SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

PRAVNI FAKULTET
STUDIJSKI CENTAR SOCIJALNOG RADA

Suzana Obradović
Ana Perica

Grupa za podršku roditeljima djece s teškoćama u razvoju

Vježbe: Socijalni rad s grupom

Voditelj: Lucija Vejmelka
 Zagreb, 30. travnja, 2013.

Obitelj je jedan od najvažnijih faktora u cjelokupnom razvoju djeteta te je ona temeljna

socijalna institucija koja presudno utječe na sudbinu pojedinca. U odgoju djeteta najveću
odgovornost imaju njegova obitelj. Djeca s teškoćama u razvoju trebaju svoje roditelje više i
duže nego druga djeca. Djeci s poteškoćama, kao i ostaloj djeci, obitelj predstavlja temelj
njihovog cjelokupnog razvoja kako tjelesnog i psihičkog, tako socijalnog i duhovnog razvoja.
Međutim, činjenica da dijete ima poteškoće dovodi sve članove obitelji u specifičan položaj.
Roditeljska očekivanja o idealnom djetetu su narušena i često su preopterećeni nastojanjem da
zadovolje posebne potrebe djeteta (Kraljević, 2011.) I djeca s teškoćama u razvoju i njihovi
roditelji trebaju pomoć cijele društvene zajednice i svih društvenih struktura(Imširagić i
Imširagić, 2009.). Rođenje djeteta s bilo kojom vrstom teškoća predstavlja stresan događaj i
pridonosi različitim emocionalnim reakcijama (Yiven i sur., 2007. prema Bulić, Joković Oreb i
Nikolić, 2012.). Russo i Fallon (2001.) ističu doživljaj emocionalne patnje (stres) u obitelji
djeteta s teškoćama u razvoju; on varira u svom intenzitetu, djelujući negativno na cjelokupni
obiteljski život. Pred roditelje djece s teškoćama u razvoju postavljaju se različiti zahtjevi te
očekivanja od strane okoline za ispunjenje istih (Batinić i Danona, 2001.). U novije vrijeme
veliki broj istraživanja usmjeren je na obitelj djeteta s teškoćama u razvoju, a rezultati ukazuju na
sve veću potrebu obitelji za pomoći i podrškom članova njihove uže i šire obitelji i okoline u
kojoj žive (Glidden i Schoolcraft, 2007.) Također, naglašava se sve veća potreba stvaranja
programa na temelju individualnog profila obitelji, na osnovu jakih strana obitelji, kroz koje će
se omogućiti podrška djetetu i obitelji (Guralnick, 2003., prema Bailey i Powell, 2005.) Ta
potreba postiže se razvojem individualnih razvojnih odgojno obrazovnih i terapijskih postupaka
za dijete sa istodobnim razvojem grupa za podršku njihovim roditeljima (Blauw-Hospers i
Hadders-Algra, 2005.) Roditelji djece s teškoćama u razvoju često prolaze kroz velike
emocionalne, financijske, psihičke i fizičke krize. Često nailaze na nerazumijevanje okoline pa
se osjećaju usamljeno u svojim problemima. Roditelji djece s teškoćama u razvoju često su
izloženi brojnim stresnim situacijama. Spoznaja da njihovo dijete treba dodatnu pomoć znači
nove izazove i dodatne napore. Nedovoljna ili neselektirana informiranost stvara im osjećaj
frustracije i nekompetencije u roditeljstvu (Matijaš, Crnković, Matijević-Mikelić, Šušak 2011.)
Mnogi roditelji u svakodnevnoj brizi za djecu nemaju više snage napraviti nešto za sebe, a svi
oni, prije ili kasnije imaju potrebu za pomoći i podrškom od članova šire obitelji, prijatelja ili od
nekoga tko ih jednostavno razumije. Grupe za podršku roditelja često imaju dvostruku ulogu -
prvo daju nove informacije i znanja, te omogućavaju učenje iz tuđeg iskustva i druga uloga je
terapeutska-pomaže roditeljima da obnove duh, da dobiju novu energiju i odlučnost u hvatanju u
