Sidney Sheldon

STRANAC
U
OGLEDALU

O T O K A R K E R Š O V A N I — R IJ E K A
1983
 PROLOG
Jednog subotnjeg jutra početkom kolovoza 1969.
na linijskom brodu Bretagne došlo je do niza neo-
bičnih i neobjašnjivih događaja dok se luksuzni brod
spremao da isplovi iz njujorške luke u Le Havre.
Claude Dessard, glavni opskrbnik broda Bretagne,
sposoban i pedantan čojek, našao se, kako je volio
govoriti, u »gustom«. U petnaest godina otkako je ra-
dio na Bretagne, Dessard se nikad nije suočio sa si-
tuacijm koju ne bi mogao riješiti djelotvorno i dis-
kretno. Uzevši u obzir da je Bretagne bio francuski
brod, to je u svakom slučaju bilo veliko priznanje.
Pa ipak, ovog osobitog ljetnog dana kao da se tisuću
vragova urotilo protiv njega. Njegovom osjetljivom
galskom ponosu slaba je utjeha bila što temeljite
istrage koje su kasnije proveli američki i francuski
ogranci Interpola i organi za sigurnost brodarske
kompanije nisu uspjele pronaći ni jedno zadovolja-
vajuće objašnjenje neobičnih zbivanja toga dana.
Zbog glasovitosti umiješanih osoba cijela je stvar
dospjela na naslovne stranice novina diljem svijeta,
ali je zagonetka ostala neobjašnjena.
Što se Claudea Dessarda tiče, on je otiŠao u mi-
rovinu iz Cie Transatlantique i otvorio bistro u Nici,
gdje se nikad nije umorio oživljavajući svojim gpstiig^.
ovaj neobičan, nezaboravan dan u kolovozu.f:

9
 Sve je to počelo, prisjećao se Dessard, uručenjem
cvijeća predsjednika Sjedinjenih Država.
Sat prije isplovljavanja jedna službena crna li-
muzina s tablicama vlade dovezia se do mola 92
na donjem dijelu rijeke Hudson. Muškarac u tamno-
sivom odijelu izišao je iz automobila noseći buket od
trideset i šest sterling silver ruža. Uputio se do pod-
nožja pokretnog mostića i razmijenio nekoliko riječi
s Alainom Saffordom, dežurnim časnikom na Bretag-
ni. Cvijeće je ceremonijalno predato Janinu, mlađem
časniku palube, koji ga je uručio i zatim potražio
Clauđea Dessarda.
— Pomislio sam đa biste možda željeli znati —
izvijestio je Janin. — Ruže za madame Temple od
predsjeđnika.
JiU Temple. Prošle godine njezina se fotografija
pojavila na naslovnim stranicama dnevnih listova i
na ovicima časopisa od N ew Yorka do Bangkoka
te od Pariza đo Lenjingrada. Claude Dessard se pri-
sjetio da je čitao kako je ona bila broj jedan u
nedavnoj anketi najobožavanijih žena na svijetu i da
su mnoge novorođene djevojčice dobiJe ime Jill. Sje-
dinjene Američke Države uvijek su imale svoje he-
roine. Sada je Jill Temple postala jedna od njih.
Njena hrabrost i fantastična bitka koju je izvoje-
jevala, a zatim je tako ironično izgubila, zaokupila
je maštu cijelog svijeta. Bila je to velika ljubavna
priča, ali i nešto mnogo veće od toga: sadržavala je
i sve elemente klasične grčke drame i tragedije.
Claude Dessard nije baš volio Amerikance, ali
u ovom slučaju uživao je u tome Što je mogao uči-
niti iznimku. Strahovito se divio ženi Tobyja Templea.
Bila je — a to je bilo najveće priznanje koje je Dess-
ard mogao izreći — galante. Odlučio se pobrinuti da
njeno putovanje na njegovom brodu bude nezabo-
ravno.
Glavni opskrbnik je odvratio misli od Jill Temple
i usredotočio se na završni pregled putnika. Bila je
to uobičajena zbirka onoga što su Amerikanci smat-
rali VIP-om, kratica koje se Dessard gnušao, osobito

10
stoga što su Amerikanci imali tako barbarske poj-
move o tome što neku osobu čini važnom, Dessard
se znalački nasmiješio i na popisu putnika potražio
Matta Ellisa, crnačku zvijezdu američkog nogometa.
Kad ga je pronašao, zadovoljno je kimnuo sam za se-
be. Dessard je također sa zanimanjem prim ijetio da
su u dvjema susjednim kabinama smješteni jedan
ugledni senator i Carlina Rocca, južnoamerička strip-
tizeta, čija su se imena u nedavnim novinskim iz-
vještajima često povezivala. Pogled mu je krenuo
niz popis.
David Kenyon. Novac. Golema svota. On je već
i prije plovio na Bfetagne. Dessard se sjetio Davida
Kenyona, zgodnog veoma preplanulog muškarca, vit-
kog atletskog tijela. Miran i upadljiv muškarac. De-
ssard je iza imena Davida Kenyona metnuo oznaku
K.S., što je značilo da će biti pozvan za kapetan-
ski stol.
Clifton Lawrence. Rezervacija u posljednji tre-
nutak. Lice glavnog opskrbnika malko se namrštilo.
Aha, tu je bio delikatan problem. što da se radi s
monsieurom Lawrenceom? Svojedobno se ovakvo pi-
tanje ne bi ni postavilo jer bi on automatski đospio
za kapetanov stol, gdje bi sve zabavljao zgodnim
anegdotama. Clifton Lawrence bio je kazališni agent
koji je u svoje doba zastupao mnoge velike zvijezde
u svijetu zabavljača, ali, je na žalost, vrijem e gospo-
dina Lawrencea minulo. Dok je nekad agent uvijek
zahtijevao luksuzni kneževski apartman, na ovom je
putovanju rezervirao jednokrevetnu sobu na donjoj
palubi. Prvi razred, naravno, ali ip a k ... Claude Dess-
ard je odlučio pričekati dok ne pregleda i ostala
imena.
Na brodu je bila neka daljnja kraljevska rođbina,
znamenita opema pjevačica i ruski romanopisac koji
je odbio Nobelovu nagradu.
Kucanje na vratima prekinulo je Dessardovu kon-
centraciju. Ušao je Antoine, jedan od brodskih malih,
— Da — izvolite? — upitao je Claude Dessard.

11
 Antoine ga je oštro pogledao: — Jeste li vi nare-
dili da se zaključaju vrata kino-dvorane?
Dessard se namrštio: — Što vi to govorite?
— Mislio sam da ste vi. Tko bi to inače učinio?
Prije nekoliko minuta provjerio sam da vidim je ii sve
u redu. Vrata su bila zaključana. Kao da je netko
bio u dvorani i prikazivao film.
— Nikad ne prikazujemo filmove u luci — rekao
je odlučno Dessard. — A ni u koje doba ta vrata
nisu zaključana. Istražit ču što je s tim.
Claude Dessard bi inače smjesta istražio slučaj,
ali sada je bio zaokupljen desecima hitnih sitnica
prije isplovljavanja kojima se morao posvetiti prije
nego što isplove u dvanaest sati. Zaliha američkih do-
lara nije bila u redu, za jedan od najboljih apartmana
pogrešno su izđane dvije rezervacije, a svadbeni pok-
Ion koji je naručio kapetan Montaigne đostavljen je
na pogrešan broj. Kapetan će biti bijesan. Dessard
je zastao da posluša poznati zvuk četiriju moćnih
brodskih turbina koje su proradile. Osjetio je po-
kretanje Bretagne kad se odmaknula od mola i po-
čela natraške kliziti u kanal. Zatim su Dessarda po-
novo zaokupili njegovi problemi.
Pola sata kasnije ušao je Lćon, glavni stjuarđ
šetne palube. Dessard ga je nestrpljivo pogledao: —
Da, Leon?
— Oprostite što smetam, ali mislim da biste
trebali zn a ti. . .
— Hm? — Dessard je slušao s pola uha, a misli
su mu bile na osjetljivom zadatku kompletiranja raz-
mještaja za kapetanskim stolom za svaku večer pu-
tovanja. Kapetan nije bio čovjek obdaren društveno-
šću, i večera s putnicima svake noći predstavljala je
za njega tešku muku. Dessardova je zadaća bila da
se pobrine za to da svaka grupa bude agriable.
— Radi se o madame T em p le. . . — počeo je Lćon.
Dessard je smjesta odložio olovku i podigao pog-
Ied, a njegove male cm e oči bile su na oprezu. —
Da?

12
 — Prije nekoliko trenutaka prošao sam pokraj
njene kabine i čuo buku i vrisak. Teško je bilo jasno
čuti kroz vrata, ali kao da je govorila: ,Ubijaš me,
ubijaš!' Smatrao sam najboljim da se ne miješam,
pa sam došao do vas.
Dessard je kimnuo: — Dobro ste uČinili. Provjerit
ću da se uvjerim je li s njom sve u redu.
Dessard je promatrao stjuarda šetne palube kako
odlazi. B ilo je nezamislivo da bi itko nanio neko zlo
ženi poput madame Temple. Bila je to uvreda za Des-
sarđov galski osjećaj kavalirštine.
Nataknuo je svoju službenu kapu, kradomice se
hitro pogledao u zidno zrcalo i krenuo prema vrati*
ma. Zazvonio je telefon. Glavni opskrbnik je oklije-
vao, a zatim podigao slušalicu. — Dessard.
— Claude — bio je to glas trećeg kormilara.
— Za Ijubav Božju, pošaljite nekog dolje u kino-dvo-
ranu s krpom, molim vas! Sve je puno krvi.
Dessard je osjetio iznenada kao da mu u želucu
nešto tone. — Odmah — obećao je Dessard. Spustio
je slušalicu, pozvonio malom, a zatim okrenuo broj
brodskog liječnika.
— Andrć? Claude. — Nastojao je da mu glas
zvuči nehajno. — Samo me zanima je li tko dolazio
po liječničku pom oć... Ne, ne. Nisam mislio na ta-
blete protiv morske bolesti. Ova bi osoba trebala kr-
variti, vjerojatno ja k o ... Aha. Hvala. — Dessard je
spustio telefon, ispunjen sve većim osjećajem nelago-
de. Otišao je iz svog ureda i uputio se prema apartma-
nu Jill Temple. Bio je na pola puta kad se zbio slijeđe-
ći neobičan događaj. Čim je Dessard dospio na palubu
čamaca, osjetio je da se promijenio ritam kretanja
broda. Obazreo se na ocean i prim ijetio da su stigli
do broda svjetionika Ambrose, gdje će se otkvačiti od
pilotskog tegljača, i veliki putnički brod usmjerit će
se prema otvorenom moru. No umjesto toga Bretagne
je usporavala da se zaustavi. Događalo se nešto neo-
bično.
Dessard je požurio prema ogradi i pogledao niza
stranu. Dolje u moru pilotski se tegljač približio te-

13
retnom grotlu Bretagne, a dva su momara prebacivala
prtljagu s velikog brođa na tegljač. Dok je Dessard
promatrao, jedan je putnik stupio s brodskog grotla
na m ali čamac. Dessard je mogao samo na trenutak
spaziti leđa čovjeka, ali je bio siguran da se morao
zabuniti u identitetu tog čovjeka. To jednostavno nije
bilo moguće. Zapravo, slučaj da putnik ovako napusti
brod bio je toliko neuobičajen da je glavni opskrbnik
osjetio neznatan frisson uznemirenosti. Okrenuo se i
žurno proslijedio prema apartmanu Jill Temple. Na
njegovo kucanje nije bilo odgovora. Pokucao je još
jednom, ovaj put nešto glasnije: — Madame Temp-
l e . . . ovdje Claude Dessard, glavni opskrbnik. Htio
bih znati mogu Ii vas čime uslužiti.
N ije biio odgovora. Sada je već zavijao Dessardov
unutamji sistem za uzbunu. Instinkti su mu govorili
da se tu događalo nesto strahovito, a slutio je da se
to na neki način usredotočilo oko ove žene. Niz bje-
somučnim neobuzđanih misli letjelo je njegovom svi-
ješću. Ona je bila ubijena ili oteta ili. .. Pokušao je
okrenuti kvaku na vratima. N ije bilo zaključano. De-
ssarđ je polako odgurnuo vrata i otvorio ih. Jiil Tem-
ple je stajala na drugom kraju kabine i gleđala kroz
prozor na boku broda, leđima okrenuta prema njemu.
-Dessard je otvorio usta da progovori, no nešto ga
je zaustavilo u sleđenoj ukočenosti njenog lika. Nes-
pretno je zastao na trenutak razmišljajući da li da
se tiho povuče, kad li je kabinu iznenada ispunio
neljudski prodoran zvuk poput ranjene životinje.
Nemoćan pred takvom osobnom agonijom, Dessard
se povukao brižno zatvarajući vrata za sobom.
Trenutak je stajao ispred kabine i slušao near-
tikulirane glasove koji su dopirali iz kabine. Zatim,
duboko potresen, okrenuo se i pošao prema brodskoj
kino-dvorani na glavnoj palubi. Jedan mali brisao je
trag krvi ispred dvorane.
Mon Dieu, pomislio je Dessard. Što još? Pokušao
je otvoriti vrata od dvorane. Bila su nezaključana.
Ušao je u veliko moderno gleđalište, u koje se moglo
smjestiti šest stotina putnika. Bilo je prazno. Nagon-

14
ski je krenuo prema kabini za projekcije. Vrata su
bila zaključana. Samo su dva čovjeka imala ključeve
od vrata; on i kino-operater. Dessard ih je otvorio
svojim ključem i ušao. Sve je izgledalo kao i obično.
Prišao je do dva 35-milimetarska projektora Century
i stavio na njih ruke.
Jeđan je bio topao.
U kabinama za posadu na D palubi Dessard je
našao kino-operatera koji ga je uvjerio da ne zna
ništa o tome da bi se netko koristio kino-dvoranom.
Vraćajući se u svoj ured, Dessarđ je skratio put
prošavši kroz kuhinju. Glavni kuhar ga je zaustavio,
sav bijesan. — Pogleđajte ovo — zapovjeđio je De-
ssardu. — Samo pogleđajte što mi je neki idiot učinio!
Na mramornom stolu za slastice nalazila se div-
na šesterokatna svadberia toi'ta s iigurama mlado-
ženje i mlađe fino izrađenim iz prženog šećera.
Netko je mlađenki zdrobio glavu.

— U tome sam trenutku — govorio bi Dessard

zanesenim gostima u svom bistrou — shvatio da
će se dogoditi nešto strašno.

15
 Knjiga prva

anac u ogledalu
 Gođine 1919. Desi.coit je bio najuspješniji' industrij-
sJkl grad na svijetu. Prvi svjetski rat je završio, a
Detroit je odigrao zrtačajnu ulogu u savezničkol pob*
jedi opskrbJjUjUĆ.i saveznike ;enkovima. karn'OiU-
m£\ avionima. Sada kađ je švapska pnjetnia rnim.ua,
automobiiske !\'ornice oj'ei su usmjerile svoic snage
prema pcepravijanju aus.omobi'ia za proizvodn, \ Us-
koro sc dnevno proizvodilo, sastavljalo i oipreinulo
četiri tisuće automobila. KvaJificira ni i nekvalificirani
radnici iz svih krajeva svijeta doluzili su da |?otraže
posla u automobilskoj industriji. Talijani, Irci, N r
jemci stizali su popul: plime.
Mcđu pridošJicama bio jc i Paul Templar.haus
i njegova mlađenka Fneđa. PauJ je u Muncheni- bio
mesarski naućnik. S rnirazom koji je primio kađa se
oženio Friedoni i: , iin je u Ncw Y ork i otvono mes-
nicu, što se ubrzc pckazaio promašajem., Zatirn se
preseJio u St. I.ouis, Boston, i napokon u Detroit,
propavši spektakularno u svakom od ovjh gradova.
U doba kad je posao cvjetao i kađ je sve veće bla-
gostanje značilo vcću potražnju za mesom, Pau! Tem-
plarhaus uspio je svugđje gdjo je otvorio dućan pot-
ratiti novac. Bio je dobar mesar, ali beznadno nespo-
soban u poslu, U stvari, mnogo ga je više zanimalo
pisanje poezije nego zarađivanje novca. Sate i t.ate

2* 19
provodio je smišljajući rime i poetske slike. Zapisi-
vao ih je na papir i slao novinama i časopisima, ali
oni nikad nisu otkupili ni jedno od .njegovih remek-
djela. Za Paula novac nije bio važan. Svakome je odo-
bravao kredit, i uskoro se proširila krilatica: ako
nemđš novaca, a želiš najbolje meso, idi k Paulu Tem-
plarbausu.
Paulova žena Frieda bila je žena običnog izgleđa,
bez ikakvih iskustava s muškarcima prije nego što
je Paul naišao i zamolio je da mu bude žena — ili,
što je točnije — zamolio njenog oca da mu đa nje-
nu ruku. Frieda je preklinjala svoga oca da prihvati
Paulovu ponudu, ali starcu nisu trebala nikakva na-
vaijivanja je r se očajnički bojao da će do kraja života
imaLi Friedu na grbači. Čak je i povisio miraz tako da
su Frieda i njen muž mogli napustiti Njemačku i
otići u Novi Svijet.
Frieda se plaho zaljubila u svog muža na prvi •
pogled. Nikad ranije nije vidjela pjesnika. Paul je
bio mršav i prođuhovljenog izgleda, blijedih kratko-
vidnih očiju i prorijeđene kose, i trebali su proteći
mjeseci pa da Frieda povjeruje da ovaj zgodni mla-
dić doista pripada njoj. O svojem izgledu nije imala
nikakvih iluzija. T ijelo jo j je bilo gnjecavo, oblika
prevelike nekuhane grude krumpirova tijesta. Njena
najljepša strana bile su žive plave oči boje gencijana,
no preostali dio njenog lica kao da je pripadao dru-
gim Ijudima. Nos jo j je bio na djeda, veiik i gomo-
Ijast, čelo je imala na ujaka, visoko i koso, a bradu
očevu, četvrtastu i odbojnu. Negdje unutar Frieđe
nalazila se lijepa mlada djevojka, uhvaćena u zamku
lica i tijela koje jo j je Bog dao u svojevrsnoj koz-
mičkoj šali. N o ljudi su mogli vidjeti samo strahovitu
vanjštinu. Osim Paula. Njenog Paula. Isto tako Frieđa
nikad nije shvatila da njena privlačnost poČiva na
mirazu, koji je Paul vidio kao spas od krvavih polo-
vica goveda i svinjskih mozgova. Paul je sanjao o tome
da se upusti u samostalan posao i zaradi dovoljno
novaca kako bi se mogao posvetiti svojoj Ijubljenoj
poeziji.

20
 Frieda i Paul su na svoj medeni mjesec otišli
u krčmu nedaleko od Salzburga, prekrasan stari dvo-
rac na ljupkom jezeru, okružen livadama i šumama.
Frieda je stotinu puta prevrtala po glavi prizor prve
bračne noći. Paul će zaključati vrata, uzeti je u na-
tučje i mrm ljati slatke nježnosti dok je bude svlačio.
Njegove će usne naći njene a zatim polako krenuti niz
njeno golo tijelo, onako kao što se to radi u svim
zelenim knjižicama koje je potajno čitala. Ud će mu
biti čvrst i uzdignut i ponosan poput njemačkog sti-
jega, a Paul će je odnijeti do kreveta (možda će biti
sigurnije da je otprati donde) i nježno je polegnuti.
Mein Gott, Frieda, reći će. Ljtibim tvoje tijelo. Nisi
kao one koštunjave curice. Imaš tijelo žone.
Stvarnost je došla poput šoka. Istina, kad su
stigli u svoju sobu, Paul je zaključao vrata. Nakon toga
zbilja je bila tuđinac snu. Dok je Frieda promatrala,
Paul je brzo svukao košulju otkrivši šiljata uska ćo-
sava prsa. Zatim je spustio hlače. Među nogama na-
lazio se mlohav, sićušan penis, zakriven prepucijem.
N i na koji način nije podsjećao na uzbudljive slike
koje je vidjela. Paul se ispružio na krevetu čekajući je,
a Frieda je shvatila da on od nje očekuje da se sama
svuče. Polako se počela razođijevati. No, nije sve u
veličini, pomislila je Frieda. Paul će b iti divan Ijubav-
nik. Nekoliko trenutaka kasnije uzdrhtala mlađa pri-
đružila se svojem mladoženji u bračnom krevetu. Dok
je čekala da joj kaže nešto romantično, Paul se otkotu-
rao na nju, nekoliko puta je probijao u nju i ponovo se
otkoturao. Za zaprepaštenu mladu sve je svršilo i prije
nego što je počelo. Što se Paula tiče, nekoliko svojih
ranijih seksualnih iskustava doživio je s droljama u
Munchenu i posegao je za novčarkom, kadli se prisje-
tio da više za to neće morati plaćati. Odsad će to biti
besplatno. Dugo nakon što je Paul usnuo, Frieda je le-
žala u krevetu ne misleći o svojem razočaranju. N ije
sve u seksu, rekla je samoj sebi. M o j Paul će biti đi-
van muž.
Kako se pokazalo, ponovno nije bila u pravu.

21
 Nedugo : akon T,:?.jdenog mjeseca Frieda je počela
Panla s;.;gleda- aii u readfiićinjem svietlu. Bila ie od-
gajanr. u njcmačk.oj trr..diciji hausjran i svorne se muzu
poku’’a\aia bez pitanja, a.ii je biia daleko od glupače.
Pauia nije zanimalo nista osim njegovih pjesama,
a Fricua je počeia shvacati da su r.e ri,esme vrlo loše.
Nije si rnogla pomoči a da ne primpet; kako je Faul
ostavio mnogo toga u sferi željkovan.ja gotovo na sva-
korn području kojega se mosla doniisliri. Ondje gdje je
Panl je bio neodinčan, rrJcđa je bi.la čvrsta, gdje je
Paul bi glup u pogledu posla, Frieda je fcda. pametna.
U početku je samo sjeđiia i tilio patik dok je glava
obitelji rasipala zgodan miraščić na svoje tankočutne
iđiolije, Kad su se preselili u Đetroit, Frieda to više
nije mogla pođnositi. Jednoga je dana umarširala u
muževljevu mesnicu i preuzria blagajnu. Pr\'o što je
učinila bilo je cia je stavila oznaku: V.TERESIJE NE>
MA. Muž joj je bio zaprepašten, no to je bio tek po-
četak. Frieda je podigia cijene mesu i počela oglaša-
vati, obusipajući susjedstvo lecima, pa se posao preko
noći proširio. Ođ toga trenutka Frieda je donosila sve
važne odlukc, a Paul ih je izvršavao, Razočaranje ju
ja pretvoriio u tiranina. Otkrila je da ima dara za ru-
kovođertje stvarim^ i Ijudima i biia je nepopustljiva.
Fj-ieda je odlučivala o tome is što će se ulagati njihov
novac, gdjc će živjeti, gđje će ljetovaii i kad je vri-
jeme da se rađaju djeca.
Svoju je odluku jeane večeri obznanila Paulu i
naljemla ga na posao na torn projektu sve dok ubogi
čovjek gotovo nije pretrpio živčani slom. Bojao se da
će previšc seksa podrcvati njegovo zdravlje, ali Frieda
je bila vrlo ođlučna. — Gurni ga u mene — zapovje-
dilc bi.
— A kako ću? — prosvjedovao je PauL — N ije
zainteresiran.
Frieda bi uzela njegov stisnuti mali penis, izgulila
prepudj, pr kađ se ništa ne bi đogodilo, uzela ga
u usta — Mien Gott, Frieda! Sto ti to radiš? — sve
dok ne bi otvrdnuo usprkos Paulu, pa bi ga umetnula
među svoje noge sve dok Paulova sperma ne bi bila
u njoj.

22
 T ri nijeseca nakon šlo su počeli Frieda je svome
mužu rekia da se može odmoriti. Bila je truđna. Pa-
ul je žeiio curicu, a Frieda dječaka, pa stoga nikog
od njihovih prijatelja m je iznenadilo što je dijete bilo
djccač’c.
D.ijete je, na Friedino inzistiranje, rođeno kod
kuće uz pomoć babice. Sve je do poroda teklo glatko,
kao i sam porod. Tek tada su oni koji su bili okup-
ljeni oko kreveta đoživjeli šok. Novorođeno dijete u
svemu je bilo normalno, osim u penisu. Djetetov ud
bio je golem, klatio se poput nafečenog prekomjernog
orivjeska između bednra nevinog djeteta.
Oiac mu nije ovako građen, pomislila je Frieda
s divljim ponosom.

Nazvala ga je Tobias, po gradskom vijećniku

koji je živio u njihovom okrugu. Prul je rekao Friedi
da će on preuzoti odgoj đjeteta. Napokon, očevo je
da podiže svog sina.
Frieda je poslušala i nasmjehnula se, ali je rijetko
dopuštala Paulu da sc približi djetetu. Ona je odgojlla
dječaka. Upravljala je njime teutonskom šapom i nije
se trudila da to čini u baršunastim rukavicama. U petoj
godini Toby je bio mršavo krakato dijete, sjetnog 3ica
i svijetlih plavih očiju boje gencijana, koje je nasli-
jedio od svoje majke. Toby je obožavao majku i žudio
za njenim priznanjem. Želio je da ga podigne i uz-
me u svoje veliko meko krilo kako bi mogao pritisnuti
glavu duboko u njena njedra. No Frieda nije imala
vremena za takve stvari. Bila je zauzeta zarađivanjem
/a život obitelji. Voljela je malog Tobyja i odlučila
da on neće odrasti kao slabić poput njegovog oca.
U svemu što je Toby činio zahtijevala je savršenstvo.
Kad je pošao u školu, pregledavala mu je domaće za-
daće, i ako bi ga zbunio neki zadatak, majka bi ga
ukorila: »Hajde, dečko — zasuči rukave!« I stajala
bi nad njim sve dok on ne bi riješio problem. Što je
fried a bila stroža prema Tobyju, to ju je on više
volio. Drhtao je pri pomisli da će je oneraspoložiti.
Njena je kazna bila hitra, a hvala spora, ali je osjeća-

23
la da je to samo za Tobyjevo dobro. Od prvog tre-
nutka kad jo j je sin dospio u naručaj, Frieda je
znala da će postati slavan i značajan čovjek. N ije znala
kako ni kada, ali je znala da će se to dogoditi. Kao
da jo j je to Bog šapnuo u uho. I prije nego što joj
je sin bio dovoljno odrastao da shvati što to ona
govori, Frieda bi mu govorila o njegovoj buđućoj
veličini i s tim nikad nije prestajala. I tako je mladi
Toby rastao znajući da će postati slavan, ali nemajući
pojm a kako, ni zašto. Znao je samo da njegova mati
nikad nije pogriješila.

Među svoje najsretnije trenutke Toby je ubrajao

one kad je sjedio u golemoj kuhinji i izrađivao do-
maću zadaću, a njegova je mati stajala za velikim sta-
rinskim štednjakom i kuhala. Kuhala je gustu crnu ju-
hu od graha, koja je božanski mirisala i u kojoj su
plivale cijele hrenovke, kriške sočnog bra.twu.rsta te
krompirove placke prhkih smeđih rubova. Ili bi sta-
jala za velikim mesarskim panjem usred kuhinje
mijeseći tijesto svojim đebelim čvrstim rukama, a za-
tim sipajući Iagane pahuljice brašna po njemu, čude-
sno pretvarajući tijesto u slasne Pflaumenkuchen ili
Apfelkuchen. Toby bi jo j prišao i rukama obgrlio nje-
no krupno tijelo, a lice bi mu đopiralo tek do njenog
pasa. Njen uzbudljiv ženski miris postao bi dio svih
uzbudljivih kuhinjskih mirisa, i nezvana seksualnost
uzburkala bi se u njemu. U tim trenucima Toby bi s
radošću umro za nju. Do kraja njegovog života miris
svježih kolača s jabukama na maslacu prizvao bi tre-
nutačnu živu sliku njegove majke.

Jeđno popodne, kad je Toby imao dvanaest godi-

na, gospođa Durkin, blebetuša iz susjeđstva, došla im
je u posjet. Gospođa Durkin bila je žena koščata
lica, crnih prodornih očiju i jezika koji nikad nije
mirovao. Kad je otišla, Toby ju je oponašao tako da je
njegova mati revala od smijeha. Tobyju se učinilo da
je to prvi put što čuje -njen smijeh. Od tog trenutka

24
Toby je tražio načine da je zabavi. Oponašao bi kupce
koji su dolazili u mesnicu, učitelja i školske drugove,
a njegova bi se mati gušila od smijeha.
Napokon je otkrio put da pridobije odobravanje
vsvoje majke.
Okušao se u školskom kazališnom komadu »Nem a
računa Davide« i dobio naslovnu ulogu. Na premijeri
njegova je majka sjedila u prvom ređu i pljeskala
uspjehu svoga sina. U tom je trenutku Frieda spoznala
kako će se obistiniti Božje obećanje.
Bilo je to početkom tridesetih godina, na pragu
depresije, i sve kino-dvorane diljem zemlje nastojale
su svakovrsnom strategijom ispuniti prazna sjedala.
Dijelili su zdjele i radio-aparate, priređivali večeri
kockanja i tombole, unajmljivali orguljaše da prate
terevenke na kojima je publika glasno pjevala.
Organizirali su amaterska natjecanja. Frieda bi
brižno pregledavala kazališnu rubriku u novinama da
vidi gdje se održavaju takva natjecanja. Zatim bi ta-
mo odvela Tobyja i sjedila u gledalištu dok bi on opo-
našao Ala Jolsona, Jamesa Cagneyja i Eddieja Canto-
ra te vrištala: »M ien H im m el! Kakav talentiran dečko«!
Toby je gotovo uvijek dobivao prvu nagradu.
Narastao je, ali je i dalje bio mršav, ozbiljno
dijete, bezazlenih svijetloplavih oeiju na anđeoskom
licu. Ćovjek bi ga pogledao i smjesta pomislio: ne-
vinašce. Kad su ljudi vidjeli Tobyja, poželjeli su ga
zagrliti, stisnuti i zaštititi od Života. V oljeli su ga i
pljeskali mu na pozornici. Prvi put je Toby shvatio
što mu je suđeno da postane; bit će zvijezda, najprije
za svoju majku, a zatim za Boga.

Tobyjev se libido počeo komešati kad mu je bilo

petnaest godina. Masturbirao bi u kupaonici, jedinom
mjestu na kojem je bio siguran da je sam, ali to nije
bilo đovoljno. Stvorio je odluku da mu treba cura.
Jedne je večeri Clara Connors, udata sestra jed-
nog školskog druga, odvela Tobyja kući s nekog posla
što ga je obavljao za svoju majku. Clara je bila lje-
puškasta plavojka velikih dojki, i dok je Toby sjedio

25
pokraj nje, počeo mu se dizati. Nei"vozno je primakao
ruku njenom kriiu i poč.eo prtijati pod njenom suk-
njom, spreman da se smjesta povuče kad ona cikne.
Claru je to više zabavljalo nego Ijutiio, aii kad je Toby
izvukao svoj penis, a ona spazila njegovu veličinu,
pozvala ga je k sebi narednog popodneva i uvela To-
byja u radosti spoinog općenja. Bilo je 10 fantastično
iskustvo. Umjesto nasapunane ruke, Toby je našao me-
ku toplu spremnicu koja je pulsirala i hvatala mu pe-
nis. Clarino stenjanje i uzvici stalno su ga iznova uk-
rućivali, tako da je postizao orgazam za orgazmom
a da uopće nije napuštao toplo vlažno gnijezdo. Ve-
ličina niegovog penisa oduvijek je za Tobyja biia izvor
potajnog stida. Sad je to odjednom postala njegova
slava. Clara nije mogla za se zadržati tu činjenicu,
pa je Toby uskoro opsluživao pet-šest udatih žena u
susjedstvu.
U slijedeće dvije godine Toby je uspio razđjevi-
čiti gotovo polovicu djevojaka u svojem razredu. Neki
od Tobyjevih školskih dmgova bili su zvijezde ragbija,
ili su pak bili zgođniji od njega, ili bogatiji — ali
ondje gdje su oni propadoli, Toby je uspijevao. Bio
je nešto najsmješnije, najzgodnije što su djevojke
vidjele i bilo je neraoguće reći ne tom nevinom licu
i tim sjetnim plavim očima.
U četvrtoj gođini gimnazije, kad mu je bilo osam-
naest gođina, pozvali su ga u ured đirektora škole.
U sobi je bila Tobyjeva majlca namrgođena lica, up-
lakana šesnaestogodišnja djevojka, katolkinja po ime-
nu Eileen Henegan, i njen otac, policijski narednik
u uniformi. Onog trenutka kad je Toby ušao u sobu,
znao je da je u velikoj nevolji.
— Smjesta ću prijeći na stvar, Toby — rekao je
direktor. — Eileen je trudna. Kaže da si ti otac nje-
nog djeteta. Jesi li imao fizički odnos s njom?
Tobyju su se usta iznenada osušila. Jedino na što
je mogao misliti bilo je to koliko je Eileen uživala
u tome, kako je ječala i molila još. A sad ovo.
— Odgovori, ti bijedni kujin sine! — urlao je
Eileenin otac. — Jesi li dimuo moju kćer?

26
 Toby je kradomice pogiedao majku. To što je ona
!*iia svjedok. njegove sramote, uznemirilo ga je više ne-
go išta drugo. Izncvjerio ju je, osramotio. Bit će užas-
nuta njegovim ponašanjem. Odlučio je, ako se ikad
i/./uće iz ovoga i ako mu Bog samo ovaj put po-
mogne i. učini neko čudo, da neće nikad više dodirnuti
tlnigu djevojku dokle god živi. Smjesta će otići li-
jeuiiku i dati se uškopiti tako da više nikad ponovo
ni ne pomisli i . . .
— T o b y . . . •— govorila je njegova majka, a glas
joj je bio strog i hladan. — Jesi li spavao s ovom
đjcvojkom?
Toby je progutao slinu, duboko uzdahnuo i pro-
mrmljao: — Da, majko.
— Onda ćeš se oženiti njome. — U njenom se tonu
osjećaia konaćnost. Pogledala je uplakanu djevojčicu
podbuhlih očiju. — To je ono što želiš?
— Đ-da — Eileen je plakala. — Ljubim Tobyja.
— Okrenula se prema njemu. — N atjerali su me da
im kažem. Nisam htjela odati tvoje ime.
Njen otac, policijski narednik, objavio je opšir-
no: —- Mojoj je kćeri tck šesnaest godina. Po zakonu,
to je silovanje. Mogao hi biti u zatvoru do kraja
svog kukavnog života. Ali ako će se o že n iti...
Svi su se okrenuli da pogledaju Tobyja. Ponovno
je progutao slinu i rekao: — Da, gospodine. Žao mi je
što se to dogodilo.
Za vrijem e šutljive vožnje kući s majkom Toby je
sjedio do nje, kukavan, znajući koliko ju je povrije-
dio. Sada će morati naći posao kako bi izdržavao
Eileen i dijete. Vjerojatno će morati otići na rad u
mesnicu i zaboraviti svoje snove, sve svoje planove za
budućnost. Kad su stigli kući, majka mu je rekla:
— Dođi gore.
Toby je pošao za njom u svoju sobu, psihički se
pripremajući za lekciju. Dok je promatrao, izvukla
je kovčeg i počela pakirati njegovu odjeću. Toby je
zbunjeno zurio u nju. — Što to radiš, mama?
— Ja? Ništa ja ne radim. T i radiš. Ti ođavde od-
laziš.

27
 Zaustavila se i okrenula da ga pogleda. — Zar si
pomislio da ću ti dopustiti da zbog one bezvr.ijedne
cure proćerdaš život? T i si je, dakle, odveo u krevet
i ona će roditi dijete. To dokazuje dvije stvari: da si
ti čovjek, i da je ona glupa. O ne, ne, nitko neće utje-
rati moga sina u brak. Bog je htio da ti postaneš
velik čovjek, Toby. Otići ćeš u New York, i kad po-
staneš znamenita zvijezda, poslat ćeš po mene.
Suspregnuo je suze i poletio jo j u naručaj, a ona
ga je zibala na svojim veličanstvenim prsima. Toby se
iznenada osjetio izgubljenim i prestravljenim pri po-
misli da će je napustiti. A ipak je osjetio uzbuđenje,
radost što započinje nov život. Ući će u show busi-
ness. Postat će zvijezda; bit će slavan.
Tako je rekla njegova mati.

28
 2.
Godine 1939. New Y ork City je bio kazališna me-
ka. Depresija je prošla. Predsjednik Franklin Roosevelt
obećao je da se ne treba ničega bojati osim samog
straha da će Amerika biti najnaprednija zemlja na
svijetu, i tako je bilo. Svi su imali novca za trošenje.
Na Broadwayu je bilo trideset predstava i sve kao da
su bile hitovi.
Toby je u New Y ork stigao sa sto dolara koje
mu je dala njegova majka. Znao je da će biti bogat
i slavan. Poslat će po svoju majku pa će živjeti u
krasnom luksuznom stanu na vrhu nebodera, a ona će
svake večeri doći u kazalište da promatra kako mu
publika pljesće. U međuvremenu je morao naći po-
sao. Otišao je do ulaza za glumce svih brodvejskih
kazališta i pričao o amaterskim natjecanjima na ko-
jima je pobjeđivao i o tome koliko je nadaren. Iz-
bacili su ga. U tjednima dok je tražio posao, Toby
se ušuljavao u kazališta i u noćne klubove i promat-
rao vrhunske zabavljače na poslu, osobito komičare.
Vidio je Bena Bluea i Joea E. Lewisa te Franka Faya.
Znao je da će jednog dana biti b olji od svih njih.
Novac je odlazio pa se prihvatio pranja suđa.
Svojoj je majci telefonirao svake nedjelje ujutro kad
je tarifa bila jeftinija. Ona mu je ispričala o gnjevu
zbog njegova bijega.

29
 — Trebao si ih vidjeti. Policajac svake noći do-
lazi ovamo s patrolnim kolima. Prema onome kako
se ponaša, čovjek bi pomislio da smo svi mi gangste.i
Neprestano se raspituje gdje si.
—. Sto mu kažeš? — upitao je Toby sa zebnjom.
— Istinu. Đa si se noću iskrao poput lopova i da
cu ti ako mi ikau dopadneš šaka, osobno zaokrenuti
glavom.
Toby se glasno nasmijao.

Ljeti je Toby uspio dobiti posao kao pomoćnik

mađioničara, netalentiranog šarlatana prodornih očiju
koji je nastupao pod imenom Veliki Merlin, Nastupali
su u nizu drugorazrednih hotela u Catskillsu, i Toby-
jev prvotan posao bio je da navlači tešku opremu u
Merilinov karavan i iz njega te da se stara o rekvi-
zitima, koji su se sastojali od šest bijelih kunića, tri
kanarinca i dva hrčka. Zbog Merlinovog straha da će
rekviziti »biti pojedeni«, Toby je bio prinuđen da
živi s njima u prostoriji veličine spremišta za metle.
Činilo mu se da se cijelo Ijeto sastojalo od jednog
nepođnošljivog smrada. Bio je tjelesno iscrpljen od
nošenja teških ormara s lažnim zidovima i dnima i od
trčanja za rekvizitima koji su neprekidno bježali.
Bio je osamljen i razočaran. Sjedio je i zurio u pr-
ljavim sobičcima pitajući se što ovđje radi i kako će
ga ovo uvesti u show business. Vježbao je pred zr-
calom oponašanje, a njegova se publika sastojala od
Meriinovih smrdljivih životinjica.

Jedne nedjelje, kad se ljeto bližilo kraju, Toby

je obavljao svoj tjedni razgovor s roditeljskom ku-
ćom. Ovog puta govorio mu je otac.
— Toby ovdje, tata. Kako si?
Nastupio je muk.
— Halo! Jesi li tamo?
— Ovdje sam, Toby. — Nešto ga je u očevom
glasu streslo.
— Gdje je mama?

30
 — Sin.ić su je odveli u bolnicu.
Toby je lasio čvrsto stisnuo slušalicu da ju jc
gotovo zdrobio. — Sto se dogodilo?
— Lij'CČnik kaže da je to bio srčani napad.
Nei Ne njegovoj inajcii — Bit će sve u redu.
ustrajao se Toby. — Zar ne? — vikao je u mikrofon.
— Reci mi đa će s njom biti sve u redu, proklet bio!
S udatjenosti od milijun rnilja mogao je čuti kako
njcgov otac plače. — Ona . . . ona je umrla prije ne-
koliko sati, sine.
Riječi su preplavile Tobyja poput bijeio usijane
lave paleći ga, fureći ga, sve dok nije osjetio kao
da mu cijoio tijelo gori. Otac je lagao. N ije mogla biti
mrtva. Imaii su sporazum. Toby će postati slavan a
njegova će mati biti uza nj. Ćekao ju je jedan krasan
luksuzan sLm na vrhu nebodera, iim.uzina i šofer, krzna
i dijam an ti... Jecao je tako žestoko da nije mogao
disati. Ćuo je kako daleki g!as gcvori: — Toby! Toby!
— Doiazim kući. Kad je sprovod?
— Sutra — rekao je otac. — Ali ne smiješ doći
ovamo. Očekivat će te, Toby. Eileen će uskoro roditi.
Njen će te otac ubiti. Tvažit će te na sprovodu.
Tako nije mogao reći ni zbogom jedinoj osobi na
svijetu koju je ljubio. Ležao je u krevetu cijelog dana
i prevrtao po uspomenama. Slike njegove majke bile su
lako živahne i žive. Bila je u kuhinji, kuhala, pri-
čala mu kako će postati slavan čovjek, sjedila u ka-
zalištu u prednjem redu i vikala: »M ein Iiim m el, ka-
ko taientiran dječak!«
I smijala se njegovim oponašanjima i šaiama. I
pakovala njegov kovčeg. Kad postcmeš glasovita zvijez-
da, poslat ćeš po mene. Ležao je nijem od tuge i raz-
inišljao: ni'kad neću zaboravili ovaj dan. N e sve dok
iivim ; 14. kolovoza 1939. Ovo je najvažniji dan u mo-
jem iivotu.
Imao je pravo. Ne zbog smrti svoje majke, nego
zbog jednog drugog događajSt koji se zbivao u Ođessi,
u Teksasu, udaljenom tisuću petsto milja.

31
 * * *
Bolnica je bila bezlična četvei*okatna zgrada boje
milosrđa. Iznutra je djelovala poput kunićnjaka s preg-
radama napravljenim za otkrivanje bolesti, ubiažava-
nje, liječenje ili, ponekad, za pogreb. To je bio me-
dicinski supermarket, i za svakoga se ondje nalazilo p o
nešto.
Bilo je četiri sata ujutro, sat mirne smrti ili ne-
m im og sna. Vrijem e predaha za bolničko osoblje
prije priprema za bitke narednog dana.
Ekipa za porođaje u operacijskoj dvorani broj
četiri imala je gužvu. Ono što je počelo kao rutinski
porod, odjednom se pretvorilo u hitan slučaj. Do sa-
mog porođaja sve je bilo normalno. Gospođa Czinski
bila je zdrava žena, prvorotkinja širokih seljačkih bo-
kova, o kojima su opstetričari sanjali. Ubrzane kon-
trakcije su otpočele i stvari su tekle uobičajeno.
— Porođaj zatkom — izjavio je opstetričar dr
Wilson. Te riječi nisu izazvale uzbunu. Premda je samo
ti'i posto poroda bilo na zadak — stražnji dio čeda
pojavljuje se prvi — obično se s njima jednostavno
izlazi na kraj. Postoje tri tipa porođaja na zadak.
Spontani, gdje nije potrebna nikakva pomoc, s pomoći
gdje opstretičar pruža ruku prirodi, i potpuni prodor,
gdje se novorođenče uklješti u maternici.
Doktor Wilson je sa zadovoljstvom zapazio da će
ovo biti spontani porod, najjednostavnija vrst. Pro-
matrao je kako se pomaljaju stopala novorođenčeta,
a za njima i dvije nožice. Još jedan tm d i pojavila
su se djetetova bedra.
— Skoro smo gotovi — rekao je hrabreći dr Wil-
son. — Stisnite još jednom.
Gospođa Czinski je to učinila. Ništa se nije do-
godilo.
Liječnik se namrštio. — Pokušajte još jednom.
Jače.
Ništa.
Dokt.or Wilson je stavio ruke na noge djeteta i
povukao, vrlo nježno. Nikakvog pokreta. Provukao je
ruku uz dijete kroz uski prolaz u utems i počeo

32
istraživati. Iznenada su mu po čelu izbile kapljice
znoja. Babica mu je pristupila i obrisala čelo.
— Imamo problem — rekao je tiho dr Wilson.
Gospođa Czinski je to čula. — Što nije u uredu?
— upitala je.
— Sve je u ređu. — Dr Wilson je posegao još
dublje, blago nastojeći gurnuti čedo na dolje. N ije se
moglo maknuti. Mogao je osjetitr pupčanu vrpcu, pri-
kliještenu između tijela djeteta i majčine zdjelice, koja
je presijecala dovod kisika.
— Stetoskop!
Primalja je posegnula za instrumentom i prislonila
ga na trbuh rodilje osluškujući otkucaje srca novo-
rođenčeta. — Palo je na trideset — izvijestila je. —
A uočljiva je i aritmija.
Prsti dra Wilsona bili su u majčinom tijelu poput
udaljenih antena njegovog mozga, koje su pipale i
islraživale.
— Gubim otkucaje srca djeteta. — U primaljinom
glasu osjećala se panika. — Nema ga!
Imali su umiruće dijete u maternici. Još je uvi-
jek postojala slabašna šansa da bi dijete moglo oživjeti
ako ga izvade na vrijeme. Preostalo je najviše četiri
minute da ga porode, očiste mu dišne putove i opet
pokrenu njegovo sićusno srce. Nakon četiri minute
oštećenje mozga bit će veliko i nepovratno.
— Odbrojavajte — naredio je dr Wilson.
Svi su u prostoriji nagonski pogledali kad je
clektrični sat na zidu škljocnuo na položaj dvanaestog
sata, a velika crvena sekunđna kazaljka počela svoj
prvi krug.
Porođajna ekipa dala se na posao. Naprave za
umjetno disanje dovezene su do stola dok je dr W ib
son pokušavao osloboditi čedo od zdjeličnog dna. Počeo
je Brachtovim zahvatom nastojeći okrenuti čedo, is-
krivljujući njegova ramena kako bi se oslobodio vagi*
nalni otvor. Bilo je beskorisno.
Učenici škole za medicinske sestre, koja je prvi put
sudjelovala pri porođaju, iznenađa je pozlilo. Žurno
se uđaljila iz prostorije.

3 Stranac u ogledalu 33
 Pred vratima operacijske dvorane stajao je Kari
Czinski nervozno gužvajući šešir svojim velikim žu-
ljevitim rukama. Bio je to najsretniji dan u njegovorn
životu. Bio ie stolar, jednostavan čovjek, koji je vje-
rovao u mlađenačke brakove i velike obitelji. l o je
dijete njihovo prvo, i jedino je time mogao suspreg-
nuti svoje uzbuđenje. Svoju je žcnu Jjubio ■ znao
da bi bez nje bio izgubljen. Razmišljao je o svo,'>j
ženi, kad je učenica-bolničarka izjurila iz rađaone
pa ju je zazvao: — Kako joj je?
Izbezumljena mlađa bolničarka, mislima vezana uz
bebu, uzviknula je: — Mrtva je, mrtva je! — i izjurila
da se pobijuje.
Lice gospodina Czinskoga je problijedilo. Zgrabio
se za prsa i počco hvatati zrak. Kad su ga đoveli na
odjel za hitne slučajeve, nije mu više bilo poinoći.
U rađaoni dr Wilson je luđački radio utrkujuči
se sa satom. Mogao je doseći unutra, dodirnuti pup-
čanu vrpcu i osjetiti pritisak na nju, ali nijc bilo
nacina da je oslobodi. Svi su se nagoni u njemu bu-
liili da izvuče polurođeno dijetc na silu, ali je rartije
vidio šta se događalo s djecom, rođenom na taka.v na-
čin. Gospođa Czinski je sada stenjala napola u bu-
nil.i.
— Stisnite, gospođo Czinski. čvršće! Hajde!
N ije bilo koristi. Dr Wilson je hitro pogledao na
sat. Dvije dragocjene minute su istekle a da nimalo kr-
vi nije proteklo mozgom djeteta. Dr Wilson se suočio
s jednim drugim problemom. Što će učiniti ako se đi-
jete spasi po žste'ku tih četiriju minuta? Da ga ostavi
na životu pa da samo vegetira? Ui nm omogućiti mi-
losrdnu, brzu smrt? Otjerao je tu misao i počeo raditi
brže. Zažmirivši, radeći samo dodirom, svu je pažnju
usredotočio na ono što se događalo u ženinom tijeiu.
Pokušao je zahvat po Mauriceau-Smellie-Veitu, kompli-
cirani niz pokreta da osobodi tijelo djeteta. I ođjednom
pomak. Osjetio je da se čedo počelo micati. — Piperov
forceps!

34
 Primalja mu ie hitro dodala spccijalna kliješta,
dr Wilson ih je gumuo i njima prihvatio glavu čeda.
Trenutak kasnije izvirila je glava.
Dijete se rodUo.
Ovo je uvijek bio trenutak slave, čedo novostvo-
renog života, crvenog lica i dcrnjave, koje se žaliio
na poniženje što je nasilno izvučeno iz one mirne,
mračne matemice na svjet’ o i hlađnoću.
N o tako nije bilo s ovim djetetom. Bilo je plavi-
často i mirno. Bilo je žensko.
Sat. Preostala je još minuta i pol. Sad je svaki
pokret bio hitar i mehanički, rezultat dugogodišnje pra-
kse. Prsti umotani u gazu očistiii su stražnji zid
novorođenčetova ždrnela kafeo bi zrak mogao prodri-
jeti u otvor dušnika, Dr WiIson je položio dijete na
leđa. Primalja rnu je dodala mali laringoskop, povezan
s električnini aparatom za sukciju. Postavio ga je na
mjesto i kimnuo, a primalja je uključila prekiđač.
Začuo se zvuk ritmičkog usisavanja stroja.
Dr Wilson je pogledao na sat.
Preostalo je još dvadeset sekundi. Otkucaji srca
negadvni.
Petnaest. . . četrnaest. . . Otkucaji srca negativni.
Trenutak odluke bio je tu. Možda je već biio
prekasno đa se spriječi oštećcnje mozga. U tokve
stvari nitko ne može biti potpu.no siguran. Viđio jc
bolničke odjele pune žalosnih stvorova, tijela ođrasUh,
a razuma djece, ili još gore.
Deset sekuriđi. A nikakva bila, čak ni nagovjcštaja
koji bi mu dao nade.
Pet sekundi. Stvorio je odluku i ponadao se da če
ga Bog shvatiti i oprostiti mu. Izvući će utikač, reći da
se dijete nije moglo spasiti. Nitko neće istraživati
njegov postupak. Još jednom je dodirnuo kožu dje-
teta. Bila je hiađna i vlažna.
Tri sekunđe.
Pogledao je djetence i došlo mu je da zaplače.
BaŠ šteta. Bila je to lijepa curica. Izrasia bi u krasnu
ženu. Pitao se kakav bi jo j bio život. Bi 11 se uđaJa i
imala djece? Ili bi možda postala umjetnica, ili uči-

3* 35
teljica, ili poslovna žena? Bi li bila bogata ili siro-
mašna? Sretna ili nesretna?
Jedna sekunda. Otkucaji srca negativni.
Nula.
Posegnuo je rukom za prekidačem, i u tom tre-
nutku dječje je srce počelo kucati. Bio je to nesigu-
ran, nepravilan grč, zatim još jedan, a onda se ustalilo
u snažne pravilne otkucaje. U sobi su se začuli sponta-
ni uzvici radosti i čestitanja. Dr Wilson ih nije slu-
Šao.
Zurio je u zidni sat.

Majka ju je nazvala Josephine, po imenu svoje ba-

ke u Krakovu. Srednje ime bilo bi previše pretencioz-
no za kćerku poljske krojačice u Odessi, u Teksasu.
Zbog razloga koji gospođa Czinski nije razumjela,
dr Wilson je inzistirao na tome da Josephine dolazi
u bolnicu svakih šest tjedana na pregled. Svaki put
su zaključci bili isti: izgledala je normalno.
Samo će vrijem e pokazati.

36
 3.
Na blagdan rada ljetna sezona ,u Catskillsu bila
je 2avršena, i Veliki Merlin ostao je bez posla, a s njim
i Toby. Toby je mogao otići. Ali kamo? Bio je bez
doma, posla i novaca. Odluka je pala kad mu je neka
gošća ponudila dvadeset i pet dolara da nju i njeno
troje male djece odveze iz Catskiilsa u Chicago.
Toby je otišao a da nije rekao zbogom Velikom
Merlinu, ni njegovim smrdljivim rekvizitima.

Chicago je 1939. cvjetao; bio je to širom otvoren

grad, grad koji je imao svoju cijenu, i oni k oji su
znali kako se probijati mogli su kupiti sve — od
žena do droge i do političara. Postojalo je na stotine
noćnih klubova koji su udovoljavali svačijem ukusu.
Toby ih je sve pročešljao, od velikog sjajnog Chez
Pareea do malih barova u Rush Street. Odgovor je uvi-
jek bio isti. Nitko nije želio angažirati mladog počet-
nika kao komičara. Tlo mu je izmicalo pod nogama.
Došlo je vrijem e da počne ostvarivati san svoje majke
Bilo mu je gotovo devetnaest godina.

Jedan od klubova oko kojih se Toby m otao bio

je Knee High, gdje se zabava sastojala od umomog
tročlanog combo-orkestra, slomljenog, pijanog komiča-

37
ra srednjih gođina, i dviju striptizeta, Meri i Jeri, koje
su oglašavane kao sestre Perrv i bilc su, što se činiSo
vrio nevjerojatnim, stvarno sesir..\ Bile su dvadesetih
godina i na svoj jeftm, nchajan način privlačne. Jeri
je jcdne večeri đošla đo bara i sjela do Tobyja. On
se nasmiješio i uljudno rekao: — Sviđa mi se vaš
nastup.
Jeri se okrenula da ga pogleđa i spazila nevinog
dječaka djetinjeg lica, premladog i prebijedno odje-
venog da bude mušterija. Kimnula je nezainteresirano i
počela se okretati. kad se Toby uspravio. Zapiljila se
u izdajničku kvrgu na njegovim hlačama, zatim se okre-
nula i pogledala još jednom nevino mlađo lice. — Isuse
K.riste — rekla je. Sve je to tvoje?
On se nasmiješio. — Samo se na jedan način može
ustanoviti.
U tri sata toga jutra Toby je bio u krevetu s obje
sestre Perry.

Sve je bilo pedantno isplanirano. Sat prije po-

četka predstave Jcri je klupskog komičara, strastve-
nog kockara, odvela u jedan stan na Diversay Avenue,
gdje se upravo igrala hazardna igra kockom. Kad je
vidio jgru, ovlažio je usne i rckao: — Možemo ostati
samo trenutak.
Trideset minuta kasnije, kad se Jeri iskrala, ko-
mičar je bacao kocku i urlao poput manijaka: — Osmi-
ca iz Decatura, ti kujin sine! — Bio je izgubljen u
nekom fantasličnom svijetu gdje su uspjeh i status
i bogatstva ovisili o svakom pokretu kocaka.
U Knee Highu Toby je uredan i čist sjedio za ba-
rom i čekao.
Kad je nasiupilo vrijem e za predstavu, a komičar
se nije pojavio, vlasnik kluba počeo je bješnjeti i kleti.
— Ovaj put je tom. gadu odzvonilo, čujete li? Više ga
ne želim ni blizu svog kluba.
— Ne zamjeravam vam — rekla je Meri. — Ali
imate sreću. Za barom sjedi novi komičar. Upravo
je stigao iz New Yorka.
 — Što — što? Gdje? — Vlasnik je bacio pogled
na Tobyj«. — Zaboga, gdje mu je dadilja? To je be-
bica!
— Sjajan je! — rekla je Jeri, a to je i mislila.
— lskušajte ga — dodala je Meri. — Sto možete
izgubiti?
— Svoje jebene nvušterije! — N o slegnuo je ra-
menima i otišao onamo gdje je Toby sjedio. — T i si,
dakle, komičar — ha?
— Da — rekao je Toby nehajno. — Upravo mi je
istekao angažman na Catskillsu.
Vlasnik ga je na trenutak promatrao. — Koliko
si star?
— Dvadeset i dvije — lagao je Toby.
— Govno. U redu. Izlazi onamo. Ako zasereš,
nećeš đoživjeti dvadeset i drngu.
I evo. SaJi Tobyja Templea konačno se obistinio.
Stajao je pod reflektorima dok je glazba za nj svirala
tuš, a pubiika, njegova publika, sjedila i čekala da ga
otkrije, đa ga obožava. Plima ljubavi bila je toliko
jaka da mu se grlo stegnulo. Kao da su on i publika
bili jedno, povezano istim divnim čarobnim užetom.
Na trenutak je pomislio na svoju majkit i ponadao se
đa ga ma gdje se nalazila, može sada viđjeti. Tuš je
prestao. Toby je otpočeo svoju iočku.
— Dobra večer, sretni narode. Zovem se Toby Te-
mple. Pretpostavljama da svi znate kako se vi zovete.
Tišina.
Nastavio je: — Jeste li čuli o novom glavonji
čikaške mafije? On je homić. Od sada poljubac
srnrti uključuje večeru i ples.
Nikakva smijeha. Zurili su u njega, hladni i ne-
prijateljski, i Tobv je počeo osjećati oštre pandže
straha koje su mu derale želudac. Tijelo mu se od-
jeđnom kupalo u znoju. Ona divna veza s publikom je
iščezla.
Proslijedio je; — Upravo sam đovršio angažman
u jednom kazalištu u državi Maine. Kazalište je bilo
tako duboko u šumi da je direktor bio medvjed.
Tišina. M rzili su ga.

39
 — Nitko mi nije rekao da je ovo kongres giuho-
nijemih. Osjećam se kao referent za zabavu na Tita-
nicu. Ovdje mi se čini kao da idem preko mostića,
a broda nema.
Počeli su bučiti. Dvije minute nakon što je Toby
počeo, vlasnik je panično davao znak glazbenicima
koji su počeli glasno svirati zaglušujući Tobyjev gias.
Stajao je široko nasmiješen, a oči su ga pekle od
suza.
Poželio je da zavrišti na njih.

Vriskovi su probudili gđu Czinski. B ili su visoki

i divlji, sablasni u noćnoj tišini, i sve dok se nije uspra-
vila u krevetu, nije znala da to vrišti dijete. P oiurila
j.e u đrugu sobu u k ojoj je uredila kolijevku. Jose-
phine se prevrtala' s jedne strane na drugu, a lice jo j
je bilo plavo od grčeva. U bolnici je staiist dao dje-
tetu intravenoznu injekciju sredstva za umirenje, pa
je mala utonula u miran san. D r Wilson, k oji je po-
rodio Josephine, pregledao ju je tem eljito. N ije mogao
ustanoviti ništa loše. N o bio je nemiran. N ije mogao
zaboraviti zidni sat.

40
 Vodvilj je u Americi cvjetao od 1881. pa do defini-
tivnog silaska sa scene, kad je Palace Theatre zatvorio
vrata 1932. Vođvilj je bio vježbalište za sve ambici-
ozne mlade komičare, bojište na kojem su oni bru-
sili svoju duhovitost za neprijateljsko podrugljivo
gledalište. Pa ipak, komičari koji su se probili stizali
su do slave i bogatstva. Eddie Cantor, W. C. Fields,
Jolson i Bcnny, Abbot i Costelo, Jessel i Bums,
Braća Marx i deseci drugih. Vodvilj je bio raj, stalni
otvoreni račun, ali kad je vodvilj umro, komičari su
se morali okrenuti drugim područjima. Velika su ime-
na bila angažirana za radio-scene i osobne nastupe,
a igrala su i u važnim nočnim klubovima diljem zem-
Ije. Za mlađe komičare poput Tobyja, koji su se tek
probijali, stvar je bila drukčija. I oni su nastupali
u noćnim klubovima, ali to je bio drugi svijet. Zvao
se »zahođski krug«, a to je ime još bilo eufemizam.
Sastojao se od prljavih krčmi širom zemlje, gdje se
okupljala brojna neoprana publika da loče pivo i zuri
u striptizete i da zbog sporta uništava komičare.
Garderobe su bile smrđljivi zahodi, koji su zaudarali
po usmrdjeloj hrani i prolivenom piću, mokraći, jef-
tinom parfemu i, iznad svega, po užeženom okusu
straha: znoju fjaska. Zahodi su bili toliko prljaVi da
su zabavljačice u garderobama mokrile u

41
Plaća je varirala od neprobavljivog obroka do pet,
deset, a ponekad i do petnaest dolara po večeri, ovi-
sno o reakciji publike.
Toby Temple je nastapao u takvim lokalima i oni
su postali njegova škola. Imsna građova biia su raz-
ličita, ali su lokali svi bih isti, vonjevi su bili isti, a i
neprijatdjska publika je bila ista. Ako jo j se nije
sviđao zabavljač, bacali su na njega pivske boce,
zadirkfvali ga za vrijem e nastupa i isfućkali ga. Bila
je to okrutna škola. ali dobra, jer je Tobyja naučila
sve trikcve opstanka. Naučio jc kako se ođnositi pre-
ma pijanim turistima i trijezmm razbijačima đa ih
nikad ne pobrka. Naučio je kako uočiti potencijalno
zanovijetalo i umiriti ga tako da od njega zatraži
gutljaj pića ili da posudi njegov ubrus da otare čelo.
TJspio se ubaciti na posao i u takva mjesta kao
što su Jezero Kiameska, Shawanga Lodge i Avon. Na-
stupao je u Wildwoodyju, New Jerseyju, B'nai B ’rithu
i u Talijanskim sinovima u Moose Hallsu.
I staino je učio.
Tobyjev se nastup sastojao od parodija popular-
nih pjesama, oponašanja Gablea, Granta, Bogarta i Cag-
neyja te materijala pokradenog velikim lcomičarima
koji su si mogli priuštiti skupe pisce, Svi komičari
koji su se probijali krali su njihove materijale i time
se kočoperili. — Izvodim Jerryja Lestera — značiio
je da se siuže njegovim materijalom — i dvaput sam
b olji od njega. — lzvođim Miltona Berlea. — Trebali
histe pogledati moga Reda Skeltona.
Budući da je sve počivalo na materijalu, krali su
samo od najboljih.
Toby bi se u svemu okušao. Fiksirao je indife-
rentnu mrku pubiiku svojim nujnirn plavim očima i
rekao: — Jeste li kad vidjeli Eskima kako piša? —
Stavio bi obje m ke pred svoj šlic, a kockice Ieda
ispadale bi van.
Stavio bi na se turban i umotao se u plahtu. —
Abdul, krotitelj zmija — objavio bi. Svirao bi flautu,
a iz pletene košare počela bi se pojavljivati naočarka,
koja bi se povijala ritmički s glazbom dok bi Toby

42
povlačio žice, Zmijino tijelo bilo je crijevo irigatora,
a giava jo j je bila štrcalo. Uvijek bi se u gledalištu
nasao netko tko bi to smatrao smiješnim.
Nastupao je sa standardnim stvarima, otrcanim
točkama, skečevima, piitkim šalama, gegovima.
Imao je na desetke štoseva. Morao je bid spre-
man da se prebaci s jednog na đrugi prije nego što
poiete pivske boce.
A bez obzira gdje je nastupao, uvijek je prili-
kom nastupa bio prisutan zvuk zahodskog vodokot-
lića.

Toby je putovao autobusom od mjesta đo mjesta.

Kad bi stigao u neki novi grad, prijavio bi se u naj-
jeftinijem hotelu ili svratištu i posjećivao noćne klu-
bove, barove i kladionice. Pođstavio je cipele kartonom
i kredom izbijelio ovratnike da uštedi na pranju.
Svi su gradovi bili sumorni, a hrana je uvijek bila
loša. N o izjeđala ga je samoća. N ije imao nikoga.
U' cijelom prostranom svemiru nije imao ni jcđne oso-
be kojoj je bilo stalo do toga da li je živ ili nije.
S vremena na vrijem e pisao je svome ocu, ali je to
bilo višc iz osjećaja dužnosti nego iz ljubavi. Očajnički
mu je trebao netko s kim će razgovarati, netko tko
će ga razumjeti, dijeliti s njim njegove sanje.
Posmatrao je uspjcšne zabavljače kako odlaze iz
velikih klubova sa svojom svitom i krasnim finim
djevojkama, kako se odvoze u blještavim limuzinama
— i zavidio im je. Jednog dana. . .
Najgori su bili oni trenuci kad je doživio neuspjeh,
kad su ga isfućkali usred nastupa, izbacili prije nego
što je dobio priliku i da počne. U takvim slučajevima
Toby je mrzio Ijude u gledalištu; želio ih je pobiti.
Ne samo zato što nije uspio, nego i zato što je
propao na samom dnu. Niže nije mogao; već je bio
na dnu. Sakrio se u svoju hotelsku sobu, plakao i
molio boga da ga ostavi nasamu, da mu ođuzme
žudnju da stoji pred publikom i da ih zabavlja. Bože,
molio je, daj m i da poželim b iti prođavaČ cipela ili
tnesar. B ilo što, samo ne ovo. Njegova mati nije imala

43
pravo. Bog ga nije izdvojio. Nikad neće postati sla-
van. Sutra će pronaći neku drugu vrst posla. Potražit
će uredski posao od devet do pet i živjeti poput nor-
malnog Ijudskog bića.
A slijedeće večeri ponovno bi bio na pozornici,
izvodio svoje imitacije, pričao šale, nastojao osvojiti
ljude prije nego što se okrenu protiv njega i napad-
nu ga.
Nevino bi im se nasmiješio i rekao: — Ovaj se
čovjek zaljubio u svoju patku i izveo je jedne večeri
u kino. Blagajnik je rekao: »N e možete uvesti ovamo
tu patku«, pa je čovjek otišao iza ugla i ugurao patku
sprijeđa u hlače, kupio ulaznicu i ušao. Patka se počela
koprcati, čovjek je otvorio šlic i patka je promolila
glavu. N o do čovjeka su sjedili neka dama i njen muž.
Dama se okrenula svome mužu i rekla: »Ralf, muška-
rac do mene je izvadio penis.« Na to je R alf rekao:
»Đa li ti dosađuje?« »N e«, rekla je. »U redu. Onda
se ne osvrći na to i uživaj u filmu.« Nekoliko tre-
nutaka kasnije žena je ponovo gurnula svoga muža.
»Ralf . . . njegov penis . . . « A muž je rekao: »Rekao
sam ti da se na njega ne osvrćeš.« A ona je rekla:
»Ne mogu . . . on jede moje kokice!«
Imao je cjelovecem ji nastup u »Tristo šezdeset
i pet« u San Franciscu, Rudy's Railu u New Yorku i
Kin Wa Low ’su u Toledu. Nastupao je na vodoinsta-
Iaterskim kongresima, na Bar Mitzvahima i kuglačkim
banketima.
I učio je.
Imao je četiri do pet predstava dnevno u malim
kazalištima koja su se zvala Gem, Odeon, Empire i
Star.
I učio je.
I napokon jedna od stvari koju je Toby Temple
naučio bila je ta da bi mogao ostatak života provesti
nastupajući u »zahodskom krugu«, nepoznat i neotkri-
ven. No jedan je događaj promijenio cijeli slijed zbi-
vanja.
Jeđnog hladnog dedjeljnog poslijepodneva, počet-
kom prosinca 1941, Toby je imao pet nastupa na dan

44
u Dewey Theatreu, u Četrnaestoj ulici u New Yorku.
Na programu je bilo osam točaka, a jedan od Toby-
jevih zadataka bio je da ih najavi. Prva je predstava
dobro prošla. Za vrijem e druge predstave kad je Toby
najavio Leteće Kanazawe, obitelj japanskih akrobata,
publika je počela negodovati. Toby se povukao iza
kulisa. — K oji im je vrag? — upitao je.
— Isuse, zar nisi čuo? P rije nekoliko sati žuti
su napali Pearl Harbor — rekao mu je direlctor po-
zornice.
— Pa? — upitao je Toby. Pogledajte te mom-
ke . . . Sjajni su.
Na slijedećoj predstavi, kad je bilo vrijem e za
japansku trupu, Toby je izišao na pozornicu i kazao:
— Dame i gospodo, velika mi je čast da vam pred-
stavim tek prispjele s uspješne turneje u Manili —
l eteće Filipince! •— U trenutku kad je publika spa-
zila japansku trupu, počela je negodovati. Do kraja
dana Toby ih je pretvarao u Sretne Havajce, Lude
Mongole i, napokon, u Eskimske letače. No nije ih
mogao spasiti. A kako se pokazalo, ni sebe. Kad je te
večeri nazvao svojega oca, Toby je doznao da ga kod
kuće čeka jedno pismo. Počinjalo je sa »čestitamo«, a
potpisao ga je pređsjednik. Šest tjedana kasnije Toby
je položio zakletvu u vojsci Sjedinjenih Država. Onog
tiana kad je uključen u sastav vojske, u glavi mu je
tako žestoko tuklo da je jedva mogao položiti za-
klctvu.

Glavobolje su se javljale često, a kad su nastupale,

mala Josephine se osjećala kao da jo j đvije divovske
ruke stezu sljepoočice.
Nastojala je ne plakati je r je to uznemiravalo
njcnu majku. Gospođa Czinski je otkrila religiju.
Oduvjek je potajno osjećala da su na neki način ona
i nj.eno dijete odgovorne za sm rt njenog muza. Jednog
poslijepodneva zalutala je na sastanak duhovnog pro-
huđenja, a propovjednik je grm io: — Svi ste vi natop-
Ijeni grijehom i zlom. Bog, k o ji vas drzi iznad ponora

45
pakla poput ođvratnog kukca iznad vatre, gnuša se nad
vama. Svaki cd vas prokietnika visi na tankoj niti,
a plameni njegoya gnjeva p roiđ rije t će vas ako se ne
pokajete! — Gospođa Czinski se smjesta osjetila bolje
ier je znaia đa sluŠa riječ Gospodinovu.
— To je bozja kazna zaio što srno ubile ivojeg
oca — govorita bi mati Josephine, i premđa je ova
bila premlada da shvati što te riječi znače, znala je
đa je učinila nešio loše i htjela je saznati što je to
kako bi svojoj m ajci mogla reći da jo j je zao.

46
 U početku je rat Tobvja Templea bio mdra.
U vojscr jc bio nitko i nišia, scrijski broj u uni-
i'ormi poput inilijuna ostalih, bczličan, bezimen, ano*
niman.
Posian je u pripremni iogor u Georgiju, a zatim
transportiran u Englesku, gdje je njcgova jedinica
smještena u jedan logor u Susse:;u. Toby je svome
naredniku rekao da želi vidjeti kornandanta vojske.
Dospio je samo đo nekog kapetana. Kapctan se zvao
Sam Wintcrs. Bio je tamnoput tridesetogodišnjak
inteligentnog izgleda. — što te rnuči vojniče?
— Ovako je to, kapetanc — počeo je Toby. —
Ta sam zabavljac. Radim u show businessu. Time sam
se bavio u civilu.
Kapetan Winters se nasmiješio njegovoj iskrenosti.
— Što ti zapravo radiš? — upitao je.
■
— Od svega po nešto — ođgovorie je. — Opona-
Šam, izvodim p arodije... — Opazio je izraz kapera-
novih očiju i zavr.šio neuvjerlj'vo. — Takve stvari.
— Gđje si radio?
Tobv je počeo govoriti, a onda se zaustavio. Bilo
jc beznadno. Kapetana bi se dojmila samo takva mje-
sla kao New York i Hoilvwood. — Ne na takvim
mjestima. za koja biste čuii — odgovorio je Toby.
Sađa je znao da gubi vrijeme.

47
 Kapetan Winters je rekao: — Ne ovisi o meni,
ali vidjet ću što mogu učiniti.
— Svakako — relcao je Toby. — Puno vam hva-
la, kapetane. — Salutirao je i izišao.
Kapetan Sam Winters sjedio je za svojim pisa-
ćim stolom i razmišljao o Tobyju dugo nakon što je
mladić otišao. Ušao je u vojsku zato što je osjećao
da se ovaj rat mora vojevati i da se mora dobiti. U
isto vrijem e mrzio ga je zbog onoga što je nanosio
mladim dečkima poput Tobyja Templea. Ali ako je
Temple doista nadaren, pokazat će se to prije ili
kasnije, je r je nadarenost poput nježnog cvijeta koji
raste pod čvrstom stijenom. Na kraju, ništa ga ne
može spriječiti da se probije i procvjeta. Sam Winters
je napustio dobar posao filmskog producenta u Hol-
lywoođu kako bi ušao u vojsku. Proizveo je nekoliko
uspješnih filmova za »Pan-Pacific Stuđios« i vidio
desetke mladih nadobudnih ljudi poput Tobyja Tem-
plea koji su dolazili i odlazili. Najmanje Što su zaslu-
živali bila je šansa. Kasnije toga popodneva razgovarao
je o Tobyju s pukovnikom Beechom. — Mislim da
bismo ga trebali poslati na audiciju Specijalnim slu-
žbama — rekao je kapetan Winters. — Predosjećam
da bi mogao biti dobar. Bog zna da će dečkima
trebati sve moguće zabave koje mogu dobiti.
Pukovnik Beech je zurio u kapetana Wintersa i
hladno rekao: — U redu, kapetane. Pošaljite mi pod-
sjetnik o tome. — Gledao je kako kapetan Winters
izlazi iz sobe. Pukovnik Beech je bio profesionalni
vojnik, čovjek iz West Pointa, sin čovjeka iz West
Pointa. Prezirao je sve civile, a za njega je kapetan
Winters bio civil. To što je obukao uniformu s ka-
petanskim činovima nije od čovjeka stvaralo vojnika.
Kad je pukovnik Beech primio od kapetana Wintersa
podsjetnik o Tobyju Templeu, bacio je na nj jedan
pogleđ, a onda bijesno načrčkao preko njega ZAHT-
JEV ODBIJEN i parafirao ga.
Osjećao se bolje.

48
 Tobyju je najviše neđostajala publika. Bilo mu je
potrebno da radi na svojem osjećaju za vrijeme, na
svojim vještinama. Svakom bi prilikom pričao šaie,
izvodio imitacije i ustaljene štoseve. N ije bilo važno
da li njegovu publiku predstavljaju dva obična voj-
nika, koji skupa s njim drže stražu na pustom polju,
pun autobus vojnika na putu u grad ili perač suđa
u kuhinji. Toby ih je morao nasmijati, izmamiti nji-
hov pljesak.
Kapetan Sam Winters promatrao je jednog dana
kako Toby izvodi jedan od svojih skečeva u dvorani
za odmor. Poslije toga prišao je Tobyju i rekao: —
Žao mi je što nije uspio tvoj premještaj, Templc.
Mislim da imaš dara. Kad svrši rat, ako dospiješ do
HolIywooda, potraži me. — Pod pretpostavkom da ću
i dalje ondje imati posla,
Slijedećeg tjedna Tobyjev je bataljon poslan u
borbu.

U kasnijim godinama, kad je Toby razmišljao o

ratu, ono čega se sjećao nisu bile bitke. U Saint-Lou
bio je glavni kad je sinhronizirao pjevanje Binga
Crosbyja s ploče. U Aachenu se ušuljao u bolnicu i
dva sata pripovijedao dvojici ranjenika šale dok ga
sestre nisu izbacile. Sa zadovoljstvom se sjećao da
se jedan vojnik smijao tako da su mu popucali svi
šavovi. U Metzu je doživio neuspjehe, ali je osjećao
da je to bilo samo zato što je publika bila živčana
zbog nacističkih aviona koji su joj letjeli nad
glavama.
Okršaj u kojem je Toby sudjelovao bio je sluča-
jan. Istaknut je zbog hrabrosti pri zaposjedanju jed-
nog njemačkog komandnog položaja. Zapravo nije
imao pojm a što se događa. Izigravao je Johna Waynea
i toliko se bio zanio da je sve bilo svršeno i prije
nego što se stigao uplašiti.
Za Tobyja je bilo značajno uveseljavanje. U Cher-
bourgu je s nekolicinom prijatelja posjetio javnu
kuću, i dok su njegovi drugovi bili gore, Toby je ostao

4 Stranac u ogledalu 49
u pređvorju i izvođio štoseve za mađame i dvije nje-
ne djevojke. Kad ie završio, mađame ga je poslala
na kat na račun kuće.
To je bio Tobyjev rat. Sve u svemu, nije to bio
loš rat, i vrijeme je prolazilo vrlo brzo. Kad je rat
svršlo, bila je 1945. i Tobyju je bilo skoro dvadeset
i pet godina. Po izgledu se nije postarao ni za jedan
dan. Imao je isto umiljato lice i očaravajuće plave
oči te ono nesretno nevino držanje.
Svi Au govdrili o odlasku kući. U Kansas Cityju
čekala je neka mladenka, neki otac i majka u Bnyon-
neu, posao u St. Louisu. Tobyja nije čekalo ništa. Osim
Slave.
Odlučio je poći u Hollywood. Bilo je vrijerne da
Bog ispimi svoje obećanje.

— Znate li Boga? Jeste li viđjeli lice Isusovo?

Ja sam ga vidio, braćo i sestre, i čuo njegov glas, ali
on govori samo onima koji kleče pred njim i ispo-
vijedaju svoje grijehe. Bog se gnuša nad nepokajani-
ma. Luk botjeg gnjeva je napet i plamteća strelica
njegove pravedne srđžbe usmjerena je na vaša zla
srca; svakog trenutka on će je odapeti, i strijela
njegove odmazde udarit će u vaša srca! Pogledajte
ga sada, p rije nego što bude prekasno!

Josephine je pogleđala prema svodu šatora, pre-

stravljena, očekujući da vidi plamteću strijelu kako
leti prema njoj. Stisnula je majčinu ruku, no njezina
majka rtije bila toga svjesna. Lice jo j je bilo zajapu-
reno, a oči su jo j sjale od groznice.
— Slava Isusu! — zagrmjela je skupština.
Sastanci duhovnog probuđenja ođrzavati su se
u golemom šatoru u predgrađu Odesse, a gospođa
Czinski vodita je Josephine na sve sastanke. Propo-
vjeđaonica je bita drvena platforma, podignuta šest
stopa nad tlom. Ođmah ispod ptatforme nalazio se
tor slave, kamo $u dovođeni grešnici đa se pokafu

50
i iskuse obraćenje. Iza toga nalazili su se redovi i
redovi drvenih klupa natrpani janaticima, koji su
trazili spasenje, k oji su pjevali prestravljeni od Pak-
la i Prokletstva. Za šestogodišnje dijete to je bilo
zastrašujuće. Evangelizatori su b ili funđamentalisti,
ho!y rolleri, pentekostalci, metođisti i adventisti, i svi
su orii rigali paklenski oganj i prokletstvo.
— Na koljena, o vi grešnici, i dršćite pred moć-
nim Jahvom! Jer su vaša zla djela slomila srce Isusa
Krista i zbog toga ćete snositi kaznu gnjeva njegovog
oca! Obazrite se na lica ove mlade djece, začete u
zuđnji i pune grijeha.
A mala Josephine gorjeta bi od stida osjećajući
da svi zure u nju. Kad bi nastupile jake glavobolje,
Josephine je znala da su. to Božje kazne. Svake se
noći molila da prestanu kako bi znala da ju je Bog
oslobodio. Poželjela je znati što je to tako strašno
učinila.
— I ja ću pjevati aleluja, ti ćeš pjevati aleluja
i svi ćemo m i pjevati aleluja kad stignemo u Dom ..

— Alkohol je krv đavta, duhan je njego dah, a

bluđ njegovo zadovoljstvo. Jeste li krivi što ste se
spetljali sa Sotonom? Onda ćete vječno gorjeti u
paklu, prokleti zauvijek, jer Lucifer dolazi po vas!
A Josephine bi drhtala i divlje se osvrtala hvataju-
ći se grozničavo za drvenu klupu kako je đavao ne bi
mogao odnijeti.
Pjevali su: »Ž e lim u raj, u žuđeni zavičaj.« Mala
Josephine je krivo razumjela, pa je pjevala: »Želim
u raj, gdje dobit ću čaj«.
Nakon grom ovitih propovjedi nastupila bi čudesa.
Josephine bi zastrašeno opčinjena promatrdla kako
procesija sakatih muškaraca i iena šepa i puže i vozi
se u kolicima do tora slave, gdje bi propovjednik po-
lagao ruke na njih i zazivao nebeske sile da ih isci-
jele. Odbacili bi svoje štapove i štake, a neki od njih
histerično bi blebetali nepoznatim jezicima, dok bi se
Josephine zgurila od straha.

<*
51
 Sastanci duhovnog probuđenja uvijek bi svršavali
tanjurom k o ji je išao okolo, »Isus te promatra — a
on mrzi škrca.« A zatim bi sve bilo gotovo. N o strah
bi u Josephine ostajao dugo i đugo.

Godine 1946. grad Odessa u Teksasu imao je tam-

nosmeđi okus. Davno, dok su još ovdje živjeli Indi-
janci, bio je to okus pustinjskog pijeska. Sad je to
bio okus nafte.
U Ođessi su bile dvije vrste ljudi: naftaši i ostali.
Naftaši nisu gledali s visoka na ostale — jednostavno
su ih sažaljevali. Jer je Bog svakako htio da svatko
ima privatne avione i cadillace te bazene i da prire-
đuje primanja sa šampanjcem za stotinu ljudi. Zato
je i stavio naftu u Teksas.
Josephine Czinski nije znala da je ona jedna od
»ostalih«. U šestoj godini bila je divno dijete, sjajne
crne 'kose, dubokih smeđih očiju i ljepuškastog oval-
nog lica. Njena majka bila je umješna krojačica koja
je rađila za bogati svijet iz grada. Vodila bi sa so-
bom Josephine kad je išla na probe naftaškim damama
i pretvarala bale bajnog platna u stani-pani večernje
haljine. Naftaši su voljeli Josephine je r je bila uljudno
i milo dijete i sviđali su se sami sebi zato što im se
ona sviđala. Osjećali su da je s njihove strane de-
mokratski što su dopuštali ubogom djetetu s druge
strane grada da se druži s njihovom djecom. Josephine
je bila Poljakinja, ali nije izgledala poljski, i premda
nikad ne bi mogia biti članica kluba, bili su sretni
da jo j daju povlasticu za posjetioce. Bilo jo j je dopu-
šteno da se igra s naftaškom djecom i njihovim bicik-
lima, ponijima i lutkama vrijednim sto dolara tako da
je počela živjeti dvostrukim životom. Bio je tu njen
život kođ kuće u sićušnoj daščari, s trošnim pokućst-
vom, i instalacijom izvana i vratima koja su visila na
šarkama. A bio je tu i njen život u krasnim koloni-
jalnim palačama na prostranim imanjima u prirodi.
Kad bi ostala preko noći kod Cissy Topping ili kod
Lindy Ferguson, dobila bi prostranu spavaću sobu

52
samo za se, a doručak bi servirali služavke ili ko-
mornici. Josephine se voljela dići usred noći, kad svi
spavaju, spustiti se u prizemlje i zuriti u prekrasne
stvari u kući, divne crteže, tešku srebminu s mono-
gramima i starine patinirane vremenom i poviješću.
Proučavala ih je, milovala i samoj sebi govorila
da će jednog dana imati takve stvari, da će jednog
dana živjeti u sjajnoj kući i biti okružena ljepo-
tom.
A li u oba svijeta Josephine se osjećala sama.
Bojaia se govoriti svojoj majci o glavoboljama i stra-
hu od Boga, jer jo j je mati postala mračni fanatik,
opsjednuta priželjkivanjem Božje kazne. Josephine
nije htjela raspravljati o svojim strahovima s naftaš-
kom djecom je r su ona od nje očekivala da bude
vedra i vesela, kao što su bila i sama. I tako je
bila prisiljena da svoje strahove zadrži za sebe.

Na Josephinin sedmi rođendan robna kuća »Bru-

baker« oglasila je fotografsko natjecanje za najljepše
dijete u Odessi. Slika za natjecanje trebala je biti
snimljena u fotografskom odjelu robne kuće. Nagrada
je bila zlatni pehar s upisanim imenom pobjednika.
Pehar se nalazio u izlogu robne kuće, a Josephine
je svakog dana prolazila pored izloga i zurila u nj.
Željeia ga je više nego išta đrugo. Njena majka ne bi
jo j dopustila da se natječe — »taština je vražje og-
ledalo«, rekla je — ali jedna od naftašica, kojoj se
Josephine svidjela, platila je fotografiju. Od tog tre-
nutka Josephine je znala da je zlatni pehar njen.
Mogla ga je zamisliti kako stoji na njenoj psihi. Sva-
koga će ga đana brižno svjetlati. Kad je otkrila da je
dospjela u finale, bila je previše uzbuđena da ide u
školu. Ostala je u krevetu cijeli dan s mučninom u
želucu, je r je njena radost bila prevelika da bi je
mogla izdržati. Bit će to prvi put da će posjedovati
nešto lijepo.
Sutrađan je saznala da je na natjecanju pobijedila
Tina Cudson, jedna od naftaške djece. Tina je bila

53
gotovo isto tako lijepa kao i Josephine, ali se Tinin
otac slučajno nalazio u upravnom odboru lanca koji je
posjedovao robnu kuću »Brubaker«.
Kad je Josephine doznala novost, dobila je takvu
glavobolju da je poželjela jauknuti od boli. Bojala se
da bi Bog đoznao koliko joj onaj krasni zlatni pehar
znači, ali on mora da je to doznao, je r su se njene
glavobolje nastavile. Noću bi plakala u jastuk da je
mati ne čuje.
Nekoliko dana nakon što je završeno natjecanje,
Josephine je pozvana preko vikenđa u Tininu kuću.
Zlatni pehar nalazio se na kaminu u Tininoj sobi.
Josephine je dugo piljila u njega. Kad se vratila kući,
pehar je bio sakriven u njenoj putnoj torbi. Bio je
ondje i kad je Tinina majka došla po njega i uzela
ga natrag.
Majka je jako išibala Josephine prutom koji je
napravila od duge zelene grančice. Josephine se nije
Ijutila na svoju majku.
Ono nekoliko trenutaka što je držala u rukama
zlatni pehar bilo je vrijedno svih boli.

54
 Gođine 1946. Hollywoođ je bio filmska prijestolni-
ca svijeta, magnet za nađarene, lakome, lijepe, nado-
budne i nastrane. Bila je to zemlja palmi, Rite Hay-
worth, Svetog hrama sveopćeg duha i Santa Anite. Bilo
je to mjesto koje je čovjeka preko noći pretvaralo u
zvijezdu; bilo je to zaluđivanje, javna kuća, plantaža
naranči, svetište. Bio jc to magičan kaleidoskop, i
svaka osoba koja je u nj zagledala, vidjela je vlastitu
viziju.
Za Tobyja Templea Hollywood je bio mjesto za
koje je bio predodređen. Stigao je u grad s grubom
vojničkom vrećom i tristo dolara u gotovu te uselio
u jeftino svratište na Chuenga Boulevardu. Morao se
brzo snaći prije nego što skrahira. Toby je znao sve o
Hollywoodu. Bio je to grad u kojem se moralo pret-
varati. Otišao je u dućan muške galanterije na Vine
Streetu, naručio novu odjeću i s đvadeset dolara
koji su mu preostali u džepu ušetao Hollywood Brown
Derbyjem, gdje su ručale sve zvijezde. Zidovi su bili
prekriveni karikaturama najglasovitiiih holivudskih
glumaca. Ovdje je Toby mogao osjetiti bilo show bu-
sinessa, osjetiti moć u prostoriji. Primijetio je hostesu
koja mu je prilazila. Bila je zgodna crvenokosa djevoj-
ka dvadesetih godina i imala je fenomenalno tijelo.

55
Nasmiješila mu se i rekla: — Mogu vas čime uslu-
žiti?
Toby nije mogao odoljeti.'Objem a rukama posegao
je i zgrabio njene grudi, koje su biie poput zrelih lu-
benica. Lice djevojke bilo je preneraženo. Kad je zi-
nula da vikne, Toby je skamenio pogled i ispričao
se: — Oprostite mi, gospođice, ja baš dobro ne vi-
dim.
— O, oprostite! — Posramila se onoga što je po-
mislila i osjetila sućut. Povela je Tobyja do jednog
stola pridržavajući ga za ruku i pomažući mu da
sjedne te se pobrinula za njegovu narudžbu. Kad se
za nekoliko trenutaka vratila njegovom stolu i uhvati-
la ga kako promatra slike na zidu, Toby ju je ozaren
pogledao i rekao: — Čudo, opet vidim!
Izgleđao je tako nevino i tako smijesno da nije
mogla obuzdati smijeh. Smijala se za vrijem e cijele
večere s Tobyjem i svim njegovim šalama koje joj
je te noći ispričao u krevetu.

Toby se u Hollywoođu prihvatio raznoraznih po-

slova jer su ga oni doveli na rub show businessa.
Parkirao je automobile kod Ciro'sa, i kad bi se zvi-
jezde dovozile, on bi im otvarao automobilska vrata
vedrog osmijeha i sa spremnom dosjetkom. Nisu se
na nj obazirali. Bio je samo momak s parkirališta
i nisu ni znali da postoji. Toby je promatrao lijepe
djevojke dok su izlazile iz automobila u svojim sku-
pim, tijesno priljubljenim haljinama i mislio: »Da
samo znaš kakva ću ja zvijezda postati, ostavila bi
sve ove bezveznjake.«

Toby je obilazio agente, ali je ubrzo spoznao da

samo gubi vrijeme. Svi su se agenti jebavali sa zvi-
jezdama. Čovjek nije mogao tražiti njih. Oni su morali
tražiti vas. Im e koje je Toby najčešće čuo bilo je
Cliftcm Lawrence. Radio je samo s najvećim talen-
tima i sklapao najnevjerojatnije ugovore. »Jednog da-

56
na«, pomislio je Toby, »Clifton Lavvrence će postati
moj agent«.
Pretplatio se na dvije biblije show businessa:
Daily Variety i Hollywood Report.er. Pomogli su mu
da se osjeća kao da je već unutra. »Jantar zauvijek«
otkupio je »Twentieth Century Fox«, a režirat će ga
Otto Preminger. Ava Gardner potpisala je da će pre-
uzeti naslovnu ulogu u »Svršetku fućkanja« s Geor-
geom Raftom i Jorjom Curtright, a »Život s ocem«
otkupili su »W am er Brothers«. A onda je primijetio
malu vijest, od koje mu je počelo udarati bilo. »Produ-
cent Sam Winters imenovan protpredsjednikom zađu-
ženim za proizvodnju u Pan-Pacific Studiosu.«

57
 Kad se Sam Winters vratio iz rata, njegov posao
u »Pan-Pacific Sludiosu« ga je čekao. Šest mjeseci
kasnije došlo je do reorganizacije. Šef studija je naju-
ren, a Sam je zamoljen da preuzme dužnost' đok se
ne imenuje novi Šcf proizvođnje. Sam je tako dobro
rađio da su prcstaii tražiti novoga i on je službeno
postavljcn za potpredsjednika, zaduženog za proiz-
vodnju. Bio je to posao koji je trgao živce, stvarao
čir na želucu, ali ga je Sam volio više nego išta na
svijetu.
Hollywood je bio cirkus s trima arenama, prepun
divljih, ludih likova, minsko polje po kojem su paradi-
rali i ple.sali idioti. Većina glurnaca, režisera i pro-
đucenata biii su samoživi megalomani, nezahvalni, pok-
vareni destruktivci. Ali što se Sama ticalo, ako su bili
nadareni, ništa drugo nije bilo bitno. Nadarenost je
bila čuđesni ključ.
Vrata Samovog ureda su se otvorila i ušla je nje-
gova sekretarica Lucille Elkins, s netom otvorenom po-
štom. Lucille je bila stalni inventar, jedna od onih
sposobnih profesionalki koje ostaju vječno i promat-
raju kako njihove gazde dolaze ili odlaze.
— Clifton Lawrence je ovdje — rekla je Lucille.
— Recite mu da uđe.

58
 Sam je volio Lawrencea. Imao je stiia. Fred Al-
len je jednum rekao: — Sva bi se holivudska iskre-
nost mogla sakriti u komarčev pupak pa bi još ostalo
prostora za četiri sjemenke kima i srce jednog agenta.
Cliff Lawrence je bio iskreniji od većine agenata.
Bio je holivudska legenda, i popis njegove klijentele
sadržavao je čitavu skalu veličina na polju zabave.
Imao je svoj ured i neprestano je bio u pokretu obila-
zeći klijente u Londonu, Švicarskoj, Rimu i New Yor-
ku. Bio je u prisnim ođnosima sa svim značajnim
holivudskim šefovima i sudjelovao u tjednim karta-
njima sa šefovima proizvođnje triju studija. Dvaput
godišnje Lewrence bi unajrrno jahtu, skupio pet-šest
prekrasnih »modela« i pozvao najviše šefove stuđija
na jednotjedno »ribarenje«. Na plaži u Malibuu odr-
žavao je potpuno opremljenu kuću koja je njegovim
prijateljima stajala na raspolaganju kada god bi je
željeli koristiti. Clifton je s HoIIywoodom imao simbi-
otski odnos, a taj je bio za sve unosan.
Sam je promatrao kako se otvaraju vrata i kako
Lawrence upađa, elegantan, u prekrasno skrojenom.
ođijelu. Pristupio je Samu, ispružio savršeno maniki-
ranu ruku i rekao: — Samo sam te htio na brzinu
pozđraviti. Kako ide posao, dragi dečko?
— Da se izrazim ovako — rekao je Sam. — Da su
dani brodovi, današnji bi bio »Titanic«.
Clifton Lawrence je sućutno zabrunđao.
— što misliš o sinoćnjoj zatvorenoj projekciji? —
upitao je Sam.
— Izreži prvih dvadeset minuta, snimi nov svrše-
tak i stvorio si veliki hit.
— Točno — nasmiješio se Sam. — Baš to i radi-
mo. Prodaješ li mi danas kojeg klijenta?
Lawrence se nakesio. — Žao mi je. Svi rade.
A to je bila istina. Lawrenceova odabrana ergela
vrhunskih zvijezda, s malim brojem režisera i pro-
ducenata, uvijek se tražila.
— Vidimo se na ručku u petak, Sam — rekao
je Clifton — Ciao. — Okrenuo se i otišao iz prostorije.

59
 Preko interfona začuo se Lučillein glas: — Ovdje
je Dallas Burke.
— Pošaljite ga.
— I Mel Foss bi vas želio vidjeti. Rekao je da
je hitno.
Mel Foss je bio šef televizijskog ođjela »Pan-Pa-
cific Studiosa«.
Sam je bacio pogled na svoj stolni kalenđar. —
Recite mu da ćemo se vidjeti sutra na doručku. U
osam. Polo Lounge.
U prijemnoj kancelariji zazvonio je telefon, i Lu-
cille je podigla slušalicu. — Ured gospodina Win-
tersa.
Nepoznati glas je rekao: — Zdravo. Jel' tu glavni?
— Tko zove, molim?
— Recite mu da je zvao jedan njegov stari dru-
gar — Toby Temple. Skupa smo bili u vojsci. Rekao
mi je da ga potražim ako ikad dospijem u HolIywood,
pa evo me.
— On je na sastanku, gospodine Temple. Da vas on
nazove?
— Svakako. — Dao jo j je svoj telefonski broj, a
Lucille ga je bacila u koš. N ije to prvi put što je
netko kod nje pokušavao s otrcanim štosom vojnič-
kog drugarstva.

Dallas Burke bio je jedan od prvih režisera film-

ske industrije. Burkeovi film ovi prikazivali su se na
svakom sveučilištu koje je imalo kolegij filmologije.
Pet-šest njegovih ranijih filmova smatralo se klasikom,
a ni jedan od njegovih radova nije bio manje briljan-
tan i originalan. Burkeu je sad blizu osamdeset go-
dina i njegovo je snažno tijelo oronulo, tako da je
izgledalo kao da odjeća leprša oko njega.
— Drago mi je što te opet vidim, Dallas — -rekao
je Sam kad je starac ušao u ured.
— M ilo mi te je vidjeti, dečko. — Pokazao je na
muškarca koji je bio s njim. — Poznaješ mog agenta?
— Svakako. Kako si, Peter?

60
 Svi su sjeli.
— Čujem da mi imaš nešto ispričati — rekao je
Sam Dallasu Burkeu.
— Imam đivnu storiju. — U starčevom glasu os-
jećao se trepet uzbuđenja.
— Umirem od želje da je Čujem — rekao je Sam.
— Raspali!
Dallas Burke se nagnuo naprijed i počeo govoriti.
— Što misliš, za što se ljudi na svijetu najviše zani-
maju, dečko? Za Ijubav, ne? A ova je storija o naj-
svetijoj ljubavi Što postoji — o Ijubavi majke prema
djetetu. — Glas mu je postajao jači što je više uranjao
u svoju priču. — Počinjemo na Long Islandu s devet-
naestogodišnjom djevojkom koja radi kao tajnica kod
bogate obitelji. To nam daje šansu za krasnu poza-
dinu — znaš na što mislim, vrhunski krugovi. Čovjek
za koga radi o že n je n .je suhoparnom plemkinjom.
Njemu se sviđa tajnica, a i on se sviđa njoj, premda
je stariji.
Slušajući samo s pola uha, Sam se pitao hoće li
ta storija biti Spoređna ulica ili Im itacija života. N ije
da je to nešto značilo, jer što god to bilo, Sam će
kupiti. Proteklo je već skoro dvadeset godina otkako
je Dallas dobio režiju filma. Sam se nije mogao ljutiti
na industriju. Tri posljednja Burkeova filma bila su
skupa, staromođna i potpuna financijska propast, Dal-
las Burke je zauvijek okončao kao filmski stvaralac.
Ali bio je ljudski stvor; još uvijek živ, i nekako se
trebalo za njega pobrinuti jer nije ušteđio ni centa.
Ponuđena mu je soba u Filmskom staračkom domu,
ali je to s prezirom otklonio. — Neću vašeg jebenog
milosrđa! — vikao je. — Govorite s čovjekom koji je
radio s Dougom Fairbanksom, Jackom Barrymoreom,
Miltonom Sillsom i Billom Farnumom. Ja sam gigant,
vi patuljasti kučkini sinovi!
I bio je. Bio je Iegenda, ali i legende moraju jesti.
Kad je Sam postao producent, nazvao je jednog
agenta kojega je poznavao i rekao mu da dovede Đal-
lasa Burkea s idejom za neki film. Otada je Sam svake
godine kupovao od Dallasa Burkea neupotrebljive

61
priče za novac koji je starcu dostajao da poživi, a dok
je Sam bio u vojsci, pobrinuo se za to da se taj d o
govor produži.
— ... pa vidiš — govorio je Đallas Burke — dijete
raste a da ne zna za majku. Ali majka stalno zna
gdje jč ono. Na kraju, kad se kći uda za tog bogatog
liječnika, imamo veliku svadbu. A znaš, Sam, u čemu
je štos? Siušaj uvo — sjajno je. Majku ne puštaju.
Mora se ušuljati otraga u crkvu da promatra kako joj
se rođeno đijete udaje. Neće biti nikoga tko neće
prosuziti. . . No, eto, to je to. što misliš?
Sam je slutio pogrešno. Stella Dallas. Pogledao je
agenta koji je prevrtao očima od neugodnosti i pro-
učavao vrškove svojih skupih cipela.
— Sjajno — rekao je Sam. — To je baš film za
kojim studio traga. — Okrenuo se agentu. — Nazovi
poslovni odjel i napravi s njima ugovor, Peter. —
Reću ću irn ncka očekuju tvoj poziv.
Agenl je kimnuo.
— Reci im da će za ovo morati masno platiti jer
ćii inače to uđnijeti u »Warner Brothers« — rekao je
Dallas Burke. — Vama prvima nudim zato što smo
prijatelji.
— Cijenim to — rekao je Sam.
Proinatrao je kako su dva muškarca otiŠIa iz
ureda. Strogo govoreći, Sam je znao da nema nikakvog
prava tratiti novac kompanije na ovakve sentimentalne
poteze. Ali filmska inđustrija dugovala je nešto lju-
dima poput Dallasa Burkea, jer bez njega i takvih
Ijuđi ne bi bilo ni inđustrije.

SHjedećeg jutra u osam sati Sam Winters se

odvezao do trijema »Beverly H ills« hotela. Nekoliko
trenutaka kasnije probijao se kroz Polo Lounge, ki-
majući prijateljima, poznanicima i konkurentima. U
ovoj prostoriji sklopljeno je za doručkom, ručkom
i na koktelima više ugovora nego što ih je sačinjeno
u uredima svih studija zajedno. Mei Foss je podigao
pogled kad mu se Sam približio.

62
 — . . . jutro. Sam.
Dva su se muškarca rukovala, i Sam je ušao u
separe preko puta Fossa. Prije osani mjeseci Sam je
zuposlio Fossa đa rukovođi televi/Jjskim odjelom »Pan-
-Pacific Studiosa«. Televizija je b.'ia riovorođenr.e u
svijelu zabave 1 rusla je nevjeroiatnom brzinorn. Svi
siudiji koji su se nekoć s prezirom odnosili prema
televiziji saaa su se njome koristili.
Stigla je konobarica da primi narudžbu, i kađ
je ofišia, Sam je rekao: — Kakvo dobro, Mcl?
Mel Foss je odmahnuo glavom. — Nikakvo dobro
— rekao je. — U gužvi smo.
Sam je čekao ništa ne govoreći.
— Nećerao đobiti sredstva za PljaČkaše.
Sam ga je pogieđao iznenađenu. Ocjene su sjajne.
Zašto ih mreža želi povući? Dovoljno su napeti da
postanu glavni show.
— N ije stvar u filmu — rekao je Foss. — Radi
se o Jaeku Nolanu. — Jack Nolan je bio zvijezda
Pljačkaša \ smjesta je postigao uspjehe i kod kritike
i kod pubiike.
— A što je s njim? — upitao je Sam. N ije pod-
nosio Fossov običaj da se iz njega na silu izvlače
obavještenja.
— Jesi li čitao časopis Peek od ovog tjed.na?
— Ne čitam ga ni jednog tjeđna. To je smeće. —
Odjednom je shvatio na što Foss smjera. — Priiisii
su Nolana!
— Crno na bijelom — odgovorio je Foss. -- - Glupi
kučkin sin, obukao je svoju najljepšu čipkastu haljinu
j otišao na zabavu. Netko je snimao.
— Koliko je stvar gadna?
— Ne bi mogia biti gora. Jučer sam dobio dese-
lak poziva iz mreže. Sponzori i mreža žele istupiti.
Nitko ne želi biti u vezi s histeričnim homićem.
— Transvestit — rekao je Sam. On je jako ra-
čunao s podnošenjem upečatijivog televizijskog izvje-
štaja na sastanku upravnog odbora siijedećeg mjeseca

63
u New Yorku. Ova Fossova vijest dokrajčit će sve to.
Gubitak Pljačkaša bit će katastrofa.
Ako ne uspije nešto pođuzeti.

Kad se Sam vratio u svoj ured, Luciile mu je

domahnula ceduljicom s porukama. — Najhitnije su
stvari na vrhu — rekla je. — Trebaju v a s ...
— Kasnije. Dajte mi VVilliama Hunta u IBC-u.
Dvije minute kasnije Sam je razgovarao sa šefom
International Broadcasting Company. Godinama je po-
vršno poznavao Hunta i volio ga. Hunt je počeo kao
sposoban mlađi privredni pravnik i izvojštio je put
do vrha ljestvice firme. Rijetko su imali poslovnih
veza, jer Sam nijc bio izravno povezan s televizijom.
Sada je požalio što nije razvijao prijateljske odnose
s Huntom. Kad se Hunt javio, Sam se prisilio da
đjeluje opušteno i nehajno. — . . . jutro, Bill.
— K ojeg li ugodnog iznenađenja — rekao je Hunt.
— Dugo se nismo čuli, Sam.
— Predugo. To ti je neugodnost ovog našeg posla,
Bill. Nikad nemaš vremena za ljude koji ti se svi-
đaju.
— Pravo kažeš.
Sam se prisilio da mu glas zvuči neusiljeno. —
Usput, jesi Ii slučajno vidio onaj glupi članak u
Peeku?
— Znaš da jesam — rekao je mirno Hunt. —
Zato i otkazujemo seriju, Sam. — U riječima mu se
osjećala konačnost.
— Bill — rekao je Sam. — Što bi rekao kađ bih
ti kazao da je to Jacku Nolanu namješteno?
S druge strane linije čuo se smijeh. — Rekao bih
da razmišljaš o tome da postaneš književnik.
— Mislim ozbiljno — rekao je Sam. — Ja poznam
Jacka Nolana. Čist je kao i mi. Ona je fotografija
snimljena na kostimiranoj zabavi. Bio je to rođenđan
njegove cure, i on je za šalu obukao haljinu. —
Osjetio je kako mu se znoje dlanovi.
— Ne mogu ...

64
 — Kažem ti koliko povjerenja imam u Jacka —
rekao je Sam u telefon. — Upravo sam mu dodijelio
glavnu ulogu u Laređu, našem velikom vesternu za
slijedeću godinu.
Stanka. — Je li ti to ozbiljno, Sam?
— Možeš biti vraški siguran da je tako. To je
film od tri milijuna dolara. Kad bi se ustanovilo da
je Jack Nolan topli, ismijali bi ga i otjerali s ekrana.
Kinematografi ga ne bi ni pipnuli. Da li bih se ja
tako poigrao da ne znam što govorim?
— P a . .. — U glasu Billa Hunta osjećalo se okli-
jevanje.
— Hajde, Bill. Pa nećeš valjda đopustiti đa onakvo
tračersko smeće kao što je Peek uništi karijeru isprav-
nog čovjeka. Tebi se serija sviđa, zar ne?
— Jako. To je vraški dobra serija. Ali sponzori...
— To je tvoja mreža. Imaš više sponzora nego
termina. Dali smo ti najbolji komad. Nemojmo se
zezati s uspjehom.
— P a ...
— Je li ti Mel Foss govorio o planovima studija
s Pljačkašima za slijedeću sezonu?
— Ne ...
— Pretpostavljam da te kanio iznenaditi — rekao
je Sam. — Samo čekaj da čuješ što ima na umu.
Glumce goste, velika imena kaubojskih pisaca, sni-
manje na terenu — sve to kompletno! Ako se Pljač-
kaši ne lansiraju na sam vrh, ja sam fulao posao.
Kratko oklijevanje. Zatim je Bill Hunt rekao: —
Neka me Mel nazove. Možda smo se svi mi ovdje
uspaničili.
— Nazvat će te — obećao je Sam.
— I, S a m . . . shvaćaš moj položaj. Nikog nisam
htio povrijediti.
— Naravno da nisi — rekao je Sam velikodušno.
— I predobro te znam da bih pomislio nešto tako,
Bill. Zato sam i mislio da ti dugujem objašnjenje.
— Cijenim to.
— Kako bi bilo da slijedeći tjedan ručamo?
— Dapače. Nazvat ću te u ponedjeljak.

5 Stranac u ogleđalu 65
 Pozdravili su se i spustili slušalice. Sam je sjedio,
iscrpljen. Jack Nolan je bio sumnjiv kao loš groš.
Netko ga je trebao davno uhvatiti u mrežu. A sva
Samova budućnost ovisila je o takvim manijacima.
Upravljati studijem bilo je kao hodati po visokoj žici
preko Nijagare za mećavc. Svatko je lud koji vodi
ovakav posao, pomislio je Sam. Podigao je slušalicu
privatnog telefona i okrenuo jedan broj. Nekoliko tre-
nutaka kasnije razgovarao je s Melom Fossom.
— Pljačkaši ostaju na programu — rekao je Sam.
— što? — U Fossovom se giasu osjećala zapre-
paštenost i nevjerica.
— Točno. želim da hitro razgovaraš s Jackom
Nolanom. Kaži mu da ću ga, ako ikad opet skrene,
osobno izjuriti iz ovog grada i baciti na Vatreni otok!
Ozbiijno. Dobije li poriv da nešto siše, reci mu neka
proba bananu!
Sam je tresnuo slušalicom. Zavalio se u naslonjač
i razmišljao. Zaboravio je reći Fossu o stvarima koje
je izimprovizirao Billu Huntu. Morat će pronaći pisca
koji će moći doći sa seenarijem vesterna što se zove
Laredo.
Vrata su se naglo otvorila i na njima se ukazala
Lucille, blijeda poput krpe. — Možete li smjesta otići
do studija broj deset? Netko ga je zapalio.

66
 Toby Temple je pet-šest puta pokušao doći do
Sama Wintersa, ali nikad nije uspijevao proći onu
rijegovu kuju od tajnice, pa je napokon ođustao. Bez-
uspješno je obilazio noćne klubove i stuđije. Slijeđeće
godine laćao se kojekakvih poslova da preživi. Pro-
davao je nekretnine, police za osiguranje i. mušku
gaianteriju, a u međuvremenu nastupao u barovirna
i sumnjivim noćnim klubovima. Ali nije uspijevao proći
kroz vrata filmskih stuđija.
— T i tome prilaziš s krive strane — rekao mu je
jedan njegov prijatelj. — Neka oni traže tebe.
— Kako da to postignem? — upitao je Toby d-
nično.
— Uđi u »Actors West«.
— U glumačku školu?
— I više od toga. Postavljaju koniađe i svaki ih
filmski studio u gradu prati.

»Actors W est» je širio oko sebe vonj profesio-

nalizma. Toby je to mogao osjetiti onog trenutka kada
je prošao kroz njihova vrata. Na zidu su stajale i
visile fotografije diplomanata. To’o y je u mnogima od
njih prepoznao uspjele glumce.

5* 67
 Plavokosa činovnica za pisaćim stolom je rekla:
— Mogu li vam pomoći?
— Da. Ja sam Toby Temple. Volio bih se upisati.
— Imate li kakvih glumačkih iskustava?
— Pa, ne — rekao je Toby. — Ali j a ...
Odmahnula je glavom. — Žao mi je. Gospođa
Tanner ne razgovara ni s kim tko nema profesional-
nog iskustva.
Toby je na trenutak zurio u nju. — Zezate me?
— Ne. Takav je naš propis. Ona nikad ...
— Ne govorim ja o tome — rekao je Toby. —
Hoću r e ć i . . . V i stvarno ne znate tko sam ja?
Plavuša ga je pogledala i rekla: — Ne.
Toby je bučno dahnuo. — Isuse — rekao je. —
Leland Hayward je imao pravo. Ako radiš u Engle-
skoj, Hollywood ni ne zna da si živ. — Nasmiješio se
i rekao ispričavajući se: — Šalio sam se. Pretpostav-
ljao sam da ćete me prepoznati.
činovnica je sada bila zbunjena 1 nije znala čemu
da vjeruje. — V i ste, onda, radili profesionalno?
Toby se nasmijao. — Rekao bih da jesam.
Plavuša je uzela jedan obrazac. — K oje ste uloge
igrali i gdje?
— Ovdje ništa — rekao je Toby brzo. — U po-
sljednje dvije godine bio sam u Engleskoj i radio u
repertoarnom kazalištu.
Plavuša je kimnula. — Aha. Pa, dopustite da po-
razgovaram s gospođom Tanner.
Izgubila se u privatnom uredu, vrativši se za ne-
koliko trenutaka. — Gospođa Tanner će vas primiti.
Sretno.
Toby je namignuo čdnovnioi, duboko uzdahnuo i
ušao u ured gospođe Tanner.
Alice Tanner bila je cmokosa žena privlačnog ari-
stokratskog lica. Djelovala je kao da je prešla tride-
setu i da je otprilike đeset godina starija od Tobyja.
Sjedila je za svojim stolom, a ono što je Toby mogao
vidjeti od njenog tijela bilo je senzacionalno. Ovdje
će biti baš fino, zaključio je Toby.

68
 Simpatično se osmjehnuo i rekao: — Ja sam Toby
Temple.
Alice Tanner se digla od stola i pošla prema
njemu. Njena lijeva noga bila je u teškoj metalnoj
protezi. I gospođa Tanner je hramala uvježbanim
gegajućim hodom čovjeka koji je godinama nosio pro-
tezu.
Polio, zaključio je Toby. N ije znao da li da se na
to osvrne.
— Vi biste se, dakle, željeli upisati u naš tečaj.
— I te kako — rekao je Toby.
— Smijem li upitati zašto?
Nastojao je da mu glas djeluje iskreno. — Zato
što kamo god odem, gospođo Tanner, Ijudi govore
o vašoj školi i o izvrsnim komadima koje ovdje po-
stavljate. Rekao bih da nemate pojma o tome kakav
ugled uživate.
Na trenutak ga je proučavala. — Pa pojma imam.
Zato i moram pripaziti da ne pripuštam diletante.
Toby je osjetio da mu lice počinje crvenjeti, ali
se dječački nasmiješio i rekao: — Svakako, mora da
se mnogi od njih kane probiti ovamo.
— Priličan broj — suglasila se gospođa Tanner.
Pogledala je posjetnicu koju je držala u ruci. — Toby
Temple.
— Vjerojatno to ime niste čuli — objasnio je —
jer sam posljednjih nekoliko godina bio ...
— Nastupao u repertoarnim kazaiištima u En-
gleskoj.
Kimnuo je. — Točno.
Alice Tanner ga je pogledala i mirno rekla: —
Gospodine Temple, Amerikancima nije dopušteno da
igraju u engleskim repertoarnim kazalištima. To ne
dopušta Britansko udruženje glumaca.
Toby je iznenada osjetio kako mu u dubini trbuha
nešto propada.
— Trebali ste najpre provjeriti, pa nas oboje
poštedjeti ove neugodnosti. Žao mi je, ali ovdjg0«p i-
sujemo samo profesionalne talente. —
pošia prema pisaćem stolu. — Razgovor ^ ^ b io gotbv.
 — Stanite! — glas mu je bio poput uđarca bičem.
Zabezeknuto se okrenula. IJ tom trenutku Toby
nije imao pojma što će reći ili učiniti. Znao je samo
to da u zraku visi cijela njegova budućnost. Žena
pred njim bila je polazište prema svemu što je želio,
svemu za što je radio i znojio se, i neće jo j dopustiti
da ga zaustavi.
— Talent se ne procjenjuje prema pravilima, go-
spođo! U redu, nisam glumio. A zašto? Zato Što mi
ijudi poput vas ne daju šansu. Shvaćate što hoću
reći? — Bio je to glas W. C. Fieldsa.
Alice Tanner je zaustila da ga prekine, ali joj Toby
nije dopustio. Bio je sad Jimmy Cagney koji joj je
govorio da prema ubogom dečku ne bude prestroga,
zatim James Stewart koji se slagao s Cagneyjem, pa
Clark Gable koji je govorio da umire od želje da radi
s tim dečkom, pa Cary Grant, koji je dodavao da
misli kako je dečko sjajan. Cijela četa holivudskih
zvijezda nalazila se u prostoriji i svi su oni govorili
smiješne stvari, stvari o kojima Toby Temple nikad
ranije nije razmišljao. Riječi, šale istjecale su iz njega
u bunilu očaja. Bio je čovjek koji se davio u mraku
vlastitog zaborava hvatajući se čamca za spasavanje,
za riječi, a te su riječi bile jedino Što ga je držalo
na površini. Bio je sav mokar od znoja, od trčanja
po sobi, od oponašanja pokreta svakog lika kojega
je tumačio. Bio je manijak, potpuno izvan sebe, zabo-
ravljajući odakle je i zbog čega je ovdje, sve dok
nije čuo AKce Tanner kako govori: — Prestanite! Pre-
stanite!
Od smijeha su joj se niz lice slijevale suze.
— Prestanite — ponovila je hvatajući zrak.
I polako se Toby spustio na zemlju. Gospođa
Tanner je izvadila rupćić i obrisala oči.
— V i — vi ste ludi — rekla je. — To znate?
Toby je zurio u nju, a polako ga je ispunjao
osjećaj ushita, koji ga je podizao, opijao. — Svidjelo
vam se, ha?
Alice Tanner je ođmahnula glavom, duboko uzdah-
nula da obuzda smijeh pa rekla: — N e . . . ne osobito.

70
 Toby ju je pogledao pun gnjeva. Smijala se njemu,
a ne s njim. Pravio je od sebe budalu.
— ćemu ste se onda smijali? — upitao je Toby.
Nasmiješila se i mirno rekla: — Vama. Bila je to
najfrenetičnija pređstava koju sam dosad vidjela. Ne-
gdje, sakriven iza svih tih filmskih zvijezda, nalazi se
mladić s mnogo dara. Ne morate oponašati druge.
Vi ste po prirodi smiješni.
Toby je osjetio kako ga srdžba počinje napuštati.
— Mislim đa biste jednog dana mogli postati stvar-
no dobri ako budete htjeli 11a tome marljvo raditi.
Hoćete li?
Polako, blaženo jo j se nasmiješio i rekao: —
Zasučimo rukave pa hajdemo na djelo.

Josephine je vrlo marljivo radila subotom ujutro

pomazući majci đa pospremi kuću, V podne su došli
po nju Cissy i neki drugi p rija telji da je povedu na
piknik.
Gospođa Czinski je promatrala kako Josephinu
ođvoze u dtigoj limuztni punoj naftaške djece. Razmi-
šljala je: Jednog dana Josephine će se dogoditi nesto
ružno. Ne bih jo j trebala dopustiti da se druži s ovirn
Ijuđima. To su đavolja djeca. J pitala se nije H u Jo-
sephine đavo. Razgovarat će s velečasnim Damianom.
On će znati što valja činiti.

71
 9.
»Actor West« je bio podijeljen na dva odsjeka:
izvođačku grupu, koja se sastojala od iskusnijih glu-
maca, i školske grupe. Glumci izvođačke grupe po-
stavljali su komade koje su pratili lpvci na talente
filmskih studija. Toby je stavljen u školsku grupu.
Alice Tanner mu je rekla da bi moglo potrajati šest
mjescci, pa i godinu dana, prije nego što bude spre-
man za nastup u izvođačkoj grupi.
Tobyju su predavanja bila zanimljiva, ali je ne-
dostajao čarobni sastojak: publika, aplauzi, smijeh,
ljudi koji bi mu se divili.
Otkako je počeo pohađati nastavu, tjednima se
vrlo malo sretao s direktoricom škole. S vremena na
vrijem e Alice Tanner bi skoknula u školsku grupu
da prisustvuje improvizacijama i da ohrabri učenike,
ili bi pak Toby naletio na nju odlazeći na nastavu.
N o nadao se nečem prisnijem. Zatekao je samog sebe
kako dosta razmišlja o Alice Tanner. Ona je bila ono
što je smatrao prvorazrednom damom, i to ga je iza-
zivalo; osjećao je da je zaslužuje. Pomisao na njenu
hromu nogu smetala ga je u početku, ali je ta noga
polako počela prodirati u seksualnu privlačnost.
Toby je ponovno razgovarao o tome da ga smjesti
u izvođačku grupu gdje bi ga mogli uočiti kritičari
i lovci na talente.

72
 — Još niste spremni — rekla mu je Alice Tanner.
Stajala mu je na putu, onemogućavala mu uspjeh.
Morat ću nešto poduzeti, zaključio je Toby.
Izvođačka grupa prikazivala je neki komad, a na
premijeri Toby je sjedio u srednjem redu do studen-
tice po imenu Karen, debeljuškaste male karakterne
glumice iz svog razređa. Toby je igrao u pojedinim
prizorima s Karen i znao je o njoj dvije stvari: nikad
nije nosila donje rublje i imala je neugodan zadah
iz usta. Osim što nije puštala dimne signale, činila
je sve da Tobyju da do znanja kako želi s njime
u krevet, ali se on pretvarao da je ne razumije.
Isuse, pomislio je, jebati nju bilo bi kao upasti u fco*
tao vruće masti.

Dok su sjedili i čekali da se digne zastor, Karen

je uzbuđeno pokazala kritiČare iz losanđeleskog Timesa
i Herald-Expressa te lovce na talente iz »Twentieth
Century-Foxa«, MGM-a i »Warner Brothersa«. Tobyja
je to razljutilo. Oni su ovamo đošli da vide glumce na
pozomici, dok je on sjedio u gledalištu poput bedaka.
Imao je gotovo nekontroliran poriv da ustane i izvede
jednu od svojih točaka, da ih zapanji, da im pokaže
kako izgleđa pravi talent.
Publika je uživala u komadu, no Tobyja su opči-
nili lovci na talente koji su sjeđili tu, nadohvat ruke,
ljuđi koji su u svojim rukama đržali njegovu buduć-
nost. Pa ako je »Actors W est« mamac koji će ih do-
vesti do njega, Toby će se njime okoristiti; ali nije
namjeravao čekati šest mjeseci, pa ni šest tjedana.

Slijedećeg jutra otišao je u ured Alice Tanner.

— Kako vam se svidjela predstava? — upitala je.
— Divna je — rekao je Toby — oni glumci su
zbilja sjajni. — Samokritički se nasmiješio. — Shva-
ćam što ste mislili kad ste rekli da još nisam spreman.
— Imaju više iskustva od vas, to je to, ali vi ste
jedinstvena ličnost. Uspjet ćete. Samo budite strpljivi.

73
 Uzdahnuo je: — Ne znam. Možda bi bilo najbolje
đa ođemt napustim sve ovo i prodajem police osigu-
ranja i!i tako nešto.
Pogledala ga je zatečena. — Ne smijete — rekla je.
Toby je odmahnuo glavom: — Ofkako sam vidio
sinoć one profesionalce, ne, n e . . . ne mislim da ću
uspjeti.
— Naravno da hoćeš, Tobv. Neću ti dopustiti da
tako govoriš.
U njenom glasu bio je prizvuk koji je on odavno
želio čuti. N ije to više učiteljica govorila đaku, bila
je to žena koja je govorila muškarcu, ohrabrivala ga,
kojoj je bilo stalo do njega. Toby je osjetio slabašan
drhtaj zadovolistva.
Bespomoćno je slegnuo ramenima: — ViŠe stvarno
ne znam. Potpuno sam sam u ovorae građu. Nemam
nikoga s kim bih porazgovarao.
— Uvijek možeš sa mnom razgovarati, Toby. Vo-
Ijeta bih ti biti prijateljica.
U njenom je glasu mogao naslutiti čulnu promu-
klost. U Tobvjevim plavim očima bila su sva čuda.
svijeta dok je piljio u nju. Dok ga je motrila, otišao
je do uredskih vrata i zaktjučao ih. Vratio joj se, pao
na koljena, zakopao glavu u njeno krilo, i kad su
njeni prsti dođinuili njegovu kosu, polako je podigao
suknju otkrivši slabaŠno beđro okovano u tešku me-
talnu protezu. Pažljivo skinuvši protezu, nježno je
poljubio crvene otiske metalnih šipki. Polako je otkop-
čao haltere, sve vrijem e pričajući Aiice o svojoj Ijubavi
i žudnji za njom, te se poljupcima spustio do vlažnih
usana koje su se pređ njim ukazale. Odnio ju je do
dubokog kožnatog naslonjača i obljubio je.
Te se večeri Toby doselio Alici Tanner.

Te je večeri u krevetu ustanovdo da je Alice Tan-

ner tugaljivo osamljena žena, očajnički željna nekoga
s kime će porazgovarati, nekoga koga će Ijubiti. Ro-
đena je u Bostonu. Njen je otac bio bogati tvorničar
koji jo j je dao veliku svotu i koji se više nije za
nju brinuo. Alice je voljela kazalište i studirala je glu-

74
mu, ali se na fakultetu razboljela ođ dječje paralize,
i to je okonćalo njene snove. Rekla je Tobyju koliko
je to pogodilo tok njena života. Mladić s kojim je bila
zaračena, odbacio ju je čim je saznao za njenu bolest.
Otišla je od kuće i uđala se za nekog psihijatra. koji
je šest mjeseci kasnije počinio samoubojstvo, Kao đa
su svi njeni osjećaji bili prigušeni u njoj. Sađa su
prokuljali u žestokoj erupciji, Žto je kod nje izazvaio
osjećaj isušenosti, mrra i čudesnog zadovoljstva.
Toby je vodio s njom ljubav sve đok nije gotovo
izgubila svijest od ekstaze ispunjavajući je svojim go-
Iemim penisom, polako kružeći svojim bedrtma, sve
dok nije izgledalo kao da dodiruje svaki dio njenog
tijela. Stenjala je: — Oh, dragi, tako te ljubim. Oh,
Bože, kako mi se to sviđa!
N o kad su došli na školu, Toby je ustanovio da
nema nikakvog utjecaja na Alice. Nagovarao ju je da
ga postavi u slijedeći komad izvođačke grupe, da ga
predstavi šefovima za dodjelu uloga, da razgovara o
njemu s važnim Ijudima iz filmskih studija, no ona
je biia čvrsta. — Sebi ćeš naškoditi buđeš li se pre-
brzo gurao, dragi. Pravilo broj jedan: prvi dojam koji
ostvariš je najvažniji. Ako im se ne sviđiš prvi put,
nikad se neće vratiti da te vide drugi put. Moraš biti
spreman.
Istog trena kad. je izgovorila ove riječi, postala
je Neprijatelj. Bila je protiv njega. Toby je zatomio
svoj bijes i prisilio se da jo j se osmjehne. — Svakako.
Samo što sam ja nestrpljiv. Želim to učiniti zbog tebe
isto toliko koliko i zbog sebe.
— Zar tako? 0 Toby, tako te Ijubimi
— I ja tebe Ijubim, Alice. — I nasmjehnuo jo j se
u njene zatelebane oči. Znao je da mora izigrati ovu
kuju koja mu se ispriječila na putu onoga što želi.
Mrzio ju je i kaznio.
Kad su išli u krevet, naveo ju je da izvodi stvari
koje nikad ranije nije radila, stvari koje nikad nije
zahtijevao ni od jedne drolje, naveo ju je da se služi
ustima, prstima i jezikom. Gurao ju je sve dalje i đalje
hatjerujući je u cijeli niz poniženja. I svaki put kad

75
bi je dobio da učini nešto još gadnije, hvalio bi je
onako kao što se hvali pas kad nauči neki novi trik,
a ona je bila sretna što mu je ugodila. I što ju je
više ponižavao, to se osjećao poniženijim. Kažnjavao
je samog sebe, a nije imao ni najmutnijeg pojma
zašto.
Toby je u glavi imao plan, a prilika da ga provede
u djelo nastupila je i prije nego što je pretpostavio.
Aiice Tanner je objavila da će školska grupa narednog
petka izvesti zatvorenu predstavu za naprednije raz-
rede i njihove goste. Svaki je student mogao odabrati
vlastitu prođukciju. Toby je spremio jedan monolog
i stalno ga uvježbavao.
Ujutro, na dan predstave, pričekao je da završi
nastava i otišao do Karen, debeljuškaste glumice koja
je sjedila do njega za vrijem e one predstave. — Bi li
htjela učiniti jednu uslugu? — zamolio ju je nehajno.
— Svakako, Toby. — Bila je iznenađena i revna.
Toby je koraknuo unatrag da se izmakne njenom
dahu. — Hoću zeznuti jednog svog starog prijatelja.
Želim da nazoveš tajnicu Cliftona Lawrencea i da joj
kažeš kako si ti tajnica Sama Golđwyna te da bi gos-
podin Goldwin želio da gospodin Lawrence dođe na
večerašnju predstavu i pogleda jednog sjajnog novog
komičara. Na blagajni će ga Čekati ulaznica.
Karen je zurila u njega. — Isuse, stara Tannerica
će mi odrubiti glavu. Znaš da nikad nikome izvana
ne dopušta ulaz na predstavu Školske grupe.
— Vjeruj mi, sve će biti u redu. — Prihvatio ju
je za ruku i stisnuo. — Imaš posla danas poslije
podne?
Progutala je slinu i dahnula nešto brže. — Ne, ne
ako bi ti nešto htio.
— Nešto bih htio.
Tri sata kasnije ekstatična Karen je obavila tele-
fonski razgovor.

Gleđalište je bilo puno glumaca i njihovih go-

stiju, ali za Tobyja je postojao samo muškarac koji je
sjedio u trećem redu na pomoćnom sjedalu. Toby

76
je bio sav uspaničen, u strahu da njegova varka neće
uspjeti. Tako pametan čovjek kao što je Clifton Law-
rence svakako će prozreti smicalicu. Ali nije je pro-
zreo. Bio je ovdje.
Na pozom ici su sada bili mladić i djevojka i iz-
vodili prizor iz »Galeba«. Toby se nadao da neće istje-
rati Cliftona Lawrencea iz kazališta. Napokon je prizor
završio, glumci su se poklonili i otišli sa scene.
Bio je Tobyjev red. Alice se iznenada pojavila na
njegovoj strani pozomice i prošaptala: — Puno sreće,
dragi. — N ije bila svjesna toga da njegova sreća sjedi
u gledalištu.
— Hvala, Alice — Toby se nečujno pomolio, iz-
ravnao ramena, isteturao na pozornicu i dječački se
nasmiješio publici: — Zđravo. Ja sam Toby Temple.
Hej, jeste li ikada razmislili o imenima i o tome kako
su nam ih naši rodit'elji izabrali? To je luđo. Pitao
sam svoju majku zašto me nazvala Toby. Rekla je
da je svrnula pogled na moju njušku, i eto tako je
to bilo.
Smijali su se njegovom izgledu. Toby je djelovao
tako nevino i nujno, stojeći onako na pozomici, da
su ga voljeli. Šale koje je ispričao bile su strašne,
ali na neki način to nije bilo važno. Bio je toliko
ranjiv da su ga željeli zaštititi, a činili su to i svojim
pljeskom i smijehom. Kao da je neki poklon Ijubavi
ušao u Tobyja i ispunio ga gotovo nepođnosivim za-
nosom. Bio je Eđward G. Robinson, i Jimmy Cagney,
a Cagney je govorio: »T i prljavi štakoru! Kom e ti to
misliš davati naređenja?«
Pa onda Robinson: »Tebi, tebi gade. Ja sam mali
Cezar, ja sam gazda. T i si nitko i ništa. Shvaćaš Ii što
to znači?«
»Da, prljavi štakoru. Ti si gazda nikomu i ni-
čemu.«
Salva smijeha. Publika je obožavala Tobyja.
Bogart je bio tu i režao: »Pljunuo bih ti u oko,
gade, da mi se usna nije slijepila za jezik.«
A gledalište je bilo oduševljeno.

77
 Tob> im je izveo i svoga Petera Lorrea: »Vidio
sam kako se jedna mala curica s time igra u svojoj
sobi i uziiudio se. Ne znam što me obuzeio. Nisam
si mogao pomoći. Uvukao sam se u njenu sobu, po*
vlačio uže sve čvršće i ćvršće i potrgao njen jo-jo.«
Gi'omoglasan smijeh. Valjao se.
Prebaeio se na Laurela i Hardyja; kad li mu je
pažnju privukao jedan pokret u gledalištu zbog kojega
je podigao oči. Clifton Lav/rence je izlazio iz kazališta.
Ostatak večeri bio je za Tobyja sakriven u magli.
Kad je predstava svršila, Alice Tanner je došla
do Tobyja: — Bio si izvrstan, dragi! J a . . .
Nije mogao pođnijeti da je pogleda, nije mogao
pođnijeti da njega itko pogleđa. Želio je biti nasamo
sa svojom bijeđom, pokušati se nositi s boli koja ga
je razdirala. Njegov svijet se rušio. Imao je priliku,
ali nijc uspio. Clifton Lawrence je izišao za vrijeme
njegovc točke, čak nije ni sačekao da svrši nastup.
Cliilon Lav- rcncc je bio čovjek koji je znao što je
profcsionalac koji je radio s najboljima. Ako
La'.vrence mjc smatrao da u Tobvju ima nečega...
osjctiu je mučninu u žeiucu.
— Idem prošetati — rekao je Aiice.

Prošao je niz Vine Street i Gower mimo »Colum-

bia pictures RKO « i »Paramounla«. Sva su vrata biia
zaldjučana. Setao je Hollywood Boulevardom i pogle-
dao veliki posprđni natpis na brdu — »Holl>wood-
land«. Nije postojao nikakav Hollywoodiand. Bilo je
to stanje svijcsti, lažni san koji je mamio tisuće inače
normalnih Ijudi u glupost da pokušaj.u postati zvije-
zde. Riječ Hollywood postala je magnet za čudesa,
zamka koja je zavodila ljude divnim obećanjima, si-
renska pjesma ispunjenih snova koja ih je zatim uni-
štavala.
Toby je cijele noći lutao ulicama pitajući se što
li će učiniti sa svojim životom. Njegova vjera u sebe
bila je uzđrmana, i osjetio se iskorijenjenlm i zaiu-
talim. Nikađa nije mogao zamisliti da radi nešto drugo

78
osirn da zabavlia ljuđe, a ako to ne bi mogao eimti,
preosiaja’ i su mu jedino đosadni, jednolični poslovi,
u kojirna će biti ukopan do kraja života, Gospodin
Anonimac. Nitko nikau neće znati tko je on. Razmi-
šijao je o dugirn iserpljujućim godinaina, o gorkoj
osami, o tisuću bezimenih gradova, o Ijudima koji su
mu plje.skali, srnijali se i Ijubili ga. Toby je plakao.
Piakao je zbog prošSosti i zbog buđućnosti.
Plakao je zato što je bio mrtav.

Već jc svanjivalo kad se Toby vratio u bijelo

ožbukant bungalov koji je dijelio s Alice. Gšao je
u spavaću sobu i pogledao njen uspavan iik. Mislio je
da će ona biti čarobna rijoč za ulazak n čarobno
kraJjevstvo. No nikakvog čarobnog kraljevstva nije
bilo. Ne za njega. Otići će. N ije imao pojrna kamo.
Bilo mu je golovo dvauesei i sedam godina i nije irnao
budućnosli.
Legao je iscrpljen na kauč. Sklopio je oči cslu-
škujuci zvukove gracla koji se budio, Jutarnji zvuci
gradova su isti, i 011 je mislio na Detroit. Na svoju
majku, Stajala jo a kulnnji i pekla mu pitu od jabuka.
Mogao je minjušiti njen divni rnošusni žen.ski vonj,
pomiješan s mirisom jabuka kubanih na maslacu, a
ona je govorila: »Bog želi da budcš slavan.«
Stajao je sam na golemoj pozornici, zaslijepljerr
reflektorima, nastojeći se prisjctiri svojeg teksta Po-
kušao je govoriti, no ponestaio mu je giasa. Prestravio
se. Iz gleclališta se čuo snažan uzvik negođovanja.
I kroz zasijepljujuća svjetla mogao je vidjeti kako se
gledaoci dlžn sa sjedala i trče prema pozornici da ga
napađnu, ubiju. Njihova se Ijubav pretvorila u mržnju.
Okruživali su ga, grabili, izvikivali: »Toby! Toby!
Toby!«
Toby se iznenada prenuo iz sna i probudio, a usta
su mu bila suha od straha. Alice Tanner se na-
ginjala nad njim i tresla ga.
— Toby! Teiefon. Clifton Lawrence.

79
 Ured Cliftona Lawrencea nalazio se u maloj ele-
gantnoj zgradi na Beverly Driveu, nešto južnije od
Wilshirea. Slike francuskih impresionista visile su
s izrezbarene oplate, a ispređ kamina od tamnozelenog
mramora oko prekrasnog stolića za čaj uokrug su se
poredale sofa i nekoliko antiknih stolica. Toby tako
nešto nije nikad vidio.
Skladna crvenokosa tajnica nalijevala je čaj. —
Kako volite čaj, gospodine Temple?
Gospođin Temple! — S jednom kockom, molim
vas.
— Izvolite. — Smiješak — i već je nestala.
Toby nije znao da je čaj posebna mješavina i da
ga je uvezla firma »Fortnum and Mason«, ali je znao
da je izvrsnog okusa. Zapravo, sve je u ovom uredu
bilo izvrsno, osobito žustri čovječuljak koji je sjedio
u naslonjaču i proučavao Tobyja. Clifton Lawrence
je bio manji nego što je Toby očekivao, ali je isijavao
osjećaj autoriteta i moći.
— Ne mogu vam reći koliko mnogo cijenim to
što ste me primili — rekao je Toby. — 2ao mi je što
sam vas morao trikom dovući u ...
Clifton Lawrence je zabacio glavu i nasmijao se.
— Trikom? Jučer sam ručao s Goldwynom. Došao sam
vas sinoć pogleđati zato što sam želio ustanoviti ođ-
govara li vaš talent vašoj hrabrosti. Odgovara.
— Ali izišli s te . . . — uzviknuo je Toby.
— Dragi dečko, ne morate pojesti cijeli lonac ka-
vijara da ustanovite kako je dobar. N ije li tako? Za
šezđeset sekundi znao sam kakvi ste.
Toby je osjetio kako u njemu opet narasta eufo-
rija. Nakon cm og očaja minule noći biti uzđignut do
ovakvih visina, da mu se život vrati n atrag...
— Imam nos, Temple — rekao je Clifton Law-
rence. — Mislim da bi bilo uzbuđljivo preuzeti nekog
mladca i napraviti mu karijeru. Odlučio sam vas uzeti
za svog klijenta.
U Tobyju je prasnuo osjećaj rađosti. Poželio se
dići i kliknuti C lifton Lawrence će b iti nfegov agent!

80
 — . . . ravnati vama pod jednim uvjetom — govo-
rio je Clifton Lawrence. — Da radite točno onako
kao što vam kažem. N e podnosim naglost. Samo
jedanput odstupite s linije, i mi sipo gotovi. Shva-
ćate Ii?
Toby je brzo kimnuo. — Da, gospodine. Shvaćam.
— Prvo što morate učiniti jest da se suočite s
istinom. — Nasmiješio se Tobyju i rekao: — Vaš
je nastup strašan. Sigurno na najnižem stupnju.
Kao da ga je netko zviznuo u trbuh. Clifton Law-
rence ga je doveo ovamo da ga kazni za onaj glupi
telefonski poziv; neće on njega preuzeti. O n ...
No mali je agent nastavio: — Ono sinoć bila je
amaterska priredba, a to i jeste — amater. — Clifton
Lawrence se podigao sa stolca i počeo koračati.
— Reći ću vam što imate, reći ću vam i što vam
treba da postanete zvijezda.
Toby je sjedio mirno.
— Počnimo s vašim tekstom — rekao je Clifton.
— Možete ga namazati putrom i zasoliti i kućariti s
njim po predvorjima kazališta.
— Da, gospodine. Neki od njih mogli bi biti
malko jeftini, a li...
— Zatim, nemate nikakva stila.
Toby je osjetio kako mu se šake počinju stiskati.
— Publika kao d a ...
— Zatinv, ne znate se kretati. V i ste kao bakalar.
Toby nije rekao ništa.
Mali mu je agent pristupio, pogledao ga i čitajući
Tobyjeve misli, blago rekao: — Ako ste tako loši, što
ćete onda ovdje? Tu ste zato što imate nešto što se
novcem ne može kupiti. Kad stanete na pozornicu, pu-
blika vas želi pojesti. Vole vas. Imate li pojma koliko
to može biti vrijedno?
Toby je duboko udahnuo i zavalio se. —
Recite mi.
— Više nego što možete i sanjati. S pravim tek-
stom i s pravilnim rukovođenjem možete postati
zvijezda.

6 Stranac u ogledalu 81
 Toby je sjedio i uživao na toplom sjaju Lawren-
ceovih riječi i bilo mu je kao da ga je sve što je
cijelog žvota radio dovelo do ovog trenutka, kao da
je već bio zvijezda i kao da se sve ovo već dogodiio.
Baš kao što mu je mati bila obećala.
— JGjuč do uspjeha zabavljača leži u njegovoj
osobi — govorio je Clifton Lawrence. — To se ne
može kupiti i ne može se patvoriti. S time se treba
roditi. T i si jedan od takvih sretnika, dragi dečko.
— Bacio je pogled na zlatnl piaget sat koji mu je bio
na ruci. Zakazao sam ti u dva sata sastanak s O’Han-
lonom i Raingerom. Oni su najbolji komediografi u
našem poslu. Rade za sve vrhunske komičare.
Toby je nervozno rekao: — Bojim se da baš
nemam puno n o v...
Clifton Lawrence ga je prekinuo odmahnuvši ru-
kom. — N e brini, dragi dečko. Kasnije ćeš mi vratiti.
Dugo nakon toga što je Toby Temple otišao, Cli-
fton Lawrence je sjedio i razmišljao o njemu smješ-
kajući se u sebi onim razrogačenim očima na nevinom
licu i onim neporočnim plavim očima punim pouz-
danja. Proteklo je mnogo godina otkad je Clifton
zastupao nekog nepoznatog. Svi njegovi klijenti bili
su ugledne zvijezde i svi su se studiji borili za njegove
usluge. Uzbuđenje je davno iščezlo. Počeci su bili za-
bavniji, više su poticali. Bit će izazov uzeti ovog
sirovog mladog dečka i razviti ga, izgraditi ga u živu
lovu. Clifton je osjećao da će u tome zbiljski uživati.
Sviđao mu se mladac. Zapravo, jako mu se sviđao.

Sastanak se održao u studiju »Twentieth Centu-

ry-Foxa« na Pico Boulevardu u zapadnom Los Angele-
su, gdje su O'Hanlon i Rainger imali ured. Toby je
očekivao nešto raskošno, na visini ureda Cliftona Law-
rencea, ali su prostorije tekstopisaca bile neugledne
i tmurne i nalazile su se u malom drvenom bunga-
lovu u filmskom gradu.
Neuredna tajnica srednjih godina, u vesti, uvela
je Tobyja u uredsku prostoriju. Zidovi su bili prljavo

82
zelene boje, a jedini ukras bila je istrošena ploča
za bacanje strelica i znak »PLA N AHEAD«, u kojem
su tri slova bila sažeta u jedno. Potrgane žaiuzine
đjelomično su propuštale sunčeve zrake, koje su
padale preko prljavog smeđeg saga izderanog sve do
platna. U prostoriji su se nalazila dva izbrazdana pi-
saća stola, jedan leđima prema drugome, a svaki je
od njih bio prepun papira, olovaka i polupraznih
kartonskih kutija od hladne kave.
— Zdravo, Toby, oprosti na neredu. čistačica ima
slobođan dan — pozdravio ga je O’Hanlon. — Ja sam
O'Hanlon. — Pokazao je prstom na svog partnera.
— Ovo je m hm ...
— Rainger.
— A da, to je Rainger.
O’Hanlon je bio krupan i okruglast, a nosio je
naočale s okvirima od kornjačevine. Rainger je bio
malen i slabašan. Oba muškarca bila su tridesetih g o
dina i, kao uspješni teksterski tim, radili su već
deset godina. Sve vrijem e što bude s njima radio,
Toby će uvijek o njima govoriti kao o »dečkima«.
Toby je rekao: — Koliko sam shvatio, vi ćete
mi, momci, pisati neke šale.
O’Hanlon i Rainger su se pogledali. Rainger je
kazao: — Cliff Lawrence misli da bi ti mogao postati
novi američki seks simbol. Da vidimo što znaš. Imaš
li kakvu tocku?
— Svakako — odgovorio je Toby. Sjetio se što
mu je Clifton rekao o tome. Odjednom mu je pone*
stalo samopouzdanja.
Dva su pisca sjela na kauč i prekrižila ruke.
— Zabavi nas — rekao je O'Hanion.
Toby ih je pogleđao. — Samo tako?
— Što bi ti htio? — upitao je Rainger. — Uvod
orkestra od šezdeset svirača? — Okrenuo se O’Han-
Ionu. — Nazovi muziČki odsjek.
V i pizđeki, pomišlio je Toby. Na m o jo j ste listi
sranja, obojica. Znao je što pokušavaju uČiniti. Po*
kušavali su ga natjerati da ispadne loše kako bi se
mogli vratiti Cliftonu Lawrenceu i reći: »N e možemo

6* 83
mu pomoći. Bukveš je.« No on im neće dopustiti da u
tome uspiju. Navukao je smiješak za koji nije bio
raspoložen i počeo svoj prikaz Abbotta i Costella.
— Hej Lou, nije te sram? Postaješ propalica. Zašto
ne odeš i ne nađeš posao?
— Imam posla.
— Kakvog posla?
— Tražim posao.
— I ti to zoveš posao?
— Svakako. Cijeli sam dan time zauzet, imam
radno vrijeme i svake večeri stižem na vrijem e kući
na večeru.
Ona su dvojica sada proučavala Tobyja, vagala
ga, analizirala ga; i usred skeča počeli su razgovarati
kao da Tobyja uopće nema u prostoriji.
— Ne zna kako treba stajati.
— Rukama kao da cijepa drva. Možda bismo mu
mogli napisati skeč o drvosječama.
— Previše se napreže.
— Isuse, s takvim materijalom — zar ne?
Toby se sve više živcirao. N ije morao ostati ov-
dje i dati se vrijeđati od ove dvojice manijaka. Nji-
hovi tekstovi su ionako bili traljavi.
Napokon više nije mogao izdržati. Prekinuo je,
a glas mu je drhtao od srdžbe. — V i mi, gadovi, ne
trebate! Hvala na gostoprimstvu. — Krenuo je prema
vratima.
Rainger je ustao .iskreno iznenađen. — Hej, pa
što ti je?
Toby se sav bijesan okrenuo prema njemu. —
— Što mdslite, koji mi je kurac, v i . .. — bio je toliko
iživciran da je bio na rubu suza.
Rainger se okrenuo da zaprepašteno pogleda
O'Hanlona. — Mora da smo ga povrijedili.
— Ma nemoj!?
Toby je duboko udahnuo. — Slušajte vas dvojica.
Briga me što vam se ne sviđam, a li...
— Pa mi te Ijubim o! — uzviknuo je O'Hanlon.
— Mislimo da si baŠ drag! — upao je u riječ
Rainger.

84
 Toby je gledao jednoga pa drugog, potpuno zbu-
njen. — Što? Ponijeli ste se k ao...
— Znaš li što ti je slabost, Toby? Nesiguran si.
Opusti se. Svakako, moraš mnogo učiti, ali s druge
strane, da si Bob Hope, ne bi bio ovdje.
O'Hanlon je dometnuo: — A znaš li zašto? Zato
što je Bob danas gore u Carmelu.
— I igra golf. Igraš li ti golf? — upitao je
Rainger.
— Ne.
Dva su se tekstopisca deprimirano pogledala. —
— Otpadaju sve šale na račun golfa. Sranje!
O'Hanlon je podigao slušalicu. — Donesi nam
kavu, hoćeš li, Zsa Zsa? — Spustio je slušalicu i ok-
renuo se Tobyju. — Znaš li koliko je potencijalnih ko-
mičara u ovom osebujnom posliću u kojem smo mi?
Toby je odmahnuo glavom.
— Ne mogu ti točno reći. Tri milijarde scdam-
sto dvadeset osam milijuna sinoć oko šest sati. A
u to nije uključen brat Miltona Berlea. Kad je pun
mjesec, svi oni izmile iz drvenarije. Vrhunskih ko-
mičara ima svega pet-šest. Ostali nikad neće uspjeti.
Komedija je najozbiljniji posao na svijetu. Vraški je
teško biti smiješan, bio ti komičar ili komedijaš.
— U čemu je razlika?
— Velika je razlika. Komičar otvara vrata smijeha,
a komedijaš otvara vrata smiješnome.
Rainger je upitao: — Jesi li ikada razmislio zbog
čega jedan komedijaš uspije, a drugi ne?
— Zbog teksta — rekao je Toby želeći im po-
laskati.
— Cisto sranje. Posljednju novu šalu izmislio je
Aristofan. Sve šale u biti su jednake. George Burns
može ispričati šest šala koje je upravo izrekao mla-
dić nastupivši prije njega, i Bums će dobiti veći
aplauz. Znaš li zašto? Ličnost. — To je ono što mu
je već C lifton Lawrence rekao. — Bez toga si nitko
i ništa. Počinješ s ličnošću i pretvaraš je u karakter.
Uzmi Hopea; da on iziđe i uzme neki monolog Jac-
ka Bennyja, doživio bi fjasko. Zašto? Zato što je

85
izgradio stanovit karakter. To je ono što publika od
njega očekuje. Kad Hope iziđe, ljuđi od njega žele
brzometne šale, on je dopadljiv pametnjaković, vele-
gradski momak koji zna kako treba. Jack Benny obr-
nuto. On ne bi znao što da radi s monologom Boba
Hopea, ali može dvije minute šutjeti i postići da pub-
lika urla. Svaki od braće Marx ima vlastiti karakter.
Fred Allen je jedinstven. To nas dovodi do tebe. Znaš
li gdje je tvoj problem? T i si od svakoga po malo.
Oponašaš sve velike momke. No sjajno je ako želiš
do kraja života nastupati na trećerazrednim prired-
bama. Ali ako želiš napređovati u sam vrh, moraš
stvoriti svoj vlastiti karakter. Kad si vani na pozor-
nici, prije nego što otvoriš usta, publika mora znati
da je ono tamo Toby Temple. Shvaćaš li me?
— Da.
O’Hanlon je preuzeo riječ: — Znaš li što imaš
Toby? Milo lice. Da već nisam zaručen s Clarkom
Gableom, zatreskao bih se u tebe. Ima u tebe neke
naivne ljupkosti. Ako je dobro iskoristiš, mogla bi
vrijediti jebeno bogatstvo.
— A da ništa ne kažemo o bogatstvu u jebanju
— nadopunio je Rainger.
— Možeš poći sa stvarima s kojima drugi momci
ne mogu. To je kao da dečko iz crkvenog zbora izgo-
vara prostote. To je zgodno zato što ne vjeruješ da
on zapravo razumije što govori. Kad si ušao ovamo,
pitao si jesmo li mi momci koji će pisati tvoje šale.
Odgovor je — ne. Ovo nije trgovina šalama. Ono što
ćemo ti m i pokazati jest to što imaš i kako da se time
poslužiš. M i ćemo ti skrojiti lik. No, što kažeš?
Toby je pogledao jednoga pa drugoga, veselo se
nakesio i rekao: — Zasučimo rukave i dajmo se na
posao.

Otada je Toby svaki dan ručao s O’Hanlonom

i Raingerom u stuđiju. Menza »Twentieth Century-
-Foxa« bila je golema prostorija, prepuna zvijezda od
zida do zida. Svakoga dana Toby je viđao Tyronea
Powera, Lorettu Young, Betty Grable, Dona Amechea,

86
Alice Faye, Richarda Widmarcka, Victora Maturea,
braću Ritz te desetke i desetke drugih glumaca. Neki
su sjedili za stolovima u velikoj dvorani, a drugi su
jeli u manjoj blagovaonici za šefove, koja je .bila tik
uz glavnu menzu. Toby ih je sve volio promatrati.
Ubrzo će on postati jedan od njih, a ljudi će ga moli-
ti autogram. Krenuo je i postat će veći od biio koga
od njih.

Alice Tanner je bila oduševljena onim što se do-

gađalo s Tobyjem. — Znam da ćeš uspjeti, dragi.
Tako se ponosim tobom.
Toby joj se nasmiješio i nije rekao ništa.

* * *

Toby, O’Hanlon i Rainger vodili su duge disku-

sije o novom liku kakav bi Toby trebao postati.
— Trebao bi o sebi misliti da je rafiniran svjet-
ski čovjek — rekao je O'Hanlon. — N o svaki put
kad se u neŠto upusti, zasere.
— Čime se bavi? — upitao je Rainger. — Mije-
šanje metafora?
— Ovaj bi lik morao živjeti sa svojom majkom.
Zaljubljen je u jeđnu djevojku, ali se boji otići od
kuće da bi se njome oženio. Zaručen je njome pet
godina.
— Deset je smiješan broj.
— Točno! Neka bude đeset godina. N i pas. tak-
vu majku ne zaslužuje. Svaki put kad se Toby želi
ženiti, njegova majka izmišlja novu bolest. časopis
Tim e naziva nju svakog tjedna đa ustanovi što se
zbiva u medicini.
Toby je sjeđio i slušao opčinjen brzim protokom
dijaloga. Nikad ranije nije radio s profesionalcima
i uživao je. Osobito zbog toga što je bio u središtu
pažnje. O’Hanlonu i Raingeru trebala su tri tjeđna da
za Tobyja napišu jednu točku. Kad su mu je konač-
no pokazali, bio je uzbuđen. Točka je bila đobra.

87
Dao je nekoliko primjedaba, dodali su i izbacili ne-
koliko redaka, i Toby Temple je bio spreman. Clifton
Lawrence ga je pozvao.
— U subotu na večer imaš premijeru u Bowling
Ballu.
Toby je zinuo n tijega. Nadao se da će nastu-
piti u Cirou ili Trocaderu. — S to ... što je to Bowling
Ball?
— Mali klub na jugu W estem Avenue.
Toby je otegnuo Iice. — Nikad nisam čuo za to.
— A ni oni nisu čuli za tebe. U tome i jest stvar,
dragi dečko. Ako ondje propadneš, nitko za to neće
doznati.
Osim Cliftona Lawrencea.

Bowling Ball' bila je špelunka. N i jednom se dm-

gom riječju nije mogla opisati. Bila je duplikat deset
tisuća prljavih malih barova, raspršenih širom zem-
lje, odljev za one koji gube. Toby je glumio u takvim
barovima tisućd puta u tisuću gradova. Gosti su
bili uglavnom muškarci, obični rađnici k oji su uži-
vali u ritualnom okupljanju sa svojim drugarima
očijukali s umornim konobaricama u uskim suknja-
ma i bluzama dubokih izreza, razmjenjivali proste
šale između gutljaja jeftinog viskija ili čaše piva.
Predstava se odvijala na malom slobodnom prostoru,
na samom kraju dvorane, gdje su svirala trojica na
smrt umomih muzičara. Pjevač homoseksualac otvorio
je r predstavu, akrobat u trikou nastupio je iza njega,
a zatim striptizeta koja je radila s pospanom kob-
rom.
Toby je sjedio u dnu dvorane zajedno s Cliftonom
Lawrenceom, O'Hanlonom i Raingerom i promatrao
nastup ostalih izvođača osluškujući publiku i nasto-
jeći procijeniti njihovo raspoloženje.
— Pivopije — rekao je Toby prezimo.
Clifton je zaustio da odgovori, a zatim je pogle-
dao Tobyjevo lice i obuzdao se. Toby je bio uplašen.
Clifton je znao da je Toby ranije nastupao na ova-

88
kvim mjestima, ali ovaj put je bilo drukcije. Ovo je
bio test.
Clifton je rekao blago: — Budeš li mogao pivo-
pije strpati u džep, onda će i oni koji piju šampanjac
biti laka roba. Ovi Ijudi cijelog dana naporno rade,
Toby. Kad na večer iziđu, žele da za svoju paru nešto
dobiju. Budeš li njih mogao nasmijati, moći ćeš nas-
m ijati svakoga.
U tom trenutku Toby je začuo kako umorni
najavljivač izgovara njegovo ime.
— Upali ih, tigre — rekao je O'Hanlon.
Toby je počeo.

Stajao je na pozornici, oprezan i napet, mjer-

kajući publiku poput nakostriješene životinje koja
njuška opasnost u šumi.
Publika je bila zvijer sa stotinu glava, od kojih je
svaka bila drukčija, a on je tu zvijer morao natje-
rati u smijeh. Duboko je udahnuo. Ljubite me,
molio je.
Krenuo je sa svojom točkom.
I nitko ga nije slušao. Nitko se nije smijao. Toby
je mogao osjetiti kako mu na čelu počinje izbijati
znoj od neuspjeha. Točka nije uspijevala. I đalje se
smiješio i nastavljao govoriti nadglasavajući buku i
razgovor. N ije mogao pridobiti njihovu pozornost.
Željeli su da im se vrate gole drolje. Previše su su-
botnjih večeri izloženi prevelikom broju komičara
koji nisu imali talenta, koji nisu bili smiješni. Toby
je i đalje govorio usprkos njihovoj ravnodušnosti.
Nastavljao je s izveđbom je r ništa drugo nije ni mogao
činiti. Pogledao je prema svojem stolu i vidio Cliftona
Lawrencea i dečke kako ga motre zabrinutog izraza.
Nastavio je. U prostoriji nije bilo publike, tu su
bili samo ljudi koji su razgovarali međusobno, koji
su raspravljali o svojim problemima i životima. Što
se njih tiče, Toby Temple je mogao biti i milijun
m ilja odavde. Ili mrtav. Grlo mu je sađa bilo suho ođ
straha, i postajalo je teško izgovarati riječi. Krajičkom
oka spazio je kako direktor kreće prema glaz’oi. Spre-

89
 mio se da počne sa svirkom, đa ga iskopča. Sve je
bilo gotovo. Tobyjevi dlanovi su bili vlažni, a u cri-
jevima je osjećao vodu. Mogao je osjetiti kako mu top-
la mokraća curka niz nogu. Bio je toliko nervozan da
je počeo brkati riječi. N ije se usuđivao pogledati Clif-
tona Lawrencea ili pisce. Bio je previše posramljen.
Direktor je bio pokraj glazbe i razgovarao je s mu-
zičarima. Pogleđali su prema Tobyju i kimnuli. Toby
je nastavljao svoju izvedbu govoreći očajnički, že-
leći svršiti, želeći pobjeći nekamo i sakriti se.
Jedna žena srednjih godina, koja je sjedila za sto-
lom ravno ispred Tobyja, zahihotala je na jednu nje-
govu šalu. Njeno je društvo umuklo da ga posluša.
Toby je kao u groznici nastavio govoriti. Sada su i
drugi ljudi za stolom slušali i smijali se. A zatim sli-
jedeći stol.
Pa još jedan. I polako je razgovor počeo zami-
rati. Slušali su ga. Smijeh se počinjao javljati, dug
i pravilan, i postajao je sve jači. I sve je više rastao.
Ljudi u prostoriji postali su publika. A on ih je pri-
dobio. Vraski ih je priđobio!
Više nije značilo ništa Što se nalazio u jeftinoj
krčmi, punoj pivopijskog ološa. Važan je bio njihov
smijeh i njihova ljubav. Do Tobyja je to stizalo u va-
lovima. N ajprije ih je dobio da se smiju, a zatim da
urlaju. Nikad nisu čuli ništa slično njemu, ni u ovom
bezveznom mjestu, ni igdje drugđje. Pljeskali su i
oraspoložili se, i prije nego što su završili, malo je
nedostajalo pa đa cijelu krčmu razvale. Bili su svje-
doci rođenja jednog fenomena. Naravno, to nisu mog-
li znati. Ali Clifton Lewrence, O’Hanlon i Rainger su
znali. I Toby Temple je znao.
Bog je konačno učinio svoje.

Velečasni Damian gurnuo je upaljenu zublju u

Josephinino lice i zaurlao: »O Boze svemogući, spali
zlo u ovom gresnom đjetetu«, a skupština je zagrm-
jela »A m en!« Josephine je mogla osjetiti koko jo j pla-
men liže lice, a velečasni Damian viče: »P om ozi ovom
grešniku đa iz njega istjeramo đavla, o Bože! M olit-

90
vom ćemo ga istjerati, spaliti ga, udaviti«, a ruke su
dograbile Josephine, pa jo j je lice naglo uronjeno u
drveni čabar hladne vode i drzale su je ondje dok su
glasovi odjekivali noćnim zrakom zaklinjući Svemogu-
ćeg za pomoć, a Josephine se borila da se oslobodi,
koprcajući se za zrakom, i kad su je napokon izvukli,
napola onesviještenu, velečasni Damian je izjavio:
»Zahvaljujem o ti, slatki Isuse, za tvoje milosrđe. Ona
je spašena! Ona je spašena! « Nastala je velika radost
i svi su bili uzdignuti duhom. Osim Josephine, čije su
se glavobolje pogoršale.

91
 10.
Osigurao sam ti nastup i Las Vegasu — rekao je
Clifton Lawrence Tobyju. — S Dickom Landryjem
sam uredio da radi na tvojoj točki. On je najbolji
režiser nastupa u noćnim klubovima.
— Fantastično! U kojem hotelu? U Flamingu? U
Thunđerbirdu?
— U Oasisu.
— Oasisu? — Toby je pogleđao Cliffa da vidi da
li se ovaj možda šali. — Nikad ...
— Znam — nasmiješio sć Cliff. — Nikad nisi
za nj čuo. Sasvim u redu. N i oni nisu čuli za tebe.
Oni zapravo ne uzimaju tebe, uzimaju mene. Prihvaća-
ju moju tvrdnju da si dobar.
— Ne brini — obećao je Toby. — Bit ću.

Vijest o svojem odlasku u Las Vegas Toby je sa-

općio Alice Tanner neposredno prije odlaska. — Znam
da ćeš postati velika zvijezda — rekla je. — Sad je
tvoj čas. Obožavat će te, dragi. — Zagrlila ,ga je i
rekla: — Kad odlazimo? I što da obučem za premijeru
mladog genijalnog komičara? — Toby je skrušeno
zatresao glavom. — Kad bih te bar mogao povesti,
Alice. No nevolja je u tome što ću raditi dan i noć
smišljajući mnogo novih materijala.

92
 Pokušala je prikriti razočaranost. — Shvaćam.
— Stisla ga je jače. — K oliko 'te dugo neće biti?
— Još ne znam. Znaš, ugovor nije još vremenski
utanačen.
Osjetila je neznatan srh zabrinutosti, ali je znala
da ispada glupo. — Nazovi me čim budeš mogao —
rekla je.
Toby ju je poljubio i otprhnuo kroz vrata.

Ispalo je tako kao da je Las Vegas u Nevadi

stvoren isključivo zbog zadovoljstava Tobyja Templea.
Osjetio je to onog časa kad je ugledao grad. Grad je
imao čudesnu kinetičku energiju na koju je reagirao,
pulsirajuću moć koja je odgovarala moći što je plamt-
jela u njemu. Doletio je zajedno s O’Hanlonom i Rain-
gerom, a kad su stigli na aerodrom, čekala ih je li-
muzina hotela Oasis. Bilo je to prvo Tobyjevo kuša-
nje svijeta koji će uskoro postati njegov. Uživao je u
tome što se zavalio u velika kola i što ga je šofer
upitao: — Jeste li udobno letjeli, gospodine Temple?
Uvijek su mali Ijudi oni k oji mogu namirisati us-
pjeh i prije nego što se on ostvari, pomislio je Toby.
— Uobičajena gnjavaža — rekao je nehajno To-
by. Primijetio je smiješak k oji su izmijenili O'Hanlon
i Rainger i nakesio im se. Osjećao im se vrlo bliskim.
Svi su oni bili tim, najbolji vraški tim u show busi-
nessu.
Oasis se nalazio podalje od blještavog Stripa, do-
sta daleko od znamenitijih hotela. Kad se limuzina
približila hotelu, Toby je prim ijetio da hotel nije ni
tako velik, ni luksuzan kao Flamingo i Thunderbird, ali
je imao nešto bolje, mnogo bolje. Na pročelju je bio
divovski natpis na kojem je stajalo:

PREM IJERA 4. RUJNA

L IL L Y WALLACE
TO BY TEM PLE

Tobyjevo ime je bilo napisano blistavim slovima

koja kao da su bila visoka sto stopa. Tako lijepog

93
pogleda kao što je ovaj nije bilo na cijelom prok-
letom svijetu.
— Pogledaj ovo! — rekao je zadivljeno.
O’Hanlon je pogledao reklamu i rekao: — Da!
Gledaj, gle! Lilly Wallance — i nasmijao se: — N e
brini, Toby. Poslije premijere bit ćeš nad njom.
Direktor Oasisa, srednjovječan muškarac iica ne-
zdrave boje, po imenu Parker, pozđravio je Tobyja
i osobno ga otpratio do njegovog apartmana, ulaguju-
ći mu se čitavo vrijeme: — Ne mogu vam reći ko-
liko nam je drago da ste ovdje kod nas, gospođine
Temple. Ako bi vam išta — ponavljam bilo šta — tre-
balo, samo me nazovite.
Dobrodošlica je bila, Toby je shvatio, zbog Clif-
tona Lawrencea. Bilo je to prvi put da se taj čuveni
agent udostojao jednog od svojih klijenata uposliti
u ovom hotelu. Direktor Oasisa sada se ponadao da će
hotel dobiti neku od Lawrenceovih stvarno velikih
zvijezda.
Apartman je bio golem. Sastojao se od tri spa-
vaće sobe, velike dnevne sobe, kuhinje, bara i terase.
Na stolu u dnevnoj sobi bilo je boca probranih pića,
cvijeća i velika zđjela svježeg voća i sireva, kao dob-
rodošlica uprave.
— Nadam se da će vas ovo zadovoljiti, gospo-
dine Temple — rekao je Parker.
Toby se osvrnuo oko sebe i pomislio na sve one
sumorne hotelske sobice pune žohara u kojima je ne-
kad stanovao. — N-da. U redu je.
— Gospodin Landry se javio prije jedan sat. Do-
govorio sam da se očisti dvorana s ogledalima za
vašu probu u tri sata,
— Hvala.
— Molim vas, ako biste bilo što treb ali. . . — I
direktor se s naklonom izgubio iz sobe.
Toby je stajao i njuškao svoju okolinu. Do kraja
života živjet ću u ovakvim prostorima. Sve će
on to imati — ženske, novac, pljesak. Najviše pljesak.
Ljude koji će sjediti, smijati se, klicati i voljeti ga.
To je bila njegova hrana i piće. Ništa mu đrugo nije
trebalo.

94
 Dick Lanđry je imao otprilike trideset godina,
bio je mršav, vitak muškarac ćelave glave i dugih
gracilnih nogu. Počeo je kao ciganin na Broadwayu i
napredovao od zbora do glavnog plesača/pa do kore*
ografa i režisera. Imao je ukusa i osjećaja za ono
što pubiika želi. N ije mogao lošu točku učiniti dob*
rom. Ali je mogao učiniti da izglcda dobra. No ako mu
se dala dob/a točka, mogao ju je učiniti senzacional*
nom. Još prije đeset dana Landry nije nikad čuo.
za Tobyja Templea, i jedini razlog zbog kojega je
poremetio pretrpani raspored rada i došao u Las
Vegas da postavi Templeovu točku bio je taj što ga je
Clifton Lawrence zamolio da to učini. Jer Clifton je.
lansirao Landryja.
Petnaest minuta nakon što je upoznao Tobyja
Templea, Landry je znao da radi s talentom. Slušajući
Tobyjev nastup, Landry je zatekao samog sebe kako
se naglas smije, a to mu se rijetko događalo. N ije stvar
bila toliko u šalama koliko u Tobyjevom nujnom
načinu iznošenja. Toby je bio toliko patetično iskren
da se od toga lamalo srce. Bio je tako milo pilence
koje se plašilo da će mu nebo pasti na glavu. Upravo
bi čovjek poželio potrčati i zagrliti ga te ga uvjeriti
da će sve biti u ređu.
Kad je Toby završio, Landry samo što nije zap-
ljeskao. Otišao je do pozornice na kojoj je stajao
Toby. — Dobar si — rekao je oduševljeno. — Stvar-
no dobar.
Toby je zadovoljno rekao: — Hvala. Cliff kaže
da mi možeš pokazati kako da postanem velik.
Landry je odgovorio: — Pokušat ću. Prva stvar
koju moraš naučiti jest da postaneš svestran. Sve
dotle dok znaš samo stajati i pričati Šale, nećeš po-
stati više od običnog komičara. Daj da te čujem kako
pjevaš.
Toby se nacerio: — Unajmi kanarinca. N e znam
pjevati.
— Pokušaj.
Toby je pokušao. Landry je bio zađovoljan. — Glas
ti nije bogzna što — rekao je Tobyju — ali imaš
sluha. S pravim pjesmama možeš ih obrlatiti da po-

95
misle da si Sinatra. Naći ćemo neke kompozitore koji
će ti napraviti specijalne pjesme. N e želim da pjevai
iste pjesme kao i svi drugi. Da vidimo kako se kre-
ćeš.
Toby se pokrenuo.
Landry ga je brižljivo promatrao. — Dobro, dobro.
Nikad nećeš biti plesač, ali ću od tebe napraviti da
izgledaš kao plesač.
— Zašto? — upitao je Toby. — Zabavljača koji
pjevaju i plešu ima posvuda u bescjenje.
— Kao i komičara — odgovorio je Landry. — Ja
ću te preobraziti u zabavljača.
Toby se nakesio i rekao: — Zasučimo rukave i
bacimo se na posao.

Dali su se na posao. O’Hanlon i Rainger bili su

na svakoj probi, dodavali su tekst, stvarali nove skeče-
ve, promatrali kako Landry vodi Tobyja. Bio je to
naporan posao. Toby je vježbao dok ga nije zabolio
svaki mišić, ali je skinuo tri kile, stekao kondiciju i
postao čvrst. Svakoga je dana pohađao nastavu pje-
vanja i tulio toliko dok nije i u snu pjevao. Radio
je na novim komičnim skečevima s dečkima, zatim
prekidao da uči nove pjesme koje su bile za njega
napisane, a onda je bilo vrijem e da ponovno vježba.
Gotovo svakoga dana u svojem je pretincu nala- •
zio poruku da ga je zvala Alice Tanner. Prisjetio se ka-
ko ga je nastojala zadržati. Još nisi spreman. No sada
je bio spreman, i učinio je to usprkos njoj. K vragu i
ona! Poruke je bacao. Napokon su prestale. Ali probe
su se nastavljale.
Ođjednom je stigla premijera.

Postoji nešto mistično pri rođenju nove zvijezđe.

K ao da se neka telepatska poruka trenutačno emitirala
na sve četiri strane svijeta show businessa. Nekom
čarobnom alkemijom, novost se proširila do Londona i
Pariza, New Yorka i Sydneya; gdje god postoji ka-
zalište, novost stigne.

96
 Pet minuta nakon što je Toby Temple išetao na
pozornicu hotela Oasis, pronio se glas da se nova zvi-
jezda ukazala na obzoru.

Clifton Lawrence je doletio na Tobyjevu premi-

jeru i ostao na predstavi za vrijeme večere. Tobyju je
to laskalo. Clifton je svoje druge klijente zapustio
zbog njega. Kad je Toby završio nastup, njih su dvo-
jica otišla u hotelsku kavanicu koja je radila cijele
noći. — Jesi li vidio sve one slavne ljude tamo? —
upitao je Toby. — Kad su došli u moju garderobu,
malo što nisam umro.
Clifton se nasmiješio Tobyjevom oduševljenju,
Bila je to tako ugodna promjena u usporedbi s osta-
lim njegovim blaziranim klijentima. Toby je bio srce.
Slatko, plavooko srce.
— Prepoznaju talent kad ga vide — rekao je
Clifton. — Kao i Oasis. Žele s tobom sklopiti nov
ugovor. Žele ti povisiti sa šesto pedeset na tisuću
tjedno.
Toby je ispusio žlicu: — Tisuću tjedno? Pa to
je fantastično.
— A imam i nekoliko izviđača iz Thunderbirda i
iz E l Rancha.
— Već? — upitao je oduševljeno Toby.
— Nem oj se upiškiti. To je tek uigravanje. —
Nasmiješio se. — Stara je to priča, Toby. Za mene ti
si glavni. I za sebe ti si glavni. — Ali za glavnoga,
jesi li ti glavni? — ustao je. — Moram hvatati avion za
New York. Sutra letim u London.
— London? Kad ćeš se vratiti?
— Za nekoliko tjedana. — CLifton se nagnuo na-
prijed i rekao: — Poslušaj me, dragi dečko. Ovdje
imaš još dva tjedna. Shvati ih kao školu. Svake ve-
čeri što si na pozomici, htio bih da izmisliš kako da
budeš još bolji. Uspio sam nagovoriti O’Hanlona i
Raingera da ne odu odavde. Voljni su da s tobom
rade dan i noć. Iskoristi ih. Landry će se vraćati preko
vikenda da vidi kako stvar hoda.

7 Stranac u ogledalu 97
 — U ređu — kazao je Toby. — Hvala, Cliff.
— Oh, gotovo da sam zaboravio — rekao je Clif-
ton Lavrence nehajno. Iz džepa je izvukao paketić
i predao ga Tobyju.
U kutijici je bio par krasnih dijamantnih puceta
za manžete. Bila su zvjezdastog oblika.

Kađ god je Toby imao malo slobodnog vremena,

odmarao se pokraj velikog bazena iza hotela. U pred-
stavi je nastupalo dvađeset i pet djevojaka, a uvijek
je bilo i desetak ili otprilike toliko c-ura iz zbora u
kupaćim kostimima koje su se sunčale. U vrućern
podnevnom zraku djelovale su kao cvijeće koje kas-
no cvjeta, jedna ljepša od druge. Toby nikad nije
imao teškoća da nabavi cure, ali ono što se sađa s
njim događalo, bilo je potpuno novo iskustvo. Flesa-
čice nikad nisu ranije čule za Tobyja Templea, ali nje-
govo je ime svjetlucalo na reklami. To je bilo do-
voljno. Bio je Zvijezđa. I one su se međusobno bo-
rile za povlasticu da odu s njim u krevet.
Naredna dva tjedna bila su čarobna za Tobyja.
Probudio bi se oko podne, doručkovao u blagovaonici,
gdje je dijelio autograme, a zatim vježbao sat-đva.
Nakon toga pokupio bi jednu đo dvije dugonogc lje-
potice s bazena pa bi otišli u njegov apartman za
popodnevnu terevenku u krevetu.
I Toby je naučio nešto novo. Zbog rnalih kostima
koje su nosile, sve su morale obrijati stidne dlake.
N o one su ih tako navoštile da je samo kovrča dlaka
ostala usred humka, ostavljajući otvor još pristupačni-
jim.
— To je poput afrođizijaka — povjerila je jedna
djevojka Tobyju. — Nekoliko sati u tijesnim gaćama,
i cura postaje izgladnjela nimfomanka.
Toby se nije zamarao pamteći njihova imena.
Sve su one bile »bebice« i »kokice«, a postale su
čudesna, čudna izmaglica bedara, usnica i poželjnih
tjelesa.
U posljedniem tjednu angažmana u Oasisa dobio
je posjetioca. Bio je zavrŠio prvu pređstavu i nalazio

98
si' u garderobi skidajući šminku kad je šef restorana
oivorio vrata i rekao prigušenim glasom: — Gospodin
Al Caruso želio bi da dođete za njegov stol.
A1 Caiuso jc bilo veliko ime u Las Vegasu. Po-
sjedovao je jedan hotel u cijelosti, a šaputalo se da
ima uđjela u još dva ili tn. Također se govorkalo
da ima veze s podzemljem, ali to se Tobyja nije ti-
i alo. Važno je bilo da će, ako se sviđi Carusu, moći
imati posla u Las Vegasu do kraja života. Hitro se
obukao i otišao u blagovaonicu da se nađe s Carusom.
A1 Caruso je bio nizak muškarac, pedesetih godi-
na, sijede kose, žmirkavih, svijetlosmeđih očiju i ma-
log trbuha. Tobyja je podsjetio na minijaturnog Djeda
Mraza. Kad je došao do stola, Caruso je ustao,
pružio ruku, toplo se nasmiješio i rekao: — A1 Caru-
so. Samo sam ti htio reći što mislim o tebi, Toby.
Privuci stolac.
Za Carusovim stolom sjedila su još d vj muškarca,
<.>djevena u tamna odijela. Obojica su bila snažna.
Pijuek.ali su coca-colu i nisu govorili ni riječi za vri-
jeme cijelog sastanka. Toby riikađ nije doznao njibova
imena. Obično je večerao nakon prve pređstave. Sad
je bio gladan, no Caruso je očito upravo svršio s je-
lom, pa Toby nije želio da ispadne zamteresiraniji
za hranu nego za sastanak s tim velikim čovjckom.
— Zadivio si me, dečko — rekao je Caruso —
stvarno zadivio. — I zagledao se u Tobyja svojim
vragoljastim smeđim očima.
— Hvala, gospodine, Caruso — rekao je radosno
Toby — to mi mnogo znači.
— Zovi me Al.
— Da, gospodine... Al.
— Pred tobom je budućnost. Toby. Viđao sam ib
kako dolaze i kako odlaze. Ali oni nadareni traju dugo.
Imaš talenta.
Toby je mogao osjetiti kako ga obuzima ugoclna
toplina. Na trenutak je razmatrao da li da kaže Ca-
rusu da o poslu razgovara s Cliftonom Lavvrenceom;
ali je zaključio da bi moglo biti bolje ako sam sklopi
ugovor. Ako je Carusu toliko stalo đo mene — po-

7* 99
mislio je Toby — mogu sklopiti b olji ugovor od.
Clifja. Toby je odlučio pustiti Carusa da izađe s pr-
vom ponudom, a zatim bi se upustio u oštro cjen-
kanje.
— Samo što se nisam upišao u gaće — govorio
mu je Caruso. — Onaj tvoj majmimski skeč je nešto
najzabavnije što sam čuo,
— Čuti to od vas zaista je kompliment — iskreno
je rekao Toby.
Oči malog Djeda Mraza bile su pune suza od
smijeha. Izvukao je bijeli svileni rupčić i obrisao ih.
Okrenuo se svojim pratiocima! — Jesam li rekao da
je smiješan.
Ona dvojica su kimnula.
A1 Caruso se okrenuo Tobyju: — Reći ću ti zašto
sam đošao, Toby.
Ovo je bio čarobni trenutak, njegov ulazak u vi-
soke sfere. Clifton Lawrence je bio negdje u Evropi,
sklapao je ugovore za tamo neke klijente, a trebao
bi biti ovdje i sklapati ovaj ugovor. No, Lawrence će
biti stvarno iznenađen kad se vrati.
Toby se nagnuo naprijed i smiješeći se privlačno
rekao: — Slušam te, Al.
— Millie te ljubi.
Toby je žmirnuo, sigurno da mu je nešto pro-
maklo. Starac ga je promatrao, a oči su mu žmir-
kale.
— Op-oprostite — rekao je zbunjeno Toby. —
Što ste rekli?
A1 Caruso se toplo nasmiješio: — Millie te ljubi.
Rekla mi je.
Millie? Bi li to mogla biti Carusova žena? Ili
kći? Toby je zaustio, ali ga je AI Caruso prekinuo.
— Sjajno je to dijete. Držao sam je tri, četiri
godine. — Okrenuo se onoj dvojici. — Četiri godine?
Kimnuli su.
A1 Caruso se opet okrenuo Tobyju. — Ljubim tu
djevojku, Tobv. Stvamo sam luđ za njom.
Toby je osjetio kao da mu krv počinje nestajati h
lica.
— Gospodine Caruso ...

100
 A1 Caruso je rekao: — M illie i ja smo sklopili
sporazum. N e varam je, osim sa svojom ženom, a ona
ne vara mene, osim ako mi kaže. — Široko se nasmi-
ješio Tobyju, a ovaj put je Toby iza anđeoskog smi-
ješka vidio nešto od čega mu se krv sledila.
— Gospodine Caruso . . .
— Znaš što, Toby? T i si prvi momak s kojim
me ona prevarila. — Okrenuo se onoj dvojici za
stolom. — Je li to sveta istina?
Kimnuli su.
Kad je Toby progovorio, glas mu je drhtao: —
Ni-nisam imao pojma, kunem se Bogom, da je Millie
vaša djevojka. Da sam to samo sanjao, ne bih je bio
ni pipnuo. N e bih jo j se približio ni na milju, gospo-
dine Caruso.
Djed Mraz mu se prijateljski smiješio: — Zovi
me Al.
— A1 — prokruljio je. Toby je osjetio kako mu se
niz pazuho cijedi znoj. — Vidi, A1 — rekao je. —
Nikad — nikad je više neću vidjeti. Nikađa. Vjeruj
mi. Ja ...
Caruso je p iljio u njega: — Hej! Mislim da me
nisi slušao.
Toby je progutao slinu. — Da. Jesam. Čuo sam
svaku riječ koju si rekao. I više uopće ne moraš bri-
nuti o ...
— Rekao sam da te mala ljubi. Ako te želi, onda
želim da te ima. želim da bude sretna. Shvaćaš?
— Ja — Tobyju se mutilo u glavi. U jednom lu-
dom trenutku zapravo je pomislio da muškarac koji
mu sjedi sučelice traži osvetu. Umjesto toga A1 Caruso
mu je nudio svoju djevojku, Toby se gotovo naglas
nasmijao od olakšanja. — Isuse, A1 — rekao je Toby.
— Svakako. što god želiš.
— Što god M illie želi.
— Nda. Što god Millie želi.
— Znao sam da si zgodan čovjek — rekao je AI
Caruso. Okrenuo se onoj đvojici za stolom. — Jesam
li rekao da je Toby Temple zgodan čovjek?
Kimnuli su i bez riječi otpili svoju coca-colu.

101
 Al Caruso je ustao, a ona dvojica koja su bila
s njira, skočila su istog trena na noge, svaki s jedne
njegove strane, — Sara ću upriličiti svadbu — rekao
je A! Caruso. — Uzet ćemo veliku svečanu salu u
Moroccou. N i o čemu ne trebaš brinuti. Za sve ću se
ja pobrinuti.
Do Tobyja su riječi doprle nekako filtrirane, kao
iz velike daljine. Registrirao je što je A1 Caruso go-
vorio, ali to za nj nije imalo nikakvog smisla.
— Samo trenutak — prosvjeđovao je Toby — ne
m ogu. . .
Caruso je stavio svoju snažnu ruku na Tobyjevo
rame. — Ti si srećković — rekao je Caruso. — Hoću
reći, da me Millie nije uvjerila da se vas dvoje stvarno
Ijubite, da sam pomislio da si je povalio kao neku
najjeftiniju đrolju, cijela bi ova stvar mogla dobili
drukčiji svršetak. Shvaćaš li što hoću reći?
Toby je uhvatio samog sebe kako i nehotice zuri
u đvojicu muškaraca u crnom, a oni su kimnuli.
— T i ovdje svršavaš u subotu navečer — rekao
je A1 Caruso. — IJ nedjeljii ćemo obaviti vjenčanje.
Tobyju se grlo ponovno osušilo. — Ja — stvar je
u tome, Al, bojim se da imam neke angažmane. Ja ...
— Pričekat će — nasmiješilo se anđeosko lice. —
Sam ću odabrati Millienu vjenčanu haljinu. Laku noć,
Toby.
Toby je stajao, i dugo nakon što su tri lika iščezla
zurio za njima.
N ije imao blage veze tko je Millie.

Do slijeđećeg jutra Tobyjeve su bojazni iščezle.

Neočekivanost onog što se dogodilo zatekla ga je na
spavanju. No nije ovo bilo doba A1 Caponea. Nitko ga
nije mogao prisiliti na to da se oženi nekim koga ne
želi oženiti. A1 Caruso nije bio neki jeftini snagatorski
razbijač; bio je ugledni hotelijer. što je Toby više
razmišljao o položaju u kojem se nalazio, to mu je
bilo smješnije. Stalno je stvar ukrašavao u mislima
izvrćući je u smijeh. On zapravo nije dopustio Carusu
da ga prestraši, ali će se ponašati kao da je zastrašen.

102
Odem tako do njegovog stola, a tamo Caruso sjedi
s onih svojih šest gorila, kuziš, svima se vide kvrge
ondje gdje nose pljuce. 0, da, bit će to sjajna priča.
Mogao bi čak od nje napraviti dobar skeč.
Do kraja tjedna Toby se držao dalje od bazena
i kasina, a klonio se i svih djevojaka. Nije se bojao
Carusa, ali čemu nepotrebna izazivanja? Namjeravao
je otputovati iz Las Vegasa u nedjelju u podne. Umje-
slo toga naručio je rent-a-car za subotu navečer na
stražnje hotelsko parkiralište. Ondje će ga kola čekati.
Spakovao je kovčege prije nego što je sišao na' svoju
posljeđnju pređstavu, tako da bi mogao krenuti u
Los Angeles istog trenutka kad svrši. Neko vrijeme
izbjegavat će Las Vegas. Ako je A1 Caruso doista
ozbiljan, Clifton Lawrence bi mogao stvari izgladiti.
Tobyjeva završna izvedba bila je senzacionalna.
Publika je ustala i aplaudirala mu stojećke, prvi put
da je to uopće doživio. Stajao je na pozornici, osjećao
valove ljubavi koji su dolazili iz gledališta i kupali ga
u toploj, blagoj ozarenosti. Izveo je još jedan bis,
zahvalio i požurio na kat. Bila su to tri najsjajnija
tjedna u njegovom životu. U tom kratkom vremen-
skom razđoblju on se ođ čovjeka koji je bio nitko i
ništa i koji je spavao s konobaricama i invalidima
popeo do Zvijezđe koja je povalila Carusovu ljubav-
nicu. Lijepe djevojke molile su ga da ih uzme u kre-
vet, publika ga je obožavala, a veliki su ga hoteli
tražili. Uspio je i znao je da je to tek početak. Izvadio
je ključ svojih vrata. Kad ih je otvorio, začuo je po-
znati glas: — Uđi, dečko.
Toby je polako ušao u sobu. Unutra su bili A1
Caruso i njegova dva prijatelja. Hitar drhtaj straha
siurio se niz Tobyjeva leđa. No sve je bilo u redu.
Caruso se smiješio i govorio: — Večeras si bio sjajan,
Tobv, zbilja sjajan.
Toby se počeo opuštati: — Bila je dobra pu-
blika.
Caruso je žmirnuo smeđim očima pa rekao: —
T i si od njih napravio dobru publiku, Toby. Rekao
sam ti, imaš talenta.

103
 — Hvala, Al. — Poželio je da svi oni odu kako bi
mogao krenuti.
— Puno radiš — rekao je A1 Caruso. Okrenuo se
dvojici svojih pomoćnika. — Nisam li vam rekao da
nikad nisam vidio nekoga koji tako puno radi?
Ona dvojica kimnuše.
Ponovno se okrenuo Tobyju. — Hej, Millie je bila
malko uzrujana što je nisi nazvao. Rekao sam jo j da
je to zato što si tako puno radio.
— Točno — rekao je Toby brzo. — Drago mi je
što to shvaćaš, Al.
A1 se dobrodušno nasmiješio: — Svakako. Ali znaš
što ne razumijem? Nisi nazvao da ustanoviš u koje
će se vrijem e održati vjenčanje.
— Htio sam nazvati ujutro.
A1 Caruso se.nasmijao i prijekorno rekao: — Iz
Los Angelesa?
Toby je osjetio neznatan grČ tjeskobe. — O čemu
ti to govoriš, Al?
Caruso ga je prijekorno pogledao. — Tu su ti svi
kovčezi spakovani.
Uštipnuo je Tobyjev obraz kao igrajući se. —
Rekao sam ti da ću ubiti svakoga tko povrijedi Millie.
— Samo časak! Boga mi, nisam ...
— Dobar si ti dečko, ali glup, Toby. Mislim da
su takvi svi genijalci.
Toby je zurio u debeljuškasto, nasmiješeno lice,
ne znajući što da kaže.
— Moraš mi vjerovati — rekao je A1 Caruso sr-
dačno. — Ja sam ti prijatelj. Želim biti siguran da ti
se neće dogoditi nikakvo zlo. Zbog Millie. Ali ako
me ne želiš slušati, što mi preostaje? Znaš li kako se
mazgu uči slušati?
Toby je bez riječi odmahnuo glavom.
— Prvo je zvizneš toljagom po glavi.
Toby je osjećao kako mu strah steže grlo.
— K ojom se rukom služiš? — upitao je Caruso.
— De-đesnom — promumljao je Toby.
Caruso je vedro kimnuo, a onda se okrenuo onoj
dvojici. — Slomite je — rekao je.

104
 Niotkuđa se u rukama jednog od one dvojice našla
savitijiva žeijez.na palica. Dva su se čovjeka počela
približavati Tobyju. Rijeka straha odjednom je pre-
rasla u poplavu, od koje je drhtalo cijelo Tobyjevo
tijelo.
— Za ime Božje! — Toby je čuo samog sebe kako
govori budalasto. — Ne možete mi to učiniti!
Jedan od one dvojice snažno ga je udario u trbuh.
Slijedeće sekunde Toby je osjetio strahovitu bol kad
je željezna motka maznula njegovu desnu ruku i smr-
skala mu kosti. Pao je na pod svijajući se u nepod-
nošljivim mukama. Pokušao je zajauknuti, ali nije
mogao doći do daha. Očima punih suza ugledao je
Carusa kako stoji nad njim i smiješi se.
— Hoćeš Ii me sad slušati? — upitao je Caruso-
blago.
Toby je kimnuo sav u mukama.
— Dobro — rekao je Caruso. Okrenuo se jednom
od one dvojice — Otvori mu hlače.
Čovjek se sagnuo i povukao zatvarač na Tobyje-
vom šlicu. Uzeo je željeznu motku i izvukao njom e
Tobyjev penis.
Caruso je na trenutak stajao i promatrao ga. —
Sretan si ti čovjek, Toby. Stvamo si dobro opremljen.
Toby je bio prepun strave kakvu nikad prije nije
osjetio.
— O Bože . . . m o lim . . . n em o j. . . nemoj mi to
učiniti — stenjao je.
— N e bih te povrijedio — rekao mu je Caruso. —
Dokle god si dobar prema Millie, prijatelj si mi. Ako
mi ikad kaže da si je nečim — bilo čime — povrijedio,
shvaćaš me? — Gurnuo je Tobyjevu slomljenu ruku
vrškom cipele, i Toby je glasno jeknuo. — Drago mi
je da smo se razumjeli — osmjehnuo se Caruso. —
Vjenčanje je u jedan sat.
Carusov glas je blijeđio, dok je Toby osjećao da
tone u nesvijest. N o znao je da se mora održati. —
Ne mogu — cvilio je. — Moja ruka ...
— Ne brini zbog toga — rekao je A1 Caruso. —
Stiže doktor da se pobrine za tebe. Namjestit će ti

105
Tuku i đati nešto protiv bolova. Momci će sutra doći
ovamo po tebe. Bit ćeš spreman, ha?
Toby je ležao u mori muka zureći u nasmiješeno
lice Djeda Mraza te nije mogao vjerovati da se išta
od ovoga doista događa. Vidio je kako se Carusova
noga ponovno približava njegovoj ruci.
— S-svakako — prostenjao je. — Bit ću spre-
m a n ...
I izgubio je svijest.

106
 11.
Vjenčanje, veleban događaj, održalo se u plesnoj
dvorani hotela M orocco. Kao da je pola Las Vegasa
bilo prisutno. Bilo je tu zabavljača i vlasnika iz svih
drugih hotela te plesačica, a usred svega toga nalazio
se A1 Caruso, okružen s dvadesetak svojih prijatelja,
mirnih, starinski odjevenih muškaraca, od kojih većina
nije ništa pila. Posvuda je bilo raskošnih cvjetnih
aranžmana, glazbenika koji su mijenjali mjesta, di-
vovski bife i dva vodoskoka, koja su štrcala šampa-
njac. A1 Caruso se pobrinuo za sve.
Svi su sažalijevali mladoženju, čija je ruka bila
u gipsu zbog nesretnog pada niz stube. No svi su go-
vorili o tome kako su mlađa i mladoženja prekrasan
par i kako je ovo divno vjenčanje.
Toby je bio pod tolikim djelovanjem opijata koje
mu je doktor đao da je kroz obred prošao gotovo
nesvjestan onoga što se događalo. A onda, kad su
ljekarije prestale djelovati, a bol se ponovno pocela
javljati, njega su opet preplavile srdžba i mržnja.
Poželio je doviknuti svakome u prostoriji na kakvo je
nevjerojatno poniženje bio primoran.
Toby se okrenuo da preko dvorane pogleda svoju
mladu. Sada se prisjetio Millie. Bila je lijepa djevojka
dvadesetih godina, kose boje meda i dobrog stasa.
Toby se sjetio da se smijala njegovim šalama glasnije

107
od ostalih i da ga je stalno slijedila. Još mu je nešto
palo na pamet. Bila je jedna od malobrojnih koje su
odbile poći s njime u krevet, što je samo povećavalo
Tobyjev apetit. Sada mu se sve to vraćalo u sjećanje.

— Lud sam za tobom — bio joj je rekao — zar

me ne voliš?
— Naravno da te volim — odgovorila je. — Ali
imam momka.
Što je nije bio poslušao! Umjesto toga namamio
ju je u svoju sobu na piće, a onda jo j stao pripovi-
jedati viceve. Millie se tako jako smijala da je jedva
primijetila što Toby izvodi, sve dok je nije skinuo
i strpao u krevet.
— Molim te, Toby — preklinjala ga je. — Nemoj.
Moj će se momak ljutiti.
— Zaboravi ga. Za tog ću se đripca kasnije po-
brinuti — rekao je Toby. — O tebi ću se pobrinuti
sađa.
Cijelu su se noć zdušno milovali. Ujutro kad se
Toby probudio, Millie je ležala kraj njega i plakala.
Raznježen, Toby ju je uzeo u naručaj i rekao: — Hej
curo, što je? N ije li ti bilo lijepo?
— Znaš da je. A l i ...
— Hajde, prestani — rekao je Toby. — Ljubim te.
Propela se na lakte, pogledala ga u oči i rekla: —
Stvarno? Hoću reći, zaista?
— I te kako. — N jo j je trebalo samo ono što
će jo j smjesta dati. Pokazalo se da je to stvarno
sredstvo za razvedravanje.
Promatrala ga je kako se vraća ispod tuša, kako
ručnikom tare još uvijek mokru kosu i kako pjevuši
ulomke svoje glavne pjesme. Rađosna, nasmiješila se i
rekla: — Mislim da sam te zavoljela od prvog trenutka
kad sam te spazila, Toby.
— Hej, pa to je divno. Naručimo doručak.
I time je to bilo okončano. . . sve do sada, Zbog
blesave ženske koju je fukao samo jedne noći cijeli
mu se život okrenuo naglavce.

108
 Sada je Toby stajao i promatrao kako mu Millie
prilazi u dugoj bijeloj vjenčanoj.haljini, kako mu se
smiješi, a on je proklinjao sebe i svoj kurac te dan
kada se rodio.

U limuzini je muškarac na prednjem sjedalu za-

hihotao i zadivljeno rekao: — Dobro sam vam to oba-
vio, gazda. Jadno kopile uopće nije znalo što ga je
zviznulo.
Caruso se nasmiješio. Sve je ispalo dobro. Još
otkako je njegova žena, prava nadžak-baba, otkrila
njegovu vezu s Millie, Caruso je znao da će morati
naći načina da se otarasi plavokose plesačice.
— Podsjeti me da se pobrinem za to da s Millie
dobro postupa — rekao je Caruso blago.

Toby i M illie uselili su u kućicu na Benedict

Canyonu. U početku je Toby sate i sate provodio raz-
mišljajući o tome kako će se riješiti tog braka. Ojadit
će Millie toliko đa će ona zatražiti rastavu. Ili će je
jednostavno ostaviti te izazvati Carusa da nešto po-
duzme. Ali predomislio se nakon razgovora s režiserom
Dickom Landryjem.
Ručali su u hotelu Bel A ir nekoliko tjedana nakon
vjenčanja, a Landry je upitao: — Koliko ti zapravo
poznaš Carusa?
Toby ga je pogledao: — Zašto?
— Nemoj se s njim spetljati, Toby. To je ubojica.
Ispričat ću ti nešto što pouzdano znam. Carusov mlađi
brat oženio se đevetnaestogodišnjom djevojkom koja
je netom istupila iz samostana. Godinu dana kasnije
dečko je svoju ženu zatekao u krevetu s nekim mom-
kom. O tome je obavijestio Ala.
Toby je slušao pogleđa čvrsto uprta u Lanđryja.
— Što se dogodilo?
— Carusovi razbijaoi uzeli su mesarski nož i od-
rezali momku kurac. Natopili su ga benzinom i zapaliM.
dok je momak promatrao. Zatim su ga ostavili da
iskrvari.

109
 Toby se prisjetio Carusovih riječi »otvorite rau
hlače« i grubih ruku koje su prčkale oko njegova
raspora. Oblio ga je hladan znoj. Odjednom mu je
bilo mučno u želucu. Znao je sa strahovitom sigurnošću
da nema nikakvog izlaza.

Josephine je našla izlaz kađ jo j je bilo đeset

godina. Bla su to vrata jednog drugog svijeta u koji
se mogla sakriti od majčine kazne i neprestane pri-
jetnje paklenog ognja i prokletstva. B io je to svijel
prepun magije i Ijepote. Sate i sate sjeđila. bi u za-
mračenom kinu i promatrala bajne Ijude na ekranu.
Svi su oni živjeli u đivnim kućama i nosili prekrasna
odijela; svi su bili tako radosni. A Josephine je po-
mislila — otići ću jednog dana u Hollywood i tako
Živjeti. Nadala se đa će to njena mati razumjeti.
Njena je majka smatrala da su film ovi đavolske
izmišljotine, stoga je Josephine morala u kino kradom,
za novac koji je zaradila čuvanjcm djece. F ilm koji je
danas igrao bio je Ijubavni, a Josephine se nagnuia
naprijed radosno iščekujući što će se dogoditi. Naj-
prije su se pojavila imena. Pisalo je: »Producent Sam
W inters«.

110
 Bilo je dana kad se Sam Winters osjećao kao da
upravlja bolnicom za luđake, a ne filmskim studiom,
i kao da su svi štićenici pošli da ga dograbe. Ovo je
bio jedan od takvih dana jer se kriza nagomilala. Još
je jedan požar izbio u studiju prošle noći, četvrti;
sponzora filma »M oj čovjek Petko« uvrijedio je glavni
glumac serije i ovaj je želio otkazati predstavu; Bert
Firestone, režisersko čudo od'djeteta, prekinuo je sni-
manje usred rada na filmu vrijednom pet milijuna
đolara; a Tessie Brand je otkazala film koji je trebalo
počcti snimati.
Šef vatrogasne brigade i kompanijin revizor bili
su u Samovom uredu.
— Koliko je bio težak sinoćnji požar? — upitao
je Sam.
Revizor je kazao: — Uređaji su potpuno uništeni,
gospođine Winters. Morat ćemo iznova sagraditi studio
broj petnaest. Broj šesnaest se može popraviti, ali će
nam za to trebati tri mjeseca.
— Nemamo tri mjeseca — odbrusio je Sam. —
Idite na telefon i unajmite neki prostor kod Goldwyna.
Iskoristite ovaj vikend da počnete graditi nove kiiiise,
Neka svi rade.

UI
 Okrenuo se šefu vatrogasne brigade, čovjeku koji
se zvao Reilly, koji je Sama podsjetio na glumca
Georgea Bancrofta.
— Kao sunce je jasno da vas netko ne voli gospo-
dine Winters — kazao je Reilly. — Svaki je požar
bio klasičan slučaj paleža. Jeste li provjerili ogorčene?
Ogorčeni su bili nezadovoljni službenici, nedavno
najureni ili oni koji su osjećali da imaju nešto protiv
svog poslodavca.
— Dva puta smo pregledali sve osobne liste —
odgovorio je Sam. — Nismo naišli ni na što.
— Tko god to radio, točno zna Što radi. Upo-
trebljava uređaj za tempiranje koji priključuje na
požarnu bombu kućne izradbe. Mogao bi biti elektri-
čar ili mehaničar.
— Hvala — rekao je Sam. — Proslijedit ću to.
dalje.

— Roger Tapp zove s Tahitija.

— Dajte mi ga — rekao je Sam. Tapp je bio
producent »Moga čovjeka Petka«, televizijske serije
koja se snimala na Tahitiju i u kojoj je glavnu ulogu
tumačio Tony Fletcher.
— U čemu je problem? — upitao je Sam. — Ne-
ćeš mi vjerovati, Sam. Philip Heller, predsjednik
upravnog odbora kompanije koja je sponzor serije,
ovdje je u posjetu sa svojom obitelji. Došli su na sni-
manje jučer popodne, a Tony Fletcher je bio baš usred
scene. Okrenuo se prema njima i uvrijedio ih.
— Što je rekao?
— Rekao im je da se čiste s njegovog otoka.
— Isuse Kriste!
— Eto što si on umišlja. Heller je toliko bijesan
da želi otkazati seriju.
— Iđ i Helleru i ispričaj se. Idi smjesta. Reci mu
da je Tony Fletcher dobio slom živaca. Pošalji go-
spođi Heller cvijeće i izveđi ih na večeru. Ja ću osobno
razgovarati s Tonyjem Fletcherom.

112
 Razgovor je trajao triđeset minuta. Počeo je Sa-
movim »slušaj ti, glupi p izd ek u ...«, a završio s »i ja
tebe ljubim, mali. Doletjet ću tamo da te vidim čim
se uspijem izvući. I zaboga, Tony, nemoj fukati go-
spođu Heller.«

Slijedeći problem bio je Bert Firestone, režisersko

čuđo od djeteta koje je upropaštavalo »Pan-Pacific
Studios«. Firestoneov film »Uvijek postoji sutra« sni-
mao se sto deset dana, i već je za više od milijun
dolara prekoračio sredstva. Sada je Bert Firestone pre-
kinuo snimanje, što je značilo da, uz zvijezde, stotinu
i pedeset statista besposleno sjeđi na guzicama. Bert
Firestone. Tridesetogodišnje čudo od djeteta koje je
došlo s režiranja nagrađenih televizijskih predstava na
čikaškoj stanici na režiranje filmova u HoIlywood.
Prva tri Firestoneova filma požnjela su osrednji us-
pjeh, no četvrti je dio pravi hit. Na temelju tog uspjeha
postao je vrlo škupa zvjerka. Sam sc prisjetio svojeg
prvog susreta s njim. Firestone je izgledao kao golo-
bradi petnaestogodišnjak. Bio je blijed, plah čovjek,
s crnim naočalama debela okvira, koje su sakrivale
sitne kratkovidne ružičaste oči. Samu je bilo žao dečka.
Firestone nije nikoga poznavao u Hollywoodu, stoga
se Sam svojski potrudio da ga izvede na večeru i
pobrinuo se za to da ga drugi zovu na gozbe. Kad su
prvi put razgovarali o filmu »Uvijek postoji sutra«,
Firestone je bio vrlo uljudan. Rekao je Samu da je
voljan učiti. Hvatao se za svaku Samovu riječ. Bolje
se i nije mogao složiti sa Samom. Ako dobije taj
film, rekao je Samu, svakako će se jako oslanjati na
stručnost gospodina Wintersa.
Bilo je to p rije nego što je Firestone potpisao
ugovor. Nakon što ga je potpisao, Adolf Hitler je u
usporedbi s njim bio kao Albert Schweitzer. Preko
noći je od đječaka punanih obraza postao ubojica.
Prekinuo je sve veze. Sasvim je odbacio Samove pri-
jedloge o sastavu glumačke ekipe, inzistirao je da se
potpuno izmijeni dobar scenarij koji je Sam već bio
odobrio, a promijenio je većinu lokacija snimanja za

8 Stranac u ogledalu 113

koje su se već biii dogovorili. Sam je poželio da ga
izbaci iz filma, no njujorški mu je ured javio da bude
strpljiv. Rudolph Hergershom, predsjednik kompanije,
bio je opčinjen enormnom dobiti posljednjeg Fire-
stoneovog filma. Tako je Sam bio prisiljen da mirno
sjedi i da ništa ne pođuzima. Činilo mu se da Fire-
stoneova nadutost raste iz dana u dan. Firestone bi
mirno sjedio na prođucentskom sastanku i kad su svi
iskusni šefovi odjela završili svoje, on bi počeo svako-
ga sjeckati. Sam je škripao zubima i trpio. Firestone
je odmah dobio nadimak Car, a kad ga suradnici ne
bi tako nazivali, spominjali su ga kao pimpeka iz Chi-
kaga. Jednom je netko za nj rekao: — On je dvospo-
lac. Vjerojatno bi mogao samog sebe pojebati i roditi
dvoglavo čudovište.
Sada, usred snimanja, Firestone je zatvorio dućan.
Sam je otišao na sastanak s Devlinom Kellyjem,
Šefom umjetničkog odsjeka. — Brzo s tim van — re-,
kao je Sam.
— U redu. Pimpek je naredio...
— Izbaci to. Misliš, gospodin Firestone.
— Oprosti. Gospođin Firestone je tražio da mu
sagradim kulisu dvorca. Sam je napravio nacrte. Ti si
ih odobrio.
— Bili su đobri. što se đogodilo?
— Dogođilo se to da smo napravili točno što je
onaj m a li... što je on želio, a kad je jučer pogledao,
zaključio je da mu više ne treba. Pola milijuna dolara
onako niz ...
— Razgovarat ću s njim — rekao je Sam.

Bert Firestone bio je vani iza stuđija broj dva-

deset tri i igrao je košarku s ekipom. Improvizirali
su igralište, iscrtali linije i postavili dva koša.
Sam je stajao i na trenutak promatrao. Ova je
igra stajala studio dvije tisuće dolara na sat. — Bert!
Firestone se okrenuo, spazio Sama, nasmiješio se
i mahnuo. Dobačena mu je lopta, driblao je, fintirao
i ubacio u koš. Zatim se došetao do Sama. — Kako
ide? — Kao da je sve bilo u redu.

114
 Dok je Sam promatrao dječačko nasmiješeno lice,
similo mu je da je Bert Firestone luđak. Talentiran,
možda i genij, ali luđak čije se Iudilo može dokumen-
tirati. A pet milijuna kompanijinog novca bilo je u
njegovim rukama.
— čujem da ima problema s novim kulisama —
rekao je Sam. — Raščistimo to.
Bert Firestone se lijeno nasmiješio i rekao: —
Nemamo tu što raščišćavati. Kulisa ne valja.
Sam je prasnuo: — O čemu ti to, do vraga, go-
voriš? Dali smo ti točno ono što si naručio. Sam si
napravio nacrte. Sad mi reci što s time nije u redu?
Firestone ga je pogleđao i žmirnuo: — No, ništa
nije loše s time. Samo što sam se ja predomislio. Ne
želim dvorac. Odlučio sam da to nije pravi ambijent.
Shvaćaš što hoću reći? To je prizor oproštaja Ellen
i Mikea. V olio bih da Ellen posjeti Mikea na palubi
njegovog broda dok se on sprema da isplovi.
Sam je zurio u njega: — Mi nemamo kulisu broda,
Bert.
Bert Firestone je raširio ruke, lijeno se osmjehnuo
i rekao: — Napravi mi je, Sam.

— I ja sam bijesan — rekao je Ruđolph Herger-

shorn na međugradskoj liniji — ali ga ne možeš za-
mijeniti, Sam. Preduboko smo sada zagrezli. Nemamo
u filmu nikakvih zvijezda, B ert Firestone je naša zvi-
jezda.
— Znaš li koliko je premašio budžet?
— Znam. I kao što je Goldwin rekao: »Nikad
više neću uzeti tog kujinog sina ako ga ne trebam«.
Trebamo ga da dovrši ovaj film.
— Pogrešno je to — opirao se Sam. — N e bi mu
se smjelo dopustiti da se samo tako provuče.
— Sam, da li ti se sviđa materijal koji je Fire-
stone dosad snimio.
Sam je morao biti iskren. — Sjajan je.
— Napravi mu brod.
Kulisa je bila gotova za deset dana, i Bert Fire-
stone je ponovno pokrenuo ekipu filma »Uvijek postoji
sutra«. Film se pokazao kao najveći uspjeh godine.
8* 115
 Slijedeći je problem bila Tessie Brand.
Tessie je bila najvatrenija pjevačica. Bio je to
strašan potez kad je Sam Winters uspio s njom sklo-
piti ugovor za tri filma u »Pan-Pacific Studiosu«. Dok
su drugi stuđiji pregovarali s njenim agentima, Sam
je mirno odletio u New York, pogledao njen show i
izveo je nakon toga na večeru. Večera je potrajala
do sedam ujutro.
Tessie Brand je bila jedna od najružnijih djevo-
jaka koje je Sam vidio i jedna od najnadarenijih.
Njen talent je osvajao. Kćerka bruklinskog krojača,
Tessie nikad nije uzimala satove pjevanja. Ali kad je
izišla na scenu i počela pjevati snažnim glasom koji
je drmao krovne grede, publika je pošizila. Tessie je
bila glumačka zamjena u promašenom brodvejskom
mjuziklu koji je trajao samo šest tjedana. Završne
večeri glumica koju je Tessie zamjenjivala napravila
je pogrešku, telefonski javila da je bolesna i ostala
kod kuće. Tessie Brand je te večeri prvi put nastupila
pjevajući srcem onoj nekolicini gledalaca u gledaliŠtu.
Među njima se slučajno zatekao Paul Varrick, brodvej-
ski producent. Dao je Tessie glavnu ulogu u svojem
slijedećem mjuziklu. Prosječnu predstavu pretvorila je
u kolosalan uspjeh. Kritičari su se razbacivali super-
lativima nastojeći opisati nevjerojatnu, ružnu Tessie,
i njen zapanjujući glas. Snimila je svoju prvu singlicu.
Ta je ploča preko noći došla na vrh. Napravila je
album i prodala u prvih mjesec dana dva milijuna
primjeraka. Bila je kraljica Midas jer je sve što je
dotakla pretvarala u zlato. Brodvejski producenti i
gramofonske tvrtke basnoslovno su zarađivali na Tes-
sie Branđ, a Hollywood ju je želio dobiti na film.
Njihovo se oduševljenje zamaglilo pri pogledu na njeno
lice, ali su jo j brojke iz blagajne davale neodoljivu
ljepotu.
Nakon što je s njom proveo pet minuta, Sam je
znao kako će je obraditi.
— Živcira me — priznala je Tessie Samu prve
noći kad su se upoznali — pomisao kako ću izgledati
na onom golemom ekranu. Dovoljno sam ružna i u

116
prirođnoj veličini, zar ne? Svi mi stuđiji pričaju da
me mogu uljepšati, ali mislim da je sve to sranje.
— I jest sranje — rekao je Sam. Tessie ga je
začuđeno pogledala. — Ne dopusti nikome da te po-
kuša promijeniti, Tessie. Upropastit će te.
— Da?
— Kad je MGM sklopio ugovor s Dannyjem Tho-
masom, Louie Mayer je želio da mu operiraju nos.
Umjesto toga, Danny je otišao iz studija. Znao je đa
je ono što mora prodati on sam. Eto, to ti moraš
prodati — Tessie Brand, a ne nekog plastičnog ne-
znanca.
— Ti si prvi koji je sa mnom iskren — rekla je
Tessie. — Pravi si mensch. Oženjen?
— N e — rekao je Sam.
— Zezaš li se?
Sam se nasmijao: —- Nikad s pjevačicama. Nemam
uha.
— Neće ti trebati uho — nasmiješila se Tessie. —
Sviđaš mi se.
— Da li ti se toliko sviđam da sa mnom napraviš
nekoliko filmova?
Pogledala ga je i rekla: — Da.
— Divno. Napravit ću ugovor s tvojim agentom.
Poglađila je Samovu ruku i rekla: — Siguran si
da se ne zezaš?

Prva dva filma Tessie Brand probila su sve finan-

cijske plafone. Za prvi je dobila nominaciju Akade-
mije, a za drugi zlatnog Oscara. Diljem svijeta publika
se gurala u redove pred kinima da vidi Tessie i da
čuje taj nevjerojatan glas. Imala je sve. Bila je za-
bavna, mogla je pjevati, a mogle je i glumiti. Njena
se ružnoća preobrazila u prednost, je r se publika
poistovjećivala s njom. Tessie Brand je postala nado-
mjestak svima neprivlačnima, neljubljenima, neželje-
nima. Udala se za glavnog glumca u svojem prvom
filmu, razvela se od njega nakon ponavljanja kadra
pa se udala za naslovnog glumca u svojem slijedećem

117
filmu. Sam je čuo glasine da je i taj brak u raspa-
danju, no Hollywood je bio leglo tračeva. N ije na to
svraćao pozornost jer je osjećao da ga se to nimalo
ne tiče,
Kako se pokazalo, bio je u zabludi.

Sam je telefonski razgovarao s Barryjem Her-

manom, Tessienim agentom. — U čemu je problem,
Barry?
— U Tessienom novom filmu. N ije sretna, Sam.
Sam je osjetio kako ga podilazi gnjev. — Cekaj
malo! Tessie se suglasila s producentom, režiserom i
knjigom snimanja. Napravili smo kulise i spremni smo
za snimanje. Nema načina da sada odstupi. Ja ć u ...
— Ne želi odstupiti.
Sam je bio zatečen. — A koga vraga onda hoće?
— Želi novog producenta filma.
Sam je zaurlao u telefon. — želi što?
— Ralph Dastin je ne razumije.
— Dastin je jedan od najboljih producenata. Sret-
na je što ga ima.
— Sto posto se slažem s tobom, Sam. No kriva
je narav. Neće snimati dok on ne ode.
— Ima ugovor, Barry.
— Znam to, druškane. I, vjeruj mi, Tessie ima
najbolju volju da ga se drži. Sve dotle dok je fizički
kadra. Stvar je samo u tome što postaje nervozna
kad je nesretna i čini se da ne može upamtiti tekst.
— Ponovo ču te nazvati — rekao je bijesno Sam.
Zalupio je slušalicom.
Prokleta kučka! N ije bilo nikakvog razloga da
najuri Dastina iz filma. Vjerojatno je odbio da ode
s njom u krevet ili nešto podjednako glupavo. Sam je
rekao Lucille: — Pozovi Ralpha Dastina.
Ralph Dastin je bio fin čovjek pedesetih godina.
Otpočeo je kao pisac i na kraju je postao producent.
Filmovi su mu imali ukusa i šarma.
— Ralph — počeo je Sam. — Ne znam kako da ...

118
 Dastin je podigao ruku. — N e moraš mi reći,
Sam. Baš sam krenuo ovamo da ti saopćim da ođ
lazim.
— što se to, do vraga, zbiva? — upitao je Sam.
Dastin je siegnuo ramenima. — Našu zvijezdu
svrbi. Želi da je netko počeše.
— HoćeŠ reći da ti je već odabrala zamjenu?
— Isuse, pa gdje ti živiš? Na Marsu? Zar m
čitaš trač-rubrike?
— Ako ikako mogu, ne čitam. Tko je taj?
— N ije taj.
Sam je polako sjeo. — Što?
— Radi se o kostimografkinji Tessienog filma.
Zove se Barbara Carter — poput jetrenih pilulica.
— Siguran si u to? — upitao je Sam.
— Ti si jedini čovjek u cijeloj zapađnoj hemisferi
koji to ne zna.
Sam je ođmahnuo glavom. — Oduvijek sam mislio
da je Tessie jednocijevka.
— Sam, život je kafeterija. Tessie je gladna cura.
— U redu, ali ja nisam spreman dati prokletoj
kostimografkinji u ruke film od četiri milijuna đolara.
Dastin se nakesio. — Baš si rekao krivu stvar.
— A što to znači?
— To znači da je jedan od Tessienih stavova taj
da ženama nije data ravnopravnost u ovom poslu.
Tvoja zvjezdica je postala nastrojena veoma femini-
stički.
— Neću to — rekao je Sam.
— Kako god hoćeš. Ali dat ću ti jedan besplatan
savjet. To je jedini način da uopde snimiš taj film.

Sam je telefonirao Berryju Hermanu. — Kaži

Tessie da je Ralph Dastin otkazao — rekao je Sam.
— Bit će joj drago da to čuje.
Sam je škrgutnuo zubima, a onda upitao: — Je
li imala na umu nekog prođucenta?
— U stvari, jest — rekao je Herman uglađeno. —
Otkrila je vrlo nadarenu mladu djevojku za koju

119
osjeća da je spremna za ovakav izazov. Pod vodstvom
nekoga tako briljantnog kao što si ti, S a m . ..
— Izbaci EPP — relcao je Sam. — Je li to njena
posljednja?
— Bojim se da jest, Sam. Oprosti.

Barbara Carter je imala lijepo lice, skladan stas

i, koliko je Sam mogao zaključiti, bila je prava ženska.
Promatrao ju je dok je sjedala na kožnati kauč u
njegovom uredu i elegantno prekrižila svoje duge, li-
jepo oblikovane noge. Kad je progovorila, glas jo j je
zvučao malko promuklo, ali to je moglo biti zato što
je Sam tražio nekakav znak. Proučavala ga je blagim
sivim očima pa rekla: — čini mi se da sam u strašnom
položaju, gospođine. Winters. Ne, nisam imala namjeru
da ikoga lišim posla. Pa ipak — podigla je bespomoćno
ruke — gospođica Brand kaže da jednostavno ne može
snimiti film ako ja ne budem producent. Što mislite
da bih trebala učiniti?
Na trenutak je Sam bio u iskušenju da rekne.
Umjesto toga je upitao: — Jeste Ii imali kakvih isku-
stava sa show businessom, osim što ste bili kostimo-
grafkinja?
— Bila sam razvodnica u kinu i viđjela mnogo
filmova.
Sjajno! — Zbog čega gospođica Brand misli da
vi možete napraviti film?
Kao da je dotakao skrivenu oprugu. Barbara Car-
ter je odjednom živnula. — Tessie i ja smo mnogo
razgovarale o ovom filmu. — Nema više »gospođica
Branđ«, opazio je Sam. — Mislim da u scenariju
ima mnogo loših stvari, i kad sam je upozorila na to,
složila se sa mnom.
— Mislite li da znate više o pisanju scenarija od
pisca koji je dobio nagradu Akademije i koji je na-
pravio pet-šest uspješnih filmova i brodvejskih ko-
mada?
— O, ne, gospodine Winters. Samo mislim da znam
više o ženama. — Sive oči sad su postale kruće, a ton

120
nešto tvrđi. — Zar ne mislite da je smiješno da mu-
škarci uvijek pišu ženske uloge? Samo m i uistinu
znamo što osjećamo. Zar vam to nije logično?
Sam se umorio od te igre. Znao je da će je uzeti
i mrzio je samog sebe zbog toga, ali upravljao je stu-
điom, a posao mu je bio da se stara o tome da se
snimaju filmovi. Ako je Tessie Brand željela da njena
maza vjeverica bude producent ovog filma, Sam će
početi naručivati orahe. Film s Tessie Brand lako bi
mogao značiti dobit od dvadeset do trideset milijuna
dolara. Uz to, Barbara Carter nije mogla učiniti ništa
što bi stvarno moglo naškoditi filmu. Bar ne za sada.
Snimanje je bilo preblizu da bi se mogle napraviti bilo
kakve značajnije izmjene.
— Uvjerili ste me — rekao je Sam ironično. —
Dobili ste posao. čestitam.

Slijedećeg jutra Hollywood Reporter i Variety su

na prvim stranicama objavili da je Barbara Carter
producent novog filma Tessie Brand. Kad je Sam
upravo htio baciti novine u koš, jedna mala vijest na
dnu stranice privukla je njegov pogled: TOBY TEM-
PLE POTPISAO JE UGOVOR ZA NASTUP U PROSTO-
RIJAMA HOTELA TAHOE.
Toby Temple. Sam se prisjetio živog mladog ko-
mičara u uniformi, i ta je uspomena ozarila njegovo
lice smiješkom. Zabilježio je u pameti da odc pogle-
dati Templeovu predstavu ako ova ikad dođe u grad.
Čudio se zašto Toby Temple nije nikad stupio
s njim u kontakt.

121
 Na neki neobičan način Millie je bila odgovorna
za uspon Tobyja Templea do zvjezđanih visina. Prije
njihovog vjenčanja on je bio tek jedan od komičara
u usponu, jedan od brojnih. Nakon vjenčanja priđodan
je nov sastojak: mržnja. Toby je bio natjeran u brak
s djevojkom koju je prezirao, i u njemu je tinjao
toliki bijes da bi je mogao ubiti golim rukama.
Iako to Toby nije spoznao, Millie je bila divna,
odana žena. Obožavala ga je i činila sve što je mogla
da mu ugodi. Ukrasila je kuću u Benedict Canyonu,
učinivši to doista lijepo. No što se Millie više trudila
da ugodi Tobyju, to ju je on više prezirao. Uvijek
je bio pretjerano uljudan prema njoj brižno pazeći
da ne učini ili ne kaže nešto što bi je toliko uzne-
mirilo da nazove Carusa. Dokle god bude živ, Toby
neće zaboraviti strašnu bol od onog željeza koje mu
je smrskalo ruku, ni pogled na lice Carusa kad je
ovaj rekao: »Ako ikad povrijeđiš Millie ... «

Zbog toga što nije mogao svoju agresiju očitovati

prema svojoj ženi, Toby je svoj bijes usmjerio na
publiku. Tko god bi zvecnuo po tanjuru, digao se da
ode u toalet ili se usudio razgovarati dok je Toby
bio na pozornici, smjesta je postao meta bijesne tirade.

122
Izvodio je to s takvim naivnim, aevinim šarmom da ga
je publika obožavala, a kad bi sasjekao neku nesretnu
žrtvu, ljudi bi se do suza smijali. Spoj njegovog ne-
vinog, neporočnog lica i opakog smiješnog jezika činio
ga je neođoljivim. Mogao je reći najodvratnije stvari
i provući se s njima. Da te Toby Temple izdvoji za
svoje jezične ekshibicije, postalo je znak prestiža. To-
byjevim žrtvama nikad nije palo na pamet đa je Toby
stajao iza svake riječi koju je rekao. Dok je ranije bio
tek jedan od nadobudnih mladih komičara, sad je
postao predmet razgovora zabavljačkih krugova.
Kad se Clifton Lawrence vratio iz Evrope, zapa-
njila ga je vijest da se Toby oženio plesačicom. činilo
mu se to neprimjereno Tobyju, ali kad je Tobyja pitao
0 tome, ovaj ga je pogleđao u oči i rekao: — Što se
tu može reći, Cliff? Sreo sam Millie, zaljubio se i tako
tj je to.
Nekako to ipak nije zvučalo vjerodostojno. A još
je nešto zbunjivalo Lawrencea. Jednoga je dana Clif-
ton u svom uredu rekao Tobyju: — T i stvamo —
stvamo postaješ sjajan. Sredio sam ti četverotjedni
angažman u Thunđerbirdu. Dvije tisuće tjedno.
— A što je s onom turnejom?
— Zaboravi je. Las Vegas plaća deset puta više i
svi će vidjeti tvoj nastup.
— Prekriži Vegas. Daj mi tumeju.
Clifton ga je iznenađeno pogledao. — Ali Las
Vegas je . ..
— Daj mi turneju. — U Tobyjevom glasu bio je
prizvuk koji Clifton Lawrence nije čuo nikad ranije.
N ije to bila nadutost ili temperament; bilo je tu nečeg
dubljeg, duboko kontrolirane srdžbe.
Isijavalo je to s lica koje je postalo još vedrije
1 dječačkije nego ikad, i to je bilo ono što je za-
strašivalo.

Od tog dana Toby je bio neprekidno na putu.

Bio je to jedini njegov bijeg iz zatvora. Nastupao je
u noćnim klubovima, kazalištima, u dvoranama, a kad

123
su ti angažmani istekli, progonio je Cliftona Lawrencea
da mu ugovori nastupe u koledžima. Bilo kamo,' samo
da pobjegne od Millie.
Prilike da ode u krevet s požudnim privlačnim
ženama bile su bezgranične. U svakom je gradu bilo
isto. Čekale su ga u garderobi prije i poslije nastupa
i postavljale mu zasjede u hotelskom predvorju.
Toby ni s jednom od njih nije otišao u krevet.
Mislio je na penis onog čovjeka koji je bio odsječen
i spaljen te na riječi Carusa: »Stvam o si o p rem lje n ...
Neću te ozlijediti. Ti si mi prijatelj. Sve dotle dok
si dobar prema Miilie . .. «
I Toby je sve te žene otpravljao.
— Zaljubljen sam u svoju ženu — rekao bi plaho.
A one su mu vjerovale i obožavale ga zbog toga, pa
se proširio glas, kao što je Toby i želio da se proširi:
Toby Temple se ne zajebava uokolo, on je pravi
obiteljski čovjek.
N o dražesne poželjne miade djevojke i đalje su
ga opsjedale, i što je Toby više odbijao, to su ga
one viŠe željele. A on je bio toliko gladan žene da je
neprestano osjećao fizičku bol. Prepone su ga toliko
boljele da mu je ponekad bilo teško raditi. Opet je
počeo masturbirati. Svaki put kad bi to radio, mislio
je o svim onim lijepim djevojkama koje su čekale da
pođu s njim u krevet, pa bi kleo i bjesnio na svoju
suđbinu.
Zato što ga nije mogao imati, Tobyju je cijelo
vrijeme glava bila puna seksa. Kad god bi se vratio
kući nakon turneje, Millie ga je iščekivala, žudna, dra-
žesna i spremna. A kad bi je ugleđao, sve su njegove
seksualne želje splasnule. Ona je bila neprijatelj, i
Toby ju je prezirao zbog onoga što s njim rađi. Pri-
silio je samog sebe da ide s njom u krevet, ali je
zapravo zadovoljavao Carusa. Kad god bi je uzeo, bilo
je to s takvom divljom brutalnošću da je morala ječati
od boli. Pretvarao se da misli kako su to zvuci ugode
i tucao ju je jače i jaČe sve dok konačno ne bi svršio
u prasku gnjeva koji je u nju izlijevao njegovo otrovno
sjeme. N ije vodio Ijubav.
Vodio je mržnju.

124
 U lipnju 1950. Sjeverni K orejci prešli su 38. pa-
ralelu i napali Južne Korejce, a predsjednik Truman
naredio je snagama Sjedinjenih Država da interve-
niraju. Bez obzira na to što je ostali svijet mislio
o korejskom ratu, Toby je smatrao da je to za njega
najbolja šansa.
Na početku prosinca u Daily Variety je izišla
vijest da se Bob Hope sprema na božićnu turneju da
zabavi jedinice u Seulu. Trideset sekundi nakon što
je to proćitao, Toby se našao na telefonu i razgova-
rao s Cliftonom Lawrenceom.
— Moraš me u to utrpati, Cliff.
— Zašto? Skoro ti je trideset godina. Vjeruj mi,
dragi dečko, te turneje nisu zabavne. J a ...
—■ Brige mene jesu li zabavne ili nisu — vikao
je Toby u slušalicu. — Oni vojniGi tamo riskiraju
svoje živote. Najmanje što mogu učiniti jest đa im
priuštim malko smijeha.
To je bila strana Tobyja Templea koju Clifton
prije nije vidio. Bio je dirnut i zadovoljan.
— U redu. Ako ti je toiiko stalo do toga, vidjet
ću što mogu napraviti — obećao je Clifton.
Sat kasnije nazvao je Tobyja: — Razgovarao sam
s Bobom. Bio bi sretan đa mu se pridružiš. Ali ako
se predomisliš ...
— N i u kojem slučaju — rekao je Toby spušta-
jući slušalicu.
Clifton Lawrence je dugo sjedio i razmišljao o
Tobyju. Jako se njime ponosio. Toby je bio divno
Ijudsko biće, a Clifton Lawrence bio je oduševljen
što je njegov agent, očaran time što čovjek koji
pomaže oblikovati sve uspješniju Tobyjevu karijeru.

Toby je nastupao u Taeguu, Pusanu i Chonjuu i

našao je utjehu u vojničkom smijehu. M illie je blije-
đjela u njegovoj podsvijesti.
A onda je Božić prošao. Umjesto da se vrati kući,
otišao je na Guam. Ondje su ga momci voljeli. Otišao
je u Tokio i zabavljao ranjenike u vojnoj bolnici. No
na kraju je došlo vrijem e da se vrati kući.

125
 U travnju, kad se Toby vratio s desetotjedne tur-
neje po Srednjem zapađu, M illie ga je čekala na aero-
dromu. Prve su joj riječi bile: — Dragi, imat ćudijete!
Piljio je u nju zaprepašten. Njegov izraz lica shva-
tila je kao izraz sreće.
— N ije li to divno — uzviknula je. — Sad kad
budeš ođsutan, imat ću dijete da mi pravi društvo.
Nadam se da će biti dječak kako bi ga mogao voditi
na bejzbol i ...
Toby nije čuo ostatak budalaština koje je mljela.
Kao da su njene riječi protjecale izđaleka kroz neki
filtar. Negdje u podsvijesti Toby je vjerovao da će se
jednoga dana za nj nekako naći izlaz. Bili su u braku
dvije godine i činilo mu se kao vječnost. A sad ovo.
Millie ga nikada neće pustiti.
Nikada.

Beba se očekivala negdje oko Božića. Toby je sklo-

pio angažman da ode na Guam sa skupinom zabavlja-
ča, ali nije imao pojma hoće li se A1 Caruso suglasiti
s time da on bude odsutan kad Millie bude rađala. To
se moglo ustanoviti samo na jedan način. Toby je
nazvao Las Vegas.
Carusov veseli poznati glas smjesta se javio navezi.
— Zdravo, dečko. Drago mi je što ti čujem glas.
— Drago mi je što ja čujem tvoj, Al.
— Čujem da ćeš postati tata. Mora da si stvarno
uzbuđen.
— Uzbuđen nije prava riječ — rekao je Toby iskre-
no. Pustio je da mu se u glasu prim ijeti prizvuk bri-
žnog nemira. — Zato te i zovem, Al. Dijete se treba
roditi negdje oko Božića, i . .. — morao je biti vrlo
oprezan. — Ne znam... ne znam što da radim. Želim
biti ovdje s Millie kad se mali rodi, ali su me zamolili
da se vratim u Koreju i Guam da zabavljam jedinice.
Duga stanka. — To je gadno mjesto.
— Ne želim iznevjeriti naše momke tamo dolje,
ali ne želim iznevjeriti ni Millie.

126
 — N-da. — Još jedna stanka. A zatim: — ReĆi ću
ti što ja mislim, dečko. Svi smo mi dobri Amerikanci,
zar ne? Oni dečki se tamo dolje bore za nas, zar ne?
Toby je osjetio kako mu se tijelo iznenada opušta.
— Svakako. Ali ne v o l i m . . .
— S Millie će biti sve u redu — rekao je Caruso.
—• Žene već vraški dugo rađaj.u djecu. Id i u Koreju.

Šest tjedana kasnije, na Badnjak, dok je Toby si-

lazio s pozornice uz gromoglasan pljesak garnizona u
Pusanu, predan mu je brzojav kojim ga obavještavaju
da je Millie umrla rađajući mrtvog sina.
Toby je bio slobodan.

127
 14 .
14. kolovoza 1952. bio je trinaesti rođendan Jose-
phine Czinski. Na zabavu ju je pozvala Mary Lou Keny-
on, rođena istoga dana. Mati je zabranila Josephine da
ode. — Ono su pokvareni ljudi — opomenula ju je
gospođa Czinski. — Bilo bi bolje da ostaneš kod kuće
i proučavaš Bibliju.
No Josephine nije imala namjeru da ostane kod
kuće. Njeni prijatelji nisu bili pokvareni. Kad bi barem
mogla navesti svoju majku da to shvati. Ćim je mati
otišla, Josephine je uzela pet dolara, koje je zaradiia
čuvajući djecu, pošla u grad i ondje kupila prekrasan
bijeli kupaći kostim. Zatim je krenula prema Mary
Lou. Predosjećala je da će to biti divan dan.

Mary Lou Kenyon živjela je u najljepšoj od svih

naftaških palača. Kuća jo j je bila puna antikviteta,
neprocjenjivih tapiserija i krasnih slika. Na imanju su
bile kućice za goste, štale, tenisko igralište, privatno
uzletište i dva bazena — veliki za Kenyonove injihove
goste, i odostraga za osoblje.
Mary Lou je imala starijeg brata Davida, čije je
poglede Josephine s vremena na vrijem e zamjećivala.
Bio je to najljepši mladić kojega je Josephine vidjela.
Kao da je bio visok tri metra, imao je široka ragbija-

128
ška ramena i izazivačke sive oči. Bio je half AU-Ame*
ricana i dobio je Rhodesovu stipendiju. Mary Lou je
imala i jednu stariju sestru, Beth, koja je umrla kad
je Josephine bila još mala.
Sađa, na zabavi, Josephine se stalno osvrtala u nadi
da će vidjeti Davida, ali ga nigdje nije ugleđala. Rani-
je bi se nekoliko puta zaustavio da s njom- razgovara,
ali je Josephine svaki put pocrvenjela i nijemo sta-
jala, zavezana jezika.
Zabava je vrlo uspjela. Bilo je četrnaestoro dječaka
i djevojčica. Pojeli su obilan obrok govedine s roštilja,
piliča, čilija, salate od krumpira i limunade, koji su im
na terasu poslužili uniformirani batleri i služavke. Za-
tim su Mary Lou i Josephine otvorile svoje poklone
dok su svi ostali stajali oko njih i o njima razgova-
rali.
Mary Lou je rekla: — Hajdemo se svi okupati.
Požurili su u svlačionice, svatko na svojoj strani
bazena. Kad se Josephine presvukla u novi kupaći kos-
tim, pomislila je da nikad nije bila toliko sretna. Bio
je to savršen dan koji je provela sa svojim prijatelji-
ma. Bila je jedna ođ njih i đijelila je s njima ljepotu
koja ih je posvuda okruživala. Ništa zlo nije bilo u
tome. Poželjela je zaustaviti vrijem e i zamrznuti ovaj
dan kako nikad ne bi svršio.
Istupila je na blještavo sunce. Dok je išla prema
bazenu, postala je svjesna da je drugi motre, djevojke
s neprikrivenom zavišću, a dječaci vragoljasto, potajno.
U posljeđnjih nekoliko mjeseci njeno je tijelo naglo
sazrelo. Dojke su jo j bile čvrste i pune, napinjale su
njen kupaći kostim, a bokovi su dali naslutiti bujne
zaobljene forme žene. Josephine je skočila u bazen pri-
družujući se ostalima.
— Igrajm o se Marca Pola — poviknuo je oetko.
Josephine je voljela tu igru. UŽivala je u kretanju
u toploj vodi, dok su jo j oči bile čvrsto stisnute. Zavi-
knula bi »Marco», a ostali b i morali odgovoriti »Polo!«
Josephine b i zaplivala za zvukom njihovih glasova prije

9 Stranac u ogledalu 129

nego što bi se oni odmaknuli sve dok ne b i nekoga
povukla, a tada bi taj morao loviti.
Počela je igra. Cissy Topping je lovila. Pošla je
za dječakom koji jo j se sviđao, za Bobom Jacksonom,
ali ga nije mogla uhvatiti, pa je povukla Josephine.
Josephine je čvrsto zažmirila i osluškivala izdajničke
zvukove pljuskanja.
— Marko! — viknula je.
Začuo se zbor »Polo«. Josephine se bacila prema
najbližem glasu. Pipala je u vodi. N ije bilo nikoga.
— Marco! — uzviknula je.
Ponovo zbor »Polo«. Naslijepo je zahvatila, no
dosegla je samo zrak. N ije joj bilo važno što su bili
brži od nje; željela je đa ova igra potraje, zauvijek baš
kao što je željela da ovaj dan potraje u vječnost.
Smirila se naprežući se da čuje pljusak, hihot,
šapat. Muvala se po bazenu zatvorenih očiju, raširenih
ruku i dođirnula stepenice. Zakoračila je gore da stiša
zvuk vlastitih pokreta.
— Marco! — poviknula je.
Odgovora nije bilo. Stajala je nepokretna.
— Marco!
Tišina. Kao da je bila u toplom, vlažnom, napušte-
nom svijetu, sama. Zafrkavali su je. Bili su odlučili- da
jo j nitko ne odgovori. Josephine se nasmiješila i otvo-
rila oči.
Bila je sama na stepenicama bazena. Nešto ju je
navelo da pogleda dolje. Donji dio njenog bijelog kupa-
ćeg kostima bio je umrljan crvenim, a između bedara
tekao je tanki mlaz krvi. Sva su djeca stajala na rubo-
vima bazena i zurila u nju. Josephine je podigla pog-
Ied prema njima, zatečena. — Ja — prekinula se ne
znajući što da kaže. H itro se spustila niz stepenice u
vodu da prikrije svoju sramotu.
— Mi to ne radimo u bazenu — rekla je Mary
Lou.
— Poljaci rade — zahihotao je netko.
— Hej, hajdemo se istuširati.
— Da. Gadi mi se.
— Tko bi se još kupao u ovome?

130
 Josephine je ponovno zažmirila i čula kako se svi
udaljuju prema svlačionici ostavljajući je. Ostala je na
mjestu i dalje čvrsto žmireći, stišćući noge u nastoja-
nju da zaustavi sramotni mlaz. Nikad ranije nije imala
menstruaciju. Došla jo j je potpuno neočekivano. Svi će
se oni za trenutak vratiti i reći jo j da su je samo zafr-
kavali, da su i dalje njeni prijatelji, da radost neće pre-
stati. Vratit će se i objasniti da je sve to bila igra.
Možda su se već i vratili, spremni da se igraju. Očiju
čvrsto stisnutih prošaptaia je »Marco«, a jeka je za-
mrla na poslijepodnevnom zraku. Pojm a nije imala
koliko je dugo stajala ondje u vodi, zatvorenih očiju.
M i to ne rađimo u bazenu.
Poljaci rade.
U glavi jo j je počelo žestoko tući. Osjetila je muč-
ninu i želudac jo j se odjednom počeo grčiti. N o znala
je da i dalje mora ondje stajati čvrsto stisnutih očiju.
Dok se ne vrate i ne kažu jo j da je to bila šala.
Čula je korake i šuškanje iznad sebe, i odjednom
je znala da je sve u redu. Vratili su se. Otvorila je oči
i podigla pogled.
David, stariji brat Mary Lou, stajao j e na rubu
bazena s frotirom u rukama.
— Ispričavam se za sve njih — rekao je prigiiše-
nog glasa. Pružio joj frotirni ogrtač. — Evo. Iziđi i
obuci ovo.
N o Josephine je zažmirila i ostala na mjestu, uko-
čena. Poželjela je umrijeti što brže.

131
 15 .
Bio je jedan od dobrih Samovih dana. Probne sni-
mke novog filma Tessie Brand bile su divne. Dijelom
je to, naravno, bilo zbog toga što se Tessie slomila da
opravda svoje ponašanje. Ali bez obzira na razlog,
Barbara Carter će se pojaviti kao najuspješniji produ-
cent godine. Bit će to sjajna godina za kostimografa.
Televizijske serije koje je proizvodio »Pan-Pacific«
dobro su išle, a »M oj čovjek Petko« bila je najuspje-
šnija. Televizijska mreža pregovarala je sa Samom
o novom petogodišnjem ugovoru za serije.
Sam je upravo spremao da ode na ručak, kadli mu
je Lucille žurao upala i rekla: — Upravo su ulovili
jednoga kako podmeće požar u odjelu rekvizita. Vode
ga ovamo.

Čovjek je Šutke sjedio na stolcu sučelice Samu, a

dva su stražara kompanije stajala iza njega. Oči su
mu sjale od zloće. Sam se još nije oporavio od šoka.
— Zašto? — upitao je. — Za ime, Božje zašto?
— Zato što nisam htio tvojeg jebenog milosrđa —
rekao je Dallas Burke. — Mrzim tebe, ovaj studio i cije-
lu tu trulu branšu. Ja sam ovu branšu podigao, ti kujin
sine. Platio sam za polovicu studija u ovom ušljivom
gradu. Svi su se.na moj račun obogatili. Zašto mi nisi

132
dao da režiram film, umjesto što si me pokušao ispla-
titi pretvarajući se da kupuješ hrpu jebenih ukradenih
bajki. Kupio bi od mene. i telefonski imenik, Sam.
Nisam od tebe želio mikakvih usluga — želio sam po-
sao. Tjeraš me da umrem kao propalica, ti pizđo jed-
na, i nikad ti to neću oprostiti.
Dugo nakon što su Dallasa Burkea izveli, Sam je
sjedio i razmišljao o njemu sjećajući se sjajnih stvari
koje je Dallas napravio, divnih film ova koje je snimio.
U bilo kojem drugom poslu bio bi heroj, pređsjednik
odbora ili bi se bio povukao sa zgođnom đebelom miro-
vinom i slavom.
N o to je bio divni svijet show businessa.

133
 16 .
Početkom peđesetih gođina zvijezda Tobyja Tem-
plea bila je u usponu. Nastupao je u vrhunskim noćnim
klubovima — Chez Paree u Chicagu, Latin Casino u
Philadelphiji, Copacabana u N ew Yorku. Nastupao je
u dobrotvorne svrhe, po dječjim bolnicama i na prire-
dbama humanitarnog karaktera. Nastupao bi za svako-
ga, svugdje i u svako doba. Publika mu je bila životna
hrana. Trebao je pljesak i ljubav. Bio je potpuno zao-
kupljen show businessom. Važni događaji zbivali su se
širom svijeta, no za Tobyja su bili samo materijal za
njegove nastupe.
Godine 1951. otpušten je general Mc Artur koji je
rekao: »Stari vojnici ne umiru — samo izblijeđe«, a
Toby je đodao: »Isuse, moramo se služiti istom prao-
nicom rublja«.
Kada je 1952. bačena hidrogenska bomba, Tobyjev
je odgovor bio: »N ije to ništa. Trebaii ste vidjeti moju
premijeru u Atlanti.«
Ike je bio predsjednik, Staljin je umro, a mlada
je Amerika nosila kape k la Davy Crockett, i bio je
bojkot autobusa u Montgomeryju.
I sve je bilo materijal za Tobyjev nastup.
Kad bi onim svojim nevinim izgledom zbunjenog
nevinašca izvodio svoje točke, publika je urlikala.

134
 Tobyjev cijeli život sastojao se od viceva. » . . . pa
je on rekao: Pričekaj časak, uzet ću šešir i poći s to-
bom. . pa » . . . da vam kažem istinu, izgieđalo je tako
dobro da sam ga sam pojeol« zatim » . . . to je bom bo
nijera, ali će me pozvati.. i » . . . trebao sam biti caj-
kan...« pa » . . . sad sam te dobio, a nema broda...« pa
» . . . samo moja sreća. Uzet ću onaj dio koji je d e ...«
i tako dalje, i tako dalje, dok se publika valjala od
smijeha. Publika ga je voljela, a on se hranio njetnom
ljubavlju, tovio se od nje i penjao još više.
N o u Tobyju je bilo nekog dubokog divljeg nemira.
Uvijek je tražio nešto više. Nikada nije uživao je r se
bojao da bi negđje drugdje mogao propustiti bolju
zabavu ili nastup pred boljom publikom ili ljubiti
ljepšu djevojku. Djevojke je mijenjao jednako često
kao što je mijenjao košulje. Nakon iskustva s Millie
bojao se dublje veze s bilo kojom. Sjećao se kada je
nastupao po jazbinama i zavidio komičarima s ve-
likim limuzinama i lijepim ženama. Postlgao je to i
bio je podjednako osamljen kao Što je bio i tada. Tko
li je taj koji je rekao: »Kad stigneš onarno, toga tamo
više nema«?
Bio je obdaren da postane broj jedan i znao je
da će mu to uspjeti. Jedino mu je bilo žao što mu
mati neđe biti prisutna da vidi kako se njeno pro*
ročanstvo obistinjuje.
Jedino što ga je na nju podsjećalo bio je otac.

Starački dom u Detroitu bio je ružna zgrada od

cigli građena u jednom drugom stoljeću. Njeni su zi-
dovi zadržavali slatkast vonj starosti, bolesti i smrti.
Tobyjev je otac pretrpio možđani udar i sada je
jedva vegetirao, čovjek bezizražajnih apatičnih očiju
i svijesti koja nije marila ni za što osim za Tobyjeve
posjete. Toby je stajao u prljavom pređvorju sa ze-
lenim sagom, u domu gdje je sada živio njegov otac.
Bolničari i stanovnici doma zadivljeno su se gurali
oko njega.

135
 — Gledao sam vas prošlog tjedna u showu Harolda
Hobsona, Toby. Mislim da ste bili upravo čudesni.
Kako samo smislite sve te muđrolije?
— Smisle ih m oji pisci — rekao je Toby, a oni
su se smijali njegovoj skromnosti.
Jedan je bolničar đolazio hodnikom gurajući ko-
lica s Tobyjevim ocem. Otac je bio svježe obrijan, a
kosa mu je bila zalizana. Dopustio im je da mu odjenu
odijelo u čast posjete njegovog sina.
— Hej, pa to je Beau Brummel! — povikao je
Toby, a svi su se okrenuli i zavidno pogledali gospodina
Templea želeći da i oni imaju divnog, glasovitog sina
kao što je Toby, pa da on dođe i posjeti ih.
Toby je prišao ocu, nagnuo se nad njim i zagrlio
ga. — Koga ti to pokušavaš zeznuti? — upitao je
Toby. Pokazao je na bolničara. — T i bi njega trebao
vozati, tata.
Svi su se nasmijali pohranjujući dosjetku u pamet
kako bi mogli ispričati svojm prijateljima što su čuli
od Tobyja Templea. Jeđnog sam đana bio s Tobyjem
Templeom i on je rekao . . . Stajao sam tako kao sa-
da do tebe i čuo g a . . .
Stajao je i zabavljao, blago ih vrijeđao, a oni su
uživali. Zezao ih je zbog njihovog seksualnog života,
zdravlja, djece, i za kratko vrijem e mogli su se smi-
jati svojim vlastitim problemima. Na kraju je Toby
potišteno rekao: — Žao mi je što vas ostavljam, vi ste
najzgodnija publika koju sam sreo posljeđnjih godina
— oni će i ovo upam titi — ali moram malko biti na-
samo s tatom. Obećao m i je ispričati nekoliko novih
šala.
Nasmiješiii su se, nasmijali i obožavali ga.

Toby je bio nasamo s ocem u maloj sobi za pos-

jete. Cak je i ova soba vonjala na smrt, pa ipak ovo je
sve tome i stužilo, zctr ne, pomislio je Toby. Sm rt?
Kuća je bila puna istrošenih majki i očeva koji su
bili na odlasku. Izvučeni su iz malih stražnjih spava-

136
ćih soba, iz blagovaonica i salona, gdje su postali ne-
ugodnost kad god bi došli gosti, pa su ih u ovaj sta-
rački dom otpremila njihova djeca i nećaci. V jeru j mi,
to je za tvoje đobro, tata, mama, ujo George, teta
Bess. B it ćeš s veoma mnogo zgođnih Ijudi svoje dobi.
Im at ćeš društvo cijelo vrijem e. Znaš što mislim?
A ono što su zaista mislili, bilo je: Šaljem te onamo
da umreš sa svima ostalim beskorisnim starim Ijudima.
Muka m i je od tvog slinjenja za stolom i pričanja
uvijek istih priča, gnjavljenja đjece i mokrenja u kre -
vet. Eskimi su mnogo poŠteniji u pogledu toga. Oni
svoje stare šalju van na led i ondje ih ostavljaju.
— Zbilja mi je drago Što si danas došao — rekao
je Tobyjev otac. Govor mu je bio polagan. — Želio
sam razgovarati s tobom. Imam nekih dobrih vijesti.
S tari.A rt Riley, vrata do mene, jučer je umro.
Toby je zurio u njega. — I to je dobra vijest?
— To znači da mogu preseliti u njegovu sobu —
objasnio mu je otac. — To je jednokrevetna.
I to je sve što je zanimalo starost: borba za op-
stanak, grčevito se držati ono malo udobnosti koja
je još preostala. Toby je ovdje vidio ljude za koje bi
bilo mnogo bolje da su mrtvi, ali su se grčevito držali
života. Sretan rođendan, gospođine Dorset. Kako se
osjećate danas kađ ste navršili devedeset pet godi-
na?. . . Kad razmišljam o alternativi, osjećam se sjajno.
Napokon je došlo vrijem e da Toby ode.
— Vratit ću se da te posjetim Čim budem mogao
— obećao je Toby. Dao je ocu nešto novaca i razdi-
jelio obilne napojnice svim bolničarima i osoblju. —
Dobro se brinete o njemu, ha? Trebam starca za svoje
predstave.
I Toby je otišao. Istog trenutka kad je prošao
kroz vrata, sve ih je zaboravio. Razmišljao je o svojoj
večerašnioj predstavi.
Tjednima neće govoriti ni o čemu osim o njegovom
posjetu.

137
 17
U seđarrmaestoj godini Josephine Czinski bila je
najljepša djevojka u Odessi. Imala je zlatnu preplanulu
put, a duge crne kose prelijevale su se crvenkasto-
-kestenjasto na suncu, dak je u tamno smeđim očima
prosijavalo zlato. Stas jo j je bio zapanjujući, punih
zaobljenih grudi, a tanak struk se sužavao do lagano
nabubrenih bokova i dugih lijepo oblikovanih nogu.
Josephine se više nije đružila s naftašima. Sada
je izlazila s običnim Ijudima. Poslije škole radila je
kao konobarica u Golden Derricku, poznatom svratištu.
Mary Lou i Cissy Topping i njihovi prijatelji dolazili
su onamo sa svojim udvaračima. Josephine bi ih uvijek
pristojno pozdravila, no sve se bilo promijenilo.
Bila je prepuna nemira, težnje za nečim što nije
poznavala. Bilo je to nešto što se nije moglo imeno-
vati, ali nešto što je bilo prisutno. Željela je napustiti
ovaj ružni grad, ali nije znala kamo želi otići ili što
želi učiniti. Od dugog razmišljanja o tome počinjale
su njene glavobolje.
Izlazila je s desetak različitih mladića i muš-
karaća. Njenoj je majci najm iliji bio Warren Hof-
fman.
— Warren bi ti bio dobar muž. Redovito ide u
crkvu, dobro zarađuje kao vodoinstalater i sasvim je
Iud za tobom.

138
 — Dvadeset i pet mu je godina i debeo je.
Mati je pomno promatrala Josephine. — Sirote
Poljakinje ne nalaze vitezove u blještavim oklopima.
Ni u Teksasu, ni bilo gdje drugdje. Prestani se za-
nositi.
Josephine bi Warrenu Hoffmanu dopuštala da je
jednom tjedno izvodi u kino. Držao bi njenu ruku u
svojoj znojavoj, žuljevitoj šapetini i stiskao je za
vrijeme filma. No ona je to jedva i primjećivala.
Bila je previše zaokupljena onim što se zbivalo na
ekranu. A tamo je bio produžetak svijeta lijepih ljudi
i stvari s kojima je bila odrasla, samo što je sve to
biio veće i uzbudljivije. Negdje u mračnom djeliću
mozga Josephine je osjećala d a ' bi jo j Hollywood
mogao dati sve što je željela: ljepotu, zabavu, smijeh
i radost. Izuzevši to da se uda za bogataša, znala
je da nema nikakvog drugog puta da ikad dostigne
takav život. A sve su bogate mladiće zauzele bogate
djevojke.
Osim jednoga.
Davida Kenyona. Josephine je često’o njemu raz-
mišljala. Odavno je još u kući Mary Lou ukrala nje-
govu fotografiju. Sakriia ju je u svoj ormar i vadila
bi je da je pogleda kad god bi bila nesretna. Slika ju
je podsjećala na Davida koji stoji na rubu bazena i
govori: »Ispričavam se za sve njih«, a osjećaj ranje-
nosti postupno bi iščezao i zamijenila bi ga njegova
nježna toplina. Davida je vidjela sanio jednom nakon
onog strašnog dana kraj njegovog bazena kad jo j je
donio ogrtač. Bio je u autu sa svojom obitelji, a Jo-
sephine je kasnije saznala da su ga odvezli na kolo-
dvor. Otišao je u Oxford u Englesku. Bilo je to prije
četiri godine, 1952.. Kući se vraćao na ljetne praznike
i a Božiću, ali im se putovi nisu nikad sreli. Josephi-
ne je često čula kako druge djevojke razgovaraju o
njemu. Uz imanje koje je baštinio od oca, baka mu je
ostavila zakladu od pet milijuna dolara. Bio je prava
lovina. A li ne za kćerku poljske krojačice:

139
 Josephine nije znala da se David Kenyon vratio iz
Evrope. Bila je kasna večer jedne srpanjske subote,
a ona je radila u Golden Derricku. Ćinilo jo j se da je
pola stanovništva Odesse došlo u svratište da ubije
sparinu litrama limunade, sladoleda i sode. Bilo je
toliko prometa da jednostavno nije imala predaha.
Prsten automobila neprekidno je kružio oko neonom
svijetljenog svratišta poput metalnih životinja pore-
danih na nekom nađrealističkom izvoru. Josephine je
na pladanj za automobil isporučila — njoj se barem
činilo — milijuntu narudžbu cheesburgera i coca-cole,
izvukla jelovnik i otišla do bijelih sportskih kola koja
su se upravo dovezla.
— Dobar večer — rekla je veselo. — Biste li pog-
ledali jelovnik?
— Hvala, strankinjo.
Na zvuk glasa Davida Kenyona Josephinino je
srce odjednom počelo udarati. Izgledao je točno onako
kako ga se sjećala, samo što jo j se činio ljepšim.
Sada je bio zreliji, sigumiji, što je bio rezultat bo-
ravka u inozemstvu. Pokraj njega sjedila je Cissy
Topping, a izgledala je hladno i krasno u skupocjenoj
svilenoj suknji i bluzi.
Cissy je rekla: — Zdravo, Josie. N e bi trebala
raditi ovako vruće večeri, draga.
Kao da je Josephine sama odabrala ovo umjesto da
ođe u klimatizirano kino ili da se vozika u sportskom
automobilu s Davidom Kenyonom.
A Josephine je ravnodušno rekla: — To me spa-
šava od ulice —• i primijetila kako jo j se David Ken-
yon smiješi. Znala je da je shvatio.
Dugo nakon što su otišli, Josephine je razmišljala
o Davidu. Ponovila je svaku riječ — zdravo, stranki-
n jo . . . ja ću pohanu svinjetinu i pivo — neka bude i
kava. Hladna pića ne valjaju u sparnim večerim a . . .
kako ti se sviđa ovdje raditi ? . . . ja bih p la tio .. .za-
drzi sitniš... bilo m i je drago što sam te opet vidio,
Josephine — tražeći skrivenu misao, nijanse koje su
joj možda promakle. Naravno, nije joj mogao reći
ništa dok je Cissy sjedila pokraj njega, ali je istina

140
i t o 'd a jo>j zapravo ništa nije imao reći. ćudilo ju
je što se uopće sjećao mjenog imena.
Stajala je pred sudoperom u kuhinjici svratišta,
zanesena u svoje misli, kad je Paco, mladi kuhar Mek-
sikanac, došao odostraga i rekao: — Que pasa, Josita?
Tako čudno gledaš.
Voljela je Paca. Bilo mu je gotovo trideset go-
dina, bio je vitak, tamnook, spremnog osmijeha i spre-
mne šale kad je gužva bila najveća i kad su svi bili
napeti.
— Tko je taj?
Josephine se nasmijala. — Nitko, Paco.
— Bueno, je r tamo je šest glađnih automobila
koji lude. Vamos!

Telefonirao je slijedećeg jutra, a Josephine je

znala i prije nego što je podigla slušalicu. Prošle
noći nije ga mogla izagnati iz misli. Kao da je ovaj
poziv bio produžetak njenog sna.
Prve su mu riječi bile: — Strašna si. Dok me nije
bilo, izrasla si i postala ljepotica — a ona je mogla
umrijeti od sreće.
Te ju je večeri izveo na večeru. Josephine je bila
spremna za neki skrovitiji restorančić gdje na Davida
vjerojatno ne bi naletjeli njegovi prijatelji. Umjesto
toga otišli su u njegov klub, gdje je svatko zastao
pokraj njihovog stola da ih pozdravi. Davida ne samo
što nije bilo stid da ga vide s Josephine, on kao da
se njome ponosio. A ona ga je ljubila za to i iz sto
drugih razloga. Zbog njegovog izgleda, njegove njež-
nosti i razumijevanja, puke radosti što je s njim. N ije
imala pojm a da može postojati netko tako divan po-
put Davida Kenyona.
Svakog dana nakon njenog posla bili su zajedno.
Josephine je morala odbijati muškarce još od svoje
četrnaeste godine, jer je iz nje zračila seksualnost
koja je izazivala. Muškarci su je uvijek čapali i grabili
nastojeći jo j stisnuti dojke ili gurnuti ruke pod suk-
nju, zamišljajući da je to način da je uzbude, ne
znajući koliko ju je to odbijalo.

141
 David Kenyon je bio drukčiji. Povremeno bi je
obgrlio ili slučajno dodirnuo, a cijelo bi njeno tijelo
na to reagiralo. Nikad ranije nije se ni uz koga tako
osjećala. One dane kad se nije srela s Davidom, ni
o čemu drugome nije mogla razmišljati.
Spoznala je da se u njega zaljubila. Kako su
tjedni prolazili, a oni sve više vremena provodili
zajedno. Josephine je shvatila da se zbilo čudo: David
se zaljubio u nju.
Razgovarao je s njom o svojim problemima i o
poteškoćama sa svojom obitelji. — Mati želi da pre-
uzmem posao — rekao joj je — ali nisam siguran da
na.taj način želim provesti ostatak života.
Uz naftne izvore i rafinerije interesi Kenyonovih
uključivali su jednu od najvećih stočnih farmi na Ju-
gozapadu, lanac hotela, neke banke i veliko osigura-
vajuće društvo.
— Zar jo j ne možeš jednostavno reći ne, David?
David je uzdahnuo: — Ne znaš ti moju majku.
Josephine je upoznala Davidovu majku. Bila je
to sićušna ženica (činilo se nevjerojatnim da je David
potekao od tako krhke osobe) koja je rodila troje
djece. Za vrijem e i poslije svake trudnoće bila je
vrlo bolesna. Preživjela je srčani udar nakon trećeg
poroda. Godinama je ponavijala svoje patnje svojoj
djeci, koja su rasla s uvjerenjem da je njihova mati
svjesno izazivala smrt kako bi svakom od njih dala
život. To joj je omogućilo moćan utjecaj u obitelji,
kojim se neštedimice služila.
— Želim živjeti svojim životom — rekao je David
Josephini — ali ne mogu učiniti ništa što bi povri-
jedilo mamu. Stvar je u tome što doktor Young misli
da ona neće još dugo.
Jedne večeri Josephine je ispričala Daviđu o svo-
jim maštarijama, o odlasku u HoIlywoođ i o tome da
postane zvijezda. Pogledao ju je i mirno rekao: Neću
ti dopustiti da odeš. — Osjetila je kako jo j srce lu-
đački kuca. Svaki put kad su bili zajedno, osjećaj pri-
snosti između njih postajao je sve snažniji. Njeno ga

142
podrijeilo nije nimalo smetalo. N ije imao ni trunka
snobizma u sebi. Stoga je incident koji se jedne noći
odigrao u svratištu bio još šokantniji.
Bilo je vrijeme zatvaranje, a David je sjedio u
parkiranom autu i čekao. Josephine je bila u kuhinji
s Pacom i žumo ođlagala posljednje pladnjeve.
— Ozbiljan momak, ha? — rekao je Pac^.
Josephine se nasmijala. — Kako si to pogodio?
— Zato što izgiedaš kao Božić. Tvoje iijepo lice
blista. Reci mu da je sretan hombrel
Josephine se nasmiješiia i rekla. — Hoću. — Na-
gonski se nagnula i poljubila Paca u obraz. Trenutak
kasnije čula je grmljavinu automobilskog motora, a
zatim cilik gume. Okrenula se na vrijeme da vidi kako
Daviđov bijeli kabriolet udara o branik drugih kola
i juri iz svratišta. Stajala je u nevjerici i promatraia
kako se stražnja svjetla gube u noći.
U tri sata ujutro, dok je ležala prevrćući se u
krevetu, čula je kako su se pred njenom spavaćom
sobom zaustavila kola. Požurila je do prozora i navi-
rila se. Za volanom je sjedio David. Bio je trešten
pijan. Josephine je preko spavaćice hitro navukla ogr-
tač i izišla.
— Ulazi — zapovjedio je. Otvorila je vrata auto-
mobila i uvukla se pokraj njega. Duga, mučna tišina.
Kad je konačno progovorio, glas mu je bio mukao,
no bilo je tu još nečeg osim viskija. U njemu je kip-
tjelo, divlji bijes istjerivao je iz njega riječi poput
malih eksplozija. — Ne posjedujem te — rekao je
David. — Slobodna si da činiš što god želiš. Ali dok
izlaziš sa mnom, očekujem od tebe da ne ljubiš ni-
kakve proklete Meksikance. Shvaćaš?
Bespomoćno ga je gledala, pa rekla: — Kad sam
poljubila Paca, bilo je to zato što je rekao nešto Što
me razveselilo. On mi je prijatelj.
David je duboko uzdahnuo nastojeći obuzdati osje-
ćaje koji su se uskomešali u njemu. — Reći ću ti
nešto što nisam rekao ni jednom živom stvoru.
Josephine je sjedila iščekujući, pitajući se što će
sada uslijediti.

143
 — Imam stariju sestru — rekao je David. — Beth.
Ja — ja je obožavam.
Josephine se nejasno prisjetila Beth, plavokose,
bjelopute Ijepotice, koju je znala viđati kad bi došla
da se poigra s Mary Lou. Josephine je imala osam
godina kad je Beth preminula. Davidu mora da je bilo
petnaest godina. — Sjećam se kad je Beth umrla —
rekla je Josephine.
Slijeđeće Davidove riječi bile su šokantne: — Beth
je živa.
Zinula je u njega: — Ali, ja — svi m isle. . .
— Ona je u ludnici. — Okrenuo se prema njoj,
a glas mu je bio beživotan. — Silovao ju je jedan
od naših meksičkih vrtlara. Bethina se spavaća soba
nalazila preko puta moje. Čuo sam njene krikove i
potrčao u njenu sobu. Bio jo j je strgao spavaćicu,
bio je na njoj i . .. Glas mu je prepukao od uspomena.
— Borio sam se s njim dok nije dotrčala majka i
pozvala policiju. Napokon su đošli i odveli ga u zatvor.
Te je noći počinio samoubojstvo u ćeliji. N o Beth je
poludjela. Nikad neće otići odande. Nikada. Ne mogu
ti reći koliko je ljubim, Josie. Tako mi prokleto ne-
đostaje. Od te noći, ja-ja-ja ne mogu — p od n ijeti. . .
Stavila je svoju ruku na njegovu i rekla: — Opro-
sti, David. Shvaćam, i drago mi je što si mi rekao.

Na neki čudan način taj ih je incident još više

zbližio. Raspravljali su o stvarima o kojima nikad
ranije nisu govorili. David se nasmiješio kad mu je
Josephine ispričala o vjerskom fanatizmu svoje maj-
ke. — Nekoć sam imao jednog takvog ujaka — rekao
je. — Otišao je u neki tibetanski samostan.
— Slijeđećeg ću mjeseca napuniti dvadeset i četiri
godine — rekao je David jednoga dana. — Stara je
obiteljska tradicija da se Kenyoni žene do dvadeset i
četvrte — a njoj je srce poskočilo.
Slijedeće večeri David je nabavio ulaznice za pred-
stavu u kazalištu Globe. Kad je đošao po Josephine,

144
rekao je: — Zaboravimo na dramu. Razgovarat ćemo
o našoj budućnosti.
U trenutku kad je Josephine čula te riječi, znala
je da se obistinjuje sve ono za što se molila. Mogla
je to pročitati iz Davidovih očiju. U njima se zrcaiila
ljubav i želja.
Rekla je: — Ođvezimo se do jezera Dewey.
Željela je da to bude najromantičnija prošnja, pa
da jeđnog đana postane priča koju će ona uvijek i
neprekidno pričati svojoj djeci. Željela je zapamtiti
svaki trenutak te noći.
Jezero Dewey bilo je mala lokva, četrdesetak milja
od Odesse. Noć je bila divna i zvjezđana s blagim
žutim mjesecom u zadnjoj četvrti. Zvijezde su plesale
po vodi, a zrak je bio pun tajnovitih zvukova tajan-
stvenog svijeta, mikrokozmos svemira, gdje su milijuni
sićušnih nevidljivih stvorenja vodili ljubav, prožđirali,
bivali proždrti i umirali.
Sjedili su u autu šutke osluškujući zvukove noći.
Promatrala ga je dok je bio za volanom automobila i
dok je njegovo lijepo lice djelovalo napeto i ozbiljno.
Nikad ga nije toliko ljubila kao u tom trenutku. Po-
željela je da za nj učini nešto divno, da mu dade
nešto po čemu bi on shvatio koliko jo j je stalo do
njega. I odjednom je znala što će učiniti.
— Hajdemo se okupati, David — rekla je.
— Nismo ponijeli kupaće kostime.
— N ije važno.
Okrenuo se prema njoj i zaustio da progovori,
ali je ona bila izvan automobila i trčala prema obali
jezera. Kad se počela razodijevati, čula ga je kako
dolazi za njom. Skočila je u toplu vodu. Trenutak
kasnije David je bio pokraj nje.
— Josie...
Okrenula se prema njemu i na njega, a tijelo ju
je boljelo od želje, žudnje za njim. Zagrlili su se u
vodi, mogla je oćutjeti njegovu muškost pritisnutu
uza se, a on je rekao: — Ne možemo, Josie. — Glas
mu je bio prigušen žudnjom za njom. Posegla je dolje
za njim i rekla: — Da. O, da, David.

10 Stranac u ogledalu 145

 Bili su opet na obali, i on je bio povrh nje, i u
njoj, i jedno s njom, i oboje su bili dio zvijezda,
zemlje i baršunaste noći.
Dugo su ležali zajedno grieći se. Tek mnogo ka~
snije, nakon što ju je David iskrcao pred kućom, Jose-
phine se sjetila da je nije zaprosio. Aii to više nije
bilo važno. Ono što su njih dvoje podijelili bilo je
mnogo čvršće od bilo kakvog vjenčanog obreda. Za-
prosit će je sutra.

Josephine je sutradan spavala do podneva. Pro-

budila se sa smiješkom. Smiješak jo j je bio na licu
i onđa kad je njena mati ušla u spavaću sobu noseći
divnu staru vjenčanu haljinu. — Id i do Brubakersa
i smjesta mi donesi dvanaest metara tila. Gospođa
Topping upravo mi je donijela svoju vjenčanu haljinu.
Moram je do subote prepraviti za Cissy. Ona i David
Kenyon će se vjenčati.

David Kenyon je otišao đo svoje majke čim je

Josephine odvezao kući. Ležala je u krevetu, sitna
lomna ženica koja je nekoć bila vrlo lijepa.
Mati je otvorila oči čim je David ušao u njenu
slabo osvijetljenu spavaću sobu. Nasmiješila se kad
je vidjela tko je ušao. — Zdravo, sine. Kasno si se
digao.
— Bio sam vani s Josephine, mama.
N ije rekla ništa, samo ga je promatrala razbori-
tim sivim očima.
— Oženit ću se njome — kazao je.
Polako je odmahnula glavom. — N e mogu ti do-
pustiti da napraviš takvu pogrešku, David.
— Ti u stvari ne znaš Josephine. Ona j e ...
— Siguma sam da je Ijupka djevojka. No nije
pogodna da bude žena jednog Kenyona. Cissy Topping
će te usrećiti. A ako uzmeš nju, mene ćeš usrećiti.
Uzeo je njenu slabašnu ruku i. rekao: — Jako te
Ijubim, mama, ali sam sposoban da sam donosim
odluke.

146
 — Jesi li? — upitaia je blago. — Da Ii uvijek radiš
on o što je ispravno?
Piljio je u nju, a ona je rekia: — Može li se
uvijek pouzđati u tebe da ćeš postupiti kako valja,
David? Da nećeš izgubiti giavu? Da nećeš učiniti
strašnu, . .
Naglo je povukao ruku.
— Znaš li uvijek što radiš, sine? — Njen glas je
sada bio još blaži.
— Majko, zaboga!
— Već si dosta učinio ovoj obitelji, Daviđ. Nemoj
me više opterećivati. Mislim da to ne bih mogia pod-
nijeti.
Lice mu je bilo blijedo. — Znaš da nisam, nisam,
nisam mogao ...
— Prestar si da te ponovno ođstranim. Sad si
čovjek. Želim da tako i postupiš.
Glas mu je bio tjeskoban. — Ja — ja je lju b im ...
Spopao ju je grč i David je pozvao liječnika.
Kasnije su on i liječnik porazgovarali.
— Bojim se da tvoja mati neće dugo, David.
I tako je za njega donesena odluka.
Otišao je da se nađe sa Cissy Topping.
— Ljubim jednu drugu — rekao je David. —
M oja majka je oduvijek misliJa da ti i j a . . .
— Tako sam i ja mislila, dragi.
— Znam da je ovo strašno moliti, a l i . . . bi li bila
voljna udati se za me ne . . . dok mi mati ne umre, a
onda mi dati rastavu?
Cissy ga je pogledala i blago rekla: — Ako tako
želiš, Đaviđ.
Kao da mu je neopisiv teret pao s ramena. —
Hvala ti, Cissy, ne mogu ti reći k o lik o . . .
Nasmiješila se i rekla: — Pa čemu inače stari
prijatelji?

Trenutak nakon što je David otišao, Cissy Topping

je telefonirala Daviđovoj majci. Rekla je samo: —
Sve je sređeno.

10* 147
 Jedino što David Kenyon nije pretpostavio bilo je
to da će Josephine za predstojeće vjenčanje saznati
prije nego što jo j on uzmogne sve objasniti. Kad je
stigao u Josephininu kuću, na vratima ga je dočekala
gospođa Czinski.
— H tio bih razgovarati s Josephine.
Zurila je u njega pogledom punim zlobnog tri-
jumfa. — Gospodin Isus će svladati i smožditi svoje
neprijatelje, a opaki će biti zauvijek prokleti.
David je strpljivo rekao: — Želim razgovarati
s Josephine.
— Otišla je — rekla je gospođa Czinski. — Oti-
šla je!

148
 18 .
Prašnjavi Greyhoundov autobus na liniji Ođessa—
E1 Passo— San Bernardin— Los Angeles zaustavio se na
holivudskom kolodvoru na Vine Streetu u sedam uju-
tro, a negdje tijekom dvodnevnog puta od tisuću pet-
sto m ilja Josephine Czinski je postala Jill Castle. Iz-
vana je izgledala kao ista osoba. Promijenila se iznutra.
Nešto je u njoj iščezlo. Umro je smijeh.
Istog trenutka kad je doznala novost, znala je da
mora pobjeći. Počela je bezumno bacati odjeću u
kovčeg. N ije imala pojm a kamo će ili što će raditi
kad dospije onamo. Znala je samo da smjesta mora
uteći odanle.
Kad je izlazila iz spavaće sobe i na zidu spazila
fotografije filmskih zvijezda, odjednom je spoznala
kamo će. Dva sata kasnije bila je na autobusu za
Hollywood. Odessa i svi ljudi u njoj potisnuti su u
njenoj svijesti, blijedjeli su sve brže i brže što ju je
autobus brže vozio prema njenoj novoj sudbini. Na-
stojala je samu sebe prisiliti da zaboravi svoju bjeso-
mučnu glavobolju. Možda b i trebala potražiti liječ-
nika zbog strahovitih bolova u glavi. N o sada za to
više nije marila. Bio je to dio njene prošlosti i bila
je sigurna da će bolovi prestati. Odsada će život biti
divan. Josephine Czinski je bila mrtva.
Živjela Jill Castle.

149
Knjiga druga
 19 .
Toby Temple je postao superzvijezda zbog nevje-
rojatnog slijeda događaja: utvrđivanja očinstva, puk-
nutog slijepog crijeva i predsjednika Sjedinjenih Dr-
žava.

Klub vašingtonskih novinara održavao je svoju

godišnju večeru, a počasni gost je bio predsjednik
države. Bio je to ekskluzivan događaj kojemu su pri-
sustvovali potpredsjednik, članovi vlade, vrhovni suci
i svatko tko je mogao kupiti, posuditi ili ukrasti ulaz-
nicu. Zbog toga što je taj događaj pratila svjetska
štampa, posao Šefa svečanosti postao je vrlo cijenjen.
Ove godine izabran je jedan od najboljih američkih
komičara da vodi konferansu showa. Tjedan dana
nakon što je prihvatio tu ulogu, čovjek je pozvan kao
optuženi na parnicu zbog utvrđivanja očinstva u koju
je bila upletena petnaestogodišnja djevojka. Po savjetu
svog odvjetnika, komičar je smjesta otišao iz zemlje
na neodređeno vrijeme. Odbor svečane večere obratio
se kandidatu broj dva, populamoj flmskoj i televizij-
skoj zvijezdi. Ovaj je stigao u Washington noć prije
večere. Slijedećeg poslijepodneva, na sam dan banketa,
njegov je agent telefonirao da javi kako se glumac

153
nalazi u bolnici na hitnoj operaciji zbog prsnuća sli-
jepog crijeva.
Do vecere preostalo još samo šest sati. Odbor je
bjesomučno pregledavao popis mogućih zamjena. Slav-
na imena bila su zauzeta filmovima iii televizijskim
showovima, ili su pak bila predaleko da bi u Washing-
ton stigla na vrijeme. Jedan za drugim kandidati su
otpadali, pa se konačno, pri dnu popisa, pojavilo ime
Tobyja Templea. Jedan član odbora odmahnuo je gla-
vom. — Temple je komičar za noćne klubove. Predivlji
je. Ne bismo se usudili pustiti ga da radi što hoće
s predsjednikom.
— Bio bi u redu kad bismo ga mogli navesti da
umekša svoje šale.
Predsjedatelj odbora osvmuo se na prisutne i re-
kao: — Reći ću vam što je kod njega sjajno, momci.
On je u New Yorku i može stići ovamo za jedan sat.
Prokleti banket je večeras!
Eto tako je odbor izabrao Tobyja Templea.

Kad se Toby ogleđao po natrpanoj dvorani za

bankete, pomislio je za sebe da bi, kad bi ovdje noćas
pala bomba, savežna vlada Sjedinjenih Država ostala
bez vodstva.
Predsjednik je sjedio usred svečanog stola na po-
diju. Pet-šest tajnih agenata stajalo je iza njega. U zbrci
koja je nastala u posljednji trenutak kad se sve sre-
đivalo, nitko se nije sjetio da pređsjedniku predstavi
Tobyja, no Tobyja to nije smetalo. Pređsjeđnik će me
uparhtiti, pomislio je Toby. Prisjetio se svojeg razgo-
vora s Downeyjem, pređsjeđateljem odbora. Downey
je rekao: — Obožavamo tvoj humor, Toby, vrlo si
zabavan kad napađaš ljude, pa ipak — bio je zastao
da pročisti grlo — ovo ovdje večeras je, mhm, osjet-
Ijiv skup. Nemoj me krivo shvatiti. N ije da oni ne
mogu prihvatiti malu šalu na svoj račun, ali — sve što
se večeras kaže u ovoj prostoriji — bit će objavljeno
preko novinskih medija điljem svijeta. Naravno, nitko
od nas ne želi da se išta kaže Što bi predsjednika

154
Sjeđinjenih Država ili članove Kongresa učinilo smi-
ješnima. Drugim riječima, želimo da budeš zabavan,
ali ne želimo da ikoga razbjesniš.
— Im ajte povjerenja u mene — nasmiješio se
Toby.
Raščišćeni su tanjuri, i Downey je stajao pređ
mikrofonom: — Gospodine predsjedniče, uvaženi go-
sti, drago mi je što vam mogu predstaviti našeg vodi-
telja programa, jednog od najbistrijih mladih komi-
čara, gospodina Tobyja Templea!
Čuo se uljudan pljesak kad je Toby ustao i otišao
do mikrofona. Pogledao je publiku, a onda se okrenuo
predsjeđniku Sjedinjenih Država.
Predsjednik je bio jednostavan domaći čovjek. Nije
vjerovao u ono što je nazvao diplomacijom u cilin-
dru. — Narod narodu — bio je rekao u govoru cije-
loj naciji — to je ono što trebamo. Moramo se lišiti
oslanjanja na kompjutere i početi ponovno vjerovati
svojim instinktima. Kada sjedam s glavarima stranih
sila, volim pregovarati po vlastitim instinktima. —
To je postalo fraza.
Sada je Toby pogledao predsjednika Sjedinjenih
Država i rekao glasom koji je prigušivao ponos: —
Gospodine predsjedniče, ne mogu vam reći koliko je
za mene uzbuđljivo što sam ovdje gore na istom po-
diju s čovjekom koji dupetom drma svijetom.
Jedan dug trenutak zaprepaštene tišine, a onda
se pređsjednik nakesio, nasmijao iz svega grla, a pu-
blika je odjednom prasnula u smijeh i pljesak. Od tog
trenutka Toby nije mogao pogriješiti. Napao je šena-
tore u dvorani, Vrhovni sud, štampu. Obožavali su to.
VriŠtali su i urlali je r su znali da Toby. nije zapravo
ozbiljno mislio ni jednu riječ od svega onoga što je
rekao. Bilo je neodoljivo zabavno čuti te uvrede iz
usta ovog đječačkog, nevinog lica. Te je večeri bilo
prisutno i nekoliko stranih ministara. Toby ih je oslo-
vio besmislenom verzijom njihovih vlastitih jezika koji
su zvučali tako stvam o da su kimali glavama slažući
se. Bio je učeni idiot i verglao je besmislice koje su
ih slavile, kudile, a značenje njegovog bjesomučnog

155
brbljanja bilo je tako jasno da je svaka osoba u pro-
storiji razumjela što Toby govori.
Aplaudirali su mu stojeći. Predsjednik je prišao
Tobyju i rekao: — Ovo je bilo sjajno, stvarno sjajno.
Priređujemo večedcu u Bijeloj kući u ponedeljak
navečer, pa bih bio sretan, Toby, da ...
Slijedećeg dana sve su novine pisale o uspjehu
Tobyja Templea. Posvuda su se navodile njegove pri-
mjedbe. Zamolili su ga da bude zabavijač u Bijeloj
kući. Ondje je bio još veća senzacija. Značajni pozivi
počeli su pristizati sa svih strana. Toby je nastupao u
londonskom Pallađiumu, dao je posebnu predstavu za
kraljicu, zamolili su ga da u dobrotvom e svrhe ravna
simfonijskim orkestrima i da nastupa u Odboru za
nacionalnu umjetnost. Ćesto je igrao golf s predsjed-
nikom, a u Bijelu kuću zvali su ga neprekidno na
večere. Toby je upoznao zakonodavce, guvemere i
šefove najvećih američkih korporacija. Sve ih je vri-
jeđao, i što ih je više napadao, to su biii ushićeniji.
Uživali su u Tobyjevoj prisutnosti, đopuštali da svojom
jetkom duhovitošću napada njihove goste. Tobyjevo
prijateljstvo postalo je simbol prestiža u kulturnim
kmgovima.
Ponude koje su stizale bile su fenomenalne. Clif-
ton Lawrence bio je zbog njih jednako uzbuđen kao
i Toby, a Cliftonovo uzbuđenje nije uopće bilo pove-
zano s poslom ili novcem. Toby Temple je bilo nešto
najdivnije što mu se dogodilo tijekom godina jer se
osjećao kao da mu je Toby sin. Na Tobyjevu karijem
utrošio je viŠe vremena nego na bilo koga dmgog
od svojih klijenata, ali se isplatilo. Toby je marljivo
radio, usavršio je svoju nađarenost tako da je blje-
štala poput dijamanta. A bio je zahvalan i plemenit,
nešto što je bilo rijetko u ovom poslu.
— Žele te svi vrhunski hoteli u Vegasu — rekao
je Clifton Lawrence Tobyju. — Novac nije u pitanju.
Žele te, točka. Na stolu imam scenarije iz »Foxa«,
»Universala«, »Pan-Pacifica« — sve same glavne uloge.
Možeš na turneju po Evropi, možeš gostovati gdje gođ
želiš, ili možeš imati vlastiti televizijski show na bilo

156
kojoj mreži. Preostat će ti još uvijek dosta vremena
da radiš u Vegasu i snimiš jedan film godišnje.
— Koliko bih mogao zaraditi vlastitim televizij-
skim showom?
— Mislim đa ih mogu nagnati na deset tisuća
tjedno za jednosatni šareni program.
— Morat će nam dati stalne dvije godine, možda
tri. Ako su dovoljno na te zagrizli, ući će.
Likujući Toby se zavalio na kauč. Deset tisuća po
nastupu, recimo četrdeset nastupa godišnje. U tri go-
dine to će prijeći milijun dolara, a samo zato što će
svijetu govoriti što o njemu misli. Pogledao je Clif-
tona. Mali je agent nastojao da djeluje hladno, ali
Toby je mogao prim ijetiti da je. Clifton zagrizao.
Želio je da Toby sklopi ugovor s televizijom. Zašto
ne? Clifton bi pokupio sto đvađeset tisuća dolara
provizije za Tobyjevu nadarenost i znoj. Da li Clifton
stvarno zaslužuje toliki novac? On nikad nije morao
vući svoju starku po prljavim malim klubovima, niti
je pijana publika na njega bacala prazne pivske boce,
niti je morao ići pohlepnim šarlatanima po bezimenim
selenđrama da liječi trišu, jer su jedine djevojke koje
su mu bile dostupne bile nalarfane drolje oko jazbina.
Sto je Clifton Lawrence uopće znao o sobama po ko-
jima jure žohari, o masnim splačinama i o beskonač-
noj procesiji cjelonoćnih autobusnih putovanja od
jedne paklene rupe đo druge? Nikada to neće moći ra-
zumjeti. Jedan je kritičar nazvao Tobyja čovjekom
koji je uspio preko noći, a Toby se glasno nasmijao.
Sada je, sjedeći u uredu Cliftona Lawrencea, rekao: —
Želim vlastiti televizijski show.

Šest tjedana kasnije potpisan je ugovor s »Con-

solidated Broadcastingom«.
— Televizijska mreža želi da neki studio pokrije
financijski deficit — rekao je Clifton Lawrence To-
byju. — Sviđa mi se ta ideja je r je mogu pretvoriti
u ugovor za film.
— K o ji to studio?
— »Pan-Pacific«.

157
 Toby se namrštio. — Sam VVinters?
— Točno. Po mojem, on je najbolji šef studija u
čitavom ovom poslu. Uz to posjeduje i prava koja bih
želio da ti dobiješ — »Dečko ide na Zapad«.
Toby je rekao: — Bio sam u vojsci s Wintersom.
U redu. N o on mi je dužan. Goni frajeral

Clifton Lawrence i Sam Winters nalazili su se u

sauni rekreacione dvorane u »Pan-Pacific« studiju i
udisali topli zrak koji je mirisao po eukaliptusu.
— T o je život! — uzdahnuo je mali agent. —
Komu još treba novac!
Sam se nacerio. — Zašto ovako govoriš kad se
pogađamo, Cliff?
— N e želim sve pokvariti, dragi dečko.
— Čujem da si za Tobyja Templea sklopio ugovor
kod »Consolidated Broadcastinga«.
— N-da. Najveći ugovor koji su ikad sklopiii.
— Odakle ćeš namaći pokriće đeficita za taj show?
— Zašto, Sam?
— Moglo bi nas zanimati. Mogao bih čak uskočiti
s ugovorom za film. Upravo sam kupio komediju
»Dečko ide na Zapad«. Još nije objavljena. Mislim da
bi Toby bio savršen za to.
Clifton Lawrcnce se namrštio i rekao: — Sranje!
Da sam to bar znao ranije, Sam. Sklopio sam ugovor
s MGM-om.
— Jeste li već potpisali?
— Pa, praktički da. Dao sam im riječ ...
Dvadeset minuta kasnije Clifton Lawrence je za-
ključio unosan sporazum za Tobyja Templea po ko-
jem će »Pan-Pacific Stuđio« biti producent »Toby
Temple showa« i dati mu glavnu ulogu u filmu »Dečko
iđe na Zapad«.
Pregovori su se mogli nastaviti i dalje, ali je u
sauni postalo nepođnošijivo vruće.

Jedna od odredbi ugovora bila je da se Toby

Temple ne mora pojavljivati na probama. Tobyjev

158
tlubler radit će s gostujućira zvijezđama u skečevima
i plesnim točkama, a Toby će se. pojaviti na glavnoj
probi i snimanju. Na taj način moći će svoju ulogu
odigrati svježe i uzbudljivo-
Poslije podne na dan prem ijere showa, u rujnu
1956. godine, Toby je ušao u kazalište u Vine Streetu,
gdje se snimao show, sjedio je i promatrao probu.
Kad je bila gotova, zamijenio je svoga dublera. Ođ-
jednom je kazalište bilo naelektrizirano. Show je oži-
vio, pucketao i iskrio. A kad je te večeri snimljen
i emitiran, promatralo ga je četrdeset milijuna ljudi.
Kao da je televizija bila stvorena za Tobyja Templea.
U krupnom planu bio je još zanosniji, svatko je po-
želio da Toby buđe u njegovoj dnevnoj sobi. Show
je bio trenutačan uspjeh. Skočio je na prvo mjesto
po Nielsenovoj ljestvici i ondje se čvrsto ukopao. Toby
Temple nije više bio zvijezda.
Postao je superzvijezda.

159
 20 .
Hollywood je bio uzbudljiviji nego što je Jill
Castle sanjala. Pošla je na. razgledavanje i vidjela iz-
vana kuće filmskih zvijezda. I znala je da će jednoga
dana imati krasnu kuću u Bel-Airu ili na Beverly
Hillsu. U međuvremenu je živjela u starom pansionu,
ružnoj dvokatnoj drvenoj zgradi, preinačenoj u još
ružniju kuću s dvanaest sićušnih soba za iznajmlji-
vanje. Njena je soba bila jeftina, što je značilo da je
mogla razvući dvije. stotine dolara koje je bila ušte-
djela. Kuća se nalazila na Bronsonu, nekoliko minuta
od Hollywooda i Vine Streeta, srca Hollywooda, i bila
je na dohvat ruke filmskim studijima.
Još je nešto u toj kući privlačilo Jill. Tu je živjelo
tucet stanara, i svi su oni ili nastojali đospjeti na
film, ili su radili u filmovima kao statisti ili glumci
sporednih uloga, ili su se povukli iz toga posla. Stare
lafice lelujale su po hodnicima u požutjelim haljinama
i s viklerima, u izlizanim kostimima, s oguljenim
cipelama koje se više nikad neće laštiti. Stanari su
djelovali istrošeno, čak više nego staro. U zajedničkoj
dnevnoj sobi s trošnim i rasklimanim namještajem
svi su se oni navečer skupljali đa tračaju. Svatko je
Jill đavao savjete, a većina tih naputaka bila je kon-
tradiktorna.

160
 — Da đospiješ na film, đraga, trebaš si naći jed-
nog AR-a kojem ćeš se svidjeti. — To jo j je rekla
dama kiselog lica, nedavno otpuštena iz jedne tele-
vizijske serije.
— što je to AR? — upitala je Jill.
— Asistent režisera. — Tonom u kojem se osječalo
sažaljenje prema Jillinom nepoznavanju: — i o je onaj
koji unajmljuje šljakere.
Jill je bila previše zbunjena da upita što su to
»šljakeri«.
— Ako mene pitaš za savjet, nađi si nekog za-
gorjelog šefa za dodjelu uloga. AR te može upotrijebiti
samo na svojem filmu. Šef za dodjelu uloga može te
strpati u sve. — Ovo od bezube žene koja mora da
je imala osamdeset godina.
— N-da. Većinom su pederi. Proćelavi karak-
tem i glumac.
— U čemu je razlika? Hoću reći, ako se time
netko lansira? — gorljivi mladić s naočalama koji je
žudio za tim da postane pisao.
— A što mislite da počnem kao statist? pitala
je Jill. — Centralna služba za uloge...
— Ni ne sanjaj. Knjige Centralne službe za uloge
su zatvorene. Neće te ni upisati ako nisi specijalna.
— Op-oprostite, što to znači specijalna?
— Pa, na primjer, ako si invalid. To nosi tri-
deset osam dolara pedeset osam centi, umjesto uobi-
čajenih dvadeset jedan, peđeset. Ui ako imaš svečanu
odjeću ili znaš jahati, onda možeš dobiti dvadeset
osam, trideset tri. Ako znaš kako se dijele karte ili
barata štapom na kockarskom stolu, to je dvadeset
osam, trideset tri. Ako znaš igrati ragbi ili bejzbol, to
se plaća trideset tri, pedeset osam, isto kao i invalidu.
Jašeš li devu ili slona, to je pedeset pet, devedeset
četiri. Poslušaj me i prekriži statiranje. Id i za spored-
nim ulogama.
— Nisam siguma da znam u čemu je razlika —
priznala je Jill.
— Sporedni glumac dobije bar jednu rečenicu.
Statistima nije dopušteno razgovarati, osim u zbom.

11 Stranac u ogledalu 161

 — Što ii zboru?
— U zboru — u zboru za stvaranje zvučne kulise.
— Prvo Što moraš nabaviti jest agent.
— Kako da ga nađem.
— Popisani su u »Screen Actoru«. To je časopis
koji izdaje Udruženje filmskih glumaca. Imam jedan
primjerak u svojoj sobi. Donijet ću ga.
Svi su oni zajedno s Jill razgledaii popis agenata
i napokon ga saželi na tucet manjih imena. Po općem
mišljenju, Jill neće imati priliku kod veće agencije.
Oboružana popisom, Jill je počela obilaziti agente.
Prvih šest agenata nije s njom htjelo ni razgovarati.
Naletjela je na sedmoga baš kad je odlazio iz svojeg
ureda.
— Oprostite — rekla je Jill. — Tražim agenta.
Na trenutak ju je promotrio pa rekao: — Da vi-
dimo vaš portfelj.
Bijelo je piljila u njega. — M oj što?
— Mora da ste se upravo iskrcali iz autobusa.
U ovom gradu ne možete operirati bez knjige. Napra-
vite nekoliko fotografija. Različite poze. Seksi. Cice i
guzu.

Jill je pronašla fotografa u Culver Cityju nedaleko

od »David Selznick Studiosa«, koji jo j je napravio
portfelj za trideset i pet dolara. Tjedan dana kasnije
pođigla je fotografije i bila njima vrlo zadovoljna.
Izgledala je divno. Sva njena raspoloženja kamera je
uhvatila. Bila je zamišljena . . . ljuta. Zaljubljena, seksi.
Fotograf je slike umetnuo u knjigu slobodnih celo-
fanskih stranica.
— Ovdje naprijed — objasnio je — stavite dokaze
o svojoj glumačkoj sposobnosti.
Dokaze. To je bio slijedeći korak.
U naredna dva tjedna Jill je obišla, ili pokušala
obići, sve agente sa svog popisa. N i jedan od njih nije
ni izdaleka bio zainteresiran. Jeđan jo j je rekao: —
Pa bili ste jučer ovdje, medena.
Odmahnula je glavom: — Ne, nisam bila.

162
 — Pa, bila je ista kao i vi. U tome i jest problem.
Sve vi izgleđate kao Elizabeth Taylor, Lana Turner i
Ava Gardner. Da u bilo kojem drugom gradu pokuša-
vate doći do namještenja u bilo kojem drugom poslu,
svi bi se otimali za vas. Lijepi ste, seksi, i imate sjajnu
figuru. Ali u Hollywoodu je izgled roba slabe prođe.
Lijepe djevojke stižu ovamo iz cijelog svijeta. Nastupa-
le su kao glavne zvijezde u školskim komadima, ili
pobjeđivale na natječajima za ljepotice, ili su im mla-
dići rekli da trebaju na film i, zuuum, evo ih! Jate se
ovdje u tisućama i sve su iste. Vjerujte mi, medena,
bili ste ovdje jučer.

Stanari su pomogli Jill da napravi nov popis age-

nata. Njihovi su uredi bili manji i nalazili su se u
jeftinijoj četvrti, no rezultati su bili isti.
— Vratite se kad budete imali nekog glumačkog
iskustva, mala. Zgodnički ste, i što se mene tiče, mogli
biste biti najsjajnija nakon Garbo, ali ne mogu gubiti
vrijeme da to ustanovim. Idite i pribavite filmske
svjeđodžbe, pa ću vam biti agent.
— Kako da dođem do filmske svjedodžbe ako mi
nitko ne da posao?
Kimnuo je: — M-da. To i jest problem. Mnogo
sreće.

Na Jillinom popisu preostala je još samo jedna

agencija koju jo j je preporučila neka djevojka pokraj
koje je sjedila u »M ayflower Coffee Shopu« na Holly-
wood Boulevardu. »Dunning Agency« nalazila se u ma-
lom bungalovu, dalje od Cienege u četvrti vila. Jill je
telefonirala da ugovori sastanak, a neka jo j je žena
rekla da dođe u šest sati.
Našla se u malom uredu koji je nekoć bio nečija
dnevna soba. Unutra je bio stari oštećeni pisaći stol,
zatrpan papirima, kauč od umjetne kože skrpan bije-
lim flasterima i tri stolca od trske, razbacana po sobi.
Visoka, krupna žena kozičava lica izašla je iz jedne
druge prostorije i rekla: — Dobar dan. Izvolite?
li* 163
 — Ja sam Jill Castle. Imam ugovoren sastanak s
gospodinom Dunningom.
— S gospodicom Dunning — rekla je žena. — To
sam ja.
— O — rekla je iznenađena Jill — oprostite, misli-
la s a m ...
Ženin smijeh bio je, topao i prijateljski. — N ije
važno.
A li jest vazno, pomislila je Jill preplavljena iznena-
dnim uzbuđenjem. Zašto joj se to ranije nije dogodilo?
Žena agent. Netko tko je prošao kroz sve te traume,
netko tko će razumjeti što je to za mlađu djevojku
koja istom počinje. Bit će naklonjenija nego što to
može biti ikoji muškarac.
— Vidim da ste donijeli svoju portfelj — govorila
je gospođica Dunning. — Smijem li ga pogledati?
— Svakako — rekla je Jill. Uručila jo j ga je.
2ena je sjela, otvorila portfelj, počela okretati stra-
nice kimajući u znak odobravanja. — Fotogenični ste.
Jill nije znala što da kaže. — Hvala vam.
2ena je proučavala sliku Jill u kupaćem kostimu.
— Imate dobru figuru. To je važno. Odakle ste?
— Iz Teksasa. Iz Odesse.
— Koliko ste već u Hollywoodu?
— Otprilike dva mjeseca.
— Kod koliko ste već agenata bili?
Na trenutak je Jill bila u iskušenju da slaže, ali u
očima one žene nije bilo ničeg drugog osim sućuti i
razumijevanja.
— Kod tridesetak, čini mi se.
Žena se nasmijala. — Tako ste na kraju đospjeli
do Rose Dunning. Mogli ste proći i gore. Ja nisam
MCA ili W illiam Morris, ali ja svojim ljudima nalazim
posao.
— Nemam nikakvog glumačkog iskustva.
Žena je klimnula bez iznenađenja. — Da imate, bili
biste kod MCA ili Williama Morrisa. Ja sam svojevrsna
međustanica. Pomognem start nadarenoj dječurliji, a
onda mi ih preotmu velike agencije.

164
 Prvi put u nekoliko tjedana Jill je počela osjećati
tračak nade. — M-m-misIite li da bi vas zanimalo da
vodite mene? — upitala je.
Žena se nasmiješila. — Imam klijenata koji rađe,
a nisu ni upola tako zgodni kao što ste vi. Mislim da
vas mogu ubaciti u posao. To je jedini način na koji
ćete uopće steći iskustvo, zar ne?
Jill se užarila od zahvalnosti.
— S ovim prokletim gradom je muka zato što ova-
kvoj djeci kao što ste vi ne daje šansu. Svi studiji
vrište da im očajnički trebaju novi talenti, a onda
podižu visoki zid i nikoga ne pripuštaju. No prijeći
ćemo mi njih. Znam tri stvari za koje biste vi mogli
biti sposobni. Za limunadu u dnevnom programu, ro-
lu u filmu Tobyja Templea i ulogu u novom filmu
Tcssie Brand.
U Jillinoj se glavi sve okretalo. — Ali bi li o n i . . . ?
— Ako vas ja preporučim, uzet će vas. Ne šaljem
klijente koji nisu dobri. To su tek sporedne uloge,
shvatite, ali to će biti početak.
— Ne mogu vam reći koliko bih vam bila zahvalna
— rekla je Jill.
— Mislim da ovdje imam scenarij za takvu limu-
nadu. — Rose Dunning se nespretno osovila, izvlačeći
se iz naslonjača, i otišla u drugu sobu mahnuvši Jill
da je slijedi.
Ta je soba bila spavaća soba s bračnim krevetom
u kutu pođ prozorom i metalnim ormarom za kartote-
ku u drugom kutu. Rose Dunning se odgegala do karto-
teke, otvorila ladicu, izvukla scenarij i donijela ga Jill.
— Evo ga. š e f za dodjelu uloga je moj dobar
prijatelj, i ako s ovim prođete, stalno će vam davati
posao.
— Proći ću — obećala je Jill revno.
Žena se nasmiješila i rekla: — Naravno, ne mogu
onamo poslati mačka u vreći. Biste li mi to htjeli
pročitati?
— Naravno. Kako da ne.
Žena je otvorila scenarij i sjela na krevet. — Pro-
čitajte ovaj prizor.

165
 Jill je sjela na krevet do nje i zavirila u scenarij.
— Vaš lik je Natalie. Ona je bogatašica koja se
udala za slabića. Odlučiia se rastati od njega, a on je
ne pušta. Ovđje upadate.
Jill je brzo preletjela prizor. Da je barem imala
priliku prostudirati scenarij preko noći, ili samo jedan
sat. Bilo jo j je strahovito stalo da ostavi dobar dojam.
— Spremni?
— M-m-mislim — rekla je Jill. Sklopila je oči i
nastojala misliti poput svog lika. Bogata žena. Poput
majki njenih prijateljica s kojima je odrasla, ljudi koji
su smatrali samim po sebi razumljivo da imaju sve
što požele, vjerujući da ostali ljuđi postoje samo zbog
njihove udobnosti. Sve bjelosvjetske Cissy Toppings.
Otvorila je oči pogledala tekst i počela čitati: — Hoću
s tobom razgovarati, Peter ...
— Ne može li to pričekati? — Rose Đunning je
čitala drugu ulogu.
— Bojim se da se s tim već previše dugo čeka. Hva-
tam avion za Reno danas poslije podne.
— Tek tako?
— Ne. Pokušuvam uhvatiti taj avion već pet godi-
na, Peter. Ovaj put ću uspjeti.
Jill je osjetila kako ruka Rose Dunning tapša njeno
bedro. — Jako dobro — rekla je Rose s odobravanjem.
— Nastavite čitati. — Ostavila je ruku na Jillinoj nozi.
— Tvoj je problem u tome što još nisi odrastao.
Još uvijek se igraš. No, odsađ ćeš se morati igrati sam.
Ruka Rose Dunning milovala joj je bedro. Bilo je
to neugodno. — Fino. Nastavite — rekla je.
— Neću da više ikad pokušaš stupiti u vezu sa
mnom. Je li to sasvim jasno?
Ruka je milovala Jill brže, pomičući se prema
njenim preponama. Jill je ispustila scenarij i pogleda-
la Rose Dunning. Ženino se lice žarilo, a pogled joj je
bio staklen.
— Nastavite čitati — rekla je promuklo.
— Ne-ne mogu — rekla je Jill. — Ako v i ...
Ženina se ruka počela pomicati brže. — To je zato
da vas uvedem u raspoloženje, draga. To je borba spo-

166
lova, znate. Želim u vama osjetiti seksualnost. — Njena
je ruka sada čvrće pritiskala pomičući se prema Jilli-
nim nogama.
— Ne! — Jill se digla na noge dršćući. Slina je
kapala iz kutova ženinih usta. — Budi dobra prema
meni, i ja ću biti dobra prama tebi. — Glas joj je
bio molećiv. — Dođi ovamo, zlato. — Ispružila je ruke
i pokušala je ščepati, a Jill je istrčala iz ureda.
Na ulici je povratila. Pa i onda kad su grčevi pre-
stali i kad sc želudac smirio, nije se osjetila bolje.
Ponovo se javila glavobolja.
N ije bilo pošteno. Glavobolje nisu bile njene. Pri-
padale su Josephini Czinski.

U slijedećih petnaest mjeseci Jill Castle je postala

punopravni član Preživjelih, plemena ljudi na rubu
show businessa koji su godine, a ponekad i cijeli život,
proveli u nastojanju da upadnu u Business radeći pov-
remeno i druge poslove. Činjcnica što su povremeni
poslovi ponekad trajali deset do petnaest godina nije
ih obeshrabrivala.
Drevna plemena nekoć su sjedila oko logorskih
vatri i pripovijedala sage o hrabrim djelima, a i preži-
vjeli su sjedili uokolo Schwabova đrug-storea i prepri-
čavali junačke pripovijesti o show businessu služeći se
Šalicama hladne kave dok su razmjenjivali posljednje
interne tračeve. B ili su izvan Businessa, pa ipak, na
neki neobjašnjiv način, bili su na samom bilu tog posla.
Mogli su vam reći koja će zvijezđa biti zamijenjena,
koji je producent uhvaćen da spava sa svojim režise-
rom, koji će se šef mreže uskoro uzdići. Te su stvari
znali prije svih drugih zahvaljujući svojoj osobitoj
vrsti prašumskih bubnjeva. Jer Business je bo prašu-
ma. U tom pogledu nisu imali iiuzija. Njihove su iluzije
ležale u drugom smjeru. M islili su da će moći naći
načina da probiju vrata studija, da prijeđu zidove
kompanija. Bili su umjetnici, bili su Odabrani. Holly-
wood je bio njihov, Jerihon, a Jošua će zatrubiti u svo-
ju zlatnu trubu i golema će se vrata pređ njima sru-

167
šiti, a njihovi će neprijatelji biti uništeni. I gle, magi-
čni štap Sama Wintersa će se pomaknuti, oni će nositi
srebme haljine i biti filmske zvijezđe i odonda će ih
obožavati zahvalna publika. Amen. Kava kođ Schwa-
ba bila je opojno sakramentsko vino, a oni su bili
uoenici budućnosti koji su se zbijali zbog udobnosti,
utopljavali jedan dmgoga svojim snovima, na samom
rubu uspjeha. Poznavali su nekog pomoćnika režisera
koji im je kazao za nekog producenta koji je rekao
nekom odgovomom za uloge, a koji je opet obećao, i
svake sekunde stvamost bi im mogla đopasti šaka.
U međuvremenu su radili po samoposluživanjima,
garažama, kozmetičkim salonima i praonicama automo-
bila. Živjeli su unutar svojih krugova, vjenčavali se
unutar njih i razvodili i nikad nisu prim ijetili kako ih
vrijeme iznevjerava. Nisu bili svjesni novih bora ni
prosijeđih sljepoočica, kao ni činjenice da im je trebalo
dodatnih pola sata ujutro da se našminkaju. Postali su
odležani a da nisu bili upotrijebljeni, zastarjeli a da
nisu sazreli, prestari za karijem u plastičnoj industri-
ji, prestari da rađaju djecu, prestari za one uloge
mladih za kojima su nekoć toliko čeznuli.
Sada su bili karakterni glumci. Ali su i dalje
sanjali.
Mlađe i zgodne djevojke dizale su ono što su nazi-
vali novac iz madraca.
— Zašto slamati starku na nekom poslu od devet
do pet kad morate samo leći na leđa nekoliko minuta
i pokupiti lakih dvadeset dolara? Samo đotle dok vas
ne nazove vaš agent.
Jill to nije zanimalo. Njen jedini interes bila je
njena karijera. Sirota Poljakinja nikad se neće moći
udati za nekog Davida Kenyona. To je sada znala. No
Jill Castle, filmska zvijezda, mogla je imati svakoga i
sve što je poželjela. Ako jo j to ne uspije, ponovno će
se preobraziti u Josephine Czinski. To ona nikađa neće
dopustiti.

Prvi svoj glumački posao Jill je dobila preko

Harriete Marcus, jedne od Preživjelih, čiji je treći bra-

168
tić imao bivšeg šogora drugog asistenta režisera u tele-
vizijskoj medicinskoj seriji, koja se snimala u »Uni-
versal Studiosu«. Suglasio se s time da Jill đade prili-
ku. Uloga se sastojala od jedne rečenice, za koju je
Jill trebala dobiti pedeset sedam dolara, uz odbitak
socijalnog osiguranja, te uz uskratu poreza i doprino-
sa za starački dom filmskih radnika. Jill je trebala
igrati ulogu bolničarke. Prema scenariju, trebala se
nalaziti u bolničkoj sobi uz krevet pacijenta i m jeriti
puls kad dođe liječnik.
LIJE C N IK : »Kako mu je sestro?«
BOLNIČARKA: »Bojim se, ne osobito, doktore.«
I to je bilo sve.
Jill je dobila jednu jedinu šapirografiranu stranicu
iz scenarija, i to u ponedjeljak poslije podne, a rečeno
joj je da se na Šminkanje javi u šest sati slijedećeg
jutra. Stotinu je puta ponovila prizor. Žalila je što jo j
kompanija nije dala cijeli scenarij. Kako su mogli od
nje očekivati da otkrije kakav je to lik iz jeđne jedine
stranice? Jill je pokušala analizom doći do toga
kakva bi žena mogla biti ta bolničarka? Je li bila udata?
Neudata? Mogla je biti potajno zaljubljena u liječnika.
Ili su možda imali neku avanturu i sad je s tim bilo
gotovo? Kako se odnosila prema pacijentu? Je li joj
bila mrska pomisao o njegovoj smrti? Ili bi smrt bila
blagoslov?
— Bojim se, ne osobito, doktore. — Nastojala je
glasom izraziti zabrinutost.
Pokušala je ponovno. — Bojim se, ne osobito,.
doktore.
Panično, on će umrijeti.
— Bojim se, ne osobito, doktore. — Optužujući.
Bila je to liječnikova pogreška. Da nije bio odsutan
sa svojom Ijubavnicom...
Jill je cijele noći ostala budna radeći na ulozi, pre-
više napeta da bi mogla spavati, ali ujutro, kad se ja-
vila u studio, osjećala se ushićenom i živahnom. Još je
bio mrak kad je stigla do portirnice na Lankershim
Boulevardu u automobilu koji jo j je posudila prijate-

169
ljica Harriet. Rekla je portiru svoje ime, on ga je
potražio na popisu i mahnuo jo j da uđe.
— Studio sedam — rekad je, — Dva bloka dolje,
zatim desnO.
Na popisu je bilo njeno ime. »Universal Studios«
je očekivao nju. Bilo je to kao u nekom divnora snu.
Dok se Jill vozila prema studiju, zaključila je da će
0 svojoj ulozi morati porazgovarati s režiserom, da če
mu morati dati do znanja da je sposobna pružiti bilo
koju interpretaciju koju on želi. Zaustavila se na veli-
kom parkiralištu i ušla u studio sedam.
Studio je bio prenatrpan ljudima koji su hitro
pomicali svjetla, nosili električnu opremu, namještali
kameru, davali naloge stranim jezikom koji nije ra-
zumjela. — Daj mi zasjenjeni reflektor i dodaj bru-
tus . . . daj mi difuzor . . . zgasni malu ...
Jill je stajala i promatrala, upijala prizore, mirise
1 zvukove show businessa. Ovo je bio njen svijet, njena
budućnost. Naći će načina da impresionira režisera,
da mu pokaže kako je ona nešto osobito. On će je
htjeti upoznati kao osobu, ne samo kao jednu od
glumica.
Drugi asistent režisera natjerao je Jill i desetak
drugih glumaca do garderobe, gdje su jo j dali bolni-
čarsku uniforrau i poslali je natrag na pozornicu, gdje
su je našminkali zajedno sa svim drugim sporednim
glumcima u kutu ateljea. čim su s njom završili, po-
mocnik režisera izviknuo je njeno ime. Požurila je do
kulise bolničke sobe, gdje je režiser stajao blizu ka-
mere i razgovarao sa zvijezdom serije. Zvijezda se
zvala Rod Hanson, a glumio je kirurga punog sućuti
i mudrosti. Kad im se Jill približila, Rod Hanson je
govorio: — Imam njemačkog ovčara koji može prdnuti
bolji dijalog nego što je ovo sranje. Zašto mi teksto-
pisci nikad ne mogu dati neki karakter, za Krista
Boga!
— Rod, na programu smo već pet godina. Nemoj
poboljšavati hit. Publika te ljubi ovakvog kakav si.
Kamerman je pristupio režiseru. — Sve upaljesno,
šefe.

170
 — Hvala, H al — rekao je režiser. Okrenuo se Rodu
Hansonu. — Možemo li ovo napraviti, mali? Diskusiju
ćemo završiti kasnije.
— Jednoga ću dana obrisati guzicu ovim studi-
jem — odbrusio je Hanson i otišao.
Jill se okrenula režiseru koji je sad bio sam.
To je bila prilika da porazgovara o interpretaciji svoje
uloge, a da mu pokaže kako je razumjela njegove
probleme i kako je ovdje da mu pomogne da ovaj
prizor ispadne sjajno. Toplo i prijateljski mu se
osmjehnula. — Ja sam Jill Castle glumim bolni-
čarku. Mislim da ona stvarno može biti zanimljiva i
imam nekoliko ideja o tome kako ...
Ođsutno je kimnuo glavom i rekao: — Tamo uz
krevet — te otišao da popriča s kamermanom. Jill je
stajala i zaprepašteno zurila za njim. Drugi pomoćnik
režisera, bivŠi šogor trećeg Harrietinog bratića, do-
jurio je do Jill i rekao prigušenim glasom: — Zaboga,
zar me nisi čula. Tamo uz krevet!
— Željela sam ga pitati...
— Ne prdi! — prošaputao je bijesno. — Ćisti se
onamo!
Jill je prišla pacijentovom krevetu.
— U redu — smirite se, svi. — Pomoćnik režisera
pogledao je režisera. — Želite li probu, šefe?
— Za ovo? Snimajmo.
— Dajte nam znak. Smjestite se, svi, lijepo i mir-
no. Snimamo. Idemo!
Jill je s nevjericom slušala zvuk zvona. Izbezum-
ljeno je pogledala prema režiseru želeći ga upitati kako
bi on htio da ona protumači prizor, kakav je njen od-
nos prema samrtniku, što će . . .
Jeđan je glas poviknuo: — Akcija!
Svi su s iščekivanjem zurili u Jill. Pitala se bi li
se usudila zamoliti ih da na trenutak zaustave kameru
kako bi mogla porazgovoriti o prizoru i . . .
Režiser je zaurlao: — Isuse Kriste! Bolničarka!
Ovo nije mrtvačnica, ovo je bolnica. Izm jerite md! Jjb-
kleti puls prije nego što umre od starostil;.
 Jill je bojažljivo pogledala u krug jasnih svjetala
oko sebe. Duboko je uzdahnula, podigla bolesnikovu
ruku i mjerila mu puls. Ako jo j već ne žele pomoći,
morat će interpretirati prizor na svoj način. Bolesnik
je bio lijecnikov otac. N jih su se dva svađali. Otac
je stradao u nesreći, i liječnika su upravo obavijestili
o tome. Jill je podigla pogled i vidjela kako jo j se
približava Rod Hanson. Pristupio jo j je i rekao. —
Kako mu je, sestro?
Jill je pogledala u liječnikove oči i u njima proči-
tala zabrinutost. Željela mu je reći istinu — njegov
otac umire i prekasno je da izglade svađu. A ipak mu
je morala to iznijeti na takav način da ga to ne
uništi i . ..
Režiser se derao: — Sijeci! Sijeci! Prokletstvo,
ona idiotkinja ima jednu jedinu rečenicu i ne može je
se sjetiti. Gdje ste je samo našli — na žutim strani-
cama?
Jill se okrenula prema glasu koji se derao iz mra-
ka, sva zajapurena od neugodnosti. — Znam — znam
svoju ulogu — rekla je potreseno. — Upravo sam
h tje la ...
— No ako je znaš, zaboga, bi li je htjela izgovo-
riti? U ovoj bi se pauzi mogao provesti vlak. Kad te
pita to jebeno pitanje, odgovori! U redu?
— Samo sam se pitala da li d a . . .
— Idemo ponovno, odmah. Daj nam znak.
— Evo znak. Pažnja. Snimamo.
— Idemo.
— Akcija!
Jilline su noge drhtale. Kao da je ona bila jedina
ovdje kojoj je bilo stalo do prizora. Željela je samo
da ostvari nešto lijepo. Vruća svjetla stvarala su kod
nje vrtoglavicu i osjećala je kako jo j znoj curi niz
ruke uništavajući svježe uškrobljenu uniformu.
— Akcija! Sestro!
Jill se nadvila nad pacijenta i stavila ruku na
njegov bilo. Ako ponovno krivo odigra scenu, nikad
joj više neće dati novu priliku. Pomislila je na Harriet

172
i svoje prijatelje u pansionu i na to što bi jo j oni
rekli.
Liječnik je ušao i prišao jo j: — Kako mu je,
sestro?
Neće više biti jedna od njih. Bit će meta pod-
smijeha. Hollywood je mali grad. Glas se brzo širi.
— Bojim se, ne osobito, doktore.
Ni jedan je drugi studio neće niti pipnuti. Bit će
to njen posljeđnji posao. Bit će to konac svega, cije-
log njenog svijeta.
Liječnik je rekao: — Želim da ovog čovjeka smje-
stite odmah u šok-sobu.
— Dobrol — poviknuo je režišer. — Reži i kopiraj.
Jill jedva da je bila svjesna Ijudi koji su hrlili
pokraj nje počinjući micati kulise kako bi napravili
prostor za novu scenu. Snimila je svoju prvu scenu i
razmišljala o nečem drugom. N ije mogla vjerovati da
je bilo gotovo. Pitala se da li da potraži režisera i za-
hvali mu za priliku koju jo j je dao, ali je on bio
na drugom kraju pozornice i razgovarao s nekim lju-
dima. Drugi asistent režisera pružio jo j je ruku, sti-
snuo je i kazao: — Bila si dobra, mala, samo slijeđeći
put nauči tekst.

Imala je svoj film; imala je svoju prvu svje-

dodžbu.
Ođsada, pomislila je Jill, radit ću stalno.

Slijedeći posao đobila je nakon trinaest mjeseci

u sporednoj ulozi u MGM-u. U međuvremenu je radila
niz građanskih poslova. Postala je mjesna avonska
dama, rađila je za šankom s osvježujućim pićima i
sladoledom i — kratko — vozila je taksi.
Kako jo j je ponestajalo novca, odlučila je da stan
podijeli s Harriet Marcus. Bio je to stan s dvjema
spavaćim sobama, a Harrietina je spavaća soba bila
aktivna i prekovremeno. Harriet je radila u robnoj
kući u centru grada kao mođel. Bila je privlačna dje-

173
vojka, kratke crne kose, cm ih očiju, dječačkog mane-
kenskog tijela i sa smislom za humor.
— Kad dolaziš iz Hobokena — rekla jo j je Har-
riet — najbolje je da imaš smisla za humor.
U početku su Jill pomalo plašile Harrietine hladne
samodostatnosti, ali uskoro je spoznala da je ispod te
uobražene fasade bilo milo, prestrašeno dijete. Ne-
prekidno je bila zaljubljena. Kad ju je Jill upoznala,
Harriet je rekla: — Želim da upoznaš Ralpha. Vjenčat
ćemo se slijedećeg mjeseca.
Nekoliko dana nakon što je Ralph otišao, Harriet
je upoznala Tonyja. Radio je u nekom uvozno-izvoz-
nom poduzeću, i Harriet je bila do ušiju zaljubljena
u njega.
— On je vrlo važna osoba — povjerila se Harriet
Jill. N o netko očito nije tako mislio jer su ga mjeseć
dana kasnije našli u Los Angeles Riveru kako pluta
s jabukom utisnutom u usta.
Alex je bio Harrietina slijeđeća ljubav.
— On je nešto najljepše što si ikad vidjela —
povjerila se Harriet Jill.
Alex je bio zgodan. Odijevao se u skupa odijela,
vozio blistav kabriolet i mnogo vremena provodio na
trkama. Romanca je potrajala sve dok Harrieti nije
počelo ponestajati novaca. Jill je ljutilo to što je Har-
riet imala tako malo razbora u pogleđu muškaraca.
— Nema mi pomoći — priznala je Harriet. — Pri-
vlače me momci koji su u nevolji. Mislim da je to
moj majčinski nagon. — Nakesila se i dodala: — Moja
je mati bila iđiot.
Jill je promatrala kalco procesija Harrietinih za-
ručnika dolazi i odlazi. Bili su tu Nick i Bobby, John
i Raymond, sve dok ih napokon Jiil više nije mogla
slijediti.
Nekoliko mjeseci nakon što su počele zajedno
stanovati, Harriet je objavila da je trudna.
— Mislim da je Leonard — duhovito je primije-
tila — ali znaš — svi su oni isti u mraku.
— Gdje je Leonard?

174
 — U Omahi ili na Okinawi. Uvijek sam bila tra-
Ijava u zemljopisu.
— Što ćeš uČiniti?
— Rodit ću svoje dijete.
Zbog krhka tijela Harrietina je trudnoća postala
očita za nekoliko tjedana, pa je morala odustati od
svog manekenskog posla. Jill je pronašla posao u rob-
noj kući tako da bi mogla izđržavati i sebe i Harriet.
Jednog poslijepodneva kad se vratila s posla, pro-
našla je Harrietinu ceduljicu. Na njoj je pisalo: »Odu-
vijek sam željela da se moje dijete rodi u Hobokenu.
Otišla sam kući svojima. Kladim se da me tamo čeka
jedan divan momak. Hvala na svemu.« U potpisu je
stajalo: »Harriet, opatica.«
Stan je odjednom postao pustinja.

175
 21.
Bilo je to opojno đoba za Tobyja Templea. Imao
je četrđeset dvije godine i svijet je bio njegov. šalio
se s kraljevima i igrao golf s predsjednicima, ali mili-
juni njegovih obožavatelja pivopija nisu mu to zamje-
rali jer su znali da je Toby jedan od njih, njihov
šampion koji muze sve te svete krave, ismijava velike
i moćne, mjerila establishmenta. Ljubili su Tobyja baš
kao što su znali da i Toby ljubi njih.
U svim svojim intervjuima govorio je o svojoj
majci, i ona je svaki put postajala svi sličnija svetici,
Bio je to jedini način na koji je Toby mogao s njom
đijeliti svoj uspjeh.

Toby je stekao krasno imanje u Bel-Airu. Kuća je

bila u tuđorskom stilu, s osam velikih spavaćih soba,
s prostranim stubištem i rukom izrađenim oplatama
iz Engleske. Imala je kino-dvoranu, igračnicu, vinski
podrum, a na terenu je bio veliki bazen, nađstojni-
kova kućica i dvije kućice za goste. Kupio je raskošnu
kuću u Palm Springsu, ergelu trkaćih konja i tri ko-
mičara na kojima se mogao iživljavati. Toby ih je sve
zvao »Mac« i svi su ga obožavali. Posluživali su ga,
vozali ga, nabavljali mu djevojke u svako doba dana
ili noći, putovali s njim, prenosili njegove poruke.

176
što god je gazda poželio, tri Maca su mu uvijek blla
spremna na usluzi. Bili su lude. Nacionalne lude. Toby
je imao četiri tajnice, dvije samo zato da odgovaraju
na golem priiiv pisama obožavatelja. Njegova privatna
tajnica bila je zgodna dvadeset jednogodišnja Sherry,
čija je kosa bila boje meda. Tijelo jo j je modelirao
seksualni manijak, a Toby je zahtijevao da nosi kratke
suknje i ništa ispod njih. To im je uvelike štedjelo
vrijeme.

Premijera prvog filma Tobyja Templea prošla je

izrazito dobro. Sam Winters i Clifton Lawrence bili
su u dvorani. Nakon toga su sva trojica otišla do
Chasena da porazgovaraju o filmu. Toby je uživao u
svom prvom susretu sa Samom nakon sklapanja ugo-
vora. — Bilo bi jeftinije da ste mi odgovorili na tele-
fonske pozive — rekao je Toby i ispričao Samu koliko
ga je pokušavao dobiti.
— Moja zla sreća — rekao je Sam potišteno.
Sada kad su sjedili kod Chasena, Sam se okrenuo
Cliftonu Lawrenceu. — Ako ga cijelog ne progutaš,
volio bih sklopiti novi ugovor za tri filma s Tobyjem.
— Neću ga cijelog pojesti. Nazvat ću te izjutra —
odgovorio je agent Samu. Pogledao je na svoj sat. —
Moram juriti.
— Kamo ćeš? — upitao je Toby.
— Imam sastanak s đrugim klijentima. Imam ja
i drugih klijenata, dragi dečko.
Toby ga je neobično pogledao pa rekao: — Sva-
kako.

Osvrti drugog jutra bili su izvrsni. Svaki je kri-

tičar prorokovao da će Toby Temple biti jednako
velika zvijezda na filmu kao i na televiziji.
Toby je pročitao sve vosvrte, a zatim' nazvao Clif-
tona Lawrencea.
— čestitam, đragi dečko — rekao je agent. —
Jesi li vidio Reporter i Variety? Oni osvrti su prava
Ijubavna pisma.

12 Stranac u ogledalu 177

 — N-da. To je mlađi svježi sir, a ja sam veliki
debeli štakor. Mogu li uopće imati veće zabave od
ovoga?
— Rekao sam ti da ćeš jednoga dana posjedovati
svijet, Toby, i sada je tako. Sav je tvoj. — U agen-
tovom se glasu osjećalo istinsko zadovoljstvo.
— Ciiff, voiio bih porazgovarati s tobom. Možeš
!i đoei ovamo?
— Svakako. Bit ću slobodan u pet s a ti...
— Mislio sam sađa.
Kratko oklijevanje, a onda je CHfton rekao: —
Imam sastanke do ...
— O, ako si previše zauzct, zaboravi. — I Toby
je prckinuo vezu.
Minutii kasnije nazvala je tajnica Cliftona Law-
rencca i rekla: — Gospodin Lavvrence je upravo kre-
nuo na sastanak s vama, gospodine Templc.

Clifton Lawrence jc sjedio na Tobvjevom kauču. —

Zaboga, Toby, znaš da za tebe nikad nisain prezauzet.
Pojma nisma irnao da bi me želio vidjeti danas, jer
inače ne bih ugovorio druge sastanke.
Toby je sjeđio i zurio u njega puštajući ga da
se znoji. Clifton je pročistio grlo pa rckao: — Hajđe!
T i si mi najđraži klijcnt. Jesi li to znao?
A to je bila istina, pomislio je Clifton. Ja sam ga
sivorio. On je m oje đjelo. Vzivam u njegovom uspjeha
isto koliko i on sam.
Toby se osmjehnuo. — Jesam li zaista, Cliff? —
Mogao je vidjeli kako neslaje napetosti u tijelu žu-
strog malog agenta. — Već sam se počeo pitati,
— Što time misliš?
— Imaš toliko klijenata da ponekad mislim da
mi ne posvećuješ dovoljno pažnje.
— N ije istina. Više vremena trošim ...
— Volio bih da radiš samo sa mnom, Cliff.
Clifton se nasmiješio. — ŠaliŠ se.
— Ne. Ozbiljno. — Promatrao je kako je s Clif-
tonovog lica nestalo smiješka. — Mislim da sam do-
voljno značajan da imam vlastitog agenta, a kad kažem

178
vlastitog agenta, ne mislim nekoga tko je previše za-
poslen da bi bio sa mnom jer imu tucet drugih l.juđi
o kojima se mora brinuti. To ti je kao grupni seks,
Cliff. Netko uvijek ostane tvrd o ga ...
Ciifton ga je na trenutak proučavuo, a onda re-
kao: — Smiješaj nam nešto za piće. — Dok je Toby
otišao za bar, Clifton je mirno sjedio i razmišljao.
Znao je u čemu je zapravo problem, a to nije bio
Tobvjev ego ili njegov osjećaj važnosti.
Ticalo se Tobyjeve osamljenosti. Toby je bio naj-
osamijeniji čovjek kojega je Clifton poznavao. Clifton
je promatrao kako Toby kupuje na desetke žena i
kako pokušava raskošnirn darovima kupiti prijatelje.
Nitko se u Tobyjevoj prisutnosti nije mašio eekovne
knjižice. Clifton je jcdnom čuo kako neki muzičar go-
vori Tobyju: — N e moraš kupovati ljubav, Toby. Svi
te ionako vole. — Toby je namignuo pa rekao: — A
zašto riskirati?
Taj glazbenik više nikad nije radio u Tobyjevom
showu.
Toby je od svakoga želio sve. Bio je pohlepan, i
što je više 5-tjecao, to je pohlepa bivala vcća.
Clifton je čuo da je Toby išao u krevet čak s pet-
-šest djevojaka istodobno nastojeći zađovoljiti žud-
nju koja ga je progonila. No, nai'avno, to nije hodalo.
Ono što je Tobv trebao bila je jedna djevojka, a on
je nije našao. Tako se i daJje igrao brojkama.
Imao je očajnićku potrebu da oko njega staino
budu ljudi.
Osamljenost. .Tedino je nije bilo onda kad je Toby
bio pređ publikora, kad je mogao čuti pljesak i osjetiti
Ijubav. Sve je to zapravo vrlo jednostavno, pomisJio
je Clifton. Kad Tooy nije bio na pozomici, svoju je
publiku nosio sa sobom. Uvijek su ga okruživali mu-
zičari, lude, pisci, plesačice, propali komičari i svi
drugi koje je mogao privući u svoju porodicu.
A sada je poželio Cliftona Lawrencea. Cijeloga.
Clifton je radio s đesetak klijenata, ali njihov
ukupni prihod nije bio znatno veći od Tobyjeva pri-
hoda od noćnih klubova, televizije i filmova, je r su

12* 179
ugovori koje je mogao sklopiti za Tobyja bili feno*
menalni. Pa ipak, svoju odluku Clifton nije temeljio
na novcu. Donio ju je zato što je volio Tobyja Tem-
plea, a Toby ga je trebao. Baš kao što je i on trebao
Tobyja. Prisjetio se koliko mu je život bio pust prije
nego što se pojavio Toby. Godinama nije bilo nikakvih
novih izazova. Hranio se starim uspjesima. A sada je
pomislio o naelektriziranom uzbuđenju oko Tobyja,
zabavi, smijehu i dubokom drugarstvu što su ih njih
dvojica dijelila.
Kad se Toby vratio Cliftonu i dao mu piće, ovaj
je podigao čašu na zdravicu i rekao: — Za nas dvo*
jicu, dragi dečko.

Bila je to sezona uspjeha, zabave i slavlja, a

Toby je uvijek bio u tome. Ljudi su od njega očeki-
vali da bude zabavan. Glumac bi se mogao sakriti iza
riječi Shakespearea, Showa ili Molierea, pjevač bi mo-
gao računati s pomoći Gershwina, Rodgersa i Harta
ili Colea Portera. No komičar je bio gol. Njegovo je-
dino oružje bila je duhovitost.
Tobyjeve inprovizacije ubrzo su postale poznate
po cijelom Hollywoodu. Na primanju u čast jednog
starijeg osnivača filmske kompanije netko je upitao
Tobyja: — Je li njemu stvarno đevedeset i jedna go-
dina?
Toby je odgovorio: — N-da. Kad doživi stotu, ras-
polovit će ga na đvojicu po pedeset.
Na nekoj večeri jedne je noći glasoviti liječnik
koji se brinuo o mnogim zvijezdama pričao dug i za-
mršen vic grupici komičara.
— Doktore — zavapio je Toby — nemojte nas za-
bavljati — spasite nas!
Jednog je dana dok je jedna filmska kompanija
radila s lavovima i kad je Toby vidio kako ih pro-
vode, poviknuo: — Kršćani — đeset minuta odmora!

Tobyjeve psine postale su legenđame. Jedan nje-

gov prijatelj katolik otišao je u bolnicu na manju

180
operaciju. Dok se oporavljao, lijepa mlada opatica
zastala je pokraj njegovog kreveta. Pogladila mu je
čelo. — Izgledate tako lijepo i mirno. Tako nježna put.
— Hvala vam, sestro.
Nagnula se preko njega i počela mu poravnavati
jastuke, a dojke su jo j do'dirivale njegovo lice. I pro-
tiv svoje volje jadnom se Čovjeku digao. Kad je sestra
počela poravnavati pokrivače, ruka jo j je skiiznula
preko njega. Bio je bolno ponižen.
—■ Bože dragi — rekla je opatica. — što mi tu
imamo? — I podigla je pokrivače otkrivši penis tvrd
poput stijene.
— Strašno — strašno mi je neugodno, sestro —
promrmljao je. — Ja ...
— Nem ojte da vam bude neugodno. Sjajan je to
kurac — rekla je opatica i počela se spuštati na njega.
Proteklo je šest mjeseci dok čovjek nije saznao
da mu je to Toby namjestio drolju.
Jeđnom kad je Toby izlazio iz lifta, okrenuo se
napuhanom šefu televizijske mreže i rekao: — Usput,
W ill, kako si se uopće mogao izvući od optužbi za
nemoral? — Vrata lifta su se zatvorila, a šef je ostao
u liftu s petero-šestero ljudi koji su zabrinuto. zurili
u njega.
Kad je nastupilo vrijem e da se raspravija o novom
ugovoru, Toby je' uredio da mu se u studio dovede
dresirana puma. Otvorio je vrata Wintersovog ureda
baš kad je Sam bio usred jednog sastanka.
— Moj agent želi s tobom razgovarati — rekao
je Toby. Gurnuo je pumu u ured i zatvorio vrata.
Kad je Toby kasnije pripovijedao tu zgodu, rekao
je: — Trojica momaka u onom uredu samo što nisu
dobila srčani napad. Trebalo im je mjesec dana da
iz one sobe istjeraju smrad pumine pišaline.
Toby je imao štab od deset tekstera koji su radili
za njega, a na čelu su se nalazili O’Hanlon i Rainger.
Neprekidno je prigovarao tekstovima koje su izmi-
šljali njegovi pisci. Jednom je u svoju ekipu tekstera
uključio i jednu kurvu. Kad je saznao da njegovi
tekstopisci većinu vremena provode u spavaćoj sobi,
morao ju je najuriti. Drugi put je na sastanak tek-

181
stera cloveo verglaša i njegovog majmuna. Bilo je to
pcmižavajuće i okrutno, ali su O'Hanlon, Rainger i
ostali pisci prešli preko toga je r jc Tobv njihove
teksto\e pretvarao u suho zlato. Bio je najboiji u svom
poslu.
Tobyjeva plemenitost bila je rasipnićka. Svojim je
naraještenicima i prijateljima davao zlatne satovc,
upaljače za cigarete, kompletne garderobe i plaćao im
putovanja u Evropu. Uza se je nosio golemu svotu j
sve je plaćao gotovinom, uključujući i dva rotts roycea.
Bio je lake ruke. Svakoga bi se petka đesetak onih
koji se smucaju okolo svrstalo ispruženih ruku. Jed-
nom je rekao nekom redovitom potucalu: — Hej, pa
što ti ovdje radiš? Čitao sam u Varictvju da si dobio
posao na filmu. — Čovjek je pogleđao Tobyja i do-
bacio: — K vragu, pa zar nemam đvotjedni otkazni
rok?

O Tobvju je kolalo milijardu priča i gotovo sve

su bile istinite. .Tednog dana na sastanku o tekstu
jedan je pisac ušao nešto kasnije, što je bio neopro-
stiv grijeh. —- Oprosiite što sam zakasnio — ispričao
se. — Jutros mi je maiog pogazio auto.
Tc>by ca je pogledao i rekao: — Jeste li donijeli
Šale?
Svi su u prostoriji bili zgranuti. Nakon sastanka
jeđan je tekstopisac rekao O'Hanlonu. — To je naj-
bezosjcćajniji gad na svijetu. Da gorite, on bi vam pro-
dao vodu.
Tobv je avionski dopremio najpoznatijeg neuroki-
rurga da opcrira ozlijeđenog dječaka i platio sve bol-
ničke troškove. Ocu je rekao: — Ako ikad ikome ovo
.spomenete, izbacit ću vas nogom u tur.

Rad je bio jedino što je Tobyja navodilo da zabo-

ravi svoju osamljenost i jedino Što ga je doista usre-
ćivalo. Ako je show bio dobar, Toby je bio najzabav-
n iji drug na svijetu, ali ako show nije dobro išao.

182
bio je zloduh i napadao je svaki raogući cilj koji bi
bio u dometu njegove duhovitosti.
Volio je dominirati. Jednora je na sastanku o tek-
stovima objema rukama prihvatio Raingerovu glavu i
objavio cijeloj sobi: — Ovo je moje. Pripada meni.
Istodobno jc u njerau rasla mržnja prema piscima
zato što ih je trebao, a nije želio da mu itko treba.
Stoga se prema njima odnosio prezirno. Na dan isplate
pravio je avione od isplatnih čekova i slao ih teksto-
piscima zrakom. Njih je otpuštao za najmanje pre-
kršaje. Jednoga je dana jedan od njih došao sav osun-
čan, i Toby ga je smjesta otpustio. — Zašto si to
napravio? — upitao je O'Hanlon. — On je jedan od
najboljih.
— Da je radio — rekao je Toby — ne bi imao
vremena da se sunča.
Novi je tekster donio šalu o majkama i bio is-
prašen.
Ako bi neki gost u njegovom shovvu izazvao salve
smijeha, Toby bi uskliknuo: — Sjajan si! Želim te
svakog tjeđna u ovom showu. — Okrenuo bi se pro-
đucentu i rekao: — Čuo si me? — a prođucent bi znao
da se taj glumac viŠe nikad neče pojaviti u tom
showu.
Toby je bio splet proturječnosti. Bio je ljubomo-
ran na uspjeh drugih komičara, no ipak se zbilo sli-
jedeće: jednom kad je odlazio na probu, prošao je
pokraj garderobe stare zvijezde komedije, Vinnieja
Turkela, čija je karijera odavno pošla nizbrdo. Vinnieja
su angažirali da odigra svoju prvu dramsku ulogu u
televizijskoj drami koja je išla uživo. Nadao se da
će to biti njegov povratak. No, eto, kad je Toby po-
gledao u garderobu, spazio je Vinnieja na kauču, pi-
janog. Režiser showa je prošao i rekao Tobyju: —
Ostavi ga, Toby. S njim je gotovo.
— što se dogođilo?
— Pa, znaš da je Vinniejev znak raspoznavanja
uvijek bio njegov visoki drhtavi glas. Počeli smo s po-
kusima, i svaki put kad je Vinnie zinuo i pokušao biti
ozbiljan, svi su se počeli smijati. To je starog uništilo.

183
 — Računao je s ovora ulogom, zar ne? — upitao
je Toby.
Režiser je slegnuo ramenima: — Svaki glumac ra-
čuna sa svakom ulogom.
Toby je Vinnieja Turkela odnio svojoi kući i ostao
sa starom zvijezdom komedije trijezneci 5a. — To je
najbolja uloga koju ste ikad tumačili. Hoćete li je
otpuhnuti?
Vinnie je bijedno odmahnuo glavom: — Već sam
je otpuhnuo, Toby. Ne mogu je snimiti.
— Tko kaže da ne možete? — upitao je Toby. —
Tu ulogu možete odigrati bolje od ikoga na svijetu.
Starac je mahnuo glavom. —■ Smijali su mi se.
— Pa naravno! A znate li zaŠto? Zato što ste ih
cijelog života nasmijavali. Od vas su očekivali da bu-
dete smiješni. N o ako produžite, pobijedit ćete ih.
Smlavit ćete ih.
Ostatak poslijepođneva obnavljao je Vinniejevo sa-
mopouzdanje. Te je večeri Toby telefonirao režiseru
kući. — Turkel je sada u redu — rekao je. — Nemaš
se čega bojati.
— Znam da nemam — odgovorio je režiser. —
Smijenio sam ga.
— Odsmijeni ga — odgovorio je Toby. — Moraš
mu to dati.
— Ne mogu riskirati, Toby. Opet će se napiti i . ..
— Da ti kažem što ću ja učiniti — ponudio je
Toby. — Zadrii ga. Ne budeš li ga htio nakon kostimi-
rane probe, preuzet ću njegovu ulogu, i to badava.
— Stanka, a zatim je režiser rekao: — Hej! Je
li to ozbiljno?
— Kladi se u što hoćeš.
— Dogovoreno — rekao je brzo režiser. — Reci
Vinnieju da bude na probi u devet ujutro.
Kad je show emitiran, bio je to uspjeh sezone.
Akritičari su izdvojili ujfravo nastup Vinnieja Tur-
kela. Osvojio je sva prizanja koja televizija može dati
i otvorila mu se nova karijera dramskog glumca. Kad
je Tobyju poslao skupocjen poklon u znak zahvalnosti,

184
Toby mu ga je vratio s ceduljicom: »Nisam to učinio
ja, nego vi.« Takav je bio Toby Temple.
Nakon nekoliko mjeseci sklopio je ugovor s Vin-
niejem Turkelom da odigra skeč u njegovom showu.
Vinnie je upao u jednu Tobyjevu poantu, i od tog
trenutka Toby mu je davao krive šlagvorte, rušio šale
i ponižavao ga pred četrdeset milijuna Ijudi.
To je također bio Toby Temple.
Netko je upitao O’Hanlona kakav je zapravo Toby
Temple, a O’Hanlon je odgovorio: — Sjećate li se filma
u kojem Charlie Chaplin susreće milijunaša? Kad je
milijunaš pijan, Chaplinu je drug. Kad je trijezan,
izbacuje ga nogom u tur. To je Toby Temple, samo
bez pića.
Na jednom sastanku sa šefovima televizijske mreže
jedan od mladih rukovodilaca gotovo da nije prozbo-
rio ni riječi. Kasnije je Toby rekao Cliftonu Law-
renceu: — Mislim da me ne voli.
— Tko?
— Onaj mali sa sastanka.
— Što te briga. On je trideset druga rupa na
svirali.
— N ije mi rekao ni riječi — mrgodio se Toby. —
On me stvarno ne voli.
Toby je bio toliko uznemiren da je Clifton Law-
rence morao pronaći mladog šefa. Nazvao je zaprepa-
štenog čovjeka usred noći i rekao: — Imate li vi išta
protiv Tobyja Templea?
— Ja? Mislim da je on najzabavniji čovjek na
svijetu.
— Da li biste mi htjeli učiniti jednu uslugu, dragi
dečko? Nazovite ga i recite mu to.
— Što?
— Nazovite Tobyja i recite mu da ga volite.
— Ma dobro. Nazvat ću ga odmah sutra ujutro.
— Nazovite ga sada.
— Pa sad je tri ujutro!
— N ije važno. On vas čeka.
Kad je rukovodilac nazvao Tobyja, slušalica se
smjesta pođigla. čuo je Tobyjev glas: — Zdravo.

185
 Mlađi šef je progutao slinu i rekao: — H tio —
htio sam vam samo reći da mislim kako ste sjajni.
— Hvala, drugar — rekao je Toby i spustio slu-
šalicu.

Tobvjeva je svita rasla. Ponekad bi se probudio

usred noći i telefonirao prijateljima da dođu na par-
tiju karata ili bi probudio O ’Hanlona i Raingera i
pozvao ih na teksterski saslanak. često bi cijele noći
prosjedio kod kuće projicirajući filmove, s tri Maca,
Cliftonom Lawrenceom i pet-šest starleta i prikrpa.
I što je više ljudi bilo oko njega, to je Toby po-
stajao osamljeniji.

186
 Bio je studeni 1963. i jesensko je sunce uzmak-
nulo pred oskuđnim proliladnirn svjetlom s neba. Rana
jutra bila su maglovita i .stuđena; počele su prve zim-
ske kiše.
Jili Castle je još uvijek svaki>g jutra zastala kod
■Schwaba, ali jo j se činilo da je razgovor uvijek isti.
Preživjeli su razgovarali o tome tko je ostao bez uloge
i zašto. Zlurado su uživali u svakom lošem osvrtu koji
je izašao, a ođbijali svaki dobar. Bila je to jadikovka
izgubljenih, a Jill se počinjala pitati hoće li i ona
postati poput njih. Još uvijek je bila sigurna da će
postati Netko, ali kad se osvrnula po istim poznatim
iicima, spoznala je da svi oni isto tako misle. Je li bilo
moguče da su svi oni bili daleko od stvarnosti, da
su svi oni igrali na san koji se nikad neće ostvariti.
Nije tu pornisao mogla podnijeti.
Jill je postala majka-ispovjeđnica grupe. Dolazili
su joj s problemima, a ona je slušala i nastojala po-
moći. Savjetom, s nekoliko dolara ili konačištem na
tjedan ili dva. Rijetko je s kime izlazila, je r je bila
obuzeta svojom karijerom i nikog još nije srela tko
bi je zainteresirao.

Kad god bi Jill smogla odvojiti nešto novca, poslala

bi ga svojoj majci s dugim oduševljenim pismima o

187
tome kako jo j dobro ide. U početku jo j je mati otpi-
sivala zahtijevajući od nje da se pokaje i postane
zaručnića Božja. Ali kako je Jill povremeno snimala i
slala kući više novca, njena se mati nekako i protiv
svoje volje počela ponositi kćerkinom karijerom. Više
se nije protivila Jillinoj želji za glumom, ali je nava-
ljivala na Jill da glumi u vjerskim filmovima. — Si-
gurna sam da bi ti gospodin De M ille dao ulogu ako
mu objasniš svoj vjerski odgoj — napisala je.
Odessa je bila mali grad. Jillina mati je i dalje
radila za naftaše, a Jill je znala da će njena majka
o njoj razgovarati i da će prije ili kasnije David
Kenyon saznati za njen uspjeh. I tako je u svojim
pismima Jill redala priče o zvijezdama s kojima je
radila uvijek brižno pazeći da ih navodi po imenu.
Naučila je trik sporednih glumaca koji su tražili da
ih fotografi snime dok stoje tik uz zvijezđe. Fotograf
bi joj dao dvije slike; Jill bi jednu poslala majci, a
drugu zadržala za sebe. Pisma je pisala tako da je
izgledalo kako jo j do karijere filmske zvijezde pred-
stoji tek jedna jedina stepenica.

U južnoj Kaliforniji, gdje nikada ne pada snijeg,

običaj je da tri tjedna prije Božića niz HoIlywood
Boulevard prolazi parada Djeda Mraza i da svake
noći nakon toga pa sve do Bađnjaka vozilo sa Djeđom
Mrazom kruži ulicama. Građanima Hollywooda jed-
nako je stalo do proslava malog Isusa kao i njihovim
susjedima u sjevernim krajevima. N jih se nije moglo
smatrati odgovornima što se »Slava Bogu na visini«,
»Tiha noć« i »Rudolf, jelen crvena nosa« čuje iz
kuća i automobilskih radija među ljudima k oji se
kupaju u znoju na temperaturi od 25 do 30 stupnjeva.
čeznu za starinskim bijelim Božićem jednako žarko
kao i ostali vatreni rođoljubni Amerikanci, ali zato
što znaju da im Bog to neće omogućiti, naučili su kako
da ga sami stvore. Ukrašavaju ulice girlandama, božić-
nim svjetlima i plastičnim borovima, kartonskim liko-
vima Djeda Mraza, njegovih sanjki i jelena. Zvijezde

188
i karaktemi glumci nađmeću se za čast tko će jahati
u paradi svetog Nikole; ne zato što im je stalo do toga
da prenesu blagdansku radost tisućama djece i odra-
slih koji se natiskaju duž staze kojom prolazi povorka,
nego zato što povorku prenosi televizija, pa će im se
lica vidjeti od jedne obale do druge.
Jill Castle je stajala u kutu, sama, i promatrala
dugačku paradu kićenih vozila koja je prolazila pokraj
nje, zvijezde koje su s vozila mahale svojim razdraga-
nim obožavateljima. Glavni meštar ovogodišnje parade
bio je Toby Temple. Oduševljena svjetina bjesomučno
je klicala dok je njegovo vozilo prolazilo. Jili je na
trenutak ugleđala Tobyjevo ozareno duhovito lice, a
onda je ono nestalo.
Nastupila je glazba holivudske gimnazije, za njom
vozilo masonskog hrama pa momarička glazba. Bilo
je tu konjanika u kaubojskim nošnjama, glazba Vojske
spasa za kojom su nastupili orijentalni mistici. Bilo
je i raspjevanih sastava koji su nosili zastave i vrpce,
vozilo Karott's Barry Farm sa životinjama i pticama
napravljenima od cvijeća, pa vatrogasna kola, klaunovi
i džez sastavi. Možda to i nije bilo u duhu Božića, ali
je bio pravi holivudski spektakl.
Jill je svojedobno radila s nekoliko karakternih
glumaca koji su bili na paradnom vozilu. Jedan od njih
jo j je domahnuo i zazvao je: — Hej, Jill! Kako si?
Nekoliko ljudi iz svjetine okrenulo se i zavidno
pogledalo, a to je u nje stvorilo prekrasan osjećaj vla-
stite važnosti da ljudi znaju da je ona u Businessu.
Duboki puni glas pokraj nje je prozborio: — Oprostite,
jeste li vi glumica?
Jill se okrenula. Čovjek koji je to rekao bio je
visok, plavokos, zgodan mlađić, koji je dobrano prešao
dvadesetu. Lice mu je bilo preplanulo, a zubi bijeli i
pravilni. Nosio je stare traperice i plavi kaputić od
tvida s kožnatim zakrpama na laktovima.
— Da.
— I ja. Hoću reći, glumac. — Nakesio se i dodao:
— K o ji se probija.

189
 Jill je pokazala prstom na sebe i rekla: — I ja se
probijam.
Nasmijao se. — Mogu li vas pozvati na kavu?
Zvao se Alan Preston i došao je iz Salt Lake C-ityja,
gdje je njegov otac bio starjcšina u mormonskoj crkvi.
— Odrastao sam uz prcviše v je re i nedovoljno zabave
— povjerio joj se. Gotovo proročanski — pomislila je
Jill. Imarno gotovo navlas istr podrijetlo.
— Ja sam dobar glumac — rekao je' Alan potište-
n0 — ali ovo je u svakom slučaju okrutan grad. Tamo,
kod kuće, svatko želi da ti pomogne. A ovdje, kao da
su svi krenuli da te satru.
Razgovarali su sve dok se kavana nije zatvorila, i
do tada su postali stari prijatelji. Kad ju je upitao:
— Bi li pošla k meni? — Jill se kolebala samo na tre-
nutak. — U redu.
Alan Preston je živio u pansionu pođalje od Hi.gh-
land avenije, dvije četvrti od Hollywoođ Bowla. Imao
jc sobicu u stražnjem dijdu kuće.
— Ovo bi trcbali zvati Talog — rekao jo j je. —•
TrebaJa bi vidjeti čudake koji ovdje žive. Svi oni misle
da će uspjeti u show businessu.
Kao i mi, pomislila je Jill.
Pokućstvo u Alanovoj sobi sastojalo se od kreveta,
komode, stolca i malog klimavog stola. — Upravo
čekam da se preselim u svoj stan - - objasnio je Alan.
Jill se nasmijala. — Baš kao i ja.
Alan ju je počeo grliti, a ona se ukočila. — Molim
tc, nemoj!
Pogledao ju je na trenutak, a onda blago rekao.
— 1 U redu. N joj je ođjednom bilo neugodno. A što je
onda iražila ovdje u ovoj muškarčevoj sobi? Znala je
odgovor na to. Bila je očajnički osamljena. Žudjela je
za nekim s kim će razgovarati, za tim da oko sebe psje-
ti ruke muškarca koji će je držati, hrabriti i govoriti
jo j kako će sve biti krasnd. Kako li je to đavno bilo.
Razmišljala je o Davidu Kenyonu, no to je bio drugi
život, drugi svijet. Toliko ga je željela da je to bilo
bolno. Nešto kasnije, kad je Alan Preston ponovno

190
obavio ruke oko Jitl, zažmirila je i tu se stvorio David
koji ju je Ijubio, razođijevao i milovao.
Jill je noć provela s Alanom, a nekoliko dana
kasnije on je preselio u njen mali stan.
Alan Preston bio je najjednostavniji čovek kojeg
je Jill susrela. Bio je komotan i opusten, prihvaćao je
svaki dan onako kako je đolazio i nimalo ga nije zabri-
njavala sutrašnjica. Kad bi raspravJjala s njimc o nje-
govom načinu života, rekao bi jo j: — H ej, sjećaš li se
»Siistanka u Samari«? Ako se to mora đogoditi, dogo-
dit će se. Sudbina će naći lebe. Ne moraš za njom
tragati.
Alan bi u krevetu ostao dugo nakon što bi Jill oti-
šla u potragu za poslom. Kad se vratila kući, našla bi
ga u nasloniaču kako pije ili s prijateljima pijucka
pivo. Nikakav novac nije donio kući.
— T i si glupača — rekla je Jill jedna prijateljica.
— Služi se tvojim krevetom, jede tvoju hranu, pije
ivoje piće. Otarasi ga se.
No Jill ga se nije otarasila.
Prvi put je shvatila Harriet, sbvatila sve svoje
prijateljice koje su se očajnički držale muškaraca koje
nisu voljelc, muškaraca koje su mrzile.
Bio je to strah od samoće.

Jill je bila bez posla. Do Božića je bilo samo neko-

liko dana, a ona je spala na nekoliko posljednjih dola-
ra. A ipak je svojoj niajci morala poslati božićni pok-
lon. Alan je riješio problem. Jeđnog jutra rano otišao
a da nije rekao kamo. Kad se vratio, rekao je: —
Imarno posao.
— Kakav posao?
— Glumački, naravno. M i smo glumci, zar ne?
Jill ga je pogledala ispunjena iznenadnom nadom.
—- Je li ti to ozbiljno?
— Naravno. Naletio sam na jednog svog prijatelja
koji je režiser. Sutra počinje snimati. Ima uloge za nas
oboje. Za svakog od nas po sto glavi dnevno!

191
 — Pa to je đivno! — uskliknuia je Jill. — Stotinu
đolara! — S time je svojoj majci mogla kupiti divne
engleske vune za zimski kaput i da jo j još preostane
đovoljno za kožnatu tašku. — To je samo mali priva-
tnik. Snimaju otraga u nečijoj garaži.
Jill je rekla: — Pa što možemo izgubiti? To je
uloga.

Garaža se nalazila u južnom dijelu Los Angelesa, u

kraju koji je za jedne generacije spao od ekskluzivne
četvrti na malograđansku otmjenost, pa na samo dno.
Na vratima ih je dočekao nizak cmomanjast
muškarac koji se mkovao s Alanom i rekao: — Uspio
si, stari moj. Sjajno.
Okrenuo se prema Jill i zadivljeno zafućkao. —
Tako si i rekao, stari moj. Ona je šut.
Alan je rekao: — Jill, ovo je Peter Terraglio. Jill
Castle.
— Kako ste? — rekla je Jill.
— Pete je režiser — objasnio je Alan.
— Režiser, producent, glavni perač čaša. Radim
od svega pomalo. Uđite. — Poveo ih je kroz praznu
garažu u prolaz što je nekad vodio do stanova za
poslugu. Iz hodnika se ulazilo u dvije spavaće sobe.
Vrata jedne od njih bila su otvorena. Jill je stigla do
dovratnika, pogledala unutra i zastala šokirana, zate-
čena. Usred sobe, na krevetu, ležalo je četvero golih
Ijudi: Crnac, Meksikanac i dvije djevojke, jedna bijela
i jedna crna. Snimatelj je osvjetljavao gomilu dok je
jedna od djevojaka uvježbavala na Meksikancu felacio.
Djevojka je na trenutak prestala, ponestalo jo j je daha
pa rekla: — Hajde kurče! Očvrsni!
Jill je osjetila nesvjesticu. Okrenula se na peti na
dovratku da se vrati prolazom i osjetila kako je noge
izdaju. Alan ju je zagrlio pridržavajući.
— Je li ti dobro?
N ije mu mogla odgovoriti. Glava joj se odjednom
rasprsla i želudac joj je bio pun noževa.

192
 — PriČekaj ovdje — naredio je Alan.
Za trenutak se vratio s bočicom crvenih pilula i
politrom votke. Izvadio je dvije pilule i dao ih Jill. —
To će ti pomoći.
Jill je strpala pilule u usta, a u glav^ j o j je tuklo.
— Speri ih ovim — rekao joj je Alan.
Učinila je kako jo j je rekao.
— Evo. — Alan joj je dodao još jednu pilulu.
Progutala ju je s votkom. — Trebaš na trenutak pri-
leći.
Poveo ju je u praznu spavaću sobu, i ona se is-
pružila na krevetu pomičući se vrlo polagano. Pilule
su počele djelovati. Bilo jo j je bolje. Želučani sok
joj je prestao navirati u usta.
Petnaest minuta kasnije glavobolja je iščezavala.
Alan joj je dao još jednu pilulu. Ne razmišljajući, Jill
ju je progutala. Ispila je još jedan gutljaj votke. Bio
je pravi blagoslov riješiti se boli. Alan se ponašao ne-
obično, neprekidno obilazeći krevet. — Sjedi mirno —
rekla je.
— Sjedim mimo.
Jill je pomislila kako je to smiješno, pa se počela
smijati. Smijala se sve dok jo j suze nisu potekle niz
Iice. — Kakve — kakve su ono bile pilule?
— Za tvoju glavobolju, maco.
Terraglio se navirio u sobu i rekao: — Kako ide?
Svi veseli?
— Svi — svi veseli — promumljala je Jill.
Terraglio je pogledao Alana i kimnuo. — Pet mi-
nuta — rekao je i odjurio.
Alan se naginjao nad Jill milujući jo j prsa i stegna,
skidajući suknju i prstima jo j prčkao među nogama.
Bilo je čuđesno uzbudljivo i Jill je odjednom pože-
ljela da uđe u nju.
— Slušaj, mala — rekao je Alan — ne bih tražio
da učiniš išta loše. Samo vodi ljubav sa mnom. To
mi ionako radimo, samo što ćemo ovaj put za to biti
plaćeni. Dvjesto glavi. I to je sve tvoje.

13 Stranac u ogledalu 193

 Ođmahnula jc glavom, ali se činilo kao da joj je
potrebna čitava vječnost da je odmakne s jedne strane
na drugu. — Ne mogu to učiniti — rekla je nerazgo-
vijetno.
— Zašto ne?
Morala se napregnuti da se prisjeti. — Zato —
zato što ću biti zvijezda. Ne mogu snimati pomo-fil*
move.
— Bi li htjela da te pojebem?
— O, da! Želim te, David.
Alan je zaustio da nešto kaže, a onda se nakesio.
— Sigurno, maco. I ja tebe želim. Đođi. — Prihvatio
je ruku djevojke i podigao je s kreveta. Jill se osjećala
kao da )eti.
Bili su u hođniku, a onda su prešli u drugu spa-
vaću sobu.
— U redu — rekao je Terraglio kad ih je vidio. —
Ostavite sve isto. Stiže nam svježa krv.
— Hoćete da promijenim posteljinu? — upilao je
jedan iz ckipe.
— Što ti, do vraga, misliš tko smo mi, MGM?
Jill se pripijala uz Alana. — David, ovdje ima
Ijudi.
— Otići će oni — uvjerio ju je Alan. — Ovamo. —
Izvadio je još jednu pilulu i dao jc Jill. Prinio je bocu
votke do njenih usana, i ona je progutala tabletu. Od
tog trenutka nadalje sve se zbivalo u maglici. David
ju je svlačio i umirivao. Zatim je bila s njim na kre-
vetu. Prikučio je svoje golo tijelo do njenog. Sinulo
je jasno svjetlo i zablještalo.
— Metni ovo u usta — rekao je, a to je govorio
David.
— O da. — Nježno ga je milovala i počela ga stav-
ljati u usta, a netko u sobi je rekao nešto što Jill
cnije mogla čuti, a David se odmaknuo tako da se Jill
morala licem okrenuti prema svjetlu i žmirkati u blje-
štavilo. Osjetila je kako je guraju na leđa, a onda je
David bio u njoj i vodio s njom ljubav, a istodobno
je u ustima imala njegov penis. Tako ga je jako lju-
bila. Svjetla su je smetala, kao i razgovor u pozadini.

194
lltjela je reći Davidu da ih stiša, aii je bila u delirič-
noj ekstazi, doživljavala orgazam za orgazmom, sve dok
nije pomislila da će joj se tijelo raspasti. David je
Ijubio nju, ne Cissy, bio jo j se vratio i bili su vjen-
čani. Provodili su tako divan medeni mjesec.
— D avid . . . — rekla je. Otvorila je oči, a na njoj
je bio Meksikanac, koji je jezikom prelazio niz njeno
tijelo. Pokušala ga je pitati gdje je David, ali nije
mogla protisnuti riječ. Zažmirila je kad je čovjek izveo
slasne stvari na njenom tijelu. Kad je ponovno otvo-
rila oči, Čovjek se nekako preobrazio u djevojku duge
crvene kose i velikih grudi koje su se vukle po Jilli-
nom trbuhu. Onda je žena počela jezikom izvoditi
nešto, a Jill je zažmirila i izgubila svijest.

Dva su muškarca stajala i promatrala tijelo na

krevetu.
— Hoće li s njom biti sve u redu? — upitao je
Terraglio.
— Jasno — rekao je Alan.
— T i ih stvarno dobro njušiš — rekao je Ter-
raglio zađivljeno. — Ona je strašna. Dosad najbolji šut.
— Drago mi je — i pružio je ruku.
Terraglio je izvukao iz džepa debeli svježanj nov-
čanica i izdvojio dvije. — Evo ti. Bi li svmuo na bo-
žićnu vcčericu? Stella bi te jako rado viđjela.
— N e mogu — rekao je Alan.' — Božić ću provesti
sa ženom i djecom. Hvatam slijedeći avion za Floridu.
— Pa ovdje ćemo imati božanski film. — Terraglio
je kimnuo prema onesviještenoj djevojci. — Kakvu
da jo j damo najavu?
Alan se nakesio. — Zašto da ne uzmete njeno
pravo ime? Josephine Czinski. Kad film bude igrao
u Ođessi, bit će to pravi štos za sve njene prijatelje.

13*
195
 23 .
Slagali su joj. Vrijem e nije bilo prijatelj koji liječi
sve rane; bio je neprijatelj koji uništava mladost.
Godišnja su doba dolazila i odlazila, i svako je
donijelo novu žetvu proizvođa Hollywoođu. Konku-
rencija je stizala auto-stopom, na motociklima, vlako-
vima i avionima. Svi su oni bili osamnaestogodišnjaci,
kakva je nekoć bila Jill. Bili su dugonogi, okretni,
svježih čeznutljivih mladih lica i vedrog prirodnog
osmijeha. Sa svakim novim naraštajem Jill je bila
godinu dana starija. Jeđnog se dana pogledala u ogle-
dalo. Bila je 1964. godina, i njoj je bilo dvadeset pet.
Isprva ju je iskustvo sa snimljenim pomograf-
skim filmom prestravilo. Živjela je u strahu da će
neki šef doznati za to i staviti je na cmu listu. Ali
kako su prolazili tjedni, a zatim mjeseci, Jill je po-
stupno zaboravila svoje strahove. No bila se promije-
nila. Svaka nastupajuća godina ostavila je na njoj
svoju oznaku, patinu tvrdoće, poput godova na drvetu.
Počela je mrziti sve ljuđe koji jo j nisu htjeli dati pri-
liku da glumi, ljude koji su davali obećanja, a nikad ih
nisu ispunjavali.
Upala je u bezgraničan niz jednoličnih nezahval-
nih poslova. Bila je tajnica, recepcionerka, pečenjar-
ka, dadilja, manekenka, konobarica, telefonistica i pro-
davačica. Samo dok ne dobije Poziv.

196
 N o Poziv nikad nije stigao. A Jillina 'je ogorče-
nošt rasla. Povremeno je nastupala kao statistica i
glumica s jednom rečenicom, ali to nikad nije vodilo
nikamo. Pogledala je u ogledalo i shvatila poruku
Vremena: P oiuri. Pogled u vlastiti odraz bio je poput
osvrtanja u naslage. Još uvijek je bilo tragova svježe
mlade djevojke koja je u Hollywood stigla p rije se-
dam beskonačnih godina. No svježa mlada djevojka je
imala nabore pokraj kutaka očiju i dublje bore koje
su od nosa vodile prema bradi, upozoravajuće oznake
da vrijem e promiče, a uspjeh nije postignut, uspo-
mene svih onih bezbrojnih sumornih malih poraza.
Pozuri, Jiil, pozuri!
Kad je Fred Kapper, osamnaestogodišnji pomoć-
nik režisera u »Foxu«, rekao Jill da ima lijepu ulogu
za nju ako bi htjela s njim u krevet, dogodilo se da
je ona zaključila kako je došlo vrijem e da kaže — da.
S Fredom Kapperom našla se u studiju za vrijem e
ručka.
— Imam samo pola sata — rekao je. — Daj da
promislim gdje možemo biti nasamo. — Na trenutak
je zastao, namrštio se duboko razmišljajući, a zatim
sinuo. — Prostorija za sinhronizaciju. Đođi.
Prostorija za sinhronizaciju bila je mala projek-
ciona kabina, zvučno izolirana, u kojoj su se sve zvučne
vrpce miješale na jednu.
Fred Kapper se ogledao po praznoj prostoriji i
rekao: — Sranje, sranje! Nekad je ovdje bio mali
kauč. — Pogledao je na sat. — Morat ćemo se snaći.
Skini se, zlato. Osoblje za sinhronizaciju vratit će se
za dvadesetak minuta.
Jill je na trenutak zurila u njega osjećajući se
poput drolje, i prezirala ga je. Ali nije dopustila da
se to i vidi. Bila je pokušavala na svoj način, ali se
izjalovilo. Sada će to učiniti na njihov način. Skinula
je haljinu i gaćice. Kapper se nije gnjavio sa skida-
njem. Samo je povukao svoj ciferšlus i izvukao na-
brekli penis. Pogledao je Jill i nakesio se: — Kakva
divna kanta. Nagni se.
Jill se osvmula uokolo kako bi se o nešto naslo-
nila. Ispred nje se nalazila naprava za smijeh, konzola

197
na kotačima puna vrpci snimljenoga smijeha, kojima
se upravljalo pucetima s vanjske strane.
— Hajđe, nagni se.
Jill je na trenutak okolišala, zatim se nagnula
prema naprijed pridržavajući se rukama. Kapper joj
je prišao odostraga i Jill je osjetila kako jo j njegovi
prsti razmiču guzove. Trenutak kasnije osjetila je kako
vrškom penisa pritišće njen čraar. — Hej! — rekla je
Jill. — Ne ovamo! Ne-ne mogu ...
— Vrišti mi, lutkice! — I zabo je svoj ud u nju
razdirući je strahovito bolno. Svakim njenim vriskom
ubadao je dublje i čvršće. Očajnički se pokušavala
izmaći, ali ju je grabio za bokove, gurao se unutra
i van čvrsto je držeći. Sad je već izgubila ravnotežu.
Kad je posegnula da se dohvati poluge, prsti su joj
dodimuli puceta naprave za smijeh, i odjeđnom je
soba bila puna manijakalnog smijeha. Dok je Jill ci-
čala u strašnim bolovima, njene su m ke stiskale na-
pravu, a neka je žena hihotala, neka je grupica gro-
hotala, jedna se djevojka cerekala, a stotine glasova
je blebetalo, smijuljilo se i urlalo na neku prostu
potajnu šalu. Jeke su se histerično ođbijale od ziđova,
dok je Jill plakala od boli.
Odjednom je osjetila niz brzih drhtaja, a trenutak
kasnije strani komad mesa unutar nje se povukao;
smijeh u prostoriji polagano je zamro. Jill je mirno
stajala sklopljenih očiju boreći se s boli. Kad se na-
pokon uspjela osoviti i okrenuti, Fred Kapper je po-
vlačio ciferšlus na rasporku.
— Bila si senzacionalna, draga. Ono me vrištanje
stvarno uzbuđuje.
A Jill se pitala u kakvu li će se životinju pretvoriti
u đevetnaestoj godini.
Prim ijetio je da djevojka krvari. — Obriši se i
dođi u studio dvanaest. Počinješ raditi danas poslije
podine.
Nakon ovog prvog iskustva, ostalo je bilo lako.
Jill je počela redovito raditi u svim kompanijama:
»Warner Brothersu«, »Paramountu«, »Universalu«, »Co-
lum biji«, »Foxu«. Zapravo, svugdje osim kod Disneyja,
gdje seks nije postojao.

198
 Uloga koju je Jill ostvarila u krevetu bila je fan-
tazija, a ona ju je glumila spretno pripremajući se
za nju kao da igra pravu ulogu. Čitala je knjige o
istočnjačkoj erotici, kupovala ljubavne napitke i sti-
mulanse u sex-shopu- na Santa Monica Boulevardu.
Lmala je losion koji joj je đala jedna stjuardesa s
Istoka sa slabašnim dodatkom zimzelena. Naučila je
svoje ljubavnike masirati polako i čulno. — Lezi i
misli o onome što činim s tvojim tijelom — šaptala
je. Nanosila je losion na muškarceva prsa, pa niz nje-
gov trbuh prema slabinama, blagim kružnim pokreti-
ma. — Zažmiri i uživaj.
Prsti su jo j bili laki poput leptirovih krila dok
je silazila niz partnerovo tijelo i milovala ga. Kad je
kod njega počinjala erekcija, Jill bi uzela njegov ras-
tući penis u ruku i blago ga gladila, prelazeći jezikom
između njegovih nogu sve dok muškarac nije cičao od
zadovoljstva, a zatim bi nastavljala polako niže sve do
nožnih prstiju. Onda bi ga okrenula i sve je opet po-
činjala iz početka. Kad je muškarčev ud omlohavio,
metnula bi glavić tek malo među usne svoje vagine
i polako ga uvukla u sebe osjećajući kako se ukrućuje
i otvrdnjuje. Naučila je muškarce kako da dođu do
vrha i zastanu neposredno prije orgazma te ponovo
dosegnu vrhunac da bi nupokon svršili u ekstatičnom
prasku. Doživljavali su ugodu, oblačili se i odlazili.
N i jedan nije ostao toliko da njoj dade onih najljep-
ših pet minuta seksa, mirni zagrljaj nakon svega, spo-
kojnu oazu ljubavnikova naručja.
To što je Jill dobivala glumačke uloge bila je
neznatna cijena za zadovoljstvo koje je đavala lju-
dima odgovornima za glumce, pomoćnicima režisera,
režiserima i producentima. Po gradu je postala po-
znata kao »užarena pička«, i svi su željeli dobiti svoj
udio. A Jill ga je đavala. Svaki put kad ga je davala,
bilo je toliko manje samopoštovanja i ljubavi u njoj
i toliko više mržnje i gorčine.
N ije znala kako ni kada, ali je znala da će jed-
noga dana ovaj grad platiti što jo j je učinio.

199
 U slijedećih pet godina Jill se pojavila u desecima
filmova, televizijskih showova i propagandnih spotova.
Bila je tajnica koja je rekla: »Dobro jutro, gospodine
Stevens«, dađilja koja je rekla: »N e brinite, lijepo se
vas dvoje provedite. Stavit ću djecu u krevet.« I voza-
čica lifta koja je najavila: »Sad će šesti kat«, djevojka
u skijaškom odijelu koja je u povjerenju rekla: »Sve
moje prijateljice upotrebljavaju dainties.« N o nikad
se ništa nije dogodilo. Bila je bezimeno lice u gomili.
Bila je u Businessu, a ipak nije bila, i nije mogla pod-
nijeti pomisao na to da će ostatak života provesti
ovako.
Godine 1969. umrla jo j je mati. Odvezla se u
Ođessu na sprovod. Bilo je kasno popodne i na po-
sljednjem ispraćaju bilo je samo pet-šest ljudi, a ni
jedna od žena za koje je njena mati radila tolike go-
dine. Prisustvovalo je nekoliko vjernika, zagovornika
strašnoga suđa. Jill se prisjetila kako je bila prestrav-
ljena na onim sastancima! No njena je mati u njima
našla neku vrstu utjehe istjerujući svakovrsne demone
koji su je mučili.
Jedan poznati glas mirno ju je oslovio: — Zdravo,
Josephine. — Okrenula se, a on je stajao pokraj nje,
pa mu je pogledala u oči i bilo je kao da se nikada
nisu razdvojili, kao da i dalje pripadaju jedno dru-
gom. Godine su mu na lice otisnule zrelost, sjedinama
prošarale zaliske. No nije se bio promijenio, još uvijek
je bio Daviđ, njen David. Pa ipak, bili su stranci.
Govorio je: — M oje saučešće.
Samu sebe je čula kako odgovara: — Hvala ti,
Daviđ.
Kao da su recitirali tekst iz kakvog komada.
— Moram s tobom razgovarati. Možemo li se ve-
čeras naći? — U glasu mu je osjećala preklinjanje.
Pomislila je na njihov posljednji sastanak i na
njegovu tadašnju žudnju, obećanje i snove. Rekla je:
— U redu, David.
— Na jezeru? Imaš li auto?
Kimnula je.
— Naći ćemo Se ondje za jedan sat.

200
 Cissy je stajala pred zrcalom, gola, spremajući se
da se obuče za večernji izlazak kad je David stigao
kući. Usao je u njenu spavaću sobu, stao i promatrao-
je. Mogao je svoju ženu procijeniti potpuno bestrasno
jer nije prema njoj osjećao ništa. Bila je divna. Bri-
nula se o svojem tijelu, održavala mu formu dijetom
i vježbanjem, Tijelo jo j je bilo prva briga, i David
nije imao nikakva razloga ne vjerovati da ga je vrlo
liberalno dijelila s drugima, sa svojim učiteljem golfa,
skijaškim trenerom, nastavnikom letenja. No nije je
mogao okrivljavati. Prošlo je dugo vremena otkako je
zadnji put bio s njom u krevetu.
U početku je stvamo vjerovao da će mu dati ra-
stavu kad umre mama Kenyon, no Davidova je mati
još uvijek bila živa i dobro se osjećala. David nije
nikako mogao doznati da li ga je izigrala ili se dogo-
dilo čudo. Godinu dana nakon vjenčanja rekao je
Cissy: — Mislim da je sad vrijeme da porazgovaramo
o onoj rastavi.
Cissy je rekla: — O kakvoj rastavi? — A kad
je spazila zaprepašten pogled na njegovom licu, na-
smijala se: — Meni se sviđa da budem supruga gospo-
dina Davida Kenyona, dragi. Jesi li zbilja mislio da ću
te prepustati onoj poljskoj droljici?
Ošamario ju je.
Sutradan je otišao svome odvjetniku. Kad mu je
ispričao što želi, odvjetnik je rekao: — Mogu vam
isposlovati rastavu. Ali ako se Cissy zaintači, David,
bit će vraški skupa.
— Stvorite je.
Kad su Cissy donijeli isprave o rastavi, zaključala
se u Davidovu kupaonicu i progutala prekomjernu
dozu tableta za spavanje. David i dvojica slugu morali
su razbiti teška vrata. Cissy je dva dana lebdjela nad
ponorom smrti. Daviđ ju je posjetio u privatnoj bol-
nici kamo su je bili ođvezli.
— Oprosti, David — rekla je — ne želim živjeti
bez tebe. Eto toliko.
Slijedećeg jutra povukao je zahtjev za rastavu.

201
 To je bilo prije gotovo deset godina. I Davidov je
brak postao nelagodno primirje. Potpuno je preuzeo
Kenyonovo carstvo i sve svoje snage posvetio uprav-
Ijanju nad njim. Tjelesnu utjehu nalazio je u broj-
nim djevojkama, koje je imao po raznim građovima
diljem svijeta kuda ga je vodio njegov posao. No nikad
nije zaboravio Josephine.
David nije imao pojm a kakav je bio njen stav
prema njemu. Bilo mu je stalo da to sazna, a ipak se
bojao otkrića. Imala je sve razloge da ga mrzi. Kad
je saznao vijest o Josephininoj majci, otišao je u
mrtvačnicu samo zato da vidi Josephine. Onog tre-
nutka kad ju je ugledao, znao je da se ništa nije pro-
mijenilo. N e za njega. Godine su smjesta nestale, i
on je bio zaljubljeniji nego ikad ranije.
M oram s tobom razgovarati. . . N aći ćemo se ve-
ceras.
U redu, D a vid ...
Na jezeru.

Cissy se okrenula kad je primijetila da je David

motri u zrcalu. — Bolje požuri i presvuci se, David.
Zakasnit ćemo.
— Idem na sastanak s Josephine. Bude li me
htjela, oženit ću se njome. Mislim da je vrijem e da
ova farsa svrši, a ti?
Stajala je buljeći u Davida, a njen se goli lik
odražavao u zrcalu.
— Pusti me da se obučem.
David je kimnuo i otišao iz sobe. Ušao je u veliki
salon, koračao gore-dolje spremajući se za sukob.
Svakako, nakon svih ovih godina, Cissy više neće inzi-
stirati na braku koji je bio šuplja ljuštura. Dat će
joj sve što . . .
Čuo je zvuk Cissina automobila koji je kretao, a
zatim cviljenje guma đok je zaokretala niz prilaz cesti.
Potrčao je prema ulaznim vratima i navirio se. Cissin
masseratti jurio je prema auto-cesti. Brzo je uskočio
u svoj auto, pokrenuo ga i jurnuo za Cissy.

202
 Kad je stigao na auto-cestu, njen se auto upravo
gubio u daljini. Legao je na gas. Masseratti je bio
brži auto od njegovog roilsa. Čvršće je pritisnuo peđalu
gasa: 70 . . . 80 . . . 90 . . . Njenih kola više nije bilo na
vidiku.
100... 110... još uvijek nikakva znaka od nje.
Dospio je na vrh male uzvisine i odanle vidio auto
poput daleke igračke kako bjesomučno ulazi u zavoj.
Inercija je vukla auto na jednu stranu, gume su se
borile da ostanu na cesti. Masseratti se njihao naprijed
i natrag vrludajući preko ceste. Zatim se ispravio i
svladao zavoj. Odjeđnom je udario u bankinu i uzletio
u zrak kao s katapulta i prevrnuo se nekoliko puta
preko polja.
Izvukao je Cissyno onesviješteno tijelo iz auto-
mobila nekoliko trenutaka prije nego što je probušeni
rezervoar eksplodirao.
Tek u šest sati ujutro glavni kirurg je izišao iz
operacijske dvorane i rekao Davidu: — Živjet će.

Jill je na jezero stigla malo prije zalaska sunca.

Odvezla se do ruba vode. Isključivši motor, predala
se zvukovima vjetra i zraka. Ne znam kad sam bila
tako sretna, pomislila je. Zatim se ispravila. O da,
znam. Ovdje. S Davidom. Pa se prisjetila kako je nje-
govo tijelo palo na njeno i svladala ju je malaksalost
od žudnje. Sve što je smetalo njihovoj sreći bilo je
prošlo. Osjetila je to onog trenutka kad ga je vidjela.
Još je uvijek bio zaljubljen u nju. Znala je to.
Promatrala je kako krvavo crveno sunce polako
tone u daleke vode i kako se mrači. Poželjela je da
David požuri.
Prošao je jedan sat, pa drugi, i zrak je postao
studen. Sjedila je u autu nepomična i mima. Proma-
trala je kako golemi mrtvačko-bijeli mjesec lebdi ne-
bom. Osluškivala je noćne zvuke svuđa oko sebe i rekla
samoj sebi: »David stiže.«
Jill je svu noć ondje prosjedila, a ujutro, kad je
sunce počelo bojiti obzor, pokrenula je motor i od-
vezla se kući u Hollywoođ.

203
 Jill je sjedila pred psihom i u zrcalu promatrala
svoje lice. Vidjela je jedva prim jetljiv nabor u kutu
oka, pa se namrštila. N ije pošteno, pomislila je. Mu-
škarac se moze potpuno zapustiti. Moze im ati sijeđu
kosu, trbušinu i lice poput zemljopisne karte, a nitko
n iti ne pom išlja na to. A li zena neka ima bar jedan
sićušan n a b o r... Počela je stavljati šminku. Bob
Schiffer, najbolji holivudski majstor šminke, naučio
ju je nekoliko svojih zahvata. Jill je upotrijebila kao
bazu kruti puder umjesto praška što je nekoć upo-
trebljavala. Puder je sušio kožu, dok ju je kruti puder
održavao vlažnom. Zatim se usređotočila na svoje oči,
na šminku ispod donjih kapaka tri iii četiri nijanse
blažu od ostalog make upa tako da su sjene bile
blaze. Utrljala je malo sjenila za oči da dobiju na boji,
a zatim pažljivo stavila umjetne trepavice na vlastite
savijajući ih na vanjskim rubovima pod kutom od
četrdeset pet stupnjeva. Nanijela je nešto malo duo
ljepila na trepavice, pa na njih nalijepila lažne kako
bi jo j oci izgledale veće. Da bi trepavice dobile puniji
izgled, iscrtala je sićušne točkice na donjem kapku
ispod svojih trepavica. Nakon toga namazala je i na-
pudrala ušnice p rije nego što je nanijela drugu na-
slagu ruža. Na obraze je nanijela rumenilo, naprašila

204
puđerom lice, mimoišavši područje oči, gdje bi puder
istaknuo sićušne nabore.
Jill se zavalila u stolac i proučavala učinak u
zrcalu. Izgledala je divno. Jednoga će dana morati
pribjeći triku s vrpcom, ali Bogu hvala do toga je
još bilo mnogo godina. Jill je poznavala starije glumice
koje su pribjegavale tom štosu. Malo ispod vlasišta
lijepile su na kožu sićušne komade selotejpa. Spojeni
s tim vrpcama, bili su konci koji su bili opleteni oko
njihove glave i sakriveni ispod kose. Ishod je bio taj
da se opuštena koža lica nategnula dajući dojam
nenaborana lica, bez troškova i boli kirurškog zahvata.
Slična je varijacija primijenjena i za maskiranje opu-
štenih dojki. Komad vrpce prilijepljen na grudi s jedne
strane, a za čvršće meso više na prsima s druge
davao je jednostavno privremeno rješenje tog proble-
ma. Jilline su dojke još bile čvrste.
Počešljala je meku crnu kosu, još se jednom
pogledala u zrcalu, bacila pogled na sat i shvatila da
će morati požuriti.
Imala je intervju za »Toby Temple Show«.

205
 Eddie Berrigan, šef glumačke ekipe u Tobyjevom
showu, bio je oženjen muškarac. Uredio je da se tri
poslijepodneva tjedno koristi prijateljevim stanom. Je-
dno poslijepodne bilo je rezervirano za Berriganovu
Ijubavnicu, a ostala dva za one koje je nazivao »stari
talent« i »novi talent«.
Jill Castle je bila novi talent. Nekoliko mu je
prijatelja reklo da im je Jill pružila fantastičan »ser-
vis usluga« i divno im fafala kurac. Eddie je žudio da
je iskuša. Sada se u jednom skeču našla uloga koja
kao da je bila stvorena baš za nju. Taj lik je samo
morao izgledati poželjno, reći nekoliko riječi i otići sa
scene.
Jill je probala pročitati tekst pred Edđiejem, i
on je bio zadovoljan. N ije bila nikakva Kate Hepburn,
ali to uloga nije ni iziskivala. — Ušla si — rekao je.
— Hvala, Eddie.
— Evo ti tekst. Proba počinje sutra ujutro točno
u deset. Budi točna i upamti tekst.
— Naravno. — čekala je.
— Hm — što misliš da se poslijepodne nađemo
na kavici?
Jill je kimnula.

206
 — Jedan moj prijatelj ima stan u Argyleu deve-
deset pet, trinaest. Allerton.
— Znajn gdje je to — rekla je Jill.
— Stan šest D. U tri sata.

Proble su tekle glatko. Bit će to dobar show.

U točki tjednog talenta nastupali su spektakularni ple-
sači iz Argentine, popularna rock-and-roll grupa, ma-
đioničar, u čijim je rukama sve živo nestajalo, i vr-
hunski pjevač. Jedini koji je nedostajao bio je Toby
Temple. Jill je upitala Eddieja Berrigana zašto je Toby
odsutan. — Je li bolestan?
Eddie je otpuhnuo: — Bolestan je kao parip. Se-
ljaci vježbaju dok se stari Toby zabavlja. Pojavit će
se u subotu da snimi show, a onda nestati.

Toby Temple se pojavio u subotu ujutro ušavši

u studio nonšalantno poput nekog kralja. Iz kuta po-
zomice Jill je promatraia kako ulazi u pratnji svoje
tri lude, Cliftona Lawrencea i nekoliko bivših komičara.
Taj je spektakl Jill ispunio prezirom. 0 Tobyju Tem-
pleu znala je sve. Bio je egomanijak koji se, kako
se šuškalo, hvalio da je spavao sa svakom lijepom
glumicom u Hollywoodu. Njem u nikad nitko nije re-
kao ne. O da, Jill je znala sve o Velikom Tobyju
Templeu.
Režiser, nizak nervozan muškarac po imenu Harry
Durkin, predstavio je Tobyju glumce. Toby je radio
s većinom od njih. Hollywood je malo mjesto i lica
uskoro postanu poznata. Toby još nije bio upoznao
Jill Castle. Izgledala je krasno u pamučnoj haljini bež
boje, hladno i elegantno.
— Što ti radiš, zlato? — upitao je Toby.
— Ja sam u astronautskom skeču, gospodine
Temple.
Toplo joj se nasmiješio i rekao: — Prijatelji me
zovu Toby.

207
 Glumci su se đali na posao. Proba je tekla ne-
obično dobro, i Durkin je brzo shvatio zašto. Toby se
producirao pred Jill. Bio je povalio sve druge dje-
vojke iz predstave, a Jill je bila novi izazov.
Skeč koji je Toby imao s Jill bio je vrhunac
-showa. Dao joj je nekoliko dodatnih rečenica i jednu
smiješnu točku. Kad je proba svršila, rekao jo j je: —
Da gucnemo nešto u m ojoj garderobi?
— Hvala, ne pijem.
Jill se nasmiješila i otišla. Im ala je sastanak sa
šefom glumačke ekipe, i to joj je bilo važnije od
Tobyja Templea. On je bio samo za jedanput. šef
glumačke ekipe značio je stalno zaposlenje.
— Još jedna bomba — rekao je Clifton Tobyju. —
Onaj astronautski skeč je bio kolosalan.
Toby se nacerio. — N-da. Sviđa mi se ona mačkica
u skeču. Ima nečeg u njoj.
— Lijepa je — rekao je Clifton. Svakog je tjedna
bila druga djevojka. Sve su one imale nečeg u sebi
i sve su one išle u krvet s Tobyjem i postajale lanj-
ski snijeg.
—■ Uredi da s nama večera, Cliff.
To nije bila molba. To je bila zapovijed. Prije
nekoliko godina Clifton bi bio rekao Tobyju neka to
učini sam. Ali sada, kad je Toby nekoga zamolio da
nešto napravi, to je taj i napravio. On je bio kralj,
a ovo je bilo njegovo kraljevstvo, i oni koji nisu
željeli biti istjerani, ostajali su u njegovoj milosti.
— Naravno, Toby — rekao je Clifton. — Sređit
ću to.
Clifton je otišao niz hodnik do garderobe u kojoj
su se presvlačile plesačice i članice ekipe. Kratko i
oštro pokucao je na vrata i ušao. U prostoriji je bilo
desetak djevojaka u različitim fazama svlačenja. Nisu
na njega obračale nikakvu pozomost, osim što su ga
pozdravile. Jill je bila skinula šminku i upravo je
navlačila svoju odjeću za grad. Clifton jo j je prišao.
— Bila si jako dobra.
Jill ga je bez zanimanja pogledala u ogledalu. —
Hvala. — Nekoć davno bila bi uzbuđena što se nalazi

208
tako blizu Cliftona Lawrencea. Mogao joj je otvoriti
sva vrata HolIywooda. Sada su, međutim, svi znali da
je on jednostavnd pion Tobyja Templea.
— Imam za tebe dobru vijest. Gospođin Temple
čeli da mu se priđružiš na večeri.
Jill je lagano raskuštrala kosu vrŠc?rna prstiju i
rekla: — Recite mu da sam umorna. Idem u krevet.
— I otišla je.

Te je večeri gozba bila promašaj. Toby, Clifton

Lawrence i Durkin, režiser, bili su u La Ruea u pred-
njem separeu. Durkin je predložio da pozovu nekoliko
plesačica, ali je Toby bijesno otklonio taj prijedlog.
Natkonobar je govorio: — Jeste li spremni naru-
čiti jelo, gospodine Temple?
Toby je pokazao na Cliftona i rekao: — Da. Dajte
ovom ovdje idiotu porciju jezika.
Clifton se pridružio smijehu ostalih za stolom pre-
tvarajući se da se Toby jednostavno Šali.
Toby je odsjekao: — Zamolio sam te da obaviš
tako jeđnostavnu stvar kao što je pozvati djevojku na
večeru. Tko ti je rekao da je prestrašiš?
— Bila je umorna — objasnio je Clifton. — Rekla
j e . ..
— N i jedna kurva nije preumorna da večera sa
mnom. Mora da si joj rekao nešto što ju je odbilo. —
Toby je podigao glas. Ljudi iz susjednog separea okre-
nuli su se i blenuli. Toby im se dječački nasmiješio i
rekao: — Ovo je oproštajna večera, ljudi. — Pokazao
je na Cliftona. — Poklonio je svoj mozak zoološkom
vrtu.
S drugog stola začuo se smijeh. Clifton se nasilu
nacerio, ali je lomio prste pod stolom.
— Želite li čuti koliko je glup? — upitao je Toby
ljude iz susjeđnog separea. —• U Poljskoj se o njemu
pričaju vicevi.
Smijeh je porastao. Clifton se želio dići i otići, ali
se nije usudio. Durkin je sjeđio i bilo mu je neugodno,
a bio je previše pametan da bilo što kaže. Toby je sada

14 Stranac u ogledalu 209

privukao pozomost nekoliko obližnjih separea. Pono-
vno je podigao glas osmjehujući se na svoj šarmantni
način. — C liff Lawrence, ovaj ovdje, svoju glupost pri-
hvaća čestito. Kad se rodio, njegovi su se roditelji stra-
šno borili oko njega. Njegova je mati tvrdila da on
nije njeno dijete.
Na svu sreću večera je konačno završila. Ali sutra
će se šaie o Cliftonu Lawrenceu pričati po cijelom
gradu.
Clifton Lawrence je te noći legao u krevet ne moga-
vši zaspati. Pitao je samog sebe zašto li je Tobyju
dopustio da ga ponižava. Odgovor je bio jednostavan:
novac. Prihod od Tobyja Templea donosio rau je viŠe
od četvrt milijuna dolara godišnje. Clifton je živio ra-
skošno i široke ruke i nije uštedio ni centa. Kako su
rau drugi klijenti otišli, trebao je Tobyja. Tu je bio
problem. Toby je to znao; draženje Cliftona postalo
je krvav sport. Clifton je morao otići prije nego što
bude kasno.
N o bio je svjestan toga da je već prekasno.
U taj je položaj upao zbog svoje privrženosti
Tobyju: doista ga je volio. Promatrao je kako Toby
razara đruge: žene koje su se u njega zaljubile, komi-
čare koji su se pokušali s njime nadmetati, kritičare
koji su ga ribali. N o to su bili đrugi. Clifton nikad nije
vjerovao da će se Toby okomiti na njega. On i Toby
bili su previše prisni, Clifton je za njega previše učinio.
Bojao se razmišljati o onome što nosi budućnost.

Toby inače ne bi Jill Castle dva puta pogledao. No

nije bio navikao na to đa mu uskrate išta što poželi.
Jillino odbijanje đjelovalo je samo kao poticaj. Pono-
vno ju je pozvao na večeru. Kad je otklonila, Toby je
slegnuo na to kao na neku vrst glupe igre koju je izvo-
dio i odlučio đa je zaboravi. Ironija se, međutim sasto-
jala u tome da — ako je ovo bila igra — Jill nikad ne
bi bila kadra prevariti Tobyja, jer je on i predobro
poznavao žene. Ne, osjetio je da Jill doista ne zeli izaći
s njim, i ta ga je misao razljutila. N ije je bio kadar
istjerati iz misli.

210
 Ležerno je spomenuo Eddieju Berriganu da bi
moglo biti sjajno da Jill Castle ponovno postave u
show. Eddie joj je telefonirao. Rekla mu je da je
zauzeta sporednom ulogom u nekom vestemu. Kad je
Kddie o tome obavijestio Tobyja, komičar je bio
bijcsan.
— Reci joj da otkaže sve što radi — odbrusio je.
— Platit ćemo je bolje. Pa zaboga, ovo je najbolji show
koji se emitira. Što je toj vijoglavoj kurvi?
Eddie je ponovno nazvao Jill i prenio joj Tobyje-
ve riječi. — On te stvamo želi natrag u show, Jill.
Možeš li?
— Žao mi je — rekla je Jill. — Imam ulogu u
»Universalu«. N e mogu je se osloboditi.
Niti bi pokušala. Glumica u Hollywoodu ne napre-
duje tako da napušta studio. Toby Tempie nije za Jill
bio ništa osim jednodnevnog posla. Slijedeće večeri
Veliki jo j je čovjek osobno telefonirao. Preko telefona
glas mu je bio topao i čaroban.
— Jill? Ovdje tvoj stari partner, Toby.
— Halo, gospodine Temple.
— Ma hajde, što će ti taj »gospodin«? — N ije bilo
odgovora. — Voliš li bejzbol? — upitao je. — Imam
mjesta u loži za ...
— Ne, ne volim.
— N i ja. — Nasmijao se. — Iskušavao sam te. Slu-
Šaj, što veliš za večem sa mnom u subotu navečer?
Svoga sam kuhara ukrao Maximu iz Pariza. O n...
— Žao mi je. Imam sastanak, gospodine Temple.
— N i tračka zanimanja u njenom glasu.
Toby je osjetio da čvršće steže slušalicu. — Pa
kad si slobodna?
— Ja sam jako zaposlena djevojka. Ne izlazim baš
puno. Ali hvala vam što ste me pozvali.
I veza se prekinula. Drolja je njemu spustila slu-
Šalicu — jebena sporedna glumica spustila je slušalicu
Tobyju Templeu! N ije još bilo žene koja ne bi dala
godinu života da s Tobyjem provede noć — a ova glu-
pa pička ga je odbila! Bio se strašno razbjesnio i istre-
sao se na sve oko sebe. Ništa nije bilo u redu. Tekst

14* 211
je zaudarao, režiser je bio idiot, glazba je bila strašna,
a glumci očajni. Poslao je Edđieja Berrigana, šefa
glumačke ekipe, da dođe u njegovu garderobu.
— što znaš o Jill Castle? — upitao je Toby.
— Ništa — odgovorio je Eddie kao iz topa. Nije
bio budala. K ao.i svi drugi u showu, točno je znao što
se zbiva. Ma što se dogodilo, nema nikakve namjere
da ga uhvate na brisanom prostoru.
— Spava li ona s kime?
— Ne, gospodine — rekao je Eđdie uvjerljivo. —
Da spava znao bih to.
— Želim da to istražiš — naredio je Toby. —
Ustanovi ima li momka, kamo ide, što radi — znaš što
želim.
— Da, gospodine — rekao je iskreno Eddie.
U tri sata idućeg jutra Eddieja je probudio telefon
koji je stajao uz njegovo uzglavlje.
— Što si otkrio? — upitao je jedan glas.
Eđdie je sjeo u krevet nastojeći se razbuditi. —
Tko je to, do vraga... ? — Odjednom je shvatio tko je
s druge strane žice. — Provjerio sam — rekao je Eddie
žurno. — Ima čist zdravstveni list.
— Nisam od tebe tražio njenu jebenu medicinsku
svjedodžbu — odbrusio je Toby. — Liježe li s kime?
— Ne, gospodine. N i s kim. Razgovarao sam sa
svojim dečkima u gradu. Svi oni vole Jill i uzimaju je
zato što je dobra glumica. — Sada je govorio brže jer
mu je bilo stalo do toga da uvjeri čovjeka s druge
stran žice. Ako Toby Temple ikad dozna đa je Jill spa-
vala s njim — odabrala njega umjesto Tobyja Templea!
— Eđđie više nikad u ovom gradu neće dobiti posla.
On je razgovarao sa svojim prijateljima, šefovima glu-
mačkih ekipa, i svi su oni bili u istom položaju kao i
on. Nitko nije želio Tobyja Templea za neprijatelja, pa
su se složili da će urotnički šutjeti. — Ne zabavlja se
ni s kim.
Tobyjev je glas omekšao. — Tako. Reklo bi se da
je samo neka luda cura, ha?
— Pa mislim da je — rekao je Eddie olakšano.
— Hej! Nadam se da te nisam probudio!

212
 — Ne, ne, sve je u redu, gospođine Temple.
No Eddie je dugo ležao budan razmišljajući o
tome što bi mu se moglo dogoditi ako istina ikad iza-
dt‘ na vidjelo.
Jer ovo je bio Tobyjev grad.

Toby i Ciifton Lawrence ručaii su u »Hillcrest

Country Clubu«. »Hillcrest« je stvoren zato što je vrlo
malo vrhunskih izletišta u Los Angelesu dopuštalo ula-
zak Židovima. Te su se politike držali tako kruto da
je jednom zgodom desetogodišnjoj kćeri Groucha Ma-
i xa, Melindi, naređeno da izađe iz bazena kluba u koji
ju je uvela njena nežidovka prijateljica. Kad je Gro-
uciio saznao što se dogođilo, telefonirao je upravitelju
kluba i rekao: — Slušajte, moja je kći samo p o lu iido-
vka. Biste li jo j dopustili da uđe u bazen samo đo pasa
Posljeđica takvih incidenata bila je ta da su neki
utjecajni Židovi, koji su voljeli golf, tenis, karte, i
zagriženi protivnici antisemita zajednički napravili vla-
sliti klub prodajući dionice isključivo židovskim čla-
novima. »Hillcrest« je bio sagrađen u krasnom perivo-
ju nekoliko m ilja od središta Beverly Hillsa i ubrzo
je postao glasovit po najboljem bifeu i najugodnijem
razgovoru u gradu. Nežidovi su zahtijevali d a . im se
omogući pristup. Jednim tolerantnim potezom odbor
je izglasao da se nekolicini nežidova dopusti ulazak u
idub.
Toby je sjedio uvijek za komičarskim stolom,
gdje su se okupljali holivudski šaljivdžije da razmje-
njuju šale i nadmeću se međusobno. N o danas su
Tobyju bile na pameti druge misli. Odveo je Cliftona
za stol u kutu. — Trebam tvoj savjet, C liff — rekao
je Toby,
Mali agent ga je iznenađeno pogledao. Već odavno
Toby nije od njega tražio nikakav savjet. — Svakako,
dragi dečko.
— Ma o onoj curi — počeo je Toby. Cliff je
odmah bio u prednosti pred njim. Pola je grada do
sada znalo za tu pričicu. Bila je to najveća šala u

213
Hollywoodu. Jedan ju je novinar čak nepotpisano napi-
sao. Toby je procitao i prokomentirao: — Tko li je
samo taj dripac? — Veliki se ljubavnik upecao na
djevojku iz grada koja ga je odbila. U ovoj situaciji
moglo se postupati samo na jedan način.
— Jill Castle — govorio je Toby — sjećaš li se
nje? Ona cura koja je bila u showu?
— A, da, vrlo privlačna djevojka. U čemu je stvar?
— Proklet bio ako znam — priznao je Toby. —
Kao da ima nešto protiv mene. Svaki put kad je zamo-
lim za sastanak, dobijem košaru. Osjećam se kao
govnar iz Iowe. — Clifton je iskoristio priliku. — Pa
zašto je ne prestaneš tražiti?
— U tome i jest ono najluđe, druže. Ne mogu.
Između tebe, mene i mog kurca, nikad nisam ni jednu
žensku toliko želio kao ovu. Toliko me opsjela da ni
na što drugo ne mogu misliti. — Nasmiješio se samo-
svjesno i rekao: — Rekao sam ti da je luđo. Bio si
nekoliko puta u takvom položaju, Cliff. što da radim?
U jednom Iakoumnom trenutku Clifton je bio u
iskušenju da Tobyju rekne istinu. No nije mu mogao
reći da njegova djevojka iz snova spava posvuda po
građu sa svakim pomoćnikom šefa glumačke ekipe koji
bi jo j mogao dati jednodnevni posao. N ije mogao reći
ako je želio zadržati Tobyja kao klijenta. — Imam
ideju — predložio je Clifton. — Ozbiljno drži do svoje
glume?
— Da, ambiciozna je.
— U redu. Onda jo j daj takvu ponudu koju će
morati prihvatiti.
— što želiš reći?
— Priredi gozbu kod svoje kuće.
— Pa rekao sam ti da n eće. . .
— Dopusti mi da svršim. Pozovi šefove stuđija,
producente, režisere, ljuđe koji bi jo j mogli koristiti.
Ako je doista zainteresirana da bude glumica, umirat
će ođ želje đa ih upozna.

Toby je okrenuo njen broj. — Halo, Jill.

— Tko je to? — upitala je.

214
 Cijela je zemlja poznavala njegov glas, a ona je
još pitala tko je!
— Toby. Tobv Temple.
— Oh. — Bio je to zvuk koji je mogao značiti
bilo što.
— Slušaj, Jill, priređujem malu večem ju zabavicu
kod svoje kuće slijedeće srijede i — čuo je kako poči-
nje otklanjati, pa je požurio — i doći će Sam Winters,
šef »Pan-Pacifica« i nekoliko drugih Šefova kompanija,
te nekoliko producenata i režisera. Pomislio sam da bi
za tebe moglo biti korisno da ih upoznaš. Jesi li slo-
bodna?
Nakon najkraće stanke Jill je rekla: — U srijedu
navečer. Da, slobodna sam. Hvala ti, Toby.
A ni jedno od njih nije znalo da je to bio sasta-
nak u Samari.

Na terasi je svirao orkestar, dok su livrirani kono-

bari donosili pladnjcve s pređjelima i Čašama šampa-
njca.
Kad je Jill stigla sa zakašnjenjem od četrdeset
pet minuta, Toby je nervozno požurio do vrata da je
pozdravi. Nosila je jednostavnu bijelu svilenu haljinu,
a crna jo j je kosa blago padala na ramena. Izgledala
je očaravajuće. Toby s nje nije mogao skinuti pogled.
Bila je svjesna tađa da izgleđa divno. Oprala je i ure-
đila kosu vrlo brižno i dugo provela u šminkanju.
— Ovdje je mnogo ljudi s kojima te želim upo-
znati. — Toby je uzeo Jillinu ruku i poveo je preko
velikog predvorja u svečani salon. Jill je zastala na
ulazu i zagledala se u goste. Gotovo jo j je svako lice
u prostoriji bilo poznato. Viđala ih je na naslovnim
stranicama Timea, Ltfea, Newsweeka, Paris Matcha,
Oggija ili na ekranu. To je bio pravi HolIywood. To su
bili filmski stvaraoci. Jill je ovaj prizor zamišljala tisu-
ću puta: kako je s tim Ijuđima, kako s njima razgova-
ra. Sada kad se to ostvarilo, bdlo jo j je teško shvatiti
da se do doista zbiva.

215
 Toby 303 je đodavao čašu šampanjca. Prihvatio ju
je za nadlakticu i poveo do muškarca oko kojeg se
okupila grupich ljudi. — Sam, želim te upoznati s Jill
Castle.
Sam se okrenuo. — Zdravo, Jill Castle — rekao je
prijazno.
— Jill, ovo je Sam Winters, poglavica »Pan Pacific
Studiosa«.
— Znam tko je gospodin Winters — rekla je Jill.
— Jill je glumica, Sam, prokleto pametna glumi-
ca. Mogao bi je iskoristiti. Daj svojoj prčvamici malo
sjaja.
— Imat ću to na umu — rekao je Sam uljuđno.
Toby je prihvatio Čvrsto Jillinu ruku. — Dođi
ovamo, zlato — rekao je. — Želim te predstaviti svima.
Prije nego što je večer završila, Jill je upoznala
tri Šefa kompanija, pet-šest važnih producenata, tri
režisera, nekoliko pisaca, nekoliko novinskih i televi-
zijskih komentatora i desetak zvijezda. Za večerom
je sjedila s Tobyjeve desne strane. Slušala je različite
razgovore uživajući u osjcćaju da je Unutra prvi put.
— ... muka je s tim historijskim dramama... ako
jedrva od njih propadne, može uništiti cijelu kompa-
niju. »Fox« se drži zubima zd maglu iščekujući kako
će Kleopatra proći.
— . . . jeste li već viđjeli novi film Billyja Wildera?
Senzacionalno!
— N-da. Više mi se sviđao dok je radio s Bracke-
ttom. Brackett ima stila.
— Billy ima talenta.
— . . . pa sam tako prošlog tjedna poslao Pecku
scenarij trilera i ludo mu se svidjelo. Rekao je da će
mi za dan, dva konačno odgovoriti.
— . . . dobio sam poziv da se upoznam s novim
guruom Krishi Paramananadom. Pa, draga moja, ispalo
je đa ga već poznam... bio sam na bar mitzvahu.
— . . . problem financiranja filma s dva je u tome
da dok dobiješ otisnut odgovor, inflacija plus prokleti
sindikati, nagura stvar na tri do četiri.

216
 Milijuna, pomislila je Jill. T r i do četiri milijuna*
Prisjetila se beskrajnih jeftinih razgovora kod Schwaba
gdje su smucala, Preživjeli, lakomo jedan drugog hra-
nili mrvicama informacija o tome što filmska poduze-
ća rade. No, ljudi za ovim stolom večeras bili su stva-
rni Preživjeli, oni koji su pokretali sve što se zbdvalo
u Hollywoodu.
To su bili ljuđi koji su pred njom zatvarali vratar
koji jo j nisu htjeli dati priliku. Svaka osoba za ovim
stolom mogla jo j je pomoći, mogla jo j je promijeniti
život, ali ni jedna od njih nije imala pet minuta vre-
mena za Jill Castle. Pogledala je producenta koji se
vinuo u nebesa s velikim novim mjuziklom. Svojedo-
bno nije s Jill htio razgovarati.
Na drugom kraju stola znameniti režiser kome-
dija vodio je živahan razgovor sa zvijezdom svojeg
posljednjeg filma. Svojedobno, nije se htio sastati s
Jill.
Sam Winteres je razgovarao sa šefom jednog dru-
gog studija. Jill je svojedobno poslala Wintersu brzojav
moleći ga da gleđa njen nastup u jednom televizij-
skom showu. Nikad se nije potrudio da joj odgovori.
Trebat će platiti za sve uvrede i poniženja, oni i
svi drugi u ovom gradu koji su s njom postupali tako
podlo. Ovog trenutka ona tim ljudima nije značila
ništa, ali značit će. O, da. Jednoga će dana znati.
Hrana je bila izvrsna, ali je Jill bila previše za-
uzeta da prim ijeti što jede. Kad je večera svršila,
Toby je ustao i rekao: — Hej! Bit će najbolje da po-
žurimo prije nego što počnu s filmom bez nas; držeći
njenu ruku, poveo ju je u veliku dvoranu za projek-
cije, gdje su trebali gledati film.
Dvorana je bila uređena tako da je šezdesetero
ljudi moglo udobno promatrati film s kaučeva i iz
naslonjača. Otvoreni šank sa slasticama stajao je s
jedne strane ulaza. S druge strane nalazio se aparat
za kokice.
Toby se namjestio pokraj Jill. Bila je svjesna toga
da je za sve vrijem e projekcije njegov pogled bio više
na njoj nego na filmu. Kad je film završio, a svjetla

217
se upalila, posluženi su kava i kolači. Pola sata kasnije
društvo se počelo razilaziti. Većina gostiju iraala je
obaveze u studijima rano ujutro'.
Toby je stajao na ulaznim vratima i opraštao se
sa Samom Wintersom kad je naišla Jill već u kaputu.
— Kamo ćeš? — upitao je Toby. — Ja ću te odvesti
kući.
— Imam auto — odgovorila je slađahno. — Hvala
ti za divnu večer, Toby. — I otišla je.
Toby je stajao i nije vjerovao svojim očima dok
se ođvozila. Bio je skovao uzbudljive pianove za osta-
tak večeri. Nakanio ju je povesti na kat u spavaću
sobu i — bio je već odabrao vrpce koje će svirati!
Svaka ođ ovih žena večeras hila bi m i zahvalna da
skokne u m oj krevet. Toby se zamislio. A one su bile
zvijezde, a ne neka blesava sporedna glumica. Jill
Castle je jednostavna bila preblesava da shvati što
odbija. Sto se Tobyja ticalo, s ovime je bilo gotovo.
Naučio je svoju lekciju.
Nikad više neće razgovarati s Jill.

Telefonirao jo j je u devet ujutro. A odgovorila

mu je automatska sekretarica s vrpce. — Halo, ovdje
Jill Castle. Žao mi je što nisam sada kod kuće. Ako
ostavite ime i telefonski broj, nazvat ću vas kad se
vratim. M olim vas, pričekajte da čujete znak. Hvala. —
čuo se oštri bip.
Toby je stajao i stiskao slušalicu, a zatim je za-
lupio njome ne ostavivši nikakvu poruku. Proklet bio
bude li razgovarao s mehaničkim glasom. Trenutak
kasnije ponovno je nazvao isti broj. Opet je saslušao
snimku pa rekao: — Imaš najbolju snimku glasa u
gradu. Trebala bi ga spakovati. Obično ne nazivam
djevojke koje pojedu pa pobjegnu, ali u tvom slučaju
odlučio sam napraviti iznimku. što radiš navečer
u . . . ? — Veza se prekinula. Predugo je govorio za
prokletu vrpcu. Sledio se ne znajući što da učini, osje-
ćajući se poput budale. U bjesnilo ga je dovodilo to
što će morati ponovno nazivati, ali je i po treći put

218
okrenuo broj i rekao: — K ao što sam govorio prije
nego što me ovaj rabin prekinuo, što veliš o večeri,
danas navečer? Cekat ću tvoj poziv. — Ostavio je svoj
broj i spustio slušalicu.
Nestrpljivo je čekao cijeli dan a ona se nije javila.
Olco seđam sati je pomlslio: K vragu i ti. To ti je
bila posljeđnja prilika, mala. A ovaj put je bilo ko-
nacno. Uzeo je svoj privatni telefonski imenik i počeo
ga prelistavati. U njemu nije bilo nikoga tko bi ga
zanimao.

219
 Bila je to najveća uloga u Jillinu životu. N ije
imala pojm a zašto ju je Toby toliko želio kad je
mogao imati bilo koju djevojku u HolIywoodu, a to
nije niti bilo važno. Cinjenica je bila da ju je želio.
Danima nije mogla ni o čemu razmišljati osim o ve-
černjoj zabavi i o tome kako su se svi — a svi su
bili uvaženi ljudi — dodvoravali Tobyju. Sve bi bili
učinili za njega. Na neki naČin morala je pronaći kako
da Tobyja navede da sve učini za njit. Znala je da
mora biti vrlo pametna. Tobyja je bio glas da kad
jednom odvede curu u krevet, gubi svaki interes za
nju. Uživao je u osvajanju, u izazovu. Jill je provo-
dila puno vremena razmišljajući o Tobyju i o tome
kako će ga smotati.
Telefonirao jo j je svakog dana, a ona b i puštala
da protekne i tjedan dana prije nego što bi pristala
da iziđe s njim na večeru. Bio je u takvom euforič-
nom stanju da je cijela glumačka i tehnička ekipa
raspredala o tome.
— Kad bi bilo takve životinje — rekao je Toby
Cliftonu — rekao bih da sam se zaljubio. Svaki put
kad pomislim na Jill, digne m i se. — Nacerio se i
dodao: — A kad mi se digne, druškane, to je kao
da se digne oglasna ploča na Hollywoođ Boulevardu.

220
 Navečer, na dan njihovog prvog sastanka, Toby
je došao po Jill u njen stan i rekao: — Imamo stol
kod Chasena. — Bio je siguran da će jo j to goditi.
— Oh? — U njenom glasu osjetio se tračak
razočaranja.
Žmirnuo je. — T i bi radije nekamo drugamo?
Bila je subotnja večer, ali je Toby znao da bi svugdje
mogao dobiti stol: kod »Perina«, u »Ambasadoru«,
»Derbyju«. — Reci.
Jill je oklijevala, a onda rekla: — Smijat ćeš se.
— Ne, neću.
— Kod »Tomm yja«.

Tobyja je upravo masirao jedan od njegovih Ma-

cova uz rub bazena dok je Clifton Lawrence proma-
trao. — Ne bi vjerovao — čudio se Toby. — Stajali
smo u repu u tom lokalu s hamburgerima čitavih
dvadeset minuta. Znaš li ti uopće gđje je taj vražji
»Tom m y«? Usred Los Angelesa. Jedini Ijudi koji idu
u centar Los Angelesa su meksički poljoprivredni rad-
nici. Ona je luda. Ja sam spreman profućkati sto do-
lara na nju s francuskim šampanjcem i svim ostalim,
a cijela ona večera stajala me dva dolara i četrđeset
centi. Htio sam je kasnije povesti Pipu. Znaš li što
smo umjesto toga radili? Šetali smo plažom u Santa
Monici. Cipele su mi bile pune pijeska. Nitko ne šeće
noću plažom. Napast će te ronioci. — Odmahnuo je
zadivljeno glavom. — Jill Castle. Vjeruješ li joj?
— N e — odgovorio je Clifton suho.
— N ije htjela svratiti k meni na čašicu prije spa-
vanja, pa sam pretpostavljao da ću kod nje u krevet,
je li tako?
— Tako je.
— Krivo. N ije me čak ni pustila kroz vrata. Do-
bijem pusu u obraz i već jurim kući, sam. N o kakav
mi je to noćni izlazak u grad za Charlieja superzvi-
jezdu?
— Hoćeš li je ponovno vidjeti?
— Jesi li šašav? N ajbolje da neću!

221
 Nakon toga Toby i Jill su bili zajedno gotovo
svake noći. Kad bi mu rekla da se ne može s njim
naći je r je zauzeta ili zato je r ima rano ujutro posla,
Toby bi bio očajan. Nazivao bi je desetak puta
dnevno.
Izvodio ju je u najotm jenije restorane i u najeks-
kluzivnije privatne klubove u gradu. Zauzvrat, Jill je
njega izvodila na staro šetalište u Santa Monici; u
Trancas In n i francuski restorančić Taix, Papa De
Carlos i na sva druga zabita mjesta poznata glumici
koja se tek probija i koja je bez para. Tobyju nije
bilo važno kamo ide, samo da je Jill s njime.
Bila je prva osoba koju je upoznao, a s kojom je
njegov osjećaj osamljenosti nestao.

Toby se sada gotovo bojao da s Jill ode u krevet

jer bi magije moglo nestati. A ipak ju je želio više
nego što je ikad žudio za bilo kojom ženom. Jeđnom,
na kraju večeri, kad mu je davala ovlašni poljubac,
za laku noć, Toby je posegnuo među njene noge i
rekao: — Bože, Jill, poludjet ću ne budem li te
imao. — Odmaknula se i rekla hladno: — Ako je to
sve što želiš, to možeš kupiti bilo gdje u gradu za
dvadeset dolara. — Zalupila mu je vrata pred nosom.
Nakon toga se naslonila na vrata, dršćući, bojeći se
da je otišla pređaleko. Cijelu je noć proležala budna,
zabrinuta.
Sutradan joj je Toby poslao dijamantnu naruk-
vicu. Znala je da je sve u redu. Vratila je narukvicu
s brižno sastavljenom porukom: »Svejedno, hvala. Zbog
tebe se osjećam prelijepom «.
— Stoji me tri soma — rekao je Toby ponosno
Cliftonu — a ona mi je vratila! — S nevjericom je
potresao glavom. — Što ti misliš o takvoj curi?
Clifton je mogao točno reći što misli, ali je rekao
samo: — Svakako da je neobična, dragi dečko.
— Neobična! — uzviknuo je Toby. — Svaka ženska
u ovom gradu hvata sve što jo j samo može dopasti
užagrenih šaka. Jill je prva djevojka koju sam upoznao

222
a koja ne da ni prebijene pare za materijalne stvari..
Da li ti to mene okrivljuješ što sam za njom poludio?
— N e — rekao je Clifton. N o počeo se zabrinja*
vati. Znao je sve o Jill i pitao se nije li o tome tre-
bao govoriti ranije.
— Ne bi me smetalo kad bi uzeo Jill za svog kli-
jenta — rekao je Toby Cliftonu. — Kladio bih se da
bi mogla postati velika zvijezda.
Clifton je otklonio pristojno, ali odlučno. — Ne,.
hvala Toby. Jedna superzvijezda u mojim rukama je
đovoljna. — Nasmijao se.
Te noći Toby je tu opasku ponovio Jill.

* * *

Poslije svojeg neuspjelog pokušaja s Jill, Toby se

brižljivo čuvao da ne potakne temu o njihovom odla-
sku u krevet. Istinski se ponosio time što ga je od-
bijala. Sve druge djevojke koje su išle s njim u krevet
bile su otirači. Ali Jill ne. K.ad bi učinio nešto što
je smatrala nepristojnim, to bi mu i rekla. Jedne ve-
ćeri Toby je osorno odbio čovjeka koji ga je uporno
iražio autogram.
Kasnije mu je Jill rekla: — Zgodno je kad si
sarkastičan na pozomici, Toby, ali onoga si čovjeka.
povrijedio. /
Toby je otišao čovjeku i ispričao mu se.
Jill mu je rekla da misli kako za njega nije do-
bro da toliko pije. Smanjio je konzumiranje. Nehajno
bi stavila primjedbu na njegovu odjeću, i on bi pro-
mijenio krojače. Toby je dopuštao Jill da govori ono
što nikom drugom na svijetu ne bi tolerirao. N itko
se nikad nije usuđivao da mu gazduje ili da ga kri-
tizira.
Osim, naravno, njegove majke.

Jill nije pristajala na to da od Tobyja primi no-

vac ili skupocjene poklone, no on je znao da ona ne
može imati mnogo novaca i stoga je njeno hrabro po-
našanje izazivalo u njemu još veći ponos. Jedne je

22?.
večeri u njenom stanu, dok ju je Toby čekao da se
dotjera prije večere, prim ijetio svežanj računa u
dnevnoj sobi. Tutnuo ih je u džep i sutradan naredio
Ciftonu da ih isplati. Osjećao se kao đa je ishodio
pobjedu. No želio je za Jill učiniti nešto veliko, nešto
•značajno.
I iznenada je znao šta će to biti.

— Sam, učinit ću ti veliku, veliku uslugu!

Čuvaj se zvijezđa i kad ti đarove nose, pomislio
je Sam Winters kiselo.
— Kao lud si tragao za djevojkom za onaj Kel-
lerov film, je li tako? — upitao je Toby. — Pa, mislim
da sam ti je našao.
— Nekog koga poznam? — upitao je Sam.
— Upoznao si je kod mene. Jill Castle.
Sam se sjetio Jill. Crnka, Iijepo lice i tijelo. Pre-
stara da igra tinejdžerku u Kellerovom filmu. No ako
je Toby Temple želio da se okuša na toj ulozi, Sam
će pristati. — Neka dođe ovamo poslije podne —
rekao je.

Sam se postarao za to da Jillina proba bude brižno

obavljena. Dao joj je jednog od najboljih kompani-
jinih snimatelja, a Keller je osobno režirao probu.
Drugog je dana pogledao probne snimke. Kao što
je i slutio, Jill je bila prestara za ulogu mlade dje-
vojke. Ali inače nije bila loša. Ono što joj je nedosta-
jalo bila je karizma, magija koja je izbijala s ekrana.
Telefonirao je Tobyju Templeu. — Jutros sam
pogledao Jillinu probu, Toby. Fotogenična je i može
čitati rolu, ali nije glavna glumica. Mogla bi lijepo
zarađivati s manjim ulogama, ali ako jo j je na srcu
da postane zvijezda, mislim da traži krivi posao.
Toby je te večeri izveo Jill na večeru što se da-
vala u čast proslavljenog engleskog režisera koji je
netom stigao u HoIIywood. Jill se tome veoma ve-
selila.
Otvorila mu je vrata, i čim ga je spazila, znala
je da nešto nije u redu. — Saznao si nešto o mojem
testu — rekla je.

224
 Nevoljko je kimnuo: — Razgovarao sam sa Sa-
mom Wintersom. — Rekao jo j je što mu je Sam bio
kazao nastojeci ublažiti uđarac.
Jill je stajala, slušala bez riječi. Bila je toliko
sigurna. Ulogu je tako đobro osjećala. Niodakle je
izbilo sjećanje na zlatni pokal iz izloga robne kuće.
Mala je djevojčica patila od želje i gubitka, Jill je i
sađa osjećala isti očaj.
Toby je govorio: — Slušaj, draga, nemoj se uzru-
javati zbog toga. Winters nema pojma što govori.
No on je znao! Ona neće uspjeti. Sve boli, patnja
i nada bile su nizašto. Kao da je njena mati imala
pravo i kao da osvetoljubivi Bog kažnjava Jill za
nešto što ni sama ne zna. Mogla je čuti kako se pro-
povjednik dere. Viđite onu curicu? G orjet će u paklu
zbog svojih grijeha ako ne podigne dušu đo Boga i ne
pokaje se. Došla je u ovaj grad s Ijubavlju i snovima,
a grad ju je degradirao.
Svlađao ju je nepodnošljiv osjećaj tuge i uopće
nije bila svjesna da jeca dok oko sebe nije osjetila
Tobyjevu ruku.
— ššš! Sve je u redu — rekao je, a njegova ju
je blagost navela da još žešće zaplaČe.
Stajala je mim o dok jn je držao u naručju, pa
mu je pričala o svojem ocu koji je umro kad se ro-
đila, o zlatnom pokalu i holly rollerima i o glavobo-
ljama te o noćima ispunjenim užasom dok je čekala
Boga da je usmrti. Pričala mu je o beskrajnim đo-
sadnim poslovima kojih se laćala da bi postala glu-
mica, i o nizu neuspjeha. Po nekom duboko ukori-
jenjenom nagonu čuvala se đa ne spominje muškarce
svojega života. Premda je ovo s Tobyjem započela
kao igru, sada je prešlo okvire pretvaranja. Upravo
u ovom trenujku svoje obnažene ranjivosti posegnula
je za njim. Dotakla je duboko u njemu žicu koju
nitko nikada nije joŠ udario. Izvukao je rupčić i
obrisao jo j suze. — Hej, ako ti misliš da ti je bilo
teško — rekao je, — poslušaj ovo. Moj stari je bio
mesar i . . .
Razgovarali su do tri ujutro. Bilo je to prvi put
da je Toby s jednom djevojkom razgovarao kao s ljud-

15 Stranac u ogledalu 225

skim bićem. Razumio ju je. Kako i ne bi; ona je
bila on.
N i jedno od njih nije znalo tko je napravio prvi
potez. Ono što je počelo kao nježno tješenje puno
razumijevanja polako je postalo čulna životinjska žud-
nja. Izgladnjelo su se ljubili, a on ju je čvrsto držao.
Mogla je osjetiti kako je pritišće njegova muškost.
Trebala ga je, on joj je skidao odjeću, a ona mu je
pomagala, pa je bio gol u mraku pokraj nje, a oboje
je bilo ustreptalo. Spustili su se na pod. Toby je
ušao u nju, i Jill je jednom zastenjala zbog njegove
veličine; počeo se povlačiti. Privukla ga je bliže k sebi
držeći ga bjčsomučno. Počeo ju je tada ševiti ispu-
njavajući je, dopunjavajući, od njenog tijela stvarati
cjelinu. Bilo je to nježno i divno, a raslo je te po-
stalo bjesomučno i požudno, i odjednom je bilo iznađ
toga. Bila je to ekstaza, nepođnošljiv ushit, besvjesno
životinjsko parenje, a Jill je vrištala: — Ljubi me,
ljubi me, Toby! Ljubi me! — Njegovo je usoptalo
tijelo bilo na njoj, u njoj, bilo je dio nje i oni su bili
jeđno.
Cijelu su noć vodili ljubav, razgovarali i smijali
se, i bilo im je kao da su oduvijek pripađali jedno
drugom.
Ako je Toby ranije mislio da mu je jako stalo
do Jill, sada je bio lud za njom. Ležali su u krevetu,
a on ju je zaštitnički držao u svom naručju i čudeći
se mislio: To je, dakle, tjubav. Okrenuo se da je po-
gleda. Bila je topla, raskuštrana i toliko krasna da je
ostajao bez daha. Nikad nikog nije toliko ljubio. Re-
kao je: — Želim se tobom oženiti.
Bila je to najprirodnija stvar na svijetu.
Čvrsto ga je zagrlila i rekla: — O, da, Toby. —
Ljubila ga je i namjeravala se za njega udati.
I tek nekoliko sati kasnije Jill se prisjetila zbog
čega je sve ovo u prvom redu otpočelo. željela je
Tobyjevu moć. Željela je uzvratiti svim onim ljudima
koji su je iskoristili, povrijedili, ponizili. Željela je
osvetu.
Sada će je imati.

226
 27 .
Clafton Lawrence bio je u nevolji. Donekle, pret-
postavljao je, bila je njegova vlastita pogreška što je
dopustio da stvari odu tako daleko. Sjedio je za To-
byjevim barom, a Toby mu je govorio: — Zaprosio
sam je jutros, Cliff, a ona je rekla da. Osjećam se
kao šesnaestogodišnji deran.
Clifton je nastojao da mu se na licu ne primijeti
šok.
Morao je biti neobično pažljiv u ovoj stvari. Znao
je samo jedno: nije smio dopustiti da se ona mala
skitnica uda za Tobyja Templea. Kad se oglasi to
vjenčanje, svaki će holivudski crv izaći iz crvotočine
izjavljujući da je on dospio unutra prvi. Bilo je pravo
čudo što Toby dosad nije doznao sve o Jill, ali nije
se to moglo dovijeka čuvati od njega. Kad dozna
istinu, Toby će ubijati. Okomit će se na sve oko
sebe, na svakoga koji je dopustio da mu se ovo do>
godi, a Clifton Lawrence bit će prvi koji će okusiti
udarac Tobyjeva gnjeva. Ne, Clifton nije mogao do-
pustiti ovo vjenčanje. Bio je u iskušenju da Tobyju
kaže kako je dvadeset godina stariji od Jill, ali se
suspregnuo. Pogledao je Tobyja i oprezno rekao: —
Možda bi bilo pogrešno zaletavati se. Dugo treba da
đoista upoznaš jednu osobu. Mogao b i se predpm ...

15* 227
 Toby je to glatko odbio. — Bit ćeš mi kum. Što
misliš, da li da vjenčanje održimo ovdje, ili gore u
Las Vegasu?
Clifton je znao da govori uzalud. Samo se na je-
dan način mogla spriječiti katastrofa. Morao je otkriti
kako da zaustavi Jill.

Toga je popodneva mali agent nazvao Jill i zamo-

lio je da dođe u njegov ured. Stigla je sa zakašnje-
njem od jednog sata, pružila mu obraz na poljubac,
sjela na rub kauča i rekla: — Nemam mnogo vre-
mena, imam sastanak s Tobyjem.
— Ovo neće dugo trajati.
Clifton ju je proučavao. Bila je to jedna druga
Jill. Gotovo da nije imala nikakve sličnosti s djevoj-
kom koju je bio upoznao prije nekoliko mjeseci. Sađa
je u njoj bilo nekog samopouzdanja, sigumosti koje
ranije nije bilo. N o dobro, imao je on posla s ova-
kvim djevojkama i ranije.
— Jill, bit ću izravan — rekao je Clifton. — Nisi
dobra za Tobyja. Hoću da odeš iz Hollywooda. — Iz
lađice je izvukao bijelu omotnicu. — Ovdje je pet
tisuća đolara u gotovom. To je dovoljno da odeš kamo
god želiš.
Blenula je na trenutak u njega, iznenađena, a onda
se zavalila na kauč i počela smijati.
— Ne šalim se — rekao je Clifton Lawrence. —
Misliš li da bi se Toby oženio tobom ako otkrije da
si spavala s cijelkn gradom?
Dugo je promatrala Cliftona. Poželjela mu je reći
da je on odgovoran za sve što joj se bilo dogođilo.
On i svi drugi ljudi na vlasti koji jo j nisu htjeli dati
priliku. Natjerali su je da plaća svojim tijelom, po-
nosom, dušom. N o znala je da ga nikako neće moći
navesti da to shvati. Pokušavao ju je prestrašiti. Neće
se usuđiti ispričati Tobyju o njoj; bio bi to sraz Law-
renceove riječi i njene.
Jill je ustala i izišla iz ureda.
Sat kasnije Toby je nazvao Cliftona.

228
 Clifton još nikad nije čuo Tobyja tako uzbu-
đena. — N e znam što si rekao Jill, momče, ali mo-
ram ti saopćiti — ona ne može čekati. Na putu smo
za Las Vegas da se vjenčamo!

Learov mlažnjak bio je trideset i pet m iija od

međunarodnog aerodroma Los Angelesa i letio je brzi-
nom od 250 čvorova. David Kenyon je uspostavio
vezu s prihvatnom kontrolom aerodroma u Los Ange-
lesu i dao jo j svoj položaj.
David je bio ushićen, bio je na putu do Jill.
Cissy se oporavila od većine ozljeda koje je za-
dobila u onoj automobilskoj nesreći, no lice jo j je
bilo izranjeno. David ju je poslao najboljem piastič-
nom kirurgu na svijetu, jednom brazilskom liječniku.
N ije je bilo već šest tjedana, i za to vrijem e slala
mu je oduševljene izvještaje o liječniku.
Prije dvadeset i četiri sata Cissy je nazvala Da-
vida da mu'kaže kako se više neće vratiti. Zaljubila se.
David nije mogao vjerovati svojoj dobroj sreći.
— Pa to-pa to je divno — uspio je promucati. —
Nađam se da ćete ti i doktor biti sretni.
— O, nije to doktor — odgovorila je Cissy. —
To je jedan momak koji ovdje ima plantažicu. Stra-
hovito ti je sličan, David. Jedina je razlika u tome
što me on Ijubi.
Krčanje radija prekinulo je njegove misli: — Lear
Tri Alfa Papa, ovdje prihvatna kontrola Los Angeles.
Spuštanje čisto na pistu dvadeset pet lijevo. Iza vas
će biti United 707. Kad se spustite, molim vas da
odvezete do rampe sa svoje desne strane.
— Primljeno. — David se počeo spuštati i srce
mu je počelo udarati. Bio je na putu da riađe Jill, da
jo j kaže kako je još uvijek ljubi, da je zamoli da se
uda za njega.
Prolazio je kroz terminal, kad li je prošao pokraj
stalka sa štampom i ugledao naslov: »Toby Temple se
oženio glumicom«. Dva puta je pročitao članak, a onda
se okrenuo i otišao u aerodromski bar.
Tri dana je bio pijan i zatim je odletio natrag
u Teksas.

229
 28 .
Bio je to bajni medeni mjesec. Toby i Jill su pri*
vatnim mlaznim avionom odletjeii u Las Hadas, gdje
su bili gosti Patinosa i njihovog vilinskog odmara-
lišta, stvorenog od meksičke prašume i žala. Mladenci
su dobili privatnu vilu, okruženu kaktusima, hibisku-
sima i bugenvilima šarenih boja, iz kojih su im cijele
noći egzotične ptice pjevale serenadu. Deset su dana
proveli istražujući, jedreći i zabavljajući se na tere-
venkama. Jeli su slasne ručkove kod Legazpija, koje
su im pripravljali gurmanski kuhari, i plivali u slatko-
vodnim bazenima. Jill je kupovala u ekskluzivnim bu-
ticima na Plazi.
Iz Meksika su odletjeli u Biarritz, gdje su odsjeli
u L'H otel du Palais, prekrasnoj palači koju je Napo-
leon I I I sagradio za svoju caricu Eugenie, Mladenci
su se kockali po kockaraicama, odlazili na borbe
s bikovima, u ribolov, i po cijele noći vodili ljubav,
S Cote Basque odvezli su se na istok na Gstaad,
na tisuću dvjesto metara nadmorske visine u bernski
Oberland. Otišli su na razgledne letove među vrhove
dodirujući Mont Blanc i Mattemhorn. Skijali su se po
blještavo bijelim padinama i sanjkali u psećim zapre-
gama te išli na fondue i plesali. Toby nikad nije.J)io
tako sretan. Našao je ženu koja će mu ispuniti život.
Više nije bio osamljen.

230
 Toby je mogao nastaviti medeni mjesec zauvijek,
ali je Jiil žudjela za tim da se vrati kući, N ije ju za*
nimalo ni jeđno od svih tih mjesta, niti itko od svih
tih Ijudi. Osjećala se kao netom okrunjena kraljica
kojoj nisu dopuštali da se vrati u svoju domovinu.
Jill Castle je gorjela od želje za povratkom u Holly-
wood.
Gospođa Tobyja Templea trebala je poravnati ra-
čune.

231
Knjiga treća
 Postoji vonj promašaja. To je smrad koji prianja
poput mijazma. Baš kao što pas može otkriti zadah
straha u čovjeku, tako i ljudi mogu osjetiti kad nekom
ćovjeku pođe po zlu.
Osobito u Hollywoodu.
Svi su u Businessu znali da je s Cliftonom Law*
renceom gotovo i prije nego što je on to znao. To
se moglo osjetiti u zraku oko njega.
Clifton nije imao nikakvih vijesti o Tobyju i Jill
onog tjedna kad su se vratili s medenog mjeseca.
Bio je poslao skup poklon, ostavio tri telefonske po-
ruke, na koje se nitko nije osvmuo. Jill. Nekako je
uspjela Tobyja odvratiti od njega. Clifton je znao da
mora postići primirje. On i Toby previše su jedan
dmgome značili da bi ikome dopustili da se uplete
među njih.
Clifton se odvezao do njihove kuće ujutro kad je
znao da će Toby biti u studiju. Jill ga je vidjela kako
se penje prilazom pa mu otvorila vrata. Izgledala je
izrazito lijepo, i to jo j je rekao. Njen stav je bio pri-
jateljski. Sjeli su u vrt i popili kavu, a ona mu je
pričala o bračnom putovanju i o mjestima koja su
vidjeli. Rekla je: — Oprosti što ti Toby nije odgovorio
na pozive, Cliff. Nemaš pojma kakva je bila ludnica. —

235
Nasmiješila se ispričavajući, a Clifton je ziiao da je
pogriješio što se tiče nje. N ije bila njegov neprijateij.
— Volio bih da pocnemo iznova i da budemo
prijatelji — rekao je.
— Hvala, i ja bih to voljela.
Clifton je osjetio neizmjerno olakšanje. — Želim
tebe i Tobyja pozvati na večeru. Rezervirat ću po-
sebni separe u Bistrou. Druge subote. Svečano odi-
jelo, sto vaših najprisnijih prijatelja. Što kažeš?
— Divno. Tobyju će b iti drago.

Jill je pričekala poslijepodne onog dana kada je

padala zabava da telefonira i kaže: — Jako mi je žao,
Cliff, bojim se da večeras neću moći doći. Nešto sam
umorna. Toby misli da bih trebala ostati kod kuće
i otpočinuti.
Clifton je uspio prikriti svoje osjećaje. — Žao mi
je, Jill, ali shvaćam. Toby će moći doći, zar ne?
Čuo je uzdah preko telefona. —- Bojim se da neće,
dragi dečko. Nikamo neće bez mene. Ali ti se Iijepo
zabavi. — I spustila mu je slušalicu.
Bilo je prekasno da otkaže zabavu. Račun je iz-
nosio tri tisuće dolara. No Cliftona je stajao mnogo
više od toga. N ije mu došao počasni gost, njegov
jedan jedini klijent, i svi prisutni — šefovi kompanija,
zvijezde, režiseri — svi ljudi koji su nešto značili u
Hollywoodu b ili su toga svjesni. Clifton je to pokušao
prikriti govoreći da se Toby ne osjeća dobro. To je
bilo najgore što je mogao učiniti. Kad je sutradan
popodne uzeo primjerak »Herald Examinera«, u njemu
je bila fotografija gospodina i gospođe Temple sni-
mljena prošle noći na »Dodgers Stadiumu«.

Clifton Lawrence je sada znao da se bori za

vlastiti život. Ako ga Toby odbaci, neće biti nikoga
tko bi ga podigao. N i jedna od velikih agencija neće
ga uzeti jer jo j neće moći dovesti nikakve klijente;
a nije mogao podnijeti pomisao na to da još jednom

236
 sve otpočne sam. Za to je bilo prelcasno. M orao je
naći načina da sklopi m ir s Jill. Telefonirao jo j je
i rekao da bi želio doći k njoj i porazgovarati.
— Naravno — rekla je. — Baš sam sinoć govorila
Tobyju da te već dugo nismo vidjeli.
— Doći ću za petnaest minuta — rekao je Clifton.
Otišao je do ormarića s pićem i natočio dupli viski.
U posljeđnje vrijem e to je i prečesto činio. Bio je loš
običaj da se pije u radno vrijeme, ali koga je to sme-
talo? Kakav posao? Svakog dana primao je značajne
ponude za Tobyja, ali nije mogao doći do slavnog
čovjeka i sjesti te bar porazgovarati o njima s njime.
U prošlosti su o svemu razgovarali. Prisjetio se svih
onih divnih zajedničkih trenutaka, svih putovanja koja
su poduzimali, zabava i šala te djevojaka. Biii su
bliski kao blizanci. Toby ga je trebao, računao s njim.
A s a d . . . Clifton je natočio još jedno piće i bilo mu
je drago da vidi kako mu ruke toliko ne dršću.
Kad je stigao u Templeovu kuću, Jill je sjedila
na terasi i pila kavu. Podigla je pogled i nasmiješila
se kad ga je vidjela da jo j prilazi. T i si prođavač,
rekao je Clifton samom sebi. Obrlati je.
— Drago mi je što te vidim, Cliff. Sjedi.
— Hvala, Jill. — Sjeo je nasuprot njoj za veliki
stol od kovana željeza i promatrao je. Nosila je bijelu
ljetnu haljinu, a kontrast između njene crne kose i
zlatno preplanule puti bio je zadivljujući. Izgleđala
je mlađa i — jedino što mu je palo na pamet — ne-
kako nevina. Promatrala ga je toplim, prijateljskim po-
gledom.
— Bi li doručkovao, Cliff?
— Ne, hvala. Već sam odavno jeo.
— Tobyja nema.
— Znam. Želio sam razgovarati s tobom nasamo.
— čim e ti mogu pomoći?
— Primi moju ispriku — rekao je Clifton naglo.
Nikad nikoga ni za što nije molio, a sada je to činio.
— M i . . . ustao sam na lijevu nogu. Možda je to bila
moja krivnja. Vjerojatno jest. Toby je bio tako dugo

237
 moj klijent i moj prijatelj da sam g a . . . đa sam ga
želio zaštititi. Možeš li to razumjeti?
Jill je kimnula, a njene.su smeđe oči bile čvrsto
prikovane uz njega. Rekla je: — Naravno, Cliff.
Duboko je uzdahnuo. — N e znam je li ti ikada to
rekao, ali ja sam onaj koji je lansirao Tobyja. Znao
sam da će biti velika zvijezda prvi put kad sam ga
sreo. — Prim ijetio je da ga vrlo pozorno sluša. —
Tada sam imao mnogo važnih klijenata, Jill. Sve sam
ih ostavio da bih se mogao usredotočiti na Tobyjevu
karijeru.
— Toby mi je pričao o tome koliko si za njega
napravio — rekla je.
— Je li? — mrzio je revnost u svojem glasu.
Jill se osmjehnula. — Pričao mi je o onom danu
kad se pravio da te Sam GoIdwyn nazvao i kako si
svejeđno došao da ga vidiš. To je bilo lijepo.
Clifton se nagnuo naprijed i rekao: — Ne želim
da se išto dogodi s vezom koju imamo Toby i ja.
Treba mi tvoja podrška. Molim te da zaboraviš sve
što se đogodilo između nas. Ispričavam se što sam
bio neuljudan. Mislio sam da štitim Tobyja. N o po-
griješio sam. Mislim da ćeš mu ti biti sjajna.
—■ Želim biti. Jako.
— Ako me Toby ostavi, mislim — mislim da bi
me to ubilo. N e govorim samo o poslu. On i ja ima-
m o . . . on mi je kao sin. Volim ga. — Prezirao je sebe
zbog toga, ali je čuo samog sebe kako ponovno moli.
— Molim te, Jill, u ime B o ž je . . . — zastao je, a glas
mu je bio prigušen.
Dugo ga je glcdala svojim tamnosmeđim očima,
a zatim pružila ruku. — Nemam ništa protiv — rekla
je Jill. — Možeš li doći sutra na večeru?
Clifton je đuboko uzdahnuo, a onda se nasmiješio
veselo pa rekao: — Hvala. — Osjetio je da su mu se
oči iznenada zamaglile. — Neću — neću to zaboraviti.
Nikada.
Slijedećeg jutra kad je Clifton došao u svoj ured,
našao je preporučeno pismo u kojem ga obavještavaju
da su njegove usluge okončane i da više nema ovla-
štenje da đjeluje kao agent Tobyja Templea.

238
 30 .
Jill Castle Temple bila je za Hollywood nešto naj-
uzbudljivije nakon otkrića cinemascopea. U gradu film-
skih poduzeća, gdje su svi igrali igru obožavanja vla-
dareva ruha, Jill je svoj jezik upotrijebila kao kosu.
U gradu u kojem je laskanje bilo dnevni oblik kon-
verzacije, Jill je neustrašivo govorila što misli. Uz nju
je bio Toby, i ona se razmetala svojom moći kao
toljagom, napadajući sve značajne šefove studija. Ni-
kad ništa takvog nisu prije iskusili. Nisu se usudili
napasti Jill jer nisu željeli uvrijediti Tobyja. On je
bio najunosnija holivuđska zvijezda, pa su ga željeli,
trebali.
Toby je bio veći nego ikada. Njegov televizijski
show i dalje je bio na prvom mjestu svakog tjedna
po Nielsenovim Ijestvicama, film ovi su bili strahovito
unosni, a kad je nastupao u Las Vegasu, kockarnice su
udvostručile dobit. Toby je bio najveći zalogaj u show
businessu. Tražili su ga da bude gost na priredbama,
da snima albume, da se osobno pojavljuje, da nastupa
na rasprodajama, na dobrotvornim zabavama, u fil-
movima, tražili su ga i tražili.
Najugleđniji ljudi u gradu raspadali su se od
đodvoravanja Tobyju. Ubrzo su načuli da je put da
se dodvore Tobyju bio taj đa se dodvore Jill. Počela
je osobno organizirati Tobyjeve sastanke i uređivati

239
mu život tako da u njemu bude mjesta samo za one
koje je ona odobrila. Oko njega je podigla neprobojnu
barikadu i nikome osim bogatih, znamenitih i mocnih
ljudi nije bilo dopušteno da prođe kroz nju. Ona je
bila čuvarica ognja. Mala Poljakinja iz Odesse u Tek-
sasu zabavljala se s guvernerima, ambasadorima, svjet-
ski poznatim umjetnicima i predsjednikom Sjedinjenih
Država. Ovaj jo j je grad učinio strašne stvari. Ali
ih više nikad neće učiniti. Ne. Ne dotle dok ima
Tobyja Templea.

Ljudi koji su se našli u gadnoj nevolji b ili su oni

s Jillinog popisa mržnje.
Ležala je u krevetu s Tobyjem i čulno ga milo-
vala. Kad se opustio i iscrpio, privila bi mu se u na-
ručaj i rekla: — Dragi, jesam li ti ikad pričala o vre-
menu kad sam tražila agenta i kad sam otišla onoj
ženi — kako se ono zvala? 0 da, Rose Dunning. Rekla
mi je da ima za mene ulogu pa je sjela na krevet
pokraj mene da je sa mnom pročita.
Toby se okrenuo prema njoj da je pogleđa, a oči
su mu se suzile. — I što se dogodilo?
Jill se nasmiješila: — Bila sam glupo nevinašce,
pa dok sam čitala, osjetila sam kako rukom prelazi
uz moja bedra. — Zabacila je glavom i nasmijala se.
— Strahovito sam se prepala. Nikad u životu nisam
tako brzo trčala.
Deset dana kasnije gradska komisija za dozvole
ukinula je licencu agencije Rose Dunning, i to za stalno.

Slijedećeg su vikenda Toby i Jill otišli u svoju

kuću u Palm Springs. Toby je ležao na stolu za ma-
sažu u patiju, s teškim frotirom ispod sebe, dok mu
je Jill pružala dugu i opuštajuću masažu.
Toby je Iežao na leđima, na očima je imao štit-
nike od vate koji su ga štitili od jakih sunčanih zraka.
Jill je masirala noge upotrebljavajući blagi masni lo-
sion.

240
 — T i si mi stvamo otvorila oči što se tiče Cliffa —
rekao je Toby. — On nije bio ništa drugo nego pa-
razit koji me muzao. Čujem’ da se mota po gradu
pokušavajući se s nekim uortačiti. Nitko ga neće.
Bez mene ne može dospjeti ni u zatvor.
Jill je na trenutak zastala i rekla. — Žao mi je
Cliffa.
— Baš to i jest nevolja s tobom, draga. Misliš
srcem umjesto glavom. Moraš naučiti da budeš tvrđa.
Jill se mirno nasmiješila. — N e mogu si pomoći.
Takva sam. — Počela je masirati njegove listove, po-
mičući ruke polako prema bedrima, laganim senzu-
alnim pokretima. K od njega je nastupila erekcija.

— O, Isuse — zastenjao je.

Ruke su jo j sada pošle naviše pomičući se prema
Tobyjevim preponama, a krutost se povećavala. Gur-
nula je ruke između njegovih nogu i ispod njega i
tumula masni prst u njega. Njegov golemi penis bio
je tvrd poput stijene.
— Brzo, mala — rekao je. — Popni se na mene.

Bili su u marini na Jill, velikom motomom jedre-

njaku koji jo j je Toby kupio. Sutrađan je trebalo sni-
mati Tobyjev prvi televizijski show u novoj sezoni.
— 0 — ovo su mi najljepši praznici u životu —
rekao je Toby. — Mrska mi je i pomisao da moram
natrag na posao.
— To je tako divan show — rekla je Jill. — Uži-
vala sam radeći ga. Svi su bili tako dragi. — Zastala
je na trenutak, a onda ovlaš dolada: — Gotovo svi.
— Što time misliš? — Tobyjev je glas bio oštar. —
Tko nije bio dobar prema tebi?
— Nitko, dragi. Nisam to trebala niti spomenuti.
No na kraju je dopustila Tobyju da to iscijedi iz
nje, i sutradan je šef glumačke ekipe Edđie Berrigan
bio otpušten.

16 Stranac u ogledalu
241
 Narednih mjeseci Jill je saopćila Tobyju pričice
o đrugim šefovima glumačkih ekipa sa svog popisa,
te su oni nestajali jedan za drugim. Svatko tko ju je
ikada iskoristio, morao je platiti. Bilo je to, pomisiiia
je, poput obreda parenja sa pčelom maticom. Svi su
oni postigli svoj užitak i sad su morali biti uništeni.

Okomila se na Sama Wintersa, čovjeka koji je

rekao Tobyju da nije nadarena. Nikad nije ni riječi
rekla protiv njega; naprotiv, pred Tobyjem ga je hva-
lila. Ali je uvijek druge šefove hvalila malko v iš e . . .
Drugi šefovi studija imali su materijale koji su više
odgovarali T o b y ju . . . režisere koji su ga zaista ra-
zumjeli. Jill bi dodala da se nikako ne može oteti
pomisli da Sam Winters zapravo ne cijeni Tobyjev
talent. Nedugo zatim i Toby je bio takvog mišljenja.
Kad mu je Clifton Lawrence otišao, Toby više nije
imao nikog s kime bi razgovarao, nikoga kome bi vje-
rovao, osim Jill. Kad je odlučio svoje filmove snimati
u drugom studiju, vjerovao je da je to njegova vla-
stita zamisao. Ali Jill se pobrinula da Sam Winters
sazna istinu.
Odmazda.

Bilo je ljudi bliskih Tobyju koji su osjećali da

Jill ne može potrajati, da je ona jednostavno privre-
rneni uljez, prolazna zanesenost. Stoga su je tolerirali
i postupali prema njoj sa slabo zastrtim prezirom.
To im je bila pogreška. Jednog za drugim Jill je eli-
minirala i njih. N ije željela kraj sebe nikoga tko je
bio značajan u Tobyjevom životu ili tko bi mogao
utjecati na njega, a protiv nje. Pobrinula se za to da
Toby promijeni svog odvjetnika, tvrtku za odnose s
javnošću i unajmila je ljude po vlastitom uzoru. Ota-
rasila se trojice Macova i Tobyjeve svite čankoliza.
Promijenila je cijelu poslugu. Sada je to bila njena
kuća i ona je bila gospodarica.

242
 Za zabave kod Templeovih vladao je u gradu
najveći interes. Svatko tko je nesto značio bio je
ondje. Glumci su se miješali s društvenim vrhom i
guvernerima te šefovima moćnih korporacija. Štampa
je uvijek bila prisutna u punom sastavu, i to je bila
premija za goste sretnike. Ne samo što su išli Tem-
pleovima i divno se-zabavljali nego su svi znaU da
su bili kod Templeovih i da su se divno zabavljali.
Kad Templeovi nisu bili domaćini, biii su gosti.
Pozivi su stizali kao lavina. Zvali su ih na premijere,
dobrotvorne bankete, političke skupove, otvorenja re-
storana i hotela.
Toby bi bio sasvim zadovoljan da ostane kod kuće
nasamo s Jill, ali je ona voljela izlaziti. Nekih večeri
morali su se pojaviti na tri ili četiri zabave, pa je
požurivala Tobyja s jedne na drugu.
— Isuse, pa ti si trebala biti šef društvenih sku-
pova kod Grossingera — nasmijao se Toby.
— Ja to izlazim zbog tebe, dragi — odgovorila
je Jill.

Toby je snimao film kod MGM-a i bio je preza-

zet. Jedne je noći kasno došao kući iscrpljen i našao
pripremljeno večernje odijelo. ■— Pa nećemo opet,
van, zlato? N i jedne večeri cijele jebene godine nismo
bili kod kuće!
— Zabava je u povodu Davisovih. Bili bi straho-
vito uvrijeđeni da se ne pojavimo.
Toby je umorno sjeo na krevet. — Tako sam se
veselio lijepoj toploj kupelji i m im oj večeri. Samo
za nas dvoje.
N o otišao je na zabavu. I budući da je uvijek
morao biti u štosu, uvijek u središtu pozomosti, crpio
je iz svog goiemog rezervoara energije sve dok se svi
nisu smijali, pljeskali mu i jedan dmgom pričali kako
je Toby Temple briljantno zabavan čovjek. Kasno te
noći, ležeći na krevetu, Toby nije mogao zaspati, tijelo
mu je bilo iscrpljeno, ali su mu misli oživljavale tri-

i6* 243
jum fe večeri, ređak po ređak, smijeh za smijehom.
Bio je vrlo sretan čovjek. I sve to zbog Jill.
Kako li bi je tek obožavala njegova mati.

U ožujku su prim iii poziv za fiimski festival u

Cannesu.
— Nikako — rekao je Toby kad mu je Jill poka-
zala pozivnicu. — Jedini Cannes u koji ću ići je onaj
u m ojoj kupaonici. Umoran sam, zlato. Iscrpio sam
se do daske.
Jerry Guttman, Tobyjev čovjek za odnose s jav-
nošću, rekao je Jill da postoje dobri izgledi đa Toby-
je v film dobije nagradu kao najbolji film i da bi
tome znatno pripomogla Tobyjeva prisutnost. Mislio
je da bi za Tobyja bilo važno da ode onamo.
U posljeđnje vrijem e Toby se stalno žaiio da je
umoran i nije mogao zaspati. Noću je uzimao tablete
za spavanje, od čega bi ujutro bio mamuran. Jill je
suzbila osjećaj umora time što mu je đala za do-
ručkom benzedrina kako bi imao đovoljno energije
da progura dan. Sada je ciklus sredstava za umirenje
i sredstva za podizanje počeo ubirati danak od njega.
— Već sam prihvatila poziv — rekla je Jill Tobyju
— ali ću ga otkazati. Nema problema, dragi.
— Hajdemo na mjesec dana dolje u Springs i
samo se izležavajmo u sapunu.
Pogledala ga je: —> Što?
Sjeo je vrlo miran. — H tio sam reći na suncu.
Ne znam zašto je ispalo u sapunu.
Nasmijala se. — Zato što si zabavan. — Jill mu
je stisnula ruku. — U svakom slučaju to s Palm
Springsom zvuči divno. Uživam kad sam s tobom
nasamo.
.—*■ N e znam Što mi je — uzdahnuo je Toby. —
Jednostavno više tnemam safta. Mislim da starim.
•— Nikad ti nećeš ostariti. T i mene možeš izde-
rati.
Nakesio se. — Da? Mislim đa će mi žalac živjeti
znatno duže od mene. — Protrljao je potiljak i re-
kao: — Mislim đa ću pridrijemati. Da ti pravo kažem,

244
danas se ne osjećam baš za to. Za večeras nemamo
ništa, zar ne?
— Ništa što ne bih mogla otkazati. Otpustit ću
poslugu i sama skuhati večeru. Samo za nas.
— Hej, pa to će biti sjajno.
Promatrao ju je kako odlazi, pa pomislio: Isuse,
ja sam najsretniji momak koji je ikađ zivio.

Te su noći do kasna ležali u krevetu. Jill je To-

byju priredila toplu kupelj i osvježila ga masažom,
gnječeći njegovo umomo mišićje, otirući njegovu na-
petost.
— O, to je tako divno — promrmljao je. — Kako
sam uopće mogao bez tebe?
— Nemam pojma. — Privila mu se. — Toby,
pričaj mi o festivalu u Cannesu. Kako to tamo izgleda?
Nikad nisam bila ni na jednom.
— To je samo rulja mahera koji su se s cijelog
svijeta sjatiii da prodaju svoje posrane filmove jedan
drugome. To je najveća prevara na svijetu.
— Po tebi, to zvuči uzbudljivo — rekla je Jill.
— Da? Pa, mislim da na stanovit način i jest
uzbudljivo. Sve je krcato različitim tipovima. — Na
trenutak ju je proučavao. — Da li ti zbilja želiš ići
na taj blesavi filmski festival?
Brzo je odmahnula glavom. — Ne. Ić i ćemo u
Palm Springs.
— K vragu, pa u Palm Springs možemo bilo kada.
— Stvarno, Toby, nije važno.
Nasmiješio se. — Znaš li zašto sam toliko lud za
tobom? Bilo koja druga žena na svijetu tupila bi me
da je povedem na festival. T i umireš za tim da ideš,
ali da Ii ti to govoriš? Ne. Želiš sa mnom ići u Springs.
Jesi li otkazala onaj pristanak?
— Još ne, a l i . . .
— Nemoj, ići ćemo u Indiju. — Licem mu je
proletio zbunjen izraz. — Jesam li rekao Indiju? Htio
sam ređi u Cannes.
Kad se njihov avion spustio na Orlyju, Tobyju je
predan kablogram. Njegov je otac umro u staračkom

245
domu. Bilo je prekasno da se Toby vrati na sprovođ.
Uredio je da se sagrađi novo krilo staračkog doma
koje će b iti prozvano po njegovim roditeljima.

Cijeli svijet je bio u Cannesu.

B io je to Hollywood, London, Rim, sve skupa
pomiješano u blještavu mnogojezičnu kakofoniju, i
užurbano, u tehnikoloru i panaviziji. Sa svih strana
svijeta filmski su se stvaraoci sjatili na francusku ri-
vijeru noseći pod rukom konzerve sa snovima, vrpce
celuloida napravljene na engleskom, francuskom, ja-
panskom, mađarskom i poljskom, koje će ih učiniti
bogatima i glasovitima preko noći. Croisette je bila
krcata profesionalcima i amaterima, veteranima i no-
vajlijama, onima koji dolaze i bivšima, koji se svi
nadmeću za ugledne nagrade. Dobiti nagradu na film-
skom festivalu u Cannesu značilo je novac u banci;
ako pobjednik nije imao ugovora o distribuciji, mo-
gao ga je dobiti, a ako ga je već imao, mogao ga je
još i popraviti.
Svi hoteli u Cannesu bili su natrpani; bujica se
razmilila duž obale u Antibes, Beaulieu, Saint-Tropez
i Menton. Stanovnici malih sela zurili su sa strahopo-
štovanjem u znamenita lica koja su preplavila njihove
ulice, restorane i barove.
Svaka je soba bila rezervirana nekoliko mjeseci
unaprijed, ali Toby Temple nije imao teškoća da do-
bije veliki apartman u »Carltonu«. Tobyja i Jill go-
stili su kamo god bi došli. Foto-aparati novinskih sni-
matelja neprekidno su škljocali, a njihove su slike
odašiljane diljem svijeta. Zlatni par, kralj i kraljica
Hollywooda. Izvjestitelji su intervjuirali Jill i tražili
njeno mišljenje o svemu i svačemu, od francuskih vina
do afričke politike. Bila je to davna žudnja Josephine
Czinski iz Odesse u Teksasu.
Tobyjev film nije dobio nagradu, ali je dvije ve-
čeri prije svršetka festivala vrhovni žiri proglasio da
daje specijalno priznanje Tobyju Templeu za njegov
doprinos na polju zabave.

246
 Bio je to gala događaj, i velika dvorana za ban-
kete u hotelu »Carlton« bila je prepuna gostiju. Jill
je sjedila na podiju odmah do Tobyja. Opazila je da
Toby ne jede. — što je, dragi? — upitala je.
Toby je odmahnuo glavom: — Vjerojatno sam
danas bio previše na suncu. Osjećam se nekako tra-
Ijavo.'
— Sutra ću se pobrinuti da se odmoriš. — Jill
je za Tobyja dogovorila intervjue za Paris Match i
Londonski Times prijepodne, ručak s grupom televi-
zijskih reportera, a zatim koktel. Odlučila je odgoditi
ono što je najmanje važno.
Na kraju večere, gradonačelnik Cannesa se digao
i predstavio Tobyja: — Mesđames, Messieurs, et in-
vites distingues, c'est un grand privilčge đe vous
presenter un homme dont Voeuvre a donne plaisir
et bonheur au monde entier. J’ai Vhonneur de lui
presenter cette medaille speciale, un signe de notre
affection et de notre appriciation. — Podigao je zlatnu
međalju i vrpcu te se naklonio Tobyju. — Monsieur
Toby Temple! — Oduševljen pljesak gledališta, đok je
cijela velika dvorana za bankete ustala na noge i sto-
jeći aplauđirala. Toby je sjedio na svom stolcu ne
mičući se.
— Ustaj — prošaptala je Jill.
Toby je polako ustao, blijed i nesiguran. Stajao
je na trenutak i smiješio se, a onda pošao prema mi-
krofonu. Na pola puta posrnuo je i pao na pod bez
svijesli.

fobyja Templea odvezli su transportnim avionom

francuskih zračnih snaga u Pariz i žurao ga prebacili
u američku bolnicu, gdje su ga smjestili u šok-sobu.
Pozvani su najbolji francuski specijalisti, a Jill je sje-
dila u privatnoj sobi u bolnici i čekala. Trideset i Šest
sati ođbijala je jelo i piće te nije ođgovarala ni na
koji telefonski poziv brojnih ljudi koji su nazivali bol-
nicu iz cijeloga svijeta.
Sjedila je sama, piljila u zidove, gluha i slijepa
na metež oko sebe. Misli su jo j bile usredotočene

247
samo na jedno: Toby mora ozđraviti. Toby je bio
njeno sunce, a ako sunce zađe, i sjena će umrijeti.
N ije mogla dopustiti da se to đogodi.
B ilo je pet sati ujutro kad je doktor Duclos,
šef odjela, ušao u privatnu sobu koju je Jill uzela
da bi mogla biti uz Tobyja.
— Gospođo Temple, bojim se da nema nikakvog
smisla pokušavati ublažiti udarac. Vaš je muž pre-
trpio tešku moždanu kap. Po svemu sudeći, više nikad
neće moći hodati, niti govoriti.

248
 Kad su Jill napokon pustili da uđe u Tobyjevu
bolničku sobu u Parizu, zaprepastio ju je njegov iz-
gled. Preko noći Toby se postarao i isušio kao da su
svi njegovi životni sokovi presahli. Djelomično su mu
bile uzete obje ruke i noge, i premda se mogao gla-
sati životinjskim gunđanjem, nije mogao govoriti.
Proteklo je šest tjedana a da liječnici nisu dopu-
stili da se Toby premjesti. Kad su se Toby i Jill vratili
u Kalifom iju, na aerodromu ih je saletjela novinarska
i televizijska rulja te stotine simpatizera. Bolest To-
byja Templea izazvala je veliku senzaciju. Neprekidno
su se javljali prijatelji koji su se raspitivali o Tobyje-
vom zdravlju i oporavljanju. Televizijske ekipe nasto-
jale su prodrijeti u kuću da ga snime. Stizale su po-
ruke od predsjeđnika države i senatora te tisuće
pisama i razgleđnica od obožavatelja koji su voljeli
Tobyja Templea i koji su se m olili za njega.
No pozivi šu prestali. Nitko nije nazivao da se
raspita kako se Jill osjeća, da li bi željela izići na
nekakvu mimu večem, nekamo se izvesti ili pogledati
kakav film. Nitko u Hollywoodu nije nimalo mario
za nju.
Dovela je osobnog Tobyjevog liječnika, dra Elija
Kaplana, a ovaj je pozvao dva vrhunska neurologa —
jednog iz medicinskog centra kalifom ijskog sveučilišta

249
u Los Angelesu, i drugog sa sveučiliŠta »Johns Hop-
kins«. Njihova je dijagnoza bila navlas ista kao ona
dra Duclosa iz Pariza.
. — Važno je shvatiti — rekao je dr Kaplan Jill —
da Tobyjev razum nije ni na koji način pogođen.
Može čuti i shvatiti sve što kažete, no zahvaćen je
njegov govor i motorne funkcije. Ne može odgovoriti.
— Zar — zar će uvijek biti ovakav?
Dr Kaplan je oklijevao. — Nemoguče je biti pot-
puno siguran, naravno, ali po našem mišljenju njegov
je živčani sustav previše oštećen da b i se nekom
terapijom postigli značajniji učinci.
— Ali niste sigumi.
— Ne ...
No Jill je znala.

Uz tri bolničarke koje su danonoćno njegovale

Tobyja, Jill se dogovorila s jednim fizioterapeutom
da dolazi u njenu kuću svakog jutra kako bi radio
s Tobyjem. Terapeut je nosio Tobyja u bazen i držao
ga u naručju blago rastežući mišiće i tetive, dok je
Toby slabašno pokušavao mahati nogama i micati ru-
kama u toploj vodi. N ije bilo nikakvog napretka. Če-
tvrtog tjedna stigla je terapeutkinja za govor. Svakog
je poslijepodneva provodila po jedan sat nastojeći po-
moći Tobyju da ponovno progovori, da oblikuje zvu-
kove riječi.
Nakon dva mjeseca Jill nije mogla opaziti ni-
kakve promjene. Baš nikakve. Pozvala je dra Kaplana.
— Morate nešto učiniti da mi pomognete —- zatra-
žila je, — Ne možete ga tek tako ostaviti.
Bespomoćno ju je pogleđao. — Žao mi je, Jill.
Pokušao sam vam r e ć i...

Jill je sjedila u bibliotecis sama, dugo nakon što

je dr Kaplan otišao. Osjetila je kako počinje jedna od
onih njenih gadnih glavobolja, ali nije bilo vremena
da sama misli o sebi. Popela se na kat.

250
 Toby je bio pođbočen u krevetu i buijio u prazno.
Kađ mu je Jill prišla, Tobyjeve plave oči su za-
sjale. Pratile su Jill, jasne i žive, dok je pristupala
njegovom krevetu i promatrala ga. Usnice su mu se
pomaknule i začuo se nerazgovijetan zvuk. Oči su mu
ispunile suze zbog neuspjeha. Jill se prisjetila riječi
dra Kaplana. Vaino je shvatiti da Tobyjev razum nije
ni na koji način pogođen.
JilJ je sjela na rub kreveta. — Toby, hoću da
me poslušaš. Izioi ćeš iz ovog kreveta. Prohodat ćeš,
prohodat ćeš. — Sad su mu niz obraze tekle suze. —
Učinit ćeš to — rekla je Jill. — Učinit ćeš to zbog
mene.

Slijedećeg jutra Jill je otpustila bolničarke, fizio-

terapeuta, terapeutkinju za govor. ćim je čuo tu no-
vost, đr Eli Kaplan požurio je do Jill.
— Slažem se s vama u pogledu fizioterapeaita,
Jill, ali bolnicarke! Toby mora kraj sebe imati dva-
deset i četiri sata n a ...
— Ja ću biti s njim.
Odmahnuo je glavom. — Pojma nemate u što se
upuštate. Jedna osoba ne može ...
— Nazvat ću vas, budem li vas trebala.
Otpravila ga je.

Muke su počele.
Jill će pokušati učiniti ono za što su je liječnici
uvjeravali da se ne može upustiti. Prvi put kad je
osovila Tobyja i stavila ga u kolica, zaprepastila se
koliko je bio lagan. Spustila ga je u prizemlje liftom,
koji su bili ugradili, i počela raditi s njim u bazenu
onako kako je vidjela da radi fizioterapeut. Ali to
što se sad dogođilo bilo je drukčije. Dok je terapeut
bio blag i laskav, Jill je bila kruta i neumoljiva. Kad
je Toby pokušao progovoriti, dajući đo znanja da
je umoran i da više ne može izdržati, Jill je rekla: —
Nisi još gotov. Još jednom. Za mene, Toby.

251
 I natjerala bi ga da vježbu izveđe još jednom.
Pa još jednom, sve dok nije sjedio nijemo plačući
od iscrpljenosti.
Poslije podne Jill bi se đala na posao da Tobyja
ponovno nauči govoriti. — U u . . . uuuu.
— Aaa . . . aaak . . .
— Ne! Uuu. Zaokruži usnice, Toby. Neka te slu-
šaju. Uuu.
— Aaaa . . .
— No, proklet bio! Progovorit ćeš ti! Hajde, reci
uuu!
I on bi pokušao ponovno.
Jill bi ga svake večeri hranila, a zatim legla u
njegov krevet držeći ga u naručju. Vukla je njegove
bespomoćne ruke polako gore i dolje po svojem tijelu
preko dojki i preko meke rascjepine između svojih
nogu. — Osjećaš, Toby — šaptala je. — Sve je to tvoje,
dragi. Tebi pripada.* Želim te. Želim da ozdraviš kako
bi se opet mogli ševiti. Željela bih da me jebeš, Toby.
Pogledao ju je onim svojim živim, svijetlim očima
i proizveo neko nevezano cviljenje.
— Uskoro, Toby, uskoro.

Jill je bila neumorna. Otpustila je poslugu je r

nikog nije željela u blizini. Nakon toga sama je ku-
hala. Telefonski je naručivala namirnice i nikad nije
izlazila iz kuće. U početku je bila vrlo zauzeta odgo-
varanjem na telefonske pozive, ali su pozivi uskoro
presušili, a onda potpuno prestali. U vijestima su pre-
stali objavljivati biltene o zdravstvenom stanju To-
byja Templea. Svijet je znao da on umire. Bilo je to
samo pitanje vremena.
No Jill nije htjela dopustiti da Toby umre. Ako
on umre, umrijet će i ona s njime.

Dani su se stopili u dug i beskrajan vijenac mu-

kotrpnog rada. Jill se dizala u šest ujutro. N ajprije bi
očistila Tobyja. Bio je potpuno inkontinentan. lako
je imao kateter i pelenu, zaprljao bi se preko noći,

252
i plahte bi se ponekad morale promijeniti, kao i
Tobyjeva pidžama. Smrad u spavaćoj sobi bio je go-
tovo nepodnošljiv. Jill bi napunila lavor toplom vo-
dom, uzela spužvu i meku tkaninu te brisala izmet i
mokraću s Tobyjevog tijela. Kad bi bio očišćen, otr-
Ijala bi ga, napudrala, zatim obrijala i počešljala.
— Tako. Krasno izgledaš, Toby. Sad bi te trebali
vidjeti tvoji obožavatelji. Ali vidjet će te uskoro. Tući
će se da uđu da te vide. Predsjednik će biti tamo,
svi će biti prisutni da vide Tobyja Templea.
Zatim bi mu pripremila doručak. Napravila bi
zobenu kašu, ili kašu od pšenice, ili pak kajganu,
hranu koju bi mu mogla žlicom unijeti u usta. Hra-
nila ga je kao da je djetešce, sve vrijem e s njim raz-
govarala obećavajući mu da će ozdraviti.
— T i si Toby Temple — pjevušila je. — Svi te
ljube, svi žele da se vratiŠ. T voji te obožavatelji če-
kaju, Toby. Zbog njih se moraš oporaviti.
Pa još jedan dug mukotrpan dan.

Odvezla bi njegovo nemoćno sakato tijelo do ba-

zena da ondje vježba. Nakon toga bi ga masirala i
radila s njim govornu terapiju. Zatim bi bilo vrijeme
da spremi ručak, a nakon ručka sve bi počelo iznova.
Cijelo vrijem e govorila bi Tobyju kako je divan, koliko
ga Ijube. On je Toby Temple, i svijet čeka da mu se
vrati. Navečer bi uzela poneki od njegovih albuma
i držala ga tako da ga on može vidjeti.
— Evo nas s Kraljicom. Sjećaš li se kako su ti
te večeri svi klicali? Tako će biti opet. Bit ćeš veći
nego ikad, Toby, veći nego ikad. Noću bi ga dobro
pokrila i iscrpljena se uvukla u Iežaj koji je postavila
do njegovog kreveta. Usređ noći probudio bi je od-
vratan smrad Tobyjeve crijevne aktivnosti. Izvukla
bi se sa svog ležaja, promijenila Tobyjevu pelenu i
očistila ga. Tađa bi već bilo vrijem e da počne pri-
pravljati đoručak i da krene u novi dan.
Pa još jedan dan. U beskrajnom nastupii jdana.'
 Svakoga je dana gurala Tobyja malo jače i malo
dalje. Živci su jo j bili toliko istrošeni da bi mu, ako
bi osjetila da se Toby ne trudi, opalila pijusku posređ
lica. — Pobijedit ćemo ih — rekla je žestoko. —
Ozdravit ćeš.

Jillino je tijelo bilo iscrpljeno mukotrpnom kolo-

tečinom, u koju se sama uvalila, ali kad bi noću legla,
ne bi mogla spavati. Previše joj je slika plesalo gla-
vom poput prizora iz starih filmova. Ona i Toby okru-
ženi reporterima na kanskom festivaiu. . . Predsjednik
u njihovom domu u Palm Springsu kako govori Jill
koliko je lije p a ... obožavatelji oko Tobyja i nje na
nekoj prem ijeri . . . Zlatni par .. \ Toby kako korača
da primi odiikovanje i pada . . . pada ... Napokon bi
utonula u san.
Ponekad bi se Jili probudila s iznenadnom žesto-
kom glavoboljom koja ne bi prestajala. Ležala bi
mirno u osamljenosti mraka, boreći se s boli, sve dok
se ne bi sunce pokazalo, a tada bi bilo vrijem e da
ustane. I opet bi sve počelo iz početka. Činilo se kao
da su ona i Toby jedini preživjeli neki davno zabo-
ravljeni pokolj. Njen se svijet stisnuo na dimenzije
ove kuće, ovih soba, ovog čovjeka. Nemilosrdno je
umarala samu sebe od zore do mraka.
A zamarala je i Tobyja, svojeg Tobyja zatvorenog
u pakao, u svijet u kojem je postojala samo Jill, koju
je morao slijepo slušati. Tjedni, mukotrpni i bolni,
vukli su se jedan za drugim i pretvarali u mjesece.
Sada bi Toby počinjao plakati čim bi je vidio kako
mu prilazi, je r je znao da će biti kažnjen. Svakog je
dana postajala sve nemilosrdnija. Tjerala je Tobyjeve
mlohave beskorisne udove da se miču sve dok ga ne
bi svladala nepodnošljiva bol. Strahovitim grgljajućim
molbama zaklinjao ju je da prestane, no Jill bi rekla:
— Još ne. N e dok ponovno ne postaneš čovjek. Ne
dok im svima ne pokažemo. — Nastavljaia bi gnječiti
njegove iscrpljene mišiće. Bio je bespomoćno odraslo
djetešce, vegetirao je, bio je ništa. AU kad ga je Jill

254
gleđala, vidjela ga je onakvog kakav će biti, pa je
izjavila: — Hodat ćeš ti!
Podigla bi ga na noge i pridržavala dok bi on
s mukom stavljao jednu nogu pred drugu tako da
se kretao kao u grotesknoj parodiji pokreta, poput
pijanca, raskiimane marionete.
Glavobolje su jo j postale češće. Stvaralo ih je
jarko svjetlo, glasna buka ili iznenadan pokret. Moram
liječniku, pomislila je. Kasnije, kađ Tobyju buđe bolje.
Sada nije bilo ni vremena, ni prostora za nju.
Samo za Tobyja.
Jill kao da je bila opsjednuta. Odjeća jo j je ne-
uredno visila, ali pojm a nije imala o tome koliko je
izgubila na vagi ili kako izgleda. Lice jo j je bilo iz-
moždeno i ispijeno, oči upale. Njene nekad lijepe
sjajne crne kose bile su bez sjaja i kao u rezancima.
N ije to znala, a niti bi jo j to bilo važno.
Jednoga je dana pod vratima našla brzojav u ko-
jem je stajalo da nazove dra Kaplana. N ije bilo vre-
mena. Morala se održavati svakođnevnom kolotecinom.
Dani i noći postali su kafkijanska rriora kupanja To-
byja, vježbanja s njim, njegova presvlačenja, brijanja
i hranjenja.
I onda opet sve iznova.
Za Tobyja je nabavila hodalicu te mu stisnula
prste oko nje i pomaknula mu noge, pridržavajući ga,
nastojeći mu pokazati pokrete, koračajući s njim na-
prijed i natrag sve dok ne bi stojećki zaspala, ne
znajući više gdje je i tko je ili što radi.
A onda je, jednoga dana, znala da je svemu došao
kraj.

Bila je s Tobyjem pola noći i napokon otišla u

svoju spavaću sobu, gdje je malo prije zore zapala
u omamljujući san. Kad se probudila, sunce je već
bilo visoko na nebu. Spavala je dugo nakon podneva.
Toby nije bio ni nahranjen, ni okupan, ni presvučen.
Ležao je na krevetu, bespomoćan, iščekivao je, vjero-
jatno zastrašem. Jill se počela pridizati i ustanovila da

255
se ne može pomaknuti. Bila je toliko do dna, do srži
iscrpljena, da je njeno izmožđeno tijelo nije više slu-
šalo. Ležala je, bespomoćna, znajući da je izgubila,
da je sve bilo uzalud, svi oni dani i noći pakla, mjeseci
agonije, sve to nije značilo ništa. Tijelo ju je izdalo,
kao što je i Tobyja izdalo njegovo. Jill više nije imala
snage da mu je da, i zbog toga je poželjela zaplakati.
Bilo je gotovo.
Začula je šum na vratima spavaće sobe pa je po-
digla pogled. Toby je stajao na vratima, sam, njegove
su uzdrhtale ruke stiskale hodalicu, a usta oblikovala
nerazumljive siinave zvukove dok se naprezao da ne-
što kaže.
— J iii. .. J iii...
Nastojao je reći »Jill«. PoČela je nekontrolirano
jecati i nije mogla prestati.

Od toga dana Tobyjev je napredak bio spektaku-

laran. Prvi put je on znao da će ozdraviti. Više nije
prigovarao kađ bi ga Jill gurala i preko granica nje-
gove izdržljivosti. Pozdravljala je to. Želio je da se
oporavi zbog ’nje. Jill je postala njegova božica; ako
ju je prije ljubio, sada ju je obožavao.
A nešto se zbilo i Jill. Ranije se borila za svoj
vlastiti život. Toby je bio puki instrument kojim se
morala poslužiti. N o to se nekako promijenilo. Kao
da je Toby postao dio nje. Bili su jeđno tijelo, jedna
misao i jedna duša, obuzeti istom namjerom. Prošli
su kroz muke Čistilišta. Njegov je život bio u njenim
rukama, i ona ga je njegovala, jačala i spasila; i iz
toga je izrasla svojevrsna Ijubav. Toby je pripadao
njoj baš kao što je ona pripadala njemu.

Jill je promijenila Tobyjevu prehranu tako da je

ponovno počeo dobivati kile koje je bio izgubio. Sva-
kog je dana đugo bio na suncu i dugo šetao po ima-
nju upotrebljavajući hodalicu, zatim štap, sve više
jačajući. Došao je dan kada je Toby mogao sam ho-

256
dati, a proslavili su ga tako da su priredili večeru sa
svijećama u blagovaonici.
Naposljetku, Jill je osjetila da je Toby spreman
da ga vide. Telefonirala je dr Kaplanu, i njegova ga
je bolničarka ođmah s njim spojila.
— Jill! Bio sam strašno zabrinut. Pokušavao sam
vas nazvati, a nikad nikakvog odgovora. Posl^o sam
vam brzojav, i kad nisam dobio odgovor, pretpostavio
sam da ste Tobyja nekamo odveli. Je li on — da
li on . . . ?
— Dođite i sami se uvjerite, Eli.

Dr Kaplan nije mogao prikriti iznenađenje. —

Nevjerojatno — rekao je Jill. — To je — to je pravo
čudo.
— I jest čudo -t- rekla je Jill. Samo što u ovom
iivotu čovjek sam stvara svoja čuda, je r je Bog za-
uzet negdje drugđje.
— Ljudi me još zovu da se raspitaju o Tobyju —
govorio je dr Kaplan — očito nisu to mogli saznati
preko vas. Sam Winters me zove bar jednom tjedno.
Nazivao je i Cliftona Lawrence.
Jill je otpisala Cliftona Lawrencea. Ali Sam Win-
ters! To je bilo dobro. Jill je morala naći načina da
saopći svijetu kako je Toby Temple još super zvi-
jezda, da su oni i dalje velik i zlatan par.
Slijedećeg jutra Jill je nazvala Sama Wintersa i
pitala ga bi li htio doći u posjet Tobyju. Sam je stigao
u njihovu kuću sat kasnije. Jill je otvorila vrata da
ga pusti u kuću, a Sam je nastojao prikriti zapre-
paštenje zbog njenog izgleđa. Jill je izgledala deset
godina starija nego kad ju je posljednji put vidio.
Oči su joj bile upale smeđe duplje, a lice su joj iz-
brazdale duboke bore. Izgubila je toliko na vagi da
je izgledala gotovo poput kostura.
— Hvala što si đošao, Sam. Tobyju će biti drago
da te vidi.
Sam je bio spreman da Tobyja nađe u krevetu,
sjenu onog nekadašnjeg Čovjeka, ali dočekalo ga je

17 Stranac u ogledalu 257

 veliko iznenađeiiije. Toby je ležao na mađracu pokraj
bazena i, kad mu je Sam prišao, digao se, inalko
poiako, ali ćvrsto, te mu pružio krepku ruku. Djelovao
je prepianulo i zdravo, bolje nego što je izgiedao prije
bofesti. Kao da su nekom tajanstvenom aJkemijom
Jillino zđravlje i vilalnost pretekli u Tobyjevo tijoJo,
a boiesne klice, koje su harale Tobyjem, otekle u Jih.
— Hej, drago nn je što te vidim!
Toby je govorio nešto polakše i preciznije nego
ranije, ao glas niu je bio jasan i snažan. Nikakvog
znaka nzetosti o kojoj je Sam slušao. Bilo je to isto
ono dječačko lice vedrih plavih oč.iju. