CD I, 165 – nastavak

Sol, koju su svake godine morali sakupljati žitelji ovog mjesta u količini od devet modija
po svakoj kući i dva izlova godišnje, bez da su davali našoj biskupiji/našem biskupu. Ova
objava o darivanju pročitana je uistinu od strane gospodina arhiđakona Maju poslije čitanja
Evanđelja na dan nebeskog rođenja istog mučenika na misi, u nazočnosti spomenutog biskupa
i njegovog klera koji je slušao. Cijeli narod je kliknuo: „Neka bude. neka bude, neka bude.“ I
nakon što je nastupila tišina, ja, rečeni prior, zajedno s glavešinama našeg grada poslije potpisa
dodali smo ovo: Ako netko od naših od sada bude pokušao osporiti ovaj čin, neka ga sustigne
prokletstvo Boga, ovog sveca mučenika i nas. Zatim je više puta rečeno: „Neka bude, neka
bude.“

+ Potpis Drage priora i njegovog sina + Potpis Kandida i njegovih sinova + Potpis Vitaza
nekad priora i njegove braće + Desinje suca i njegovog brata + Slavana trgovca i njegovog brata
+ Petrinje, sina Andrije, i njegovih sinova + Madija sina Zalije i njegovih nećaka + Dode,
njegovih nećaka i njegovog sina. Potpisom sinova gospodina Pavla i svih prvaka u komuni.

+ Ja biskup Grgur potvrđujem ovu odluku.