koštac s problemima (Udruga Idem). Stoga je važnost naše grupe istovremena edukacija
roditelja o vrstama teškoća u razvoju i načinima pružanja podrške vlastitom djetetu te pružanje
psihosocijalne podrške roditeljima djece s teškoćama u razvoju.
Zajedničke potrebe potencijalnih članova grupe su potrebe za educiranjem roditelja o vrstama
teškoća u razvoju i načinima pružanja podrške svom djetetu, potreba za jačanjem roditeljske
kompetentnosti u odgoju djece s teškoćama u razvoju, psihosocijalnom podrškom i
razumijevanjem roditelja djece s teškoćama u razvoju od strane okoline i stručnjaka i potreba za
podizanjem kvalitete života obitelji djece s teškoćama u razvoju. Ove potrebe identificirali su
potencijalni članovi grupe, stručnjaci s područja edukacijske-rehabilitacije, psihologije, medicine
i pedagogije, učitelji, profesori, kao i ostali građani koji su prepoznali potrebu za pomoć
roditeljima djece s teškoćama u razvoju. S druge strane, potrebe organizacije koja planira voditi
ovu grupu su potreba za adekvatnijom i kvalitetnijom edukacijom roditelja u svrhu realnije
procjene sposobnosti i potencijala njihove djece kao i zadovoljavanju njihovih posebnih potreba,
za uspostavljanjem i održavanjem zdravog funkcioniranja obitelji s djecom s teškoćama u
razvoju i senzibilizacija društva i stručnjaka za prihvaćanjem djece s teškoćama u razvoju.
Svrha osnivanja grupe je edukacija roditelja o vrstama teškoća u razvoju i načinima pružanja
podrške vlastitom djetetu te pružanje psihosocijalne podrške roditeljima djece s teškoćama u
razvoju. Ciljevi koji se žele postići ovom grupom su: poboljšanje roditeljske kompetentnosti,
informiranje o pravima i potrebama djeteta s teškoćama u razvoju, učenje vještina komunikacije,
učenje vještine prevladavanja stresa, emocionalno osnaživanje i povećanje kvalitete života.
Ono što se očekuje da će biti drukčije u životima polaznika grupnog tretmana nakon
sudjelovanja u grupi je da će roditelji poboljšati svoju kompetentnost u odgoju njihove djece na
način da će se postići poboljšanje sposobnosti roditelja da vide svoje dijete kao osobu te tome
prilagode svoje ponašanje uz sposobnost i spremnost za prihvaćanje pune odgovornosti za
kvalitetu odnosa s djetetom, da će steći znanja o pravima i potrebama djeteta s teškoćama u
razvoju, naučiti vještine komunikacije prilagođene djeci s teškoćama u razvoju, da će roditelji
emocionalno osnažiti kroz podršku stručnjaka i ostalih članova grupe (povećati sposobnost za
jačanjem pozitivnih emocija i ovladavanje svojim emocijama) te da će se time povećati kvaliteta
života cijele obitelji i naučiti vještine prevladavanja stresa. Navedene učinke očekuju sami
članovi grupe, voditelji grupe kojima je misija da kroz grupni rad s roditeljima postignu
navedene pozitivne promjene, udruge koje rade na promicanju kvalitete života i zaštite djece s
poteškoćama kao i njihovih obitelji, a također učinke očekuje i sama zajednica u svrhu
poboljšanja vlastitih stavova i mišljenja o djeci s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji kroz
nesebičnost, toleranciju, poštivanje drugih, altruizam i suradnju.
Ova grupa najviše odgovara grupi za osobni rast i razvoj. Mogli bi je svrstati u obrazovnu
grupu, jer se roditelje informira o posebnim pravima i potrebama njihove djece i educira ih se o
