbjeći pojavljivanje
osumnjičenika pred hrpom snimatelja. I dovoljno pronicljiv da zna
kako se upropaštavanjem slike upropaštavaju i izgledi za zgodan
prilog na lokalnim televizijskim postajama; samo nije znao kako to
izvesti. Taj je posao namijenio Tess.
Tess se tek zagrijavala za temu. – Televizijski novinari, koliko
god bili glupi, u toj se jurnjavi ističu i daleko nadmašuju sve. Najviše
vole slijediti pokretnu metu, bilo kroz sudnicu, oko zgrade policije,
ili ispred kuća u nizu u radničkoj četvrti. Nije uopće vaţno
postavljaju li besmislena pitanja na koja ne dobivaju odgovora...
Dobivaju dobre snimke, a dobre snimke vode do televizijskih vijesti
i više vremena. Vijesti će započeti i prilogom o vatrogascu koji
spašava mačkicu s drveta, samo ako imaju dobre snimke. Ali zato uz
lošu snimku, ili prilog bez snimke, priča odmah dobiva manje
vremena.
– Postoji mogućnost da će televizijski novinari preskočiti
saslušanje, budući da drţava Maryland ne dozvoljava kamere u
sudnici?
– Sumnjam. Moţete se, zapravo, kladiti da će ih netko u uredu
drţavnog tuţitelja ili u policiji podsjetiti da doĎu. Krajnje je
neobično od suda traţiti da osuĎeniku zbog ubojstva dozvoli da
napusti drţavu kako bi sudjelovao u utrkama. Ne budemo li bili
oprezni, Rock bi im se mogao prikazati u podosta antipatičnome
svjetlu: vodi više računa o veslanju nego o optuţbi zbog ubojstva.
Rock je podignuo pogled sa skulpturice koju je načinio od
guacamolea. – Volio bih da o meni ne razgovarate kao da me nema.
Briga me što kaţu novine i televizija. Nevin sam, i znam da će Tyner
to biti u stanju dokazati. Zašto se uopće brinemo zbog tih gluposti?
– Što manje publiciteta, to bolje – rekao je Tyner. – To je naše
pravilo. Moţda večeras neki potencijalni porotnik gleda televiziju.
Bilo bi mi draţe da mu se u mozak podsvjesno ne ureţe slika na
kojoj juriš sudnicom i skrivaš lice.
Rock straţnjim dijelom ţlice prijeĎe guacamoleom oblikovanim
poput banane, pa zatim s obje strane, okomito u odnosu na duţinu,
postavi po čačkalicu. Na kraju je zrno graha smjestio u sredinu
avokada, izmeĎu čačkalica. Eamac, nije se mogla načuditi Tess.
Upravo je od svog ručka napravio čamac za utrke, a on je zrno graha.
– Ti si ili totalno smiren, ili ćeš uskoro puknuti – rekla je
prijatelju.
– A ne moţeš biti i jedno i drugo? – upita Rock.
Pred sucem R. Robertom Nicholsonom morali su se pojaviti u dva
sata poslijepodne. Bilo je poprilično jednostavno izbjeći horde
novinara na putu do sudnice. Pojavili su se sat vremena ranije i
zamolili sluţbenika da im dopusti da sjede u praznoj sudnici.
Kamere ih nisu mogle slijediti. Pet minuta prije dva sata televizijski
su izvjestitelji shvatili da je Rock izbjegao njihovu zasjedu na
širokim stubama pred glavnim ulazom u zgradu suda, pa su počeli
navirati unutra, kamere ostavivši u predvorju.
Sudnica je bila velika i impozantna, s tragovima ofucanosti
svojstvenim javnim mjestima u Baltimoreu. Nejednake drvene klupe
već su se raspadale na mjestima na kojima su sjedile generacije i
generacije straţnjica. Na zidovima su se nalazile profinjene svjetiljke
u obliku tulipana, no na tri mjesta ţarulje su bile pregorjele. Zlatna
boja na pomno izrezbarenim pokrovima sustava grijanja počinjala se
ljuštiti. Ipak, strop je bio vrlo visok, a kamenom obloţeni zidovi
vodili su do pseudoklasičnih prozora, po pet sa svake strane, tako da
su se iz dvorane vidjeli i plavo nebo i sivi golubovi.
Najneobičniji ukras u sobi bio je pozlaćeni bareljef orla, smješten
na zelenoj bakrenoj polukugli koja je stršala oko metar i pol iznad
crvenog koţnog naslonjača koji je čekao suca. Izgledao je kao kruna
u letu, no bilo je nemoguće razabrati je li orao, koji u kandţama
čvrsto drţi krunu, s njome upravo pobjegao ili se spremao ispustiti je
ravno na sučevu glavu.
Rock, koji je tog dana izostao s posla, na sebi je imao uobičajenu
odoru: ţutosmeĎe hlače od kepera, kariranu košulju i tamnoplavi
sako. Tess je bila odjevena gotovo jednako, osim što je na sebi imala
treperice. Tyner ju je nakratko pogledao, kao da ţeli reći: "Biti će
OK". Barem sam podignula kosu, razmišljala je Tess, a moje crne
cipele sjaje se jednako kao Rockove.
– Pozor, molim – reče sudski podvornik. U dvorani susada bili i
svi novinari – Tess je prepoznala Feeneyja, poslom pretrpanog
sudskog izvjestitelja Beacon-Lighta, koji se dosaĎivao i bio
razdraţljiv kada se priključio trima ţenama u prednjem redu. Ţene su
nosile napadnu, gotovo teatralnu šminku i imale prazne, zabezeknute
poglede. Televizijske novinarke. Činilo se kao da se i one same
isključe kada nama kamera, uočila je Tess, kao da i one moraju
napuniti baterije.
Sudac Nicholson iz profila je nalikovao na onog orla koji mu je
lebdio nad glavom. Bio je nizak i imao ogroman nos, a glavu je
nakrenuo kao da nekoga izaziva: samo se usudite pogledati nešto
drugo u prostoriji. Budući da je bio toliko iznad svih ostalih u
sudnici, bilo je teško ne buljiti u njegov nos. Tess je ostala toliko
zabezeknuta njegovim nosnicama da je zaboravila sjesti nakon što je
zauzeo svoje mjesto. Tyner ju je morao povući za rub sakoa.
– Sva sreća što je mrzio Abramowitza – prosikće Tyner, pa se
okrene prema naprijed kako bi iznio svoju argumentaciju.
Bezizraţajna lica, sudac Nicholson slušao je kako Tyner tvrdi da
Rock, koji je deset posto jamčevine od 100.000 dolara platio u
gotovu, ipak neće pobjeći ako mu dopusti da u sljedećih osam
tjedana putuje u Pittsburgh, Boston, Virginiju i Philadelphiju.
Odvjetnik je ukazao na Rockovu besprijekornu karijeru, povezanost
sa zajednicom u kojoj ţivi i radi, kao i silnu ţelju da ga porota
oslobodi optuţbe.
– Časni sude, kategorički se protivimo davanju dopuštenja za
napuštanje savezne drţave – reče tuţiteljica, mršava mlada ţena čiji
se kriještavi glas bolno odbijao od vapnenačkih zidova. Na sebi je
imala jeftin kostim i sintetičku bluzu s onom ukrasnom vrpcom na
ovratniku. Cipele su joj bile ofucane i izlizane. Tess se gotovo
saţalila, znajući da tuţitelji imaju malu plaću. Pored Tynera, koji je
na sebi imao prelijepu blijedoplavu košulju, crvenu leptir-kravatu i
tamnoplavo odijelo, izgledala je poprilično neugledno.
Sučeve oči stisnule su se kao u ptice kada se sprema ščepati
osobito debelog crva.
– Je li gospodin Paxton već uhićivan?
– Nije, časni sude.
– OsuĎivan?
– Ne, ali zločin je bio poprilično nasilan i impulzivan. Stručne
procjene govore da s obzirom na okolnosit ne bi bilo uputno
dopustiti mu da odlazi iz Marylanda. Tuţiteljstvo smatra da bi
mogao pobjeći.
Tyner došapne Tess: – Drţava smatra da bi bilo dobro da u ovom
slučaju djeluje što stroţe, kako uredu javnog tuţitelja nitko ne bi
mogao prigovoriti da je preblag prema optuţeniku bijele koţe.
Sudac baci pogled na Rocka. Dok je tako sjedio, premišićavog
torza pokrivenog sakoom, nogu pod stolom, djelovao je poput
zdepastog čudaka. Sudac ponovo pogleda Tynera.
– Gospodine Gray, biste li bili voljni klijenta pratiti izvan grada i
jamčiti da će se vratiti?
– To mi nije bilo u planu, časni sude, no moglo bi se izvesti.
Tyner pokušao prikriti oduševljenje. Stvari se razvijaju i bolje
nego što je planirao, pomisli je Tess. Sudac mu je upravo omogućio
da u obliku poslovnih troškova od porezne osnovice odbije
uobičajeni jesenski put na glavne utrke.
– Sud smatra da optuţenik moţe ići. – Sudac se tako brzo dignuo
i otišao da sluţbenik nije stigao reći ni "Ustanite". Kao što je Tyner i
predvidio, teţi je dio tek pred njima: treba još napustiti sudnicu.
Na Tessin znak njih su troje zbili redove i spojili glave. –
Pretvarajmo se da uţurbano vijećamo – rekla je Tess usred
pomutnje. – Novinari će ostati po strani.
– Sudac mi je djelovao poznato – prošapće Rock.
– Elan uprave Veslačkog kluba – odgovori mu Tyner. – Laki
četverac, Princeton.
Feeney, novinar Beacon-Lighta, koji o ovom rutinskom sudskom
slučaju napisati tek nekoliko redaka, polagano iziĎe. Novinarke su
jurnule za svojim snimateljima i već bile vani, pod zasljepljujućim
svjetlom reflektora.
– Evo kako glasi moj plan – rekla je Tess kad se sudnica
ispraznila. Rocku je dio već bio poznat. Pripremila ga je jutros u
spremištu za čamce. Tyner je odmah sve shvatio.
Nekoliko minuta poslije punom brzinom izjurili su iz sudnice,
dok su snimateljske ekipe s orgazmičkim oduševljenjem kaskale
hodnicima i snimale kako gospodin Paxton bjeţi u pratnji
odvjetnika, sa sakoom prebačenim preko glave. Dizalo je stiglo brzo,
no to nije spriječilo novinare i njihove ekipe. Neki su se nastavili
gurati, a neki su pojurili tri kata niţe kako bi se našle pred vratima
kada se dizalo zaustavi u prizemlju.
– Gospodine Paxton, zašto vam je toliko bitno nastupiti na utrci?
Jeste li ubili Michaela Abramowitza? Kako se osjećate budući vam
je dozvoljeno da napustite drţavu? – Pitanja su navirala, brza,
gnjevna i glupa. Tyner je samo jurio. Gornji mu je dio tijela još
uvijek bio vrlo snaţan, pa se glatkim podovima kretao brzo.
Televizijske su ga ekipe slijedile hodnicima u prizemlju i ubrzavale.
No činilo se da je Tyner brţi od njih, pa su se podijelile u dvije
skupine i opkolile ga u dugačkom hodniku u zapadnom dijelu
zgrade.
Ovdje su klupe s obje strane hodnika bile pretrpane mladićima
koji su tek počinjali ulaziti u svijet kriminala, roditelja okrivljenih za
zlostavljanje i zanemarivanje, djece ulovljene u zamku ruţnih bitki
za skrbništvo izmeĎu roditelja i drţave. Bilo je tu mnoštvo umornih
ţena, nesumnjivo tinejdţerki, i djece, no nije bilo muškaraca. Nije
bilo očeva. Bili su umorni i dosaĎivali su se, pa im je Tynerova mala
predstava došla kao naručena.
Kad se uvjerio da ih svi gledaju, Tyner je laktom gurnuo svojeg
sakoom pokrivenog klijenta. Tess mu ukloni sako s glave i srdačno
se nasmiješi kamerama. S obzirom na njezinu visinu i Rockov
ogromni sako, koja joj je prebačen preko visoko podignute kose
sezao dobrano ispod bokova, nitko nije uočio da slijedi noge u
trapericama, a ne u smeĎim hlačama.
– Dame i gospodo novinari – reče Tess uz naklon. – Daryl Paxton
napustio je zgradu.
– Kao što vidite – reče Tyner – ovo nije gospodin Paxton. A ako
večeras prikaţete ovu snimku uz tvrdnju da zgradom suda trči
gospodin Paxton, već sutra ujutro moţete očekivati tuţbu. Naravno,
slobodno moţete objaviti da ste po sudnici trčali za Tess Monaghan,
no svakako navedite da je ona moja pomoćnica i da nije optuţena
zbog zločina. Hvala.
Tinejdţeri u hodniku, od kojih su mnogi mogli očekivati dan kada
će i sami očajnički pokušavati proći pokraj televizijskih kamera,
počeli su zviţdati i toptati nogama. Nisu znali o čemu se radi, no
znali su da je netko ostao poniţen, a to im se sviĎalo. Iscrpljene su se
majke počele smijati; djeca su pljeskala i vikala. Sudski su
podvornici dotrčali iz obliţnjih sudnica, od sviju traţiti da se smire,
no smijeh i vikanje samo su se pojačali. Činilo se da je Tessina varka
na tom otuţnom mjestu nešto oslobodila, pokrenula nešto novo, pa
su se i ona i Tyner počeli smijuljiti. Jedino su televizijski izvjestitelji
ostali smrknuti, stisnutih usana.
Rock je, dakako, već odavno bio otišao. Iskrao se kroz sporedna
vrata, ona koja su se prvenstveno koristila za uvoĎenje u sudnicu
zatvorenika iz gradskih zatvora. Bicikl mu se nalazio u prtljaţniku
Tessine Toyote, parkirane nekoliko blokova dalje. Izvadio ga je s
pomoću Tessina rezervnog ključa, a njezinu sako ostavio umjesto
bicikla. Vjerojatno već prelazi North Avenue, razmišljala je Tess.
Gotovo je kod kuće.

12
Petak navečer. Svijeće za Sabat svijetlile su na kaminu, preobilno
osvjetljavajući jeftini akvarel Isusa na zidu iznad njih. U namjeri da
stvori dojam da jede, Tess je pečeno meso razvlačila po jednom od
maminih tanjura za meso. Na drugom je kraju stola njezin tata s
papirnatog tanjura jeo sendvič s hladnim nareskom i iz limenke pio
pivo Pabst.
Njezina majka, zgodna i privlačna ţena unatoč duboko urezanim
borama oko usta i na čelu, s tekom je jela s tanjura, izmeĎu zalogaja
brišući znoj s lica. Na sebi je imala pamučnu haljinu boje prepečenca
koja se odlično slagala s njezinim tamnim očima i kosom,
preplanulim licem i rukama. Iako su joj i noge bile prepanule,
presvukla ih je najlonkama za nijansu svijetlijima od haljine. I
salonke od antilopa bile su boje prepečenca. Zagriz, ţvakanje,
brisanje. Vani je opet zatoplilo, no Judith Weinstein Monaghan nije
vjerovala u klima-ureĎaje i u hladne večere nakon prvog ponedjeljka
u rujnu, jednako kao što nije vjerovala Isus Krist sin Boţji.
– Što se dogaĎa? – upita je. Nije je obmanula Tessina navika iz
djetinjstva da se pretvara da jede. – Pečeno meso. To barem voliš.
– Ali ne kad je vani preko trideset stupnjeva. Ne mogu vjerovati
da si po toj vrućini kuhala. Naresci za sve nas bili bi više nego
dovoljni.
Njezin otac, koji je zbog crvene kose i glatkog lica izgledao kao
da mu je pedeset, a ne šezdeset godina, sada podrigne.
– Baš lijepo – rekla je mama. Ton je bio zloban, no u pogledu koji
je dobacila tati bilo je strasti. – Jako lijepo.
– Čovjek je dom – reče tata ponovo se podrignuvši -tvrĎava u
kojoj je posve siguran.
Svi su se ponovo koncentrirali na jelo, a tišina je ispunila sobu.
To je oduvijek bila tiha kuća, kuća bez onoliko djece koliko su
Patrick Monaghan, najstariji od sedmero, i Judy Weinstein, najmlaĎa
od petero, u djetinjstvu smatrali normalnom pojavom. Tess, koja se
rodila manje od godinu dana nakon što su se vjenčali, bila je
jedinica. – Nije bilo planirano – voljela je, pomalo netočno, govoriti
– no ostala su bila planirana, ona koja se nikad nisu rodila.
Njezina je mama inzistirala da se na Tessin krsni list upiše i
"Weinstein", tvrdeći : – To se radi i u Meksiku.
– Ali mama – rekla je Tess kad je odrasla – ti o Meksiku znaš
samo da je ujak Jules u Cancunu dobio proljev zato što su mu u gin-
tonik stavili led.
Theresa Esther Weinstein Monaghan samu je sebe kao dijete
zvala Tesser. Tako su je zvale i podjetinjele tete i stričevi. To su
promijenili u Testy5 nakon što im je pokazala svoju ćud, koja je,
suprotno stereotipu, potjecala od weinsteinovske strane obitelji.
U tinejdţerskoj dobi Tesser je postala Tess, a zbog svojeg se
imena tuţila u beskraj.
– To je kompromis – govorila je njezina mama.
– Kompromis znači odabrati alternativni put, a ne preoteti sve. Ti
i tata nekompatibilne odluke jednostavno prisiljavate da se
meĎusobno slaţu, baš kao što i vas dvoje.
Njezini su se roditelji slagali u jednom: jednako su gledali na
sramotni zrakoprazni prostor u kojem se našla njezina karijera.
– Jesi li pronašla posao? – upitao ju je otac kad se iz kuhinje
vratio s još jednom limenkom Pabsta. Mama je pila vruću kavu, a
Tess je pred sobom imala Coca Colu. Njezinim roditeljima još
nikada nije palo na pamet da je ponude pivom, vinom ili kakvom
dobrom ţesticom.
– Pa ne baš. Radim nešto sitno za nekog odvjetnika.
– Kao odvjetnička pomoćnica? – Majčin glas zvučao je patetično
optimistično. – Oni dobro zaraĎuju.
– Nije to stalan posao, ništa slično. Radim honorarno.
– I koliko honorarci u današnje vrijeme zaraĎuju? – Mama je
rezala meso, pokušavajući zvučati leţerno i nezainteresirano, što joj
nikada nije uspijevalo. Tess je znala da je već izluĎuje.
– Malo love za malo posla.
– Ne moraš mi se obraćati tim tonom, Theresa Esther. – Tess je u
usta stavila komadić pečenja, nadajući se da će tih par minuta
potrebnih da proţvače meso i njoj i mami vremena pruţiti dovoljno
da se ohlade.
– Pa zašto ne razmisliš o tome da postaneš odvjetnička
pomoćnica? – ulagivala joj se mama. Znala je kako je navesti da se

5
engl. osjetljiv, razdraţljiv
osjeća krajnje jadno. – To je sasvim dobar posao. Pokrila bi sve
račune...
– Ja plaćam svoje račune.
– Onim što ti plaćaju Kitty i Donald.
– I to se računa. I to je posao; daju mi novac, a ne bonove.
– Naravno, ako ti ne smeta derati koţu Donaldu.
– Što bi sad to trebalo značiti?
Patrick Monaghan pogledao je suprugu i ponovno se podrignuo,
moţda kako bi njoj, ili Tess, odvratio pozornost. No Patricka
Monaghana čitav su ţivot mučili plinovi, i već je odavno prošlo
vrijeme kad je podrigivanje u pravi trenutak nekome moglo privući
pozornost.
– Zar stvarno misliš da Donald ima drţavni novac s kojim moţe
plaćati prodavačicu? A kad bi ga i imao, smio bi zaposliti baš tebe?
Donald ti plaća iz svog vlastitog dţepa samo zato što se saţalio. Čak
te tjera da ispunjavaš evidenciju o radu, da bi sve izgledalo legalno.
Nije očekivao da će stvar tako dugo trajati. Nitko to nije očekivao.
Tess je gotovo automatski odgovorila: – Hej, ako mi ujak Donald
ţeli poklanjati novac, moţe mi svaki mjesec ispisati ček. Nisam
previše ponosna... Prihvatila bih.
Neobično je bilo to što su joj te riječi, prije nego što ih je
izgovorila, zvučale istinito, no tek kad ih je i čula shvatila je koliko
su netočne i isprazne. Već je samo po sebi loše kada je netko za
novac spreman učiniti baš sve. A još je gore kada za novac ne ţeli
učiniti baš ništa. No takav je bio njezin dogovor s ujakom
Donaldom, dogovor u koji je duboko u srcu sumnjala.
– Moram ići – rekla je ustajući poput poslušne kćeri koja u
sudoper nosi svoj tanjur i čašu.
– Oh, Tesser – rekla je mama. – Nemoj otići uvrijeĎena.
– Neću, neću – uvjeravala ju je. – Samo sam se sjetila da moram
nekamo otići.
Ne, nije to bila uvrijeĎenost. Prije bi se reklo potištenost, duboka i
mračna poput noći bez mjesečine.
Raspoloţenje joj se nije popravilo ni kad je napokon stigla u Fells
Point. Mjesto za parkiranje nije pronašla ni osam ulica dalje od
Kittyne kuće. Bilo je gotovo devet sati, pa se noćni ţivot u Fells
Pointu pomalo razvijao. Načinila je nekoliko krugova oko knjiţare,
zatim polako vozila Broadwayem, traţeći mjesto za parkiranje.
Bezuspješno. Na koncu se parkirala na mjestu u podnoţju Bonda
koje je morala platiti. Nedavno je provela veći dio dana u gradskoj
vijećnici vadeći dozvolu zahvaljujući kojoj se na nju neće odnositi
dvosatno ograničenje koje je inače na snazi u tom kvartu. Kada nema
slobodnih mjesta, dozvola je poput nekakvog ispraznog odličja.
Upravo je te večeri u knjiţaru navalila hrpa ljudi obučenih u
vezene haljine i svečane suknje. Oh sranje, sjeti se Tess. Noć Fride
Kahlo. Kitty je paru koji će najviše nalikovati na meksičku slikaricu
i njezina muţa, Diega Riveru, nudila bon vrijedan dvadeset dolara.
Ozbiljnije natjecateljke nacrtale su brkove i prisilile svoje partnere
da jastucima popune hlače kako bi bili što sličniji Diegu. No
pobjednica je uistinu dobro rasporedila figure: ne samo da je pored
sebe imala okruglastog Diega, nego je dovela i čovjeka obučenog
poput Trockog, za kojeg se smatra da je bio Fridin ljubavnik.
"Todos vuelven", zavodnički je pjevao Ruben Blades s glazbene
linije. Kitty joj je jednom prevela stihove. Svi se vraćaju. No prvo
nekud moraš otići.
Nakon natjecanja, većina je parova ostala piti sangriju i krasti
knjige. Kitty je skupom predsjedala u jednom od onih svilenih
kimona s prorezom koji je mogla nositi samo ţena sa savršenim
tijelom. Nije skidala haljinu. Ssuretljivi kvartovksi policajac bio je
pokraj nje, obučen u pončo i pomalo izgubljen bez svog pištolja i
bicikla. Ipak poboţno nije odvajao pogled od nje.
– Čini se da su ove tematske večeri prilično uspješne – rekla je
Kitty, obraćajući se Tess. – Što da iduće smislim? "Noć Georgea", s
Elioticama i Sandicama? Ili noć Rite Mae Brown? Ili noć sputanih
katoličkih djevojaka, s McCarthyčinim memoarima? Mogli bismo u
izloge postaviti lutke u katoličkim djevojačkim uniformama i sjajnim
cipelama.
– Čitaju li ljudi još uopće McCarthycu?
 – Dobro pitanje. – Kitty se okrenula svojem dečku maskiranom u
Zapatu. – Thaddeuse, znaš li tko je McCarthyca?
Policajac je djelovao uspaničeno i Tess uvidi da je na njegovojo
strani. Takvo pitanje očito nije imao na ispitu za drţavnu sluţbu.
– Pa inače bih rekao da je to tip koji je pedesetih godina
predvodio lov na vještice – reče. – No pretpostavljam da govoriš o
nekoj spisateljici za koju nikada nisam čuo.
Dobar odgovor. Thaddeus je ipak malo bistriji nego što se čini,
dovoljno pametan da ne priča gluposti, što je u muškaraca rijetka
osobina. Kitty je gotovo gugutala od zadovoljstva.
– Posve je u redu priznati kad nešto ne znaš, Tad. Poslije ćemo je
zajedno čitati.
Na lijevo uho utisnula mu je energičan i vlaţan poljubac. Tess
pogledala njih i sve ostale sretne parove oko sebe – cura-dečko,
dečko-dečko, cura-cura – i odjednom je uhvati neodoljiva potreba da
bude sama. Nitko je nije zadrţavao. Otišla je u Kittynu kuhinju, otela
bocu rizlinga i popela se stubama do svoga stana.
Hrpe spisa o Abramowitzevu ţivotu koje je sloţila nekoliko
večeri ranije još su leţale na podu. Odjednom ju je uhvatila snaţna
ţelja da ih šutne nogom ili razreţe na sitne komadiće i kao konfete
baci s krova. Umjesto toga sjela je i pregledala ono što je napisala.
Dugački popisi imena. Rockova kronologija, prikaz noći u kojoj je
Abramowitz ubijen, uz Dumbartonovo izvješće, kao i ono gospodina
Milesa. Nešto nedostaje. Netko nedostaje.
Ava. Rock uopće nije spomenuo je li Ava bila u njegovu stanu
kad se vratio. Gdje je bila kada je policija došla i uhitila ga? Da je
ona tada još spavala, vjerojatno bi i nju uhitili, priveli radi
ispitivanja. No policija je Avu pronašla tek poslije i zato je Jonathan
o njoj znao tako malo kad je navratio dvije večeri nakon ubojstva.
– Izgleda da ipak moram nešto obaviti – rekla je Tess naglas.
Zapravo ima dva posla – sluţbene zadatke za Tynera i ove
nesluţbene, koje si je sama postavila. Ako već dotada nije zaradila
Rockov novac, kao što je to Tyner spomenuo, moţda bi se sada
mogla iskupiti.
 13
Ava je moţda bila griješnica, no nije bila prisiljena izići iz Edena.
Kasno u subotu poslijepodne, Tess je stajala nasuprot zgradi s
luksuznim apartmanima u ulici President i pokušavala smisliti kako
da se provuče pokraj uniformiranog vratara koji je čuvao ulaz u
Eden's Landing. Pretpostavljala je da mu je to uniforma, a ne odjeća
po njegovu izboru: kratke hlače, gleţnjače i lagani tropski šešir.
Skrenula je iza ugla prema ulazu u podzemnu garaţu u ulici Pratt.
Nema straţara. Ušla je unutra i provjerila je li Avina srebrna Miata
unutra. Jest. Jamstvo da je Ava kod kuće. Osim kad ide na posao,
Tess još nije vidjela da Ava nekamo ide pješice. A Ava joj se ne
izgleda kao netko tko vikendom ide na posao, osim kada ţeli
impresionirati šefa. Budući da je šef mrtav, to nema smisla.
Podzemna je garaţa imala dizalo koje je vodilo do stanova, no
čovjek je morao imati ključ kako bi ga pozvao. Tess je počela
frenetično lupkati po dţepovima, kao da traţi ključeve, a onda je
ugledala stariju gospoĎu pretrpanu vrećicama i kutijom iz pekare,
koja se uputila prema liftovima. Tess potrči prema njoj, glumeći
dobrohotnu zabrinutost.
– Dajte da vam pomognem – gotovo je otpjevala gospoĎi,
uhvativši kutiju za crveno-bijelu vrpcu. GospoĎa je djelovala pomalo
ţivčano, kao da bi Tess mogla biti kakva kradljivica koja se šulja
baltimorskim garaţama u potrazi za svjeţim kolačima, no nije se
bunila. Kad su stigle do lifta Tess je ponovo počela glumiti da
pokušava pronaći ključeve, no ruke su joj bile pune kolača.
– Dopustite meni – rekla je ţena brzo. Otključala je lift, ušla u
njega i pritisnula tipku za treći kat. Tess je pritisnula tipku za
posljednji kat, ustrajno traţeći da gospoĎu otprati do ulaznih vrata. U
tri minute poznanstva ţeni je ispričala da je nova u zgradi, da ţivi u
garsonijeri i da studira na konzervatoriju Peabody.
– Što svirate? – upita gospoĎa ljubazno, nezainteresiranim glasom
osobe koju to ni najmanje ne zanima.
 – Pjevačica sam – odgovori Tess. – Sopran, no imam ogroman
raspon glasa. Ove ću jeseni nastupati s baltimorskom operom.
Na nesreću, to je pobudilo gospoĎino zanimanje. – Stvarno? U
kojoj ulozi? Muţ i ja smo pretplatnici.
Tess na trenutak razmisli. Nikada nije bila na operi i, premda zna
nekoliko naslova, ne zna prepričati radnju, imenovati neku ulogu. No
postoji jedna opera koju mjesna kazališna druţina postavlja iz godine
u godinu. Pokušala se prisjetiti reklama koje je čula na radiju.
– La Boheme?
Ţena nije primijetila da je odgovorila u obliku pitanja. – Mimi?
Musseta? Ili ste zboristica?
Tako su stigle i do gospoĎinih vrata. Kad je već osuĎena na
laganje, zaključi Tess, moţe lagati i u velikom stilu. – Mimi. Pjevat
ću ulogu Mimi. Ako prvo ne odem u New York. Met mi nudi stalni
angaţman, takoĎer ulogu Mimi.
Očarana gospoĎa spustila je vrećice na stolić u stanu, no iz
Tessinih ruku nije uzimala kutiju. Umjesto toga dala joj je olovku.
– Znam da je šašavo, ali mogu li dobiti autogram?
Tess se na kutiju potpisala kićenim rukopisom. Teresíta L.
Mentiroso. Ako se još dobro sjećala španjolskoga iz srednje škole, to
bi u prijevodu značilo Terezica Laţljivica.
Ostavivši opernu karijeru za sobom, potrčala je uza stube, do
Avinog stana na petome katu. Pozvonila je uz osjećaj zadovoljstva i
prepredenosti. No to je raspoloţenje splasnulo čim je Ava otvorila
vrata. Na njezinu licu nije bilo ni iznenaĎenja, ni zanimanja. Na
trenutak joj nije bilo jasno je li je Ava prepoznala. Što je Rock vidio
u ovoj nezanimljivoj ţeni zaokupljenoj samoj sobom?
– Pa, uĎi – Rekla je Ava napokon, gestikulirajući s polupraznom
čašom bijeloga vina.
Bez tračka gostoljubivosti povela je Tess stanom u smjeru
balkona. Za razliku od Joeyja Dumbartona ili Franka Milesa, Ava
nije pomislila da je riječ o prijateljskome susretu.
Stan je gledao na luku i središte grada, što je, po Tessinoj
procjeni, cijenu povećalo za barem 30.000 dolara. Koliki god bio
točan iznos, činilo se da Avi nikako ne moţe biti dostupan, čak ni s
odvjetničkom plaćom. Stan sa samo jednom spavaćom sobom
djelovao je oskudno i to ne zato što je Ava voljela minimalizam. U
stanu jednostavno nije bilo namještaja. A ono što se i nalazilo u
njemu izgledalo je otrcano i izlizano. Ava preţivljava od plaće do
plaće.
Na terasi je bilo samo jedno mjesto za sjedenje, jeftina redateljska
stolica s potrganim narančastim sjedalom. Ava je zauzela stolicu, a
Tess prepustila da sjedne na betonski pod. Pored stolice se nalazila
zgodna kristalna posuda za hlaĎenje vina, moguće čak od Tiffanyja.
No kad je Ava izvukla bocu kako bi joj dopunila čašu, Tess je
prepoznala etiketu, rumunjski chardonnay koji stoji manje od šest
dolara, čak i u prodavaonicama pića, a to je prava pljačka. Tess ga je
već kušala. Jednom.
– Što sad hoćeš? – upita Ava. Sjedila je leĎima okrenuta luci,
nezainteresirana za prizor. Ili moţda prekrasan, blistav,
crvenonarančast zalazak sunca, naglašen smogom, nekako smatra
suparnikom. Njegovi topli tonovi nisu pogodovali njezinoj blijedoj,
hladnoj ljepoti.
– Radim za Rockovog... Darrylovog... odvjetnika. Poprilično
rutinska stvar, samo trebam prikupiti koliko je moguće više
pojedinosti o noći u kojoj se dogodilo ubojstvo.
Za razliku od čuvara Joeyja, odvjetnica Ava je nije upozorila na
razlike meĎu pravnim terminima. I dalje je samo piljila u Tess i
čekala. Neki ljudi, pametni ljudi, vrlo rano spoznaju snagu šutnje.
Šutnja sugovornika tjera na izgovaranje bujica riječi i na
zamuckivanje. Ava je time već dobro ovladala. Tess nije. Usta su joj,
kao i obično, radila bez prestanka.
– Spavala si kad je on te večeri otišao, pa nam ne moţeš puno
pomoći. No sjećaš li se u koliko si sati došla i u koliko si zaspala?
– Došla sam oko devet. Bila sam poprilično uzrujana, zahvaljujući
tebi. Skuhao mi je čaj, drţao me za ruku, i zaspala sam. To je moglo
biti petnaest minuta poslije, ili četrdeset pet minuta, ili sat vremena.
Izgubila sam pojam o vremenu,
 – Dobro. – Tess se nije obazirala zajedljivu primjedbu upućenu na
njezin račun. – Jesi li se onda probudila kad se vratio? Jesi li
primijetila koliko je tada bilo sati? Ili si spavala sve dok nije došla
policija?
– Ne vidim zašto je to vaţno.
– Na taj način odreĎujemo svojevrsni okvir. Što se ranije vratio
kući, to ćemo jednostavnije dokazati da je bilo dovoljno vremena da
netko drugi ubije Abramowitza.
Ava se nasmije, pokazujući jamice u obrazima, ali ne i zube. – Pa
ne vjeruješ valjda u to, zar ne?
– Duţnost mi je vjerovati. A ti? Što ti vjeruješ?
Nagnula se prema naprijed, kao da joj sada malo više vjeruje.
– Iskreno rečeno... tko je to još mogao učiniti? Imaj na umu da se
meni ţivo fućka. Mislim da je to uţasno romantično i, uz dobru
obranu, ima vrlo dobre šanse da ga oslobode. No koja je vjerojatnost
da je netko slučajno ubio Michaela baš iste noći kada se i Darryl s
njim sukobio? To je krajnje nevjerojatno, zar ne?
– Rock mi je rekao da je nevin, i to je sve što trebam znati – rekla
je Tess, kojoj je bilo neugodno čuti da Ava postavlja isto pitanje koje
je ona sama postavila prije samo šest dana. – To je nekakav
minimum koji bih očekivala i od njegove zaručnice.
– Nije mi rekao da je nevin – rekla je Ava.
– Rečeno mu je da za sada s tobom uopće ne razgovara. Što je
bilo kad su policajci došli i izvukli ga iz kreveta? Jeste li barem tada
razgovarali?
Avine su se oči odvojile od Tessinih. Otpila je velik gutljaj vina. –
Pa tada baš i nije bilo vremena za povjeravanja, zar ne?
Izdao ju je ton. Iskušava jednu teoriju, pokušava utvrditi hoće li
joj Tess povjerovati. Ako ne povjeruje, vjerojatno će ponuditi nešto
drugo.
– Nije točno, Ava. Niti blizu. Otišla si prije nego što je on došao
kući, zar ne? Pravila si se da si zaspala i iskrala se čim je on otišao
umjesto tebe obaviti prljavi posao.
Ava je samo šutjela.
 – Braniš se šutnjom?
Toliko je snaţno stisnula čeljusti da su se mišići počeli trzati. Na
obrazima joj se pojavio još jedan par rupica, no ipak nije ništa rekla.
– Moţda si ti ubila Abramowitza – reče Tess, ne zato što je u to
vjerovala, nego jer je htjela navesti Avu da nešto kaţe. Bilo što. –
Slijedila si Rocka do ureda, zabrinuta da bi Abramowitzeva verzija
vašeg odnosa mogla zvučati drukčije od tvoje. Sakrila si se u svom
vlastitom malom uredu, zatim si izašla i dovršila ono što je Rock
započeo. Ili si to moţda čak učinila pred Rockovim očima, a on te
štitio.
– Točno. Zadavila sam i izmlatila čovjeka koji je dvaput veći od
mene.
Ava se nasmijala kričavim djevojačkim smijehom usvojenim u
osnovnoj školi, izoštrenim tijekom godina i godina ismijavanja ljudi.
– Molim te da odeš s tom svojom teorijom. Sigurna sam da bi Darryl
volio da ga brane na temelju prokazivanja zaručnice.
– Onda mi reci zašto si napustila njegov stan. Jesi li se brinula
zbog nečega što je on mogao učiniti? Mislila da bi se mogao vratiti i
sve ti ispričati, pa bi i ti snosila dio krivnje? Je li onamo otišao zato
što si mu ti to rekla, budući da bi ti svoju priču o spolnom
iskorištavanju mogla ispričati jedino ako Abramowitza više nema da
iznese svoju verziju?
Ava je počela govoriti, zatim je ponovo otpila malo vina, hladeći
se. – Kad ne bih znala istinu, pomislila bih da si nekakva propala
knjiţevnica, a ne propala novinarka. Bila si novinarka, zar ne?
Mislim, dok si još imala posao.
– Moţda sam i napustila novinarski posao, ali barem ne zato što
sam stalno padala na nekakvom ispitu. Znaš, Abramowitz je Rocku
rekao da s njim spavaš zato što ne moţeš poloţiti pravosudni ispit.
Rekao je i da za tebe ne moţe učiniti baš ništa, ali je s tobom ipak
spavao. Hoćeš li sada kad ga više nema početi spavati s nekim
drugim partnerom, u nadi da ćeš izbjeći sankcije? Da ćeš izbjeći
tvrtkino pravilo "treći neuspjeh i letiš van"?
Mišići na Avinu licu zatreperili su poput neonske svjetiljke, a
kapci se stisnuli. Da je bila riječ o psu, i uši bi joj se poklopile
unatrag. Tess je jasno uviĎala da bi je ova najradije ugrizla ili barem
pogodila čašom s vinom. Umjesto toga, samo je otpila gutljaj, pa
zatim još jedan. Progovorila je smirenim glasom, iako tek
zahvaljujući velikom naporu.
– Ako je to rekao, Abramowitz je lagao. U svakom slučaju, ne
mogu vjerovati da se Rock ţeli braniti na temelju toga da me
poniţava pred sudom, no to ću mu spomenuti ako nazove. A znaš,
zove me stalno. Ja se jednostavno ne javljam. To je razlog zbog
kojeg nismo razgovarali, a ne jer su njega tako uputili. No sljedeći ću
se put moţda javiti. Pa će on moţda moje usluge ponuditi svojem
odvjetniku. Uvjerena sam da mogu biti uspješnija od amaterke bez
dozvole za rad.
– Ti nisi amaterka, barem u to moţemo biti sigurni. Iz te
kategorije uzdignule su te usluge koje si pruţala Abramowitzu. Neću
se pretvarati da se u tim stvarima mogu nadmetati s tobom.
Tada je ipak bacila čašu, ali baš nije najbolje naciljala. Čaša je
proletjela pokraj Tessina ramena, pala na pločnik. Začuo se prigušen
zveket stakla, a neka je ţena, vjerojatno turistica, uzviknula: – Harry,
jesi li vidio?
– Ţao mi je što mi nisi mogla pomoći oko Rockova alibija, Ava –
reče Tess. – Moţda će biti najbolje da radiš samostalno.
Bila je zadovoljna svojim nastupom, čak i malo samouvjerena, no
to se raspoloţenje brzo raspršilo čim je izišla iz Avina stana. Jer je
ugledala Rocka na biciklu: vozio se amo-tamo ulicom President,
poput najvećeg čudaka u školi koji kruţi ispred kuće najzgodnije
plesačice, izbezumljen od zaljubljenosti i napušten.
– To nikako ne bi smio raditi – ukori ga Tess. – Tyner ti je rekao
da je se kloniš i da s njom ne razgovaraš.
– Ne sjećam se ni da je tebi rekao da razgovaraš s njom – odvrati
Rock. – Kako izgleda? Kako se drţi?
– OK, čini mi se. – Tess se prisjeti Ave u praznome stanu. – Reci
mi jedno, Rock. Na što troši lovu?
– Ima veliki kredit i otplaćuje stipendije za studij prava. Reţije su
visoke, a ne moţe ih čak ni otpisati od porezne osnovice. Ali morala
je kupiti taj stan. Nekako je mislila da neće biti tako strašno kada se
vjenčamo i podijelimo mjesečne račune.
– Ondje ste trebali zajedno ţivjeti?
– To je bio njezin plan. – Činilo se da je Rocku neugodno. –
Pustio sam je da ţivi u tom uvjerenju. Ali stan je tako malen i tako
skup. Namjeravao sam pričekati da se vjenčamo, a zatim je pokušati
nagovoriti da kupimo kućicu u okrugu Anne Arundel, dolje uz
Severn. Kuću s malim molom.
– Ni to ne bi bilo jeftinije.
– Ne bi, ali imam nešto ušteĎevine. I bilo bi divno ţivjeti uz
rijeku, tako da mogu trenirati. Sada izgleda da će mi ušteĎevina
trebati za plaćanje odvjetnika.
– Je li Ava znala da si uspio mnogo staviti na stranu?
– Naravno. Nikako joj nije bilo jasno zašto ţivim tako kako ţivim
– zašto se autom vozim samo kada je baš nuţno, zašto ţivim u tako
jeftinome stanu. I tako sam jednom uključio računalo i pokazao joj u
što sam sve uloţio. Ostala je bez teksta.
Još kako – uspjela je samo prihvatiti zaručnički prsten.
– Euj, Rock, neću ti soliti pamet, jer ionako nikada nikoga ne
slušaš. Ali pokušaj ne napraviti neku veliku glupost, moţe? Kloni se
Ave. Vjeruj Tyneru i vjeruj meni. Mi razmišljamo samo o tome što
je najbolje za tebe.
– Ţeliš reći da mi Ava ne ţeli dobro?
– Uvjerena sam da ti i ona ţeli dobro... pod uvjetom da se njezini
interesi poklapaju s tvojima.
Rock još jednom čeznutljivo pogleda prema Eden's Landingu, a
zatim se udalji, preko ramena odmahujući Tess.
Iako je bila zabrinuta za Rocka i premda iz Ave nije izvukla
praktički ništa, Tess je osjećala odreĎeni optimizam i vedrinu. Nešto
je pokrenula, nešto započela, a još ima puno tragova. Ona skupina za
potporu. Pronalaţenje onog zagonetnog muškarca s palicom za
bejzbol. Zasluţila je nagradu, zaključi sada. Pomfrit ili moţda hot
dog.
 Ušavši u prodavaonicu mješovite robe na Broadwayu, zatraţila je
košer hot-dog.
– Malo ćete pričekati... Minutu – reče mrzovoljna mlada
prodavačica.
– Nasreću, baš imam minutu. Moţete mi, molim vas, dodati
novine?
Beacon-Light koji joj je neljubazno dobacila nije bio od subote,
nego prvo nedjeljno izdanje. Prepuno laţnih novosti, reportaţa i
feljtona, praktički beskorisno, osim onima koji ţele prvi vidjeti
oglase s nekretninama ili najave rasprodaja. Tess, koja nije imala ni
dovoljno mjesta da pohrani hrpe toaletnog papira, ni sredstava za
kupnju nekretnina, najčešće nije bila zainteresirana za takvo izdanje.
No tada je, pod intrigantnim naslovom na prvoj stranici, ugledala
ime Jonathana Rossa:

ODVJETNIK, VESLAE I DAMA:

NEVJEROJATAN TROKUT DOVEO DO TRAGEDIJE

"Prijatelji su Darryla Paxtona zvali 'Rock'. Nadimak je dobio

zahvaljujući nevjerojatnoj izdrţljivosti u veslanju, tom zahtjevnom
sportu koji od čovjeka zahtijeva gotovo apsolutnu fanatičnost.
No nadimak 'Rock6' odnosio se i na njegovu zastrašujuću pojavu,
izuzetno mišićave ruke, leĎa i noge, koji su ga nebrojeno puta odvele
u pobjede.
Policija navodi da je u nedjelju navečer Paxton tu svoju snagu
iskoristio da pobijedi najnovijeg u nizu protivnika – slavnog
odvjetnika Michaela Abramowitza, za kojeg se vjeruje da mu je bio
suparnikom u borbi za zaručnicu, Avu Hill, Abramowitzevu mladu
suradnicu. Nakon četiri dana, Paxton je izišao pred suca: ne da
pokaţe griţnju savjesti ili prizna nedjelo, već da ga zamoli da
suĎenje ne zakaţe u vrijeme kada on ima veslačke obaveze.
Ţena koja se nalazi u središtu nevjerojatnog trokuta u

6
engl. "stijena", "gromada"
ekskluzivnom je razgovoru za Beacon-Light izjavila da je Paxton bio
bolesno ljubomoran na svakoga tko bi se našao u njezinoj blizini.
Budući da su mu mozak zatrovale dezinformacije, izjavila je gĎica.
Hill, čak si je umislio i da je Abramowitz seksualno iskorištava.
'Pokušala sam ga uvjeriti da je sve to pogrešno shvatio', ispričala
je gĎica Hill u suzama, prisjećajući se noći kada se dogodilo
ubojstvo. 'No kad si je Darryl nešto utuvio u glavu, ništa ga nije
moglo razuvjeriti'.
Onima koji ga najbolje poznaju Paxton djeluje smireno i pribrano,
no nasilnost mu nije strana. Jednom je na fakultetu u Pittsburghu
pretukao čovjeka u mjesnome baru i toliko ga ozlijedio da je ovaj
morao zatraţiti liječničku pomoć. OzlijeĎeni čovjek ipak nije ţelio
podići tuţbu. I dan-danas, deset godina nakon incidenta, kaţe da se
previše boji Paxtona da bi ga javno osudio.
Paxtonovi prijatelji iz djetinjstva, pak, opisuju njegove hladne i
bezosjećajne roditelje koje su zanimali samo njegovi veslački
uspjesi. Osobito negativnim riječima opisuju njegova oca,
nesmiljenog diktatora koji je mladog Paxtona korio zbog svakog,
kako veslačkog, tako i učeničkog, neuspjeha. Prema riječima jednog
prijatelja, otac je ţelio da mu sin postane liječnikom, no Paxtonu se
ipak više svidio manje stresan ţivot znanstvenog istraţivača.
Susjedi u Baltimoreu Paxtona opisuju kao mirnog, povučenog
čovjeka. 'Kad god ga vidim pored poštanskih sandučića djeluje
pomalo zaokupljeno', izjavila je Tillie Van Horne, koja ţivi u
njegovoj zgradi. 'Pristojan, no zapravo nezainteresiran za druge
ljude. Kad je s njim njegova djevojka, ne primjećuje nikoga oko
sebe."
Sve je tu. Rock, koji se pridrţavao barem jednog Tynerovog
uputstva, nije razgovarao s Jonathanom, pa se Avin iskaz počeo
slobodno i nesputano širiti Baltimoreom. I protiv volje, Tess se
dojmila Avina sposobnost da iz laţi isprede novu laţ. Uhvaćena u
kompromitirajućem poloţaju, izmislila je priču o seksualnom
iskorištavanju kako bi izbila Tessine adute. Kad se plan izjalovio,
ustvrdila je da je priča plod Rockove bujne mašte. Abramowitz je
mrtav, pa nitko ne moţe potkrijepiti Rockovu izjavu da je Ava
potaknula vezu.
Po čitanju tog prenapuhanog članka, koji je Tess čitala još uvijek
stojeći u prodavaonici i drţeći sada već hladni hot-dog, prosječni bi
čitatelj ostao uvjeren u dvije stvari: u Rockovu krivnju i u Avinu
nevinost. Sve pojedinosti iz njihova ţivota navedene su upravo s tim
ciljem. Rock je prikazan kao mrzovoljan, opsesivan Heathcliff s
rijeke Patapsco. Jonathan ga je nazvao čak i "usamljenikom", a to u
novinarskome ţargonu zapravo govori da je čovjek "poremećen".
Ava je u članku zlatna djevojka, odlična učenica iz škole Pikesville
čiji je jedini pogrešan korak bio ulazak u vezu s tim luĎakom. Što je
bilo najneobičnije, ţrtva ubojstva, Abramowitz, jedva se i
spominjao. Samac bez ţivućih roĎaka, pa o njemu nije imao tko
pričati, niti mu oblikovati ţivot izvan posla. Nekadašnji suradnici u
uredu javnog pravobranitelja pamtili su ga samo kao razdraţljivog
radoholičara. Njegovi su trenutačni partneri odbijali razgovarati o
čitavoj priči, uz izgovor da im je sve još presvjeţe.
No Tess nije bilo stalo do Abramowitza. I nije je baš previše
brinuo učinak članka na čitav slučaj. Ava je novinaru mogla lagati.
Mogla je lagati čak i Rocku, uvjeriti ga da su njezine riječi izvučene
iz konteksta, ili da je pristala na intervju samo kako bi pomogla
njegovu slučaju. Na sudu će morati reći istinu, ili se barem
opredijeliti za jednu, nimalo proturječnu verziju istine.
Ne, Tess je taj članak shvatila kao rukavicu koju je Jonathan
bacio kako bi joj pokazao da uvijek moţe postići što ţeli, čak i bez
njezine suradnje. Iz Rockova ţivota iščeprkao je pojedinosti za koje
nije znala čak ni ona – oduvijek je pretpostavljala da su mu roditelji
umrli – a intervju od Ave dobio je prije no što je Tess i palo na
pamet da s njom razgovara. Jonathan je puno opasniji protivnik od
Rocka, koji, u konačnici, vesla protiv sebe i vlastitih rekorda.
Jonathan moţe pobijediti samo ako netko drugi izgubi.
Tess ponovo pročita članak. Abramowitz kao da i nije bio stvarna
osoba, već samo nekakav lik koji priču pretvara u predstavu. Što je o
njemu uopće poznato? Tess je ponovo pomislila na čovječuljka koji
ga je s palicom za bejzbol lovio oko pisaćeg stola. Sjetila se
ogorčene ţene, one koja se priključila grupi za potporu samo da bi
zaboravila što je zbog njega doţivjela na sudu. Ti ljudi sigurno mogu
nadopuniti ono što se već zna o Abramowitzu.
Dakako, ako je pročitao dokumentaciju Beacon-Lighta, i Jonathan
zna za njih. Ali nije ih potraţio. Odlučio se za najlakšu, očitu verziju
priče. Neka mu budu i dama i veslač. Ona se sprema u potragu za
odvjetnikom.

