Professional Documents
Culture Documents
Paralelni Ciklusi CO2 Na Zemlji PDF
Paralelni Ciklusi CO2 Na Zemlji PDF
UGLJENDIOKSIDA NA
ZEMLJI
Prof. dr Ivan Gržetić,
Univerzitet u Beogradu – Hemijski fakultet
Gržetić 3
Nastanak Zemlje i života na njoj
Zemlja je pre svega nastala diferencijacijom
materije koja traje od njenog nastanka, dakle,
poslednjih 4,5 milijardi godina, pa do danas.
Pretpostavlja se da se prvi život na Zemlji
pojavio pre oko 3,5 milijardi godina.
Na Zemlji postoji, tesna veza između živog i
neživog sveta – od momenta nastanka života
na Zemlji pa do danas evolucija Zemlje i
evolucija živog sveta neprekidno traju.
Gržetić 4
Presek Zemlje
Gržetić 6
Neki osnovni podaci
“Hatonovog ciklusa”
STVARANJE STENA I EROZIJA I PRENOS
Zemlje koji globalno ZEMLJINE KORE DO MORA
opisuje uticaj toplote na
evoluciji Zemlje može se
reći da je dominantan
proces koji karakteriše STVARANJE
promene na Zemlji
VULKANIZAM TOPLOTA SEDIMENATA
• Metamorfne stene
TOPLJENJE
• Sedimentne stene
Gržetić 11
RAZGRADNJA ZEMLJINE KORE
-ULOGA CO2 NA POVRŠINI ZEMLJE-
Fiksacija CO2 iz atmosfere: Jedan deo CO2 iz atmosfere se
rastvara u vodi i učestvuje u procesima degradacije (razgradnje
ili alteracije) stena na kopnu. Ugljendioksid sa vodom daje
ugljenu kiselinu (H2CO3), koja reaguje sa stenama (magmatskim
i drugim) koje između ostalog sadrže Ca i Mg pri čemu, tokom
degradacije stena u prisustvu ugljene kiseline, pored ostalih,
nastaju krečnjaci CaCO3, MgCO3 i/ili (Ca,Mg)CO3 i silicijum
dioksid (SiO2). To se može opisati veoma uprošćenim
jednačinama:
Gržetić 13
PRENOS DO
MORA - REČNI
NANOS
U delovima
morskog/okeanskog
priobalja na morskom
dnu nagomilavaju se
nanosi i sedimentni
materijali nastali
erozijom i degradacijom
kontinentalne kore koji
su tu dospeli rečnim
Gržetić 14
prenosom i bujicama.
Erozija
Morski sedimenti
Gržetić 15
TEKTONIKA PLOČA
Razlog da ciklus
stena postoji su
neprekidne
aktivnosti u i na
zemljinoj kori, kao
i njeno kretanje
koje je poznato kao
„tektonika ploča“.
Ploče plivaju na usijanoj magmi, a tokom tog procesa se
sučeljavaju i međusobno udaljavaju. Posledica ovih procesa
je da površina Zemlje nije uvek izgledala kao danas, niti su
kontinenti bili raspoređeni kako su sada raspoređeni. Stalne
turbulencije magme ispod površine Zemlje pomeraju s
vremenom ploče tako da se izgled Zemlje stalno menja.
Gržetić 16
TEKTONIKA PLOČA
Gržetić 17
PROCES SUBDUKCIJE
Gržetić 18
Subdukcijom u utrobu VULKANIZAM
Zemlje dospevaju i stara
okeanska kora i
sedimentni materijali. U CO2 CO2
dubini Zemlje ovi H2O
materijali se ponovo tope, H2O CO2
tako stopljeni sadrže dosta
vode i gasova koji kao
specifično lakši i ređi teže
da prodru na površinu
Zemlje kroz vulkanka
grotla. Kako se to odvija?
Gržetić 19
TOPLJENJE
Oslobađanje CO2 iz utrobe Zemlje
Oslobađanje CO2: Ugljendioksid se, generalno govoreći,
razvio iz utrobe Zemlje i oslobođen je tokom intenzivnih
vulkanskih aktivnosti u prošlosti Zemlje. I danas se oslobađa
kroz vulkanska grotla, na mestima subdukcije ili u okeanskim
rifovima – na mestima nastanka nove okeanske kore.