vrstama teškoća i načinima pružanja podrške vlastitom djetetu, kao i u grupu za podršku zbog
potreba za prihvaćanjem i razumijevanjem okoline i spoznaje da nisu sami, međutim stavlja se
naglasak na unapređenju različitih roditeljskih vještina kao što su vještine prevladavanja stresa i
vještine komunikacije jer polazimo od pretpostavke da će roditelji, boljim poznavanjem sebe,
suočavanjem sa vlastitim sposobnostima, stavovima, interesima, ograničenjima, načinom
komuniciranja, boljim upoznavanjem odnosa s djetetom uz poučavanje o učinkovitim pristupima
djetetu, lakše se nositi sa svojom situacijom i uspješnije prevladavati svakodnevne teškoće na
koje nailaze.
Grupa će unutar svojih radionica kao sadržaj imati obuhvaćen i teorijski i praktični dio. U
teorijskom dijelu članovi grupe upoznat će se sa znanjima, tehnikama i mogućnostima o tome
kako unaprijediti vlastite vještine u odnosu i odgoju njihove djece. U praktičnom dijelu, članovi
će, kroz primjenu stečenih znanja, raditi na razvoju vlastitih vještina koje će im pomoći u
suočavanju sa specifičnim problemima na koje nailaze u svakodnevnom životu i odgoju svoje
djece. Rad će se temeljiti na interakciji i aktivnom sudjelovanju svih članova kroz različite
vježbe i aktivnosti. Primjerice na jednom od susreta tema bi bila „Kako se nosim sa stresom“ te
bi roditelje kroz tu radionicu uveli u svijet stresa i relaksacije konkretnim vježbama i primjerima.
Nakon što bi voditelji izazvali potencijalno umjerenu stresnu situaciju članovi grupe bi morali
opisati svoje tjelesne, emocionalne i kognitivne manifestacije kako bi osvijestili i uočili važnost
povezanosti fiziologije, emocija, kognicija i ponašanja. U teorijskom djelu radionice upoznali bi
se s definicijom i podjelama stresora, te pozitivnim i negativnim mehanizmima suočavanja sa
stresom. Osim toga, upoznali bi se s osnovnim tehnikama suočavanja sa stresom – tehnikama
dubokog disanja i progresivne mišićne relaksacije, a dobili su i pismeno vježbe relaksacije kao
oblik samopomoći. Na kraju bi dobili smjernice kako postupiti u potencijalno stresnim
situacijama koje se tiču roditeljstva i obiteljske dinamike. Osim toga jednu od tehnika koju bi
mogli upotrebljavati u svrhu emocionalnog osnaživanja odnosno u svrhu ovladavanje stresnim
situacijama je igra „San“. Cilj igre je upoznati izvore frustracije u najužoj okolini sudionika kako
bi se na taj način lakše suočili s njima. Igra bi trajala oko 45 minuta, a započinje tako da se svi
sudionici namjeste u udoban položaj, zatim zamisle situaciju koja se događa u njihovoj kući.
Zamišljaju da su zaspali i da sanjaju neki san. U sred sna netko od ukućana dolazi i budi ih. Oni
sami trebaju odlučiti kakav će to biti san i tko će ih i kako i u kojem dijelu sna probuditi. Nakon
toga sudionici u maloj skupini pričaju što im se dogodilo, komentiraju i objašnjavaju događaj.
Nakon igre sudionike se pita kako im se svidjela igra, zašto su upravo odabrali taj san, tko ih je u
kojem trenutku i kako probudio, zašto su se odlučili upravo za tu osobu i kakva je sličnost ove s
realnom situacijom. Kroz tu igru možemo saznati mnogo o članovima grupe, njihovim
ukućanima i općenito o atmosferi u kući. Voditelj se na taj način upoznaje sa najužim socijalnim
kontekstom svakog člana grupe te mu to pomaže u daljnjem radu na povećanju kvalitete života
članova i njihove obitelji.

Način rada grupe - grupa bi sadržavala 10-12 roditelja koji imaju jedno ili više djece s
teškoćama u razvoju, odnosno roditelji sa djecom predškolske i osnovnoškolske dobi s
intelektualnim teškoćama ( laka mentalna retardacija, 90-70 IQ). Broj članova grupe ograničen je
na navedeni broj jer u grupama koje su veće teško je provesti sve aktivnosti kvalitetno posebice
vježbe i aktivnosti u kojima se očekuje neposredniji angažman roditelja. Osim toga u velikim
grupama teže se stvara međusobno povjerenje članova, aktivnosti traju duže i teže se dolazi do
riječi i sve to mogu biti zapreke u cjelovitoj provedbi svih predviđenih aktivnosti za pojedini
susret. S druge strane ako je grupa manja npr. 6-7 članova gubi se na grupnoj dinamici, manje je
kvalitetnih rasprava i konstruktivnih razmjena iskustava. Grupni rad trajao bi 12 tjedana, jednom
tjedno po dva sata. Ukupno trajanje programa je prema tome 24 sata. Vrijeme trajanje grupe
određeno je 12 tjedana jer smatramo kako tijekom tog vremena roditelji uspješno savladati i
usvojiti potrebna znanja i vještine koja su predviđena. Kraće trajanje grupe ne bi bilo pogodno
jer ne bismo uspjeli ostvariti sve zadane ciljeve, a dulje trajanje moglo bi tijekom vremena
utjecati na zainteresiranost članova kao i mogućnost da nisu u mogućnosti uskladiti sve obaveze
na tako dulji period. Također trajanje grupnog susreta određeno je na dva sata zbog toga što u
manjem vremenskom roku ne bismo bili u mogućnosti puno toga napraviti na pojedinom susretu
te bi oni bili ograničeni na jednu, eventualno dvije aktivnosti po susretu ne uključujući i vrijeme
za raspravu i evaluaciju. Prema tome je vremensko trajanje grupnog susreta prilagođeno i našim
ciljevima, ali i roditeljima na način da grupa ne traje ni predugo kako bi oni mogli, sudjelovanje
na grupnim susretima, uskladiti sa svojim obavezama. Prilikom pozivanja roditelja da se uključe
u rad grupe potrebno je istaknuti trajanje pojedinačnog susreta i potrebu redovnog dolaska na sve
susrete, kako bi njihovo sudjelovanje imalo svoj puni smisao i učinak. Od roditelja se očekuje da
prihvate obavezno sudjelovanje na svim susretima. Može se dogoditi da će npr. blagdani ili
posebna potreba određenog roditelja spriječiti kontinuitet redovitih susreta, ali voditeljice grupe
trebaju upozoriti na to i prema tome prilagoditi rad grupe. Obzirom da je riječ o grupi koja je
namijenjena specifičnoj populaciji odnosno roditeljima djece s teškoćama u razvoju, grupa će
biti zatvorena. Također grupa će biti zatvorena zbog složenosti i broja ciljeva koji se nastoje
ostvariti unutar 12 susreta kao i zbog toga kako bi se osigurala stabilnost njene strukture te
pravilnost dinamike. Pozivom na sudjelovanje u grupi obraćati ćemo se i majkama i očevima bez
obzira na razlike majčinstva i očinstva zbog toga što očevi daju specifičan doprinos razmjeni
iskustava s drugim roditeljima i uvidu u stvaranju odnosa djetetom i zbog toga što takve razlike
između članova grupe pridonose dinamici rasprave među roditeljima. Grupe će voditi dvije
educirane voditeljice, no obzirom da postoji mogućnost da se u grupu uključe i očevi, uzimamo u
obzir i muško ženski par voditelja. Jedan/na od njih biti će socijalni radnik, a drugi/a po
mogućnosti psiholog zbog educiranja roditelja o specifičnim potrebama djece.
Voditeljice/voditelji moraju biti stručnjaci/akinje na području razvoja djece, dobro poznavati
obilježja razvoja, potreba i ponašanja djeteta kao i specifične potrebe djece s teškoćama u
razvoju te vladati komunikacijskim vještinama. Osim toga važno je da imaju znanje i iskustvo u
vođenju grupnog rada s odraslima. Voditelji/ce imaju ključnu ulogu i odgovornost za provođenje
grupnog rad, njihovo znanje i osobine snažno utječu na grupu i članove grupe i zbog toga je
nužno da one stalno promišljaju o vlastitom radu, kontinuirano uče i rade na sebi. Voditelji/ce su
ravnopravni/e na način da se uloge u voditeljskom timu mijenjaju ovisno o podjeli vođenja
pojedinih aktivnosti. Prednosti takvog vođenja je što voditelji/ce međusobnom komunikacijom,
suradnjom i uzajamnim podupiranjem, uvažavanjem različitosti su model ostalim članovima
grupe. Više voditelja lakše će se uključiti u rad podgrupe, nadalje zajedničko vođenje grupe je
manje stresno jer nijedan voditelj nije aktivan cijelo vrijeme u punom opsegu. Uloge se dijele
prema znanjima i afinitetima. Svaki voditelj zna da će joj suvoditelj „uskočiti“ u pomoć ako to
bude potrebno, što daje dodatan osjećaj sigurnosti. Ostale prednosti voditeljskog tima su u tome
što u slučaju izostanka jednog voditelja, drugi može bez problema održati radionicu i osigurati
kontinuitet, voditelji si mogu biti uzajamna podrška i izvor povratne informacije. Potrebna
financijska sredstva za provođenje grupe prikupili bi od strane grada Zaprešića. Sredstva bi
pokrivala rad stručnih voditelja, vođenje grupe (u jednoj od osnovnih škola u Zaprešiću kako bi
lokacija bila svim roditeljima jednako dostupna), obrazovne i kreativne materijale, stoga bi grupa
u cijelosti bila besplatna za članove grupe. Također sredstva bi pokrivala i održavanje supervizije
voditelja jednom mjesečno ili više ukoliko se pokaže potreba za tim.

Polaznici grupe će prema opisnim obilježjima biti dobrovoljni iz razloga što je riječ o grupi
roditelja suočenih sa različitim problemima koji su posredno ili neposredno vezani uz razvojne
teškoće njihove djece, zbog toga je odluka na samim roditeljima hoće li se ili ne pridružiti ovoj
grupi. Homogenost članova grupe proizlazi iz toga da su svi članovi grupe roditelji djece s
poteškoćama u učenju na području grada Zaprešića. Međutim, moramo računati na heterogenosti
obzirom na spol, dob, razinu obrazovanja, financijsku situaciju, kulturalna i ostala
sociodemografska obilježja.

Što se tiče obilježja ponašanja i doživljavanja članova grupe, oni će biti motivirani i
zainteresirani za sudjelovanje u grupi prvenstveno jer su dobrovoljni. Također, imat će
nedostatak znanja i vještina vezanih uz vrste i načine pružanja podrške djeci s teškoćama u
razvoju, adekvatnu komunikaciju i načine suočavanja sa stresom što će imati priliku steći i
razviti tijekom grupnog tretmana. Što se tiče izazova u radu s ovakvom grupom važno je
primijetiti i reagirati na različita obilježja članova grupe te imati na umu njihovu heterogenost.
Nadalje, važno je pratiti i kakvu ulogu u grupi ima pojedini član te pravovremeno reagirati na to
(dominantan, sramežljiv, šutljiv, žrtveno janje), npr. ako postoji član koji prekida druge obično je
riječ o članu koji ne može dočekati da dođe na red , a s tim se možemo nositi na način da se toj
osobi kaže: „Molim Vas, pričekajte, vidim da XX nije rekla sve što želi. Vi ćete biti sljedeći.“
Nakon toga treba paziti da ta osoba zaista bude sljedeća na redu. Sve navedeno je moguće
ostvariti obzirom na činjenicu da grupa ima mali broj članova koji su vođeni od strane dva
stručna voditelja. Neki od specifičnih izazova prilikom sastavljanja grupe mogu biti npr. da
pojedinim roditeljima ne odgovara termin održavanja susreta, u tom slučaju održavanje susreta
može se prilagoditi većini zainteresiranih roditelja. Osim toga, izazov može biti u tome što
pojedini roditelji nemaju kome ostaviti dijete na čuvanje za vrijeme trajanja grupe pa prije
početka grupnog rada treba osigurati da netko bude s djetetom dok su oni na radionicama.
Potencijalne članove grupe bismo okupili putem oglasa, letaka i brošura koje bi podijelili na
različitim radionicama i domjencima u odgojnim ustanovama (školama, vrtićima i ostalim
odgojno obrazovnim ustanovama). Osim tog članove možemo obavijestiti o grupi putem plakata.
Obavijesti se mogu postaviti i na okolna javna mjesta koja roditelji posjećuju npr. trgovina,
banka, pošta, ljekarna, ambulanta itd. Bilo bi poželjno da plakati, letci sadržavaju slike, izjave
roditelja iz ranijih grupa, a i da imaju malo opširnije informacije o programu rada grupe. Nadalje,
roditelje mogu, o radu grupe, individualno obavijestiti i odgojitelji njihove djece odnosno
profesori i učitelji, a o radu grupe roditelji mogu biti obaviješteni putem lokalnog tiska i radija
kao i na internetskim stranicama pojedine odgojne ustanove. U proces ugovaranja bismo
uključili dolaske na vrijeme i redovito, diskreciju i povjerljivost članova grupe, međusobno
poštovanje i toleranciju, aktivno slušanje članova grupe i voditelja, i naravno da članovi dodaju
svoja pravila na prvom susretu grupe. Svaka grupa uz pomoć voditelja dogovara pravila koja
vrijede sve dok traje određena grupa. Pravila se moraju dogovoriti tako da ih svi mogu prihvatiti
i mora postojati napomena da svatko može pozvati na određeno pravilo ako doživljava da ga
netko krši. Možemo napomenuti da je potrebno dogovoriti i način oslovljavanja među
članovima, kao i dogovoriti da se isključe mobiteli. Osim toga poželjno je dogovoriti i vrijeme
pauze. To je potrebno za stvaranje osjećaja korisnosti, prihvaćanja, povjerenja i aktivnog
sudjelovanja. Također svaki susret treba biti jasno strukturiran s ciljem da se najučinkovitije
obradi pojedina tema rada u cijelosti, a za to je potrebno stručnost i proširivanje znanja roditelja
kako bi se što potpunije ovladalo temom i lakše odgovaralo na moguća pitanja roditelja. Na
početku svakog susreta najavljuje se tema koja će se taj dan obrađivati i provoditi po planiranom
redoslijedu aktivnosti. Za rad grupe je potrebno poduzeti i određene pripreme u njezinoj
okolini. Kako bismo poduzeli određene pripreme potrebno je stupiti u kontakt koje se bave
sličnom tematikom. Obzirom na to pronašli smo udrugu roditelja s posebnim potrebama - PUŽ -
Put u život kao i inkluzivni centar „Idem“. Udruga PUŽ okuplja i organizira roditelje djece s
poteškoćama u razvoju i druge osobe koje mogu i žele pridonijeti podizanju kvalitete života
osoba s posebnim potrebama, okupljaju aktivne, educirane i poduzetne roditelje djece s
povećanim potrebama kao i one koje žele takve postati, bez obzira na vrstu oštećenja i dob svog
djeteta dok se inkluzivni centar Idem bavi se uključivanjem djece s teškoćama u redovni sustav
odgoja i obrazovana i osnivanjem regionalnih centara za edukacijsku integraciju. Stupanjem u
kontakt sa navedenim udrugama voditelji ove grupe dodatno bi se informirali o eventualnim
zaprekama u radu s roditeljima djece s teškoćama u razvoju i on nekim specifičnim
karakteristikama naše grupe. Također, trebali bi stupiti u kontakt s odgojnim ustanovama u
Zaprešiću kako bismo njima podijelili letke i postavili plakate za poziv na sudjelovanje u grupi i
prikupili informacije o zastupljenosti djece s teškoćama u razvoju na području grada Zaprešića.
Obzirom da u našem društvu postoji diskriminacija prema djeci s teškoćama u razvoju, roditelje
ćemo obavijestiti kako će grupni rad biti organiziran na način da se zaštiti njihova privatnost.
Učinke grupnog rada planiramo pratiti procesnom evaluacijom i evaluacijom ishoda. Osim toga,
nakon svake igre ispitali bi članove o procesu te igre kako bi smo saznali npr. ako su morali
zamisliti neku osobu tijekom igre, zašto su zamislili baš tu osobu ili u igrama vođenih fantazija
zašto su sebe, naprimjer, zamislili u toj konkretnoj ulozi. Sve navedeno potrebno nam je za
razumijevanje unutarnjeg svijeta članova grupe kako bi grupni rad bio što kvalitetniji. Evaluacija
procesa uključivala bi različite upitnike procjene zadovoljstva na kraju svakog grupnog susreta.
Upitnike bi postavljali usmenim putem jer smatramo da nije potrebno trošiti vrijeme na pismenu
evaluaciju. Kada bismo nakon svakog susreta imali pismenu evaluaciju smatramo kako bi
korisnici izgubili volju za tim i da njihovi odgovori ne bi bili autentični, dok je usmenim putem
lakše iščitati iskrenost odgovora i kroz neverbalnu komunikaciju članova grupe. Pitanja koja bi
postavljali na kraju svakog susreta izgledala bi otprilike ovako:
1. Što vam je danas bilo najkorisnije?
2. Što vam je bilo najmanje korisno?
3. Što ste naučili danas o sebi?
4. Kakva je bila vaša aktivnost na današnjem grupnom susretu?
5. Na čemu biste željeli raditi sljedeći put? i sl.
Što se tiče evaluacije ishoda, koristili bi se modelom prije poslije, što znači da bismo prikupili
određene podatke o članovima grupe neposredno prije početka rada, na prvom susretu, te bismo
te podatke ponovo prikupili na zadnjem susretu, po završetku rada grupe. Cilj poboljšanja
roditeljske kompetentnosti provjerili bismo kroz konkretna pitanja o odnosu s njihovom djecom i
načinima postupanja s djetetom. Pitanja bi obuhvatila pojedinačne situacije iz svakodnevnog
života u odnosu s njihovim djetetom na način da npr. roditelji kažu na koji bi način postupili ako
bi primjerice njihovo dijete imalo poteškoća s učenjem školskog gradiva. Informiranost roditelja
o pravima i potrebama njihovog djeteta ispitali bi kroz upitnik koji bi sadržavao pitanja o
zakonskim pravima i potrebama djece s teškoćama u razvoju. Vještine komunikacije i vještine
prevladavanja stresa koje su članovi grupe trebali usvojiti kroz grupni rad ispitali otvorenim
pitanjima u kojima bi opisali neku konkretnu situaciju na koju bi roditelji trebali odgovoriti
vlastitim riječima pa bi iz njihovih odgovora mogli vidjeti da li su usvojili vještine dobre
komunikacije. Uz to, ispitali bi ih da li su u međuvremenu upotrijebili koju od naučenih vještina
uz mogućnost opisivanja te situacije. Emocionalno osnaživanje i povećanje kvalitete života
članova grupe ispitali bismo upitnikom samoprocjene. Osim toga dali bismo članovima
mogućnost da usmeno iznesu svoje osjećaje, emocije i razmišljanja o svemu naučenom da opet,
putem neverbalne komunikacije, sami steknemo bolji uvid u postignuto ovim grupnim radom.

PLAN I PROGRAM GRUPNOG SUSRETA

Cilj susreta: Naučiti konstruktivno rješavati probleme.

Taj cilj povezan je sa glavnim ciljevima zbog toga što se članovi grupe kroz konstruktivno
rješavanje problema uče vještinama komunikacije, ali i unaprjeđuju kvalitetu svog života.
Početna aktivnost: Na početku susreta upitat će se korisnike kako se danas osjećaju, da li se
nešto promijenilo od posljednjeg susreta i ukratko ćemo ih upoznat sa sadržajem današnjeg
susreta.
Svrha: Opuštanje na početku rada postavljanjem pitanja koja „razbijaju led“ i uvođenje članova
u današnje aktivnosti.
Trajanje: 5 minuta

Središnja aktivnost:

Opis: Članove grupe podijelimo u dvije ili tri male grupe ovisno o broju članova. Nakon toga
voditelj svakom članu kaže da se prisjete nekog svog sukoba u kojem su se loše osjećali koje
nisu riješili na zadovoljavajući način, a kojemu je povod bio, posredno ili neposredno, povezan
sa razvojnim teškoćama njihovog djeteta. Nakon što se članovi grupe sjete sukoba u malim
grupama razgovaraju o svojim iskustvima i odabiru jedan sukob koji im se čini najzanimljiviji
odnosno sukob s kojim se mogu poistovjetiti i na kojem bi željeli raditi. Nakon što izaberu
primjer, članovi svake male grupe iznesu sukobe koje su odabrali te ih zapisuju na ploču.
Razmišljanje o sukobu i razgovaranje o njemu trebalo bi trajati oko 15-20 minuta. Nakon toga
članovi grupe iznose rješenja za sukobe koje se nalaze na ploči, ali ne prema nekom određenom
redu. Voditelj zapisuje iznesene ideje na ploču. Pisanje ideja će prestati kada ideje prestanu ili
nakon unaprijed dogovorenog vremena (primjerice nakon 15 minuta). Ideje se ne smiju kritizirati
niti komentirati bez obzira koliko ludo zvučale. Kad su sve ideje ispisane grupa će zajedno
odlučiti koje će ideje odbaciti, a koje mogu razmotriti, odnosno koje je moguće rješenje
navedenih sukoba. Ideje za rješavanje sukoba iznosit će se posebno za svaki od navedenih
sukoba, ako će na ploči biti navedena dva problema iznošenje ideja za svaki problem iznositi će
oko 15 minuta, a ako će biti tri problema iznošenje ideja za svaki problem iznosit će oko 10
minuta. Nakon toga članovi će odabrati koju ideju smatraju kao najkonstruktivniju za rješavanje
problema. Rasprava o tome trajat će oko 15 minuta.
Svrha: Ova aktivnost omogućava članovima da se prisjete svojih ranijih sukoba, da osvijeste
svoje emocije vezane uz njega i da sada promisle o sukobu na drugačiji način te da koriste svoje
kreativne potencijale za rješenje problema.
Trajanje: 50 minuta
Pauza: 10 minuta

Središnja aktivnost (nastavak): Nakon što se članovi grupe slože za najkonstruktivnije rješenje
problema odlučuju koje će dvije osobe odigrati taj sukob točno onako kako se dogodio. Nakon
toga će te iste osobe ili druge dvije (taj izbor ćemo prepustiti članovima grupe) odigrati sukob na
način koji su odabrali kao najkonstruktivniji način rješenja problema. Po završetku igranja uloga
članovi će iznijeti svoja mišljenja o iskustvu u ovoj aktivnosti, kao i razmišljanja o tome kako
odigrani problem vide iz nove perspektive.
Svrha: Igranje uloga može potaknuti članove grupe za iskušavanjem nekakvih drugačijih načina
reagiranja ne samo sa svojim prijateljima, na poslu veći i u mogućim sukobima sa svojom
djecom. Ova aktivnost može im pomoći da nauče kvalitetnije komunicirati sa svojim bližnjima
kako bi što manje ulazili u sukob i na taj način ostvarili bolji i kvalitetniji odnos s njima. Također
ova aktivnost može pomoći ne samo onima koji su glumili određeni sukob već i ostalim
članovima koji su promatrali i to na način da ono što vide i nauče, kasnije uspješno primijene u
svom svakodnevnom životu.
Trajanje: 35 minuta

Završna aktivnost: Vođena fantazija - „Ugodno mjesto“

Opis: Aktivnost započinje tako da voditelji kažu članovima da zauzmu ugodan položaj,
izravnaju leđa i sjede s malo razmaknutim nogama, ruke polože na koljena i bitno je da stopala
punom dužinom budu na podu, da pokušaju opustiti svoje mišiće i da zatvore oči. Voditelji
govore članovima da svoju pozornost usmjere na disanje, da duboko udahnu na nos tako da se
cijela pluća ispune zrakom, polako izdišu zrak kroz nos ili usta. To učine još nekoliko puta.
Nakon toga zamisle da su na nekom ugodnom mjestu. To mjesto može zaista postojati ili biti
mjesto iz njihove mašte. Nakon toga voditelj govori: „Opušteni ste...Ugodno vam je...Pokušajte
uočiti što je sve oko vas....Čujete li zvukove...Koje?...Osjećate li mirise?...Da li je netko s
vama...Lijepo vam je...Budite još malo na ugodnom mjestu i kada osjetite potrebu polako
otvorite oči.“ Nakon igre svaki član grupe može reći kako se osjećao tijekom igre, na kojem je
ugodnom mjestu bio i podijeliti svoje emocije s ostatkom grupe. Članovi grupe ne moraju držati
zatvorene oči cijelo vrijeme tako da je prije početka aktivnosti potrebno reći da je moguće
tijekom aktivnosti otvoriti oči, ali nastaviti fantaziju otvorenih očiju držeći pogled prema svojim
koljenima.
Svrha: Prepoznavanje i verbalizacija osjećaja i stvaranje opuštene atmosfere za kraj susreta.
Aktivnost omogućuje korisnicima da se opuste i rasterete mogućih jakih emocija koje su se
pojavile u prijašnjoj aktivnosti.
Trajanje: 15 minuta

Evaluacija
Članove grupe usmeno ćemo pitati kako su se osjećali, što misle da su postigli na današnjem
susretu, smatraju li susret korisnim i na koji način i na čemu bi voljeli raditi sljedeći put.
Trajanje: 5 minuta
LITERATURA:

1. Bulić, D., Joković Oreb, I., Nikolić, B. (2012). Angažman majki djece s teškoćama u razvoju u
svakodnevnim aktivnostima. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 48(2), str. 1-12.

2. Imširagić, A., Imširagić, A. (2009). Roditelji-odgajatelji djece s teškoćama u razvoju. Izvorni

znanstveni rad. Tuzla: Centar za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja govora.

3. Kraljević, R. (2011). Neki indikatori promjena nakon podrške roditeljima djece s posebnim
potrebama primjenom integrativnog gestalt pristupa. Hrvatska revija za rehabilitacijska
istraživanja, 47(1), str.41-48.

4. Matijaš, T., Crnković, M., Matijević-Mikelić, V., Šušak, V. (2011). Edukativne radionice za
roditelje djece s teškoćama u razvoju. Odsjek za dječju rehabilitaciju, Klinika za reumatologiju,
fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice. Zagreb

5. Idem (2013). Cilj inkluzivnog centra Idem. Posjećeno 27.04.2013 na mrežnoj stranici
inkluzivnog centra Idem:
http://www.idem.hr/index.php?option=com_content HYPERLINK
"http://www.idem.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=5&Itemid=60"&
HYPERLINK
"http://www.idem.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=5&Itemid=60"view=arti
cle HYPERLINK
"http://www.idem.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=5&Itemid=60"&
HYPERLINK
"http://www.idem.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=5&Itemid=60"id=5
HYPERLINK
"http://www.idem.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=5&Itemid=60"&
HYPERLINK
"http://www.idem.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=5&Itemid=60"Itemid=6
0

6. Puž (2013). Cilj udruge Puž. Posjećeno 27.04.2013. na mrežnoj stranici udruge Puž:
http://www.udrugapuz.hr/onama.htm