14
Na putu do sastanka sa ţenama iz skupine ŢMA Tess je radila na
vlastitoj laţnoj biografiji. Izmislila je sloţenu priču o silovanju za
vrijeme izlaska na kojem ju je okaljao slavni sportaš, koji ju je nakon
učenja za ispit iz romana 19. stoljeća izveo na kavu. Dok se uspinjala
širokim kamenim stubištem stare školske zgrade, razmišljala je o
tome hoće li biti u stanju pustiti i koju suzu.
Elegantna siva kamena zgrada iz viktorijanskog razdoblja
šezdesetih je godina doţivjela pokušaj modernizacije. Ţuta boja
ţumanjka, narančasta, sjajne tapete s cvjetnim uzorkom –
unutrašnjost je izrazito pripadala šezdesetima. Ţuti linoleum nije s
vremenom izblijedio, a teška drvena vrata još su bila okovana
slojevima sjajne narančaste boje koja je ponegdje bila ispucana i
prekrivena tankim slojem prljavštine.
Stara škola bila je u vlasništvu gradskog školskog odbora,
nedovoljno nepromišljenog da zgradu iskoristi, pa je umjesto toga
utrošio milijune dolara na obnovu obliţnje srednje škole koja je tako
pretvorena u sjedište odbora. Stara je administrativna zgrada sada
sluţila kao neka vrsta društvenog centra, premda u toj zapuštenoj
četvrti baš i nije bilo nekog naročitog društva i društvenog ţivota. A
ako se već priroda ne uţasava praznog prostora, skupinama za
potporu to je upravo duţnost. Nekoliko desetaka grupa odmah se
sjatilo i ispunilo praznu zgradu. U svakoj od učionica te su se večeri
našli ljudi na različitim razinama dvanaest propisanih stupnjeva
napredovanja.
Tess je prošla pored rukom ispisanih oglasa i poruka za Liječene
alkoholičare, Liječene narkomane, Liječene ovisnike, Ţrtve incesta,
Ovisnike o kupovini i tako dalje i tako dalje. A onda je u jednoj
prostoriji ugledala ţene koje su u rukama čvrsto drţale šalicu s
crnom kavom i prigušenim glasovima oduševljeno pričale o
prednostima različitih dućana s uštipcima.
– Ma, ne, srce – rekla je jedna mršava ţena nagnuvši se kako bi
dotaknula koščato koljeno svoje susjede. – One s najboljom kremom
iz Super friškog ne rade se kod njih. Ţeliš li zaista doţivjeti uţitak
prave hrskave kreme, moraš jesti vruće, ravno iz ulja. Najbliţa se
prodavaonica nalazi u Virginiji, u okrugu Fairfax.
Skupina ŢMA sastajala se u posljednjoj učionici lijevo. Nakon što
je u prolazu uočila mrzovoljna i suzna lica u ostalim učionicama,
Tess je očekivala da će u toj skupini lica biti još tmurnija, ako je
takvo što uopće moguće. Umjesto toga, u učionici je tulum bio u
punome jeku. S prijenosne linije treštao je blues, a nekoliko je ţena
senzualno plesalo. Ostale su se okupile oko stola sa zdjelicama
punim bombona M&M, s tanjurom kakao-kocki, tanjurom kolača s
glazurom i staklenom zdjelom punom jarkocrvenog punča. Samo je
jedna visoka crvenokosa ţena stajala po strani, prekriţenih ruku, i
sve to promatrala s neodobravanjem. Tess se učinilo da je sve to već
jednom doţivjela. Treći razred, proslava Valentinova. No umjesto
čokoladnih srca i slatkiša, na stolu se sada nalazi boca viskija.
Činilo se da su ţene, kada su je napokon spazile na vratima, ostale
pomalo zbunjene. Netko je isključio glazbu, a ostale su pojurile
prema svojim metalnim stolicama, kao da je Tess nekakva
inspektorica iz drţavnog ureda za ŢMA. Sklopile su ruke na
koljenima i zauzele poze kakve je Tess i očekivala. Jedino je ona
crvenokosa, Amazonka gotovo osam centimetara viša od Tess, ostala
stajati. Nenavikla na to da prema gore gleda u ţenino lice, Tess je
prema njoj odmah osjetila antipatiju. Podsjećala ju je na sve moguće
predsjednice razreda protiv kojih je uvijek glasala. Samosvjesna,
poput glavne medicinske sestre koja je uvijek spremna nekome dati
klistir.
– Traţite ovisnike o kupnji? – upita je Crvenokosa. – Oni su u
sobi 211. Mi smo u 221. Mnogo njihovih ovamo dolazi greškom.
Osjećaj da je na zadatku spriječio je Tess da razmišlja o pravoj ili
zamišljenoj uvredi.
– Ne, traţim Ţrtve muške agresivnosti. – Ţene su je blijedo
pogledale. – To je tu, zar ne? ŢMA.
– Ah, tako... – Crvenokosa ju je budno motrila. Ostale su ţene
gledale u ruke sklopljene na koljenima, kao da im je neugodno zbog
stola punog djetinjastih slastica. Ili moţda zato što je viski bio
zabranjen, s obzirom na to da je polovica ljudi na katu mogla ostati
bez svih dvanaest stupnjeva, samo da je znala da se u sobi 221 nalazi
boca.
– Ja sam Pru – reče crvenokosa i srdačno ispruţi ruku. – I ako
vam djelujemo raspušteno... uhvatili ste nas na pomalo...
neuobičajenom sastanku. Jedna od naših članica, mala Cece, udaje
se, pa smo joj htjele prirediti djevojačku večer.
– Znači li to da će vaš uobičajeni sastanak biti tek idući tjedan?
Da doĎem za tjedan dana?
– Pa, ovisi... Imate preporuku?
– Preporuku? Ne, pročitala sam vaš oglas u rasporedu Gradskog
glasnika, pa sam pomislila da biste mi mogli pomoći. Znate, upravo
sam spoznala da sam na faksu bila ţrtva silovanja od strane jednog
poznanika...
– Silovanje na izlasku! – prekinula ju je Pru. Činilo se da joj je
kamen pao sa srca. – Vaš bi vas psihoterapeut trebao uputiti na
kakvu drugu skupinu. Imate psihoterapeuta? Jer naša je skupina
namijenjena samo ţenama koje su prošle kriminalističku obradu,
zovemo ih dvostruko silovanima. Jeste li podignuli optuţnicu?
Moţete tipa još uvijek dovesti pred sud, ili je prošao rok za prijavu?
–
– Pa, ne, ali...
– U tom slučaju, mi nismo za vas – rekla je Pru, neumoljivo
kimajući glavom. – Vama treba SMP.
– Samostalne majke u pravosuĎu?
– Ne, Silovanje meĎu poznanicima. Ţrtve koje je silovao
poznanik ili partner s kojim su izišle. Mislim da se skupina sastaje u
jednoj od mjesnih osnovnih škola.
– Union Memorial ima prostora za njih – pridodala je sitna
brineta, kose toliko kratke da je Tess pomislila kako je ţena nedavno
bila podvrgnuta kemoterapiji.
– Oni se sastaju prve srijede u mjesecu. Bolnička telefonska
centrala morala bi imati broj.
– Hvala, Cece. – Pru se okrene prema Tess, koja je imala snaţan
dojam da je ta ţena ţeli obzirno izgurati iz prostorije. Bit će da sam
se i predugo zadrţala. Imala je osjećaj da od samog početka nije bila
dobrodošla. Od trenutka kad ju je ugledala, Pru je ţeljela da Tess
ode.
Još se jednom ogledala po sobi, upijajući sve pojedinosti. Petnaest
ţena, sve bjelkinje. Tipično za rasno podijeljeni Baltimore. Prema
statistici, crnkinje su ugroţenije, no bjelkinje formiraju grupe. Tess
je pogledom preletjela sva lica; ne zna im imena pa ih nikako neće
moći upamtiti. Naravno, zapamtiti će Pru; moţda će zbog nje imati i
pokoju noćnu moru. Zapamtit će i onu malu Cece, u čiju je čast
prireĎeno slavlje. Ona je na licu imala neobičan izraz, istovremeno
nekako uţasnut i odlučan, no Tess je zaključila da sve buduće
mladenke izgledaju tako ili nekako slično. A ţrtva silovanja koja je
još k tome i podvrgnuta kemoterapiji vjerojatno se suočava s još više
strahova od prosjeka.
Mahnula im je u znak pozdrava, pokušavajući ispustiti koju suzu.
Naravno, na prijevaru pokušati ući u skupinu za potporu još je puno
gore nego oformiti kakvu ekskluzivnu skupinu, no Tess se ipak i
dalje neobjašnjivo ljutila na članice ŢMA jer su je odbile. Skupine za
potporu ţrtvama silovatelja trebale bi svakome pruţiti dobrodošlicu.
– Mislim da ću pogledati što se zbiva kod vaših susjeda – rekla je
po odlasku. – No oni će me vjerojatno izbaciti jer više volim prţeni
kikiriki nego krafne.
 Tess je potrčala hodnikom, uţivajući u glasnom lupkanju cipela
po starom linoleumu. Izašavši iz zgrade, ušla je u auto i krenula do
ugla, isključila motor i stala čekati da skupina završi sastanak. I dalje
je ţeljela pronaći ţenu čije su riječi navedene u članku. Pru joj
pritom, dakako, neće pomoći, iako se Tess ne bi nimalo iznenadila
da otkrije kako je riječ upravo o Pru. MeĎutim, neprimjetna,
zbunjena Cece već je posve druga priča.
Sve su se skupine za potporu razišle u devet sati, no nije bilo
teško uočiti ţene iz ŢMA. U rukama su, poput bajuneta, drţale
baterijske svjetiljke i sprejeve za omamljivanje. Zatim su se uhvatile
za ruke, otpratile ţenu čiji je auto bio najudaljeniji i vratile se do
stare škole. Cece se odvezla u starom Mustangu. Tess je brzo
zabiljeţila registraciju, jer će zahvaljujući njoj doći i do adrese u
slučaju da je večeras izgubi iz vida. Zatim je krenula za njom.
Cece se uputila prema središtu grada i usput stala u nekom kafiću.
Iako je Baltimore općenito na glasu kao grad u kojem zamiru
trendovi, u nečem je ipak prednjačio: kao da je nekako predvidio
općenacionalnu pomamu za kavom. Tess je s ulice gledala kako
Cece na šanku naručuje capuccino, uzima šalicu, kreće prema
mračnome kutku i u stolicu se smješta kao da nikome ne voli biti
okrenuta leĎima. Iz torbice je izvukla neke papire i stala ih
proučavati. Tess je pričekala dvije minute, a zatim ušla u kafić,
naručila kavu bez kofeina s mlijekom, te se nastavila drţait kao da ne
primjećuje Cece. Ako ona mene prva uoči, razmišljala je Tess, ovo
će lakše shvatiti kao slučajnost. Sjela je za šank kako bi je mlada
ţena vidjela iz profila, te se zapiljila u prazno, no Cece nije dizala
pogled sa svojih papira. Tess baš i nije planirala umočiti keks,
promašiti šalicu i proliti kavu, no operacija je dala ţeljeni učinak.
Pogledi su im se susreli. Cece je tada pogledala na drugu stranu, i uz
osjećaj nemira i nelagode počela skupljati papire sa stola.
– Ti si ona koja se udaje, zar ne? Cece? – rekla je Tess i pribliţila
se njezinom stolu.
– Cecilia. Cecilia Cesnik. Cece mi je nadimak kojeg pokušavam
prerasti, no to mi jednostavno ne dopuštaju. – Porumenjela je i
pogledala prema stolu.
Da je Tess nije upoznala zahvaljujući ŢMA-u, pretpostavila bi da
je Cecilia jedna od onih osoba koja se nije uspjela riješiti
adolescentske navike da sve u vezi sa sobom smatra neugodnim. Iza
tog njeţnog lica skriva se mnogo toga – razdraţljivost, strah,
uzrujanost zbog činjenice da joj je netko pokvario trenutak samoće.
U slučaju Cece – u Cecilijinu slučaju – činjenica da je bila ţrtva
silovanja u njoj je vjerojatno budila ţelju da uopće ne posotji.
– Ţao mi je ako ti je Pru izgledala pomalo grubo – rekla je
Cecilia. – No ŢMA je doista vrlo specifična skupina. Nije baš za
svakoga.
– Osjećala sam se kao da sam ušla u jedan od onih djevojačkih
klubova kakve su cure uvijek osnivale u školi.
– Sve je za tvoje dobro. Hoću reći, bilo bi još gore da se priključiš
skupini i onda zaključiš da ti ona ne moţe pomoći. Nisi prva koju je
Pru odbila. Bilo je čak i muškaraca koji su se pokušali priključiti. –
Riječ "muškarci" izgovorila je tišim glasom, kao da je sama po sebi
skandalozna. – Na to ne bismo mogle pristati.
– Zašto vam se i muškarci ţele priključiti?
– Njima su silovane kćeri ili ţene, pa pokušavaju pronaći načina
da sve to shvate. No ŢMA nije ni za njih.
– Koliko si već članica?
– Šest godina, od samog početka – odgovorila je uz uzdah. – Pru
me pozvala. Ova je grupa bila njezina ideja, pa je provela dosta
vremena na sudu, gdje je proučavala spise i traţila ţrtve čiji
silovatelji i danas slobodno šeću. Ja sam silovana prije gotovo sedam
godina.
– A sada se udaješ. Kladim se da si nekoć mislila da je tako nešto
nemoguće.
– Da. Krajnje nemoguće. – Nasmijala se. – Ni sam još ne mogu
vjerovati.
Sjedile su u neugodnoj tišini. Tess se pitala odaje li joj lice
proturječne osjećaje. Bilo joj je zlo od pomisli da bi netko mogao
povrijediti ovu krhku djevojku. Sada joj je bilo drago što nije
ispričala svoju izmišljenu priču. Ionako bi odmah shvatile da ju je
izmislila. Bila je to vrsta boli koju nije moguće krivotvoriti. Ipak,
jeţila se od ŢMA i njihova veličanja ţrtava. Htjela je samo pronaći
ţenu čije su riječi naveli u onom članku i otkriti je li i dalje kivna na
Abramowitza.
Na stol je spustila jednu od svojih posjetnica koja, na sreću, ništa
nije otkrivala. – Nazovi me ako ŢMA ikada promijeni politiku. –
Nadala se da će taj pokušaj navesti Cece da joj da svoj telefonski
broj, no ova je Tessinu posjetnicu samo spremila u dţep. Potom je
podignula ruku s namjerom da se poigra kosom koje više nije bilo.
Tako joj je naglo pala natrag u krilo.
– Znaš, s tom si kratkom kosom zapravo vrlo zgodna – rekla je
Tess. – Takva frizura mnogim ţenama ne bi pristajala.
– Aha, imala sam poprilično teţak slučaj.
– Rak?
Cecilia se ovaj put od srca nasmijala. – Ne, iako nisi prva koja je
to pomislila. Imala sam Highlandtownsku frizuru... pofarbana,
minival, s malim ravno odrezanim šiškama i ostalom kosom do
ramena.
Highlandtown je bio radnička četvrt u istočnome dijelu grada,
kvart s najvišim košnicama za spavanje i govornicima s
najizraţenijim naglaskom. Tess nikad nije čula za highlandtownsku
frizuru, no odmah je shvatila na što je Cecilia mislila.
– Zašto si se ošišala? Susjedstvo ti se sigurno šokiralo.
– Bilo je još gore kada sam napustila posao tajnice i dobila
stipendiju za Pravni fakultet sveučilišta Baltimore. Ili kad sam
promijenila izgovor. Ljudi su mojem tati rekli da postajem drska. –
Cecilia je odjednom počela sjediti uspravnije, nestalo je one
srameţljivosti i nesigurnosti. – Imali su pravo. Postala sam drska.
– Što je potaknulo sve te promjene?
– ŢMA. Ondje sam upoznala brojne ţene na koje inače moţda
nikada ne bih naišla. Bogate ţene, iz Roland Parka i Guilforda.
Uspješne ţene. Pru me zaista ohrabrivala. No i ona misli da sam
drska.
 – Zašto?
Cecilia slegne ramenima. – DogaĎa se. Netko ti je mentor, i onda
ti odjednom više ne treba mentor. Hej... a kako je bilo tebi?
– Kakav mi je bio mentor?
– Ne, kakvo je bilo silovanje.
Tess je piljila u čašu i mumljala: – Pa, tipično silovanje na
sastanku. Pomagala sam tipu s učenjem, pa smo otišli u njegovu
sobu
– Moj je bio provalnik. Zamolila sam ga da ga... izvuče. Bilo me
strah, ne znam, trudnoće, ili AIDS-a. Mislim da mi je palo na pamet
da bi bilo podnošljivije da ne svrši u meni. Naravno da je njemu
cijela stvar bila urnebesno smiješna.
– Kako se izvukao?
– Njegov se odvjetnik uhvatio za to izvlačenje. Zaključio je da
sam ja bila toliko smirena i toliko obzirna, da je sve to moralo biti
dogovoreno, da sam pristala. Da sam se samo štitila od trudnoće. No
nisu ga oslobodili zbog toga. Netko, laboratorij, policajci ili
tuţitelji... netko je izgubio fizički dokaz, uzorak sperme. Slučaj se
bez toga raspao.
– I kako tu ŢMA pomaţe?
– Pa... tečaj samoodbrane... Predavanja. Čak smo razmišljali i o
nekoj vrsti graĎanske parnice.
– Protiv laboratorija, zato što je izgubio tvoje rezultate?
– Nešto u tom stilu. ŢMA je tu poprilično pomogao.
– Pomogao... u prošlosti? Napuštaš li skupinu zato što se udaješ
ili zbog studija?
– Točno. Upravo to. Zato što se udajem. – Cecilia je skočila na
noge, uzimajući torbu i hrpicu papira sa stola. U ţurbi je sve nekako
srušila na pod. Kad joj je Tess pokušala pomoći skupiti razbacane
papire, Ceciliju je uhvatila panika.
– Ne diraj ništa! Samo me pusti da ih sloţim! – vikala je, glasom
prodornim poput policijske zviţdaljke. Bio je to dominantan glas,
glas koji je dopirao iz sitnog tijela. No Cecilijin ju je glas toliko
zapanjio da je Tess još čvršće stisnula papire, guţvajući.
 Cecilia se spusti u uvjeţbani čučanj, stisne prste kao da nekome
namjerava iskopati oči ili prerezati grkljan... No tečaj samoobrane ne
bi joj pretjerano koristio ako nitko ne bi priskočio u pomoć. Tess je
samo stajala i piljila, kao i ostali gosti kafića, osim dvojice šahista
koji su se u igri koristili i šahovskim satom. Cecilia se zna obraniti,
ali ne znala napasti. Tess zna napasti, ali to ne namjerava učiniti.
Nakon nekoliko trenutaka pat-pozicije, Cecilia je počela
improvizirati, te se bacila se prema Tessinim koljenima, koristeći se
očito nedopuštenim sredstvom i tako je uspjevši uz tresak srušiti na
pod.
Tess je u padu automatski ispruţila ruke i ispustila izguţvane
papire. Cecilia ih je zgrabila i pobjegla, ostavivši Tess usred lokvice
toplog mlijeka i porazbacanih šalica i tanjurića.
– Još jedna uobičajena birtijska svaĎa – rekla je Tess upravitelju
nakon što je ovaj dojurio kako bi pogledao počinjenu štetu, ali ne na
njoj, već meĎu porazbacanim inventarom. – Neki ljudi od kofeina
postaju vrlo agresivni.
Boljelo ju je, budući da je svom snagom tresnula o betonski pod.
Naravno, pomisli je Tess, pod u kafiću baš i ne moţe biti prekriven
toplim i mekim materijalom. Dok se podizala na noge, pod stolom je
ugledala kavom umrljan komad papira. Bio je siv i mastan, pa je
ličio na stranicu iz osnivačkog ugovora kakve tvrtke. Tess se sjetila
da je takve dokumente kao novinarka već viĎala. Bila je to
posljednja stranica nekog temeljnog dokumenta na kojem su se
nalazila dva potpisa: Prudence Henderson, predsjednice i blagajnice
ŢMA, te odvjetnika koji je obavio registraciju: Michaela
Abramowitza.

15
Sljedećeg se jutra predsjednik Sjedinjenih Američkih Drţava
ispriječio izmeĎu Tess i jutarnjih peciva, i to ne tek u još jednom od
njezinih čudnovatih snova.
 Jednako tako, to se nije dogodilo prvi put. Kao i većina
stanovnika Baltimorea, Tess je je imala i previše iskustva s posjetima
predsjednika, prvih dama, ministara i njima sličnih. Budući da se
nalazi na samo sedamdesetak kilometara od Washingtona, Baltimore
je u posljednjih desetak godina postao omiljenim odredištem
političara, idealnim mjestom za slikanje s mjesnim jadnicima ili
čudacima. S pravim ljudima. Čak se i engleska kraljica osjetila
pozvanom da se pojavi na jednoj od utakmica Oriolesa. No bilo da se
radilo o okrunjenoj glavi ili o predsjedniku, demokratu ili
republikancu, za lokalno stanovništvo sve je to značilo istu stvar –
prometne guţve i provjere sigurnosti, beskrajni televizijski prilozi
tjedan dana prije i tjedan dana poslije samog dogaĎaja. Općenito,
remećenje svakodnevice.
Mrzovoljna jer što je ostala bez svoje uobičajenog jutarnjeg
obreda, Tess se počastila croissantom punjenim čokoladom i popila
kavu s okusom lješnjaka na jednom od štandova postavljenih unutar
stare trţnice Broadway. Namjeravala je uţivati u visokokaloričnoj
poslastici i gurmanskoj kavi, no na koncu je ipak sve brzo progutala
kada je na Broadwayju uočila autobus. Njezina je Toyota, izmeĎu
ostalog, toliko izdrţala i jer se, kad god je to bilo moguće i ako nije
morala presjedati, koristila javnim prijevozom. A nije bilo
jednostavno sluţiti se baltimorskim autobusima. Danas je završila
šest ulica dalje od planiranog odredišta, zgrade drţavnog ureda na
kriţanju ulica Preston i Martin Luther King.
U bezličnim sivim tornjevima radile su stotine drţavnih
sluţbenika iz više različitih odsjeka. Tess se dizalom uputi u sobu
808, u kojoj su se nalazili osnivački ugovori svih tvrtki registriranih
u saveznoj drţavi Maryland, kako poslovnih, tako i neprofitnih
organizacija. Cecilijine umrljane kopije sigurno su potekle odavde, s
nekog od starih mikrofilmova, tehnologije već rijetke poput telegrafa
ili Morseove abecede.
Bila je to prašnjava, pretopla i uvijek pretrpana soba u kojoj se
osjećala napetost. Dok je još radila kao novinarka i bila hiperaktivna,
od viška kofeina i rokova koji su joj neprestano visjeli nad glavom,
Tess je sam boravak u toj prostoriji dovodio na rub krajnje
razdraţenosti. Činilo se da premalena prostorija nekako djeluje na
sve, i to podsvjesno, tako da su se na koncu svi, i zaposlenici i
posjetitelji, podjednako kretali kao da se probijaju kroz med. Uz
nizove ormara za spise neprestano je vladala guţva, na recepciji se
uvijek čekalo u redu, nikada nije bilo dovoljno sluţbenika koji mogu
pomoći. Neobični patuljci, i muškog i ţenskog spola, opsjedali su
aparate s mikrofilmovima i stolove. Tess nikada nije doznala, niti ju
je zanimalo, tko su ti ljudi i što točno rade.
A sada im se pridruţila. Kao slobodan duh koji nema obavezu
četrdesetosatnog tjednog crnčenja. Tess je čekala da se prepusti istoj
letargičnosti kao i ostali, da, vukući noge, doĎe do recepcije, gdje će
dobiti broj dosjea koji je zanima, zatim doći do ormara i aparata na
kojem će pronaći točnu stranicu. No osjećala je jedino uobičajenu
snaţnu ţelju da što prije iziĎe. Traţenje mikrofilma trajalo je
nepunih pet minuta, no svi su aparati već bili zauzeti, a za njima su
sjedili ljudi koji su pokraj sebe imali hrpe i hrpe filmova. Loš znak,
zaključi Tess, vrlo loš znak. Morat će se povesti za svojim manje
časnim instinktima, iz dana u dan postajati sve prodornijom, i tako
brţe napredovati.
– Je li tko ostavio auto u ulici Howard? – upita vedrim tonom. –
Počeli su dijeliti kazne...
Troje ljudi istog je trenutka pojurilo prema vratima. Jedan od njih
ostavio je aparat i Tess sjedne bez razmišljanja, ne obazirući se na
prijekorne poglede onih koji nisu bili toliko snalaţljivi. Dokument je
pregledavala brzo, već osjećajući glavobolju zbog promicanja
stranica koje su se počele stapati u mutnu masu slova. Aparat je
odvratno smrdio, po mješavini tinte i prašine, mješavini koja se
zapekla na toplini prastarog motora. Ugovor o osnivanju ŢMA
počinjao je na 1334. stranici, podosta daleko u dosjeu. Usporila je
pregledavanje, no već je bila prešla početak, te se morala vratiti
nekoliko stranica.
Traţila je imena koja će dodati na sve dulji popis. Na temelju
izvještavanja o dobrotvornim društvima, znala je da neprofitne
orgainizacije uglavnom imaju duţnosnike i upravni odbor.
Dokumentaciju potrebnu za registraciju podnio je odvjetnik, no
odvjetnici najčešće nemaju daljnje veze sa skupinom koju zastupaju
samo na početku rada. Ipak, činilo joj se malo vjerojatnim da je
Abramowitz pukim slučajem registrirao skupinu u kojoj ga najmanje
jedna članica mrzi iz dna duše. Na izvornom obrascu za registraciju
ŢMA, društva Ţrtava muške agresivnosti, nalazilo se samo ime
Prudence Henderson, predsjednice i blagajnice, dok je "posrednik"
bio odvjetnik Michael Abramowitz – bila je dakle riječ o istim
imenima koje je vidjela i na Cecilijinim papirima u kafiću. Nije bilo
upravnog odbora, ničeg neobičnog u statutu. Bila je to u biti izjava o
namjerama i ciljevima ("neprofitna organizacija kojoj je cilj educirati
u vezi s oblicima spolnog zlostavljanja"), uz obećanje da neće
podupirati, niti se protiviti pojedinačnim političkim kandidatima. To
su bile standardne odredbe, savezni zakon kojeg su se morale
pridrţavati sve organizacije osloboĎene plaćanja poreza.
Tess je dokono listala ostale temeljne ugovore u dosjeu, ţeleći
vidjeti je li Michael Abramowitz često pomagao s registracijama.
Više nigdje nije naišla na njegovo ime. No ondje su se nalazile
registracije tisuća organizacija i tvrtki. Abramowitz je mogao
registrirati i stotine njih, ili, pak, samo ovu jednu. Nema smisla na taj
način traţiti njegovo ime. Vratila se na ugovor ŢMA i pritisnula
tipku "print". One masne, umrljane stranice dobivaju se besplatno, a
Tess je drţala da se čovjek u svakoj prilici mora koristiti onim što
vlada nudi besplatno. Novac poreznih obveznika na djelu.
Prije nego što je otišla, na recepciji je zamolila da joj pokaţu
posljednji priloţeni dokument ŢMA, godišnji pregled promjena
poznat pod nazivom "ruţičasti papir". Ako je nakon registracije
utemeljen i odbor, ili ako su imenovani novi duţnosnici, ŢMA bi u
godišnjoj izjavi navela nazive i imena, a to bi moglo posluţiti kao još
jedan izvor tragova. Dok je radila kao novinarka, sluţbenici su
donosili cijeli dosje, dobro pazili da korisnik pogleda isključivo
prvu, ruţičastu stranicu, koja je javna. Preostali je dio spisa
povjerljive prirode. Stvar je bila jednostavna i bezbolna. Očito
prejednostavna: Odredbe su se promijenile. Ţeli li ruţičasti papir
pogledati danas, Tess mora uplatiti dvadeset šest dolara, čekom ili u
gotovom. Stvar je besplatna ako ţeli pričekati da joj pošalju poštom,
a to moţe potrajati i do dva tjedna. Tess se već pitala bi li od Tynera
mogla izvući naknadu za taj trošak a da mu zapravo točno ne objasni
što radi. Ne, ipak ne. Bolje je odlučiti se za jeftinije rješenje. Čemu
riskirati dvadeset šest dolara na nešto od čega moţda ionako neće
biti koristi?
Izišla je iz zgrade i uputila se prema jugu, u najčudesniju
knjiţnicu u cijelom slobodnome svijetu.
No, dobro, više nije. Vjerojatno nikada i nije bila najveća i
najdivnija. No središnja podruţnica Javne knjiţnice Enoch Pratt Tess
je i dalje bila čudesna ustanova, unatoč smanjenju proračuna za
nabavku knjiga i skraćenom radnom vremenu. Njezini su roditelji
pogriješili u mnogo toga, što je Tess bez iznimke morala povjeriti
svima već na prvom izlasku, ali im je morala priznati da su učinili
barem jednu dobru stvar: kada joj je bilo osam godina, dali su joj
člansku iskaznicu i svake subote, dok su obavljali kupovinu,
ostavljali su je u Prattu. Dvadeset jednu godinu poslije, Tess je i
dalje ulazila na pokrajnji, dječji ulaz, zastajala i bacala kovanicu u
algama obrasli ribnjak, a zatim se uspinjala stubama do
veličanstvene glavne dvorane. Kada bi to bilo moguće, bez
razmišljanja bi je odabrala kao mjesto na kojem će se vjenčati.
Pronašla je slobodno mjesto za stolom odjela za gospodarstvo i
tehnologiju, izmeĎu dvojice beskućnika koji su nešto gledali u
Zakonu o glasačkome pravu, izvadila malu spiralnu biljeţnicu s
popisom imena ljudi koje je uspjela povezati s Abramowitzem.
Počela je s aktualnim telefonskim imenikom, pa krenula unatrag,
koristeći stare popise na mikrofilmovima kako bi pronašla brojeve i
adrese ljudi kojih nije bilo u najnovijem imeniku. Bio je to dosadan i
mukotrpan posao, od onih kakvi su joj oduvijek dobro išli. I
predobro. Tess je bila nadarena za takve sitnice. A često nije
uočavala širu sliku. U neko drugo doba i na nekom drugom mjestu
bila bi nadvijena nad nekakav veliki ukrasni pokrivač, šila i vezla
svoj maleni dio tkanine, toliko blizu očima da se uzorak zamutio.
No danas baš i nije bilo uspjeha. Većinu imena nije mogla
pronaći, ili su bila prečesta. Ljudi su napustili Baltimore, nestali ili
umrli.
Osim Prudence Henderson, čije se ime nalazilo u najnovijem
telefonskom imeniku. Tess je poznavala dio grada u kojem je
stanovala, kvart prepun starih stambenih zgrada, uz pokoju veliku
kuću od opeke. Dakako, tu je istu informaciju mogla dobiti i da je
kod kuće jednostavno pogledala u telefonski imenik, no ipak je bila
zadovoljna otkrićem. Ohrabrena, potraţila je i Ceciliju Cesnik iz
Highlandtowna, no u tom je području naišla na previše Cesnika. Je li
Cecilia spominjala da još ţivi s ocem? A on je mogao biti bilo tko od
A do Z.
Ponovo je pogledala svoje popise. Tko nedostaje? Zagonetni
muškarac, onaj ogorčeni tuţitelj s palicom za bejzbol. U vezi s njim
u knjiţnici joj ne moţe pomoći nitko, no na pamet joj je pao netko
tko bi joj nešto ipak mogao reći. Skupila je papire i otišla do jednog
od starih telefona na kovanice, za sobom zatvorila staklena vrata i
okrenula broj ureda koji se nalazio nekoliko ulica dalje.
– Feeney – začula je s druge strane. Bio je to glas koji se
doasĎuje, dubok, osoran glas, glas čovjeka koji ne trpi prijetvornu
ljubaznost. Kevin V. Feeney, sudski izvjestitelj za Beacon-Light,
izborio se za malu novinarsku sobu u sudnici kako bi što lakše
izbjegavao urednike.
– Bok, Feeney, ovdje Tess Monaghan. Vidjela sam te neki dan na
sudu, no tvog imena nije bilo u nedjeljnim novinama. Kladim se da
si morao puno trčkarati radi Jonathanove priče. – Već je gunĎao. –
Aha, obavio sam sve sitne, rutinske poslove. Kao i obično. No znaš
Jonathana... Tako barem kaţu.
Tess je prešla preko njegove primjedbe. Mora mu popuštati.
– OK, priznajem, zovem jer trebam uslugu. Je li isti sudac vodio
većinu slučajeva trovanja azbestom prije nego što su udruţeni u
skupnu tuţbu? Pokušavam ući u trag jednom podnositelju tuţbe, no
o njemu znam samo koliko je novaca dobio, te da je i dalje, za jednu
osobu na samrti, poprilično ţivahan.
– Takvi slučajevi idu od suca do suca. To je stvarno naporno. A ja
ne znam niti jednog tuţitelja koji bi se isticao iz gomile. To je samo
skupina bolesnih staraca.
– U tome i jest stvar: ovaj je starac bio dovoljno zdrav da nekoga i
to ne tako davno natjerava palicom za bejzbol.
Feeney se nasmije. – Osim ako je natjeravao samog suca, taj tip
vjerojatno nije ostavio dublji dojam. Daj navrati koji dan... ne danas
jer za petnaest minuta imam saslušanje... pa ćemo se poigrati
arhivom Beacon-Lighta i vidjeti što tamo moţemo iščeprkati.
– Hvala, KVF.
– Vidimo se, Tess.
Spustila je slušalicu, iz knjiţnice izišla putem kojim je i ušla, i
poţurila u Tynerov ured spremna da ostatak dana provede
fotokopirajući i javljajući se na telefon. Tyner joj je počeo servirati
raznorazne poslove koji zapravo nisu imali nikakve veze s Rockovim
slučajem. Zahvaljujući tajnim zadacima koje si je sama dodjeljivala,
ti su joj dosadni poslovi postajali podnošljivima. Zapravo je voljela
sjediti u Tynerovu uredu, znajući da ga je zapravo nadmudrila.
Tog dana uz večeru Tess je imala Kitty na potpunome
raspolaganju, što je bio vrlo rjedak slučaj. Oboţavala je Kitty, no čak
i trideset godina nakon gimnazije, njezina se teta s jednakim
entuzijazmom bacala u svoje vezice, zasjenjujući sve ostale. Tess je
Kitty nedostajala kada je bila zaljubljena, a to je bilo gotovo
neprekidno.
Kitty ulije još vina u čaše. – Naslijedila si Monaghanovsku
konstituciju i metabolizam, Tesser, unatoč toj svojoj nezdravoj
opsjednutosti vjeţbanjem. Ipak, baš i nisam sigurna da je to
prednost. Prije svega, moraš više platiti da bi nešto osjetio.
– Ne znam. Mislim da sam visok prag tolerancije naslijedila od
obje strane. U vrijeme dok su Weinsteinovi još imali apoteku,
vjerojatno su svi bili ovisnici. Kladim se da je djed imao
farmaceutskog kokaina, a da su ţene iz obitelji Weinstein gutale
speed kako bi nadzirale bujanje viška kilograma.
 – Kokain nije bio porok djeda Weinsteina – rekla je Kitty i brzo
pokrila usta rukom, kao da je upravo otkrila nekakvu tajnu.
– Što? Što? O čemu pričaš?
Kitty je odmahivala glavom, i dalje rukom prekrivala usta. Zelene
su joj oči bile širom otvorene, a iz njih su curile sitne suze radosnice.
– Reci mi... Nikad nništ ane tajimo. – Bila je to laţ, jer je Tess
uvijek nešto skrivala, no laţ je upalila. Kitty je izišla iz sobe i vratila
se s drvenom kutijom na kojoj je pisalo KREMA ZA CIPELE
TUXEDO.
– Kao što znaš, ovo je bila glavna drogerija lanca Weinstein. A
ovo sam pronašla u skladištu na drugom katu, u prostoriji u kojoj ti
sada ţiviš, kada sam kupila kuću – rekla je. Podignula je poklopac, a
iz kutije ih je zabljesnula golotinja. Kutija je bila prepuna erotskih
časopisa. Plavokose, brinete, crvenokose, u spavaćicama i kupaćim
kostimima i bez ičega. Sve je bilo prepuno obnaţenih poprsja u svim
mogućim nijansama, od bijele do boje crne kave.
Kitty i Tess s velikim su veseljem pregledale časopise stare i više
od dvadeset godina, zaključujući da su za današnja mjerila
poprilično krjeposni. Nije bilo sado-mazo priloga, nije bilo tematskih
brojeva posvećenih velikim straţnjicama ili ogromnim poprsjima.
Samo hrpe, hrpe golih ţena. E moj djede Weinstein, pomisli je Tess,
a mi smo bili uvjereni da ti je stalo samo do nekretnina i nadmetanja
s drugim drogerijama u gradu.
– Jesi sigurna da su bili njegovi?
Kitty slegne ramenima. – Kutija je bila dobro skrivena blizu
nekog starog sefa. Ne vjerujem da je pripadala Rachel. – To je bila
baka Weinstein, koja se brinula jedino o svojim španijelima. Da se
kojim slučajem udala za Rachel Weinstein, i Tess bi zasigurno imala
takvu zalihu.
– Zašto si ih zadrţala?
– Pomislila sam da bih ih jednog dana mogla iskoristiti za izloţbu
o cenzuri, ili o pornografiji. Toliko su retro da djeluju gotovo nevino.
Nema AIDS-a, nema kondoma, a i pilula je još bila dar s neba. Meni
je u vrijeme kada su izlazili bilo dvadesetak godina. I ja sam mogla
biti u nekom od njih!
Kitty i Tess izgubile su se u snatrenjima. Činilo se da Kitty
razmišlja o danima svoje najveće slave, za koje je Tess drţala da
nisu bili ni pribliţno boţanstveni kao njezin sadašnji ţivot. Tess je
razmišljala o djedu Weinsteinu, svojem starome djedu pokvarene
mašte. U početku se osjećala onako kako se čovjek osjeća kada
spozna vezu izmeĎu vlastitog začeća i roditelja. No nakon što se
povukla početna mučnina, zaključila je da je to zapravo slatko.
Dobro, ne baš slatko, ali OK. Barem nije vabio curice iza šanka,
nego se stiskao uz iste one časopise koje nije htio prodavati.
Barem se nadlaa da je tako.
U Kittynu uredu, malenoj sobi izmeĎu kuhinje i same knjiţare,
zazvonio je telefon. – To bi trebao biti Thaddeus. – Odlepršala je do
telefona, kao vječita tinejdţerka, no vratila se već za par sekundi.
– Nestalo je čarolije? – upitala je Tess.
– Ne. Za tebe je. Otkada ljudima daješ broj knjiţare?
– Tyner ga je stavio na moje "poslovne" posjetnice, jer zna da se
gore u stanu često ne javljam. Ţalim – nije mi palo na pamet da će ga
netko zatrebati.
U uredu je Tess podigla elegantnu, modernu slušalicu. Dubok,
neodlučan, ali ugodan glas šaptao joj je u desno uho. – GospoĎica
Monaghan? Ovdje Frank Miles, domar iz zgrade Lambrecht.
– Gospodin Miles. – Zamišljala ga je, onako krupnog tijela
skučenog u naslonjaču, kako proţdire cijeli paketić punjenih keksa.
Crni Djed Mraz na prijestolju. Iako bez brade. – Kako vam mogu
pomoći?
– Razmišljao sam... toliko vremena provodim sam, u
razmišljanju... i nečeg sam se sjetio. Bio je jedan čovjek, gospoĎice
Monaghan. Ljutiti muškarac.
– Gdje, gospodine Miles? U uredu?
– Da, prije nekoliko mjeseci došao je do Abramowitza i pritom
izgovorio grozne stvari, uţasne stvari. Bilo je to nakon radnog
vremena, pa sam ih čuo. Rekao je da će ubiti Abramowitza ako ne
dobije svoj novac.
 – Je li to bio čovjek s palicom za bejzbol? Čovjek čije se ime
spominjalo u novinama? Sjećate li se koji je bio mjesec?
– Ne... moţda u proljeće, ili u ljeto.
– S palicom za bejzbol?
– Palica za bejzbol? Mislim da ju je imao. Ili sam o njoj samo
negdje nešto čuo.
– Jeste li čuli njegovo ime, gospodine Miles? Jeste li ga vidjeli?
Dugotrajan, tuţan uzdah. – Ne. Ne. Ţao mi je. – Zvučao je
povrijeĎeno, kao da mu je ţao što ju je razočarao.
Tess je takoĎer poţeljela uzdahnuti od frustriranosti. Nije joj
rekao ništa što već nije znala. No on ima njezinu posjetnicu. On je
nazvao. Moţda će se sjetiti još nečeg bitnog.
– Ja ću to još svakako provjeriti, gospodine Miles – uvjeravala ga
je. – To je dobar trag, vrlo korisna informacija. Kladim se da u tome
ima nečega.
To ga je oraspoloţilo. – Bio je to vrlo ljutit čovjek, gospoĎice
Monaghan. Ljutit zbog novca. Nije li to strašno? Bio je bijesan jer
mu nisu platili zato što umire, kao što su mu obećali. Kome treba
novac za umiranje?
– To je korisna informacija – ponovi je Tess. – I mislim da znam
tko je to bio. – Samo mu ne znam ime.
– Dobro radite svoj posao, gospoĎice Monaghan. Vrlo ste
savjesni, dobar ste radnik. To sam odmah primijetio. Laku noć,
gospoĎice Monaghan.
Savjesna. Dobra u svome poslu. Kad je Tess to posljednji put put
čula? Nije se mogla sjetiti. Zbog tih je riječi gotovo poţeljela
zaplakati, iskreno zahvaliti gospodinu Milesu, učiniti nešto da se
roditelji njome ponose, magistrirati ili se upisati na pravni fakultet.
Ipak, uspjela je reći samo: – Laku noć, gospodine Miles.

16
Sutradan ujutro Tess se probudila preplavljena neuobičajenim
osjećajem zadovoljstva. Uspravila se u krevetu i pokušala dokučiti
koji je pravi uzrok uzbuĎenja koje osjeća duboko u sebi. Veselila se
početku radnog dana, pravog dana u kojem će raditi i nešto drugo, a
ne samo trenirati, prije nego što se pojavi u Tynerovu uredu.
Dakako: to je osjećaj koji imaš kad imaš nešto za raditi, kad imaš
posao na koji ţeliš ići. Nakon sinoćnjeg razgovora s gospodinom
Milesom, bila je uvjerenija nego ikada da nuţno mora pronaći
čovjeka s palicom za bejzbol. Jedva je čekala da se s Feeneyjem
naĎe na sudu.
No Tyner je imao drukčije planove. Već ju je čekao dok je u pola
osam pristajala s čamcem.
– Danas ću te trebati u uredu. Kakvi su ti planovi?
– Dugujem Kitty par sati dopodne. A popodne sam namjeravala
obaviti nekoliko privatnih stvari.
– Stvari za ujaka?
– Pa ne baš.
I dalje sjedeći u čamcu, Tess se nagnula i polako, s pretjeranom
usredotočenošću za takvu zadaću, odvezala cipele. Kada je ponovo
podignula pogled, Tyner ju je gledao smrknuto, onako kako obično
gleda pripravnika koji zabušava, ili kako se gleda neiskusnog veslača
koji ulovi raka – taj veslački izraz označava veslo postavljeno u
pogrešan poloţaj, od čega se naginje cijeli čamac. Zbog jednog se
"raka" moţe izgubiti utrka, čak i prevrnuti četverac.
– Nadam se da se ne igraš detektiva, Tess. DoĎi popodne u moj
ured. Nisi još odradila ni sav novac koji ti je Rock već isplatio.
Moţda bi mi mogla nešto natipkati.
– Nešto o Rockovu slučaju? Ili o nekom od tvojih ostalih
slučajeva?
– Učinit ćeš sve što kaţem, kad ti kaţem. Tako je glasio naš
dogovor. – Zatim je otišao, a Tess je ostala zbunjeno sjediti u čamcu.
Odlučila mu je malo prkositi, pa se nije uredila za popodnevnu
smjenu u odvjetničkom uredu. Tyner ju je ošinuo pogledom kad je
stigla u dva poslije podne, točno sat vremena kasnije, odjevena u
crne traperice i bijelu majicu kratkih rukava. Bila je sigurna da
traperice Tyneru smetaju čak i više od činjenice da kasni. Tyner je
bio pomalo sklon kicoškom odijevanju, neki put opsjednut odjećom.
Danas je barem nije vrijeĎao zadacima koji nisu imali nikakve
veze s Rockovim slučajem. To je bio posao Alison koja ga je
oboţavala.
– Zatreskana je u tebe – rekla je Tess nakon što je ova treći put
banula u ured.
– Ma kakvi – rekao je Tyner. – Jednostavno voli svoj posao.
Zapravo mi nije neophodna, no njezin je otac vlasnik ove zgrade, pa
mi, kad imam neuspješan mjesec, dopušta da njezinu plaću odbijem
od najamnine.
– Kako god ti kaţeš, Tyneru. Sigurna sam da cura čiji je otac
vlasnik kuće na Mount Vernonu nema pametnijeg posla nego da ti se
javlja na telefon i donosi ti kavu.
Pregledavala je izjave koje su do tada prikupili, uključujući
policijska izvješća i preliminarne rezultate obdukcije, ali nije uočila
nikakve nepravilnosti i proturječnosti. Koristeći Tynerov sustav boja,
označila je sve vremenske odrednice, podijelila ih na "pozitivna" i
"negativna" svjedočenja – tj. ono što im je išlo u prilog (crvenom
bojom) i ono što bi moglo škoditi Rocku (plavom bojom).
– Kako stojimo s obdukcijom? – upita Tess.
– Pa, ne poklapa se s Rockovom pričom. Abramowitza jesu
zadavili, a ured mu je bio prepun otisaka Rockovih prstiju. No i
lubanja je bila napukla, pa je mrtvozornik kao uzrok smrti naveo
traumu uslijed udarca tupim predmetom – nekoliko su mu puta
lubanjom udarili o rub pisaćeg stola. To baš nije bio zgodan prizor,
Tess. Onaj tko ga je ubio bio je poprilično bijesan. Pola mozga bilo
je na stolu. Kladim se da su ostatke još danima skupljali sa saga.
Nije ni čudo da je Franka Milesa toliko brinulo čišćenje. – A što
je bilo s Rockovom odjećom? Je li na njoj pronaĎena
Abramowitzeva krv?
– To je jedna od naših nekoliko prilika. Izgleda da je Rockova
odjeća nestala.
– Nestala?
 – Kad ga je policija pokupila, Rock je na sebi imao čistu majicu
kratkih rukava i traperice. Pregledali su njegovu košaru s prljavim
rubljem u kojoj baš nije nedostajalo prljavih majica, ali niti jedna od
njih nije bila umrljana krvlju.
– Znači da on to nije učinio.
– Ili je dovoljno brzo razmišljao pa se riješio kompromitirajućeg
dokaznog materijala. Mogao je skinuti majicu i baciti je u kantu za
smeće na ulici. No o tome trebaju razmišljati tuţitelji. I to trebaju
dokazati.
Tess se ponovo nagnula nad posao, uz osjećaj nelagode zbog
Tynerova tijeka misli.
A sada njezine bilješke. Joey Dumbarton – "pozitivan" svjedok:
Tyner bi ga bez problema moţe zbuniti, pogotovo nakon još
nekoliko razgovora. Frank Miles – on bi bio svjedok optuţbe, no
Tess se sjetila sinoćnjeg razgovora. Ne bi škodilo da ga Tyner ispita
u vezi s misterioznim čovjekom, kako bi u glave porotnika usadio
predodţbu o gnjevnome muškarcu, čovjeku koji je bijesan jer nije
dobio novac, spreman zbog novca i ubiti.
Dakako, Abramowitzevo ubojstvo ne bi ubrzalo isplatu novca,
čak bi je vjerojatno i usporilo. Tko je još, osim Rocka, imao motiv za
ubojstvo? Tess je kroz prozor gledala maleni park u sjeni spomenika
Washingtonu. Ava. Njezini navodi o seksualnom iskorištavanju, koje
sada više nije moguće opovrgnuti, moţda su ojačali njezinpoloţaj u
pregovorima s tvrtkom. Mogla im je izvući novac ili neograničen
broj pokušaja polaganja pravosudnog ispita. Pa ipak, svoje se priče
vrlo brzo odrekla. Moţda je računala s tim da će joj Abramowitz
isplatiti novac kako bi je spriječio da sve ispriča ostalim partnerima?
Smatralo se da je njegova privatna praksa bila podosta unosna, te da
ima pravo na dio zarade tvrtke Trostruko O, barem onoga što je
stekla do njegove smrti.
– Hej, je li ostavio oporuku?
– Abramowitz? Začudo, ne. Ili to moţda nije tako čudno. Neki
liječnici ne idu na sistematske preglede; neki odvjetnici odgaĎaju
pisanje oporuke. Ostavio je popriličan imetak – gotovo milijun
dolara u uloţenim sredstvima i nekretninama – no nema ţivućih
roĎaka. U tijeku je postupak pri sudu za siročad, kamo odlazi sva
ostavština kada nema oporuke.
– Tome sluţi sud za siročad? Meni je to oduvijek zvučalo kao
nešto iz Dickensa, mjesto na kojem se djeca prodaju na draţbi kako
bi se naplatila roditeljska dugovanja. Moţda bi mi trebalo biti ţao
Abramowitza, jadnog malog siročića koji nema kome ostaviti svoje
milijune.
– Kada s Abramowitzem završimo na sudu, jamčim da ga više
nitko neće ţaliti.
– Kako to misliš?
– Jednostavno... Suditi ćemo ţrtvi. To je ruţna, ali djelotvorna
taktika. Ako porotu uspiješ uvjeriti da je netko zasluţio smrt, postoje
izgledi za oslobaĎajuću presudu. Stvar ne bi trebala tako
funkcionirati, ali u praksi se često dogaĎa baš to...
Tess spusti pogled, a dokumenti koje je imala pred sobom istog se
trenutka zamute. Nije naivna; zna da obrana pred sudom ima malo
dodirnih točaka s nevinošću. To je igra. Drţava mora dokazati svu
tuţbu, a ako u tome ne uspije, okrivljenik "nije kriv". Nedavno je
jedan osuĎenik na smrt osloboĎen kada su rezultati analize DNA
pokazali da nije silovao ubijenu djevojčicu. "Nije kriv" izjavio je
tuţitelj, "ali nisam spreman izjaviti da je nevin". Tyner je bio
naviknut na te semantičke realnosti. Tess je ţeljela biti u stanju svim
srcem ustvrditi da je Rock neduţan. Jer bi je jedino Rockova
neduţnost oslobodila vlastite krivnje.
U tišini su radili sve dok Alison, puna sebe, nije ţurno ušla u ured
i najavila da je na telefonu Seamon P. O'Neal.
– Iz tvrtke O'Neal, O'Connor i O'Neill – dodala je dok je Tyner
podizao slušalicu. Tess je ţeljela prisluškivati, no Alison je htjela
brbljati.
– Nisam odmah shvatila tko je – rekla je i frknula savršenim,
otmjenim nosićem. – On svoje ime izgovara sa "š": "Shaymun". Nije
li to smiješno? Ja sam mislila da se izgovara Seamen.
– To je irsko ime. A Shaymun je bolje od Seamen, zar ne?
Razmisli samo o homofonima. – Alison je pocrvenjela i praktički
istrčala iz sobe. Tess nije bila sigurna je li uzrok bila igra riječima
koja se mogla tumačiti i kao spominjanje sjemena ili riječ
"homofon". Što je Alison točno smatrala opscenim? Sada je
pozornost ponovno usmjerila na Tynera, no razgovor je već bio
završio.
– Ţeli se vidjeti s nama... ţeli se vidjeti sa mnom – reče Tyner i
spusti slušalicu. – Kaţe da ima veze s Rockovim slučajem.
– Hoćete li se naći u njegovu uredu?
– Ne, kod njega doma. Rekao je "oko šest, u vrijeme koktela". No
imam osjećaj da nas očekuje točno u šest, a da će pića biti tek
usputna. Uspješni odvjetnici obično ne stiţu kući prije šest, spremni
za koktele. To ne uspijevaju čak ni uspješni partneri koji imaju
bogate ţene.
– Očekuje nas. Rekao si "očekuje nas".
Tyner uzdahne. – To će vjerojatno biti dosadan sastančić na
kojem će Seamon pokušati utvrditi što mi točno znamo i koliko je
njegova tvrtka upletena. Zanima ga isključivo ugled tvrtke.
– A ja sam ta koja zna gdje je i kada najveća zvijezda meĎu
odvjetnicima ručala s najnovijim partnerom.
Tyner uzdigne ruke. – Ako ţeliš ići, moţeš ići, pod uvjetom da
voziš i da previše ne otvaraš usta. Bilo bi mi draţe da navečer imaš
nešto pametnije za raditi.
Ured su napustili u pola šest, što bi obično bilo više nego
dovoljno da prijeĎu pet kilometara do Guilforda, jednog od
najbogatijih kvartova u gradu. O'Nealovi su ţivjeli u Cross Placeu,
slijepoj ulici koja je Tess i Tyneru, roĎenima u Baltimoreu, bila
nepoznata. Nakon što su nekoliko puta pogrešno skrenuli, napokon
su našli put do njihove ulice, zelenog utočišta u koje se ulazilo kroz
kameni luk obrastao gustim bršljanom. Maleni ih je znak upozoravao
da su na privatnom posjedu, što je moţda i objašnjavalo činjenicu da
ulica nije bila ucrtana na planu grada koji su uzalud proučavali.
PRIVATNI POSJED, pisalo je crnim, kićenim slovima.
– Cross Place. Dakako – rekao je Tyner. – William Tree,
Seamonov punac, oţenio se Ameliom Cross i njoj kupio ovaj posjed.
U početku je posjed bio ogroman, gotovo dvjesto jutara. No Tree,
koji je u duši oduvijek bio graĎevinski poduzetnik, nije izdrţao da
svoju vlastitu zemlju s vremenom ne rasproda.
– A ja sam mislila da zemlju treba nastojati očuvati, budući da nju
danas više ne proizvode.
– To je u redu ako ti ne treba veća količina gotovine. Tree je volio
blagostanje. Središnja je kuća bila njegova, a kuće s jedne i druge
strane namijenjene djeci, Williamu mlaĎem i Luisi Juliji... odnosno
Ellie Jay. William mlaĎi rano je umro od epidemije gripe. O'Nealovi
su središnju kuću preuzeli po smrti njezinih roditelja. I O'Nealovi
imaju sina i kći, no izgleda da su odustali od toga da svi ţive u
skladu. Ostale su dvije kuće prodali prije nekoliko godina, gotovo
odmah nakon smrti Williama starijeg.
Ta velika, prostrana zdanja od crvene opeke bila su jednaka
praktički u svemu. No središnju je zgradu obiljeţavala svojevrsna
profinjena raskoš s kojom se ostale zgrade nisu mogle mjeriti.
Parkiralište je bilo malo prostranije, travnjak pokošen pomno i
kriţno, kao u Camden Yardsu. Prastare mirte, upravo ocvale, rasle su
posvuda oko kuće. Nekoliko sićušnih cvjetova, u nijansama od
blijedoruţičaste do gotovo grimizne, bilo je razasuto po tlu, poput
izblijedjelih konfeta nakon proslave.
Čim su se zaustavili na prilazu, pritrčala im je kućna pomoćnica
sa svijetloplavo-bijelom zastavicom u ruci. Pričvrstila ju je na antenu
Tynerova auta.
– Dijeli ih skupina za zaštitu četvrti – objasni im bezličnim
glasom. – Zastavica znači da ste pozvani. Ljudi u današnje vrijeme
postanu nervozni čim spaze nepoznati auto.
Ta je nervoza nešto novo, uvidi Tess. Guilford je nekoć bio
siguran kvart, pun vila do kojih nisu dopirali zločini i kraĎe, kao da
je netko s kriminalcima postignuo tajni sporazum. Ovog su ljeta
siromasi s istoka i juga počeli zalaziti u Guilford. Pokoja oruţana
pljačka, nekoliko provala, najmanje jedno silovanje – stvari s
kakvima Baltimore ţivi već godinama i godinama. No stanovnici
Guilforda bili su u šoku. Pogaţen je pakt. Vlasnici kuća, meĎu
kojima neki godišnje plaćaju i 15.000 dolara samo na ime poreza na
imovinu, od gradskih su vlasti traţili pravo da angaţiraju privatne
zaštitare. Grad im je na koncu nevoljko odobrio da plaćaju zaštitu
koju vlast ne moţe osigurati.
Briga za sigurnost nije prestajala na pločniku. Dok su čekali u
predvorju kuće obitelji O'Neal, Tess je zavirila u jedan zidni ormar i
ugledala zelene i crvene signalne lampice sloţenog alarmnog
sustava. Jedna od mogućnosti bila je i "potpuno zatvaranje sustava".
Tess je dotada ţivjela u uvjerenju da takve stvari postoje samo u
zatvorima.
– Zašto moramo čekati? – prošapće Tess. – Rekli su nam da
doĎemo u šest, a sada je već prošlo šest.
– Čekamo zbog razloga zbog kojih se u ovakvim situacijama
uvijek čeka. Shay O'Neal nas mora podsjetiti da je vaţniji od nas i da
je njegovo vrijeme dragocjenije od našeg.
Točno devet minuta poslije kućna pomoćnica uvela ih je u
sunčanu sobu u straţnjem dijelu kuće. Bila je to O'Nealova verzija
dnevne ili obiteljske sobe, i Tess je odmah shvatila da je namještaj
stajao više od namještaja u dnevnoj sobi njezine majke koji je uvijek
bio prekriven zaštitnim najlonom. No više od raskošnog namještaja
nju je zanimao prekrasan pogled koji se pruţao s prozora.
– Pogledaj, Tyneru – rekla je dok se pribliţavala nizu prozora. –
Ipak su sačuvali dio imanja. Ovdje se čini da ostatak Baltimorea
uopće ne postoji.
Iza kuće se nije nalazilo dvorište, nego pošumljena uzvisina
ispresijecana stazicama prekrivenima lišćem. Krošnje su tek počele
poprimati smeĎe tonove, pa su se meĎu zelenim, počeli pojavljivati i
crveni i zlatnoţuti listovi. U daljini su se jedva nazirale kuće i
osvijetljeni prozori.
– To je pošumljeni vrt – zaustio je neki ţenski glas prije no što ga
je brzo nadglasao, pa i posve zagušio gromki muški glas.
– Oboje uţivamo u vrtu. I uloţili smo velik novac da izgleda tako
nasumično i prirodno.
 Tess se okrenula i ugleda dvoje pripadnika baltimorske kreme,
ljude za koje je očekivala da će ih odmah prepoznati – no shvatila je
da ih nikada nije vidjela. Njihova su joj lica istovremeno bila i
poznata i nepoznata. Kao što joj se činilo da joj je Abramowitz stari
poznanik jer je bio na televiziji, tako je zamišljala da već poznaje i
O'Nealove, budući da je na njihova imena nailazila posvuda. Na
novim zgradama muzeja i na kuhinjama za beskućnike, na masnim
čekovima za dobrotvorne svrhe. Na programima simfonijskog
orkestra i na godišnjem popisu donatora Caritasu. Seamon P. O'Neal
i Luisa J. O'Neal, u ime zaklade William Tree. Uvijek tako,
vjerojatno zato što Shay nije htio da njegov pokojni punac pokupi
sva priznanja zbog bogatstva koje je stekao, a Shay povećao.
Ipak, izgledali su onako kako je Tess i predvidjela. Shay je
izgledao kao brat blizanac kakve lutke prikazane u straţnjem dijelu
kataloga, uvijek pomalo nejasan, kao na zamućenoj fotografiji. Bio
je to čovjek sijede kose, ruţičaste koţe i prodorno plavih očiju,
izgledao je kao da se hrani polupečenim biftecima koje obilno
zalijeva krepkim burgundcima ili cabernetima, kao i poštenim
dozama porta. Izgledao je točno onako kako je Tess oduvijek
zamišljala da bi trebao izgledati vampir nakon dobrog objeda – ne
blijed, već proţet krvlju, crven i ţivahan.
Za razliku od njega, supruga je djelovala poput vampirove ţrtve.
Blijeda Luisa J. O'Neal imala je podlivene oči i bila mršava, gotovo
ispijena. Tess odmah uvidi da je to jedna od onih mrskih osoba koje
nikako ne uspijevaju zadrţati teţinu, koje reodvito gube po dva-tri
kilograma, kao da je riječ o ključevima. Luisa J. O'Neal izgledala je
kao da ţivi od vodenastog čaja i suhih keksa, uz povremen tanjur
govedske juhe, tek tako da malo obogati jelovnik. Nije ni čudo da je
još uvijek zovu kao u djetinjstvu: Ellie Jay, Doista je krhka poput
ptičice7. Na sebi je imala dugačku plisiranu suknju cvjetnoga uzorka
ukrašenu perlicama, te tamnozeleni sako u Chanelovu stilu, koji se
odlično slagao s bojom suknje do gleţnja. Ne, nije u Chanelovu stilu,