Procenjuje se da se CO2 najviše razvija na mestima subdukcije
(podvlačenja stare okeanske kore pod kontinentalnu koru)
tokom metamorfnih procesa koji su posledica povećanog
pritiska i temperature gde se karbonati ponovo jedine sa
kvarcom i gde se odvija proces upravo suprotan razgradnji
(alteraciji) stena.
Gržetić 21
SMENA STARE KONTINENTALNE
KORE NOVOM
Proces nastajanja nove
okeanske kore, na mestima
označenim sa C. Materijal
zguljen sa stare okeanske
kore pridodat kontinentalnoj
kori, na mestima označenim
sa D, i materijal koji je
pridodat kontinentalnoj kori
vulkanskim aktivnostima, na
mestima označenim sa 6 i D,
nadoknađuje gubitke
kontinentalne kore koja 1. Astenosfera
nestaje subdukcijom. Time 2. Litosfera
se stalno održava 3. Kontinentalna kora
komplikovana ravnoteža 4. Okeansko dno
značajna za opstanak 5. Sedimenti okeakskih basena
6. Stopljena magma
zemljine kore.
7. Okeanska voda
Gržetić 22
A,B,C i D ukazuju na kretanje tektonskih ploča.
SMENA STARE OKEANSKE
KORE NOVOM
Gržetić 25
Dugi ciklus
– ŽIVOT NA ZEMLJI –
ciklus organskog ugljenika
TRAJE POSLEDNJIH 3,5 MILIJARDI GODINA
Gržetić 26
ŽIVOT NA ZEMLJI
CH2O
Fiksacija CO2 iz atmosfere:
Autotrofni organizmi (alge i
biljke) zahvaljujući fotosintezi
tokom dana transformišu
ugljendioksid (CO2) i vodu uz
pomoć energije sunčeve
svetlosti (hν) u ugljene hidrate
(CH2O) i kiseonik.
Gržetić 27
ŽIVOT NA ZEMLJI
Život na Zemlji
značajno utiče
na sastav
zemljine
atmosfere kroz
milenijume.
Sadržaj
kiseonika raste.
Gržetić Promena sadržaja kiseonika kroz milenijume 28
ŽIVOT NA ZEMLJI
Oslobađanje CO2: Suprotan proces fotosintezi je
respiracija ili disanje (biljaka i životinja) tokom kojeg
se ugljeni hidrati transformišu u vodu i ugljendioksid
pri čemu se oslobađa energija.
Gržetić 31
VEZA CIKLUSA STENA I
FOTOSINTEZE
Gržetić 32
∆[CO2] I VEZA CIKLUSA STENA I
FOTOSINTEZE
Iz svega proizilazi da je danas atmosferski CO2 rezultat
razlike koja se pojavila između količine CO2 koji je
oslobođen tokom magmatskih i metamorfnih procesa iz
ciklusa stena, odnosno respiracije organizama i
količine CO2 koji je potrošen za procese fotosinteze i
alteracije-degradacije stena koja se odvijala uz pomoć
rastvorenog CO2 u vodi.
Fiksirani CO2
Oslobođeni CO2
Atmosferski CO2
Gržetić 34
KAKO ČOVEK UTIČE NA
RAVNOTEŽU CO2
Celokupna ravnoteža koja je odavno uspostavljena u
prirodi između oslobođenog, potrošenog i
atmosferskog CO2 danas najviše zavisi od dva
procesa: fiksacije – potrošnje CO2 tokom degradacije
stena i stvaranja krečnjaka i oslobađanja CO2 usled
antropogenog uticaja koje se ogleda u sagorevanju
fosilnih goriva koje ima za posledicu stvaranje CO2 i
dobitak energije:
CH2O + O2 = CO2 + H2O + E
Gržetić 35
POVRATNE SPREGE
Sveobuhvatni ciklus
ugljenika traje, on
objedinjava paralelne
cikluse CO2 koji su
vezani za ciklus stena i
život na Zemlji. Ova
dva ciklusa su tesno
spregnuti i bitno utiču
na bilans CO2 na našoj
planeti.
