HRVATSKA LEKSIKOLOGIJA - ISPITI

22.veljače 2011.

1. Lijevo: izraz (forma riječi); gore: designat; desno: denotat.

2. pojma ili označenika i akustične slike ili označitelja.
3. nepostojanje ovisnosti između oblika riječi i njezina značenja. Ikoničnosti.
4. Onomasiologija:od pojma prema znaku, semasiologija: od znaka prema njegovom pojmovnom sadržaju.
5. Jost Trier.
6. Apstraktna jedinica, ukupnost oblika i značenja 1 riječi, svi gramatički oblici i značenja 1 riječi; osnovna
jedinica leksičkoga sustava.
7. Semska/komponentna analiza, teorija prototipa, konceptualna analiza i asocijativna metoda.
8. zajedničke, dijagnostičke i dopunske.
9. integralni sem=pojmovna vrijednost, nosi informaciju o pripadnosti leksema nekoj široj tematskoj grupi
riječi.
10. Autosemantičke su punoznačne (samostalne, leksičke) riječi i mogu stajati same (im., gl., br., pridj.,pril.), a
sinsemantičke su nepounoznačne (gramatičke, odnošajne) riječi (veznici, prijedlozi, uzvici, čestice) koje
puninu značenja doživljavaju u vezi s dr.riječima-značenje nastaje tek kad je uspostavljena veza između
riječi.
11. jedinica leksikona i skup obavijesti o njoj leksemi, klitike, frazemi, poslovice, uzrečice, pojed.citati, pojed.
višečlane jedinice veće od gram.i fonološ.riječi.
12. 1.eksperimentalna istraživanja leksičkog procesiranja; 2. istraživanja govornih pogrešaka; 3. istraživanja
patoloških oblika jezične uporabe; 4. proučavanje jezičnog procesiranja u dvojezičnih i višejezičnih
govornika; 5.istraživanje leksičkih struktura u različitim jezicima.
13. Sinestezija.
14. Ustanova-ljudi u njoj; posuda-količina u njoj; grad-država (vlada); instrument/glas-glazbenik; materijal-
proizvod.
15. binarni (komplementarni); kvalitativni.
16. suprotnost se ostvaruje kao suprotno usmjerena radnja, obilježje ili odnos: kuditi-hvaliti, gubitak-dobitak,
trudbenik-besposličar, ukrotiti-raspustiti.
17. polarne, prepletene i ekvivalentne ekvipolentne.
18. apsolutna, kognitivna(deskriptivna ili logička) i približna sinonimija.
19. kvazisinonimi.
20. to-katafora, fiziku-postecedent. Upućivanje je distaktno i intrafrastičko zato što katafora i postecedent ne
dolaze neposredno 1 iza drugoga i nalaze se unutar 1 rečenice.
21. b) c) e) f) (nisam 100% sigurna)
22. Nije. Jer je 2. parnjak regionalna zastarjelica.
23. 1. posuđenica-domaća riječ (pas-pas); 2. posuđenica-posuđenica (mat-zagasit i mat-potez u šahu).
24. meronimijski. Bicikl-holonim(nadređen), volan-meronim(podređen).
25. Sadržajni (značenjski) arhaizmi.
26. domaće riječi koje su pod utjecajem nekog stranog jezika dobile novo značenje (virus, meni).
27. d) kolodvor i g) vodopad.
28. Ekonim:Ozalj; etnik:Hrvat; homomorfi: unuka-G mn.m.r. i G mn.ž.r.; ihtionim:šaran; paronimi:junačan-
junački; oronim:Velebit; izrazni arhaizam: horugva-zastava.
29. cjelovit sustav znakova u kojem svaki sustav znak ima dogovoreno značenje; Semiotika; Jezik.
30. 1. prema izgovoru modela (bordo, bordeau); 2. prema ortografiji modela (makeover-makeover); 3.
kombinacijom izgovora i ortograf.modela (dealer-diler); 4. utjecaj jezika posrednika (engl.strike-
njem.streik-štrajk).
31. kompromisnoj transmorfemizaciji.
32. arhaični purizam.
33. primjetne razlike u načinu jezične uporabe u jezičnoj zajednici; sociolingvistikom.
34. Postojanost strukture i nepostojanost sadržaja; imenička: ljubav je ljubav; glagolska: plakao ne plakao;
mješovita: kap po kap.
35. Branič jez.hrv.:Nikola Andrić; Priručnik leksikograf.: Ladislav Zgusta; Lexical semantic: D.A.Cruse; Eseji
o semantici: Michel Breal; Leksikologija: Marko Samardžija?; Leksikologija (skripta): Jasna Melvinger;
Frazeol.rječ.hrv.ili srp. j.: Josip Matešić
8.veljače 2011.