7
jay = "šojka"
ispravila se Tess. To mora biti original.
Djelovala je neusporedivo blaţe od svojeg supruga, pa je Tess
bilo jednostavnije odgovarati na njezina pitanja. – Da je ovo moja
kuća, mislim da bih čitave dane provodila gledajući kroz prozor.
– Ja doista većinu vremena provodim ovdje – odgovorila je
glasom bez nekog naročitog naglaska, glasom svojstvenim najboljim
baltimorskim obiteljima. – Pogled se neprekidno mijenja. Budući da
prozor gleda na zapad, iza brda se vide prekrasni zalasci sunca. Taj
pogled volim i zbog onog potoka – u ovo doba godine jedva se i vidi,
budući da je drveće još pokriveno lišćem – nazvali smo ga po mojim
roditeljima. Potok Cross-Tree.
– Potok Cross-Tree! – prekinuo ju je gospodin O'Neal, prijezirno
se nasmijavši. – Jedino su ga Treejevi tako zvali. Na svim planovima
grada koje sam ikada vidio potok se zove Little Wymans Falls. Grad
mu je promijenio ime prije trideset godina, nakon što je William
prodao parcelu. Ona je danas, dakako, stoputa vrjednija od iznosa za
koji je prodana.
Tess je zahvaljujući vlastitoj obitelji bila naviknuta na takvo
prepucavanje, no sada se ipak osjećala pomalo neugodno. Nije bila
sigurna bi li trebala nešto reći ili ne, pa je kroz trepavice samo piljila
u zube gospodina O'Neala. Bili su dugački i ţućkasti, poprilično
profinjeni, po njezinu sudu. Moţda je to zubna proteza, napravljena
tako da izgleda neprivlačno, kako nitko ne bi pogodio da su zubi
umjetni.
Muţ i ţena zauzeli su mjesta u identičnim raskošnim
naslonjačima, a gospoĎa O'Neal započela je monotonu litaniju u
znak dobrodošlice. Kavu, čaj, vino, pivo, viski, koktel, vodu, Coca
Colu, gazirani sok, voćni sok? Čaj, sloţili su se Tess i Tyner, iako je
Tess potajno priţeljkivala čašicu jednog od onih blagih, jantarno
ţutih viskija koje je uočila u kristalnim bocama na šanku. No činilo
se da čak ni s čajem sve ne ide glatko i jednostavno. – Vrući ili
ledeni? – upitala je gospoĎa O'Neal. Vrući, sloţili su se. Biljni?
Svakako. S limunom? Naravno. Ili mlijekom? Ne, limunom. Jedna
kockica šećera ili dvije? Dvije, valjda. Kada ih je prestala ispitivati,
ušla je kućna pomoćnica s kolicima za posluţivanje,na kojima se
nalazio čajnik prekriven vunenom navlakom, te pladanj pun
minjona, štapića od sira i kanapea. Navlaka za čajnik bila je izvezena
nevještim kriţnim bodom i djelovala otrcano. Vjerojatno djelo nekog
od predaka iz obitelji Tree, koje su već obećali bilo kojem muzeju
koji je spreman postaviti pločicu s natpisom: Donacija Seamona P. i
Luise J. O'Neal, u ime zaklade William Tree.
Tess je bila toliko pod dojmom vrijednosti svega vezanog uz
obred pripreme čaja da je gotovo zaboravila zbog čega su ona i
Tyner točno pozvani.
Nakon nekoliko rečenica o vremenu i posljednjim utakmicama
Oreolesa, O'Neal je iz šaljive anegdote o posljednjem slučaju gotovo
neprimjetno prešao na samu stvar. – Vi, dakle, zastupate onog malog
Paxtona, nije li tako, Tyneru?
Tyner je kimnuo.
– Da. Tragična situacija. i vrlo... javna. Razmišljamo... mi u
tvrtki, partneri... o tome bi li bilo najbolje nagoditi se. Moţda bismo
u tom slučaju mladiću čak mogli i pomoći, pozvati se na neke od
poznanika u uredu drţavnog tuţitelja. Iako nikada nisam radio na
slučajevima obrane kriminalaca, i tu imam odreĎene veze.
– Nagodbe najbolje funkcioniraju kod optuţenika koji su krivi –
reče Tyner.
– Naravno. Da, svakako. – Gospodin O'Neal u čaj stavi još dvije
kockice šećera i stane energično miješati. – Koliko sam čuo, izgleda
da vaš klijent odgovara, ovaj... profilu ubojice. Ako sam dobro
shvatio, dokazi su vrlo čvrsti.
– Dokazi se temelje na indicijama.
– Da... No, da... – O'Neal ponovno mahnitim pokretom promiješa
čaj, a zatim ga odloţi. Tess je nekako slutila da je tim pokretom
odbacio i uglaĎenost, da se ton odjednom promijenio. – Drţimo da bi
svima bilo bolje da stvar ne iziĎe pred suca. Moguće je da je
Abramowitz bio svinja, no čemu to razvlačiti pred sudom? Mnogima
bismo mogli poremetiti ţivot, a ishod će ionako vjerojatno biti
jednak, samo što će vaš klijent vjerojatno duţe leţati u zatvoru.
SuĎenje bi bilo tek zadovoljavanje taštine... vaše taštine, Tyneru.
Mogu gotovo pouzdano tvrditi da će se tuţitelji zadovoljiti
ubojstvom iz nehaja i desetogodišnjom kaznom. Mogao bi izići za
pet godina. A to je prava sitnica.
Tess pokuša zamisliti kako Rock pet godina provodi iza rešetaka.
Jednostavno ne bi preţivio. Oh, znao bi se on zaštititi od najgadnijih
zatvorenika, ali utezi i košarka nikako ne bi nadomjestili treninge na
vodi. I ništa mu ne bi nadomjestilo tu stalnu i nepodnošljivu guţvu.
Skučenost u masi smetala bi mu više od svega.
Tyner upitno pogleda O'Neala. – Jeste li direktoru Nance
Chemicala, kada ste zastupali tu tvrtku, predloţili da plati kaznu i
zaboravi cijelu priču? Jeste li ljudima u Sims-Keveru rekli da
zaborave suĎenje i lijepo isplate one dosadne ţrtve koje pate zbog
azbesta?
– To je bilo drugo...
– Upravo tako. Vaši su klijenti bili krivi. Moj klijent nije kriv.
Njih dvojica netremice su se gledali, svatko s jedne strane
divovskog tepiha koji je, prema Tessinoj procjeni, vrijedio koliko i
njezina godišnja neto-plaća. O'Nealovo lice sada je bilo crvenije, no
izgledao je smireno, gotovo srdačno. To je lice negdje doista vidjela,
zaključi sada. Na fotografiji u novinskoj arhivi? Ne, na toj je slici
gledao prema dolje, tako da mu se vidio samo razdjeljak. Negdje je
vidjela kako se smije, kako se beskrajno zabavlja. Ugodan i
dobroćudan, kao na početku ovog susreta uz čaj. Dobroćudni djed,
koji najdraţem unuku pokazuje ljuljačku iza kuće. Ne, ne ljuljačku,
nego udarac teniskim reketom. I ne unuku. Nego nekoj djevojci.
Ţeni.
– Odjeveni izgledate drukčije – izlane.
Da je u tom trenutku pio čaj, O'Neal bi vjerojatno kroz nos i usta
izbacio velik mlaz tople tekućine. Ovako je samo počeo mucati,
nesuvislo prosvjedovati, dok je supruga podignula pogled prema
njemu. GospoĎa O'Neal nije se doimala iznenaĎenom, ali se
nedvojbeno zainteresirala za razgovor.
– Neku večer vidjela sam vas u Mučionici, u onoj teretani.
Razgovarali ste s Avom Hill – reče Tess. – I niste bili odjeveni...
hoću reći, niste bili goli, ali ste bili u opremi za vjeţbanje. Ili za
racquetball... To sam mislila...
– Naravno. – On se sada obrati supruzi. – Ava me presrela u
klubu, uţasno zabrinuta zbog svega što za sobom povlači uhićenje
njezina zaručnika.
– To je već zanimljivo – reče Tess, svjesna činjenice da bi sada
već trebala zašutjeti. Ipak, jednostavno nije mogla zatvoriti usta. –
Jer to je bilo više od tjedna prije Abramowitzeve smrti. S njom ste
razgovarali prije i poslije ubojstva. Ili ste nam upravo lagali?
Bilo joj je drago što su u tako prostranoj i visokoj sobi, jer manji
prostor moţda ne bi podnio tišinu koja je nastala. O'Nealovo lice
sada je bojom nalikovalo na zrelu rajčicu. Lice gospoĎe O'Neal bilo
je bezizraţajno. Nepomično je gledala prema breţuljcima, kao da se
cijela priča uopće ne odnosi na nju. Prava dama, od glave do pete,
primijeti Tess. Tyner je bio ljut – vjerojatno na nju jer je ipak
otvorila usta, i jer mu nije ranije spomenula tako vaţan podatak. On
nije volio iznenaĎenja. No ona nije ni uviĎala koliko toga zna sve
dok nije vidjela kako O'Neal govori, vidjela iste nagle kretnje koje je
izvodio kada mu se Ava prikrala u teretani. Često joj se dogaĎalo da
posljednja shvati što zapravo zna.
– Pogledajte, zalazi sunce! – uskliknula je gospoĎa O'Neal,
sklopivši ruke. Bila je to bezlična, suhoparna opaska ţene koja je
naviknuta na to da mora ublaţavati škakljive društvene situacije,
ţene kojoj nikada nije bio problem postaviti stol, bez obzira na to
koliko je zakletih neprijatelja pozvano na večeru. I upalilo je, budući
da se njezin suprug u trenutku snašao, skladno i slatkorječivo.
– S Avom neprekidno komuniciram. Radi u našoj tvrtki, i pred
njom je velika karijera – rekao je O'Neal. Na sljepoočici mu je titrala
vena, no osim toga bio je krajnje pribran. – SuĎenje njezinom
zaručniku moglo bi joj ugroziti budućnost. Klijenti baš i nisu
oduševljeni odvjetnicima koji su preblizu zločincima i kaznenim
djelima. Kao ni odvjetničkim tvrtkama u kojima je netko ubijen.
Tvrtka O'Neal, O'Connor i O'Neill to ne zasluţuje. Oduvijek smo
izbjegavali publicitet, i pozitivan i negativan.
– Abramowitza ste prihvatili za partnera – rekao je Tyner. –
Morali ste znati da ćete uz njega dobiti i publicitet.
– Nije bilo tako, barem u početku. Bio je presretan što moţe ići na
dobrotvorne balove i slikati se. Osim toga, budimo iskreni, uistinu
nije kriv što se kao ţrtva našao na naslovnicama. Za to je zasluţan
vaš klijent.
U roku od deset minuta Tess je svoje mišljenje o Seamonu P.
O'Nealu promijenila barem deset puta. Učinilo joj se da je šašav i
bezopasan, zatim i opasan. Lagao je; u to je sada bila uvjerena.
Odvjetnica koja je dvaput pala na pravosudnom ispitu pred sobom
nikako ne moţe imati veliku budućnost. No on nije glup čovjek,
nego čovjek s drastično drukčijim pogledom na stvari. Svoj je radni
vijek proveo braneći velike korporacije od tuţbi pojedinaca. Bilo je
posve logično drţati se istih stavova i sada, kada mu gori pod
petama.
– Ta mi je tvrtka sve na svijetu – reče. – Njezin ugled nema
cijenu. Ako inzistirate na tome da s ovim slučajem idete na sud i ako
obranu pokušate izgraditi na onome što vaš klijent misli da se
odvijalo izmeĎu gospodina Abramowitza i gospoĎe Hill, mogu vam
obećati da vam mi nećemo biti od pomoći. I najmanja stvar koju
biste od nas mogli zatraţiti – neki dosje, informacija o povijesti
djevojčina zapošljavanja, razgovor s uposlenicima – morati će ići
preko suca. Trebati će vam sudski nalog da me nazovete telefonom.
Jednako tako, ne vjerujem da će vam se gospoĎa Hill baš staviti na
raspolaganje. Ne bi li stoga bilo bolje da budemo na istoj strani?
– Bilo bi bolje samo vama – reče Tyner. – A meni se ţivo fućka
za Trostruki O. Smatrao bih uspjehom kada bi ovo suĎenje uništilo
nezasluţen ugled tvrtke O'Neal, O'Connor i O'Neill.
O'Neal pogledom ošine Tynera u invalidskim kolicima. S tim
crvenim licem i naglašenim profilom, podsjećao je Tess na riĎovku.
– Zaboravio sam kakav si gad – rekao je. – Pretpostavljam da bih
i ja bio takav da sam bogalj koji se moţe pohvaliti samo jednim
velikim uspjehom. I to prije više od četrdeset godina.
 GospoĎa O'Neal odabrala je pravi trenutak i upitala: – Još vruće
vode, Tyneru?
No njezina uglaĎenost nije uspjela i drugi put spasiti čajanku. –
Budi bez brige, Seamone – reče Tyner neobično vedrim glasom. –
Imaš još koju godinu... Uz malo sreće moţda ćeš se i ti imati čime
podičiti: nečim većim od odvjetničke tvrtke i milijuna naslijeĎenih
od punca.
Tynerova posljednja rečenica vapila je za grandioznim odlaskom,
no O'Nealov dom, unatoč svoj draţesti, nije nudio zgodan prolaz
kojim bi se Tyner dramatično odvezao. Tess mu je pomogla da proĎe
pored orijentalnog saga i preko tankog klizavog saga u hodniku koji
mu se zapetljao pod kotačima. Na ulaznim mu je vratima morala
pomoći da se pomakne unatrag, kako bi ona otvorila vrata. Kada ih
je napokon otvorila, atmosferu je ispunio pištav, neugodan zvuk koji
je u beskraj odzvanjao ulicom Cross Place. Pokrenula je O'Nealov
alarmni sustav, očito programiran za automatsko uključivanje, kao
da su očekivali da će Tyner i Tess pobjeći.
Tyner se spustio prilaznim putem i nekako se prebacio na
suvozačevo mjesto u kombiju. Dani su postajali sve kraći, a sve
bljeĎe svjetlo jedva je prodiralo kroz krošnje oko Cross Placea. Na
vratima kuća s lijeve i desne strane Tess je uočavala muškarce koje
je privukao alarm čiji se prodoran zvuk nije stišavao. Kada su joj se
oči naviknule na polutamu, uočila je da jedan od njih ima reket za
racquetball, a drugi nešto što je nalikovalo na starinski revolver.
Počeli su polagano prilaziti kombiju. Tess ubaci kolica u prtljaţnik,
prethodno ih ne sklopivši. Osvetnici savršeno bijele koţe došli su do
završetka staza pred kućom i nastavili se pribliţavati, nijemo i
samouvjereno. Tess uskoči za upravljač i do kraja pritisne papučicu
gasa. Vozeći unatrag, tako iziĎe na ulicu i uz škripu guma pojuri
Cross Placeom, dok joj je zvuk alarma odzvanjao u ušima i uz
susjede koji su već bili gotovo došli do njih. Tek kada je izišla na St
Paul, na putu prema gradu, uvidjela je da na anteni i dalje leprša
plavo-bijela zastavica.
– Čini mi se da ću je spremiti – reče Tyneru, pokazujući
zastavicu. – Naposljetku, moţda nas uskoro ponovno pozovu na čaj.

17
Nakon što je Tynera i kombi ostavila u njegovu uredu, Tess je
pješice otišla u restoran Brass Elephant i naručila viski i vodu u baru
na prvom katu. Dugačak, uzak bar s pravom je bio na glasu, ako ni
po čemu drugom, onda barem po martinijima. Redoviti su gosti bili
ljubomorni, pa su kao po nekom prešutnom dogovoru rijetko
dovodili nove goste. Tess još nije bila načisto u vezi s vermutom, no
ovdje je pila martinije jer je vjerovala da treba poticati umjetnike, a
vlasnik bara, Victor, bio je umjetnik od glave do pete.
Ipak, večeras je i dalje razmišljala o svim onim zlaćanim
tekućinama u kristalnim bocama obitelji O'Neal. Bila je uvjerena da
su njihova pića bolja od onoga što si ona moţe priuštiti, bez obzira
na količinu novca u dţepu. S druge strane, moţda su O'Nealovi škrti,
od onih bogataša koji kupuju jeftine vrste viskija i konjaka, pa ih
ulijevaju u boce kako im se ne bi doznalo podrijetlo. Zapravo joj se
nije pio viski s vodom. Bila je potištena i zlovoljna, pa je nedovršeno
piće ostavila na šanku i otišla kući.

Kitty i njezin policajac bili su u kućnim ogrtačima i uţivali u

izjedanju jednog od onih postkoitalnih piknika svojstvenih svjeţim
vezama, kada seks u ţivotu budi i neke druge apetite. Te su se večeri
bacili na velik komad sušene kobasice, talijanski kruh s maslinovim
uljem, kriške jabuke i Camembert. Pozvali su Tess da im se pridruţi,
no sjećanje na O'Nealovo grimizno lice spriječilo ju je u tome da,
kao i inače, uţiva u kolesterolu.
– Nećeš niti malo kruha? – upitao ju je Thaddeus. – Maslinovo
ulje sadrţi mononezasićene masne kiseline i relativno je neškodljivo.
– Pitala se je li to čuo od Kitty ili sam došao do tako dubokoumne
mudrosti. Odmahnuvši glavom, Tess je zgrabila jabuku, odrezala
dvije debele kriške kruha, u čašu ulila podosta bijelog vina, i sve to
odnijela u svoju sobu.
Dovršivši večeru, Tess se, uljuljana u samosaţaljenje, osjećala
toliko udobno da je odlučila popušiti joint. Nije se previše obazirala
na zvuk usne harmonike koji je dopirao s ulice. Fells Pointu nije
nedostajalo uličnih prosjaka koji se pokušavaju prodati pod
muzičare. Ovo je bio neobično ambiciozan ulični svirač koji je
samog sebe smatrao Jimijem Hendrixom usne harmonike, te je, ne
pretjerano skladno, ali bez stanke, svirao i miješao sve od himne do
bluesa. Oh say can you see... that my woman done left me. Ne, bila
je to pjesma o dobroj ţeni, onoj koja će muškarcu isprati ranu od
noţa i neće se ljutiti kada ujutro, nakon što joj je popio sav viski i u
krevetu ostavio krvavu mrlju, nestane.
– Oh, sranje... – Znala je tu pjesmu. Bio je to poziv Jonathana
Rossa na parenje.
To je trebao biti broj pet na popisu za ovu jesen, pomisli je Tess.
Prekini svaku vezu s njim. A to bi mogla, znala je da moţe. Unutra
ga pušta svojevoljno, bez prisile. Nakon što je s krova bacila
posljednji komadić jointa krova, vratila se u sobu, i pritisnula tipku
kako bi ga pustila u kuću.
Jonathan je dojurio preskačući po dvije stepenice i ţeljno pokucao
na vrata, dok je harmonika i dalje tiho svirala. Po zvuku njegovih
kaubojskih čizama znala je da je došao likovati. Tess je Jonathana
poznavala jedino u ekstremnim raspoloţenjima – drsko umišljenog i
u potrazi za afirmacijom, ili deprimiranog i u potrazi za afirmacijom.
Jednom je u razgovoru s Whitney, svoje susrete s Jonathanom
usporedila s čokoladnim keksima Oreos, samo bez nadjeva.
– Na to pristaješ čim se počneš druţiti s muškarcima koji su
praktički zaručeni s nekim drugim – rekla je Whitney na svoj izravan
način. – Oreosi bez nadjeva... Do kraja polizani.
Večeras je taj keksić, osim usne harmonike, donio i bocu mescala,
veliki hamburger i veliku porciju prţenih krumpirića. Toplu, masnu,
umrljanu vrećicu poloţio je Tess u krilo, zagrlio je i utisnuo joj
vlaţan poljubac s blagim blag okusom soli i metala s usne
harmonike.
 – Ma nisi trebao – reče Tess gotovo piskutavim glasom, objema
rukama drţeći smeĎu papirnatu vrećicu. – Idem potraţiti vazu za ove
krumpiriće.
On uz gunĎanje uzme vrećicu vrećicu i u usta počne trpati pune
šake krumpirića. Jonathan je, kad bi bio opsjednut poslom, ponekad
zaboravljao jesti sve dok potreba za hranom ne bi postala toliko
izraţena da je već zamalo gubio svijest. Kada bi se jednom dočepao
hrane, čuvao ju je ljubomorno poput kakvog psa. Tess je znala što
znači takva glad.
– Krupna priča?
– Ogromna – odgovorio je, usta punih krumpirića. – Enormna.
Golema. Materijal za Pulitzera. Nobelovu dodjeljuju i za
novinarstvo? I to ću osvojiti!
Tess je osjetila da joj se okreće ţeludac. Feeney, prokleti Feeney.
Ako je Jonathanu rekao za njezin poziv, Jonathan bi mogao slijediti
isti trag. Mogao bi prvi pronaći zagonetnog čovjeka s palicom za
bejzbol. Mogao bi razriješiti ubojstvo. Mogao bi pobijediti.
– Abramowitz?
Jonathan je, poput kakvog prometnog policajca, podignuo ruku i
pokazao joj da pričeka da dokrajči i posljednju hrpu krumpirića. –
Bolje. Puno bolje od mrtvog odvjetnika.
Ponudio je Tess bocu s mescalom, no ona je odmahnula glavom.
S obzirom na čašu bijelog vina pored sebe i na polovicu jointa koji je
još uvijek bio u organizmu, odlučila je prestati s unosom kemije.
Jonathan je otpio tri gutljaja, pa počeo hodati amo-tamo, pognut kao
da nesvjesno oponaša Groucha Marxa.
– Reci mi... – pokušavala je Tess. Nije baš bila uvjerena da cijela
stvar nema veze s Abramowitzem. – Znaš da umireš od ţelje da
nekome ispričaš.
– Ne. Još ne. Nemam još crno na bijelo, no imat ću. Imat ću! –
Jonathan je izlio malo maslaca na hamburger, koji je, prelivenog s
novim umakom, pojeo u tri zalogaja. Kao kod Kitty i Thaddeusa koji
su gutali kobasice, ni Jonathanov apetit nije imao osobite veze s
njegovim trbuhom.
 – Daj mi neki mig. Reci mi barem nešto. Reci koliko je priča
velika.
Jonathan je prestao koračati, ali ne i ţvakati. Razmišljao je o
njezinom pitanju. – Promijenit će... sve. Biti će to kao neki udar,
novinarski. Ubojice će lutati ulicama Baltimorea. Institucije će biti
pod sumnjom.
– A predsjednik će podnijeti ostavku, zar ne? Pa ne moraš meni
prodavati tu priču, nisam ja urednik naslovnice. I ja ti neću zagristi.
– Na kraju ćeš gristi. Otići ćeš do kioska i sa svojih 50 centi kupiti
novine, kao i još 300.000 ljudi. Ne, nek bude dolar i pol i 500.000
ljudi. To je definitivno nedjeljna priča. New York Times i
Washington Post otimat će se oko mene. Filmski će redatelji traţiti
prava na film. Glumci... oni tamnokosi, mračno zamišljeni,
romantični tipovi nadmetat će se oko toga tko će glumiti u mojoj
priči. – Zgrabio ju je za ruke i privukao. – Novinari će ţeljeti
razgovarati s tobom, jer poznaješ mene.
– Ispunit će mi se svi snovi. – Tess se izmaknula. Jonathan
pretjerano hvali svoje priče, pa je teško odrditi je li ova doista nešto
osobito. No nešto joj je govorilo da će ovaj mali uzbuĎeni dječačić
ovaj puta uspjeti. Iskopao je novinarsko blago. A ona je to doznala
prva, ona: bezimena sluškinja iz redova domorodaca, ţena koja
velikog bijelog lovca slijedi u zabranjeni hram i u poganskome
strahu gleda kako proučava posvećeni predmet koji se ona nikada
nije usudila dotaknuti. Kada jednom s postolja podigne tu zlatnu
rukotvorinu, ništa više neće biti kao dotada. Zemlja će se pomaknuti,
hram će se urušiti, a Jonathan steći vječnu slavu upravo u trenutku
kada odluči potrčati sa svojim blagom. I trčat će, još kako. U to nije
ni najmanje sumnjala.
Ipak, nije mu ţeljela pruţiti zadovoljstvo i pokazati da je
impresionirana. – Povjerovat ću kad vidim. Kao što si rekao, još
nemaš ništa crno na bijelo.
– Ali imat ću. Znaš da ću imati – rekao je i povukao Tess na sebe,
budući se u njemu počela buditi nova glad.
Za Jonathana je neminovnost slave i uspjeha bila afrodizijak. Bio
je njeţan i nezasitan, kao da baš Tess utjelovljuje snove koji lebde u
blizini. Vodili su ljubav jednom, dvaput, triput, u meĎuvremenu
ispijajući mescal, razgovarajući o svemu osim o izvoru Jonathanova
uzbuĎenja. Nisu još spavali ni u pet i petnaest ujutro, kada je
zazvonila Tessina budilica koja ju je pozivala na trening.
– Daj jednom preskoči trening – promumlja joj Jonathan vlaţno u
vrat. Tess ga je za promjenu i poslušala, iako ju je pomalo pekla
savjest zbog Rocka. Brinuo se kad ne bi došla na trening i odmah
zaključio da je jako bolesna.
Skuhala je kavu, pa su izišli na krov kako bi pogledali izlazak
sunca. Temperatura se preko noći spustila, budući da ih je zahvatila
hladna fronta, pa je Baltimore izgledao čarobno. Nije bilo zagaĎene
maglice nad lukom, samo čisto, gotovo bijelo nebo, koje će tijekom
dana poprimiti plavetnu boju. Jarkocrveni tegljač polagano je
promicao lukom. Zaljev je bio sivozelen. Čak su i galebovi izgledali
svjeţe i čisto. Tess je s Jonathanom osjetila bliskost kakvu nije
primijetila već godinama, kao da su ponovno par iz doba Stara.
Pokušavala je ne misliti na njegovu djevojku, koja se negdje budi
sama. Barem pretpostavljala da se budi sama. Moţda je njihova veza
i zamršenija no što ona zna.
– Divan pogled – izjavio je Jonathan zadivljeno. – Neki ljudi za
takav pogled plaćaju dvije tisuće dolara mjesečno, a ti ga imaš
gotovo besplatno.
– Da, vodim zaista divna ţivot.
– Znaš, to i nije daleko od istine. Oduvijek ti zavidim.
– Na mojoj bajnoj karijeri? Na bogatstvu? – Tess je nastojala
zvučati nehajno, no Jonathanove pohvale izgledale su joj poput
saţaljenja.
– Na obitelji, na osjećaju pripadnosti ovome gradu. Ja sam, na
neki način, još uvijek bezveznjak iz predgraĎa. Ne poznajem grad
onako kako ga ti poznaješ. Nemam tvoje kvalifikacije.
– Nadaren si, a to je još i bolje.
– No ponekad se osjećam kao pravi prevarant. – To je već bio
poznat teritorij, druga strana čokoladnog keksa, Jonathan koji se
povlači, koji se prepušta svakoj neurotičnoj sumnji, od nje očekujući
potporu.
– Još se sjećam svog prvog radnog dana... Uopće nisam poznavao
grad, a pretvarao sam se da znam sve. "O da, otišao sam do
Hopkinsa, čovječe, to je alma mater Russella Bakera. Znam svaki
kutak". Poslali su me na mjesto poţara, a ja ga nisam znao pronaći.
Promašio sam veliki poţar. Imao sam adresu, imao sam i mali plan
grada. Vidio sam dim, čuo sam vatrogasna kola, ali nisam mogao
pronaći vraţji poţar. Bio sam u jednoj od onih čudnih malih
pokrajnjih ulica i prolaza uz Frederick Road, znaš na što mislim?
Znala je. Jugozapadni se Baltimore sastoji od niza takvih ulica,
prolaza koji nestaju i nastavljaju se nekoliko ulica dalje. Mnogi
roĎaci njezina oca ondje su ţivjeli dok je to još bio polupristojan
kvart.
– Redakcijski izvjestitelj Nick telefonom je doznao više nego ja
koji sam bio na terenu – nastavi Jonathan. – Sve je saznao nazivajući
susjede. A kad sam se ja vratio u ured totalno praznih ruku, pogledao
me i rekao: "Bravo Brzi,". Svi su se smijali. Još me dvije godine
zvao "Brzi". Sve do gašenja Stara. Onda je on ostao bez posla, a ja
sam prešao u Beacon-Light.
– Toga se nekako čak i sjećam. Oduvijek mi je bilo zgodno... to
dobronamjerno zadirkivanje.
– Vjeruj mi. Nije bilo zgodno. Nema dana da na poslu ne mislim
Brzog i Nicka. – Sada je ustao. – U stvari, upravo se sada moram
suočiti s nemani, no prvo ću se otuširati i popiti aspirin. Bit će to prvi
put u deset godina Beacon-Lighta da se netko pojavi mamuran.
Polovica ljudi u redakciji članovi su kluba liječenih alkoholičara.
Druga polovica ima obitelji, pa ne moţe po čitave noći biti vani i
lokati.
– Hej, budimo realni, to je već stvar prošlosti. Većina novinara
više se ne razlikuje od dosadnih birokrata o kojima piše.
– Pazi na jezik, ili ću se morati s krova popišati i praviti se da je
ovo dolje rijeka Chicago, tek tako da ti pokaţem da još uvijek ţivi
dobri stari duh ţute štampe.
 Jonathan je lupne po ramenu. Zašto joj svi muškarci koje poznaje
uvijek tako kuckaju po ramenu?
– Jimmy je otvoren – rekla je, nastojeći ne zvučati sjetno. – Da
pojedemo nešto za doručak?
– Nemam vremena za jelo. Čak i nisam gladan.
Vratili su se u stan. Jonathan je usnu harmoniku spremio u dţep i
najvećom brzinom odjurio niza stube. Trčao je i zviţdao, bez
osobitog sluha, ali veselo. Gledala je kako odlazi. Osjećala se
poprilično loše, a trebala je ibuprofen i san. On bi se, tako mamuran,
trebao zavući u krevet, pomisli Tess. On bi se trebao loše osjećati, a
ne ja.
Uistinu joj nije bilo dobro. Boljeli su je i ţeludac i glava, a iz usta
nikako nije uspijevala isprati neugodan okus. Prva dva simptoma
vjerojatno su izazvali mescal i nedostatak sna. To što je pojela crva
moţda je izazvalo treći simptom. A nekako se kao kroz maglu
sjećala da je u tri ujutro progutala upravo crva. Bila je to njezina
vlastita zamisao; za to nije mogla okriviti nekog drugog. A nije
imala ni koga, jer je, barem malo, mrzila Jonathana, koji srlja prema
svojoj blistavoj karijeri.

18
Kada se Tess napokon osovila na noge bilo je već gotovo podne.
Sjela je na dno tuš-kabine i pustila da je zalijeva vruća voda, usput
pokušavala utvrditi je li joj to ugodno ili nije. Šteti joj ili godi? Nije
znala točno odrediti. Na koncu je čvrsto vezala kosu u mokar rep –
činilo joj se da zategnuta gumica olakšava glavobolju – i uputila se
prema novinarskoj sobi na sudu.
"Feeneyjev zakon", upozoravao je natpis na vratima. "Drugi po
redu najgori urednici jesu neuspješni izvjestitelji. Svi najgori
urednici bili su uspješni novinari."
Otvorila je vrata i sudskog izvjestitelja Beacon-Lighta zatekla
zavaljenog u ergonomski naslonjač, nogu na antiknome rolo-stolu
kojeg se domogao uz pomoć blagonaklonog čuvara. Uz uho je drţao
telefonsku slušalicu, u krilu kompjutorsku tipkovnicu, dok su mu
usta bila prepuna čipsa. S okusom vrhnja i luka. Miris je osjetila već
na suprotnoj strani prostorije.
– Ne zanima me što si im rekao na sastanku u jedanaest sati –
reče, ţvačući. – Naţalost, vidiš da se stvar nije odvijala na taj način.
Sudac jednostavno nije shvatio tvoju potrebu za jednostavnošću, za...
kako ti to nazivaš...? Beskompromisno čistom narativnom linijom.
Moţda stvar uspiješ srediti do sastanka u tri. Ako ne, pokušaj na
sastanku u četiri. Hej, pa nisi ti kriv. Ti si urednik. Ti si kreten.
Nakon toga pomno odloţi slušalicu. Da je lupao slušalicama ili
podizao glas, moţda bi ga zbog neposlušnosti već odavno najurili. Ili
zbog toga, ili jer svaki drugi dan urednicima prijeti smrću. No
Feeney samo beskrajno smireno, gotovo u vedrom tonu verbalno
zlostavlja šefove, tako da oni njegovo drţanje gotovo smatraju
šalom. Nikada ne bi bili u stanju zaključiti ili priznati da je prijezir s
kojim im se Feeney obraća zapravo stvaran.
Feeney je bio sve ono što njegovo malo svetište nije bilo –
neuredan, s kosom koja se uvijek spuštala preko ovratnika, i
košuljom izvan širokih hlača od kepera. Jeo je samo hranu koju je
bilo moguće nabaviti u radijusu od pedesetak metara. To je
ograničenje nametnuo sam, a ono mu je svakodnevno jamčilo
jednoličnu prehranu u obliku hrenovka u pecivu, koja su njegovoj
vitkoj figuri, otkad je zakoračio u četrdesete, dodala i malen trbuščić.
Brijao se jednom mjesečno, obično kada je odlazio predati popis
sluţbenih troškova. U listu je bio gotovo tri godine, a većina
njegovih suradnika uopće nije znala kako izgleda. Njemu je to
odgovaralo.
– Draga moja Tess, kako ti mogu pomoći? Opet namjeravaš
trčkarati sudnicom s muškum kaputom prebačenim preko glave?
Nisam uspio vidjeti, no u ovoj zgradi priča se samo o tome.
– Idući ću te puta upozoriti. Danas samo ţelim doznati kako ući u
trag jednom od tuţitelja u azbestnom slučaju.
– Što znaš o njemu?
 – Da je postariji muuškarac.
– Stvarno si suzila izbor. Pretpostavljam da ćeš mi još reći da je
radio u brodogradilištu.
Naviknuta na Feeneyjev sarkazam, Tess je izvadila novinski
članak i proučila ga. – U jednom od posljednjih pojedinačnih
suĎenja, što god to značilo, dodijeljeno mu je 850.000 dolara. Sims-
Kever bio je jedini optuţeni, barem u njegovu slučaju.
– To je barem nešto za početak.- Tipkovnica mu je i dalje bila u
krilu, pa je utipkao naredbu za pozivanje elektronske arhive Beacon-
Lighta. – Sreća je što sam imam hard. Mnoga dopisništva nisu
povezana s arhivom i knjiţnicom, no ja sam im rekao prečesto radim
pod pritiskom posljednjeg roka i da mi je pristup nuţan.
– Zahvaljujući tome ne moraš biti u zgradi, zar ne?
– Shvatila si. Sada ih pokušavam nagovoriti da mi daju vlastiti
pristup novinarskoj bazi Lexis/Nexis. No gnjave me zbog faktura.
Traţio sam i mikrovalnu. Kvragu, sustav je danas stvarno spor. –
Silovito je lupio po tipkovnici, tako da se na ekranu napokon pojavio
neki obrazac u koji je trebalo upisati podatak za pretragu. Feeney
utipka: "Sims-Kever" i "azbest".
– Ubaciti ću i vremensku odrednicu – objašnjavao je Tess dok je
tipkao s dva prsta. – Prije nekoliko su godina sve slučajeve s
azbestom udruţili u jedan veliki proces. Nadali su se da će tako
osloboditi sudnicu, jer su prije toga svake godine imali na desetke
suĎenja. Računalu ću naloţiti da traţi podatke o razdoblju prije
udruţivanja.
Pritisnuo je tipku. PronaĎeno devedeset sedam natuknica,
odgovorilo je računalo.
– Isuse, devedeset sedam članaka. To je puno... previše. Moramo
malo smanjiti. Dodaj mi taj izrezak. – Preletio ga je pogledom. –
Kakva glupost. Zašto su tipu uopće dali da piše kolumnu? Čekaj, tu
je i jedna pojedinost. – Sada je utipkao "850.000 dolara".

PronaĎene tri natuknice, odgovori računalo.

– To govori da da u sustavu postoje tri članka u kojima se
spominju Sims-Kever, azbest i 850.000 dolara. – Očarana Tess
pogledala preko njegova ramena. Elektroničke baze podatke za nju
su bile novost. Posrnuli Star nikada nije bio on-line. Zapravo je
mrtvačnica zvana Star bila poznata po tome što je u svakom trenutku
za svime kasnila barem pet godina. Kao i po tome da je fotografije
Mickeyja Mousea pohranjivala pod "Glodavci, poznati".
Feeney je redom otvorio sve članke. Retci su se pod njegovim
prstima izmjenjivali tako brzo da ih je Tess jedva uspijevala
letimično pogledati. – Posrećilo ti se. Ovo su tuţitelji koji su od
Sims-Kevera dobili 850.000 dolara, dvojica na istom suĎenju,
obojica u istoj sudnici, sudac se zvao West. Da sam na tvojem
mjestu ova bih imena pokazao njegovom pisaru i provjerio da li ih se
sjeća. No ne bih se pouzdao samo u to.
– Mogla bih ih i jednostavno nazvati, ako su još ţivi...
– Da, i što ćeš im reći? "Hej, jeste li vi postariji tip koji je suca
natjeravao palicom za bejzbol?" Ili ćeš se praviti da provodiš
telefonsku anketu o vlasnicima palica za bejzbol?
– Dobra fora. U tome si bolji od mene.
– U čemu točno? Sada si privatni istraţitelj? Ili namjeravaš upisati
pravo?
– Još točno ne znam, Feeney. Ali ako ovdje ima materijala za
članak, obećajem da ćeš doznati prvi.
– Čak i prije Jonathana?
– On će posljednji znati. Hej... nisi mu rekao da sam neki dan bila
ovdje, zar ne?
Feeney odmahne glavom. – Nisam znao da imam nešto za reći.
Čak i sada kada sam vidio članak i kada znam u kojem smjeru ideš,
mislim da su ti izgledi tanahni, Tess. Što pokušavaš dokazati, da je
neki mali starčić sredio odvjetnika? Dalek je put od pojavljivanja s
palicom za bejzbol do nečije smrskane glave.
Uto je zazvonio telefon. Ostavio ga je da zvoni pet puta, a onda
podignuo slušalicu kao da ima vremena na bacanje. Glas mu je bio
sladunjav i blag, iako su riječi bile poprilično oštre.
– Feeney... Što? Pa to je najdebilnija ideja koju sam ikada čuo.
Kako si uopće dobio posao koji radiš? – Tess je s druge strane veze
začula urednikov nervozan smijeh. Mahnuvši u znak pozdrava,
iskrala se iz ureda. Jedan stariji novinar političke rubrike u Staru
jednom joj je otkrio tri pravila uspjeha u novinarstvu: Budi zvijezda.
Budi kolumnist. Izvještavaj iz nekog drugog grada, a ne iz onog u
kojem izlaze tvoje novine. Feeney je pronašao svoj vlastiti grad,
svega šest ulica dalje od uredništva Blighta.

Još je bilo vrijeme ručku, no pomislila je da bi tajnicu suca Westa

mogla zateći za stolom, kako jede ručak iz vrećice. Sudski sluţbenici
ne zaraĎuju toliko da bi redovito objedovali na nekom skupljem
mjestu. Kao što je i pretpostavila, mlada ţena okrugla lica bila je
nadvijena nad stol, a na ubrusu ispred nje nalazili su se Cola, vrećica
čipsa i sendvič sa salatom od jaja.
– Bok, ja sam Tess Monaghan. Nekoć sam radila za Star. Čini mi
se da smo se već nekoliko puta upoznale, gospoĎice... Collington. –
Ţenu nije vidjela nikada u ţivotu, no ova je bila dovoljno obzirna da
na stol stavi pločicu s imenom: D. COLLINGTON.
– Donna. Donna Collington. – Bila je to crnkinja gotovo
crvenkaste nijanse koţe. Bilo joj je najviše dvadeset osam, dvadeset
devet godina, imala je slatko djetinje lice i toliko dugačke nokte da je
njima bez poteškoća nekome mogla iščupati srce. Bila je bucmasta,
nabori na uskoj ljubičastoj haljini gotovo su pucali po šavovima, što
bi većina muškaraca smatrala privlačnim.
– Sada radim za jednu odvjetničku tvrtku iz grada. Imamo jedan
zapetljan slučaj. Mislim, totalna ludnica... – Sve je istina , za sada. –
Šef traţi da pronaĎem tipa koji bi mogao svjedočiti u korist našega
klijenta, no o njemu znamo samo da je prije dvije godine, u nekom
slučaju u vezi s azbestom, bio jedan od dvojice tuţitelja u ovoj
sudnici. Imam imena, ali ne mogu otkriti koji je od njih koji je
čovjek kojeg trebam.
– Zašto ne nazovete obojicu?
Dobro pitanje. – To sam i namjeravala. No šef to izričito
zabranjuje. A kada sam zatraţila razlog, rekao je da me se ne tiče,
već da stvar obavim ovako.
Donna Collington suosjećajno se nasmije.
– Ah, znam, znam kako je... No još uvijek ne znam kako vam baš
ja mogu pomoći. Ti su slučajevi s azbestom ostali vrlo magloviti.
Niz staraca koji su pljuvali u maramice i za sobom vukli maske s
kisikom.
– E pa ovaj je čovjek vjerojatno bio jedan od posljednjih, prije
udruţivanja slučajeva. A čini se da je bio i poprilično teţak.
– Teţak?
– Naprasit. Mrzovoljan. Sklon ispadima. Moţda je čak i prijetio,
ili divljao.
Donna se ponovo nasmijala. – Mislite kao netko tko bi bio u
stanju sučevu vodu iz vrča izliti odvjetniku na glavu?
– Da, na primjer...
– Ne "na primjer" nego za pravo. Bio je tu neki nizak tip koji je
nalikovao na vilenjaka i bio beskrajno sladak. Nije čak djelovao ni
toliko bolesno, u usporedbi s drugima. No toliko se uzrujao kad su
neki dobili više novca od njega da je zgrabio sučev vrč i... pljus, po
odvjetnikovoj glavi. Po glavi vlastitog odvjetnika. Bilo bi mi uţasno
gledati što bi samo učinio odvjetniku koji je branio proizvoĎača da
se nije umiješao sudski podvornik i stavio mu lisice.
Da, tebi bi bilo grozno, pomisli Tess, koja je vidjela fotografije u
izvješću s obdukcije. – Sjećate se kako se zvao?
– Sjećam se samo imena. Budući da ga je ţena neprekidno
dozivala i pokušavala smiriti. "Oh, Abnere. Oh, Abnere. Za boga
miloga, Abnere." – Zamalo sam se upiškila u gaće. A sudac se toliko
trudio da se ne nasmije, da su mu puknule hlače Zvali smo ga Mali
Abner.
Tess pogledala papir koji joj je Feeney isprintao. Abner. Abner
Macauley. Slaţe se.
– Hvala, Donna.
– Nema problema. Usrećite šefa. – Ljupko se nasmijala, mašući
dugačkim crvenim noktima. – Tyner Gray danas bi trebao biti uistinu
zadovoljan vašim radom. No idući mi put nemojte dolaziti s laţima.
Eitavo sam vrijeme znala za koga radite. Svi na sudu znaju za
dugokosu curu koja je prošli tjedan trčala zgradom suda.
Tess je istog trenutka pocrvenjela. Zaboravila je kako je zgrada
suda malen svijet, kako u njoj gotovo i nema tajni Donna Collins, s
tim svojim neduţnim djetinjim licem, cijelo je vrijeme znala tko je i
o kojem se to "zapetljanom" slučaju radi. Poniţena, uputila se prema
Fells Pointu, kako bi odradila svoju smjenu u knjiţari na koju je već
ionako kasnila.
Kada je dotrčala s autobusne stanice i pojavila se na blagajni,
Kitty ju je zlokobno pogledala. Preslagivala je police s dječjim
knjigama, pripremala Kutak medvjedića Winnieja Pooha za proslavu
koja se trebala odrţati koncem tjedna. Nakon što je u nekom
časopisu pročitala kako proslave dječjih roĎendana sve više prilikom
mjestom za razmetanje bogatstvom, odlučila se izravno suprotstaviti
Chucku E. Cheeseu i u svoju knjiţaru na tematske proslave namamiti
knjiški nastrojene roditelje – Pooh, Alica u zemlji čuda, Vjetar u
vrbama. Sva su djeca dobivala bon od pet dolara za kupnju knjiga.
Lukava investicija, jer su roditelji, dolazeći po djecu, neizostavno
ostavljali još barem pedeset dolara više.
– Kitty! – rekla je Tess, prelazeći u napad. – Pa ti na sebi stvaarno
imaš odjeću! Je li naš dragi policajac izišao kako bi grad Baltimore
pripremio za demokraciju?
Umjesto uobičajenog kimona, Kitty je na sebi imala crne lanene
capri-hlače s malenim ukrasnim vrpcama na porubu i crni pamučni
pulover, nekoliko brojeva prevelik s obzirom na njezinu sitnu graĎu.
Pulover joj je neprekidno spadao, otkrivajući čas jedno, čas drugo
rame. Crow, koji se nalazio na ljestvama prislonjenim uz policu sa
ţenskim romanom, od tog pomicanja pulovera amo-tamo već je
gotovo imao vrtoglavicu.
– Barem sam jutros uspjela otići na sat joge – rekla je. – Ne
dopuštam da mi muškarci remete ţivot. Ja remetim ţivot njima.
Jonathanov posjet, znači, nije ostao neprimijećen. Kitty nije bila
protiv neobaveznog seksa, ali je bila protiv Jonathana. Smatrala je da
Tess zasluţuje boljeg mladića. A Tess je znala da je mogla proći i
gore.
– Čuj... neke meĎu nama nisu boţice. Moramo se nekako skrasiti.
– Čak se ni sve boţice ne skrase. – Bio je to Crow sa svojih
ljestava. – Atena nikada nije ţeljela muškarca. Ona se nimfa
pretvorila u lovor radije nego da završi s Apolonom. A on je bio bog.
Tess se nije obazirala, nego je samo došapnula Kitty: – Jonathan i
nije tako loš. Kad se oko nečega uzbudi, recimo oko posla, treba mu
netko tko će ga razumjeti. A njegova ga sadašnja cura ne razumije.
– Ne razumije da on tada mora spavati s nekom drugom? Pa, da,
to vjerojatno ne razumije...
Crow je u njih piljio toliko intenzivno da je Tess već bila uvjerena
da će pasti s ljestava. Prošaptala je: Nije sve samo u seksu. Seks je
sekundaran, gotovo... usputan, površan.
– Jedan razlog protiv – reče Kitty samozadovoljno.
Budući da je bila umorna i razdraţena, Tess je malo nedostajalo
da teti kaţe nešto čime bi je povrijedila, nešto zbog čega će poţaliti,
no u tom je trenutku uočila blijed, sitan lik koji se pribliţavao
blagajni. Iako joj je glava bila spuštena, ţenine su kretnje bile
odlučne. Zaposlenici knjiţare takvo bi drţanje obično povezali s
nekim tko namjerava kupiti Kama-sutru ili neku knjigu u čijem se
naslovu nalazi riječ orgazam.
Bila je to Cecilia, sitna i ţestoka buduća nevjesta iz ŢMA. Tess je
razmišljala o tome koja bi je knjiga mogla zanimati. Kitty je imala
čitav odjeljak s knjigama o silovanju, uključujući i nekoliko knjiga o
pokušajima da se spolni ţivot vrati u normalu.
– Na tvojoj posjetnici ne stoji da radiš u knjiţari – rekla je Cecilia.
Glas joj je zvučao pomalo optuţujuće, ali i zbunjeno.
– Vjerojatno ne... – Tess se očajnički pokušavala prikazati u
svjetlu u kojem su se prije par dana upoznale. Što joj je bila rekla?
Koga je tada glumila?
– Mi smo partnerice – rekla je Kitty, prijetvorna i besprijekorna
laţljivica. Tu je osobinu vukla još iz doba kada je tek počinjala s
poslom, dok je još ţonglirala s računima i vjerovnicima.
– Oh. – Cecilia se pred pultom ljuljala na petama, pogleda uprtog
u široke daske pod nogama. – Nazvala sam da mi objasnite put do
knjiţare, ali ovdje još nisam bila. Nisam baš bila sigurna o čemu se
točno radi.
Tess pogleda Kitty, tako da je ova nestala u vidu maglice. Dok je
ulazila u svoj ured Crowu je rukom pokazala neka preuzme blagajnu.
Tess je Ceciliu odvela do jednog od stolova postavljenih u knjiţari.
– U početku mi je bilo neugodno zbog onoga od prije par dana –
započela je Cecilia, proučavajući godove na stolu od hrastovine. –
Ne bismo ni smjele biti ni u telefonskom imeniku... nitko od ţena
koje se pojave ne zadovoljava kriterije... i na koncu uvijek odbijamo
nove ljude. Neke od njih često nemaju kamo otići.
– Nema problema – reče Tess vedro. Isprika je prihvaćena. To je
sve. Molim te, otiĎi, jer se ne mogu sjetiti što sam ti sve one večeri o
sebi ispričala. – Ne zamjeram ništa.
– Rekla sam "u početku". – Ceciliji odjednom više nije bio
problem pogledati Tess u oči. Promjena je bila nagla i
samopouzdana, puno brţa nego u ponedjeljak navečer, kada se tek
postupno iz male Cece pretvarala u Ceciliju. – No tada sam shvatila
da se zapravo ne ţeliš priključiti grupi. Došla si nas uhoditi.
– Zbog čega si to pomislila? – Osim zbog činjenice da je pogodila
istinu.
– Uloţila si velik trud da doĎeš to ŢMA i dignula veliku frku kada
ti je onemogućen pristup, vjerojatno zato što ti je bio potreban
razgovor o onome što ti se dogodilo. No, kada sam te u kafiću pitala
o silovanju, uopće nisi htjela razgovarati o tome. Iz pitanja koje si mi
postavila shvatila sam da ne znaš kako je to. Bila si previše
nesigurna, prepristojna.
Tess nije rekla ništa.
– Reci mi zašto si došla.
– Prvo ti meni nešto reci. Postoji li u tvojoj grupi ţena po imenu
Mary? Ţena čijeg je silovatelja zastupao Michael Abramowitz?
Cecilia se čudno nasmijala. – Ne, nitko se ne zove Mary. Ali ima
mnogo ţena koje su upoznate s Abramowitzevim radom.
– Koliko ih je?
 – Nisi mi odgovorila na pitanje.
– Nisam ni sigurna hoću li ti odgovoriti. – Tess je osjećala
neobičnu moć. Nije bila sigurna zašto, no imala je dojam da je se
Cecilia boji. Bio je to posve nov i uzbudljiv osjećaj. – Koliko ih je,
Cecilia?
Cecilia je pogledala u strop i na prste pobrojavala imena. – Tu su
Pru, Meredith i Maria – ali nema Mary. Joan i Melody. Cynthia.
Stephanie. Susan. Nancy i Hannah. Leslie, Jane, Ellen i Lisa. Ja...
jesu li to sve? To je svakako jezgra. Još ih nekoliko povremeno
dolazi, no ovih četrnaest je uvijek prisutno.
– To vjerojatno nije slučajnost – reče Tess. – To što ostale dolaze
tek povremeno. Čini se da vam je vrlo bitno očuvati privatnost.
– Sve dobije više smisla kad saznaš pravo ime. – Cecilia se
nagnula preko stola, kao da joj se nastoji povjeriti. Raspoloţenje joj
se poboljšalo, postala je bezbriţnija. Izgubila se ona kratkotrajna
moć koju je Tess osjetila. – Ţrtve Michaela Abramowitza. U
ponedjeljak je, naravno, bio naš posljednji sastanak, naše malo
bdijenje za pokojnog, velikog odvjetnika.
– Zgodan pokušaj. No vidjela sam osnivački ugovor vaše skupine,
sjećaš se? Ostavila si ga u kafiću. Sluţbeni je naziv skupine Ţrtve
muške agresivnosti, a Abramowitz je podnio dokumente za
registraciju. Zašto bi pomogao u formiranju grupe čije ga članice
mrze?
Cecilia je iznenaĎeno pogleda. – Dobro pitanje. To sam i ja prije
tri tjedna upitala Pru. Tada sam proučavala ugovor. Rekla mi je da je
to njezina mala šala. Zamolila je Abramowitza da registrira skupinu
dok je još imao svoju privatnu tvrtku i glumio da ima filantropski
instinkt kojeg je prenio iz ureda javnog pravobranitelja, gdje je
karijeru izgradio na činjenici da je silovatelje oslobaĎao i vraćao na
ulice.
– Pru je, dakle, oformila grupu u koju ostali nemaju pristupa?
– Shvatila si. Nije dovoljno biti ţrtvom silovatelja. Ţrtva iza sebe
mora imati i jedinstveno neugodno iskustvo promatranja novca
poreznih obveznika na djelu, zahvaljujući javnom pravobranitelju
Abramowitzu koji je oslobodio silovatelja.
– Pa to mu je bio posao – suprotstavi se Tess. – Što bi ti bilo
draţe... imati javnog pravobranitelja koji će svog klijenta baciti u
provaliju, ili nekoga tko se doista trudi? Nije vas pokušavao
povrijediti. Samo je nastojao je pomoći sirotim mladićima. Ništa
osobno. Osim toga, ured javnog pravobranitelja napustio je prije
nekoliko godina. Nije li vrijeme...
– Da nastavimo ţivjeti? Zapravo, neko sam vrijeme uspijevala
ţivjeti. A onda se njegovo lice počelo pojavljivati posvuda, kao i
njegov glas. ViĎala sam ga na televiziji, slušala na radiju. Na putu do
posla vozila sam se pokraj reklamnih panoa s njegovim licem.
Upravo je tada skupina započela s radom... kada su sve te ţene
ponovo vidjele njegovo lice, čule njegov glas. Sve im se odjednom
vratilo u sjećanje.
– Ne bi li bilo zdravije da si prestala gledati te komercijalne
programe? Prebacila se na javnu televiziju? Ili pronašla drugi put do
posla?
Cecilia je utonula u stolicu, kao da ju je razgovor u potpunosti
iscrpio. – Samo dokazuješ Pruinu tvrdnju. Da drugi ljudi ne
razumiju. Nikada nisam ni pomislila da ću takvo što morati reći i
jendoj ţeni, ali ti jednostavno ne shvaćaš.
Ipak, Tess je shvaćala. Razumjela je njihov bijes i frustraciju.
Samo se loše osjećala uz ljude koji svoj identitet traţe u činjenici da
su ţrtve – iako je tome neki put pribjegavala i sama. To je
kontraproduktivno. Umjesto da ozdrave, te ţene iz tjedna u tjedna
iznova otvaraju stare rane. Pobunu vide u posluţivanju kolača na
bdijenju, tako slaveći činjenicu da je netko drugi izveo njihove jadne
snove o osveti.
Pod pretpostavkom da je to bio netko drugi.
– Jeste li na sastancima kada razgovarali o ubijanju razloga
postojanja?
Cecilia zakoluta očima. – Mi smo ţrtve nasilja, a ne počinitelji.
Većina se ţena boji sama navečer izići iz kuće.
– Dopusti da te nešto pitam: Jeste li na kojem od sastanaka
razgovarale o ubojstvu? Znate li gdje je koja od vas bila te noći?
– Znam da je Pru bila na košarkaškoj tekmi, s gomilom djece na
štakama i još nekim ljudima iz računovodstvene tvrtke u kojoj radi.
Ostale su ţene vjerojatno radile što i inače. Sjede u krevetu s
upaljenim svjetlima, i boje se utonuti u san.
– A ti?
– Bila sam sama kod kuće. Klasični alibi, zar ne? Moj bi ga
silovatelj bio upotrijebio da tuţba protiv njega nije odbačena. To je
dobra strana obrane... ne mora biti dosljedna. "Nisam bio ondje".
"Bio sam ondje, ali to nisam učinio". "Bio sam ondje, ali je ona to
ţeljela".
– Koliko je tvoja priča dosljedna?
Cecilia joj je odgovorila vrlo dosadnim i monotonim: "Bila sam
sama kod kuće. Bila sam ondje, ali nisam ništa napravila. Bila sam
ondje, a on je to ţelio."
Tess se prisjeti – toga se sjetila njezina izubijana straţnjica – kako
je u kafiću navalila na nju. Abramowitz je bio niţi od nje i vjerojatno
nije dva sata dnevno veslao i dizao utege. No ţivot je ipak
nepravedan. Nizak, debeo muškarac koji nije u formi ipak je bio
snaţniji od nje. Cecilia ne bi imala šanse – zar ne?
– I koja je zapravo svrha ovog posjeta, Cecilia? Postigla si jedino
to da si me uvjerila da bi članice tvoje skupine trebalo sudski ispitati
u slučaju Abramowitzeva ubojstva.
– Mislila sam da nešto znaš. Mislila sam da nešto ţeliš. A sada
više nisam sigurna.
– S Abramowitzem u vezi?
– Ne. To s njim praktički i nema nikakve veze. – Ustala je s
namjerom da ode. – Ne očekujem da ovo shvatiš, ali nismo baš
presretne što je mrtav. Barem ja.
– Moţda biste u njegovo ime mogle osnovati skupinu
ŢMAKPMA: Ţrtve Michaela Abramowitza kao potpora Michaelu
Abramowitzu.
U Cecilijinim se očima na trenutak pojavi ona mala, preplašena i
ranjiva Cece. Podignula je ruku i Tess je sada bila sretna što se
izmeĎu njih nalazi tampon-zona: masivni stol od hrastovine. No
Cecilia je posegnula za svojom nevidljivom kosom, traţeći uvojak
koji bi mogla vrtjeti oko prsta dok razmišlja.
– Vjerojatno je lijepo biti toliko snaţan i misliti da je razlog to što
si dobra, što ispravno ţiviš i pravilno se hraniš, pa tako zasluţuješ
zdravlje i sreću – rekla je, gotovo kao da i sama tek dolazi do te nove
spoznaje. – Ali sreće nema. Na ovome je svijetu više nesreće nego
sreće.
I potom je izišla iz knjiţare. Bila je sitnija nego što je Tess
pamtila. I zgodnija, pogotovo kada bi joj bijes prekrio lice, pa bi
smogla snage pogledati čovjeka u lice. Muškarac koji bi je
promatrao moţda bi imao nešto usporenije reflekse nego inače,
osobito ako ga je netko upravo namlatio. Do trenutka kada bi uočio
kako se ta malena noga pribliţava njegovu uhu, već bi bilo prekasno.

19
Cecilijin ju je dolazak mučio – i to ne samo zato što je u riječima
koje je izgovorila na odlasku bilo ponešto istine. Nije logično da ju
je Cecilia potraţila samo zato da joj o ŢMA ispriča sve što još ne
zna, i da potom ustrajno tvrdi da sve to nema veze s
Abramowitzevom smrću. No Cecilia je očito ozbiljno shvatila izreku
da je dobar napad najbolja obrana. Moţda je i pogriješila u procjeni,
budući da je smatrala da će potezanjem pitanja okončati znatiţelju,
umjesto da je potakne.
Ipak, Tess u toj skupini nije vidjela ubojicu. Što god točno
predstavljala ŢMA, jedina konstanta bile su ţrtve. One su svoj ţivot
izgradile na pasivnosti i neaktivnosti.
Priču bi mogla prodati Jonathanu – skupina za pruţanje potpore
koju je ubijeni odvjetnik oformio proslavila je njegovu smrt uz
havajski punč i domaće kolače – i čekati da vidi što će se dogoditi.
Iako su curenja informacija i probni baloni uobičajene metafore,
Tess se oduvijek činilo da je pokušaj odabira pravog trenutka za
objavljivanje članka poput iskušavanja topline ploče na štednjaku:
izlij nekoliko kapljica vode, pa ćeš vidjeti što će se dogoditi. Ali nije
htjela da se Jonathan ponovno počne baviti Abramowitzevim
slučajem. Uostalom, to ga sad i ne bi zanimalo, budući da se bavi
krupnijom ribom. Moţda bi mrvice mogla ponuditi Feeneyju ili
nekom od običnijih smrtnika u Blightu.
– Ne zna što radiš. – umiješa se ponovno Crow. Tess je bila posve
smetnula s uma da je još ondje.
– Kako to misliš?
– Ne zna da radiš za Rocka, niti da te zanima ubojstvo. Zna da
nisi policajka, pa se ne brine da bi to moglo biti nešto protuzakonito.
Misli da si je provjeravala zbog nečeg drugog.
– Otkud ti sve to znaš? Otkud ti znaš da radim za Rocka? – Ipak,
bio je u pravu. Cecilia nijednom nije spomenula ni Rocka ni Tynera.
Tess je razgovor skrenula na ubojstvo, no to je mogao učiniti i
svatko tko je o slučaju čitao u novinama. Cecilia zna jedno da Tess
nije ţrtva kakvom se pokušala prikazati. Ali nije uspjela otkriti tko
je, niti što ţeli.
– Puno slušam. Pomaţe kada zaboraviš da sam tu... kao što si ti to
malo prije zaboravila. Tako je zapravo neprekidno.
Nasmiješio se, što je Tess razljutilo. Činilo se da su danas svi
barem korak ispred nje – Feeney sa svojim računalom, Donna
Collington s tim dugačkim crvenim noktima, Kitty sa svojom ne tako
tajnom sumnjičavošću prema Jonathanu, Cecilia sa svojom
tajnovitom misijom. A sada im se pridruţio i Crow. Činjenica da je
mladić u pravu nije joj ni najmanje pomagala.
Iritiralo ju je i to što je primijetila koliko ima svijetlu put. Koţu
mu je bila plavičasto bijela, poput mlijeka, pa su se kovrče koje su
mu uokvirivale lice činile još tamnijima. Koţa nekoga tko je noću
vani, tko vreba.
– Crow te zovu zbog onog robota u "Zagonetnoj znanosti", ili
zato što izgledaš kao pjevač Counting Crowsa? – Zapravo je bio
zgodniji: imao je lijepe jagodice i široko čelo. I kada se ne bi drţao
tako pognuto, bio bi petnaestak centimetara viši od Tess.
 – Bio sam Crow još davno prije nego što su se pojavili. I jedan i
drugi. Još dok sam ţivio u rodnoj Virginiji. Budeš li prem ameni
dobra, jednog ću ti dana ispričati priču.
– Ţalim, ali to je previsoka cijena. – Ipak ju je uspio nasmijati.
Tess je odradila smjenu, a zatim ostatak dana provela
pokušavajući nazvati Abnera Macauleyja u Dundalku. Kad god bi
nazvala, javljala se neka ţena koja gospodina Mackauleyja nije
htjela pozvati na telefon dok god se Tess ne predstavi. A Tess je to
svaki put odbila.
Ta se beznadna situacija protegnula i na večer, pa i sljedeće jutro,
nakon što se Tess vratila s veslanja. Rock je došao u klub. Izgledao
je zbunjeno i rastreseno. Utrka u Ohio odrţat će se za dva dana. Tess
je već i na prvi pogled bilo jasno da nije ni pribliţno spreman.
Izgledao je kao da nije u stanju ni doći do cilja.
– Kako se snalaziš? – upitala ga je.
– Ni sam ne znam. Ava i dalje ne ţeli razgovarati sa mnom. –
Drţao se poput krivca. – Znam, znam – ne bih smio pričati s njom.
No ne razumijem zašto se njezina priča promijenila. Meni, ne... tebi
kaţe jedno. A onda nekom novinaru kaţe da je sve plod moje
prebujne mašte. Zašto bi mi to činila?
Zato što je gnjida. – Imam osjećaj da mora izabrati izmeĎu tebe i
tvrtke u kojoj radi. A s obzirom na stanje na njezinoj kreditnoj
kartici, morala se odlučiti za tvrtku, jer bi u suprotnom mogla ostati
bez posla.
– Moţda. Znam samo da neću moći dobro veslati sve dok se ovo
ne sredi. Tyner kaţe da mogu biti sretan ako suĎenje počne u
siječnju.
Rock je djelovao toliko utučeno, toliko obeshrabreno da ga je
poţeljela nekako ohrabriti. – Čuj, za ovo je još malo preuranjeno, no
imam odreĎeni trag. Mislim da bih mogla naći tipa koji je stvarno
ubio Abramowitza, ili barem nekog s dobrim motivom.
– Tyner mi nije ništa spominjao.
– On još ne zna. Neka zasad tako i ostane, dobro? Neka ostane
meĎu nama. Imam osjećaj da sam na tragu nečemu.
 – Samo meĎu nama. – Već se pripremala na neizostavan udarac
stisnutom šakom, na još jednu masnicu koju će dodati zbirci tragova
koje Rockova naklonost ostavlja na njezinu tijelu. No, na njezino
veliko iznenaĎenje, Rock ju je poljubio u čelo.
Tess se ni do petka ujutro nije uspjela probiti pored paklenog psa
koji čuvao Mackaulyjev telefon. Mora biti na pravome tragu. A onda
se sjetila da je detektivka, a ne novinarka. Opet je došlo vrijeme za
laganje. Nabacila je teţak baltimorski naglasak i okrenula broj koji je
sad već znala na pamet.
– Oprostite, gospoĎo, mogu li razgovarati s Abnerom J.
Macauleyjem?
Dugačko izgovoreni glasovi "o" i nazalni tonovi na tu su ţenu,
vjerojatno gospoĎu Mackauley, čiji je bawlmerski naglasak Tess
sada moţda parodirati, djelovali poput poziva za parenje.
– Tu je, dušo, no mogu li pitati tko zove i zašto? Ne kreće se baš
najbolje, znaš. – Ne, osim povremenih pohoda u grad, kada je
oboruţan palicama za bejzbol.
– Oh, svakako – rekla je. – Zovem iz O'Neala, O'Connora i
O'Neilla, htjeli smo s njime razgovarati o nagodbi.
Ţena gotovo zacvili od uzbuĎenja. – Oh, zlato, upravo drijema, ali
znam da ga to zanima više od svega. Moţeš nazvati za pola sata?
– Zapravo bismo ţeljeli poslati nekoga od naših ljudi da s njim
razgovara u ţivo. BI li mogao nekoga primiti za pribliţno sat
vremena?
– Pa, to je u vrijeme podnevnih vijesti... ali mislim da moţe.
Samo mu recite da doĎe. Znate put? Ţivimo u blizini avenije
Holabird, treba proći pored talijanskog restorana Squires.
Da nije čitav ţivot provela u Baltimoreu, Tess ne bi imala pojma
o čemu ţena govori, koliko je sve nazive izgovarala iskrivljeno,
otvorenih glasova "o", produljenih glasova "i".
– Dakako – odgovorila je, sada već gotovo normalnim glasom. –
Usput, doći će vam jedna djevojka, ne gospodin. Ali u redu je.
– Dobro, zlato. Vidimo se!
Unatoč Tynerovim neprekidnim opomenama da se treba početi
odijevati poput odrasle osobe, Tess je imala osjećaj da bi
Mackauleyjima bilo ugodnije s nekim tko izgleda kao da je s
njihovom kćeri pohaĎao katoličku školu ili izlazio s njihovim sinom.
Iskombinirala je suknju sa škotskim uzorkom i bijelu bluzu, te
dodala muški tamnoplavi prsluk. Da budem prava katolička
djevojka, razmišljala je, trebala bih obući i dokoljenke i podignuti
gornji dio suknje tako da mi jedva pokrije guzicu. Tako su u njezino
vrijeme izgledale učenice katoličkih škola. No umjesto toga, na
preplanule bose noge obula je mokasine i isplela kosu. Zgodno,
zaključila je, gotovo kao igračica hokeja na travi koja se uputila u
crkvu.
Toyotom je krenula na istok, pokraj Cantona, pokraj zgodnih
starinskih kuća Male Grčke i Highlandtowna, izlazeći iz samog
grada i ulazeći u Dundalk. Na karti je okrug East Baltimore nekako
obećavao. Nalazio se u području koje se trebalo prodavati po
najvišim cijenama, uz vijugavu obalu zaljeva Chesapčake, prepunu
minijaturnih rtova i rukavaca. I moguće je da je cijeli kraj nekoć bio
predivan, nekoć davno, prije otvaranja čeličane Bethlehem. Ali
Dundalka i nije bilo prije Betha, zahvaljujući kojem je 1916. nastalo
radničko naselje. Pedesetih godina, kada je proizvodnja čelika
proţivljavala vrhunce, crvena prašina iz tvornica ustrajno je
pokrivala gradić, polagano padala na sve. Na automobile, na rublje
koje se sušilo, na krovove, na prozorske daske. Zvali su je "zlatnom
prašinom" i prihvaćali je sa zahvalnošću, jer je pokazivala da su
navozi u brodogradilištima puni i da posla ima u izobilju.
U Dundalku je i dalje bilo zlata, iako ne za njegove stanovnike,
nego za one koji su ih zastupali pred sudom. Tek mali broj obitelji
ostao je pošteĎen azbestoze ili neke druge degenerativne bolesti
povezane s nekadašnjim čudotvornim vlaknima. Samo jedan
odvjetnik uspio je izgraditi cijelo carstvo na temelju azbesta, jednom
skupnom parnicom zaradivši čak 250 milijuna dolara. Sada je bio
vlasnik bejzbol-kluba Orioles. I nekim udovicama u Dundalku ide
posve dobro, ali nitko od njih još nema i svoj klub. Barem zasada.
No, kao i g. Miles, Tess se pitala zašto je gospodin Macauley
toliko zapeo za novac. Strogo uzevši, bio je jedan od sretnika. U
Baltimoreu je bilo na tisuće muškarac kojima je dijagnosticirana
azbestoza, ili njoj srodan rak, mezoteliom. Azbestoza navodno
izaziva stravične muke. "Bijela pluća" polagano propadaju, a oboljeli
na koncu ima osjećaj da se guši. Nije bilo dovoljno dokazati da je
tome kriv azbest. Ako si htio pokupiti novac, morao si znati i koja te
vrsta azbesta truje.
Abner Macauley ipak je dobio spor pred sudom, a bio je jedan od
jedanaest tuţitelja u posljednjem suĎenju prije udruţivanja parnica.
Trebao je dobiti 850.000 dolara, a dodijelili su mu ih prije smrti.
Ostali su se iznosi, po onome što je utvrdio Feeney, kretali od
900.000 do 2.1 milijuna dolara, ukupno 15 milijuna dolara. Po kojem
je kriteriju porota odlučivala o cijeni ţivota jedanaestero ljudi?
Macauley je radio razmjerno kratko – samo osam mjeseci tijekom
Drugog svjetskog rata – i uspio je dokazati da se poslije više nije
izlagao azbestu. Netko tko moţe uţivati u novcu trebao bi dobiti
više, zaključila je Tess, a ne manje. Razmjeri patnje činili su joj se
izokrenutima.
Macauleyjeva kuća, u blizini avenije Holabird, kao što joj je i
rečeno, bila je ruţna jednoetaţna kuća iz pedesetih godina,
nepregledna hrpa opeka i morskozelenih ukrasa koja je izgledala kao
da je izišla iz zaljeva i uginula baš na tome mjestu.
Kad je Tess pozvonila, na vrata s mreţom cvileći su se bacili mali
psi. Nisu djelovali osobito opasno, no ipak im nije ţeljela okrenuti
leĎa. Nakon gotovo dvije minute, još beskrajnije zbog pasa koji su
dahtali i reţali, niska, bucmasta ţena otvorila je vrata. Na sebi je
imala hlače boje trešnje, crveno-bijeli prugasti pulover, a plavo
obojenu kosu bila je uvila na rolama od toaletnog papira. Tess je
poznavala taj izgled. Bio joj je to jedan od omiljenih mjesnih načina
očuvanja trajne frizure iz frizerskog salona.
– Ah, vi ste ona djevojka! – reče ţena vedrim tonom. – Dopustite
mi samo da ovo skinem s glave. Čini mi se da je ovo jedno od onih
prijepodneva... mislim da razumijete.
– Svakako – rekla je Tess, koja se, sada kada se našla na pragu
vaţnog otkrića, osjećala ugodno. U autu je samu sebe uvjerila da
Macauley mora biti umiješan u Abramowitzevu smrt. Nije još
pohvatala pojedinosti, no glas intuicije u glavi nije bilo moguće
utišati.
Iznutra je kuća podsjećala na rani Graceland: ukrašena
keramičkim majmunima i mačkicama. GospoĎa Macauley uvela ju
je u dnevnu sobu na završetku dugačkog mračnog hodnika. Ovdje
su, nasuprot staromodnom televizoru čiji je ekran već bio poprimio
karakterističnu ţućkastu boju, dva naslonjača stajala jedan do
drugog. Ispred svakog od njih nalazili su se pladnjevi, a na njima dva
obroka podgrijana u mikrovalnoj i dvije orošene limenke piva
National Bohemian. Tako su mogli ţivjeti i da su imali stotinu puta
manje novca.
– Uvijek ručamo ovdje – rekla je ţena, vjerojatno gospoĎa
Macauley, iako se nije bila predstavila. – Abner oboţava svoje
programe.
– Gdje je gospodin Macauley?
– Odmah će doći- rekla je gospoĎa, pogleda prikovanog za
televizijski ekran. Njezina sada već osloboĎena košnica bila je
uistinu fantastična, poput tornja napravljenog od inače tanke kose
klizave poput bjelanjaka. Tess baš i ne bi teţila takvom izgledu, no
zadivilo ju je kako kosa prkosi prirodi i gravitaciji.
Piljila je u vrata na kraju hodnika, ţeleći napokon ugledati
Macauleyja. Zamišljala je kako će se sve otkriti u jednom pogledu.
Jedino se pribojavala da će njezino pošteno lice izazvati nedopustivo
priznanje na licu mjesta.
Vrata se na koncu otvore i njima se pojavi Macauley, koji je na
tankoj, blijedoţutoj uzici vodi neku ţivotinju. Vidjela je kako poteţe
uzicu i psuje sebi u bradu. Sadist, pomisli zadovoljno kada je krenuo
hodnikom, za sobom gotovo vukući jadnu ţivotinju.
Kretao se sporo, odmjerenim korakom poprilično samouvjerene
osobe. Na licu je imao zamrznut uţasan ţućkast osmijeh. Kada su joj
se oči počele privikavati na prigušeno svjetlo, Tess shvati da za
sobom ne vuče ţivotinju, nego nešto na kotačićima. Zavirivši u
tamni hodnik, uvidjela je da je ţuta uzica zapravo cijev koja je vodi
do nekakve naprave pod nogama.
– Isuse Kriste – izusti nečujno.
Ono u čemu je vidjela groteskan osmijeh bila je cijev za disanje,
koja je prekrivala pola lica. A "kućni ljubimac" bio je prijenosni
spremnik za kisik. Macauley je hodnikom napredovao sporo poput
kakve mladenke koja u katedrali hoda po ruţinim laticama. A kada
je konačno došao do sobe, Tess je zbog frustriranosti i zbog
saţaljenja bila spremna zaplakati.
– Na aparatu sam tek nešto više od mjesec dana – reče muškarac
umjesto pozdrava. – Treba se malo naviknuti.
– Svakako – rekla je Tess, ispraznim kimanjem potvrĎujući
njegove riječi. Još je nastojala nekako spojiti krhkog starca s
bijesnim čudovištem koje je do maločas zamišljala.
– Vonnie kaţe da imate novosti o mojem čeku. – Svaki je slog bio
zadihan i odmjeren, nalik na piskutavo soptanje. – Bilo mi je drago
kada sam čuo. Već sam mislio da neću poţivjeti dovoljno da vidim
novac.
– Da, ček... – Bila je hipnotizirana njegovim licem i tom cijevi,
piljila je u njega poput djeteta. – Naravno. Bojim se... da nema dobre
vijesti. Znate, smrt Michaela Abramowitza još je više zakomplicirala
stvari.
Macauley je pocrvenio, no to je bilo anemično, plavičasto
rumenilo, pa je izgledalo kao da se guši. Zbog razočaranosti nije
uspio izgovoriti ni riječ, ispustio je samo slabašan pisak.
– Abner! Abner! – viknula je gospoĎa Macauley, skrenuvši
pogled s televizora, a Tess se sjetila kako su se Donna Collington i
sudac smijali njezinim povicima u sudnici. – Kontroliraj udisanje!
Zapamti, liječnik kaţe da moraš kontrolirati udisaje.
Rukom je mahnuo ispred lica, pokazujući da je sve u redu. Još
nekoliko trenutaka nije mogao doći do riječi.
– Ne razumijem. U novinama čitam da su neki, iz udruţene tuţbe,
dobili novac, a pojavili su se nakon mene.
– To je drugi slučaj. Čini mi se da na udruţenu tuţbu nije uloţena
ţalba. Iskreno rečeno, to se sve odvija daleko iznad mene. Ja sam
zapravo samo ...dostavljačica u firmi.
– Presuda je riješena u našu korist prije dvije godine. U prvi mah
rekao sam da novac ţelim prije nego što inhalator počnem koristiti i
izmeĎu rečenica. – Zašutio je kako bi udahnuo. – A onda sam rekao,
dobro, biti će dobro i ako ga dobijem prije nego što za sobom
počnem vući i spremnik za kisik. Pomislio sam da bismo mogli
nekuda otići, na neki zgodan izlet. A sada... – Zašutio je, čekao da
doĎe do daha. – Sada mogu reći samo još da bi bilo zgodno da ga
dobijem prije no što me bolest prikuje za krevet. Moţda prije no što
umrem.
– To je uţasno nepravedna pogodba – izlane Tess. – Ţao mi je.
– Uostalom, što je 850.000 dolara? Toliki novac i nije stvaran.
Nemamo djecu. Odvjetnik uzima svoj dio, koji iznosi 600.000. To je
toliko novaca, više no što smo ikada imali, a ništa nam ne znači. Tek
broj koji su mi dodijelili. – Ponovo je ušutio kako bi udahnuo. –
Pretvorili su ga u formulu, znate. Lijepo je vrijediti 850.000 dolara,
na papiru. No dok ne vidim ček, ne ţelim vjerovati. Znate, misle da
će se izvući a da mi ne plate, jer smatraju da sam nevaţan.
– Jeste li zato otišli na sud s palicom za bejzbol? Zato što ste
shvatili da su ostale ţrtve azbesta dobile novac?
Srameţljivo se nasmijao, kao da se ponosi sobom. – Novine su
pogrešno prenijele... Posve pogrešno. Kao prvo, bila je to palica
marke Adirondack, crna palica. Uzeo sam je točno odavde. – I
doista, odmah do naslonjača nalazila se crna palica. – Druga se
pogreška odnosila na moj pištolj.
– Imali ste pištolj?
– Dakako! Zgodni mali Colt, kalibra .38. Imao sam ga radi zaštite.
Stavio sam ga u dţep, Vonnie me autom odvezla do grada... teško je
pristala, ali je ipak uspjela... a ja sam onom dripcu od čuvara rekao
da me pusti bez najave.
– I pristao je?
– Da, nakon što sam mu dao dvadeset dolara.
– Plavokos tip? S puno satova na ruci?
 – A-ha. – Zanimljiv podatak o Joeyju: ne traţi previše da zaboravi
da je ikada vidio Miltieja i njegove vitezove. Morati će zapamtiti i
prenijeti Tyneru.
– I tako sam otišao gore. Tog Abramowitza ranije nisam ni
vidio... u vrijeme mojeg slučaja još nije bio u tvrtki. Nisam ga
uspijevao dobiti na telefon ni nakon što su ga uposlili i zaduţili za
slučajeve s azbestom. Uvijek mi se javljao netko mlad.
– Ava Hill?
– Ne, Larry Chambers, isti tip koji se slučajem bavio na sudu.
Uţasno uglaĎen i slatkorječiv.
– I tako ste otišli gore – pokušala ga je potaknuti da nastavi priču.
– Otišao sam gore. Odvjetnik je sjedio za velikim radnim stolom i
gledao kroz prozor. Pred njim na stolu nije bilo nikakvog posla, ništa
se nije dogaĎalo. Samo je piljio kroz prozor, prekriţenih ruku, kao
dijete koje čeka da ga puste iz škole. Usmjerio sam pištolj prema
njemu i rekao da bi ga zbog toga što je učinio netko trebao ubiti.
– Je li se prestrašio?
– Ne. Nasmijao se, onako istinski, kao da sam mu ja neki kompić.
A zatim je rekao: "Kako ste samo u pravu". Pravi pametnjaković. To
me uţasno razljutilo. A onda sam krenuo na njega. No nisam mogao
doći do daha, a on... nekako me zagrlio, drţao se za mene kao
dječarac. I zatim mi je oduzeo pištolj i pozvao policiju.
– Znači da je sve ostalo izmislio – palicu za bejzbol i to kako ga
lovite oko stola?
– I zadrţao je moj pištolj. Rekao je da je to za moje dobro, da je
posjedovanje oruţja protuzakonito, čak i ako je registrirano. Što je
točno... bio bih u puno većoj nevolji da su saznali za pištolj. Isto bi
bilo i da je odustao od optuţbe.
– Nisam baš stekla dojam da bi Abramowitz nešto napravio iz
ljubaznosti.
– Moţda je zbog nekog razloga trebao moj pištolj. Moţda je znao
da mu dolazi onaj mladić.
Tess nije ni pokušala braniti Rocka. Macauley je mislio da radi za
Trostruko O. Nikako ne bi bilo u redu da pokuša braniti osobu
optuţenu za ubojstvo njezinog navodnog šefa.
No mučila ju je pomisao na pištolj. Je li se Abramowitz bojao
nekog drugog? Je li smatrao da je samo pitanje vremena kada će se
taj netko pojaviti? Ako ga je dobro sakrio, pištolj bi još morao biti na
istome mjestu, a njegovo postojanje moglo bi posluţiti kao dokaz da
se Abramowitz osjećao ugroţenim i prije no što su uopće mogli
posumnjait u Rocka.
– Onda, mlada damo, što mislite, kada bih mogao dobiti svoj ček?
– upitao je Macauley. Njegova supruga ţeljno podigne pogled.
Tess je odvagivala mogućnosti. Mogla je lagati, reći im ono što
ţele čuti, no u tom bi slučaju morali preţivjeti još jedno razočaranje.
Mogla bi im sve otkriti i priznati da nema nikakve veze s novcem. A
mogla je izabrati i srednji put – reći im da su izgledi za dobivanje
novca mali i pritom ne priznati da je sve samo glumila.
– Uskoro – reče odrješito. – U vezi s tim imam dobar predosjećaj.
– Već je ustala kako bi krenula, nadajući se da im je darovala barem
jedno poslijepodne osloboĎeno tereta razmišljanja o 850.000 dolara i
o danima koji tako brzo promiču. Ako je gospodinu Macauleyju
preostajala još godina ţivota, svaki njegov dan vrijedi barem 1.700
dolara, čak i kada se odbije odvjetnička naknada, izračunala je Tess.
Bio je to najskuplji dar koji je ikada ikome dala.
GospoĎa Macauley ispratila ju je do vrata.
– GospoĎice?
– Monaghan. Tess Monaghan.
– Ako pronaĎu Abnerov pištolj, hoće li nam ga vratiti?
– Moguće. – Nakon suĎenja.
– Moţda to i ne bi bilo pametno.
– Zašto?
– Zato što... kada bismo ga imali, vjerojatno bih jedne noći
upucala Abnera, a zatim i pse i sebe. Abner ţeli novac zato što mu
treba dokaz da je pobijedio. Njemu je to trofej. Ali meni nikako ne
mogu dovoljno platiti za to što sjedim ovdje i gledam kako mi muţ
umire.
 20
Vrativši se u knjiţaru, Tess je zaključila da svakako mora otkriti
je li pištolj Abnera Macauleyja još u Abramowitzevu uredu. Nije
Bog zna što, no Tyner bi se ipak imao čime poigravati. U ovom bi
im trenutku dobro došla svaka igračka na koju naiĎu.
Pričekala je 16:55 i nazvala Trostruko O. Seamon P. O'Neal
odrţao je riječ: molba za posjet Abramowitzevu uredu glatko je
odbijena – putem posrednika, naravno. Fino. Činjenicu da je
odbijena, Tess je shvatila kao poziv da ono što ţeli osvoji bez obzira
na cijenu i način. Nije im rekla zbog čega ţeli pogledati ured. Već je
i to što ih je nazvala bilo riskantno: O'Neal bi mogao narediti da se
ured pretraţi i da se uklone sve neobične pojedinosti. Zato je i
nazvala u petak, malo prije pet sati. Tako joj je preostao još čitav
vikend. Cijeli vikend za što, zapravo?
Kitty nije ţeljela sudjelovati ni u razmišljanju. – Stvar postaje
komplicirana – rekla je – budući da hodam s policajcem. – No Crow
je bio više nego voljan suprotnik.
– Preruši se u pazikuću – predloţio je. – Ne – u dostavljačicu.
Navuci kratke biciklističke hlače, na glavu stavi kacigu, kompletnu
uniformu. Moţda ćeš uspjeti zbuniti čuvara, pa će te pustiti unutra.
– Čuvari me, na ţalost, poznaju. A čak i da me ne poznaju,
dostavljači baš i ne idu gore – rekla je, pomislivši na Joeyja
Dumbartona, poštenog čuvara pored kojega nitko nikada nije prošao,
osim ako bi se potpisao u knjigu ili mu u dţep tutnuo novčanicu od
dvadeset dolara. S druge strane, Joey bi mogao pomisliti da je ona
nekakva polu-sluţbena osoba koja zasluţuje odreĎene privilegije.
Kad bi dobro odglumila, pustio bi je gore. A kada pronaĎe pištolj
ostaviti će ga na istome mjestu i nazvati Tynera, koji bi mogao
ishoditi sudski nalog za pretres ureda. Ili nešto slično – nije baš
najbolje upućena u pravna pitanja. Nakon pronalaska pištolja,
najteţe od svega bit će Tyneru objasniti zamišljeni plan.
– Trebati će ti podrška – rekao je Crow. – Trebao bih poći s
tobom.
– To što namjeravam učiniti na rubu je kaznenog djela, a ako nas
uhvate Tyner ti neće htjeti platiti jamčevinu. Biti ću sretna ako
izvuče i mene.
– Trebaš straţara, nekoga tko će paziti dok ti prekopavaš po
stvarima – rekao je uvjerljivo poput nekog tko je u ţivotu gledao
previše detektivskih serija. – Budi hrabra. To ti je jedina mogućnost.
U nekom bi drugom slučaju to zazvučalo kao obična, iako pomalo
pompozna rečenica. No nešto u Crowovu glasu – nekakav lukav,
autoironičan ton – privukao je Tessinu pozornost.
– Ponovi što si rekao.
On se naceri, pa iste riječi izgovori još kićenije.
– Budi hrabra. To ti je jedina mogućnost.
– Dvostruka odšteta. Prodavač osiguranja Walter Neff to govori
Phyllis Nirdlinger dok planiraju ubojstvo njezina muţa.
– Ona ga ţeli ubiti u kadi, a on kaţe da je to bezvezna ideja. Kaţe
kako svi misle da je kada najbolje mjesto za ubojstvo... jer je neki
procjenitelj osiguranja sastavio dopis u kojem navodi da se nesreće
najčešće dogaĎaju baš u kadi. Što je smiješno jer...
– Cora i Tom iz filma Poštar uvijek zvoni dvaput takoĎer su prvo
razmišljali o nesreći u kadi.
– Točno. Nisam mislio da je to itko ikada primijetio.
Pogledala je Crowa. Oboţavatelj Jamesa M. Caina. I ne samo
običan oboţavatelj, već netko tko ga čak i citira.
– Jesi li pročitao sve njegove knjige? Koja ti je najdraţa?
– Dvostruka odšteta.
– Ja padam na Mildred Pierce. Zaposlena cura koja pokušava
nešto učiniti sa sobom.
– "U Glenwoodu, u Kaliforniji, neki je čovjek obrezivao drveće"
– recitirao je Crow.
– Zar si sve naučio napamet?
– Imam neku vrstu fotografskog pamćenja. Nakon što tekst
pročitam dvadeset ili trideset puta, upamtim ga. Stoga... mogu li poći
s tobom? U Cainovim romanima još nitko nije uspio nešto izvesti
sam.
– Niti se nekaţnjeno izvući.. – podsjeti ga ona s gorčinom. – No
pretpostavljam da znaš u što se upuštaš. NaĎimo se ovdje, sutra
navečer oko deset. Samo se moramo nadati da čak ni najambiciozniji
mladi odvjetnici subotom navečer nisu na poslu.
Po svoj prilici, da nije bilo Crowea i njegova oduševljenja, Tess bi
se našla u iskušenju i sve otkazala. Moţda bi bilo najpametnije da je
učinila samo ono što joj je Tyner rekao i ništa više. No dobro, odsada
će obuzdavati samoinicijativnost.

U subotu navečer Tess je navukla svoju inačicu radne odjeće:

jaknu, traperice, običnu bijelu košulju, mokasine. Crow je, pak, čini
se, zamišljao da se nalazi u špijunskome filmu. Obukao je crnu
dolčevitu i crne traperice, crnu je kapu navukao preko crno-zelene
kose, na rukama je imao čak i crne rukavice. Još je samo trebao
ugljenom zacrniti čitavo lice. Ponio je veliku baterijsku svjetiljku i
djelovao izuzetno zadovoljno.
– O nečemu sam razmišljao... – reče. – Ovo nam je nešto kao prvi
spoj.
– Sada kada je Kitty zauzeta zadovoljio bi se i time? Moram
napomenuti da baš ne volim zelene pramenove.
– Griješiš... – odgovor Crow. – A kosu mogu obojati u koju god
boju ţeliš.
– Super, poslije ćemo kupiti Lady Clairol. Hajdemo već jednom
obaviti posao.
Krenuli su Crowovim autom, za koji je Tess sa strepnjom
pretpostavila da će biti u skladu s njegovom umjetničkom frizurom i
karakterom. Originalan. Opasan. Pomalo naporan.
Umjesto toga, sjeli su u Volvo-karavan, najnoviji model s
naljepnicama privatne škole i najmodernijim stero-ureĎajem koji ju
je gotovo odbacio unatrag kada je pokrenuo motor.
– Demo-vrpca – objasni Crow. – Imam svoj bend. Po' White
Trash.
– Mogla sam i pretpostaviti. – S druge strane, moja moć opaţanja
u posljednje vrijeme baš i nije na visini.
– Pretpostavljam da ti slušaš operu – reče Crow. – Caine ju je
slušao.
– Crow, ja volim čitati Cainea. Ne ţelim biti on. Ja sam osoba
koja voli riječi. Volim stare tekstopisce... Rodgersa i Harta, Colea
Portera, Jeromea Kerna... Volim ih zbog stihova koje su napisali.
Volim Boba Dylana i nezavisne bendove s folk-prizvucima. Stephen
Sondheim je moj maksimum u smjeru pribliţavanja operi.
– On piše za homoseksualce – reče Crow bezličnim tonom.
– Mislila sam da se u školama danas zbog takvih opaski dobivaju
ukori. Koga je još briga vole li homoseksualci mjuzikle? Oni imaju
najbolji ukus; taj dio stereotipa je točan. A homoseksualci vole i
opere, zar ne?
– Imam svoju malu teoriju o tome... Homoseksualci vole kodirane
stvari, i to je moţda opravdano, budući da su kroz povijest bili
prisiljavani skrivati se. Vole mjuzikle zato što su kičasti. Vole
Sondheima jer je u njegovim stihovima toliko toga skriveno. Znači
da je Sondheimov mjuzikl za ljude koji vole skrivena značenja i
višeslojnost.
– Što zapravo ţeliš reći?
– Kod opere, ako ne znaš jezik, moraš slušati muziku. Moraš
zaboraviti riječi i pamet. Pamet je posljednje utočište za mudre ljude.
To je i tvoj problem, Tess. Ti si prepametna. Slušaš riječi, umjesto
glazbe.
– A što fali pameti? – upita Tess već pomalo napetim glasom.
Osjećala se pomalo nelagodno zbog njegova stava. On je trebao biti
njezin Sancho, pokoran i pun strahopoštovanja, a ne razmetljivi
Henry Higgins. – Upravo smo na putu da počinimo potencijalno
kazneno djelo, a jedina zaštita bit će nam upravo pamet.
– Ako ti tako kaţeš...
Parkirali su u pokrajnjoj ulici zapadno od zgrade Lambrecht.
Večeras nije bilo utkamice na domaćem terenu, pa je grad, kad bi se
prošlo pored luke, kao i obično bio prazan poput grada duhova. Grad
se moţe uljepšati na nebrojene načine i baltimorske su vlasti učinile
sve... ali gradu ipak nisu vratile srce. Centar grada noću je bio
prazan.
Joey Dumbarton nalazio se u svojoj kućici, dlanom lupkao po
stolu, u ritmu glazbe koja je treštala u slušalicama, glazbe toliko
glasne da bi prokrvarile i nezaštićene uši. Noću je pod
fluorescentnom svjetiljkom bio izuzetno blijed, poput onog bijelog
soma koji ţivi duboko u špilji u Arkanszasu. Mimoišle su ga
evolucija i povijest. Još prije jedne generacije mogao je, sa svojom
srednjoškolskom svjedodţbom, postati radnikom u čeličani, i biti
osiguran. Ovako je bio običan unajmljeni čuvar s minimalnom
plaćom. Barem nije morao brinuti o azbestu ili opasnostima za
okoliš. Bude li imao sreće, netko će ga prije tridesete upucati u nogu,
pa će otići u prijevremenu mirovinu.
Tess je izvadila vozačku dozvolu i njome mahnula kao da
pokazuje policijsku značku. – Sjećaš me se, Joey? Moram otići gore
i provjeriti Abramowitzev ured. Moţeš me pustiti, ne?
– To je protiv pravila...
– Ma daj, Joey... Znaš da sam privatna istraţiteljka i da radim za
odvjetnika. Čemu raditi probleme? Samo traţimo nešto što je
policajcima moţda promaknulo.
– Ja bih mogao imati problema – rekao je, a iznad nosa mu se
pojavila bora, znak da intenzivno razmišlja.
– Evo, moj kompić i ja ovdje ćemo se upisati. – Crow mu uputi
svoj najblistaviji osmijeh. – Potpisat ćemo se i pri izlasku. No
nećemo ti dati novčanicu od dvadeset dolara, kao što to čine neki
posjetitelji.
Joey je moţda bio tup, ne znao je prepoznati prijetnju.
– Pristao samo nekoliko puta. Ali ne one noći koja vas muči, u to
vas uvjeravam.
Nije ništa rekla, samo je piljila u njega.
– U redu, u redu. Pustiti ću vas gore.
Na njezino veliko iznenaĎenje, Joey je napustio svoje mjesto na
ulazu i otpratio ih gore, do prostora Trostrukog O. To posve sigurno
nije u skladu s pravilima. Još jedan podatak za Tynera.
 Uredi Trostrukog O-a bili su mračni i prazni, kao što se Tess i
nadala. Joey ih je pustio unutra, a zatim zastao, kao da ih namjerava
nadgledati.
– Ako na odlasku zatvorimo vrata, hoće li se zaključati? – upita
Tess.
– Da, svakako. Samo povucite. – Joey se vratio na svoje mjesto i
svojem walkmanu.
Kada je otišao, Crow je zauzeo poloţaj pored recepcije, dok je
Tess ušla u Abramowitzev ured. Vrpca koju su policajci bili postavili
već je odavno bila uklonjena, kao i svi tragovi krvi. No nikome se
nije ţurilo da zauzme njegov ured, unatoč panoramskome pogledu i
raskošnome namještaju. Odvjetnici su očito praznovjerni.
Prvo je pretraţila vidljiva mjesta. Iz iskustva je znala da ljudi po
pitanju skrivanja stvari baš i nisu kreativni. Barem ona. Kad bi kojim
slučajem policija morala pretraţiti njezin stan, ne bi im trebalo više
od pet minuta da pod krevetom pronaĎu kutiju marihuane. A
provalnicima bi trebalo još manje da u pretincu za duboko
zamrzavanje pronaĎu posudu za kavu u kojoj drţi nekoliko
vrijednijih komada nakita i gotovinu. Otvorila je ladice u stolu,
pretraţila prostor iza pravnih knjiga. Ništa. Da je policija pronašla
pištolj, to bi sigurno pisalo na evidencijskome listu. Da je Trostruko
O iz nekog razloga sve pretraţilo, ne bi bilo pištolja. Ili ga je moţda
Abramowitz ponio kući?
Upravo dok je vojničkim sklopivim noţićem pokušavala otvoriti
ladicu ormara sa spisima, u hodniku je začula Crowov glas. – Dobra
večer, gospodine. Mogu li vam pomoći, gospodine? Gospodine?
Gospodine? – Zavukla se pod stol i stala osluškivati pribliţavanje
koraka.
– Mogu li vam pomoći, gospodine? – Crowov glas, uporan i
uspaničen.
– Mislim da ne, mladiću – odgovori neki poznati glas. – Čini mi
se da ovdje zapravo nemate što raditi.
Tess proviri iza stola. Crow je stajao na vratima i pokušavao
spriječiti Franka Milesa da uĎe u ured. Frank Miles, vikend-domar.
Njihov se dolazak savršeno poklopio s njegovom smjenom. Tess se
izvuče ispod stola.
– Hej, gospodine Milese. Samo traţim neke stvari koje bi mogle
biti bitne za slučaj.
Značajno ju je pogledao. Ne sumnjičavo ili zlobno. Samo
značajno.
– Pa zašto se onda tako šuljate noću?
– Gospodin O'Neal ovih dana baš i nije naklonjen mojem šefu,
niti njegovom klijentu.
Gospodin Miles i dalje ju je odmjeravao, staloţeno i pomno. Imao
je izraz lica na kakav čovjek nailazi kada se pokušava iskrasti nakon
dopuštenog vremena, pomisli Tess – mudro, već daleko iznad svih
sranja. Moţda nikada nije bio otac, no tijekom godina i godina
provedenih u školama očito je naučio sve što treba znati o
prepredenosti mladih ljudi. Tess je znala da ga nije prevarila: sada
razmišlja o tome da li da ih samo izbaci ili da nazove policiju.
– Nećemo dugo – obećala je. – Nismo krivi što smo se morali
ovako ušuljati. Iskreno rečeno, gospodin O'Neal se ponaša kao
guzica, oprostite na izrazu.
Na te se riječi nasmiješio. – Neka vam bude. No ne znam što
očekujete. Osobno sam očistio sag kada je policija završila s poslom.
Pretpostavljam da ste se jednostavno morali sami uvjeriti. Zaista ste
savjesni, gospoĎice Monaghan.
Gurajući kolica, krenuo je niz dugačak hodnik, prema jednom od
ureda u jugozapadnome kutu zgrade. Tess je shvatila da im iskazuje
povjerenje, te da ih neće motriti.
– Guba tip – reče Crow. – SviĎa mi se njegov glas.
Sada kada je gospodin Miles dao prešutni pristanak, Crow je
pomogao Tess da još jednom pretraţi ured. Bila je to bezlična
prostorija, bez tračka Abramowitzeva boravka u njoj. Nekako je bila
očekivala da je riječ o tipu osobe koji po zidovima postavlja vlastite
slike iz novina. Ili barem nekakve šašave, napadne umjetnine, kakav
ludi plakat ili nekamo postavlja opscenu skulpturu. Ali ovdje nije
bilo ničega što bi ga odalo. Čak je i kalendar na stolu bio
snjeţnobijel, bez upisanih obaveza i dogovora. Uočila je da je na
kalendaru i dalje travanj, a otada je prošlo već šest mjeseci. Prstima
je prešla po papiru, diveći se netaknutosti. Nije bilo ni udubina
ostalih od pritiska olovke, i činilo se da su i ostali mjeseci netaknuti.
No u sredini kalendara nešto je bilo pomalo čudno. Pomalo
zbunjena, Tess još jednom pritisne to mjesto. Nije pogriješila; u
sredini se nalazilo nešto tanko i četvrtasto. Okrenula je kalendar i
pronašla kompjutersku disketu zaljepljenu za unutarnju stranu
kartonske podloge.
– Pronašla sam nešto – rekla je Crowu. – Kakav je kompjutor
ovdje u uredu?
– Macintosh, i to jaka konfiguracija.
– Dobro, kompatibilan je s mojim, pod pretpostavkom da je
koristio isti program za obradu teksta. – Spremila je disketu u dţep.
– Mislim da bi to bilo to.
– A ormar sa spisima? – upita Crow.
– Zaključan. Kad ste se pojavili ti i gospodin Miles, upravo sam
pokušavala otvoriti ladicu. Nemam baš previše iskustva s obijanjem
brava.
Crow se sada usredotoči na metalni ormar za spise. Nakon
nekoliko trenutaka svom ga je snagom raspalio nogom. Nije se
dogodilo ništa, osim što se srušio na pod, drţeći se za bolnu nogu.
– Jesi li provjerila ima li u ladici kakvih ključeva? – upitao je
nakon nekoliko sekundi, kada je ponovo počeo normalno disati.
Tess izvuče srednju ladicu i meĎu kemijskim olovkama odmah
ugleda sjajan ključ. Otključali su ladicu na ormariću. Bio je to već
opasan teritorij. Odvjetnički su spisi povjerljiva stvar i svako
nasumično petljanje moglo bi utjecati na slučajeve. No
Abramowitzeve su ladice za spise bile prazne kao i stolni kalendar.
U jednoj je imao fascikle, prazne, bez naljepnica i bez spisa. I ništa
više. U drugim ladicama nije bilo čak niti fascikala. Na koncu, u
najniţoj ladici, pronašli su nekoliko mrvica mišjeg izmeta.
– Mislim da će disketa ostati jedini suvenir s ovog izleta – reče
Tess i potapša dţep.
 – A što ćemo s pištoljem? – upitao je Crow.
– Ako je ovdje, onda je predobro sakriven. Ili je moţda u
njegovoj kući. Ipak ćemo imati Macauleyjevu izjavu o svemu što se
dogodilo. To bi moglo pomoći.
– Zar on neće svjedočiti kada doĎe vrijeme?
– Kada doĎe vrijeme, Macauley moţda više neće biti ţiv.
Miles ih je promatrao dok su odlazili. – Jeste li pronašli to zbog
čega ste došli, gospoĎice Monaghan?
– Baš i nisam – odgovori ona. – Nešto smo pronašli, ali ne ono što
smo traţili. Nisam još sigurna što...
Kada su sjeli u auto, Tess je očekivala da će se osjećati
deprimirano. Nisu uspjeli. Nisu pronašli pištolj. Pravni status
materijala na disketi u njezinom dţepu bio je u najmanju ruku
upitan, kao i potencijalna korist.
No uspjeli su ući. Već ju je i sama ta činjenica ushićivala.
– Hajde – rekla je Tess. – Častim te pićem, ali nemoj naručiti
nešto čime ćeš me osramotiti. Nema pića za curice.
– To je seksistička izjava. A koje bi to bilo piće za curice?
– Sve što se spravlja u mikseru, osim smrznute margarite.
Usmjerila ga je prema Frigo'su, jednom od njoj najdraţih kafića u
susjedstvu, lokala koji ni unatoč golemim naporima niza od petorice
vlasnika, nije uspijevao izgubiti ništa od onoga zbog čega je bio
toliko ugodan i zanimljiv. I nakon pet renovacija, koje su obuhvatile
i dodavanje kamenih ploča na pročelju, te klimave terase, Frigo's,
koji se nalazio na granici izmeĎu Fells Pointa i Male Italije, i dalje je
imao limeni strop, sjajni drveni pod i šank od mahagonija.
Što je bilo još vaţnije, imao je točeno pivo za dolar i metalnu
policu s izloţenim vrećicama čipsa, zahvaljujući čemu su se Tess i
Crow lako domogli večere od tri različita jela: čips s okusom roštilja,
čips s okusom vrhnja i luka, a za desert čips s okusom škampa.
Obrok se iznenaĎujuće slagao s viskijem i vodom, pićem po Tessinu,
pa time neizbjeţno i Crowovu izboru. Pretpostavljala je da bi je, kad
bi se odlučila odjevena okupati u luci, ili kad bi najavila da će im
idući poslić biti pljačka banke, Crow slijedio a da ne bi trepnuo.
 Imala je dojam da je, dok nije gledala, u njezinoj torbici ostavio
srce, koliko joj je bio odan. Tess je sada obuzeo paničan osjećaj
kakav čovjek stječe kada nekome čuva nešto osobito, nešto za njega,
meĎutim, nema nikakvu vrijednost. Pretpostavljala je da će to nešto
čuvati tek privremeno. Još koji dan, još koji trenutak, on će zatraţiti
da mu vrati tu neizmjernu ljubav, neoštećenu, kako bi je mogao dati
nekom drugom.
– Misliš da ćeš na toj disketi nešto pronaći? – upita Crow. – Da
odemo k tebi pa da je pogledamo?
– Ne očekujem da ću nešto pronaći. I, ne, nema potrebe da i tebe
uvlačim u zločin. Postoji mogućnost da su na disketi i zaštićene
informacije. U svakom slučaju, zahvalna sam ti na pomoći.
Crow joj se zaljubljeno nasmiješi. Ta šašava crna odjeća pristajala
mu je neobično dobro. Pri prigušenom svjetlu u kafiću zeleni se
pramenovi nisu vidjeli, pa je izgledao gotovo normalno, čak i
privlačno. K tome i vrlo mlado.
Sada već smetena, obratila mu se učenim, gotovo prijekornim
tonom kojim se učitelj obraća učeniku. Osjećala je potrebu da meĎu
njima stvori distancu. Osim toga, bila je barem šest godina starija od
njega. Moţda i sedam.
– Ispričaj mi kako si počeo čitati Jamesa M. Caina.
– Gledao sam Poštara... originalnu verziju, s Lanom Turner i
Johnom Garfieldom. Svidio mi se, no imao sam dojam da nešto
nedostaje. Bilo je to kao da gledaš film na televiziji, znajući da su
izrezali opasne scene. No, u ovom sam slučaju pretpostavio da se
opasni dijelovi nalaze u knjizi. I nisam se prevario.
– Da. Caine se jednom poţalio da ima poriv zbog kojeg ne moţe
pisati nešto što neće biti cenzurirano. – Znala je da zvuči odbojno i
afektirano, no nije si mogla pomoći. – Nisam sigurna kako bi mu
bilo danas, kada prolazi ama baš sve. Mislim da ne bi bio zadovoljan
svijetom u kojem više ništa ne podlijeţe cenzuri.
– Ne znam; umro je 1977. – reče Crow. – Kladim se da se dobro
drţao. Na svijetu još ima dovoljno stvari koje je moguće cenzurirati.
Koliko god čovjek bio ciničan, svijet će uvijek naći načina da ga
šokira i iznenadi.
Pomalo razdraţeno, Tess otpije gutljaj viskija, ispirući tako iz usta
okuse svih vrsta čipsa koje je pojela. Kad god bi utonula u agoniju
na propast osuĎene zaljubljenosti, bila bi dovoljno prisebna da
ostane ljubazna i ugodna, da veselo kima, prepušta se svim
praznoglavim idejama koje izraţava objekt njezine ljubavi. S druge,
pak, strane, Crow je uspijevao ostati vjeran sebi čak i kada bi padao.
MlaĎi je od nje: zar ne zna da bi ujedno trebao biti i gluplji, u svemu
neiskusniji?

21
Tess je zamolila Crowa da je ostavi kod ulice Bond, ispred
zamračene knjiţare. On bi je radije bio otpratio do pokrajnjeg ulaza
u prolazu, no ona je ţeljela izbjeći sve što bi ikako moglo podsjećati
na izlazak. Spustila se magla, i premda je zrak bio topao i vlaţan,
noć je bila preromantična za njezin ukus. Pribojavala se da bi je
Crow mogao pokušati poljubiti. Kao i da bi u tome mogla uţivati.
Hodajući ulicom, osjećala se čudno. Magla je skrivala zvijezde i
ulične svjetiljke, pa se noć činila tamnijom nego inače. Nije bilo
mjeseca. Moţda joj to što je otpravila Crowea baš i nije bila
najpametnija zamisao. Zaustavila se na pola puta, već pomislila da bi
se ţurno mogla vratiti prema ulaznim vratima, pa onda zastala i
razmislila. Prodavaonica je bila zatvorena, a ona nije ţeljela skratiti
put prolaskom kroz Kittyin stan, pogotovo sad kad je u njemu sa
svojim policajcem.
Baš sam šašava, rekla je samoj sebi. Glava mi je puna svih tih
gluposti o špijunima i tajnim agentima koje slušam po odvjetničkim
uredima.
Ponovo je krenula, a potplati na njezinim mokasinama pri svakom
su koraku stvarali glasan, klomparav zvuk. Imala je dojam da svaki
korak odjekuje cijelom ulicom. Ili je to još jedan par nogu, par koji
je slijedi?
 Izvadila je ključeve i uvukla ih meĎu prste, napravivši tako
improvizirani bokser. Tu je obrambenu tehniku naučila od oca, prije
nego što je krenula na faks. Stigla je do teških metalnih vrata koja su
vodila do njezinog stubišta. No kad je stavila ključ u bravu, neki je
čovjek iskočio iz veţe na suprotnoj strani prolaza i zgrabio je za
desni zglob.
Previše uplašena da bi vikala, okrenula se prema ulici, spremna da
potrči, no napadač ju je čvrsto drţao. Zamahnula je lijevom rukom, i,
iako je ciljala nasumce, bio je to dobar, konkretan udarac po
jagodičnoj kosti i nosu.
– Dovraga, Tess. – Jonathan Ross ispusti njezinu ruku i
dlanovima pokrije lice. – Kada si postala tako plašljiva?
– Kao kriminalistički izvjestitelj trebao bi znati da su neki od nas,
stanovnika ovoga grada, ovih dana pomalo nervozni. Skoro po jedno
ubojstvo dnevno...
– Mislim da krvarim.
– Nemoj s eponašati kao malo dijete. – Otključala je vrata. Ruke
su joj se tresle; zapravo je sva drhtala, kao da je pila capuccino, a ne
viski. Povukla je Jonathana unutra i pregledala ga pod svjetlom u
podnoţju stepenica.
Djelo vlastite ruke uistinu je se dojmilo. Kut njegova desnog oka
promijenio je boju i počinjao je oticati. Iako je imala kratke nokte,
Jonathan je imao i dvije usporedne ogrebotine od jagodice do čela. U
uskim brazdama skupljale su se sitne kapljice krvi – prave krvi.
– Mislim da sam ti slomila nos – reče ozbiljno.
– Nos? Slomila si mi jebeni nos? – Jonathan je imao lijep,
pravilan nos, pa se njegov otac, plastični kirurg u washingtonskome
predgraĎu njime hvalio i uvjeravao pacijente da je to njegovo djelo.
A to je, u stvari, bio dar prirode, na koji je Jonathan bio izuzetno
ponosan.
– Šalim se. DoĎi gore. Dati ću ti konjaka i ručnik da se opereš.
Moţeš ih upotrijebiti kako god ţeliš.
Dok je Jonathan u kupaonskome ogledalu proučavao lice, Tess je
skinula jaknu, izvadila disketu iz dţepa i pokušala je neopazice
spremiti u ormarić pored kreveta.
– Što je to?
– Posao za strica Donalda.
– Mislio sam da si predala isprintani materijal. Mislio sam tvoj
Mac nije kompatibilan s drţavnim IBM-ovih klonovima.
– Postoji program koji prevodi podatke. To radi administrator
sustava. – Tipično. Jonathan do tog trenutka nije pokazao ni
najmanju mrvicu znatiţelje po pitanju njezina posla za ujaka
Donalda.
– Za tako nešto još nisam čuo – nastavio je uporno. – Drţava nije
u stanju kompjutorizirati ni vlastite sluţbe, a upravitelj zna učiniti
tako kompliciranu stvar? Izvukla je košulju iz traperica. Mrzila je
odjeću u dodiru s koţom, odjeću koja je steţe u struku. Za nju bi bilo
idealno kada bi čitavo vrijeme mogla biti u kaftanu, no nije ţeljela
ostavljati dojam da je još veća nego što jest. Namjerno je počela
polagano otkopčavati košulju.
– Još imaš onakvo tijelo?
– Što kaţeš da doĎeš i sam se uvjeriš? – Tess je sjela na rub
kreveta i počela svlačiti hlače.
Jonathan, kojem je lice bilo vlaţno i toplo od ručnika kojim je
pritiskao ranu, klekne meĎu njezine noge i dovrši zadatak umjesto
nje. Lijevu nadlanicu poloţila je na njegovo čelo, kao da provjerava
ima li moţda temperaturu. Desnim je kaţiprstom dodirivala
ogrebotine koje mu je ostavila na licu.
– Da si bio lopov – rekla je njeţno – dobro bih te naprašila.
– Stvarno? – Gurnuo ju je na krevet, pritisnuo ramena prema
dolje, te počeo masirati napete mišiće koji su se grčili kad god bi bila
pod stresom. – Veslaš. Trčiš. Diţeš utege. Ja u najboljem slučaju
jednom tjedno igram košarku. Pokušaj ustati.
Nije pokušala, jer je znala da ne bi uspjela, jer je znala koliko je
ţeni teško biti snaţna poput muškarca. Što je bilo najneobičnije, u
glavi je čula Cecilijin glas. Vjerojatno je divno kada si tako snaţan.
Mrzila je činjenicu da je tako slaba, mrzila to što je zna da Jonathan
moţe učiniti što god poţeli.
 – U uličici baš i nisam bila na leĎima.
– No mogla si biti, da me nisi pustila unutra.
Pojačana navala adrenalina zbog njihova susreta u prolazu,
zujanje u glavi zbog viskija u Frigo'su, pomisao na Crowove poglede
pune oboţavnja, sama priroda ovog politički nekorektnog
razgovora... zbog čitave te mješavine Tess se osjećala obijesno i
snaţno. Ravnopravno Jonathanu. U posljednjih godinu dana, otkako
se vratio u njezin ţivot, sve se odvijalo pod njegovim uvjetima.
Dolazio je kad je htio, spavao s njom, nije joj dugovao ništa osim
orgazma ili barem dobrog pokušaja. Pretvarala se – pred drugima,
pred sobom – da ne ţeli ništa više. No znala je, kao i Jonathan, da
ništa više ni ne moţe dobiti. Jednostavno se zadovoljava nekakvim
nadomjestkom.
On je opkorači. Ona polagano podigne desnu nogu, stopalom
milujući njegovu nogu, sve dok koljenom nije pritisnula donji dio
njegovih prepona.
– Kad bih sada htjela ustati, morala bih još samo malo podignuti
koljeno, pa bi ti se jaja odmah našla negdje gore oko jetre. Na tvoju
sreću, ne ţelim ustati.
– Baš zgodno... – Da... kao i uvijek, ona se samo pretvara da ima
što ţeli.
Izvukla je noge, prvo desnu, pa lijevu, i njima obaivla njegov
struk. Oma pravo. Bez obzira na to koliko diţe utege, koliko brzo
trči, koliko snaţno vesla, u gornjem dijelu tijela nikako ne moţe biti
snaţna kao on, ni slučajno bez dobre doze steroida ili hormona za
jačanje. No ispod struka.. to je već druga priča. Stisnula je bedra,
razmišljajući o 90 kilograma koje nogama diţe u teretani.
Jonathanov je maksimum 85, 95. Za razliku od sprave za vjeţbanje,
on i sam moţe primijeniti silu.
– I dalje se ne moţeš pomaknuti – likovao je Jonathan, uţivajući u
njezinoj predstavi.
Na obostrano iznenaĎenje, Tess ga ugrize za ručni zglob, do krvi.
Šokiran, povukao je desnu ruku, zahvaljujući čemu se ona uspjela
prebaciti na njega.
 – I dalj čimaš onako dobro tijelo? – upita ga.
Kimnuo je, uţivajući u novoj igri, u opasnosti, idealnoj količini
opasnosti. Svukla mu je traperice i spustila se na njega. Nalazila se u
poloţaju u kojem je on bio prije nekoliko trenutaka – nogama ga je
opkoračila, rukama mu utisnula ramena u krevet. Tako ga je drţala, s
njim vodila ljubav. Pritom ju je zanimao jedino vlastiti uţitak. Da ih
je te noći slušala, Kitty bi Tessine uzdahe začula davno prije
Jonathanovih.
Kada su završili, Tess je Jonathana poslala u kuhinju da pokuša
pronaći nešto za jelo. Čim je otišao, sakrila je disketu u pisaći stol i
zaključala ga. Pretpostavljala je da nije dobro biti skeptičan prema
nekome tko ti je upravo izašao iz kreveta. Ipak, poznavala ga je i
više nego dobro.
– Pronašao sam samo bijeli burgundac i švicarsku čokoladu – reče
kada se vratio.
– Treba ti još nešto?
Odsutno su ţvakali, utonuli svatko u svoje misli. Tess je ţudjela
za time da pogleda Abramowitzevu disketu, nadajući se da će
Jonathan otići kada završe s jelom. A Jonathan je, sada kada je
obavio seks, djelovao natmureno i deprimirano. Bila se pripremila na
to da će ići kasno spavati, i da će se od nje očekivati da bude rame za
plakanje. No za to nekako nije imala snage.
On teško uzdahne, a to je bio znak namijenjen njoj. – OK, što nije
u redu?
– S onom pričom imam više problema no što sam očekivao. Još
nisam uspio posloţiti sve dijelove u cjelinu.
– O čemu se uopće radi? Prošli mi puta ništa nisi htio reći... osim
da će priča do temelja protresti Baltimore. – Nasmijala se pomalo
zlobno.
– To nije bilo pretjerivanje. Stvar je uţasno krupna. No moj se
izvor uplašio. Tip je stvarno izopačeni kreten, Tess.
– Lijepo se izraţavaš o izvoru.
– Hej, tako ne mislim samo ja. Svi ga tako zovu. To mu je
praktički nadimak. Ali ima sjajnu priču. Sada traţi lovu kako je
ispričao, a Beacon-Light ne sklapa ugovore te vrste. Tip prijeti da će
otići na televiziju. Naravno, ni tamo mu ne bi platili. No plaćaju
tračerski programi.
– Koliko je tip vjerodostojan?
– OsuĎen je na smrtnu kaznu za zločin za koji je priznao da ga je
počinio, pa nema što dobiti. Osim malo pozornosti prije nego što
umre. Sjećaš se da sam ti rekao kako smatram da je Thanosovo
smaknuće izmijenilo dinamiku smrtnih kazni. E pa, mislim da nije
baš tako kako sam si ja to zamislio. Mnogi od tih momaka ne ţele
biti druga violina. Nitko se ne sjeća broja dva. I tako se pojavi taj tip
s pričom o zločinu koji je netko drugi počinio, ali se izvukao jer je
bio bogat i imao veze.
– Netko odavde? Koliko bogat, s kakvim vezama?
Ne ţeli mi reći. Dao mi je gomilu primamljivih nagovještaja, no
kad sam jučer otišao do njega, odjednom je zatraţio 25.000 dolara.
– Što će čovjek osuĎen na smrt s 25.000 dolara?
– Ne znam. Dati će ih mami, moţda, osim što je mrzi.
Jednostavno se voli poigravati ljudima. Novac je sredstvo moći. –
Ponovo je uzdahnuo. – Običan izopačeni kreten.
– Smrtna kazna, ha? No to nema nikakve veze s Abramowitzem?
Pretpostavljam da je moguće... samo su trojica od trinaest tipova
osuĎenih na smrt bili njegovi klijenti.
Jonathan se naceri. – OK, prošli put malo sam te prevario. Iako to
stvarno nema nikakve veze s pitanjem tko je ubio Abramowitza. No
tip je potraţio mene, jer je čitao moje članke o toj temi. Bojim se,
Tess, da ćeš se morati pomiriti s činjenicom da je to ipak učinio tvoj
frend.
– Mislim da će Tyner imati dosta materijala.
– Tyner bi tijekom suĎenja mogao ponovo prohodati, reći poroti
da je razlog to što je osumnjičeni zapravo Isus Krist, no ni to još ne
bi bilo dosta da Paxtona oslobode. Jedina stvar koja bi mogla biti na
tvojoj strani jest uroĎeno neprijateljstvo koje baltimorski porotnici
osjećaju prema uredu drţavnog tuţitelja. – Ščepao ju je za ručni
zglob, a glas mu je odjednom postao promukao. – U tom bi slučaju
mogla malo šamarati porotu. Mogla bi postati dobra domina.
No Tess je, onako iscrpljena i iscijeĎena, samo leţala i prepustila
Jonathanu da preuzme stvar u svoje ruke. Prestat ću s ovim, obećala
je samoj sebi. Sklopila je oči, i ponovno ih otvorila kada je shvatila
da joj se u misli uvukao Crow.
Kada je Jonathan već počeo tonuti u san, Tess mu šapne: – Nećeš
me sutra spriječiti da odem na trening. Budilica će se uključiti u pola
šest. Moţeš krenuti sa mnom ili ostati ovdje.
– Ova tvoja prisila je stvarno bolesna – promumlja on. – No
pretpostavljam da ću krenuti s tobom. Svakako me probudi, dobro?
Tako se još na vrijeme mogu vratiti u svoj krevet. Daphne voli
nazvati rano ujutro. – Već trenutak poslije glsano je hrkao, a Tess je
leţala budna, razmišljajući o tome kako još nikada nije čula kako mu
se zove djevojka.
Koncem rujna, dok je grad još ţivio prema ljetnjom računanju
vremena, jutra su bila poprilično mračna. Gubili su se tragovi
sinoćnje magle, a Tess i Jonathan izišli su kroz sporedna vrata i
krenuli prema ulici Bond i svojim autima.
Zrak je bio teţak i vlaţan, poput mokrog krznenog pokrivača.
Jonathan je u nastupu pristojnosti pokušavao Tess drţati za ruku. No
ona za tako vlaţnog jutra nije mogla podnijeti dodir nečije koţe, pa
je ruku oslobodila iz njegova stiska.
Bili su već gotovo na ulici kada se, iza njih, pokrenuo motor
nekog automobila koji je suludo jurnuo. Tess se okrenula da potraţi
svjetla, no nije ih bilo, čuo se samo zvuk turiranja motora. Po obrisu
je izgledao kao jedan od onih starinskih taksija, no motor je zvučao
zvjerski snaţno, frizirano. Još djelić sekunde izgledalo je da auto
nekako oklijeva, poput bika koji se sprema za napad, a onda je
pojurio točno na njih.
Jonathan i Tess takoĎer su neodlučno stajali. Poput srne
omamljene svjetlom farova, pomisli Tess, osim što ovdje nema
svjetla. Zašto nema upaljena svjetla? Usporenih reakcija, percepcije
poremećene tamom i gluhim dobom noći, još su nekoliko sekundi
stajali, pretpostavljajući da će auto naglo skrenuti u stranu. Čak je i
automobil, unatoč bjesomučnoj buci i brzini, izgledao kao da ga
usporava ta strašna vlaga. Ali i dalje je jurio točno prema njima.
Jonathan je reagirao prvi, pojurio poput plivača koji nakon
dugotrajnog ronjenja probija površinu vode u bazenu. Odgurnuo je
Tess svom snagom prema juţnoj strani uličice, pritom posrnuo i pao
na jedno koljeno. Ona je tako poletjela dobra tri metra, dokotrljavši
se do grube opeke zida knjiţare, oderavši koljena i dlanove,
nagnječivši rame. Pripila se uza zid, pokrila rukama glavu kao da je
u tijeku zračni napad. Zatim se podignula na noge i pokušala doći k
sebi. Gdje je auto? Gdje je Jonathan?
Prvo je ugledala Jonathana. Traperice su mu bile poderane na
mjestu na koje je pao, no bio je na nogama i trčao. Stigao je do ulice
Bond, bio na samo nekoliko koraka od reda parkiranih automobila
kada ga je stari taksi udario. Činilo se da je krenuo unatrag i uzeo
zalet prije no što ga je zahvatio u visini bokova.
Kao i većina novinara, Tess je uglavnom viĎala posljedice
nesreća. Ljudi koje udari auto u filmovima uglavnom lete
bespomoćno i lako, poput krpenih lutaka. Ako su još i junaci, odmah
se diţu na noge. Jonathan je bio puno sporija meta. Umjesto da u
ljupkom luku proleti zrakom, izgledao je poput vreće krumpira
bačene s kamiona. Svom je silinom sletio na krov BMW-a nekog
doktora, i udubio ga. Tess je čekala da se digne, pretpostavljajući da
će se doista dignuti. Ipak je junak: spasio joj je ţivot.
Stari taksi odjurio je prema sjeveru, vozeći ulicom Bond. Tess je
stajala u uličici, leĎima i dalje priljubljena uz Kittyinu knjiţaru.
Prstima je pokušavala naći čvrsto uporište u zidu od opeka. Dlanovi
su joj bili oderani i krvarili su, no i dalje je kopala po cigli. U nekom
od auta, vjerojatno onom BMW-u na koji je Jonathan pao, uključio
se alarmni ureĎaj. Uključila su se svjetla, ljudi su preko ljetnih
pidţama navukli kućne ogrtače i pojurili van. Činilo se da su sve
kuće u kvartu ostale prazne. Alarm je zavijao. Ljudi su i dalje
pristizali.
Tess nije mogla shvatiti sve te ljude. Zvuk alarma bio je uobičajen
za Fells Point, pogotovo nedjeljom ujutro, kada bi i posljednji pijanci
na putu do kuće teturali pored parkiranih automobila.
I Kitty se pojavila na ulici, a oskudni svileni ogrtač gotovo i nije
sluţio svrsi. Vikala je nešto, unoseći se Tess u lice. Tek kada je čula
Kittyin glas, Tess je shvatila da je zaglušujuće zavijanje alarma
nadglasao njezin vlastiti prodoran krik. Nekada dotada nije samu
sebe čula kako vrišti, pa je zastala i osluhnula. Ali nije imala što čuti,
i ta joj se činjenica učinila urnebesno smiješnom. Tess se počela
histerično smijati, pa ju je Kitty uzela u naručje i stala ljuljati poput
djeteta.
– Zašutjela sam kako bih se čula! Prestala sam vrištati kako bih
mogla čuti kako vrištim. – Smijala se vlastitoj gluposti, a zatim je
zaplakala. Napokon joj je ponestalo zvukova, i prikladnih i
neprikladnih. Osluhnula je ne bi li čula sirenu kola hitne pomoći, no
posvuda je još vladala tišna. Netko je isključio alarm. Tess je spazila
nekog čovjeka, vjerojatno vlasnika BMW-a, kako se naginje nad
Jonathana i odmahuje glavom. Sada joj je bilo jasno zašto nema
sirena, zašto se svi kreću tako usporeno, kao da nema razloga za
ţurbu. Nitko više ne moţe ništa.

22
– Nitko ne ubija novinare.
Tess je sjedila za velikim borovim stolom u Kittyinoj kuhinji,
okruţena, kako se činilo jednom od najneortodoksnijih obitelji.
Kitty, koja je na sebi imala kombine koji je pokrivao manje od
najmanjeg negliţea, bila je mama. Thaddeus je trebao biti nešto kao
tata. Njega je mučilo pitanje je li gore razmetljivo se pojaviti u
kućnom ogrtaču ili indiskretnosti odoru pripadnika kvartovske
biciklističke patrole, pa je odabrao drugu mogućnost. I kao kruna
svega, bio je tu i djed – Tyner, u blijedoruţičastoj polo-majici i
donjem dijelu trenirke odgovarajuće boje. Bio je mrzovoljan kao i
uvijek. Kitty ga je nazvala dok su bili na traumatologiji, jer ju je Tess
preklinjala da ne zove njezine roditelje. Tess je sada gotovo ţalila
zbog te zabrane. Njezini konvencionalni roditelji vjerojatno bi joj
bili pruţili nuţno potrebnu vjerodostojnost pred dvojicom policajaca
s kojima se sada suočavala.
– Nitko ne ubija novinare – ponovi detektiv broj jedan. Ili je to
bio onaj drugi, koji je ponavljao stavove svojega partnera? Bili su
toliko slični – srednje visine, blijedoţutog tena, smeĎe kose i očiju –
da se Tess već počela pribojavati da zbog pada vidi dvostruko.
Jedino su im imena bila izrazito različita: Ferlinghetti i Rainer.
– Poput pjesnika? – upitala je Kitty Ferlinghettija, vireći u
njegovu osobnu iskaznicu.
– Ako tako kaţete... – odgovorio je. – Moţemo li razgovarati s
gospoĎicom Monaghan?
Dok je Tess bila na traumatologiji a Jonathan u mrtvačnici,
detektivi su čitavo jutro ispitivali susjede, mjerili udaljenost izmeĎu
mjesta na kojem je Jonathan udaren i mjesta na koje je sletio, crtali
malene grafičke prikaze. Dan je bio poprilično topao s obzirom na
doba godine, pa su obojica pod pazusima, na kratkim rukavima
košulja, već imali velike mrlje znoja. Bilo im je vruće i bili su ljutiti,
a raspoloţenje im nije popravila niti Kittyna vruća, gorka kava, kao
ni Tessine ustrajne tvrdnje da je stari taksi čekao u zasjedi, nju,
Jonathana, njih oboje, nekoga...
– Izgleda da je ostao na mjestu mrtav – rekao je jedan od
detektiva, kao da bi to trebala biti dobra vijest. Tess je u mislima
jasno vidjela prizor: Jonathana kako trči prema otvorenome prostoru,
pokušava se zakloniti iza parkiranih automobila s druge strane ulice,
auto koji ga obara, nestanak taksija u vidu magle. Moţda je umro na
licu mjesta, no o tome moţe razmišljati cijelu vječnost. Ako ga je
dobro poznavala, Jonathan je neposredno prije nego što ga je auto
udario još sastavljao vlastiti nekrolog.
– Izgledalo je namjerno – pokuša Tess. Kad god su je nešto
upitali, postajala je sve nesigurnijom.
– Što novinari uopće znaju? – upitao je Ferlinghetti, ne očekujući
odgovor. – Što novinari mogu učiniti? Pa oni su samo pisaći strojevi.
Ne bacaš pisaći stroj kroz prozor samo zato što piše o lošim
vijestima. Ne lupaš po podu zato što krov prokišnjava. Popraviš
krov. Jesam li u pravu?
– U pravu si – uvjeravao ga je Rainer.
Obojica su detektiva tada ozbiljno pogledala Tess, čekajući da i
ona potvrdi njihove izjave. Ona je ţeljela, ţarko ţeljela suraĎivati,
ako ništa drugo, onda zato da je ostave na miru s tim izranjavanim
dlanovima i jakom glavoboljom. No sve ono što se dogodilo tog
jutra prolazilo joj glavom u beskrajnome nizu koji nije mogla
nadzirati, niti potisnuti. – Taj je išao na nas – ponovi tvrdoglavo.
– Hej, nemojte me krivo shvatiti. Ne kaţem da nije moglo biti
namjerno. Samo kaţem da nije bio slučaj nesreće na radu. Netko je
htio ubiti Jonathana Rossa, a to je vjerojatno imalo nekakve veze s
njegovim hobijima. Je li imao ţenu? Ili djevojku?
Tess je na prvo pitanje odmahnula glavom, dok je drugo potvrdila
tuţnim kimanjem.
– Moţda je netko stekao pogrešan dojam. – Ferlinghetti otpije
gutljaj Kittyne kave i trgne se. – Moţda je netko stekao ispravan
dojam. – Ponavljao se, ili je ponavljao ono što je njegov partner već
rekao. Već su prodiskutirali većinu pojedinosti koje su objašnjavale
kako se i zašto Jonathan našao kod nje u šest sati ujutro. Objasnila
im je i otkud mu ogrebotine po licu – no nije objasnila ugriz na
zglobu. Nabrojala je i svaku čašu vina koju su popili te noći, svaki
komadić čokolade koji su pojeli. Objasnila da su na mahove
odrţavali seksualnu vezu. No tvrdila je da se prošle noć meĎu njima
nije dogodilo ništa. Jonathan je svratio kako bi prespavao kod nje jer
je previše popio. Nije je bilo briga što detektivi misle o njoj, no
htjela je barem malo ublaţiti bol njegovoj djevojci. Već je dovoljno
strašno i što je mrtav; zar još mora biti i podlac?
– Njegova ga djevojka – Daphne – nije voljela vidjeti pijanog.
Tako je barem rekao.
– A kad ste ga našli pred svojim vratima, odakle ste se točno
vraćali?
– Sa spoja. – Crow bi poludio od sreće da je čuo te riječi.
– Ima li osoba s kojom ste se našli ime?
 Tess je shvatila da nema pojma kako se Crow zapravo zove, pa je
upitno pogledala Kitty traţeći pomoć. Ova je brzo odgovorila: – E.
A. Ransome. Radi za mene. Mogu vam potraţiti njegov broj, ako
ţelite.
– To baš i nije bio pravi spoj – priznala je Tess.
– A što je onda bilo? – upita Rainer.
Ah, pa, provala i ulazak u najveću odvjetničku tvrtku u gradu, i
nekoliko pića u obliţnjem kafiću. – To mi je prijatelj. Bili smo u
kafiću i pričali o knjigama koje volimo. Za Boga miloga, tip je šest
ili sedam godina mlaĎi od mene.
Kitty dlanom prekrije osmijeh. Thaddeus je trezveno kimao, kao
da je Tess upravo izgovorila nešto pametno. On je već odavno
zaboravio Kittyine kronološke godine.
– Znači, to vam je prijatelj, i Jonathan Ross vam je bio prijatelj.
Imate puno prijatelja...
Tyner polagano podigne desnu ruku, ţeleći nešto reći. Tess se nije
obazirala.
– Samo ţelim da shvatite da ovo nema veze s Crowovom
ljubomorom na Jonathana, ili s Daphneinom ljubomorom zbog
mene. Jonathan i ja bili smo stari prijatelji. Niko zbog toga nije
morao biti ljubomoran.
– Iznenadili biste se zbog čega su sve ljudi ljubomorni. Zbog
spavanja s tuĎim mladićem, na primjer. Mnoge ţene to ne vole.
– Da je to bila ona, ne bi li ţeljela pregaziti mene? Time bi riješila
sve.
– Ah, ţene za volanom... – Ferlinghetti pogleda svoje bilješke. –
Ako smatrate da se radi o ubojstvu, nemojte mi samo reći da je do
njega došlo zato što je Jonathan Ross bio neki veliki novinar-
istraţitelj. Što mislite tko je to učinio? Urednik, policajci o kojima je
pisao? Pa nije baš bio tako dobar novinar.
Rainer se zasmijulji. – Ipak ne tako dobar novinar – ponovi. Tess
se sjetila da Jonathana svi policajci baš i nisu voljeli. S jedne se
strane umiljavao detektivima s odjela za ubojstva, prikazivao ih je
junacima-ratnicima na urbanom bojnom polju, a s druge je, pak,
strane, ignorirao one prozaičnije policajce. Primjerice, prometne
istraţitelje, od kojih su mnogi teţili prijelasku u odjel za ubojstva.
– Što je onda sa mnom? – upita Tess. – Je li moguće da je netko
pokušao ubiti mene, a Jonathan se našao na putu? Netko osim
Daphne?
– Kao prodavačica knjiga, uspijete li naljutiti mnoge kupce? Što
im radite... izvrtite premalo novca? Odbijate zamotati knjige?
Pogledala je Tynera, koji je ponovno podignuo dva prsta desne
ruke i njima polagano mahao. Nemoj im reći ništa što već ne znaju.
Klasični branitelj, pomislila je. Ţudjela je za time da se pohvali pred
ovim neimpresioniranim, uskogrudnim detektivima, a i pred
Tynerom. Ţeljela im je ispričati sve o svojoj istrazi u slučaju smrti
Michaela Abramowitza, kao i o noćnom prepadu na zgradu
Lambrecht. Moţda bi tada shvatili zašto je pomislila da ju je u uličici
dočekao netko drugi, a ne Jonathan. Ali zbog čega? Što to ona zna?
Onaj tko smatra da je nešto otkrila, bilo što, grdno se vara. Otvorila
je usta, spremna da prizna, puna ţelje da se hvali, no ponovo ih je
zatvorila.
– Nema veze – rekla je. Tyner je lagano kimnuo glavom, sretan
što je barem jednom poslušala njegov savjet.
Tyner sve zna najbolje. Zato ga je Kitty i nazvala dok je Tess bila
u bolnici, gdje joj je deţurni specijalizant rastvorio usta, malom joj
lampicom pregledao uši i oči, te je pokušao nagovoriti da obavi niz
rendgenskih snimanja. Nije bila sigurna hoće li joj zdravstveno sve,
pa je odbila rendgen. Liječnik joj je stoga dao izblijedjeli letak na
kojem je stajalo: Što poduzeti u slučaju potresa mozga. Kada ga je
zamolila da joj da neku kremu za razrezotine, recept za tablete protiv
bolova ili neke zgodne tablete za smirenje od kojih će lakše utonuti u
san, samo je slegnuo ramenima: – Za ruke upotrijebite bilo koju
antiseptičku kremu koju moţete kupiti u ljekarni; ibuprofen će
pomoći protiv bolova. Što se tiče spavanja – pokušajte uliti konjaka
u kavu. – Namjeravala je to učiniti čim detektivi odu.
– I dalje mislim da nas je auto pokušavao pregaziti – rekla je, no
ovog je puta rečenica zazvučala poput pitanja. Više nije bila sigurna
što točno misli.
– Sloţio bih se s vama da je u pitanju bilo koji drugi dan u tjednu
– rekao je Rainer. – Ali u nedjelju ujutro? U Fells Pointu? Pa, u
ovom je kvartu to mogao biti neki student koji je cijelu noć pio i još
popio koju tabletu. Često se vikendom dogaĎa da netko nekoga trkne
autom, pa pobjegne... u redu, pritom obično nema mrtvih. Čujte,
netko ga je udario i pobjegao, što je grozno, i ako tu osobu uhvatimo,
očekuje je velika kazna. Ali nije bilo ubojstvo.
– Naravno da nije, policajče. Ţelite li još kave? Još jedan kolač? –
Bila je to Kitty, sa svojim najmedenijim glasom, skladni kontraaltom
za čitavu oktavu niţim od uobičajenog glasa. Jedino su je Tess, i
moţda Thaddeus, poznavali dovoljno da shvate koliko je bijesna.
Besprijekorno ponašanje kod Kitty je znak za opasnost. Ledeno
pristojna bila je i neposredno prije no što je u glavu one
nezadovoljne majke bacila švedsku repu. Očito joj je bilo dosta toga
da ljubazne policajce nudi kavom i kolačima. Vrijeme je da krenete,
momci.
Detektivi su pogledali šalice s kavom, koja je bila pregorka za
piti, te pretvrde kolače, pa su zaključili da im ţeluci ne mogu
podnijeti nove izljeve Kittyine gostoljubivosti. Otišli su, obećavši da
će ostati u vezi. Dok su izlazili iz dućana, čula se kako Ferlinghetti
govori Raineru, ili obrnuto: – Ovo neće ići meĎu ubojstva.
– Dovraga, ne. Ostaje u prometu, kamo i spada. A to mi i
odgovara, izvukao sam niski broj... tristo petnaest.
– Toliko ćemo imati do Noći vještica. Ja sam izvukao tristo
šezdeset šest... po ubojstvo na dan plus još jedno.
Kitty pogleda Thaddeusa: – O čemu oni to...?
Pognuo je glavu, kao da mu je neugodno. – Neki se momci klade
na broj ubojstava tijekom godine. Izvlačili su brojeve iz šešira, jer se
sve ţelje zapravo krćeu u rasponu od trideset brojeva, od tristo
trideset pet do tristo šezdeset pet.
– I ti se kladiš?
– Naravno da ne – odgovori on i namršti se. Poštenje ga je ipak
ponukalo da još doda: – Ulog za sudjelovanje je dolar, a za biranje
broja još pet.
– Kakva ste govna – rekla je Kitty i iz dubokog zamrzavanja
izvadila dobra zrna kave. Detektivima je ponudila kavu bez kofeina
staru četiri godine, koja se nalazila na dnu hladnjaka, te ustajale
kolače koje joj je netko donio nakon Poljske svečanosti u lipnju.
Bacila je kolače u metalnu kantu za smeće, a Thaddeusu naredila da
svima spravi huevos rancheros. Tess je zbog svega bila toliko
dezorijentirana da nije znala je li izgladnjela ili joj je zlo. I jedno i
drugo, zaključila je.
– Doista misliš da je vozač htio ubiti nekoga od vas dvoje? – upita
je Tyner malo poslije, dok je tortillu od integralnog brašna umakala
u jaja.
Oklijevala je, ponovo vidjela Jonathana kako leti zrakom. – Imam
poprilično pravilan raspored, znaš. Netko bi me trebao promatrati
svega dan-dva i tako bi točno doznao kada odlazim na trening.
– Ne sviĎa mi se što se moram sloţiti s detektivima
Ferlinghettijem i Rainerom, ali zašto bi te netko htio ubiti, osim
djevojke gospodina Rossa?
– Ne znam, osim ako znam nešto čega uopće nisam svjesna. Ne
znam jesam li ti spominjala da sam... ovaj, na svoju ruku... hm, malo
radila na Rockovu slučaju.
Tyner je šalicu s kavom ščepao toliko snaţno da je Tess pomislila
da će mu puknuti u ruci. Znala je da ţarko ţeli na nju vikati, kao da
je nedisciplinirana novakinja, no osjećala je da se suzdrţavao pred
Kitty i Tadom.
– Otkud ti vremena da radiš na svoju ruku kad sam te zamolio da
svako popodne dolaziš u moj ured?
– Dan ima dvadest četiri sata, Tyneru. Znala sam da ću ti prije ili
kasnije morati reći što smjeram, no mislila sam... Mislila sam da ću
otkriti tko je ubio Abramowitza i da se ti tada nećeš moći previše
ljutiti na mene.
– I jesi li otkrila?
– Nisam – prizna, mršteći se. – Saznala sam puno... no ništa nema
veze s Abramowitzevim ubojstvom.
 Pričala je nepovezano, miješajući detalje iz prošlosti i sadašnjosti.
Odlazak u ŢMA, neobičan susret s Cecilijom. Razgovor s Avom.
Podatak o tome kako Rock ne ţeli odustati od Ave, iako mu ona ne
odgovara na telefonske pozive i s njim se ne ţeli vidjeti.
Pronalaţenje Abnera Macauleyja. Pokušaj da pronaĎe Macauleyjev
pištolj.
– Isuse, Tess... gdje ti je bila pamet?
– Ne znam. Mislila sam da će to pokazati da se brinuo za svoju
sigurnost. Priznajem da sada izgleda prilično neuvjerljivo.
– Jesi li uopće išta pronašla?
– Disketu priljepljenu s donje strane za njegov stolni kalendar.
Namjeravala sam je sinoć pogledati, no pojavio se Jonathan... – Svi
su znali završetak te priče. – To vjerojatno ne znači ništa. Čudno je
što su svi njegovi fasikli bili prazni. Znači li to nešto? Je li moguće
da se u njima nalazilo nešto što bi nekoga optuţivalo?
– Siguran sam da bi premiještanje arhive u druge urede u svim
drugim okolnostima bilo čista rutina. Smrt ne smije ometati pravnu
djelatnost, pogotovo kada se sat naplaćuje šesto dolara – rekao je
Tyner. – Disketa koju si pronašla beskorisna je. Što god bilo na njoj,
tuţitelj je neće prihvatiti kao dokazni materijal. Nema načina da se
dokaţe čija je, ili odakle je. Takve je stvari lako krivotvoriti.
– Nisam razmišljala o tome...
Thaddeus se iskrao, no Kitty je ostala, spuţvom brisala već
ionako prečiste plohe. Tess je tuţno sjedila i osjećala se kao potpuna
gubitnica.
– Znači, netko vas je jednostavno srušio i pobjegao – reče Tyner.
– Neki pijanac za volanom. Moţda mu je bilo zabavno loviti vas
dvoje po ulici, a onda se uspaničio kad je srušio Jonathana. Kao što
kaţe pjesma, to se moglo dogoditi i tebi. Napokon, dogodilo se meni.
Dok je sve to slušala, Kitty je bila neobično mirna. Dolijevala je
svjeţu kavu i upitala: – Što misliš o mogućnosti da je auto traţio
Jonathana, slijedo ga do Tessine kuće? Moţda ga je cijele noći
čekao.
Tess zakima. – Ne, Ferlinghetti ima pravo. Ne ubijaš novinara,
ubijaš izvor.
Tyner je ţvakao jaja. – Mislim da si malo paranoična. To se
dogaĎa kada se vucaraš uokolo, čeprkaš ljudima po ladicama,
doslovno i metaforički. Da si se drţala mojih uputa, sada vjerojatno
ne bi bila u toj konspirativnoj zavrzlami.
Otresitost nije bila laţna. Tyner je bio ljutit. S druge strane, Tyner
je uvijek ljut.
– Mogu te nešto upitati, Tyneru? Nešto osobno?
– Ja nisam ubio Michaela Abramowitza, detektivko Monaghan.
– Ne, ozbiljno... Jesi li oduvijek tako zloban ili si zbog...
invalidnosti postao tako ogorčen, kao što je rekao O'Neal? Ljubazan
si jedino kada me treniraš. A i tada samo vičeš.
– Ne, Tess, nisam postao ogorčen zato što me udario auto.
Zapravo sam ljubazniji nego prije... to ima veze s godinama, ne s
okolnostima, sa spoznajom da se čovjek zauvijek ne moţe drţati
osvajanja srebrne medalje na Olimpijadi, što sam ja moţda mogao
postići da sam i dalje bio u stanju veslati. Vjerovala ili ne, ja svoj
ţivot ne provodim neprekidno razmišljajući o svemu prije i poslije
nesreće. Nesreća mi je promijenila ţivot, no nije ga odredila.
Jednostavno imam takav karakter. A čini se da ti iz mene izvlačiš
ono najgore, Tess.
– Ja? Zašto? – Činilo joj se da je Tynerov neprekidni bijes
općenit, a ne konkretan.
– Zato što si tako beskrajno lijena! – Šalicom je toliko snaţno
tresnuo o stol, da je sve na njemu odskočilo. – Mogla bi biti jedna od
najboljih veslačica u Baltimoreu, no ne ţeliš na tome poraditi. Mogla
bi biti zgodna ţena, ali okolo hodaš u širokoj odjeći s tim blesavim
repom koji ti strši s glave. Dovoljno si pametna da naĎeš novi posao,
ali ti i dalje radije kukaš nad novinarskim poslom koji si izgubila.
– Zato sam te na kraju prihvatio takvu kakva jesi. Rekao sam ti:
Nemoj pretjerivati, nemoj ništa poduzimati na svoju ruku, napravi
samo ono što ti kaţem – a ti činiš baš sve suprotno. Svu energiju
trošiš na gluposti. Tvrdoglava si kao magarac, Tess. Tvrdoglava,
mrzovoljna mlada ţena obuzeta sobom. Mogao bih te zviznuti
nogom, kad bih je mogao pomaknuti.
Tess je zbog Tynerovih grubih riječi osjetila neobično, gotovo
mazohističko uzbuĎenje. Istodobno je bilo uţasno i fascinantno čuti
tako točno pogoĎene sve njezine loše osobine.
– Znači da sam otpuštena?
– Znači da si ispunila ugovorne duţnosti prema Rocku. – Tynerov
glas bio je gotovo tuţan. – Ne vjerujem da ću te još trebati, Tess.
– Bez brige. Pronaći ću načina da ispunim dane. – Tess ustane i
otrči gore. Njegove je riječi nisu povrijedile – njezini su joj vlastiti
roditelji često govorili i gore stvari – no pogodio je ju je u mjesto do
kojeg roditeljske riječi još nikada nisu došle.
Stanje prije i poslije nesreće. Tako je ona ţivjela dvije godine,
otkad su se ugasile novine. Ne, ne baš točno tako. Zapela je na
ogradi, izmeĎu dviju strana, čeznula za onim "prije", i odbacivala
početak onoga "poslije".
Sjedila je na krevetu, gledala se u ogledalo iznad pisaćeg stola,
isto ono ogledalo u kojem je Jonathan sinoć proučavao svoje lice,
zabrinut zbog nosa. Uspomena na to još je nije boljela onoliko
koliko je očekivala. Dakako , znala je da će se morati suočiti s tisuću
uspomena, sjećanja skrivenih u svakom kutku maloga stana. I da će
to još dugo biti bolno.
Otključala je ladicu pisaćeg stola, izvadila Abramowitzevu
disketu i stavila je u računalo. Činilo se da je njezin Mac, stari
model, gotovo zadrhtao. Na disketi je pisalo: ABRAMOWITZ:
ŢIVOT, no na njoj se nalazio samo jedan dokument. Posljednje
promjene pohranjene su 12. rujna, na dan njegove smrti. Ţeljno je
otvorila dokument, uočivši broj znakova u donjem lijevom uglu. Bio
je to ogroman dokument, imao moţda čak i 1000 stranica.
Ipak, pred sobom je imala tek elektroničku ukrasnu sliku ispisanu
uskim fontom, bez proreda. Nada. Nada, nada, nada. Ništa, ništa,
ništa – samo ta jedna jedina riječ, bezbroj puta i tako do završetka
prve stranice, pa na cijeloj drugoj, trećoj i četvrtoj. Potraţila je
završetak dokumenta. I dalje samo nada. Velikim slovima, malim
slovima. Neki put riječi su odvajali zarezi, neki put točka-zarez, neki
put riječ je bila podvučena, ali uvijek je pisalo samo ništa. I bila je
sigurna da nije riječ o programu. Michael Abramowitz sjedio je za
radnim stolom, primao partnersku plaću u najvećoj odvjetničkoj
tvrtki u gradu i pisao "nada", riječ po riječ, u nedogled, poigravao se
formatima, fontovima i veličinama slova. Neobično i suludo. I
savršeno logično, jer joj se činilo da bi i ona sada najradije radila isto
to.
Ništa, ništa, ništa.

23
Tess je znala da je Jonathan bio Ţidov. No tek je sada, nakon
njegove smrti, dok je gledala u glave prekrivene jarmulkama, u to
počela i vjerovati. Sjedila je u pozadini dvorane nekog pogrebnog
poduzeća u baltimorskom predgraĎu i pokušavala biti neprimjetna
meĎu novinarima koji su se nastojali dočepati posljednjih redova
sklopivih bijelih stolaca. Shvatila je da razmišlja o tome jesu li mu
roditelji u lijevom uhu ostavili dijamantnu naušnicu, i jesu li mu
podšišali neposlušnu kosu. Vidjela ih je nekoliko puta, u vrijeme
kada su ona i Jonathan doista hodali. A oni su joj gotovo otvoreni
dali do znanja da ne vole ni novinare, ni Baltimore, ni propalice o
kojima Jonathan izvještava za novine. Ona im je začudo bila po
volji, iako je pretpostavljala da je to zbog drogerije Weinstein i
njihova pogrešnog uvjerenja da će ona jednog dana naslijediti sav taj
novac.
Što se tiče nekrologa, Blight se iskazao, angaţirao jednog od
svojih najboljih novinara i obavijest o Jonathanovoj smrti smjestio u
donji dio naslovne stranice, u svim izdanjima. Većina smrti
uzrokovanih nesretnim slučajevima ne zasluţuje P1, što u
novinarskom ţargonu označuje naslovnu stranicu, no Jonathanovi su
se tekstovi uvijek nalazili na tome mjestu, pa je jednak tretman
dobila i njegova smrt. – Čista stvar navike – primijetio je Feeney.
Tess je znala da je to ujedno i jedna od usputnih prednosti rada u
novinama: čovjekovu smrt shvaćaju vrlo ozbiljno.
Blight, naravno, Jonathanovu smrt nije shvatio toliko ozbiljno da
objavi nešto više od policijskog izvještaja. Nitko nije nazvao Tess i
zatraţio izjavu svjedoka. Šteta. Jer ona je novinaru mogla ispričati
kako joj je Jonathan spasio ţivot, u članak koji je bio beţivotan
gotovo koliko i njegov glavni lik, udahnuti i malo prijeko potrebnog
ţivota. Sam je stil za njezin ukus bio prekičast i pompozan,
primjereniji načinu na koji The New York Times piše o nekome tko
je nekoć bio na veleposlaničkoj duţnosti ili o izumitelju nečega za
što nitko nikada nije čuo. S druge strane, davanje intervjua nuţno bi
povlačilo novo suočavanje s nezgodnim pitanjima o tome zašto je u
šest ujutro bila s Jonathanom. Tess dotada nije uviĎala koliko doba
dana moţe značiti i bez dodatnih informacija, no sada joj je bilo
jasno da jedno veliko razdoblje, od ponoći pa gotovo do devet ujutro,
ima isključivo nečasne konotacije.
– Nikada nisam zamišljala da ću kada odrastem biti Megan
Marshak – prošapće, obraćajući se Whitney, koja se nasmiješila. Bila
je to jedna od rijetkih osoba koje su odmah prepoznale ime ţene koja
se u trenutku njegove preuranjene smrti nalazila uz Nelsona
Rockefellera.
Čak i bez spominjanja junaštva, Jonathan bi se oduševio vlastitim
nekrologom. Dobro pogoĎen, ozbiljan, prigušen ton, nekoliko
zgodnih anegdota. Nadţivio je jedan od najvećih strahova. Kada se
tek počeo baviti novinarstvom, prije dolaska u Star, godinu dana
radio je u jednom prosječnome listu u Peoriji, u Illinoisu. Svaki dan
proveden u toj redakciji – a bilo ih je ukupno 467, rekao joj je
jednom – pisao je o sindikalnim problemima u Caterpillaru i
pokušavao promijeniti posao. Brinula ga je mogućnost da ga
potomstvo pamti u vezi s tim gradićem, da će biti u avionu koji će se
srušiti nadomak Chicaga, kao jedini lokalni element meĎu
putnicima. Jasno je zamišljao naslov: U nesreći poginuo muškarac iz
Peorije. Znao je da mora otići prije nego što postane "muškarac iz
Peorije".
I uspio je, sve je izbjegao. U njegovu nekrologu nisu se
spominjali skromni počeci, već jedino saţetak njegova baltimorskog
razdoblja, nagrade koje je osvojio, kao i činjenica da su svi smatrali
da ga očekuje blistava budućnost. Jonathan nije umro kao "čovjek iz
Peorije", niti kao "čovjek iz našega grada". Nije otišao ni pod nekim
od bezličnih termina koje novine tako vole prišivati ljudima. Bio je,
prema naslovu nekrologa, za buduće generacije, "NagraĎivani
novinar Beacon-Lighta, umro u dobi od dvadeset osam godina". Tess
ni u jednom trenutku nije palo na pamet da je zapravo mlaĎi od nje.
Whitney joj je sjedila s lijeve strane, Feeney s desne: neţidovski
špijuni u hramu. Mnogi nazočni još nikada nisu vidjeli ţidovski
obred, ali je Whitney, to utjelovljenje neţidovstva, ipak privlačila
najskeptičnije poglede. Činilo se da Jonathanovi roditelji njezinu
nazočnost smatraju svojevrsnim svetogrĎem. Moţda im se, s
obzirom na to da su upoznati s neobjavljenim pojedinostima, čini da
bi to mogla biti ona zagonetna ţena s kojom je njihov sin bio tijekom
kobnog jutra. Dostojanstvena i krajnje ozbiljna, Whitney se nije
obazirala. U jednom trenutku Tess je dala maramicu koja je mirisala
po Shalimaru. Zatečena činjenicom da poznaje osobu koja nosi
namirisane rupčiće, Tess je istog trenutka prestala plakati.
Prepuna modrica i omamljena, s izraţenijim osjećajem
pripadnosti ţidovskome narodu nego inače, u običaju što hitnijeg
pokapanja pokojnika sada je uočila odreĎenu mudrost. Kad je bila
dijete mislila je da je razlog praktičan strah od klica, slično
zastarjeloj zabrani konzumiranja svinjetine ili školjaka. Od obitelji
svoje majke naučila je da biti Ţidovom znači uhvatiti se u koštac s
beskrajniom kampanjom protiv klica i bakterija. No shvatila je da je
ipak ugodno biti otupio i omamljen. Sve izgleda pomalo
nadrealistički. Prije nego što ona istinski osjeti da ga više nema,
Jonathan će već odavno biti pokopan.
On joj je spasio ţivot. Ili, moţda ipak nije? Što je bilo još vaţnije,
je li joj namjeravao spasiti ţivot? Manje od trideset šest sati nakon
samog dogaĎaja, sjećala se samo da je tog vlaţnog, mračnog jutra
ispustila njegovu ruku, da nije ţeljela osjetiti nikakav dodir.
Posljednji njegov dodir koji mora pamtiti bio je snaţan udarac.
Zahvaljujući tom guranju ona je ţiva, a on nije.
Pretpostavljala je da je namjeravao ostati na ţivotu. Da je nekako
naslutio da je riječ o tako opasnoj situaciji, o ţivotu i smrti, moţda bi
postupio drukčije. Junaštvo je bilo instinktivno, ţelja za
preţivljavanjem refleksna. Silno je ţelio ţivjeti, uvjeren da je na
domak velike slave i uspjeha. Pohlepni Jonathan... pretpostavio je da
sam moţe spasiti Tess, baš kao što je pretpostavljao da moţe
istovremeno imati i djevojku i Tess.
Rabin, mladić koji je čak i poznavao Jonathana, odvaţno ga je
pokušavao vratiti u ţivot. No i dalje je trajala vrućina, središnja
klima u pogrebnom društvu s time se nije mogla nositi, a oznojeni
oţalošćeni roĎaci i prijatelji bili su nestrpljivi. Tess u jednom
trenutku ugleda ţenu za koju je pretpostavila da je Daphne. Sjedila je
izmeĎu Jonathanovih roditelja u prvome redu. Zahvaljujući imenu,
uvijek je zamišljala privlačnu, strastvenu i krhku ţenu, pomalo nalik
na Avu Hill. No Daphne je bila crvenokosa djevojka srdačna izgleda
koja je inače vjerojatno bila otvorena, topla i vedra. Izgledala je
poput Tess, iako je bila malko niţa i malko zaobljenija. Imala je čak
i izbočene gornje zube.
– Jonathan je bio duboko duhovna osoba – govorio je rabin.
Feeney prošapće: – Da, svaki dan molio se da dobije
Pulitzerovu...
– I dok sam danas razmišljao o stvarima koje bi bile prikladne za
njegovu smrt, sjetio sam se jedne pjesme, pjesme koju su mnogi od
nas učili u školi...
Novinari i nekadašnji novinari u malenoj, zagušljivoj prostoriji
počeli su se nervozno meškoljiti, pribojavajući se da će se moţda
morati smijati. Mnogi od njih već su bili gotovo profesionalci u
odlascima na pokope koji ih ni na koji način ne diraju osobno. Slutili
su da ih očekuje još jedan klišej.
Rabin se nakašlje, jednom, pa još jednom, te počne recitirati, a taj
mladi glas zvučao je kao da bi ga svakog trenutka mogao izdati:
"Onog dana kada dobio si utrku / Svi dočekali smo te na trgu..."
Whitney doda papirić Feeneyju, a Tess poruku pročita preko
njegova ramena. "Duguješ mi cugu. Rekla sam ti da će recitirati
Housmanovu 'Smrt mladog sportaša'".
"Tko bi ga znao?" odgovorio je Feeney. "Mislio sam da Katolička
crkva ima autorska prava i da ih drugim crkvama ustupa samo ako je
pokojnik igrao u sveučilišnoj reprezentaciji i postigao rekord."
Unatoč mladosti, rabinov je glas bio uvjerljiv i već izlizanim
stihovima pridavao stvarne emocije.
Nekoliko redova dalje, Tess je ugledala Nicka, onog starog
redaktora koji je Jonathanu toliko zagorčao ţivot u Staru. Iako mu
još nije bilo ni pedeset godina, izgledao je staro i zgureno. Brzo je
ostario na poslu glasnogovornika obliţnje bolnice. Vidjela je još
nekoliko kolega iz Stara, ali neusporedivo više zaposlenika Beacon-
Lighta. Jonathan je bio njihov kolega. MeĎu okupljenima je bilo i
ponešto policajaca, a pokopu je nazočio čak i šef policije.
Gradonačelnik je uputio svog izaslanika. Predsjednik Gradskog
vijeća, koji je ţelio postati gradonačelnikom, došao je osobno. Tess
baš nije znala točno odrediti vjeruje li u zagrobni ţivot ili ne, no
nadala se da nudi pomalo gorak uţitak gledanja vlastitog pogreba.
Samo ako popravlja raspoloţenje, kao Jonathanov. Ako privučeš
malo ljudi i ako su svi indiferentni, tog te iskustva treba poštedjeti.
– I više nam nećeš dolaziti / više ti se nećemo radovati. – Rabin
spusti glavu.
– Dobro je što je tu završio – prošapće Feeney. – Ovi ljudi ne bi
znali kako protumačiti "vjenčić oskudniji od djevojčina" koji u
posljednjoj strofi dolazi na sportaševu glavu. Stvar bi nekako
povezali s Jonathanovom naušnicom. Kada ovo završi, sve častim
pićem.
A ti svi na koncu su bili Whitney i Tess. Ostali bivši i sadašnji
novinari odjurili su na posao, dok je Feeney isključio pager, a
Whitney nazvala redakciju i javila da ne moţe pokrenuti auto.
– Reći ću ti jedno – reče Feeney, obraćajući se Tess kada su već
bili na trećoj krigli Rolling Rocka. Whitney je za šankom pokušavala
nagovoriti Spikeova kuhara da joj sloţi sendvič bez prţenja i
pečenja. – Pročitao je pogrešnu Housmanovu pjesmu. Jonathana
nitko ţiv ne bi natjerao da se povuče, koliko god slava bila
kratkotrajna."
– A što bi ti čitao?
– Terence, ovo je već jako glupo.
– Hej, ja nisam proučavala Housmana. Nema potrebe biti tako
neugodan.
– Tako glasi naslov: "Terence, ovo je već jako glupo". Pjesma je
trebala biti dio zbirke Pjesme Terencea Hearsaya. O tipu koji jede i
pije dok ga to posve ne omami.
– To mi baš i ne nalikuje na Jonathana. Jeo je i pio, ali samo da
nahrani stroj u sebi. Nije ţelio otupiti osjetila.
– A što kaţeš na ovo: "Sreća je prolazna, no nevolja je stalna / Na
nju bih krenuo mudro / Pripremao se za zlo, nikako za dobro".
– Bolje, ali još nisam uvjerena...
Feeney je to shvatio kao poziv za početak predstave. Ustao je,
jednu nogu podignuo na ispucalo plastično sjedalo separea, desnu
ruku poloţio na prsa. Izgledao je poput Washingtona koji se sprema
prijeći Delaware. No kada se oglasio, glasom u kojem nije bilo
uobičajene grubosti, svi nazočni okrenuli su se prema njemu. Riječi
su poprimile pjevan irski prizvuk, kao u Tessina oca nakon treće
limenke Carling Black Labela.

...I u slatkom kalu leţao sam,

Sretan sve do buĎenja.
I ugledah tada jutarnje nebo;
Spoznah da laţ je bila sve;
Svijet tek je onaj isti stari,
Ja sam ja, sav mokar i prljav,
I više ne preostaje mi ništa
Doli igru počet' ispočetka.

Kratko se naklonivši, ponovno je sjeo. Tess još nije upoznala tu

stranu njegove ličnosti. Urednici kojima pije krv raščetvorili bi ga
samo da naslute da se pod površinom krije melankolična pjesnička
duša.
– Odakle znaš toliko Housmana napamet?
– Mahnita me Irska u poeziju otjera...
– Auden, kada je pisao o Yeatsovoj smrti.
– Visoka lopta, mala puca i... goool! – Feeney snaţno pljesne
njezin podignuti dlan.
Uto im se pridruţila Whitney s ogromnim sendvičem, prepunim
narezaka, sira, salate i ljutih papričica. – Oh, divno, u gradu se
odrţava konvencija studenata knjiţevnosti. A kako bi vama bilo da
ja počnem blebetati na japanskome. Meni je to bio glavni predmet.
Uklonivši gornju krišku kruha, stala je dugačkim prstima prebirati
po nadjevu, s pomno manikiranih noktiju liţući majonezu.
– Whitney, pa to je odvratno – reče Feeney.
– Povrijedit ću nekoga ovdje, kod Spikea? Sendvič moţeš jesti
jedino tako. Kruh je samo tampon-zona, nešto što ti smeta na putu do
mesa. Poput uvoda i fusnota. Zapravo ti ne trebaju. Ništa, baš ništa.
Nada.
– Ništa – ponovi Tess. – Nada.
– Nada, nada, nada – ponovi Feeney monotonim glasom, a zatim
se nasmije. – Starost je gadna stvar. – Poprilično je pijan – uvidi
Tess.
– Hemingway – reče Whitney. – Vidiš, i ja znam igrati.
Tess naglo ustane, sa stola ščepa ključeve Feeneyjeva automobila
i dobaci ih Spikeu. – Kada završe, neka ih netko odbaci kući, moţe?
– Zatim se obrati svojem preneraţenome društvu. – Oboje ste
prepijani za voţnju. Samo recite Spikeu kada budete spremni, a on
će vam organizirati prijevoz. I recite mu neka sve stavi na moj račun.
– Drugim riječima, kuća časti. Spike od Tess još nije uzeo ni centa.
– A ti? – upita Whitney. – Ti si u stanju voziti?
– Naţalost, jesam. U ţivotu nisam bila trijeznija.
Toyotom je pojurila zavojitim Franklin Roadom, prolazeći kroz
sva ţuta i nekoliko crvenih svjetala. Grabila je po dvije stube
uspinjući se do svojeg stana, razmišljala kako je Jonathan tako trčao
prije nepunih tjedan dana, kada se našao na rubu razotkrivanja
rješenja. Sada je točno znala kako se osjećao.
Uključila je računalo. Abramowitzeva je disketa još bila u njemu.
I tako je ponovno ugledala one beskrajne nizove riječi nada. Na
početku i na kraju dokumenta. No ona zapravo nijednom nije
pogledala središnji dio dugačkog dokumenta. To je uvijek problem s
prečacima. Računalu je naloţila da potraţi riječ koja se mora nalaziti
praktički u svakom tekstu, rieč bez koje se gotovo i ne moţe.
– PronaĎi "i" – reče svojem Macu. Računalo je posluša. Na
dvadestoj stranici dokumenta pronašla je meso u sendviču.
"Ponedjeljak, ponedjeljak", glasio je početak teksta. "Zapravo bi
se moglo reći i da sada volim početak tjedna. U ovaj dan nekako
mogu imati povjerenja. Dolazim na posao i mislim si: 'Ovaj put bit
će drukčije. Pronaći ću nekakav posao, nekakvu zanimaciju. Prisilit
ću ih da me uposle. Preuzet ću neki kazneni slučaj bez naknade'. Ali
ništa ne vrijedi. Uopće se ne sjećam što sam namjeravao postići kada
sam se prisilio da doĎem ovamo. Ne mogu podnijeti pomisao na
bavljenje pravom, bez obzira na oblik, a ipak ne mogu otići odavde. I
tako dolazim iz dana u dan, primam partnersku naknadu, brojim
spajalice i sa samim sobom kladim se u vezi s galebovima koje
vidim kroz prozor. Jedva čekam proljeće. Da se u Camden Yardsu
barem češće igraju sluţbene utakmice. Uz uključen radio i dobar
dalekozor, ovdje je bolje nego u svečanoj loţi."
Autor – a to je morao biti Abramowitz – potom je zapisao: "Vodi
me na tekmu", a nakon toga i nekoliko stihova, od kojih joj mnogi
nisu značili naš ništa. No potkraj je ipak prepoznala Miltona: "Kad
samo pomislim kako se troši moje svjetlo". Taj se stih ponavljao još
pune tri stranice, a zatim se malčice promijenio: "Kad samo
pomislim kako se potrošio moj ţivot". Nakon toga, još dvije stranice,
sve većim slovima, kao da vrišti: "Moj ţivot!" "Moj ţivot!" "MOJ
ŢIVOT!"
Kao da je maleni dječak nakon škole ostao pisati na ploči, samo
što je ovaj dječak sam osmislio kaznu. Kao u Finneganovu bdijenju,
da je Joyce bio punašni baltimorski odvjetnik bez osobitog smisla za
jezik. Poput ţabe koja se sama secira. Opčinjeno se nastavila
probijati kroz gust, teţak tekst.
Pisao je o sjeverozapadnome dijelu grada pedesetih godina,
odlasku u sinagogu u starom kvartu Park Heights, gdje i danas ţivi
velik broj majčinih roĎaka. Njegovi su, kako se činilo, bili
ortodoksni Ţidovi, a on je bio opsjednut stvarima koje nisu kosher.
"Devet mi je godina", pisao je. "Moram pojesti nešto što nije
kosher. Satima i satima razmišljao sam o toj izdaji. Moj je grijeh
zacijelo velik. Hodam kilometrima, a to znači da sam daleko od
svojeg kvarta, i negdje sam gdje nikada nije bio nitko od ljudi koje
poznajem. Tako barem mislim. Naručujem cheeseburger i frape.
Nevjerojatno je koliko su mi te dvije stvari vaţne. Uvjeren sam da će
se cijeli svijet promijeniti kada odgrizem prvi zalogaj hamburgera. I
nisam se prevario. Još se sjećam tog prvog zalogaja, soka koji je iz
pljeskavice istjecao poput otrova, sira koji je curio sa strane. Od
grijeha sam očekivao puno. I nisam se razočarao. Grijeh je divan.
Privlačit će me cijeli ţivot."
Proust iz Park Heightsa, pomisli ona. Kakav mali čudak. A nakon
toga, kada joj se već učinilo da bi je priča mogla nekamo odvesti,
deset stranica posvetio je prepisivanju ustavnih amandmana o
graĎanskim pravima, prepisujući ih u beskraj, u svakoj novoj verziji
kurzivom ističući druge riječi. Je li doţivio ţivčani slom ili je samo
nekako pokušavao ispuniti dane, te zagonetno prazne dane? Malo
jedno, malo drugo, zaključi ona.
Nakon toga upustio se u raspravu o smrtnoj kazni, prepunoj
pravnih navoda. Sada se već činilo da priprema pravni dokument
kojim će pokušati spasiti sve marylandske osuĎenike na smrt. No i
pravna je argumentacija ubrzo iščeznula.
"Budući da se nisam htio suočiti s teškim odlukama koje mi je
nametao vlastiti osobni ţivot, odabrao sam profesionalni ţivot. A
sada kada sam ostao i bez njega. bez karijere, ne mogu se vratiti
privatnome ţivotu. Nakon što sam veći dio ţivota proveo u
aseksualnosti, kako sada, u dobi od četrdeset dvije godine, mogu
postati seksualno, a kamoli homoseksualno biće? Nemam pojma."
Homoseksualno? Tess se vrati i još jednom pročita istu rečenicu.
Michael Abramowitz bio je peder. Ne, bit će da je ipak bio
biseksualac; ipak se nabacivao Avi. Okolnosti njihove veze moţda
su i bile sumnjive, no ona ih je vidjela zajedno, a Abramowitz je
Rocku priznao vezu.
Ili moţda ipak nije? Ona ode do pisaćeg stola, u kojem je čuvala
primjerke prijepisa koje je pripremila za Tynera. Što je Rock točno
rekao?
"I zatim je rekao: 'Ali doista je prelijepa. Pa sam ga udario". Rock
je to smatrao priznanjem, baš kao što je gospodin Macauley
zaključio da Abramowitz glumi pametnjakovića kada se sloţio s
time da bi ga netko trebao ubiti. Macauley je pokušao opaliti
Abramowitza, no ovaj ga je čvrsto drţao i spasio ga od uhićenja.
Rock i Macauley očekivali su zlikovca, pa su ga tako i doţivjeli. Ali
što ako je Abramowitz bio pošten i iskren? U tom slučaju riječi "Ali
doista je prelijepa" znače kompliment iz usta osobe koja nastoji biti
uljudna. Dok su riječi "Moţda imate pravo", kao odgovor na
Macauleyjevu tvrdnju da bi netko trebao ubiti Abramowitza, izraz
najobičnijeg slaganja.
Pregledavala je tekst, traţila još neko spominjanje osobnog
ţivota. Prešla je tek pedesetak od više od tisuću stranica, ponovno se
mučno probijala kroz pravnu argumentaciju, kada je naišla na ove
riječi:
"Za sobom srušio sve mostove. Dakako da znam što to znači, ali
sam na to oduvijek gledao linearno. Srušiš most za sobom i ideš
dalje. Pred tobom je uvijek neki drugi put, mjesto na koje moţeš
otići. Ja sam srušio most u uredu javnog pravobranitelja i otišao.
Srušio sam još jedan most i došao ovamo. A sada uviĎam da sam
maleni otok i da sam srušio sve mostove koji vode do mene. Sada
sam sam, izoliran i nitko mi ne moţe pomoći. Sebe sam postavio
iznad zakona i izgubio. Sada mi preostaje još samo vrijeme."
– Ponovno griješiš, Abramowitzu moj – reče Tess, obraćajući se
ekranu. – Nisi imao čak ni to. Hajde, daj mi nešto, bilo kakav znak.
Tko te ţelio ubiti?
Od računala je zatraţila da u tekstu pronaĎe Macauleyjevo ime.
Ništa. A O'Neal? Ponovno ništa. Ava? Ne, u tekstu se ne spominju
imena. Kao pravi odvjetnik, Abramowitz je povrijedio samo
povjerljivost podataka o sebi.
"Kako sada, u dobi od četrdeset dvije godine, mogu postati
seksualno, a kamoli homoseksualno biće?" To je već dobro pitanje.
A ona zna jedinu osobu koja joj moţe olakšati put do odgovora.

24
Kada joj je Ava Hill sutradan navečer otvorila vrata, Tess je
odmah primijetila da je u njezinom ţivotu, ili barem na njezinu
bankovnom računu, od posljednjeg posjeta došlo do značajnih
promjena. Jeftinu koţnu sofu zamijenio je veći tamnozeleni kauč
neusporedivo kvalitetnije izrade. Ista je boja vijugala i sagom,
prolazila pored nogu niskog stolića za kavu, nestajala, zatim se opet
pojavila pri vrhu vaze na staklenom stolu. Čak je i Avina nova
aktovka, koja se nalazila na antiknoj drvenoj vješalici u predvorju,
bila identične tamnozelene boje. Tess se dobro sjećala kako je Ava
paţljivo milovala torbu prije nego što je odjurila do hotela
Renaissance Harborplace i Michaela Abramowitza. Tess je
pretpostavila da je to nekakav nov trend u ureĎenju stana: korištenje
skupocjene ručne torbe kao teme za čitavu prostoriju.
– Čini se da su ti se materijalne prilike poboljšale – rekla je Tess
Avi, čija je haljina boje crnoga vina savršeno odudarala od zelene
boje sofe. Tess je sjela na staru sklopivu stolicu, koja se nalazila na
terasi i čije je narančasto platno već bilo poderano. Očito su radovi u
stanu još uvijek bili u tijeku, a trebalo je dovršiti još samo neka
poboljšanja. Tess bi joj bila savjetovala da se ipak malo suzdrţi. Sa
svojeg je mjesta vidjela nekoć praznu blagovaonicu. Ta je prostorija
sada bila pretrpana, zakrčio ju je stakleni stol sa šest elegantnih
stolica od svijetlog drva, presvučenih svilom boje breskve. Skupo i
otmjeno, ali nepraktično, procijeni Tess. Već bi i jedno zalutalo zrno
graška s maslacem ili rezanac s umakom od sezama koji sklizne s
kineskog štapića mogli uništiti svilene presvlake.
– Da. Dobila sam nešto novca.
– Nasljedstvo od umrlog roĎaka?
– Ne, nisam te sreće. – Nasmijala se izrazu na Tessinu licu. –
Hajde, razvedri se. Samo nastojim ţivjeti onako kako ti to od mene
očekuješ. Zbog jutrašnjeg hitnog telefonskog poziva pretpostavljam
da imaš još poneku optuţbu na moj račun. O meni si uvijek mislila
samo najgore. Bila bih vrlo nesretna kada bih te sada razočarala.
– Bila sam u krivu, zar ne?
Ava je sumnjičavo pogleda, ne vjerujući Tessinu pomirljivom
tonu. – U čemu? Popis je podosta dugačak. Koliko se sjećam,
optuţila si me za vezu sa svojim šefom, pa da sam zaručnika
nagovorila da mi ubije šefa. Čak si spominjala i da sam ja sam ubila
vlastitog šefa. Je li to sve?
– Jest. Ali sada ipak imam još nekoliko novih optuţbi.
– To bi moglo biti zabavno. – Ava je uzela čašu vina i stala ga
grijati dlanom. Tess nije ponudila ničim. Poboljšalo joj se
materijalno stanje, ali ne i odgoj.
Tess duboko udahne i pokuša se sjetiti svega što mora reći, načina
na koji to treba reći, te primjerenog redoslijeda. Bilo bi joj lakše da
se mogla sluţiti bilješkama, no Kitty je smatrala da bi tako djelovala
nesigurno, a s time se sloţio i njezin policajac.
Nakon što je neko vrijeme provela mozgajući nad tim jednim
jedinim otkrićem u Abramowitzevu dnevniku, Tess je prošle noći
sretan par doslovno izvukla iz kreveta i zamolila ih da joj pomognu.
Sjeli su oko kuhinjskog stola, svatko s blokom u ruci, i pokušali sve
dijelove sloţiti u cjelinu. Thaddeus je zapisao sve što je bilo poznato,
nepobitno, bezuvjetno. Činjenice, napisao je velikim crnim slovima.
Ava nije uspjela poloţiti pravosudni ispit. Činjenica: Ava je bila u
hotelu s Michaelom Abramowitzem. Tess je zapisala u što sumnja.
Kitty je pokušavala zabiljeţiti činjenice koje su povezivale ta dva
popisa. Na Tessino iznenaĎenje, Thaddeus je pokazao veliku
spretnost u slaganju slagalica. Nije bio izravno zainteresiran i nije
poznavao likove upletene u cijelu priču, pa nije imao ni plan. Jednog
će dana postati dobrim detektivom. Uostalom, upravo je on otkrio
točku s koje je valjalo početi, kao i nelogičnosti koje je Tess već
odavno trebala uočiti.
– Sjećaš li se one večeri kada smo se srele, a ti još nisi znala tko je
moj klijent?
– Naravno. To je bio početak, zar ne? Pitaš li se ikada je li sve
moglo biti drukčije da nisi iznijela sve one bezobzirne optuţbe zbog
kojih sam Rocku morala otići prije no što ga ti okreneš protiv mene?
Razmišljaš li ikada o tome? – Ava je, zadovoljna sobom, otpila
gutljaj vina.
Svake noći, kučko, svake noći. No nije imala strpljenja za tu
igricu. – Činilo se da ti je pao kamen sa srca kada si čula da je Rock
ubojica. Sada mi je jasno kako si vjerojatno mislila da te netko drugi
dao uhoditi, neka osoba kojom nisi mogla manipulirati. Netko tko bi
ti mogao stvarati probleme.
Ava se nad rubom čaše i dalje smješkala, ali samo donjim dijelom
lica. Oči su joj bile stisnute, na sljepoočnicama se nazirao tračak
zabrinutosti.
– Mislila si da me angaţirala Luisa O'Neal.
– Hoćeš li me sada optuţiti i da sam spavala s gospodinom
O'Nealom? – Avina ogorčena rčakcija djelovala je uvjerljivo. Da je
Tess već nije vidjela kako glumi u istoj toj ulozi, moţda bi je lakše
uvjerila. – Vrlo si ograničena. Opsjednuta seksom poput stare frajle.
– Tess se iznenadila što se nije uštipnula za obraz, kako su to radile u
školi kada bi ih netko tako uvrijedio.
– Jesam ograničena. No neću dvaput učiniti istu pogrešku. Ne
spavaš s O'Nealom... zasada. Ali hoćeš, bude li potrebno da zadrţiš
posao. Takav je bio i plan s Abramowitzem, zar ne? Ostali su ti svi ti
računi, i da ove zime nisi poloţila ispit, ostala bi bez posla i bez
mogućnosti da sve otplatiš.
– Mislila sam da ćeš danas iznijeti nešto novo. Sve mi zvuči kao
ono od čega je sve i počelo. Nisam spavala s Abramowitzem i nije
me seksualno iskorištavao. Lagala sam ti jer nisam mislila da ćeš
povjerovati u istinu, pogotovo zato što si imala prljavu alternativu.
 – Što je istina?
– Otkriti ćeš na sudu. – Ava se nasmiješila i veselo ponovila –
Nisam spavala s njim.
– Oh, to znam. I znala sam da to nećeš moći posvjedočiti na sudu.
Nisi bila Abramowitzev tip. Abramowitz je bio peder. Ili bi bio, da je
uopće imao nekakav seksualni ţivot.
Činilo se da se Avino lice na trenutak ozarilo, i odmah potom opet
smrknulo. Tess bi se bila okladila u bilo što da je Ava očajavala zbog
Abramowitzeve indiferentnosti i da se brinula jer gubi privlačnost.
No koliko god u informacijama koje je doznala od Tess pronalazila
osobnu zadovoljštinu, nije bila sprema promijeniti priču.
– Kako si to mogla znati? Nikada nisam čula... hoću reći, ljudi u
uredima svašta pričaju. Istina je, on nikada nije imao curu, no nije
baš ni bio privlačan. – Nasmijala se vlastitim riječima. – To je
eufemizam. Bio je ruţan. Moţda nije imao ţenske, no nije imao niti
dečke.
– Kao što sam rekla, ne radim iste pogreške dvaput. Ovoga puta
zaista imam dokaz, dugačko pismo koje je Abramowitz napisao u
kompjuteru u vrijeme kada je navodno radio. Pismo koje sam
spremna predati novinaru kojeg poznajem, kao i svoju vlastitu
teoriju o tome što se doista dogodila meĎu vama.
– I? Rekla sam policiji i novinarima da je Darryl izmislio cijelu
stvar. Zahvaljujući otkrivanju Abramowitzeve homoseksualnosti
moja će priča zvučati još vjerodostojnije. Moja izjava... – brzo se
ispravila. – Moja će izjava biti vjerodostojna.
– Istina. No što ako u Abramowitzevu dnevniku ima još toga?
Napisao je više od tisuću stranica, a to je više nego dovoljno i za opis
tvojih problema s ispitom i za njegovu nelagodu u vezi s tvojim
pokušajem zavoĎenja. – Tess je s Thaddeusova popisa činjenica
preskočila na vlastiti popis pretpostavki, no Ava to nije mogla znati.
– Ako nisi spavala s Abramowitzem, razlog nije to što nisi
pokušavala. Hotel Renaissance Harbor bio je dobar izbor. Tvoja
ideja, pretpostavljam?
– Taj njegov dnevnik sudu vjerojatno neće biti dostupan.
Gospodin O'Neal će ga zadrţati izvan sudnice.
– Dobro, vrlo dobro, gospoĎice Hill. Za ovaj semestar imate
peticu iz kaznenog prava. No dnevnik je dostupan novinama.
Ava se zabavljala svojom suknjom, pokušavala je izravnati, a
zatim i popraviti poloţaj poruba. Tess je čekala. Naučila je šutjeti.
– Čuj, što ti zapravo ţeliš? – upita je Ava na koncu. – Moţeš mi
uništiti ţivot, ali to Darrylu neće pomoći. Nisam ubila Abramowitza.
Njegova je smrt zapravo ugrozila moj posao u tvrtki. Dodjelili su me
njemu nakon što sam i drugi put pala na pravosudnom ispitu, zato što
nisu očekivali da ću izdrţati čitavu godinu. Kada je nestao, mogli su
me otpustiti.
– No nisu te otpustili, a ja moram doznati zašto. TakoĎer ţelim da
mi objasniš neke pojedinosti koje još ne znam. Prije njegove smrti, s
Abramowitzem si bila bliskija nego itko. Moţda nešto znaš a da toga
nisi niti svjesna. Pomogni mi, pa neću objaviti njegov dnevnik.
Dogovoreno?
Ava je oprezno kimnula.
– OK, evo što znam... Prije godinu dana pridruţila si se
Trostrukom O, baš kada si bila u dugovima preko glave. Ispitu si
pristupila u veljači. Pala si. Ponovo si mu pristupila u srpnju, opet si
pala. Sada imaš još više dugova, jer ne moţeš prestati kupovati
odjeću.. i zato što su tvoje lopovske vještine ograničene samo na
kraĎu laganijih stvari, rublja i nakita.
– Ne znam zašto stalno govoriš o kraĎi po dućanima. Ja nikada
nisam...
– Poštedi me, Ava... Drţimo se bitnoga. Očajavala si. Zaključila
si da imaš najviše šanse da ostaneš na platnom popisu zavedeš li
Abramowitza. Ne znam koje si sve pristupe u meĎuvremenu
iskušala, no na koncu si ga uvjerila da se redovito počnete sastajati u
obliţnjem hotelu. Pretpostavljam da si mislila da će u takvom
ambijentu morati pokleknuti pred tvojim čarima. Usput, kako si to
izvela?
Mrzovoljno, gotovo namrgoĎeno rekla je: – Pomagao mi je učiti
za ispit. Rekla sam da je to jedino mjesto gdje smo sigurni da nas
nitko neće ometati. Doista je povjerovao.
– Zadivljena sam. Tada si, znači, pretpostavljala da je samo
pitanje vremena kada će tip početi plaziti po tebi. No nije te niti
dodirnuo. Zapravo ti je stvarno pomagao s učenjem, a to i nije točno
ono što si ţeljela. Čak te natjerao da odustaneš od odmora s Rockom
kako bi mogla više učiti. Piše da te moţe dovesti u red.
– Ne mogu poloţiti taj ispit. Zbog njega osjećam tjeskobu. To je
kao neki sindrom. Nisam kriva. Bila sam čak i kod liječnika i...
– Dakako da nisi kriva. Ti si ţrtva. Svi su ţrtve. Ali Abramowitz,
koji nije imao drugog posla, u to nije povjerovao. Oboţavao je pravo
i ţelio je da ga i ti zavoliš. Zapravo sam uvjerena da te izluĎivao, jer
te tjerao da previše učiš. I tako si počela raditi na rezervnom planu...
Seamon P. O'Neal. Ako spavaš s velikim šefom, što će ti mali? I, tko
zna... Moţda na koncu i poloţiš ispit. Učila si s jednim od najboljih
odvjetnika u drţavi.
– Toliko si zaokupljena planom A i planom B, da počinješ
zanemarivati plan C... svojeg zaručnika, pristojnog mladića koji još k
tome dobro stoji financijski. Dovoljno dobro da otplati sve tvoje
studentske zajmove i većinu dugova s kreditnih kartica.
Ava pogleda prema svjetlima grada i luke. – Darryl nije bio plan –
reče blagim, gotovo pokajničkim glasom. – Bio je snaţan. To mi se
sviĎalo. Mislila sam da me moţe zaštititi. A i s time mi je mogao
pomoći. Trebao mi je ovaj posao ako smo uopće namjeravali imati
nekakav zajednički ţivot. On zaraĎuje manje od 50.000 dolara
godišnje. Kako dvoje ljudi od toga moţe ţivjeti?
Govor nije bio loš, moţda čak i iskren. No Tess nije bila ganuta.
– Morala bi imati koju koţnu sofu manje, ali stvar je izvediva.
– Nije bila stvar samo u novcu. Darryl uopće nije htio da radim.
Zbog toga smo se često svaĎali. Bila sam toliko sita prepiranja da mi
čak nije niti smetalo kada je Abramowitz rekao da bih slobodni
tjedan trebala iskoristiti za učenje. Dobro mi je došlo kao izgovor da
se malo maknem od njega.
Ona i Rock su se svaĎali? Vrlo neobično, ali on je zaboravio
spomenuti tu sitnicu. No mora se koncentrirati. Ovo je zamršen dio,
dio u kojem mora priznati kako je Ava pametna, a ona glupa.
– I tako se jednog dana pojavila neka ne baš prepametna ţena... –
Sada je oponašala vlastiti glas. – "Bok, ja sam privatna detektivka i
znam da si u vezi s drugim". Dakako da to nije istina. No prebrzo si
na nogama. Odmah uviĎaš da su indicije koje su mene uvjerile...
hotel, tajni susreti... dovoljne da uvjere i ostale. Pogotovo sve
suosjećajnijeg O'Neala. To bi u stvari riješilo sve tvoje probleme.
Moţda bi ti ponudili zgodnu, unosnu nagodbu. Moţda otpuste
Abramowitza, a tebi pruţe još jednu priliku. Bio je to dobar plan. S
mrtvim Abramowitzem još bolji.
– Kako to misliš? – Avin je glas ponovo bio oštar, bez onih
baršunastih tonova koje je koristila kada je govorila o Rocku.
– Ako nema Abramowitza, nema ti se tko suprotstaviti, zar ne? A
pretpostavljam da bi te tvrtka koja ne voli publicitet radije isplatila,
pod pretpostavkom da ćeš pristati novinarima ispričati malo blaţu
verziju navedenih dogaĎaja.
Tess rukom pokaţe novi namještaj oko njih.
Ava uzdahne. – Manje-više imaš pravo, ali koji je smisao svega
toga? Ništa neće promijeniti Darrylov slučaj. On je mislio da me
Abramowitz prisilio da s njim poĎem u krevet. Otišao je onamo i
ubio ga. Nemoj me krivo shvatiti, nadam se da će biti osloboĎen, ali
ja ipak mislim da je on to učinio. Iskreno rečeno, pomalo me uţasava
pomisao na to da sam se skoro udala za tako nasilnog čovjeka.
Ava je sada prvi puta djelovala posve iskreno. Činilo se da se ne
sjeća vlastite glavne uloge u cijeloj priči, činjenice da su njezine laţi
natjerale Rocka u Abramowitzev ured, da se ništa od ovoga ne bi
bilo dogodilo da ona nije toliko spletkarila. Oboje su bili tako
pametni. No Tess si sada nije mogla dopustiti da razmišlja o tome.
– I dalje nedostaju neki dijelovi. Zašto Abramowitz nije imao
posla? Jesu li ljudi u tvrtki znali da ništa ne radi? Je li imao nešto
protiv O'Neala?
– Jednom sam pitala Shaya. – Shay, primijeti je Tess. – Dakako,
ne tako otvoreno kao ti. Rekao je da je Abramowitz nešto zeznuo,
vaţan slučaj. Zapravo nije baš imao previše iskustva u toj vrsti
slučajeva, znaš. Poznavao je pravo, ali nije imao stila kakav su
očekivali klijenti. Uznemirio je jednog vaţnog klijenta, pa su mu
prestali davati poslove, u nadi da će otići. Tako to rade u Trostrukom
O. No Abramowitz nije bio dovoljno ljubazan da se povuče na
vrijeme. Bio je pohlepan.
Tess je gotovo čula presrdačan glas Seamona P. O'Neala – ne,
Shaya – kako ponavlja tih nekoliko posljednjih rečenica. Ava brzo
uči, barem neke stvari.
– Jesu li svi znali da je stavljen na led?
– Ne, to nije trebao znati nitko. Čak ni ja. Samo su ţeljeli da ode;
nisu ţeljeli uništiti njegov ugled. No nakon što mi je tri mjeseca
smišljao poslove, ponestalo mu je ideja. Prvo sam mislila da u mene
nema povjerenja zbog problema s ispitom. Onda sam uvidjela da su
mu fascikli prazni, pa sam jednog dana... dakle, otvorila sam njegovu
aktovku. U njoj se nalazio samo neki pravni časopis i sendvič sa
šunkom.
Abramowitz, dakle, nikada nije prestao voljeti ne-kosher stvari.
Tess se to svidjelo.
– Nikada nije dobivao poštu. Gotovo ga nitko nije zvao, nikada
nije imao klijenata. Ljudi iz Sims-Kevera sastajali su se s Larryjem
Chambersom, mladim partnerom sa suprotnog kraja ureda, a ja sam
po svojim fasciklima premještala smrtne listove.
– Baš nikakve pošte niti telefonskih poziva? A privatne stvari?
– Primao je pisma... na omotnicama sam vidjela oznake Uprave
za zatvore. Rekao je da je ostao u vezi s mnogim klijentima iz dana
kada je još radio kao javni pravobranitelj. Time se ponosio, što je
bilo neobično. Bili su to slučajevi koje je izgubio.
– Moţda se ponosio jer ga ljudi vole, unatoč činjenici da su
izgubili na sudu.
– Moţda. No netko ga ipak nije volio. Netko ga je često nazivao i
gnjavio, a to je Michaela strašno uzrujavalo.
– Je li kada nešto rekao o tim pozivima, je li spominjao imena?
Moţda je neki njegov nezadovoljni klijent nedavno pušten iz
zatvora.
 Ava je odmahnula glavom. – Samo bi pocrvenio u licu i rekao:
"Mrzim tog..." Hm, radije ne bih ponavljala to što je obično govorio.
– No hajde, Ava. Već smo utvrdile da baš i nisi oličenje krjeposti.
Što je rekao?
– Rekao je... "Mrzim tog izopačenog kretena".
– Izopačeni kreten? Nazvao ga je izopačenim kretenom?
– Da, a to je bilo čudno, jer nikada nije koristio takve riječi,
pogotovo ako sam ja bila u blizini. Kada sam mu zbog toga
prigovorila, rekao mi je da ga svi tako zovu.
A kada je Tess Jonathanu rekla da bude obzirniji prema svojem
izvoru, začula je identičan odgovor. – Tako ne mislim samo ja. To
mu je praktički nadimak. – Izopačeni kreten.
– Ava, ovo je vaţno... Taj je tip moţda bio pušten iz zatvora,
moţda je traţio Abramowitza.
– Nema šanse. Ni slučajno.
– Zašto?
– Zato što znam da je tip osuĎen na smrt. Zatvor moţe napustiti
jedino na bolničkim kolicima.
Smrtna kazna. I Jonathanov je izvor bio osuĎenik na smrt. To
mora biti isti čovjek. Stupio je s njim u vezu nakon što je u novinama
pisao o Abramowitzu. Noć prije no što je poginuo, Jonathan je
priznao da njegov izvor ima veze s odvjetnikom, ali ne i s
odvjetnikovom smrću. No Jonathan je mogao biti i u krivu.
Tess je ustala s namjerom da ode. – Zapravo si mi stvarno puno
pomogla, Ava, iako ti ne mogu reći kako.
– Nećeš ono pismo predati novinama, zar ne? Tako smo se
dogovorile...
– Pismo? Aha, misliš Abramowitzev dnevnik sa svim onim
stvarima o tebi? Pa, trebala bih ti reći dvije stvari, Ava. Kao prvo,
novinama bi se moglo fućkati za tvoju priču. To nisu novosti, i samo
bi egocentrična osoba smatrala da jesu. A druga stvar... ja sam sve to
izmislila. Da, Abramowitz jest bio peder, no niti tebe, niti tvoje
navodno zavoĎenje nikada nije ni spomenuo, iako je s tobom učio.
Lagala sam ti kako bih te navela da progovoriš, Ava. Toliko ti ipak
dugujem, zar ne?
Ava je ispustila čašu, pa joj se tamni crveni burgundac prolio po
krilu. Tess je pogriješila: vino i haljina ipak nisu bili iste boje. Vino
je na njezinoj haljini ostavilo zgodnu tamnu mrlju, koja se preko sofe
nastavljala i po sagu. Da, ta se boja posve dobro slagala sa zelenom.
– Znaš, moja je mama na skupom namještaju uvijek imala
plastične presvlake – reče Tess. – I ti bi mogla pokušati, budući da
imaš problema s drţanjem vinskih čaša.

25
Tess u svojem fasciklu s člancima koji su se odnosili na
Abramowitza nije morala dugo traţiti identitet izopačenog kretena.
Taj "nadimak" zapravo je zaradio višekratnim premetanjem i
iskrivljavanjem pravog imena – Tucker Fauquier8. Tijekom suĎenja
njegovo je ime postalo svojevrsnim anagramom, tako da su ga svi
koji su imalo naginjali duhovitosti nazivali raznoraznim pogrdnim
imenima. No vremena su se promijenila. I "kreten" je sada
prihvatljiviji i od "pedera" i od "homića" i od "tetkice". Fauquier je,
moţda i svjesno, ponudio alternativu. U jednome članku samog je
sebe nazvao "izopačenim kretenom". Tess je zapravo vidjela riječi
"izopačeni k..ten", no izostavljenim slovima dosjetilo bi se čak i
malo dijete.
– Imao sam sreću što me zastupao Michael Abramowitz – rekao
je novinaru. To je bilo nakon što je osuĎen zbog jednog ubojstva uz
svjedoka, nakon što je priznao krivicu za ostala ubojstva, za koja je
dobio toliko doţivotnih kazni, da bi dobrano morao nadţivjeti
Metuzalemovih 900 godina kako bi uopće mogao zatraţiti puštanje
iz zatvora.
Zašto se ta zahvalnost pretvorila u krajnju mrţnju? Tess se
zavalila u naslonjač i pokušala pronaći odgovor. Moţda stoga što se

8
engl. "twisted fucker" – jebeni izopačeni kreten, gad i sl.
smrt sada čini izvjesnijom nego prije deset godina, kada se činilo da
drţava Maryland više nikada nikoga neće smaknuti? Je li to bila
posljedica samoga vremena, vremena za smišljanje novih razloga za
ljutnju? Proučavala je staru Fauquierovu fotografiju, na kojoj je bio
zagrlio odvjetnika. Abramowitz je izgledao nesretno i nezadovoljno,
pogleda uprtog u pod. Abramowitz, čovjek koji je bio sretan što
dobiva pisma svojih klijenata iz zatvora, nije mogao podnijeti
društvo Tuckera Fauquiera. Moţda zato što je izgubio njegov slučaj?
Ili moţda zato što, kao osoba koja se borila s vlastitom
seksualnosšću, nije mogao podnijeti dodir osobe koja je silovala, a
potom i ubijala dječake, kako nitko nikada ne bi doznao?
Fauquier je bio Jonathanov izvor. Fauquier je bio Abramowitzev
klijent. Obojica su sada mrtvi. Usudi li ga se ona posjetiti? Činilo joj
se da nema izbora. Bilo joj je kao da se nalazi u čamcu koji juri
naprijed nepoznatom stazom, u čamcu bez kormilara koji bi je
usmjeravao ili je upozoravao na zapreke koje joj se nalaze na stazi.
Naravno, uvijek bi mogla prestati, odustati, otići na policiju ili se
obratiti Tyneru, ispričati sve što zna. A mogla bi i nastaviti.
Nazvala je ujaka Donalda na posao. Kao i obično, javio se tek
nakon što je telefon zazvonio treći put, nadajući se da će tako zvučati
kao da je vrlo zauzet.
– Tesser! Pa gdje si bila prošli tjedan? Sve sam one vraţje stvari
morao sam napisati. Kako si me mogla ostaviti na cjedilu?
– Nisam ti se mogla vratiti nakon što mi je mama rekla tko mi
zapravo isplaćuje "plaću". Nikada nisam htjela milostinju, ujače.
Novac mi baš ne treba toliko nuţno.
– Ne treba ni meni. A nakon što sam posao odradio sam, spreman
sam udvostručiti cijenu. Ili učiniti bilo što drugo. Samo mi se vrati. –
Posljednju je rečenicu otpjevao i još dodao: – On A Clear Day You
Can See Forever. Bilo je neki dan na televiziji. Ako ti to otpjevam
kao Yves Montand, hoćeš li se vratiti na posao?
– Nema problema. Trebam od tebe jednu veliku uslugu. Dok si
radio u drţavnim sluţbama, jesi li kada bio u Upravi za zatvore?
Moram što je prije moguće upasti i posjetiti jednog osuĎenika na
smrt.
– Prije par godina rasporedili su me u Upravu za zatvore.
Zamjenik ravnatelja za odnose sa zatvorenicima. Napišeš pismo,
zatvorenik mora dati pristanak, a odvjetnik se s time mora sloţiti. To
ponekad zna i potrajati. Znaš što: napiši pismo, pa ga odmah sutra
ujutro faksiraj u njihov ured. Ja ću nazvati nekoga koga tamo znam i
reći... što ću mu reći? Čekaj, u Marylandu postoji neki Monahan koji
guverneru daje puno novca. Napiši prezime bez "g", pa nitko neće
primijetiti. Nazvati ću tipa kojeg znam i prišapnuti mu da si ti
Monahanova unuka koja piše referat iz sociologije. Pustiti će te
unutra najkasnije sutra popodne.
– Hoće li upaliti?
– Tesser, ako povjeruju da si unuka Eda Monahana, vjerojatno će
tipu dati jednodnevnu potvrdu da stobom moţe i izići. Ed Monahan
je otac tisuća crvenokosih Eskima. Polovica zakona savezne drţave
napisana je isključivo u korist njegove tvrtke za preradu plodova
mora. Guverner bi za njega sve na svijetu.
– Ujače, nitko ti nije ravan! I nema toga što ne bih učinila za tebe.
– Ne mogu mi oduzeti mirovinu zato što širim tračeve. U
najgorem slučaju, mogu me opet premjestiti. Znaš, još nisam bio
samo u Zapošljavanju i ekonomskom razvoju. Što je vrlo tuţno, jer
ja svakako znam kako ostati zaposlen. A i naš je dogovor pokazao
sklonost ekonomskom razvoju.
Tess je razmišljala o praznome uredu svoga ujaka, o praznim
stolovima, o bloku po kojem ţvrlja oklade na suho. Nikada se nije
ţenio, niti ga je zanimalo nešto drugo osim politike i konjskih utrka.
Od propasti nekadašnjeg poslodavca, ţivio je u nekoj vrsti egzila, a
njegova je nadarenost ostala neiskorištena.
– Ujače, je li teško ne raditi ništa?
– Hej, pa to je dar.
– Ne, ozbiljno: znam da si zahvalan za čekove i za mirovinu koju
ćeš dobiti. No je li ti teško tako ispunjavati dane?
Odgovorio je tek nakon nekoliko trenutaka. Tess je znala da ne
razmišlja o njezinu pitanju, već o tome kako naglas izgovoriti istinu
koju je tako dugo skrivao od sviju, čak i od samoga sebe.
– To je najteţa stvar koju sam ikada radio, Tess. Da sam bio
mlaĎi, moţda bih bio našao kakav drukčiji posao, ne posao koji bih
volio, nego posao za koji ne bih previše morao koristiti mozak. –
Tada uzdahne. – K vragu, imao sam sreću što me nisu optuţili.
Dakako, da su me optuţili, moţda bih postao lobist. Ako te optuţe, a
izbjegneš kaznu, stječeš veliku vjerodostojnost.
– Istina. No najbolji su lobisti oni kojim opasnost od optuţnice
neprestano visi nad glavom. Takvi imaju oštrinu koja ostalima
nedostaje.
Donald se zahvalno nasmije. – Pametna si ti, Tess. Moţda bi se
trebala baviti politikom. Nemoj biti poput mene. Nemoj dopustiti da
te gubitak prve ljubavi onemogući u pronalaţenju druge.
Spustila je slušalicu, zapanjena činjenicom da je ujak pomislio da
je ta pitanja potkanula njezina vlastita situacija. A ona je zapravo
samo mislila na Abramowitza. Nije li tako?
Sutradan ujutro Tess je natipkala pismo prema Donaldovim
uputama. S Kittynog faksa poslala ga je u Upravu za zatvore već u
pola devet ujutro. Jednostavno je navela molbu, a Donald je
telefonom ispričao izmišljenu priču. Ako itko sazna da ona nije ta
Monaghanica, Donald će jednostavno reći: "Tko bi to znao? Valjda
su se proširile netočne glasine". U roku od četrdeset pet minuta
faksirali su joj pozitivan odgovor. Theresa E. Monaghan smije
poslije podne posjetiti Tuckera Fauquiera.
Crow je došao na početak svoje smjene. Donio je i punu kutiju
različitih slastica. Napoleoni, ekleri, punjeno lisnato tijesto,
poprilično rasipno za njegovu skromnu plaću. U posljednjih je
nekoliko dana svu pozornost koju je dotada posvećivao Kitty počeo
usmjeravati prema Tess. Upućivao joj je poglede za kojima je ona
nekoć čeznula, donosio joj je razna jela, pokušavao s njom
razgovarati o Jamesu M. Cainu, čak joj je skladao pjesme. No njoj je
bilo dosta rasprava o Cainu, bila je toliko otupjela, da prema Crowu
nije osjećala ništa osim bezlične, gotovo sestrinske naklonosti.
Danas joj je, uz kolače, donio i čašu svjeţe limunade. Kiselu, s
kriškama limuna. Sjela je na stari šanki i pila polagano, s uţitkom.
Nisu razgovarali, no tišina je bila ugodna. Kao što je Crow jednom
rekao, jutra su ovdje divna, svjeţa i čista. Kitty, koja je bila u
kaubojskim čizmama i suknji s resicama, sneno je premazivala stol
tekućinom za namještaj s mirisom limuna. Iz zvučnika je dopirala
pjesma o privrţenosti koju su izvodili Everly Brothersi. Crow je
dohvatio gitaru i zasvirao uz glazbu, pogledavajući Tess u trenucima
kada je mislio da ona to ne primjećuje.
Baš u trenutku kada se ona zbog njegova upornog pogledavanja
počela osjećati nelagodno, pjesmu je prekinulo odlučno kucanje na
staklenim vratima.
– Odlazite – dovikne je Kitty vedro. – Otvaramo u deset.
No Tess je prepoznala sitan lik pred vratima. Bila je to Cecilia,
koja je privijala hrpu papira.
– Treba mi tvoja pomoć – rekla je kada ju je Tess pustila unutra.
Sve joj je bolje išlo uskakanje u samosvjesno raspoloţenje, pri
svakom je susretu sve manje zamuckivala i sve rjeĎe gledala u pod. –
Mislila sam da ću moći sama, ali ne mogu. Moram doznati sve što ti
znaš.
Po Tessinoj su se glavi počele vrzmati tolike mogućnosti da nije
znala odakle da počne. Što to ona zna? Na što Cecilia točno misli: na
Abramowitzevu smrt? Jonathanovu nesreću? Zašto je ponovo došla
do Tess, koju je još prošli tjedan proglasila beskorisnom?
– Kakvu to pomoć trebaš od mene, Cecilia?
– Dokumente. – Tada joj u ruku tutne svoju hrpu papira. –
Trebalo mi je šest tjedana da shvatim kako da pronaĎem osnivački
ugovor ŢMA. Ti si mi rekla da si ga pronašla nakon našeg susreta.
Prema tome, znaš kako te stvari funkcioniraju, a ja ne znam. Ţelim
da mi pomogneš. Dosta mi je uzaludnog gubljenja vremena.
Tess sada malko ustukne. Cecilijina energija, koje je, za tako
sićušnu osobu, bilo i previše, pomalo ju je plašila. Nije joj se ţeljela
naći na dohvat ruke – ili noge.
– A što ti točno misliš, Cecilia? Što sam ja po tvojem mišljenju?
– Pa, prvo sam mislila da radiš za poreznu upravu.
 Na to su se svi nasmijali, a najglasnije Tess. Smijala se toliko
nezaustavljivo da su joj otkazale noge, pa je morala sjesti na pod, još
uvijek se smijući. Smijala se sve dok se nije sjetila kada se posljednji
put smijala – u subotu navečer.
– Cecilia, već su me nazivali svakakvim imenima, no nitko me još
nikada nije nazvao poreznikom. Otkud ti ta pomisao?
– Znaš kako je to kada o nečemu razmišljaš, pa zaboraviš da ostali
ne razmišljaju na jednak način? – Itekako znam, pomislila je Tess. –
E, pa, kad si se pokušala uvući na naš sastanak, nije mi uopće palo
na pamet da te zapravo zanima Abramowitzeva smrt. Mislim, ubili
su ga, uhitili su tipa koji je to učinio, kraj priče. Za mene u tome nije
bilo nikakve misterije, nije bilo razloga da se netko uzrujava ili
brine. Čak i nakon što sam shvatila da radiš na tome, nije me
zanimalo. Znala sam da ga nije ubio nitko iz naše grupe.
– Ali zašto bi se poreznik zanimao za tebe, Cecilia? Zaboravila si
prijaviti neku stipendiju? U prijavu ubiljeţiti olakšicu?
Cecilia je nestrpljivo odmahivala glavom. Ţurila se i htjela da
Tess sve brzo shvati. Gotovo se tresla od napetosti. Ova mlada ţena
previše zalazi u kafiće, pomisli Tess.
– Ne za mene. Za našu skupinu.
– Što je sa skupinom? Pretpostavljam da ste neprofitabilna
organizacija.
– Neprofitabilna organizacija koja od svojih članova očekuje
gomilu novca. Plaćamo godišnju članarinu od pedeset dolara i stalno
odrţavamo raznovrsne priredbe. Prodaja kolača, draţbe, maratonsko
hodanje u dobrotvorne svrhe. Pru neprekidno izmišlja nove akcije.
Mi uloţimo novac, koji više ikada ne vidimo, niti od njega imamo
neke koristi. Nitko se zbog toga nije previše brinuo, no kada sam
postavila pitanje, Pru se nekako uvrijedila. Rekla je da skupljamo
novac za Nacionalnu organizaciju ţena i Nacinalni savez za pobačaj
i reprodukcijska prava, a osim toga moramo plaćati najamninu za
prostoriju.
– I ti si tada posumnjala, pa si odlučila potraţiti ugovor.
Cecilia je potvrdila glavom, klimajući je toliko jako da je
izgledala poput plastičnog psića na straţnjem staklu kakvog starog
automobila. – Da, nakon što sam šest tjedana pokušavala telefonom
dobiti doslovce sve u upravi savezne drţave, uz redovito pohaĎanje
nastave, učenje i rad u tatinom kafiću. Ne olakšavaju baš stvari
običnim graĎanima, mogu ti reći... Do prave sam osobe došla recimo
jednom u deset poziva, i ta bi osoba tada redovito bila na pauzi. No
napokon sam pronašla ugovor. Kada sam zatraţila formulare za
poreznu prijavu, u poreznoj su mi upravi rekli da se obratim
ministarstvu pravosuĎa. No tamo nemaju zabiljeţenu nikakvu
skupinu ŢMA, barem ne pod tim nazivom. Slijepa ulica.
– Prije bih rekla pogrešno skretanje – reče Tess, no Cecilia je bila
odviše obuzeta svojom vratolomnom recitacijom, pa je nije čula.
– Onda si se pojavila ti. Nakon što sam s tobom razgovarala drugi
put, shvatila sam da nemaš veze s porezima, nisi imala pojma...
– Hvala.
– No spomenula si da si provjerila ugovor. A to je bilo tek dva
dana poslije! Meni je za to trebalo šest tjedana! Moţeš li jednako
brzo pronaći i porezne prijave? Naš je godišnji sastanak idući tjedan,
pa bih prije no što na još godinu dana izaberemo Pru htjela vidjeti
kamo je nestao novac.
Tess shvati kako Ceciliji ni u jednom trenutku nije palo na paet da
joj Tess moţda ne ţeli pomoći. Za nju je najbitnija stvar bila koliko
brzo moţe riješiti njezin problem. Besplatno, naravno. Ne shvaća
pravilo profesionalnih slobodnjaka: nikada ne ulagati svoje vrijeme
ako nema novčane naknade. Ipak, bila je to poprilično jednostavna
zadaća, zbog koje nitko neće stradati.
– Bila si na pravome tragu, ali u pogrešnome uredu. Ured
ministarstva pravosuĎa namijenjen je zakladama, ljudima koji
poklanjaju novac. Ţeliš li vidjeti dokumente i formulare
dobrotvornih udruga koje prikupljaju novac, treba ti ured drţavnog
tajnika u Annapolisu.
– OK, hajdemo. – Cecilia doslovce zgrabi Tess za ruku i počne je
gurati prema vratima. Nije bila samo brza, već i snaţna.
– Pričekaj trenutak. – Tess je jedva oslobodila ruku. – Nisam baš
u mogućnosti ovoga trenutka odjuriti u Annapolis. Imam zakazan
sastanak. No mogla bih ti pomoći jednim kratkim telefonskim
pozivom.
Konačno se isplatilo što je kao novinarka pratila dobrotvorne
udruge. Tess je u uredu drţavnog tajnika pronašla starog prijatelja
koji joj je pristao faksirati posljednju poreznu prijavu ŢMA-a. Već
nakon nekoliko minuta iz Kittynog su telefaksa počeli izlaziti obrasci
P-990. Cecilia je vadila papire redom kojim su stizali i s
nerazumijevanjem piljila u slova i brojke.
– Dopusti da ti pokaţem što trebaš traţiti – reče Tess i uzme joj
papire. – U posljednjoj poreznoj godini, 1992., ŢMA je primila
gotovo 35.000 dolara. Čini se da je većina iznosa, oko 30.000,
dobivena dotacijama. Ostatak je vjerojatno prikupljen vašim
priredbama.
– Ali zašto organiziramo akcije ako godišnje dobivamo 25.000
dolara? Pru se ponaša kao da smo vječito u besparici. Nije htjela
odrţati čak ni onu prošlotjednu proslavu. Svi smo trebali dati nešto
love, a čips smo kupili u diskontu.
– Nemam pojma. – Tess je listala stranice. – Ne, greška...
Pogledaj ovo.
U ruci je drţala stranicu na kojoj su bili navedeni svi sluţbenici
koji su primali naknadu. Prema podacima s formulara, Prudence
Henderson primala je 30.000 dolara godišnje na ime obavljanja
funkcije predsjednice-blagajnice.
– Je li to u skladu sa zakonom?
– Sve dok se s time slaţe odbor, a Pru je odbor. Po drţavnom i
saveznom zakonu, ŢMA mora samo podnijeti dokumente. Ali stvar
je upravo nečuvena: najveći dio prihoda dobrotvorne organizacije
odlazi na plaću jedne osobe, no ŢMA ima alfu i omegu koja odlučuje
o svemu. Osim toga, svatko moţe provjeriti to što smo mi upravo
provjerile. Pru pretpostavlja da do tog aipak neće doći. A ta plaća i
ne izgleda toliko pretjerano... pogotovo ako ne znaš da prima još
jednu cijelu plaću. A prima, zar ne?
Cecilia kimne. – U jednoj knjigovodstvenoj tvrtci.
 – Što znači da porezne prijave za ŢMA ispunjava sama, i da
uspijeva uštediti još par dolara viška... i to završava u njezinu dţepu.
To je krajnje prljava igra, no čini mi se da nije prekršila zakon. Kada
bi ti to dojavila novinama, netko bi mogao malo pisati. No da sam ja
na tvojem mjestu, jednostavno bih ostalim članicama ispričala sve
što znam. Sigurna sam da kao skupina moţete zaključiti što treba
poduzeti u vezi s s Pru.
Činilo se da Cecilia ne obraća previše pozornosti. Sitnim je
šakama udarila po Kittynom stolu, zbog čega su telefon i telefaks
opasno poskočili. – K vragu! Prokleta bila!
– Nemoj biti preoštra prema sebi. To su prekomplicirane stvari.
Malo se ljudi u to razumije.
– Ne razumiješ. Voljela bih da je Abramowitz ţiv, pa da ga mogu
pitati. On je ispunio ugovor, moţda je nešto i znao. Jednom sam bila
kod njega...
– Bila si kod Abramowitza? Što je rekao?
– Ništa. Bio je mrtav.
Zbog silne začuĎenosti Tess je nehotice počela dobro oponašati
Joeyja Dumbartona. – Ali nije bilo tvojega imena. Nitko ne ide gore
ako se prethodno ne potpiše. – Ili ne podmiti čuvara.
– Čuj, kada traţim odgovore, trebam ih odmah. pronašla sam
Abramowitzeva, pa mi je rekao da mogu doći do njega, iako se moţe
dogoditi da mi zbog "povjerljivog odnosa s klijentom" neće moći
ništa reći. Čuvar me pustio gore, a ja sam mu za uzvrat dala svoj
telefonski broj. Ne pravi, naravno. No kada sam došla gore,
Abramowitz je bio na podu, krvi je bilo posvuda, pa sam otišla.
Došavši kući nazvala sam policiju, no netko ih je već bio obavijestio.
Da policija sutradan nije ulovila onog tipa, mogla sam nekome
ispričati što sam vidjela. No ulovili su ga, pa sam mislila da nije
vaţno. Osim toga, nisam nikome htjela objašnjavati zašto sam uopće
došla onamo. Više nikada ne ţelim svjedočiti na sudu. I nisam htjela
u sve to petljati ŢMA. Čak i ako je Pru varalica, to je privatna stvar.
Ne ţelim nauditi našoj skupini.
Tess je masirala korijen nosa. Činilo joj se da će je uhvatiti jaka
glavobolja. – Sjećaš li se u koliko si sati bila u njegovu uredu?
Barem otprilike?
– Deset i dvadeset, deset i dvadeset pet.
Divno, izgubili su petnaest minuta. Rock je rekao da je iz ureda
izašao u deset i deset, koliko je pokazivao sat na tornju Bromo
Seltzer. Frank Miles je čuvara pozvao u deset i trideset pet. Tako im
ostaje dvadeset pet minuta. Cecilijina priča pokazuje da je još netko
morao ući u zgradu, ubiti Abramowitza i izići za manje od petnaest
minuta. Moţda čak deset.
– Znaš da radim za... osumnjičenog. To mi je prijatelj.
– To sam shvatila. Zahvali mu u moje ime.
Ustala je s namjerom da ode, usput skupljajući papire koji su
pristigli faksom.
– Hoćeš li se suočiti s Pru? Ili ostatku skupine ispričati što se sve
zbivalo?
– Mislim da ću prvo dati Pru priliku da sve objasni. Nekoć mi je
bila dobra prijateljica. Vodila je našu skupinu; moţda je za to i
zasluţila malo novca. Osim toga, pohlepa baš i nije najgora stvar na
svijetu. Ni pribliţno.
Dok je Cecilia dugim koracima prolazila dućanom, Tess je
uhvatila Crowov pogled: oduševljeno je pratio svaki njezin pokret.
Odmah je naslutila nastanak nove zaljubljenosti, te je poţeljela da
ponovo pogleda nju. Od Crowa nije očekivala mnogo, no ţeljela je
da je njegovo oboţavanje, s pristojne udaljenosti, grije barem još
neko vrijeme.
Zahvaljujući višku Cecilijine energije vrata su se snaţno zalupila.
Tess zbog neočekivanog zvuka poskoči, te se okrene prema Crowu.
– Taj zvuk koji si upravo čuo – rekla mu je – bio je zvuk Rockove
optuţnice koja nestaje u paklu.

26
Tess je u drţavnom zatvoru bila samo jednom, i to pod čudnim
okolnostima. Je li za četrnaestogodišnju djevojčicu uopće uobičajeno
da posjećuje Marylandski muški zatvor? U Tessinu slučaju, sve je
počelo kada je zaključila da se ţeli baviti plesom. Tu je čvrstu
odluku donijela ne zato što je ţeljela postati plesačica, već jer je
ţeljela izgledati kao plesačice: ţeljela je biti malena, poput onih
krhkih adolescentica bez oblina kojima se vide samo rebra, oči i
zdjelične kosti. Tess je znala da plesačice počinju vjeţbati još kao
djeca i da tijela izgladnjuju kako bi neprekidno bile na pragu
adolescencije, no mislila je da će kod nje stvar funkcionirati obrnuto.
Nakon dvanaest tjedana poduke, i unatoč tome što je i dalje imala
zaobljen trbuščić, učiteljica je Tess nagovorila da se priključi
njezinoj plesnoj trupi, koja je nastupala širom grada. Tess je to
shvatila kao čast i objeručke je prihvatila priliku. Pretpostavljala je
da je učiteljica plesa u njoj vidjela nešto čega ni ona sama nije
svjesna. I doista je imala to nešto – par perspektivnih bicepsa. Tess
je odabrana da otpleše samo jednu ulogu – ulogu Kometa u
suvremenoj učiteljičinoj obradi klasičnog komada. – To je velika
uloga – tvrdila je učiteljica. I nije je prevarila. Kostim Kometa, viši
od dva metra, bio je izraĎen od teškog, obojenog platna i postavljen
na tri hula-hupa, pa ga je Tess tijekom tih dvanaest minuta plesa
mogla uvlačiti i povisivati prema potrebi. Većinu je vremena ruke
morala drţati iznad glave, ukočenih laktova, kako bi Komet zadrţao
ţeljeni oblik. Jedino je kršna djevojka vrlo snaţnog torza mogla
preţivjeti u tom kostimu.
Prvi nastup imale su u zatvoru. Manje djevojčice, prave plesačice,
glumile su 409 boca i kuhinjskih krpa, okretale se na plesnim
šlapicama i klizile izlizanim linoleumom. Tess se dizala i spuštala,
rasla i tonula, bosonoga prolazila pozornicom, nakon čega su joj
stopala ostala posve crna. Ipak, ni prljav pod, ni ljubomora krhkijih
djevojaka, ni strah od zatvora, kao ni anonimnost na koju ju je
ograničavao kostim, nisu je nagnali da nakon samo jedne predstave
odustane od plesa. Na to su je natjerali neočekivani i bestidni povici
zatvorenika kada je provirila ispod kostima, raskošna poput lika s
Boticellijeve slike meĎu krhkim djevojčicama. Na znojnome su se
trikou nazirale erogene zone prerano razvijenog tijela. Shvativši
uzaludnost plana, četrnaestogodišnja je Tess plesni kostim objesila o
klin.
Svega se toga prisjetila dok je kruţila oko kompleksa zatvorskih
ustanova istočno od središta grada, pokušavajući pronaći pravi ulaz.
Kada je stigla do Super Maxa, u kojem su boravili najopasniji
zatvorenici u saveznoj drţavi, već se poprilično uznojila.
– Zatvorski blok osuĎenika na smrt? – upitala je čuvara, kao što je
to već učinila i na dva prethodna ulaza, s kojih su je otpravili bez
riječi.
– U Marylandu toga nema, gospoĎice. Neki momci su ovdje, a
neki u drţavnoj kaznionici. Tko vas zanima? Koga traţite?
Pogledao je popis i poslao je do drugog ulaza, gdje ju je drţavni
sluţbenik već nestrpljivo čekao kako bi je otpratio do Tuckera
Fauquiera.
– Čuvar na drugom ulazu rekao mi je da ovdje nema osuĎenika na
smrt – reče Tess zbunjeno.
– Ne, nema. Nije kao u drugim saveznim drţavama – sloţi se
sluţbenik. – Momci su raštrkani. Ako su u opasnosti od samih sebe
ili ako im, što je najčešći slučaj, prijete ostali zatvorenici, odlaze u
Super Max. Inače su smješteni ovdje, u bloku A. Tucker je u početku
bio u Super Maxu. No sada je uzoran zatvorenik. Osim toga, toliko
se malo zatvorenika sjeća zašto je uopće unutra. U zatvorskim
okvirima, došao je još u vrijeme prošle generacije.
Zatvorski duţnosnik – Garfield Lardner, barem prema iskaznici s
fotografijom koju je nosio na sintetičkome sakou – bio je zadihani
čovječuljak ruţičastih obraza, sjajne ćelave glave na kojoj je Tess
gotovo uspijevala ugledati vlastiti odraz. Pretraţio joj je torbicu,
usput se ispričavajući, te je tek ovlaš pregledao prijenosnim
detektorom za metal, i tada se ispričavajući. Nju je dirnula tolika
briga i pozornost – sve do trenutka kada je shvatila da je namijenjena
nekome drugome, unuci kralja morskih plodova s dobrim političkim
vezama.
Briga za sigurnost nekako je, kako se činilo, nestala čim su prošli
pokraj raznoraznih kontrolnih točaka i kroz niz hodnika i predvorja.
Lardner ju je doveo u prostoriju s dugačkim konferencijskim stolom
oko kojeg su bili postavljeni koţni naslonjači. Nije bilo neprobojnog
stakla, nije bilo telefona – ničeg od stvari koje je očekivala na
temelju filmova o zatvorima. Tek obična, pomalo ofucana soba za
sastanke.
– Odbor za uvjetne kazne obično se sastaje ovdje – reče Lardner.
– Prve i treće srijede. Danas vam nitko ne bi trebao smetati. Ali
Tucker ne moţe odvojiti puno više od četrdeset pet minuta. Očekuje
ga drugi sastanak.
– Sastanak? S nekim izvana?
– Ne. Savjetovanje s područja voĎenja i upravljanja. Interna stvar.
Dopustite da ga dovedem.
Dok je izlazio, Tess vikne: – Hoće li s nama biti čuvar? Ili ćete ga
postaviti kod vrata?
Lardner se zaustavi, kao da mu tako nešto uopće nije sinulo. –
Obično nemamo čuvare. Ţelite li nekoga? Siguran sam da nešto
mogu srediti.
– Ne, ne, bit će u redu. – Barem nitko neće slušati o mojem
"referatu iz sociologije".
Sjela je na čelo stola, ali je ubrzo zaključila da bi tako mogla
ostavljati dojam autoritativnosti. Otišla je na suprotnu stranu i sjela
oko sredine stola. Bi li trebala ustati kada uĎe? Pruţiti ruku? Obuzeta
takvim razmišljanjima, Tess nije uvidjela da su je dogaĎaji već
preduhitrili. Tucker Fauquier stajao je na vratima i čekao da ga
primijeti.
Bio je to sitan muškarac, glatko izbrijan, kose začešljane unatrag s
pomoću vode. Tess ga je nekako zamišljala mlaĎim, više nalik na
muškarca prikazanog na fotografiji s Abramowitzem. Čak i uredno
dotjeran za suĎenje, taj je čovjek s dugačkom kosom i lošim tenom
ispunjavao očekivanja o perverznom serijskom ubojici. No ovaj je
čovjek bio blijed, izgledao kao da već dugo nije vidio sunce. A taj
izgled nekako ipak nije bio ni nezdrav ni sablastan. Koţa mu je bila
čak i lijepa, gotovo ţutobijela, kao s reklame za kreme za sunčanje i
šešire široka oboda. Sada je morao biti blizu četrdesete, a ipak je
izgledao mlaĎe. Tess rukom nehotice dodirne svoj obraz ogrubjeo od
sunca.
On se nasmiješi, a ona na njegovu licu bezuspješno pokuša
pronaći nešto osobito zastrašujuće ili jezovito. Iako su bili neobično
oštri i davali mu pomalo divlji izgled, očnjaci su bili ravni i bijeli.
Prije dvanaest godina u novinskim se izvještajima naširoko
raspredalo o tom osmijehu, navodilo se kako je upravo zahvaljujući
njemu uspijevao namamiti ţrtve. Osmijeh je ugodan, zaključi Tess,
ali nema hipnotičku moć. Njime ne bi izmamio pticu iz krošnje ili
dječaka doveo u automobil. Tess se, štoviše činilo da u normalnim
okolnostima nitko ne bi ni primijetio Tuckera Fauquiera. Moţda u
tome i jest problem.
– Gospodine Fauquier, ja sam Tess Monaghan.
– Da, rekli su mi da ćete doći. Kaţu da radite na nekakvom
referatu, seminaru... – Imao je blag glas, govorio gotovo šaptom, a to
je samo pojačavalo šuškavo "s" koje je Fauquier nastojao prikriti.
– Izgleda da je došlo do zabune, gospodine Fauquier. Ne znam
zašto su vam to rekli. – Osim što je ujak Donald to izbrbljao preko
telefona. – Radim za odvjetnika koji misli da biste mogli znati
ponešto o Michaelu Abramowitzu. Biste li mogli odgovoriti na
nekoliko pitanja?
– O njegovu ubojstvu. – To nije bilo pitanje. Činilo se da ga
razgovor zabavlja – da ga zabavlja njezino drţanje ili prijevara, koje
je odmah, kako se činilo, shvatio.
– Zapravo me zanima nešto što bi moglo malko rasvijetliti ovo
ubojstvo. Iako moram priznati da biste mi silno olakšali posao kada
biste priznali da ste sve organizirali.
Fauquier se ponovno nasmiješi. – Čini mi se da sam u svoje
vrijeme priznao dovoljno. Ovo će morati rješavati sami.
Sjedio je nasuprot njoj, gotovo nenormalno staloţen. Samo se
blago ljuljao. Jednu nogu bio je podvukao pod sebe, što je izgledalo
neobično, čak i neudobno, no zbog toga se doimao višim. Tess je
jasno vidjela da uţiva, da mu je drago zbog tolike pozornosti.
 – Mislila sam da o nečemu ţelite razgovarati, gospodine Fauquier.
O nečemu što ste obećali Jonathanu Rossu. Samo što ste se
predomislili.
Uspjela ga je iznenaditi. Fauquier se nasloni, dlanovima pritisne
rub stola, pokazujući podlaktice. Bile su mršave, no vene su se na
njima isticale kao na reljefu. Diţe utege, zaključi Tess, zbog snage i
oblikovanja, ne zbog povećanja mase.
– No, da, ali i Jonathan se predomislio, nije li tako? Rekao mi je
da razgovaramo nesluţbeno. A onda se okrenuo i vama sve ispričao.
To što je on učinio puno je gore.
Podsjećao ju je na dječarca koji sitni prijestup opravdava
okrivljavanjem starijeg brata za nešto puno krupnije.
– Baš i nije tako, gospodine Fauquier. Jonathan mi je rekao da se
nalazio s osuĎenikom na smrt, nekim "izopačenim kretenom"koji mu
se javio nakon Abramowitzewe smrti. Izgledi da pogodim bili su
jedan prema trinaest. Jedna druga osoba, ţena koja je radila s
Michaelom Abramowitzem, rekla je da se tuţio na jednog klijenta,
takoĎer "izopačenog" gospodina osuĎenog na smrt. Tako sam došla
do tri moguća imena. Obojica su vas nazvali izopačenim kretenom.
Vi sami sebe volite nazivati upravo tako. Gospodin Ross i gospodin
Abramowitz su mrtvi. Je li sve to tek slučajno?
– DogaĎale su se i neobičnije stvari. – On se nasmiješi. – I ja sam
se dogodio, zar ne?
– Ispričajte mi što ste namjeravali ispričati Jonathanu, priču koju
ste ţeljeli iznijeti prije nego što vi umrete. Od toga neće biti koristi
nakon vaše smrti, zar ne? Priča mora izići na vidjelo dok ste ţivi.
Nešto ţelite, pozornost ili vrijeme. Moţda i jedno i drugo. Ja vam
mogu pruţiti jedno.
– Baš mi i nije stalo do pozornosti, a trenutačno previše i ne
razmišljam o smrti.
– Ali trebali biste razmišljati. Maryland gubi strpljenje. Ljudi
priţeljkuju smaknuća – osobito vaše. Otkako su smaknuli Thanosa,
zahtjevi postaju sve glasniji.
– Jebeni Thanos – reče Fauquier, kao da govori o vremenu ili
posljednjoj utakmici Oriolesa. – Jebeni grčki gad. To što je on ţelio
umrijeti ne znači da i svi mi moramo umrijeti.
Ona pokuša promijeniti pristup. Kada bi prerasporedila pitanja,
naglo skakala s teme na temu, moţda bi od Fauquiera na prepad
izvukla nešto, bilo što.
– Zašto ste se toliko ljutili na Abramowitza?
– Hej, tip je usrano odradio posao. Unutra sam, ne? A onda me
ostavio, prebacio nekom drugom pravobranitelju koji je vodio moje
ţalbe. Sjebao me. Nije mi ţao što je mrtav, ali odavde ne mogu
nikoga ubiti. Čak i da mogu, čini mi se da mi Abramowitz ne bi bio
prva ţrtva.
– Doista? A koga biste još ubili?
– Bena. – Dječak koji ga je gledao kako ubija, jedini koji je
umakao. – Volio sam ga, a on me cinkao.
– Stvarno? Mislila sam da ste i njega namjeravali ubiti.
– Oh, i jesam. Ali prvo sam ga htio voljeti. Volio sam sve svoje
dečke, ali Ben je bio najzgodniji. Znate, Jonathan je bio sličan
mojem Benu. Već sam gotovo pomislio da je on kad sam ga prvi put
vidio. Kaţu mi da je Ben u nekoj psihijatrijskoj bolnici, ali ne ţele
reći gdje, a to je prava šteta. Volio bih mu pisati.
Fauquier se nasmiješi, očekujući rčakciju. Ona je nastojala ne
pokazati koliko joj je mučno, jer je pretpostavljala da je upravo to
cilj njegova sanjiva govora. U šumarku gotovo u vidokrugu
autoceste Guvernera Ritchieja Fauquier je komadom crveno-bijele
vreće sa štanda s povrćem uz autocestu zadavio posljednju ţrtvu,
raskomadao tijelo i zakopao ga. Tess se iznenada sjeti neobične, ni s
čim povezane pojedinosti sa suĎenja. Ben je u iskazu ustvrdio da je
Fauquier, dok je kopao rupu za tijelo, pjevao. Pjesmu Colea Portera
"You'd Be So Nice to Come Home To".
Ona snagom volje odbaci neugodno sjećanje. Ovo joj je jedina
prilika. Netko će već prokuţiti da Ed Monahan, kralj plodova mora,
nema unuku. – Jedno vrijeme mislili ste da vam je Abramowitz
najbolji prijatelj. Novinarima ste rekli da ste pravi sretnik što vas
brani upravo on. Što se promijenilo?
 Fauquier spusti pogled na ruke kojima se i dalje drţao za stol. Ima
njegovane nokte, uoči Tess, a na prstima nema nikotinskih mrlja.
– Recimo da ste nešto učinili... – reče on, i dalje sanjivim glasom.
– Nešto divno. To vam je ţivotno djelo. A za to nitko ne zna, nitko
vas zbog toga ne cijeni...
Ona zatomi uzdah. – Zbilja mislite da je to što ste učinili divno?
– Upravo genijalno. – On se preko stola nagne prema njoj, sa
sretnim sjajem u očima. – Mnogi misle da sam počeo zbog Johna
Waynea Gacyja, ali ja sam počeo još davno ranije. Prvu ţrtvu ubio
sam davno prije nego što je itko čuo za tog bezveznjaka. Dobro sam
pazio. Namjera mi je bila ubiti po jednog dječaka u svakom okrugu.
A onda sam uvidio da će mi trebati i neka vrst potvrde. Kako će ljudi
inače znati? Bena sam namjeravao tjerati da gleda, a zatim potpiše
malenu izjavu o tome što je vidio. I tako, okrug za okrugom, od
planina do mora. MeĎu zlaćanim ţitnim valovima. Boţe, čuvaj
Ameriku.
– "Prelijepa Ameriko", u toj pjesmi spominju se zlaćani ţitni
valovi i grimizne planine ponad plodnih ravnica. Pomiješali ste dvije
pjesme.
On sijevne očima prema njoj. – Kako to mislite, "plodne"? Ţelite
reći da sam peder?
– Nipošto.
– Jer nisam, znate. Bio sam umjetnik. Trebao sam završiti u
Guinessu, to mi je bio cilj. A za Guinessa morate imati dokaze.
– Ne bih rekla da prate rekordere meĎu serijskim ubojicama.
Osim toga, završili ste na koliko... dvanaest, trinaest? Više uopće
niste u konkurenciji.
– U svakom slučaju očekivao sam da će mi se obratiti netko od
filmskih producenata ili netko tko ţeli pisati knjigu. Ali nije bilo
nikoga. Tako mi je barem za vrijeme suĎenja rekao onaj Ţidov, moj
odvjetnik. Sada se već pitam je li baš tako... Znate, odvjetnik vam
odreĎuje s kim ćete se viĎati. Moj novi odvjetnik... taj se ne miješa.
Ne miče prstom. Ali Abramowitz mi je mogao onemogućiti susrete
sa svim tim ljudima, a ja ne bih imao pojma...
 Prije deset godina nitko nije ţelio čitati pojedinosti o njegovim
zločinima. Dakako, danas bi se na policama knjiţara već dva tjedna
nakon Fauquierova uhićenja našle barem dvije meko uvezene knjige,
na televiziji bi igrao film, a horda televizijskih novinara ţute
provenijencije njuškala bi uokolo, spremna platiti svakome tko zna i
najmanju pojedinost o njemu. Moţda je Tucker Fauquier s pravom
frustriran. Samo je bio ispred svojega vremena.
– Ionako ne biste imali kamo s novcem, ako bi vam zakon uopće
dopustio da ga zadrţite. Nećete izići. – Još dok je izgovarala te riječi,
čula je Jonathanov glas koji je odgovarao na njezino pitanje: "Novac
znači utjecaj".
– Kako moţete znati koliko nešto vrijedi ako vam nitko nikada
neće platiti? Abramowitzu sam rekao neka pronaĎe kupca za moju
priču. A on je uspio samo pronaći nekoga tko je bio spreman plaćati
mi 50.000 godišnje da ne pričam.
– Zašto bi vam netko plaćao da šutite?
– Platili su mi da pričam, ali samo jednom. A onda su mi, svake
godine, plaćali da ne pričam o nečemu što nisam učinio. Nije loše,
ha? Poput dvostruke negacije. Ako ne pričam o onome što nisam
učinio, vjerojatno sam kriv.
"Tip mi je tako došao s pričom o zločinu koji je počinio netko
drugi, ali se izvukao jer je bio bogat i imao veze". Ponovno
Jonathan, koji je poučava, vodi je. Dovoljno je bogat da nekome
plaća da prizna zločin koji nije skrivio? Što znači još jedno ubojstvo
čovjeku osuĎenom na smrt, koji u dosjeu ima cijelu hrpu priznanja?
– Ali vi ste pričali. Razgovarali ste s Jonathanom. Baš vam i ne
ide odrţavanje obećanja, zar ne?
– Obećanja! – Samo je prijezirno otpuhnuo. – Pitajte malo
Abramowitza što je s obećanjima. Taj je Ţidovčić dogovorio stvar, a
zatim pokupio sav moj novac. Prije godinu dana traţio sam ga svoj
bankovni izvod. Znao sam da lova mora ići preko njega... ljudi koji
su plaćali nisu ţeljeli da doznam o kome se radi. Ali kada sam
zatraţio izvode, kada sam ţelio pogledati svoje blago, on je počeo
muljati i na koncu mi je rekao: "Oh, darovao sam ga u dobrotvorne
svrhe". Kakvo govno! Moţete vjerovati? Nije ga darovao nego ga je
ukrao. Što mislite, kako je otvorio privatnu praksu? On mi je uzeo
lovu! Moju lovu!
Fauquierov glas od uzrujanosti nije postao bučniji, nego hrapaviji,
dok je ono šuškanje sada bilo još izraţenije. Sada je govorio s puno
sline u ustima, tako da su kapljice letjele na sve strane. Tess je samo
krajnjim naporom uspijevala ne uzmicati.
– Sve to rekli ste Jonathanu.
– Nakon nekog vremena. Stvar sam malo više razvukao... Volio
sam razgovarati s Jonathanom. Bio je zgodan. – Fauquier je
prepredeno pogleda. – Vama se nije činilo da je zgodan?
– Njemu ste rekli koje je priznanje laţno?
– Namjeravao sam reći, ako mi plati. Ali rekao je da neće platiti.
Znate što mu se dogodilo...
Da, bila sam s njim, idiote.
– Mislite da je Jonathan poginuo zbog stvari koje ste mu rekli?
– Ne znam i ţivo mi se fućka. Meni ne mogu ništa. To je ono
najsmješnije. U cijelome Marylandu najteţe je ubiti čovjeka koji je
osuĎen na smrt. Samo čekam najbolju ponudu. Koliko imate love?
Fauquier se nagne još bliţe, tako da se licem našao na samo
nekoliko centimetara od nje. Tess odgurne naslonjač unatrag,
nastojeći odrţati razmak. U Fauquierovoj priči nešto nije u redu.
Nešto nedostaje. Čak i da je uspio shvatiti koje je priznanje laţno,
Jonathan morao bi znati tko se na ovaj način štiti. To je ono najgore.
Roditelji nekog dječaka drţe se za slabašnu utjehu, misle da je
njegov ubojica u zatvoru i da ga očekuje smrt, iako je zapravo
skrivio smrt nekog drugog dječaka. Čovjek im to nikako ne bi htio
oduzeti ako nije u stanju proširiti priču i reći im tko je pravi ubojica i
koji su bili njegovi motivi. Fauquier je lagao. Pa što? I dalje je
ubojica. Tko je od toga imao koristi?
– Ja vam ne bih dala ni centa – reče sada Fauquieru. – Ne znate
najvaţniji dio. Ne znate koga štitite. Bez toga je cijela vaša priča
obična bajkica za tetkice.
Posljednje riječi izgovorila je nenamjerno, bez razmišljanja, no
Fauquier je poludio. – Ja sam tebi tektica, kravo jedna? Kurvetino!
Misliš si da si tako pametna. E, pa, pokušaj prokljuviti koga nisam
ubio. Malo previše za tebe, ha? Da i ne govorimo o pravome ubojici.
Jonathan je mislio da moţe doći do istine. Moţda je baš zato mrtav.
Nadam se da je tako.
Sada je već stajao, a glas mu je prešao u promuklo vrištanje. Ona
je sjedila pod kišom kapljica iz njegovih usta. Stoga je i ona ustala,
sa zahvalnošću uočavajući da je barem petnaest centimetara viša od
njega.
– Sada ću pozvati gospodina Lardnera. Molim vas da ostanete na
toj strani stola.
Bilo je upravo sablasno koliko se Fauquier brzo primirio. Ne boji
se zatvorskog duţnosnika, uvidi sada Tess, a ni nje. Ţeli zadrţati
nadzor nad sobom. "Uzorni zatvorenik" vjerojatno nastoji
maksimalno skrivati bijes. U trenutku kada je u sobu ušao Lardner,
već je izgledao poput anĎela.
– Ugodan susret? – upita ovaj i njega i nju.
– Apsolutno – reče Fauquier, ozarena izraza lica. – Baš je zgodna,
zar ne, gospodine Lardner? Baš bih je volio izvesti u grad.
Sluţbenik kimne, kao da to zvuči nekako razumno i logično.
– Baš i nisam vaš tip – reče Tess. – I to ne samo zato što sam
ţena. Znate, gospodine Fauquier, čini mi se da vas ne bi mogao
privući netko koga ne moţete ubiti ili ozlijediti. A za razliku od
vaših dječaraca, ja bih vas itekako mogla naprašiti. Zbilja ste
izopačeni kreten.
Fauquier je bijesno pogleda. Garfield Lardner stajao je
razjapljenih usta, šokiran činjenicom da unuka Eda Monahana, kralja
plodova mora, ima tako oštar jezik.

27
Vrativši se kući, Tess je pokušala razmišljati poput novinskog
urednika, poput Jonathanovog šefa. Sjela je pred računalo i
pretvorila se u pedantnu cjepidlaku, u nekoga tko bi satima mogao
raspredati o najsitnijim razlikama meĎu pojmovima "zaključiti" i
"izvući zaključak", "pretpostaviti" i "steći dojam", a da ne primijeti
da je preko puta buknuo poţar.
Što je sve točno Jonathan trebao učiniti da mu urednik objavi
članak? Kao prvo je, bez Fauquiera, trebao otkriti koje je priznanje
bilo laţno. To se moglo otkriti na brojne načine. Iz razgovora s
tadašnjim detektivima. Proučavanjem policijskih izvješća i sudskih
spisa.
No to ne bi bilo dovoljno. Budući da je Abramowitz mrtav, a
Fauquier, koji ionako nije mogao biti lošiji izvor, osuĎen na smrt,
Jonathan je trebao pronaći novac, otkriti odakle potječe, i kome je
namijenjen. Zbog toga bi, poput ptice koja svija gnijezdo, nastojao
iščeprkati sve raspoloţivo. Grančicu, konopac, papir. Uglavnom
papir.
Slijedi trag novca, šapnulo je Duboko Grlo u jednoj
washingtonskoj podzemnoj garaţi. Ili moţda nije? Nije ni vaţno.
Novinari Jonathanove generacije i sličnih ambicija otada ponavljaju
taj savjet, te su im riječi postale profesionalnom mantrom. Slijedi
trag novca. Michael Abramowitz za sobom je ostavio gotovo milijun
dolara. Odlično za početak. No dobro bi došla i prečica kroz
Jonathanov mozak. Budući da njegov mozak nije na raspolaganju,
Tess će se morati zadovoljiti nečim drugim.
Uzela je telefon i nazvala Whitney u ured.
– Jesu li već ispraznili Jonathanov pisaći stol?
– Još nisu, no sigurna sam da će ga uskoro osloboditi. Ovdje
nemaju dovoljno slobodnih stolova da bi ga predugo oplakivali.
Jonathanov se stol nalazio pored prozora, pa ga puno ljudi
priţeljkuje.
– A što je s dokumentima iz njegova kompjutora? Jesu li još u
sistemu?
– Hmmm... glavni nam je kompjuteraš zapravo na nekom
seminaru. Uče kako sistem još više zakomplicirati... Hoću reći, nije
uspio uzurpirati sav prostor u memoriji. No u sistem ne moţeš ući
bez Jonathanove lozinke, a nju zna samo taj naš štreber.
– Ja ionako nikada ne bih dobila dozvolu za ulazak u Blightovo
računalo. Čak i da se Tyner obrati sudu, novine bi morale braniti
povjerljivost podataka. A ako sudac presudi u Rockovu korist, naš će
štreberčić "slučajno" sve izbrisati.
Whitney se nasmijala. – Već si sve smislila, zar ne? Kladim se da
imaš i rezervni plan.
– Imat ću ga, nakon što mi objasniš Blightov kompjuterski
sustav.... Još nešto, Whitney... stvar ţelim obaviti večeras...
Nekoliko sati poslije njih su dvije Whitneyjinim dţipom krenule
iz Fells Pointa. Činilo se da i Whitney, poput Crowa, sve to shvaća
kao veliku pustolovinu. Na sebi je imala crne tajice i crni pulover
preko bijele bluze, nezgrapne crne čizme i bijele čarape. Od nakita je
stavila zlatne naušnice ukrašene oniksom i sitnim biserima.
– Nemaš bijele rukavice? – upitala ju je Tess u šali, ne bi li navela
Whitney da joj dobaci par koji joj je vjerojatno preostao nakon
plesne škole.
– Otisci mojih prstiju mogu ostati u zgradi, ali tvoji, draga moja,
ne smiju.
– Bijele rukavice i traperice nakon prvog rujna? U redu, ali
mislim da je ovo velika modna pogreška.
Iako je Beacon-Light sluţbeno bio dnevni list, volio se hvaliti
činjenicom da su njegovi novinari na duţnosti dvadeset i četiri sata
dnevno. Od ponoći do četiri sata ujutro redakcija se sastojala od
jednog jedinog policijskog izvjestitelja. Bio je mlad i prestrašen,
sjedio je pokraj radio-skenera, uţasnut zbog činjenice da bi moţda
morao napustiti zgradu. Do toga je dolazilo rijetko, no Tess i
Whitney moţda bi ga mogle izbjeći ako se upute straţnjim
stubištem. MeĎutim, s elektroničkim zamkama već će biti teţe.
Prvo su morale ući u zgradu, a da pritom ne ostave nikakve
tragove. Whitney je imala magnetsku karticu koja je otvarala sva
vrata, no nije ţeljela da sigurnosni sustav zabiljeţi da je u zgradu
ulazila u jedan poslije ponoći. Bio bi to podatak koji bi joj mogao
stvarati probleme ako se otkrije da je netko nedopušteno ušao u
računalo. Whitney je problem riješila jednostavno. Nakon Tessina
poziva pričekala je da uvodničar koji je sjedio u odjeljku do njezinog
ode na WC. Iz dţepa njegova sakoa izvukla je njegovu karticu i
ostavila mu svoju.
– Sutra ću ih ponovo zamijeniti – rekla je Tess dok je karticu
provlačila kroz prorez kod sporednog ulaza u zgradu. – Ted neće
skuţiti da je dvadeset i četiri sata proveo pod brojem 1375 umjesto
926. A ako ga itko ikada upita što je ovdje radio usred noći, sigurno
će vrlo uvjerljivo tvrditi da je neduţan.
Kada su se straţnjim stubištem uspele na treći kat, Whitney je
Tess odvela do sobe svojeg odjela. Uvodničari su imali svoje vlastite
odjeljke, no kada je njihove mudrolije valjalo prenijeti na
kompjuterski ekran, bili su prisiljeni koristiti zajedničku prostoriju.
– Smatrali su da moramo razvijati prijateljstvo i zajedništvo –
rekla je Whitney. – Umjesto toga, svaki se uvodničar pomalo
zaljubio u "svoje" računalo, tvrdeći da meĎu njima ima značajnih
razlika. Šize ako ne uspiju doći do svoga miljenika.
Whitney je ušla u sistem. – Ne koristim svoju pravu lozinku, nego
opću, koju daju staţistima – objasnila je Tess. – OK, gledaj –
novinari pišu članke u direktorijima koji su dostupni svima, no mogu
ih pohraniti i u povjerljivim direktorijima, do kojih moţe doći samo
administrator sistema. Jonathan je bio paranoičniji od ostalih, pa je
uvijek koristio svoj vlastiti direktorij. No postoji mogućnost da mu je
ponestalo mjesta za pohranjivanje, pa se morao posluţiti nekim
pomoćnim mjestom, vjerojatno jednim od opskurnih javnih
direktorija. U računalu su na stotine dirketorija o kojima nitko nema
pojma.
Ona utipka "Ross", od računala traţeći da prikaţe sve datoteke
koje je stvorio taj korisnik. Tako je došla do samo dvije datoteke,
koje je sada brzo pregledala.
– Prošlogodišnji zahtjev za dostavljanje informacija kronično
korumpiranom GraĎevinskom odsjeku. Ništa neobično... takve
zahtjeve šaljemo jednom tjedno. I kopija agencijske vijesti o nekoj
chicaškoj zakladi koja daje stipendije onim "genijalcima". Tu je i
adresa, u Chicagu. Jonathan je vjerojatno pokušavao prokuţiti kako
bi se mogao prijaviti. – Whitney se okrene prema Tess. – I tu trag
završava. Ako ţeliš doznati nešto više, moraš ući kao Jonathan.
Da bi se u sustav prijavila kao Jonathan, Tess je trebala samo
utipkati Ross i zatim dodati njegovu lozinku. Računalo bi joj pruţilo
tri prilike da utipka ispravnu lozinku. U slučaju da ne uspije,
terminal bi se zamrznuo i poslao poruku internom sigurnosnom
sustavu, upozoravajući na nedopušten pokušaj pristupa. Tu poruku
vjerojatno nitko ne bi primijetio do sutra, moţda tek oko podneva,
kada bi netko pregledao zapise. Whitney s time ne bi bilo moguće
povezati – zahvaljujući ukradenoj magnetskoj kartici i staţističkoj
korisničkoj šifri, jednostavno se ne bi moglo dokazati da je bila
ondje – a poruka bi mogla i posve izmaknuti pozornosti, kao tek
jedna od tisuća poruka koje se svakodnevno biljeţe. No svakako bi
ostao kakav-takav trag.
– Onda, znaš njegovu lozinku? – upita je Whitney.
– Ne, ali mislim da sam ga poznavala dovoljno dobro da
pogodim. Osim toga, imam pravo na petnaest pokušaja, ne? Tri na
svakom terminalu.
– A-ha. Preopasno je. Pokušaj ulaska s tuĎom lozinkom dovoljan
je za dobivanje otkaza. Sada bi i najmanji čudni incident mogao biti
poziv na uzbunu. Ali ako netko petnaest puta pokušava bezuspješno
ući i to u jedan iza ponoći, na svih pet terminala ovoga odjela, nastat
će prava hajka. To si ne mogu dopustiti. Jedno računalo ili ništa,
Tess.
Uz petnaest pokušaja, Tess je osjećala veliko samopouzdanje. Uz
deset – podosta veliku sigurnost. Čak bi i s pet imala dojam da su
pred njom dobri izgledi. Tri je vrlo malo i uţasno nasumično, kao iz
kakve bajke. Pamet i pronicljivost neće biti dovoljni. Trebat će joj i
sreće.
Nagnula se prema ekranu. Ponovno se osjećala kao novinarka.
Rok joj visi nad glavom, a njoj treba samo prva riječ, uvod. Samo da
prijeĎe tu prvu prepreku, sve će dalje ići samo od sebe.
– P-u-l-i-t-z-e-r – utipka sada, misleći na Jonathanovu neskrivenu
ambicioznost.
Prvi promašaj! odgovori računalo.
– Pokušaj s imenom njegove djevojke – došapne joj Whitney. –
Ili sa srednjim imenom. Mnogi se sluţe svojim srednjim imenom.
– Nekako sam mislila da bi se mogao posluţiti nekim od svojih
novinarskih idola – reče ona, ali ipak utipka D-a-p-h-n-e.
Drugi promašaj! javi se računalo, pomalo samozadovoljno,
učinilo se Tess. Još jedan pokušaj.
Tess sklopi oči. Poznaje Jonathana. Zna ga u dušu. Samo mora
izvući odgovarajući dio. Posljednje noći koje su proveli zajedno... ali
tada nije odao ništa. Te joj je noći lagao, rekao joj da Abramowitz u
priči na kojoj radi ima beznačajnu ulogu. Dok je ona u ladici skrivala
disketu, on je tajio neusporedivo više.
Te se noći ne ţeli sjećati. Mora se sjetiti nečeg od ranije, nečega
dok je bio ţiv. Čak se i tada, bilo joj je sada jasno, drţao pomalo
samozadovoljno i nadmoćno – već je znao da je Abramowitz branio
Fauquiera i znao da ta povezanost nije bila slučajna. Zašto bi
prešutio informaciju koja je mogla pomoći Tyneru? Jer je, bez obzira
na sve što je znao, i dalje bio uvjeren da je Rock ubio Abramowitza.
Ipak, te je noći bio tako drag i dobar, moţda čak kao nikada
ranije. Gledali su izlazak sunca. O čemu su razgovarali na krovu?
Kako joj je samo zavidio što je iz grada, dok je on bio tek jadničak iz
predgraĎa. Njezina obitelj, njezini korijeni u gradu... Zajednički rad
u Staru. Elanak o poţaru, poţaru koji on nije uspio pronaći. Kako je
redaktor ismijavao Jonathana, do posljednjeg dana rada u Staru, zvao
ga Brzi. Kako se Jonathan ponosio što je dobio posao, dok je
redaktor prešao u odnose s javnošću.
– Vjeruj mi – rekao je. – Nema dana da odlazeći na posao ne
razmišljam o Brzome i Nicku.
Nema dana. Pred njom su dvije mogućnosti, ali samo jedan
pokušaj. Oprezno je utipkala stari nadimak. Slika na ekranu je
zatreperila, posve nestala, a zatim, kako joj se činilo, milijun godina
poslije, ponovno zatreperila. Uspješna prijava, samo trenutak. Tess
je sada postala Jonathan Ross.
 Paranoični Jonathan čak je i u svojem osobnom direktoriju
poduzeo korake protiv znatiţeljnih očiju koje bi poţeljele čitati
njegove bilješke i članke. U tu svrhu tekstove je pohranjivao pod
najneprivlačnijim mogućim nazivima. Porezna prijava. Gradski
propisi. Reţijski troškovi. Gradonačelnikov govor. Police osiguranja.
Sustav odvodnje. Tess otvori posljednji naslov i tako otkrije popis
zatvorskih izvora i njihovih brojeva.
Urbanistički plan – grad. Ovdje se nalazio Jonathanov prvi
razgovor s Fauquierom, transkribiran, kako se činilo s kasete.
Urbanisitčki plan – okrug. Još razgovora s Fauquierom. Ali ništa od
stvari koje i ona nije čula od tog čovjeka, saţetije i kraće.
– Provjeri ključnu riječ – predloţi joj Whitney. – Moţda je svim
bilješkama o tome dodijelio istu ključnu riječ.
Pitanja pristupa. Whitney joj je sada pokazala kako da od
kompjutora zatraţi da izlista sve tekstove s tim naslovom. Već
nekoliko trenutaka poslije imale su popis od jedanaest datoteka.
– Nema printanja – prosikće Whitney. – I to biljeţe. – Tess kimne
i stane čitati razne bilješke, kronološki prateći Jonathanove korake.
Prema bilješkama, s Fauquierom se prvi put vidio u srpnju, dok je
istraţivao materijal za seriju članaka o tome kako će prvo smaknuće
utjecati na ţivot meĎu osuĎenicima na smrt. No Fauquier nije trebao
biti glavni lik članka. Jonathan se bio usredotočio na jednog drugog
zatvorenika, ubojicu policajca koji je uz Fauquiera izgledao neduţno
i dobrodušno. S Fauquierom je razgovarao isključivo kako bi došao
do njegovih dojmova o kolegi. Ozlovoljen, Fauquier je davao sve od
sebe kako bi bio što neugodniji i odvratniji, više puta tvrdeći kako bi
upravo on trebao biti zvijezda Jonathanova niza napisa, jer je
neusporedivo "uspješniji".
"F: Ovaj je nafiksan ukokao nekakvog policajčića i već ţeliš
pisati o njemu?Zato što kaţe da se obratio i sada redovito piše
obitelji poginulog? Ja sam pobio više ljudi nego itko u ovom
zatvoru. Ţelim da pišeš o nama, o meni! Taj drugi tip ionako je
crnjo. A njih je lako strpati u zatvor. Bijelac mora biti istinski
izopačen. Da sam ja nafiksan ubio nekakvog policajca, uopće ne bih
završio u zatvoru. Kao i u svemu: prema manjinama se odnosimo
drukčije. Mjerila su puno niţa."
"JR: Meni je cilj da ljudi uvide humanost zatočenika. Da se
koncentriram na vas, to ni slučajno ne bih postigao. Bilo bi to prije
kao da pišem o Frankensteinu – seljani bi navalili na zatvor, s
bakljama u rukama, objesili bi vas na prvo drvo."
Zgodan odgovor, Jonathane. Puno bolje nego kad sam mu ja
zaprijetila da ću ga isprašiti.
Novi razgovori odrţali su se nakon Abramowitzeve smrti.
Fauquier je Jonathana k sebi namamio razmećući se laţnim
priznanjem i zataškavanjem istine. Zatim ga je još dugo navlačio i
vukao za nos, uţivajući u pozornosti i, moguće, blagom seksualnom
naboju u komuniciranju s novinarom dječačkog izgleda.
"Šteta je što se ne mogu obratiti Abramowitzu", napisao je
Jonathan na završetku jednog dokumenta, saţetka Fauquierovih
odnosa s pravouĎem. "Tessin mi prijatelj baš i nije pomogao kad ga
je ubio". Tess se nasmiješi. Pravi Jonathan, nema što, u svakom
trenutku na površinu negdje mora izbiti i ta njegova egocentričnost.
Kao da ponovno čuje njegov glas.
U drugim su se datotekama nalazili nizovi činjenica iz
Fauquierovih priznanja, podijeljeni u kategorije. Datumi. Ništa se
nije doimalo neobičnim. Metode. Fauquier je sve ţrtve zadavio ili im
razbio lubanju, a zatim zakopao na dobro skrivenim mjestima. Imena
ţrtava. Adrese. Imena istraţitelja u svakom slučaju. Mjesta na
kojima su pronaĎena tijela.
– Tijela je ostavljao na zgodnim mjestima – primijeti Whitney,
zagledana preko Tessina ramena. – Parkovi prirode i utočišta divljih
ţivotinja, maleni dţepovi netaknute prirode usred grada. Pogledaj...
Damon Jackson umro je na neusporedivo ljepšem mjestu nego što je
ikada ţivio. Izgleda da je i kod ubojstva kao na trţištu nekretnina.
Sve je u poloţaju.
– Poloţaj, poloţaj... – ponovi. Zatim isključi računalo.
– Pronašla si što te zanimalo?
– Pronašla sam nešto. Još ćemo vidjeti je li mi to bilo potrebno i
hoću li to nešto moći upotrijebiti.
Kući se vratila prije dva. Whitney je, sva puna energije od noćne
pustolovine, ţeljela da odu u neki bar ili restoran otvoren cijelu noć,
no Tessino tijelo i dalje nije reagiralo ni na hranu ni na alkohol.
Ţeljela je samo naći se u krevetu, u potpunome miru, moţda uz joint.
Kitty joj je ispod vrata bila gurnula poštu. Baš kao što su je ljudi
neki put nazivali u knjiţaru, tako se i pošta neizbjeţno miješala,
dolazila na glavni umjesto na straţnji ulaz. Rijetko je imala razloga
zbog toga se ţaliti. Nije bilo pogrešno dostavljenih ljubavnih pisama,
niti milijune dolara vrijednih čekova. Večeras je ponuda bila
uobičajena. Brošura "Dragi susjede/susjedo" iz mjesnog servisa za
pronalaţenje partnera Velika očekivanja. Pitala se je li gospoĎica
Havisham zadovoljna mušterija. Katalog iz Victoria's Secreta – prije
tri godine od njih je kupila četiri para donjeg rublja, a oni joj i dalje,
svaka dva tjedna, šalju katalog. Cirkularno pismo iz uprave savezne
drţave, što nikako ne moţe biti dobrodošla novost. Je li već vrijeme
da produţi vozačku?
Iz omotnice je izletjela tanka fotokopija. Njezin "ruţičasti papir"
iz ŢMA. Već je bila zaboravila da ga je traţila, a kako je poznavala
rad drţavne uprave, ni slučajno ga nije očekivala prije obećanog
roka: za dva tjedna. Osim toga, Cecilia ju je, manje-više, bila uvjerila
da trag zvan ŢMA ne vodi nikamo.
Sada je proučavala poprilično lošu kopiju. Da, kada je neprofitna
organizacija posljednji put obnavljala registraciju, Upravnom odboru
pridodana su još dva člana. Bilo je to ovog proljeća. Seamon P. i
Luisa J. O'Neal. Abramowitz se i dalje navodio kao pravni zastupnik
koji je godišnjoj poreznoj prijavi priloţio i svoj dodatak. Nije li Pru
Ceciliji rekla da je u svemu sudjelovao slučajno, da se to nekoć
smatralo i ironičnim? Tess je imala osjećaj da je Abramowitz poteţe
za rukav, da joj pokušava pokazati put, kao što joj se činilo da ju je
Jonathan danas vodio u razgovoru s Fauquierom i kroz svoje podatke
u računalu.
Obojica su je vodili u istome smjeru, do istoga mjesta.
Mjesto. Poloţaj... Sve je u tome. Prema Jonathanovim tekstovima
i podacima, jedna od Fauquierovih prvih ţrtava, Damon Jackson,
otkriven je iza kuće obitelji O'Neal, kod Cross Tree Creeka. Fauquier
je tako naveo u svojem priznanju, iako se u policijskome izvještaju
navodio Little Wyman Falls. Cross Tree Creek. Little Wyman Falls.
Da se O'Nealovi nisu onako glupo prepirali oko naziva, Tess se toga
ne bi sjetila ni u snu.

28
Najviše od svega Tess je ţeljela samo spavati. Da se mogla
prisiliti, iz preostalog dijela noći istisnula bi još četiri-pet sati sna,
potpune nesvijesti, a zatim otišla u veslački klub, na jedan dobar
trening, na pravo samokaţnjavanje. Otišla bi u Jimmy's i pojela svoja
peciva, ponovno zahvalna što ih kuhar stavlja na peć čim je ugleda
na vratima. Bila bi učinila sve kao i obično, sve zahvaljujući čemu bi
se osjećala snaţno i sposobno. Ţeljela se vratiti u kolotečinu.
Umjesto toga, cijelu je noć ostala budna, pogledavala na sat,
sastavljala popise i čekala, već drugi put u dva dana, da se otvore
uredi drţavne uprave. U pola devet, sa šalicom jake kave, smjestila
se u Kittyin ured, svim se silama bacila na slanje faksova i
telefoniranje, traţila nekadašnje izvore u uredu drţavnog tajnika i
ministra pravosuĎa. Iako je morala dosta moliti i nagovarati, prije
deset sati već je pred sobom imala sve dokumente koji su je
zanimali. A zatim je, pomalo drhtavom rukom, nazvala kuću obitelji
O'Neal.
Javila se sluţavka, kao što je Tess i očekivala. Bila se pripremila
za zastrašivanje. Na njezino veliko iznenaĎenje, čim je doznala tko
zove, javila joj se Luisa O'Neal.
– Oh, draga moja – reče ljubazno kao i uvijek. – Znam da Shy
danas ima mnogo obaveza. A nakon posla idemo na more. Očekuje
nas produţeni vikend u našoj maloj vikendici u Bethanyju.
Mala vikendica uz more sa šest soba, pet terasa i dva jacuzzija.
Tess je prošle godine vidjela fotografije u Blightovu nedjeljnom
prilogu.
– GospoĎo O'Neal, zapravo sam htjela razgovarati s vama.
– Oh, draga moja – ponovi ova, kao da bi najradije posjetila Tess.
– Prije podne imam tenis. Ali mogla bih imati malo slobodnog
vremena u pola dva. Djevojke poslije tenisa uvijek idu na objed.
– Vidimo se u pola dva.
U jedan i petnaest, ovaj put točno znajući kamo ide, Tess se
uputila na sjever. Zrak je bio svjeţ, kao da je jesen nekako nevoljko
odlučila barem se malo prikazati posljednjeg dana u rujnu. Baltimore
u najboljem svjetlu – vedro nebo, ustrajan povjetarac, toplo na suncu
i hladno u hladu. Kao i svake godine u ovo doba – a ponekad joj se
činilo da to ne traje više od nekoliko trenutaka – Tess je gradu
opraštala uţasno ljeto i zaboravljala da će se ubrzo vratiti zima.
Stalna spremnost na opraštanje, trajna blagonaklonost i dar
amnezije... To je ključ za ugodan ţivot u tom gradu.
S Charles Streeta skrenula je na Cross Place. PRIVATNI
POSJED, podsjetio ju je znak. ZABRANJEN ULAZ. Nasreću, na
anteni je imala onu plavo-bijelu zastavicu koju je sačuvala od
prethodnog posjeta. U meĎuvremenu, tijekom tjedana proteklih
otkako su ona i Tyner pobjegli iz te ulice, jesen je zavladala i u tom
dijelu grada. Drveće uz slijepu ulicu bilo je grimizno i zlatno. Krv i
novac, pomisli Tess.
Danas je na pločniku nije dočekala sluţavka. A kada je Tess
pokucala, u kuću i zimski vrt uvela ju je sama gospoĎa O'Neal.
"Čaj?" započne, no Tess je samo podignula ruku.
"Ne treba mi nikakvo osvjeţenje", reče. "Zapravo i nisam došla
usputno i prijateljski."
Sada, kada u prostoriji nije bilo supruga, gospoĎa O'Neal niije
izgledala onako izmoţdeno i slabašno. Lice joj je i dalje bilo izrazito
blijedo – na tenisu zacijelo nosi kapu, pomisli Tess – no udovi, koji
su se vidjeli zahvaljujući bijeloj teniskoj suknji i majici na kopčanje
prebačenoj preko ramena, bili su preplanuli. Potkoljenične su kosti
bile dugačke i tanke, ručni zglobovi kvrgavi. Tess je tek tada
uvidjela koliko je gospoĎa O'Neal visoka, barem metar osamdeset, i
koliko mišićava.
– Da, to mi je jasno. I čudi me, gospoĎice Monaghan, što ne
trebate i mojeg muţa. Znate, meĎu nama nema tajni. U svemu smo
partneri.
Nisam htjela igrati protiv para. Nisam spremna za igru dva na
jedan.- Svi mi imamo tajne, gospoĎo O'Neal. Ako me sjećanje ne
vara, do našeg posljednjeg susreta niste imali pojma da se vaš suprug
zanima za Avu Hill.
– Htjela sam reći kako nemamo tajne u vezi s vaţnim pitanjima. –
Prišla je prozoru i pogledala van. Uzdahnula i sklopila ruke na
prsima. Krošnje iza kuće postajale su sve rjeĎe. Okrutna i kratka
baltimorska jesen. Zahvaljujući tome, meĎutim, pogled je bio ljepši.
Sada se vidjelo sve do potoka, vidjela se čak i livada na suprotnoj
strani. Nazirale su se i kuće na uzvisini u daljini, a ne samo prozori
koji trepere kroz drveće.
– Imate lijep pogled – reče Tess.
– Znate, sve to nekoć je bilo naše. Do prije deset godina imali
smo i kuće s obiju strana i svu zemlju do potoka.
– Nešto se dogodilo prije deset godina? – Tessin je glas načas
zadrhtao, unatoč svom trudu.
– To vi recite meni, gospoĎice Monaghan.
Vratila se do naslonjača, prekriţila gleţnjeve i sklopila ruke u
krilu. Tess duboko udahne. Osjećala se poput Šeherezade. Nakon
tjedana i tjedana laganja i blefiranja, s različitim uspjehom, činilo joj
se neobičnim govoriti istinu, reći samo ono što zna i ništa više.
Nekako je imala osjećaj da je to i opasno. Ako je ispravno
procijenila gospoĎu O'Neal, ta je ţena u stanju učiniti sve, samo da
nekako zaštiti obitelj.
– Prije deset godina završio je niz divljačkih ubojstava koje je
počinio Tucker Fauquier. Još od konca sedamdesetih s prekidima je
silovao i ubijao dječake. Počeo je s osamnaest godina. No kada su ga
uhitili, mogli su ga optuţiti samo za jedno ubojstvo, jer je samo
jedan slučaj imao svjedoka. Bio je to teţak zločin zbog kojeg je
osuĎen na smrt. No kako je Fauquier dobro pazio kamo će zakopati
ţrtve, ostali slučajevi mogli su se riješiti samo na temelju priznanja.
Budući da je već bio osuĎen na smrt, odvjetnik ga je uspio nagovoriti
da policiji otkrije sve pojedinosti. Tako je policija širom savezne
drţave počela pronalaziti tijela – ukupno dvanaest. Jedno je
pronaĎeno i na rubu vašeg imanja, uz Little Wyman Falls. Bila je
riječ o jedanaestogodišnjaku po imenu Damon Jackson. Ţivio je u
blizini starog stadiona, kod avenije Greenmount, a nestao je još
početkom Fauquierove karijere, kako voli reći sam ubojica.
– Da, sve to znam. Bila sam kod kuće kada je došla policija.
Odavde sam gledala kako otkopavaju tijelo. Zemlju smo zapravo
prodali nakon toga, tako da pretpostavljam da je ipak prošlo manje
od deset godina.
– Morali ste pričekati s prodajom do iskopavanja tijela?
GospoĎa O'Neal bolje pogleda Tess. Tess već pogleda prema
dugačkome hodniku koji je vodio do ulaznih vrata, svakog trenutka
pripravna dati petama vjetra.
– Mislite da nešto znate, gospoĎice Monaghan? Što točno? Lijepo
mi recite...
– Vi i vaš suprug isplatili ste Tuckeru Fauquieru velik novac... no
dobro, za vas to i nije tako mnogo... da prizna i to ubojstvo.
Pojedinosti je prenio Abramowitz. Kako je dječak izgledao, gdje je
pokopan. Fauquier je pomalo neodreĎeno navodio način na koji je
došao do tog dječaka, no to je bilo davno, a Fauquier i nije osobito
dobro poznavao grad. Ipak se nekako sjetio da je tijelo zakopao kod
Cross-Tree Creeka. Tako barem stoji u njegovu priznanju. Kao što je
jednom rekao i vaš suprug, potok nitko ne zove tim imenom. Osim
vaše obitelji.
Tess nervozno podigne pogled, kao da je gospoĎa O'Neal nekakva
stroga profesorica na usmenome ispitu. No ova je samo kimnula,
pokazujući joj da nastavi.
– Ako ste plaćali Fauquieru, gdje je novac? – U tom trenutku Tess
je gotovo posve zaboravila gospoĎu O'Neal. Taj je dio sebi razlagala
u hodu. – On kaţe da ga je ukrao Abramowitz, a Abramowitz je za
sobom ostavio popriličnu imovinu; velik dio toga mogao je zaraditi i
dok je imao svoj odvjetnički ured. Ili je moţda i on primao novac.
Naposljetku, ometao je provoĎenje pravde, upuštao se u
krivokletstvo... izbacivanje iz Odvjetničke komore i gubitak dozvole
za rad bili su još najmanji problemi s kojima se mogao suočiti da su
ga ulovili. Dakako, on je bio prepametan, a vi preoprezni da biste mu
izdavali osobne čekove. Sve je moralo ići nekako neduţno. Na vašu
sreću, Zaklada William Tree, koju vodi vaša obitelj, svake godine
donira više od pet milijuna dolara. Što je onda još pedesetak tisuća u
tom moru?
Tess izvadi telefaks-poruke koje je dobila još ujutro, papire
stiskajući toliko snaţno da se nisu poderali samo zahvaljujući
njezinim oznojenim dlanovima. – Danas sam jednog prijatelja u
uredu drţavnog ministra pravosuĎa zamolila da mi pošalje popis
donacija Zaklade u posljednje tri godine. Godinu za godinom
ponavljaju se samo dvije donacije, slučajno na iznos od ukupno
pedeset tisuća dolara... jedna ŢMA-u, a druga Marylandskome
savezu preţivjelih. I jednu i drugu organizaciju registrirao je Michael
Abramowitz. Osim toga, to su na vašem popisu jedine dvije
organizacije povezane sa zločinom. Sve ostalo ide u svijet
umjetnosti, siromasima, mentalnim bolesnicima ili vjerskim
dobrotvornim skupinama.
– Katoličkim, protestantskim i ţidovskim – upotpuni njezino
izlaganje gospoĎa O'Neal. – Tako je odredio moj otac.
Tess je nije čak ni čula. – Sada već nagaĎam. To priznajem.
Zaklada je davala novac dvjema skupinama koje je registrirao
Abramowitz. No umjesto da novac dalje preda Fauquieru, on ih je
ostavio tim dobrotvornim udrugama. Kada je riječ o ŢMA, skupine
koja dobiva 30.000 godišnje, opljačkala ga je pohlepna
knjigovotkinja, no to je već druga priča. Mislio je da čini dobro
djelo. Marylandska koalicija preţivjelih, pak, prima samo 20.000, pa
nema obrasce za otkrivanje prijavljenog poreza. Ali ima adresu u
Friendsvilleu, u Marylandu: poklapa se s adresom Delores F.
Compson, Tuckerove majke. Ţena se ponovno udala.
GospoĎa O'Neal navuče vestu preko ramena, kao da joj je
odjednom postalo hladno. Kada je progovorila, glas joj je takoĎer
bio studen.
– Gospodin Abramowitz u vašoj teoriji slovi kao svojevrsni
junak. Novac odlazi za potporu ţrtvama silovanja i jadnoj majci
njegova zloglasnog klijenta. Dakako, on pritom krši nekoliko zakona
i pritom još puni vlastite dţepove. Osim toga, čovjek vrijedan
divljenja.
– Čini mi se da je, na svoj zbrkan način, pokušavao postupiti
ispravno. Neki su ljudi i dobri i pokvareni.
– Da. No, da, u tom slučaju gospodin Abramowitz i ja imamo
puno dodirnih točaka. – GospoĎa O'Neal ustane, a Tess zamalo
vidljivo ustukne. Je li doista pomislila da bi joj Luisa O'Neal mogla
nešto učiniti? Ne, ona bi nekome platila da to obavi umjesto nje.
GospoĎa O'Neal vrati se do prozora i pogleda niz obronak.
– Moji su roditelji imali dvoje djece, sina i kći. Moj je otac silno
ţelio da odrastamo ovdje, svatko njemu s jedne strane. No brat mi je
umro tijekom epidemije gripe dok smo još bili vrlo mladi. Roditelji
su mi umrli za manje od godinu dana otkako sam se udala. Shay i ja
uselili smo se ovamo. Imali smo sina i kći. Mary Juliju i Williama
Treeja O'Neala. I ja sam, poput oca, mislila da će mi ţivjeti svatko s
jedne strane. No Mary Julia udala se za mladića iz Chicaga. Ţivi u
Lake Bluffu.
– A William?
– I on se odselio izvan Marylanda. Već godinama ne ţivi ovdje.
– Otkako je ubio Damona Jacksona? I to ste vidjeli s prozora? Ili
ste samo gledali kako zakopava tijelo?
Luisa O'Neal nije odgovorila. Tamne sive oči nepomično su
gledale niz kosinu. Što god je tada vidjela, sada joj je ponovno bilo
pred očima. Tess se gotovo saţalila, ali sada je već otišla predaleko
da bi prestala ispitivati samo zato što bi sjećanja kod nekoga mogla
izazvati bol.
– Zašto ste Fauquiera zamolili da prizna? Po svoj prilici, nitko
nikada ne bi pronašao tijelo Damona Jacksona. Kada su uhvatili
Fauquiera, pod zemljom je bilo već gotovo pet godina. Čak i da su
otkrili tijelo, vi ste bili jedini svjedok...
– Čovjek je neki put presavjestan, pretjerano oprezan – reče ona, i
dalje zagledana van. – Ljudi koji stječu veliko bogatstvo, ljudi poput
mojega oca, nepromišljeni su i odvaţni. Ljudi koji ih nasljeĎuju ili s
njima stupaju u brak, najčešće su plahi. Shy nikako ne voli
neriješene stvari. Meni se nikako nije sviĎalo da se neka ţena
zauvijek pita gdje joj je završio sin. Osim toga, na zemlji ne bismo
mogli ništa graditi dok bi se tijelo nalazilo na njemu. Pokazalo se da
je gospoĎa Jackson prostitutka i narkomanka koja ni za njegova
ţivota uglavnom nije znala gdje joj je sin. No ja to nisam znala kada
je Shay smislio plan. Meni se učinilo da je dobar.
– I tako ste se obratili Abramowitzu.
– Da, obratio mu se Shay. Rekao je da se obraća u ime jednog
prijatelja, no Abramowitz mu nije povjerovao. Nije ni bilo vaţno.
Gospodin Abramowitz je bio preopterećen poslom. I tako uţasno
siromašan. Plaćali smo mu jednako kao Fauquieru, i na isti način.
Odlično ste obavili posao, gospoĎice Monaghan, no na popisu je bilo
još laţnih organizacija: Javna kuhinja Park Heights, Ţensko društvo
pri Hramu Beth-El Gonif. Sve osloboĎeno poreza. Gospodin
Abramowitz dobro se brinuo za to. Prekršen još jedan zakon,
dakako.
– Davali ste čekove Beth-EL Gonifu? Znate da to znači "Lopov"?
Zaklada za stipendije Hanka Greenberga? Čak i ja znam da je igrao
za Detroit, a ne za Oriolese. Abramowitz je posvuda postavljao
skrivene tragove. Prošle je godine čak u upravni odbor ŢMA
imenovao vas i gospodina O'Neala. Ţelio je da netko na koncu ipak
sve shvati.
– Ne bih znala to u vezi s hramom. Ne znam hebrejski. Ali imate
pravo: Abramowitz je doista ţelio da ga uhvate. Pekla ga je savjest,
pa je ţelio da se i svi ostali osjećaju krivima. Upravo je zato ţelio ući
u firmu, kako bi ga Shay morao viĎati i, kako je sam rekao, 'svaki
dan razmišljati o tome, baš kao i ja'. A Seamon svakodnevno
razmišlja samo o tome jesu li mekinje obavile svoj posao i iz koje
skupine će biti njegova sljedeća ljubavnica: iz pravnica ili tajnica.
 Tess se dopala pomisao na zajapurenog Shaya na nuţniku, kako
sjedi i sanjari o tajnicama. No nije si mogla dopustiti da je nešto
dekoncentrira.
– I tako je Abramowitz ucjenom ušao u firmu, a oni su mu
dodijelili lijep ured s pogledom na luku i bez pravog posla.
Genijalno. Nema boljeg pristupa ako ţelite izludjeti radoholičara. U
tome je bila stvar, zar ne? Trebalo ga je izludjeti. Natjerati ga da ode
iz firme ili da se ubije.
Činilo se da su se oči gospoĎe O'Neal nekako zamračile. – Ne –
odgovori – ludilo ne bih poţeljela baš nikome.
– Vaš je sin lud, zar ne? Zato toliko donirate psihijatrijskim
ustanovama i organizacijama.
– Za mentalne bolesti redovito dajemo pribliţno polovicu
doniranog novca. – Vrlo paţljivo i promišljeno, primijeti Tess. Da je
snimala razgovor, gospoĎa O'Neal bila bi u stanju ustvrditi da ni u
jednom trenutku nije ništa priznala. No Tess nije snimala. Zbog
nekog neobičnog razloga činilo joj se da je tako sigurnija.
– Vaše filantropsko djelovanje nadoknaĎuje činjenicu da je vaš
sin nekoga ubio?
Ovaj ju je put gospoĎa O'Neal pogledala u oči. – Da, gospoĎice
Monaghan. I više nego dovoljno.
– Kako to mislite?
– Da su Williama i uhitili, ni slučajno ga ne bi proglasili
sposobnim za suĎenje. Završio bi u nekoj drţavnoj umobolnici, na
trošak savezne drţave, i ondje čekao da mu se stanje popravi toliko
da moţe izići pred sud. Ovako je na jednom zgodnom mjestu u
Connecticutu koje me stoji osamdeset tisuća godišnje... usput,
pribliţno četiri puta više od zatvorskih troškova u Marylandu. A
moja je obitelj i dalje ovdje, pomaţe široj zajednici. Da je zločin
mojega sina došao do javnosti, otišli bismo odavde i sa sobom
odnijeli i zakladu. Nigdje ne stoji da donacije moraju završiti u
Marylandu. Na gubitku bi bio grad, a ne mi.
– Tako, znači... znači, tako je bilo u interesu poreznih obveznika.
A što ako oni više vole ne izvrtati pravosudni sustav?
 – Izokreću ga odvjetnici – odgovori ona. – I porotnici. Mi smo ga
samo zaobišli.
– A Jonathan Ross?
– Onaj novinar? Što je s njim?
– Ubijen je.
– Stvarno? Čitala sam da je policija zaključila da je riječ o
prometnoj nesreći. Vozač je pobjegao s mjesta.
– On je bio na pragu ovog otkrića. Počeo je istraţivati zaklade.
Razgovarao je s Fauquierom. On bi, prije ili kasnije, sve povezao,
baš kao ja.
GospoĎa O'Neal samo se nasmiješi.
– I ja ću se naći u policijskome izvještaju, gospoĎo O'Neal? I
meni će se dogoditi nesreća?
– Seamon je sklon... panici. Vidjeli ste kako se zacrveni, kako mu
glas postaje pištav. Još jedan znak kompulzivne urednosti. Ali kada
ima vremena razmisliti... poslušati savjet... Tada je vrlo raiconalan.
– Fauquier će napisati još pisama novinarima. Ţeli da se dozna za
njegovu priču. Ţudi za pozornošću.
– Da, to je točno. Jučer ste bili kod njega, ako se ne varam. Vaše
je ime bilo na popisu. Od smrti gospodina Abramowitza pratimo tko
ga posjećuje. Danas... – Ona pogleda na ručni sat, malenu i
jednostavnu zlatnu napravu koja stoji pravo bogatstvo. – Da, već je
završilo. Shay je odrţao konferenciju za novinare u pola dva i
objavio da tvrtka preuzima ţalbe gospodina Fauquiera, u znak
sjećanja na ubijenog kolegu, gospodina Abramowitza. Larry
Chambers, vrlo sposoban mladić, vodit će njegov slučaj. A ako mu
gospodin Fauquier pokuša ispričati nešto o laţnim priznanjima,
Larry će ga uvjeriti da bi to samo moglo naškoditi ţalbi. Osim toga,
zatvorske duţnosnike obavijestiti će o tome da vi više ne smijete
posjećivati gospodina Fauquiera, kao ni novinari. Za to vam je,
znate, potrebno dopuštenje odvjetnika.
– Znam.
Sada je Tess izbjegavala pogled gospoĎe O'Neal. Ako je Luisa
kroz prozor vidjela prošlost, Tess je sada jasno vidjela budućnost.
Od Fauquierovih ţalbi neće biti ništa. Odvjetnik će mu šaputati: "Još
ne spominjite laţno priznanje. Imamo dobar plan. Objavit ćemo ga
trenutak prije nego što vam daju injekciju. Imat ćete više prostora u
medijima nego ijedan zatvorenik u zemlji.". Fauquier će tako nestati
poslušno i tiho, sjediti u komori i čekati da netko naglo rastvori
vrata, čekati da ga spasi njegov odvjetnik. Tako će umrijeti i
posljednji ţivući svjedok.
– Ne razumijem samo jedno, gospoĎo O'Neal. Zašto ste dali ubiti
Abramowitza? Savjest ga je toliko pekla da se spremao priznati?
– Bojim se, draga moja, da za to ne moţete kriviti nas. Mi
nemamo pojma tko je ubio Abramowitza, iako smo tom nekom
svakako veliki duţnici. Iz naše perspektive, stvar je ispala vrlo
lijepo. Jer je u posljednje vrijeme postajao sve problematičniji.
– Ne brine vas mogućnost da ja nekome ispričam?
– Ne. Čini mi se da na odreĎenoj razini stvari uspijevate sagledati
iz moje perspektive, gospoĎice Monaghan. Pravda je zadovoljena.
Dječak je ubijen, čovjek je priznao. Moj će sin doţivotno biti u
bolnici, a to je duţe od zatvorske kazne koju bi mu odredili. Što još
hoćete?
– Uopće ne gledam stvari iz vašeg kuta. Nikada ne bih mogla tako
razmišljati. – Tess je već gotovo vikala, očajnički se nadajući da
govori istinu.
– U tom slučaju reći ću vam i koji je drugi razlog. Vi ste nitko i
ništa. Nitko vam neće vjerovati. Ali ako ţelite malo novca, nagradicu
za upornost i pronicljivost, moţemo se lijepo dogovoriti.
– To bi mi zapravo – reče Tess, iznenadivši i samu sebe – i
odgovaralo.

29
Tess je iz kuće obitelji O'Neal otišla do jedne fotokopiraonice u
predgraĎu, svijetlog i ţivahnog lokala sa šankom i aparatom za
espresso, te hrpama gostiju. Unatoč tome što ju je gospoĎa O'Neal
uvjeravala da je odviše beznačajna da bi je trebali ubiti, osjećala se
sigurnije meĎu ljudima. Platila je korištenje računala i napisala priču
koju je ispričala gospoĎi O'Neal, sada dopunjenu pojedinostima koje
je od nje doznala. Na završetku je navela sve izvore, svojevrsnu
bibliografiju. Izravnala je i fotokopirala zguţvane, vlaţne telefaks-
poruke, platila disketu, a zatim sve stavila u omotnicu i preporučeno
poslala Kitty. Na straţnjoj strani napisala je: "Otvoriti samo u
slučaju moje smrti". Kitty je jedna od rijetkih osoba koje se bez
pogovora pridrţavaju takvih uputa. Njoj to neće biti čak ni osobito
neobično. Iako se u odreĎenim stvarima ponaša logičnije od nje,
Tyner bi odmah otvorio pošiljku.
Što je bilo najneobičnije, Tess je zamalo povjerovala gospoĎi
O'Neal kada je rekla da nisu organizirali Abramowitzevu smrt. Što je
bilo još vaţnije, činilo joj se da ne moţe dokazati ni ako su to i
učinili. Sav taj trud, sve te muke... a na koncu je riješila pogrešan
slučaj – Jonathanovu smrt i smrt dječaka kojem do prije dva dana
nije znala ni ime.
Zato sam mrzila novinarski posao. Čovjek samo dolazi do
pogrešnih odgovora.
Tada joj je sinulo nešto što joj se u glavi pojavilo poput ţohara
koji bjeţi pred kuhinjskim svjetlom, nastoji nestati u nekoj mračnoj
pukotini. Ipak, Tess je uspjela uhvatiti misao. Mrzila je novinarski
posao? Ne, oboţavala ga je. I silno se trudila. To joj je bio jedini
posao, ţivotni poziv. Novinarka je bila jer... jer...
Jer je Whitney ţeljela postati novinarkom, a s njom se nisi mogla
prestati nadmetati. Jer je Jonathan bio izvrstan novinar, a njega si
nekoć voljela i ţeljela si da on voli tebe. Jer je James M. Cain bio
novinar koji je studirao na Washington Collegeu, a nakon toga pisao
divne knjige i imao zanimljiv ţivot. Ţeljela si pisati i za to redovito
primati plaću. To ne znači da si bila novinarka. Ni spisateljica. Nego
samo kukavica i glumica. Imitacija.
Nakon što je poslala omotnicu, odvezla se kući i beţivotno se
bacila na krevet. Nije trenirala već pet dana, još od Jonathanove
smrti, a u meĎuvremenu je jela vrlo malo. Tijelo joj je bilo nekako
krhko i slabo, trbuh ravan, kao od atrofiranih mišića. Sav učinak
tjelovjeţbe gubi se za sedamdeset dva sata,ukori samu sebe Tess, a
zatim se pokuša sjetiti kada se još dogodilo da tri dana nije trčala ili
veslala. Prije pribliţno pet godina, kada je uganula gleţanj. Čak je i
tada opterećivala bicepse s limenkama rajčice Progresso i
pokušavala se pridizati drţeći se za okvir vrata.
Sada ustane, čvrsto odlučivši otići trčati, no noge su joj bile kao
od gume. Tako je izišla iz stana i počela hodati. Prvo prema sjeveru,
a zatim na istok. Četvrti kojima je prolazila bili su ugraĎene u same
temelje baltimorskoga mita, mjesta slavljena u putopisnim člancima
svih novinara koji su ikada jeli rakove u restoranu Obrycki's. Bilo je
tu mramornih trijemova, glasovitih etničkih mješavina, nepreglednih
zelenih površina u Patterson Parku. Iz daljine je sve bilo lijepo. No
Tess je znala da tinejdţeri u prolazima puše travu i puno opasnije
stvari, te da upravo zbog zločina u parku nema šetača. Znala je da je
sve manje ţena koje svakodnevno ribaju mramorne trijemove. Čak je
i Elvisov mural pomalo nestajao, tako da su ga na koncu morali
obojiti. A kada se Baltimorci okrenu protiv Elvisa, onda je stvarno
gadno.
Prošla je pokraj stare bolnice Francis Scott Key i kroz Malu
Grčku. Zrak je ispunjavao miris lišća vinove loze, pečene janjetine,
krumpira i, u blizini brazilskog restorana, mirisa svinjetine u kojem
je njezin nos prepoznao "brazilsko nacionalno jelo". Prošla je pokraj
gostionice Cesnik's. To bi mogao biti lokal Cecilijina oca. I tako je
došla sve do Dundalka, spustila se avenijom Holabird do malog i
odvratnog kompleksa u vlasništvu Abnera Macauleya.
Vrata je otvorila gospoĎa Macauley, kose za još koji centimetar
više nego kad ju je Tess posljednji put vidjela.
– Oh, bok, dušo – reče. – Nije mu dobro. Ne moţe razgovarati.
– I ne treba. – Ona se gotovo neuljudno progura kraj ţene i uĎe u
dnevnu sobu.
Gospodin Macauley izgledao je još gore, ako je to uopće bilo
moguće. Sjediji, mršaviji, krhkiji, tek ljuštura od čovjeka. Tess se
učinilo da bi mu se ruka, kada ju je dodirnula, mogla raspasti, ruka
koja je pod njezinim prstima bila suha poput prašine.
– Gospodine Macauley?
On je bio drijemao, tako da se sada trgnuo, u prvi je mah ne
prepoznajući. Pogledao je iza nje, ugledao suprugu, pa se napokon
opustio. Znači da ipak nije mrtav i ne gleda u oči amazonskog anĎela
na ulazu u raj.
– Dobit ćete svoj novac, gospodine Macauley. Cijeli iznos.
Razgovarala sam s ljudima iz odvjetničke tvrtke i obećali su mi.
Najkasnije sljedeći tjedan.
On se nasmiješi. Tess ga oprezno uhvati za jednu ruku. Dlanovi
su i dalje bili grubi, no koţa na nadlanicama bila je tanka poput
papira. Milovala mu je ruku i slušala kako diše kroz plastičnu
cjevčicu, osluškivala cvileţ naslonjača za ljuljanje. Na televiziji se
prikazivala serija o Perryju Masonu. Tess je u meĎuvremenu
zaboravila da je glavnog glumca, Raymonda Burra, nekoć krasila
mračna, zastrašujuća elegancija. Bila je zaboravila i kako je
Hamilton Burger strašljiv i koliko cendra.
– Sve sam odgledao – reče gospodin Macauley promuklim
glasom. – I nikada se ne mogu sjetiti tko je pravi krivac.
U tišini su zajedno gledali emisiju. Kao malena djevojčica, Tess
je seriju gledala s djedom Weinsteinom, a on je, baš kao i gospodin
Macauley, bio gledao sve epizode. Ona je zato i mislila da sve
funkcionira upravo tako: da svi sjede zajedno u sudnici, da se
odvjetnici vrlo često iznenade kada čuju odgovore, da se slučaj
uvijek riješi kada svjedok brizne u plač ili počne nekontrolirano
vikati. Negdje podsvjesno mislila je da će tako biti i u Rockovu
slučaju.
– Ţidovski gad – reče gospodin Macauley iznenada.
– Perry Mason? – Raymond Burr? Hamilton Burger?
– Abramowitz – odgovori on. – Ţidovski gad. – Nakon toga
ponovno je zaspao. Ona ga je i dalje drţala za ruku. Svi misle da je
na njihovoj strani, da je njihova.
– Trebali biste poći – prošapće, pomalo nervozno, gospoĎa
Macauley. Brine li se zbog mogućnosti da će se njezin suprug
ponovno probuditi ili je jednostavno plaši ta neobična ţena u
dnevnoj sobi, koja pred starim Emersonom drţi njezina supruga za
ruku?
– Svakako. – Prišla je vratima. GospoĎa Macauley pošla je za
njom. – Samo sam mu htjela reći... Sav novac nećete dobiti
odjednom. U sljedećih nekoliko godina isplaćivat će ga tromjesečno.
Svi čekovi potjecat će iz jedne mjese zaklada koja je povezana s
odvjetničkom tvrtkom. Na taj način brţe ćete doći do novca. – Ta
zamisao u glavi joj se oblikovala vrlo brzo. Ako je zaklada William
Tree već tako velikodušna s novcem, zašto i Abner Macauley ne bi
dobio svoj dio? GospoĎu O'Neal to je zabavljalo, ali je rado pristala.
Tess će šutjeti sve dok Macauley bude primao čekove.
– Što ćete s novcem? – upita sada gospoĎu Macauley.
– Oh... ništa. – Samo je slegnula ramenima, kao da je 850.000
dolara ravno trojci na lotu. – On je sada već gotov. Nekoć smo
razmišljali o Floridi. Ili o kući uz nekakav teren za golf. A sada me
zanima samo to da što manje pati.
Tess je pješice otišla do Eastern Avenuea i kući se vratila
autobusom.
– Isuse Kriste moj presveti – reče Crowu kada je upala u knjiţaru
u kojoj je on bio jedina ţiva duša. – Trebali bismo dobivati novčanu
pomoć kao dio lokalnog kolorita. Netko me upravo snimio kako kući
donosim namirnice, kao da sam nekakva Pariţanka s cekerom.
Kakav draţestan grad!
– Što je bilo sa slučajem? – upita Crow. Podignuo je pogled s
knjige i zabljesnuo je osmijehom , očito je ţeleći oraspoloţiti. –
Došla si do nečeg novog?
– Nema nikakvog slučaja – reče ona oporim tonom. Crow se
povrijeĎeno vrati čitanju.
– Oprosti. Ovo mi baš i nije neki dan. – Crow je samo šutio,
pogleda i dalje prikovanog za knjigu. Posjedovanje Antonije Susan
Byatt. Zanimljivo, pomisli. Knjiţevna poslastica u kojem muškarac i
ţena pokušavaju riješiti veliku povijesnu zagonetku i usput se
zaljubljuju. – Euj, ispričavam se. A ti meni sada duguješ objašnjenje.
 – Za što? – I dalje spušten pogled. Istinski dar za durenje.
– Nikada mi nisi rekao kako si dobio nadimak.
Tada je napokon pogleda. – Nadimak? Nije baš da nisi imala po
čemu zaključiti. Kao prvo, imaš moj rodni grad: Charlottesville u
Virginiji.
– Vrana9 je zaštitni znak sveučilišta Virginija?
– Drugo: naziv mojeg benda.
– Po' White Trash. I?
– Treće: moji inicijali.
Sada se već morala zamisliti. Eula ih je samo jednom, kada je
Kitty Ferlinghettiju rekla kako se točno zove. – E. A.?
– Tako je. Tata nije mogo odoljeti mogućnosti da sina jedinca
nazove Edgar Allan, po velikom virginijskome piscu.
– Oprostit ćeš, ali Edgar Allan Poe je baltimorski pisac.
– Rodio se u Virginiji. Umro je u Baltimoreu. Tako da je
diskutabilno tko polaţe više prava. Bilo kako bilo, tata mi je počeo
čitati Poea još dok sam bio dijete... pjesme, ne sve one mračne stvari.
A kada je čitao "Gavrana", nisam imao pojma o čemu priča. Tata mi
je objasnio da je to jedna velika crna ptica. A ja sam, pronicljivošću
tipičnom za šestogodišnjaka, upitao: "Zašto vranu lijepo ne zovu
vranom?" I otada sam vrana. Bolje je nego Edgar ili Ed. – Crow
zatvori knjigu. – Eto, napokon si riješila zagonetku.
– Znači da ti se bend zapravo zove Poe White Trash?
– Tako je. Ime je super, nadilazi klasne razlike. Seljačine iz
Hampdena i Remingtona dolaze jer misle da je to radnički bend. Ali
sviĎa se i knjiški nastrojenim studentima.
– Ali baš i nije politički korektno, zar ne? – to je rekla onim
neobičnim učiteljskim glasom koji je Crow kod nje nekako uvijek
nadahnjivao. – Ako malo bolje razmisliš, to "bijelo smeće" u nazivu
prenosi poruku o rasnoj nadmoći.
– Dovraga, ne trebaš traţiti ubojicu Michaela Abramowitza.
Trebaš pronaći smisao za humor koji si izgubila.

9
engl. crow
 Tess, koja je imala dojam da je s punim pravom dosegnula tek
stečenu mrzovoljnost, šokirala je i samu sebe briznuvši u plač zbog
tog blagog prijekora. Drţeći kupljene namirnice, plakala je i plakala,
nimalo glamourozno, jecala tako da joj se treslo cijelo tijelo. I nos joj
je curio, oči počele otjecati, no ipak se nije micala i nije ispuštala
stvari. Plakala je zbog Jonathana, plakala zbog Abramowitza.
Plakala je zbog Damona Jacksona. Plakala je jer je posljednja dva
tjedna stezala omču oko vrata bliskog prijatelja, sustavno eliminirala
sve ostale moguće osumnjičenike. Gotovo i nije primijetila kada ju je
Crow zagrlio, stiskao je sve dok joj nisu presušile suze.
Crow nije bio od onih koji će vam ponuditi rupčić ili čak
zguţvanu papirnatu maramicu. Stoga je nos obrisala rukavom.
– No, da, to je već bilo zgodno – reče. – Oprosti.
– Ne trebaš se ispričavati.
– Trebam. Umorna sam. Iscrpljena. Jedan od mojih prijatelja je
poginuo, a drugi je vjerojatno ubojica. A meni je svejedno. Iskreno
govoreći, u usporedbi s nekim ljudima koje sam u posljednje vrijeme
upoznala, Rock mi izgleda krajnje zdravo i konkretno. Razljutio se i
ubio... privremena neuračunljivost. Vjerojatno se čak i ne sjeća.
Moţda bi Tyner trebao krenuti u tom smjeru. Pridobiti veći dio
porote, dovesti Avu za svjedoka, pa bi zagrizli. Zbog takve ţene
muškarci su u stanju ubiti.
– To je, valjda, kompliment. Ali ako nešto i znaš o čovjeku koji bi
ubio zbog tebe, znaš da bi mogao ubiti i tebe.
– Poprilično si pametan za jednog... koliko ti je uopće godina?
– Dvadeset tri. Samo sam šest godina mlaĎi od tebe. – Sada je od
nje uzeo vreću s namirnicama i poloţio je na pult, a zatim je
privukao. Tess podigne pogled prema njemu, a zatim se predomisli i
spusti glavu, tako da joj se poljubac odbio od čela. Nastojala je
skupiti dovoljno odlučnosti da odbije sve daljnje pokušaje kada je u
prodavaonicu ušla Kitty, čije su visoke potpetice na drvenome podu
lupkale poput kastanjeta. A to je bilo neobično, budući da se Kitty
inače kretala bešumno, bez obzira na obuću.
– Oprostite što smetam – reče, mašući nekakvim papirom. – Ali
htjela sam biti sigurna da će Tess dobiti poruku koju su joj popodne
ostavili na broju u uredu. Zvao te kompić s veslanja. Kaţe da morate
razgovarati. Rekao je da sutra rano doĎeš u klub, prije ostalih.
– Kada točno?
Kitty se zagleda u vlastiti rukopis. – Pet i petnaest.
– Tipično... Ţeli se vidjeti samnom, ali ne ţeli propustiti ni minutu
jutarnjeg svjetla za veslanje. Toliko je djelotvoran da će za vrijeme
razgovora vjerojatno raditi sklekove i trbušnjake.
Uzela je stvari i uputila se prema straţnjem stubištu. Ali nije
mogla načas se ne osvrnuti prema Crowu. Smiješio se, kao da je
znao da bi u drugom pokušaju uspio. Bio je to neobičan tjedan.
Neobičan mjesec.
Strogo uzevši, razlika izmeĎu ustajanja u pet i u pet i petnaest
iznosi petnaest minuta. No Tess je taj raniji termin bio uţasno
problematičan, osobito nakon cijelog tjedna bez veslanja.
Razmišljala je kako bi mogla ostati u krevetu, pretvarati se da uopće
nije dobila Rockovu poruku. Ali ljudi u knjiţaru zovu upravo zbog
toga. Znaju da je Kitty pouzdanija od Tessine telefonske sekretarice.
Izišla je kroz knjiţaru, dobro pazeći da zaključa vrata. Nije imala
povjerenja u straţnju uličicu, pogotovo po mraku. Središtem grada
vozila se u tišini, još prepospana za radio i bilo kakve zvukove.
Klubom je vladala tama. Na parkiralištu nije bilo automobila, a
nigdje nije bilo ni traga Rockovu biciklu. On, naravno, zna da ona
ima ključ – bila je to kopija ključa koji je ukrao upravo on. Torbicu
je zaključala u prtljaţniku, otključala ulazna vrata, ključeve ubacila u
jedan prazni ormarić te se ispruţila na strunjači u maloj dvorani
izmeĎu dviju svlačionica. U blizini se nalazila šipka s utezima od
dvadesetak kilograma. Ona je odsutno uzme i stane podizati u
leţećem poloţaju. Za nju je bila prelagana. Što se dogodilo s onim
ciljem od pedeset kilograma i miljom pretrčanom za sedam minuta?
Što je bilo sa svim ciljevima koje je postavila za jesen? Potisnuo ih
je, kako je očekivala, najlakši posao u ţivotu.
Iz muške svlačionice začuli su se koraci i ona pogleda u tom
smjeru, očekujući moćne Rockove potkoljenice na vratima. Umjesto
toga, ugledala je donji dio ribarova tijela, s velikom košarom u
rukama, zaštićenima rukavicama, debelim crnim gumenim čizmama
na nogama. Izišao je na kratku pauzu, uputio se prečicom kroz
zgradu – to nije dopušteno, ali kakve to veze ima s njom? I dalje je
dizala utege, posve nezainteresirana, sve dok ipak nije podignula
pogled i ugledala nešto neobično. Ribar je nosio skijašku kapu preko
lica.
– Čujte... – reče dok je ovaj nešto petljao s košarom, a zatim
izvadio revolver.
– Ţao mi je – reče i nacilja.
Tess baci šipku prema njegovoj glavi. Zahvatila ga je posred prsa
i oborila. Pao je uz mukao udarac, a pištolj mu je ispao iz ruke. Iako
ima tek dvadesetak kilograma, šipka je postigla ţeljeni učinak. Ali
kada je pokraj njega pokušala odjuriti u svlačionicu, on ju je ščepao
za gleţanj i povukao na pod. Sada je puzao prema pištolju i
istodobno je nastojao drţati za gleţanj. Tess se oslobodi stiska,
ustane i kruţnim stubištem pojuri prema spremištu za čamce.
Ondje je bilo mračno, te se samo mogla nadati da napadač ne zna
gdje su prekidači, skriveni iza vratašca u podnoţju stubišta. Zastane
li i stane traţiti svjetlo, njoj se moţda ukaţe prilika da iziĎe na mol.
Iza sebe začula je teške korake na metalnim stubama. Bojeći se
uspraviti, puzala je na suprotnu stranu, provlačeći se ispod nizova
obješenih čamaca. Oh, vidiš li... Zašto joj glavom sada prolazi
himna?
Betonski je pod bio hladan, to je dobro osjećala na dlanovima i
koljenima. U prvi osvit... Dakako da je brine svitanje. Gotovo se
nasmiješila jer je uspjela utvrditi logičku vezu. Kroz izduţene
prozore na vratima ubrzo će početi dopirati jutarnje svjetlo. Ali ako
podigne vrata za izlaz na mol, svjetlo će biti iza nje i tako će postati
savršenom metom.
Dio po dio, zamišljala je raspored u zgradi. Do vrata ima oko dva
metra. Po jedna vrata nalaze se na završetku svakog dugačkog uskog
reda. Metak bi mogao uništiti neki od prelijepih čamaca Veslačkog
kluba. Iako je pomisao glupa, nikako ne bi ţeljela da je dug prati i
kroz cijelu vječnost.
Tess je nastavila sve dok je imala dovoljno prostora. Tako se na
koncu šćućurila u jugoistočnome kutu. Moţda bi se mogla skrivati
do dolaska ostalih veslača. Sada pogleda na sat. Pet i dvadeset. Ne,
ne moţe se još deset minuta ovako igrati skrivača. Osim toga, moţda
nitko i ne doĎe tako rano. Većina veslača dolazi tek oko šest. Uskoro
će se pojaviti svjetlo, njegove će se oči priviknuti na tamu i tako će
je pronaći. Eula je škripu gumenih čizama, dok je koračao amo-tamo
i strpljivo uzdisao. Čekao ju je uz zapadni zid, čekao da pojuri prema
stubama.
Hoće li se naći u novinama? S obzirom na vrijeme, ima dobre
izglede da se naĎe na naslovnici. Konačna verzija večernjih novina
uvijek traţi neki jeftin, aktualni zločin, kako bi se stvorio dojam da u
kasnijim izdanjima ima pravih novosti. U glavi je pokušavala
napisati članak. Dvadesetdevetogodišnja ţena iz Baltimorea
pronaĎena je danas mrtva... Ţena iz Baltimorea, glasovita gotovo
koliko i Muškarac iz Peorije. Umrla je, pala kao ţrtva i tako je
spašena. Ali kojim će se riječima, uguranima izmeĎu dvaju zareza,
Tessin ţivot saţeti i prenijeti budućim naraštajima? To se zove
apozicija. RoĎena i odrasla u Baltimoreu? Bivša novinarka?
Prodavačica u knjiţari? Visoka i mršava brineta s prednjim zubima u
predsoblju? Zamišljala je redakcijskog izvjestitelja kako, nadvijen
nad tipkovnicu, zadovoljno razmišlja o pojedinostima, o toj maloj,
spoznatljivoj zagonetki. Ţivopisno, ali ne pretjerano, sve se vrlo lako
moţe prepričati na kartici i pol i za petnaest minuta. Izvještaj u
jednom izdanju, u sljedećem tek crtica.
Dvadesetdevetogodišnja ţena iz Baltimorea, a policija navodi
kako je riječ o nezaposlenoj ţeni koja se igrala detektivke... Da, to je
to, osim što umjesto kako treba stajati da. Da je riječ...
Eizma je cviljela, sada dolazila sve bliţe. Euo se zvuk samo jedne
čizme. Jednim prolazom prema njoj, drugim prolazom natrag. Prvo
jutarnje svjetlo počelo je ulaziti u spremište, provlačeći se uz rubove
teških metalnih vrata. Sada kada je bolje razmislila, učinilo joj se da
su riječi "u prvi osvit" zapravo odličan primjer redundancije. Kakav
još moţe biti osvit ako nije prvi? Eizma kao da je neskladnim
tonovima pratila melodiju u njezinoj glavi. I crveni sjaj što
rasprskava se gore. Boţe, kako samo mrzi tu pjesmu!
Pokušala se još više uvući u kut, šćućuriti se koliko je god bilo
moguće, pa je i nehotice prigušeno kriknula kada joj se u leĎa zario
odlomljeni komad drva. Slomljeno veslo. U prvi je mah u sebi
opsovala nemarnog veslača koji ga je ostavio. A zatim ga je ščepala i
čvrsto stisnula, osluškujući zvuk čizama. Osim toga, tip je bio
potpuno bešuman. Toliko da je to u njoj budilo još veći strah. Tip
nije glup, od onakvih koji imaju osjećaj da moraju objašnjavati zašto
nekoga trebaju ubiti. Je li on ubio Abramowitza? Ili Jonathana? U
svakom slučaju, potpuno mu je svejedno hoće li Tess u grob otići
upoznata sa svim pojedinostima. Vaţno je samo da nestane s ovog
svijeta.
Ponovno je začula škripu čizme. Krenuo je posljednjim prolazom.
Prolazom u kojem je ona. Škrip, škrip, škrip. Točno prema njoj. I
reci mi vijori li stijeg već?
Razmatrala je mogućnosti koje su joj preostale. Moţe se i dalje
skrivati, pod pretpostavkom da je skrivena. Moţe ga preklinjati,
odugovlačiti. I jedno i drugo kukavički je pristup i nije joj posve
strano. Čekala je, osluškivala korake, gledala kako se čizme
pribliţavaju kroz polutamu. Ako mu vidi noge, to znači da će on za
koji trenutak ugledati nju. Razmišljala je o početku utrke, jurnjavi,
utrci o kojoj odlučuje prvih nekoliko zaveslaja. "Etes-vous pret?
Partez" Spremni? Kreni! I nakon toga prasak pištolja.
Ovdje nema kazne za prerani start. Bila je na samome podu, s
veslom u ruci, lica poloţena na beton. Koţne čizme nalazile su se na
pribliţno pola metra od njezina nosa. U glavi joj sijevne Zdravo
Marijo, a nakon toga jedinih nekoliko rečenica na hebrejskome koje
zna zahvaljujći Pashi. Zašto je ovo jutro drukčije od ostalih? Jer se
netko sprema ubiti te.
Piljila je u njegove čizme i razmišljala o nedovršenom ţivotu,
pitala se hoće li novine uz članak objaviti i pravi nekrolog. Moţda i
neće. Ljutilo ju je to kako će se odnositi prema njezinoj smrti. Još
jedna mala, beznačajna smrt, nedovoljna čak i za ono što pisci
nekrologa nazivaju mort du jour. Zasluţila je više od toga. Ali ako
ţeli nešto bolje, morat će još malo ţivjeti i drukčije umrijeti.
I dalje tako nisko, naciljala je i veslom ga raspalila po
goljenicama, koliko je jače mogla. Pogodila ga je točno iznad ruba
gumenih čizama, a zatim ustala uz uţasan krik, zvuk kakav iz nje
nije izišao nikada, zvuk kakav više nikada neće ispustiti. Drugi put
plosnatim dijelom vesla zahvatila ga je posred lica, tako da je i sama
posrnula od siline zamaha. Kakva snaga. Kakva eksplozivnost. Da je
i u nekoj utrci uspjela skupiti toliko adrenalina, Washington College
imao bi najbolji ţenski osmerac u zemlji. Ona sada ponovno
zamahne i odbaci ga na leĎa. On je, meĎutim, i u padu ovaj put
objema rukama zadrţao pištolj. Odlično – nema slobodnu ruku
kojom je moţe uhvatiti.
Ona ga preskoči i pojuri prema vratima točno ispred sebe,
povlačeći uţe tek toliko da su se podignula tridesetak centimetara i
da se uspjela otkotrljati kroz otvor. Napadač je širi od nje. Ako ţeli
krenuti za njom, morat će zastati i još podignuti vrata. Našavši se
vani, pogledala je gore, prema aveniji Waterview koja je u to doba
dana bila prazna. Ključevi od auta ostali su u svlačionici. Vrata
zaškripe. Otvarala su se, a konopac su vukle grube, nestrpljive ruke.
Koliko brzo tip trči? Koliko precizno gaĎa? Koliki je domet zrna?
U glavi joj se odnekud pojavi izreka "izmeĎu vraga i dubokog
plavog mora" i ona pogleda ne preduboki i ne osobito plavi
Patapsco. Nekoć joj je to bila najuţasnija noćna mora. Na mjestu te
more upravo se našlo nešto drugo. Koliko su je noge nosile pojurila
je na suprotnu stranu asfaltirane staze, sjurila se prilazom i drvenim
molom, te se bacila u vodu koje se donedavno uţasavala. Čvrsto
stisnutih usta ronila je sve dok više nije mogla izdrţati pečenje na
cijeloj koţi, kada joj se već učinilo da će joj se rasprsnuti pluća.
Izronila je na tridesetak metara od mola. Je li se dovoljno
udaljila? Nije imala pojma o pištoljima i njihovu funkcioniranju.
Začula je dva hica i ponovno zaronila, skrenula prema zapadu,
prema marini i tvornici stakla, klizila pod površinom, svakih
dvadesetak metara izranjala kako bi udahnula. Začula je još dva
pucnja, no sada se već našla gotovo u samoj marini. Zaustavila se
kod prvog plovila, širokog čamca, i uhvatila se za bok. Provirivši iza
njega, pogledala je prema klubu, iskašljavajući prljavu vodu.
Tip je stajao na molu i gledao na sve strane. Iza njega su se
uočavali prvi znakovi aktivnosti u klubu. U spremištu je bilo
uključeno svjetlo, automobili su dolazili na parkiralište. Usamljeni
veslač prilazio je vodi s veslima. Onaj muškarac osvrnuo se prema
klubu, još jednom pogledao vodu, a zatim prinio pištolj glavi i
opalio. Još dok je povlačio otponac, veslač je ispustio vesla i potrčao
prema njemu vičući, ţeleći ga spriječiti.
Tess se i dalje drţala za čamac. Na krmi je imao ime, jedan od
onih hirovitih naziva koje vlasnici plovila toliko vole. Paddyjeva
kola, bilo je ispisano veselim zelenim slovima. Još se drţala za
čamac, zagledana u ta slova, kada ju je netko iz prodavaonice
napokon uočio i po nju poslao čamac. Po nju je došao Rock. Bez
riječi je odvojio njezine prste od većeg čamca, izvukao je u mali
motorni čamac i doveo na kopno.
Pokušao ju je spriječiti, no ona je svakako htjela pogledati tijelo.
Bilo je to neobično uredno samoubojstvo. U desnoj sljepoočici imao
je crnu rupicu, a ispod glave skupljala se lokvica krvi. Osjećala je
miris spaljene vune na mjestu na kojem je barut došao u dodir s
pletenom maskom. Ne obazirući se na Rocka, uklanjajući njegovu
ruku kao da je riječ o nekakvom slabašnom starčiću, Tess se spustila
na koljena i pridignula masku s lica.
Usta su bila napola otvorena, tako da su se vidjeli besprijekorni
bijeli zubi. AnĎeoski puni obrazi, pozamašan trbuh ispod kratke
jakne. Čak i u smrti, čak i nakon pokušaja ubojstva, bilo je to ipak
privlačno lice. I tijelo se odlikovalo vedrom puninom koja je
podsjećala na golobradog Djeda Mraza.
– Vrlo ste savjesni, gospoĎice Monaghan – rekao joj je više puta
Frank Miles. Tada joj se činilo da njegove riječi treba shvatiti kao
kompliment.
 30
Nakon injekcije protiv tetanusa i razgovora s dvojicom detektiva
koji su nastojali rekonstruirati jutrošnje dogaĎaje, Tess se povukla u
krevet – točnije u Kittyin krevet – obuzeta gadnim oblikom paranoje.
Dvaput je odjurila u Kittyinu kupaonicu obloţenu tirkiznim
pločicama i povratila još nekoliko gutljaja Patapsca. Mišići i
zglobovi bili su joj ukočeni i bolni, kao što je čest slučaj kod
povišene temperature. Posve iscrpljena, pokušavala je zaspati, no
čim bi počela tonuti u san, naglo se budila, krajnje uţasnuta.
Frank Miles bio je plaćeni ubojica koji je radio za obitelj O'Neal.
To nije ispričala policiji; nije im rekla ništa osim najosnovnijih
činjenica, jer se pribojavala da će je prebaciti u Spring Grove i da će
se probuditi u bolničkoj sobi punoj jadnih Williama O'Neala čije si
majke ne mogu priuštiti alternativne pravosudne sustave. Miles je
ubio Abramowitza i vjerojatno Jonathana. Nema sumnje da je ţelio
ubiti i nju. Okladila bi se u bilo što da je jutros onako zamahivao
Macauleyjevim pištoljem ukradenim iz Abramowitzeva ureda.
Moţda je zapravo krenuo s namjerom da svali krivnju na staroga, a
Rock mu je onda ponudio bolju priliku.
Ne, to ne bi išlo, čak ni u njezinoj umornoj i zbrkanoj glavi.
Profesionalac ipak ne bi vrebao u Lambrechtu kao čuvar i čekao
priliku. Ne bi morao nekome ukrasti pištolj. I posve je sigurno da se
ne bi ubio kada bi se našao u bezizlaznoj situaciji. Od svih smrti i
zamalo izbjegnutih smrti, samo je Jonathanova izvedena stručno.
Miles je bio amater. Poput nje. Jedina veza sa Seamonom O'Nealom
bila je kompulzivna urednost. Onako velikodušan, pripisao joj je
rješavanje Abramowitzeva ubojstva kada zapravo nije bila dalje od
rješenja. Vjerojatno postoje hrpe fizičkih dokaza koji ga povezuju s
Abramowitzevim ubojstvom, no nitko se na njih nije obazirao.
Naposljetku, on je bio čuvar, on je pronašao tijelo, on je s tepiha
uklonio mrlje krvi.
Na koncu je zaspala, tijelo joj se prepustilo snu kao što se
prepustilo rijeci. Nije se ţeljela pustiti, ali nije bilo druge. Kada se
probudila, već je bilo gotovo šest i sobom je vladala polutama. Kroz
providne zastore koji su zakrivali Kittyin krevet sa stupovima, uočila
je da je netko čeka.
– Kitty? – Glas joj je bio grlen i hrapav. Danas se već dvaput
otuširala, no imala je osjećaj da neke dijelove bića jednostavno ne
moţe oprati. Činilo joj se da joj se sloj riječne vode zadrţao s
unutarnje strane ušiju, usta i grla. Prianjao joj za kosu, koja je i dalje
bila ljepljiva i tvrda. – Crow?
Krevetu uto priĎe mala Cecilia, s presavijenim novinama pod
rukom. Kao i uvijek, izgledala je nestrpljivo. Sada odmakne zavjese.
– Tvoja teta rekla je da mogu pričekati dok se probudiš, ali i da će
mi baciti rječnik u glavu ako ti ne budem dopustila da spavaš. Ovdje
sam već skoro cijeli sat.
Tess se još više uvuče pod pokrivač, navuče ga do brade. – Ţao
mi je, Cecilia, baš i nisam raspoloţena... Danas ti ne mogu pomoći s
istragama. Moţeš doći poslije?
– Tko kaţe da mi je potrebna pomoć? Nikada ti nije sinulo da bih
i ja mogla pomoći tebi?
Cecilia rastvori novine. Bilo je to završno večernje izdanje, no
Tess se ipak nije pojavila na naslovnici. Štoviše, našla se na
posljednjoj stranici vijesti iz savezne drţave, pokraj vremenske
prognoze. Moţda bi se našla na boljem mjestu da je poginula.
– Šezdesetdvogodišnji bivši pomoćnik ravnatelja srednje škole
ubio se ispred baltimorskog Veslačkog kluba, nakon što je ondje
napao jednu ţenu", čitala je polagano Cecilia.
Zamjenik ravnatelja? Mislila je da je Miles bio podvornik u
gradskim školama. No to je zaključila samo zbog posla koji je
obavljao u vrijeme kada ga je upoznala. Miles je tada rekao samo: –
Prije sam radio u školi.
Cecilia je nastavljala, sve brţe, a u njezinu izgovoru s vremena na
vrijeme čulo se karakteristično baltimorsko "o". Inače gotovo i nije
bilo prepoznatljivog naglaska. Bio je to trik koji je zahtijevao puno
više napora nego šišanje nakon kojeg je pustila da joj kosa poprimi
prirodnu boju. – Policija sada istraţuje mogućnost da je Frank Miles
povezan s nedavnom smrću Jonathana Rossa. Taj dogaĎaj vidjela je
ista ta ţena, Theresa Esther Monaghan iz ulice Bond. Gospodin
Miles upoznao je gospoĎicu Monaghan, koja radi za odvjetnika
Tynera Grayja, kada je s njim razgovarala u vezi s ubojstvom
Michaela Abramowitza. – Ona sada odbaci novine na krevet.
– Osim što je to jedan od najlošije napisanih članaka koje sam
ikada vidjela, baš mi i nije jasno zašto si došla ovamo da mi ga
pročitaš. Ali, hvala na trudu.
– Nije stvar u članku. Nego u fotografiji.
Tess uzme noivne i pogleda Franka Milesa koji se ljubazno
smiješio na sluţbenoj fotografiji staroj najmanje petnaest godina.
Lijepo od školske uprave što su je ustupili novinama, pomisli Tess.
Bi li bili toliko spremni na suradnju da je još radio kod njih?
– Tipičan portret. Takvu fotografiju u kartonu vjerojatno ima
svaki ravnatelj u gradu. Što je toliko zanimljivo?
– Da nema fotografije, po imenu ga se ne bih sjetila. Znam Franka
Milesa. Pokušao se učlaniti u ŢMA. Abramowitz je branio dvojicu
muškaraca koji su mu silovali kći.
– Znao je kako se skupina doista zove ili je samo zahvaljujući
sretnoj podudarnosti prava ŢMA nabasala na ŢMA?
– To nikada nećemo doznati. – Cecilia sjedne na krevet. – Pru ga
je odbila, naravno, kao i uvijek. Sada mi je jasno da je izvorne
članove birala tako da doĎe do ţena koje se neće previše zanimati za
financije unutar organizacije. Traţila je slabe, pasivne osobe. Nije
ţeljela ljude nad kojima nije mogla imati nadzor.
– Je li se razljutio kada ste ga odbile?
– Nije. Bio je vrlo ljubazan i pun razumijevanja. Na sastanak je
donio kolače, pa mu je Pru dopustila da ostane. Samo tada. Kći su
mu s prednje i straţnje strane silovala dvojica mladića iz kvarta,
dečki iz njezina razreda. Rekli su da je mala kurva koja je spavala sa
svima u kvartu. Ona se ubila mjesec dana nakon što ih je sud
oslobodio. Pru je gospodinu Milesu rekla da se treba obratiti skupini
za osobe čija su djeca počinila samoubojstvo.
 Tess se sada sjeti njegove polumračne dnevne sobe, prašnjavih
fotografija na zidu. "Nemam djece", rekao joj je. "Samo nećake i
nećakinje". Ali vidjela je onu lijepu djevojku na dodjeli svjedodţbe.
– To moţeš dokazati? I drugi će se sjetiti?
– Na par sam koraka ispred tebe... još jednom. – Cecilia se
nasmiješi. – Ispunio je pristupnicu kako bi mogao dobivati naše
obavijesti. Pru zapravo nikada nije slala ništa osim poziva na
doniranje novca. Navela sam je da mi je da kada sam popodne
vidjela novine. Dignula je veliku frku, no samo sam je podsjetila da
više nije u mogućnosti odlučivati o svemu.
Sada je rastvorila neki stari papir. Frank Miles imao je uredan i
jednostavan rukopis. Tess je prepoznala njegovu adresu u
zapadnome dijelu grada.
– S ovim ćeš se obratiti policiji?
– To mi je sljedeća postaja. Ne zato što mi je osobito stalo do
tvojeg prijatelja, iako drţim da nitko ne bi trebao izdrţavati kaznu za
zločin koji nije počinio. Ţelim da javnost dozna kako je jednog
dragog i blagog čovjeka izbezumilo to što se dogodilo njegovoj
kćeri. Da je Abramowitz mene natjerao u smrt, bilo bi mi drago znati
da bi ga i moj tata ubio.
Tess je uhvati za podlakticu. – Znam da mrziš Abramowitza, ali
taj je čovjek ipak imao kakvu-takvu savjest. Uţasno su ga mučile
pojedine odluke koje je morao donijeti i zbog većine njih morao je
platiti. Pročitala sam dijelove njegova dnevnika. Bio je vrlo...
svjestan sebe. Dok sam čitala, nekako mi je postao simpatičniji.
Kutovi Cecilijinh usana pomaknuli su se na vrlo neobičan način, a
ta se grimasa, strogo uzevši, mogla nazvati i osmijehom. Krajevi su
se pridignuli, na desnome obrazu ukazala se naznaka rupice, no to je
ipak bilo najtuţnije lice koje je Tess ikada vidjela. – Je li u dnevniku
spominjao slučajeve silovanja?
– Pa, nisam pročitala sve – reče Tess. Odgovor je zvučao
neuvjerljivo, čak i njoj. Cecilijini stavovi bili su joj razumljivi.
Michaela Abramowitza moţda i jesu mučili slučajevi koje je vodio,
optuţenici koji su trebali dobiti smrtnu kaznu, činjenica da se toliko
otuĎio od prava, neuspješan napad na Seamona O'Neala. No
slučajevi silovanja nisu mu bili vaţni.
– Da. Tako sam i mislila. Jesi kada čitala Don Quijotea?
– Ne, stalno mi je na popisu, ali... Kao klinka gledala sam
Čovjeka iz La Manche u Painters Millu.
– Časne te tjeraju da čitaš... Glavom mi se neprestano vrzma ova
rečenica: "Kakvu hvalu zasluţuje lutajući vitez kada poludi kada su
mu namjere časne?" Frank Miles imao je časne namjere, Tess.
Njegova se obitelj drţala pravila i zato je doţivjela katastrofu.
– Nije imao dobre namjere u slučaju Abramowitza. Ako je ţelio
osvetiti kćerkinu smrt, trebao je ubiti silovatelje.
Cecilia slegne ramenima. – Moţda i jest. I ja mogu malo istraţiti
stvar. Dvojica koja su mu silovali kći poginula su prošle godine u
prometnoj nesreći. Zajedno, samo njih dvojica. Moţda tek slučajno...
Na te riječi prišla je vratima, a zatim se okrenula. – Ţao mi je što
te Frank Miles pokušao ubiti. To je vjerojatno bilo potpuno
nepotrebno.
Tess se i protiv volje morala nasmijati. Cecilia je imala taj dar da
je tjera na smijeh u najneobičnijim situacijama, kada joj se činilo da
joj više nikada ništa neće biti smiješno. Još se smijuljila kada je
ponovno utonula u san, ovaj put miran i okrepljujuć. Probudila se u
subotu ujutro. Kitty je klečala uz krevet, tresla je i budila, govorila
da je na telefonu čeka Tyner. Policija je pristala ponovno razmotriti
fizičke dokaze. Cecilia nije bila jedini novi svjedok. Ava Hill, u
pratnji odvjetnika i mentora Seamona O'Neala, odjednom se sjetila
raznoraznih sumnjivih oblika ponašanja Franka Milesa.
Sredinom listopada povučena je optuţnica protiv Darryla "Rocka"
Paxtona. Bilo je to tjedan dana uoči utrke Charm City Classic.

EPILOG
Tess, Whitney, Crow i Cecilia stajali su na zapadnoj strani mosta
Hanover Street, naslonjeni na ogradu, i čekali početak Rockove
utrke.
– Sada ga treba zvati Memorijalni most vijetnamskih veterana –
pouči ih Whitney. – Ali nitko ga tako ne zove. Vijetnamski veterani
traţe da idući mjesec, na Dan veterana o tome napišemo uvodnik.
– Super, još jedna skupina ţrtava koja traţi svoja prava – reče
Tess, pa pogleda Ceciliju. – Oprosti. Nisam mislila...
Cecilia slegne ramenima. – Ništa zato – reče najnovija
ravnateljica ŢMA, koja je samo u tri tjedna vrata organizacije
otvorila svim ţrtvama seksualnog zlostavljanja, kao i njihovim
roĎacima i bračnim drugovima. Usto je preplavila sve medije. Što je
bilo najneobičnije, pred televizijskim je kamerama uspijevala biti
taktična i promišljena. OsuĎivala je postupke Franka Milesa, ali je
tvrdila da su ga na to navele okolnosti.
Sada su začuli klicanje iz gomile: utrka na dvije tisuće metara
napokon je počela. Crow i Cecilia, koji čak i nisu točno znali u
kojem je čamcu Rock, vikali su i pljeskali bez reda i pravog cilja.
Whitney, koja je utrku promatrala dalekozorom, samo je odmahnula
glavom i predala ga Tess. Rock je bio naprijed, no ritam mu je bio
loš, forma nikakva. Tess je bilo jasno da se nimalo ne štedi, da će
prije završetka kolabirati. Kraće utrke, izravne utrke s drugim
čamcima, oduvijek su mu padale teţe od duţih utrka, utrka u kojima
su mu suparnici bili sat i on sam.
Pet čamaca prošlo je ispod mosta i pojavilo se na suprotnoj strani
prije nego što je Tess uspjela prijeći prometni most i smjestiti se za
promatranje završnog dijela utrke. Rock je i dalje vodio, no bilo je
očito da mu ponestaje energije. Najbliţi čamac sustizao ga je
centimetar po centimetar. Tess je nogama pritiskala pločnik, kao da
ga time moţe nekako dodatno pogurnuti. On je ipak odrţao tempo,
ciljnu liniju prešavši ispred najbrţeg suparnika, ali daleko od
osobnog rekorda.
– Izgleda da prekid zaruka i optuţnica za ubojstvo baš i nisu
čudotvorno sredstvo za poboljšavanje rezultata – reče Tess.
– Nije baš nešto – sloţi se Whitney – ali morat će se zadovoljiti.
S mosta su se uputili prema pristaništu, kako bi nošenjem čamca
pokazali odanost Rocku. Uz obale Patapsca sve je izgledalo kao da
je šira Whitneyina obitelj priredila veliki susret: hrpe muškaraca bez
čarapa u kariranim hlačama i puloverima s V-izrezom, ţene u
ţutozelenim nijansama, toliko plave kose da je sve blještalo.
Kada su se pribliţili klupskim prostorijama, Tess je uvidjela da je
obuzima nelagoda, da bi najradije nekako ustuknula. Ubrzo će se
morati vratiti onamo, osobito kada se unutra naĎe i njezin vlastiti
Alden, dio naknade koju će dobiti od Rocka i Tynera. Ţeljeli su joj
kupiti nešto skuplje i suvremenije, Vespolija ili Pococka, no Tess
nije popuštala ni za milimetar. Alden je izdrţljiv, vrlo prikladan za
njezin način treniranja i teško se moţe prevrnuti. Ionako se ne kani
ubrzo vraćati na Patapsco.
Tyner ih je čekao na najbliţem molu, gdje je nezadovoljno
ţmirkao. Čak i s tog mjesta, daleko od ciljne ravnine, bilo mu je
jasno koliko je Rock loše veslao. No kada se pojavio Rock, potišten i
natopljen znojem, Tyner se namiješio i dao mu bananu, da
nadoknadi kalij. Predavanje moţe i pričekati. Whitney ga ogrne
pokrivačem, dok je Tess Crowu pokazivala kako čamac postaviti na
postolje na kojem će ga prije spremanja oprati. Usred sve te
pomutnje, Cecilia se drţala po strani, ne uspijevajući se oteti dojmu
koji je na nju ostavljala veličina Rockova tijela.
Tess je odjednom osjetila sreću kakvu nije osjetila već mjesecima.
Uţivaju u prelijepom jesenskome danu, ona je ţiva, Rock ponovno
vesla i vratit će se u vrhunsku formu prije Mrazovske regate u
Philadelphiji, posljednje utrke sezone. Oko nje su prijatelji, stari i
novi. A ubrzo će dobiti i posao: Tyner je obećao da će joj naći
početnički posao kod jednog poznanika, odvjetnika kojem treba
stalni istraţitelj. Pred njom je četrdesetosamsatni radni tjedan, sa
svim pogodnostima. Već je zamalo počela ţaliti za bezbriţnim
ţivotom.
Malo-pomalo, sve nekako dolazi na svoje mjesto. Još je i u snu
stekla takva dojam, čak i dok je čitala kratke članke u Beacon-
Lightu. Prvo je objavljeno kako je povučena optuţnica protiv Rocka
kada je policija postala uvjerena da je Miles ubio Abramowitza i
Jonathana. Nekoliko dana nakon toga, objavljen je kratki članak o
starome taksiju napuštenome negdje izvan grada. Na odbojnicima je
imao malo Jonathanove krvi. Ukraden, dakako, prije nesreće u kojoj
je poginuo Jonathan, a vozač je pobjegao. Vozač je, tvrdila je sada
policija, bio Miles. Po njihovim pretpostavkama, to je ujedno bio i
prvi pokušaj da ubije Tess. Kako je samo neobično što nitko nije
otkrio auto dok je Miles bio na ţivotu, pomisli Tess. Kako su samo
sretni u Trostrukome O što neće biti suĎenja za Abramowitzevo
ubojstvo, što nitko neće istraţivati Jonathanovu smrt. Tess se pitala
moţe li Jonathanova smrt iz nadleţnosti prometne policije sada
prijeći na Odjel za ubojstva. Sve na svoje mjesto.
Još jedna kratka vijest, na poslovnim stranicama. Ava Hill
napušta odvjetničku tvrtku i radit će u zakladi William Tree.
Unutarnja revizija otkrila je "financijske nepravilnosti" i navela
upravni odbor na traţnenje novih ljudi. Sjetivši se Avina hobija,
kraĎe u prodavaonicama, Tess je nekako imala dojam da je to tek
početak pravih financijskih nepravilnosti. No polaganje pravosudnog
ispita više neće biti prepreka. A Ava Hill više neće biti
problematična Luisi J. O'Neal. Ako joj daje plaću.
Tess je posloţila sve kockice. Shay O'Neal, uspaničen zbog
Jonathanova posjeta Fauquieru, sredio je da ga netko ubije,
anonimna osoba u taksiju, netko tko nesumnjivo i dalje tumara
Baltimoreom, na raspolaganju O'Nealu. Kada se Frank Miles tako
lijepo pojavio u ulozi osumnjičenika, O'Neal ga je iskoristio uz
Avinu pomoć. To je znala, ili uspijevala zaključiti jedino Tess, no to
nikako ne bi mogla i dokazati, te je zato pristala na isplatu novca
Abneru Macauleyju. Njezin dogovor s gospoĎom O'Neal, zajedno sa
zapečaćenom omotnicom koju Kitty drţi u sefu u knjiţari, trebali bi
je štititi. Riječ je o poslu, još jednom ad hoc dogovoru u očima Luise
O'Neal, aranţmanu koji se ni po čemu ne razlikuje od onoga što je
sredila sinu. S Tess će sve biti u redu. Pod uvjetom da Seamona
O'Neala ponovno ne uhvati panika.
A tu je još i Frank Miles, još jedna osoba koja je krenula sama se
izboriti za pravdu. Bio je to strpljiv čovjek, za razliku od O'Neala,
čovjek koji je bio spreman čekati povoljnu priliku. Čekao je
najpovoljniji trenutak da ubije Michaela Abramowitza. I pokušavao
je Tess slati u raznorazne slijepe ulice, u nadi da je neće morati ubiti.
Jadnik. Na koncu je on jedini, od sviju upetljanih u cijelu priču,
vjerovao u nju.
Baš zgodan kal, kao u onoj pjesmi. Svijet, svijet je ipak onaj stari.
A ja sam ja i sav sam mokar.
Whitney i Rock otišli su u potragu za hranom, bez obzira na kalij.
Cecilia je nadvladala stidljivost i sada se s Tynerom ţivahno
prepirala o nečemu što je naučila na pravnome faksu. I njegov i
njezin glas zagušila je iznenadna pojava gajdaškog orkestra koji je
gromoglasno izvodio "Maryland, My Maryland".
Carrolovo sveto povjerenje ili Howardovo ratničko pomirenje, ili
je ipak obrnuto? Toga se nitko nikada nije uspijevao sjetiti i pjesmu
su sada pjevali tek malobrojni. Drţavna je himna završila, orkestar u
suknjama zasvirao je nacionalnu, koju su ovaj put popratili i
nepostojani glasovi poslušne gomile. Baltimorci se rijetko ţale na
američku himnu, budući da je potekla iz njihova kraja, no pjevaju
jednako loše kao i ostali.
– To je pogrešno, znaš. – Bio je to Crow, koji je stajao uz Tess.
– Uopće ne pjevam. Nikada.
– Mislim na druge. Na ljude u Marylandu. Na sve. Pjevamo prvu
strofu, koja se sastoji od samih pitanja. Francis Scott Key pita vijori
li zastava, jesu li Sjedinjene Drţave pobijedile Britance. A trebali
bismo pjevati posljednju, kada već zna da smo pobijedili i kada je
ushićen.
– To nisam znala. – A nije me ni zanimalo.
– Reći ću ti još nešto što ne znaš. Cecilia zapravo nema zaručnika.
Pru je i u tome lagala, kada si došla na komemoraciju u
Abramowitzevu čast u ŢMA. Whitney kaţe da bih je trebao pozvati
van.
– Pozvat ćeš je? – U tom trenutku uvidjela je da joj je do
odgovora stalo više nego što ţeli.
– Ne, jer je Whitney promaknula najvaţnija činjenica: Cecilia je
lezbijka. Osim toga, volim visoke ţene. Mišićave. – Sada je stisne za
nadlakticu.
Tess odvrati pogled, ali ne ukloni njegovu ruku. – Crow, ti još ne
znaš što ţeliš. Prije nekoliko tjedana opčinjeno si slinio za Kitty, a
ona baš i nije visoka.
– Svi padaju na Kitty. To je uobičajena faza. A onda kreneš dalje.
SviĎaš mi se ti, Tess. Ti mi se istinski sviĎaš.
Da je rekao da je voli, ili da bez nje ne moţe ţivjeti, to je ne bi
nimalo dirnulo. Da joj je odrecitirao neki stih ili je zagrlio, bila bi ga
odgurnula. No bilo je puno teţe ne obazirati se na ovako suzdrţanu
izjavu ljubavi. SviĎa mu se.
– Imaš zaručnicu? Ili ţenu?
Crow je umjesto odgovora poljubi. Bio je to običan, jednostavan
poljubac, poljubac koji je obećavao puno, ali ne previše. Ne govori o
vječnosti. Čak ni o sljedećem tjednu. Samo sada, misli na sada, na
današnje popodne. Ona je uzvratila poljubac, a zatim se odvojila od
njega, svjesna činjenice da ih okruţuje mnoštvo ljudi. Ljudi koji ih
gledaju.
Patapsco je danas bio gotovo plav, na pojedinim mjestima i
sjajan. Nafta, pomisli Tess i u sebi zadrhti. Otrov. Zgodan kal.
Okrenuvši leĎa rijeci, pogledala je zgradu kluba. Zgodna je, zaključi,
savršeno bezopasna. Ne moţe ti ništa.
Na verandi, na prvome katu, duţnosnici i uvaţeni gosti natiskivali
su se uz ogradu, više pozornosti posvećujući jedni drugima nego
utrkama. Svjetlo se odbijalo od sjajnih površina – sićušnih prizmi
dijamantnih prstena, zlatnih naušnica, srebrnih bočica. Tess ugleda
dugu u kristalnoj čaši dopola ispunjenoj ţutosmeĎom tekućinom,
veliku ruku koja čvrsto drţi čašu. Bila je to ruka Seamona O'Neala.
Smijao se i bio još crveniji nego inače. Stajao je izmeĎu Ave i Luise.
Tess je tek tada uočila koliko su te dvije ţene slične – tamna kosa,
srcoliko lice, skladne kosti. Samo što Ava izgleda kao jeftinija
verzija, pomalo zamućenih profinjenih linija, poput kopije skupe
haljine.
Tess je netremice promatrala trojku. Ni Seamon ni Ava nisu
gledali prema dolje, no Luisine povrijeĎene oči načas su uhvatile
njezin pogled, zadrţale ga. Zatim je zatvorila oči i prinijela čašu
ustima.
Stvar promotrite i iz moje perspektive, gospoĎice Monaghan.
Pravda je zadovoljena... Vi ste nitko i ništa. Nitko vam neće
vjerovati.
Nije rekla nikome – ni Tyneru, ni Kitty, ni Whitney – osobito ne
njoj, jer bi se njezina odanost našla na velikoj kušnji. Njezina majka
ponekad igra tenis u paru s Luisom.
Tess se ponovno okrene prema Crowu. – Zbilja voliš Jamesa
Caina?
– Isuse, Tess. – On zakoluta očima. – U ţivotu imam i pametnijeg
posla od proučavanja tvojih knjiţevnih sklonosti, u nadi da bih te
nekako mogao impresionirati. Računao sam da ću te pridobiti
šarmom. James Cain bio je samo sretna podudarnost.
– Posljednja rečenica u Mildred Pierce. Što Mildred kaţe Bertu?
– Bert to prvo govori njoj: "Idemo se napiti".
– Idemo se napiti, Crow. A onda ću ti ispričati jednu priču...
Orkestar je uţasno energično zasvirao posljednje tonove himne. A
sve je počelo kao pjesma, k tome i loša pjesma. To joj je bilo jasno i
bez Crowa. Znala je i da je skladana po uzoru na jednu gostioničku
pjesmu, ruţnu i nezgrapnu, iz Velike Britanije. No ta himna ipak
pripada Baltimoreu.
Tess Monaghan bila je prvoklasna novinarka – tako je bilo sve
dok se nije ugasio dnevni list u kojem je radila. Sada, s dvadeset
devet godina i bez posla, pripravna je prihvatiti bilo kakav honorarni
posao, samo da pokrije stanarinu. Stoga prihvaća i malo njuškanja u
ime svojeg prijatelja, Darryla "Rocka" Paxtona.
U gradu u kojem se gotovo svakodnevno dogaĎa barem po jedno
ubojstvo, smrt odvjetnika Michaela Abramowitza trebala bi biti tek
još jedan u nizu crnih statističkih podataka. No glas na kojem je bio
taj odvjetnik – a pogotovo veza s Rockovom zaručnicom – dovodi ga
na naslovne stranice novina, dok Rock postaje glavnim
osumnjičenikom.
 Tess će teško dokazati prijateljevu nevinost... a cijena bi pritom
mogla biti i viša od uloţenog vremena...