Gržetić 36
Uzajamno-posledični
odnosi - 1
Ako bi se procesi vezani za tektonske ploče ubrzali proces
oslobađanja CO2 u atmosferu bi se ubrzao, a ako bi se brzina
procesa potrošnje CO2 kroz fotosintezu i alteracije-degradacije
stena zadržala na istom nivou, došlo bi do nagomilavanja CO2
u atmosferi.
Posledica ovog nagomilavanja bi uticalo na klimu – došlo bi
do postepenog otopljavanje na Zemlji. Usled otopljavanja
hemijske reakcije bi s porastom temperature postajale
srazmerno brže. Sa porastom temperature na Zemlji rasle bi
brzine alteracijonih-degradacijonih procesa na Zemlji koji
inače fiksiraju/troše CO2, a njegova koncentracija u atmosferi
time opada.
Ovakav sled događaja kontrolisan je, dakle, negativnom
povratnom spregom. Kod neočekivanog porasta sadržaja CO2
procesi na Zemlji teže da ga smanje.
Gržetić 37
Uzajamno-posledični odnosi - 2
Ukoliko bi se procesi vezani za tektonske ploče usporili i
proces oslobađanja CO2 u atmosferu bi se usporili.
Ukupan sadržaj CO2 u atmosferi bi se smanjio, srazmerno
bi se smanjila temperatura na Zemlji, a samim tim bi se
smanjile i brzine alteracijonih-degradacijonih procesa koji
srazmerno tome manje fiksiraju/troše CO2 iz atmosfere.
Posledica hlađenja površine Zemlje bi bila postepeno
povećanje sadržaja CO2 u atmosferi jer se sa padom
temperature svi procesi usporavaju, a time CO2 slabije
troši.
Kod neočekivanog smanjena sadržaja CO2
procesi na Zemlji teže da ga povećaju.
Gržetić 38
Uzajamno-posledični odnosi - 3
Isti uzajamno-posledični odnosi važe i za fotosintezu.
Ako se potroši previše CO2 za fotosintezu i
alteraciju-degradaciju stena, klima na
globalnom nivou postaje hladnija jer nema
dovoljno CO2 u atmosferi da zadrži toplotu.
Posledica je da se procesi fotosinteze i
alteraciju-degradaciju stena se usporavaju i
sadržaj CO2 u atmosferi Zemlje postepeno raste.
Ovo se tumači kao posledica sprege između
ciklusa stena i života na Zemlji u
sveobuhvatnom ciklusu CO2 na Zemlji. Ma
kakav efekat se pojavio u prirodi koji utiče da
sadržaj CO2 u atmosferi, u velikim vremenskim
razmerama biljke, odnosno živi svet, takođe
bitno utiče na sadržaj CO2 u atmosferi.
Gržetić 39
Uzajamno-posledični odnosi - 4
Ukoliko bi se fotosintetski procesi ubrzali iz nekih
razloga (na primer, zbog porasta temperature) više
CO2 bi se fiksiralo i više kiseonika bi se nagomilavao
u atmosferi. Ubrzanom fiksacijom CO2 više organske
supstance bi se stvaralo, a samim tim bi se više
organskog ugljenika s vremenom deponovalo u
sedimente od kojih inače nastaju fosilna goriva.
Fiksacija i deponovanje ugljenika u zemljinu koru
ima za posledicu zaostajanje više raspoloživog
kiseonika u atmosferi jer su ga biljke proizvele.
Gržetić 40
Uzajamno-posledični
odnosi - 4
Sa porastom sadržaja O2 opasnost od požara u prirodi
raste1. Višak stvorene organske supstance u obliku
šuma i rastinja sklonom samozapaljivanju počinje da
se smanjuje kroz učestale požare što u krajnjoj liniji
utiče na obim fotosintetskih procesa, jer manje biljaka
znači i manje fotosinteze.
Kod neočekivanog porasta fotosintetskih procesa na
Zemlji zbivanja za Zemlji teže da ih suzbiju.
__________________
1: Kada bi koncentracija O2 u atmosferi bila 25%
procesi samozapaljivanja bi postali spontani.
Gržetić 41
Uzajamno-posledični odnosi – 5-1
Biljke ujedno i pospešuju
procese alteracije-degradacije
stena, kako?