1. Lijevo: znak (simbol, izraz); gore: pojam (sadržaj, mišljenje); desno: predmet (stvarnost, referent). Odnosi:
pojam i znak=označavanje; pojam i predmet=izražavanje značenje; predmet i znak=odražavanje.
2. terminologizaciji, onimizaciji, eponimizaciji.
3. supstituciji (zamjeni); sekvenciji (redanju).
4.izravna podudarnost oblika i značenja riječi. Onomatopeja.
5. to je značajka jez.izraza koja mu omogućuje označavanje određenog aspekta nejezičnoga svijeta.
6. izraz, denotat i designat.
7. središ.značenje nekoga laksema koje se promatra kao niz pojava (objekata) u izvanjezičnoj zbilji na koje se
taj leksem može odnositi; neutral.znač.leksema.
8. denotat: sama stvar ili klasa stvari prema kojima leksem upravlja ovaj tip odnosa; designat: pojam o
oderđenoj stvari, o denotatu kako ga doživljavaju govornici nekog jezika.
9. sem: najmanja jedinica značenja, a semem: skup semantič. obilježja koji odgovara značenju nekog leksema.
10. Gramem, arhisem, diferencijalni.
11. Eleanor Rosch.
12. po obliku (vrat gitare), po boji (krvavi mjesec), po položaju, mjestu (glava), konkretno-apstraktno (oštar,
tup čovjek), kolektivna ekspresija (janje-plaha osoba).
13. Leksička metafora-prijenos imena s 1 pojma na 2. na temelju sličnosti; komponent.analiza. Leksička
metonimija-prijenos imena s 1 predmeta na 2. na temelju bliskosti, formule; regularna polisemija.
14. antonimi s obilježjem usmjerenosti koji izražavaju istu radnju ili odnos sa suprotnih stajališta: zaštititi-
napasti, unajmiti-iznajmiti, gorjeti-gasnuti.
15. ili prividni antonimi. Razlikuju se bar još 1 značenjskom komponentom više od pravih antonima: čelično-
slabo zdravlje.
16. 1 leksem unutar svoje polisemne strukture ima 2 suprotstavljena značenja: posuditi nekomu/od nekoga.
17. Sinonimija kao pojava u sustavu (leksička sininimija)=paradigmatska razina; sinonimičnost:kao pojava u
kontekstu (sintaktička sinonimija)=sintagmatska razina.
18. Istoznačnice kao jezični balast; ili im se jedan izgubi ili se počnu razlikovati po značenju.
19. Leksemi koji nemaju jednaka nego slična značenja te nisu uvijek zamjenjivi u različitim kontekstima.
Približna sinonimija.
20. Izvantekstualno referiranje, tj. izravno upućivanje na izvanjezični referent. Vrste: deiksija i homofora.
21. anafora: njega, antecedent:Prag.
22. c) e) d) (nisam 100% sigurna)
23. 1. Primarnim(osnovnim)tvorbenim načinima(sufiksalnom ili prefiksalnom tvorbom): kartaški-kartaš-
Kartaga; 2.Sekundarnim (pomoćnim) tvorbenim načinima: zlo pridjev i zlo imenica.
24. Raspad polisemije višeznačne riječi (kosa=blaga strana brijega, vlasi, oruđe).
25. nastaje kada hiponimi i hiperonim pripadaju različitim vrstama riječi: okus > sladak/ gorak/ kiseo/ slan.
26. različite dijalekte, različite jezič. slojeve, različite jez.stilove.
27. Dijalekt: više ili manje raspoznatljiv regionalni ili društveni jezični varijetet; a stand.j. je varijetet jezika
koji govornici smatraju najprikladnijim u službenoj komunikaciji i školstvu.
28. Zastarjelice, pomodnice, oživljenice, neologizmi.
29. Postojanje kontinuiteta: zastarjelica ga ima dok ne bude napuštena, a arhaizam ga nema.
30. Prividne posuđenice-stvorene su sa stranim jezičnim elementima, ali nisu posuđene kao cjelina
(kuler,darker,traperice).
31. Egzonim: Wien-Beč, etnonim:Hrvat, egzotizam: korida, eponim: levisice, blend: brangelina.
32. model; replike.
33. elitistički purizam.
34. 1. ta se veza leksema reproducira u govornom činu kao postojana veza čije članove nije moguće ni
zamjenjivati ni ispuštati; 2. ta se postojana veza sastoji od najmanje dvije punoznačnice; 3. značenje frazema
nastaje tako što bar-kod 1 od punoznačnica dolazi do značenjske preobrazbe (pretvorbe); 4. frazemi se kao
leksičke jedinice mogu u kontekstu aktualizirati u svim sintaktičkim funkcijama u kojima se pojavljuju
leksemi.
35. Hrv.čestitni rječnik: Milan Moguš, Maja Bratinić, Marko Tadić; Rj. sinonima hrv. j.: Ljiljana Šarić; Teor.
jezika u kontaktu: Rudolf Filipović; Knjiž. j.u teor. i praksi: Ljudevit Jonke; Hrv.fraz.rječnik: Ankica Menac,
Željka Fink-Arsovski, Radomir Venturin; Eponimski leksikon: Dubravko Mršić.