Ugljena kiselina ne nastaje samo
u interakciji atmosferskog
ugljendioksida i vode, već i u
zemljištu. Sadržaj CO2 u
zemljištu je daleko veći nego u
atmosferi. Respiratorni procesi
tokom degradacije organske
supstance dejstvom
mikroorganizama, gljiva i CO2
zemljišne faune značajno CO2 CO2
doprinose stvaranju CO2 u
zemljištu.
Gržetić 42
Uzajamno-posledični odnosi – 5-2
Što je više kopnenih fotosintetskih
organizama, veća je aktivnost u zemljištu,
samim tim više je CO2 u zemljištu, a to znači i
H2CO3, procesi alteracije-degradacije stena su
zastupljeniji i potrošnja CO2 raste.
I ovaj sled događaja je, dakle, kontrolisan
negativnom povratnom spregom. Kod
neočekivanog povećanja sadržaja CO2 u
zemljištu procesi u zemljištu teže da ga
smanje.
Gržetić 43
PRVI ZAKLJUČAK
Konačno, dolazi se do prvog zaključka da od
života na Zemlji zavisi i njena atmosfera.
Gržetić 44
DRUGI ZAKLJUČAK
Da nema fotosinteze, sav kiseonik bi se već
odavno potrošio na oksidaciju mineralnih i
organskih supstanci na zemljinoj kori.
Sadržaj CO2 u atmosferi bi bio tačno
srazmeran onoj količini CO2 koji je oslobođen
u magmatskim procesima umanjen za onu
količinu koja je potrošena za procese
alteracije-degradacije stena. Ovakve ravnoteže
su vladale na Zemlji do pre 3,5 milijardi
godina, sve dok se nije pojavio život na
Zemlji.
Bez života na Zemlji ona bi
verovatno izgledala kao Venera,
s obzirom da je njena atmosfera
prepuna CO2.
Gržetić 45
ULOGA ČOVEKA
Kako antropogeni uticaji mogu da se odraze na
dugoročni ciklus ugljenika na Zemlji?
Trenutno proizvedeni organski ugljenik
fotosintezom se najvećim delom troši za život
raznih organizama na Zemlji. Trošen je kroz
respiraciju životinja, gljiva i mikroorganizama.
Još uvek se neznatan deo tog ugljenika deponuje u
zemljinu koru. I to je za sada dovoljno jer to
ukazuje da se nivo O2 u atmosferi održava na
postojećem nivou i da se u sveukupnom
geološkom vremenu još uvek formiraju fosilna
goriva.
Ali, čovek se drznuo da fosilna goriva prekomerno
troši – sagoreva, a to stvara dodatne količine CO2.
Gržetić 46
Promena koncentracije CO2 kao
posledica ljudske aktivnosti
Zemljina atmosfera se pretežno sastoji od: azota (78%),
kiseonika (21%) i ugljendioksida (0,??? %).
Evidentno je da se sadržaj CO2 menjao kroz vekove:
u XIX veku bilo ga je u proseku 0,0250 %,
Gržetić 47
Ugljendioksid je između
ostalog nazvan i kao gas
staklene bašte, jer zadržava
CO2
toplotu Sunca i ne
dozvoljava joj da napusti
Zemlju. Ovo iz jednog
veoma prostog razloga,
molekuli CO2 imaju
apsorpcioni maksimum u
infracrvenoj oblasti –
apsorbuju toplotu.
Gržetić 48
Ooo... ČOVEČE !
Gržetić 49
KONAČNI ZAKLJUČAK
Zahvaljujući prethodnim
saznanjima sve više se veruje
u naučnu hipotezu da na
Zemlji postoji toliko značajnih
i snažnih povratnih sprega
koje regulišu odnose između
žive i nežive prirode čime se
obezbeđuju svi potrebni uslovi
za život na Zemlji koje čovek
može samo kratkotrajno da
naruši, ali ne može da savlada
ili kontrološe.
Gržetić 50
KONAČNI ZAKLJUČAK
Svi ovi procesi vezani za povratne sprege u
evoluciji Zemlje i njen opstanak su vrlo vrlo
dugi i pitanje je da li će ljudska vrsta uspeti sve
da ih dočeka i preživi.
Gržetić 52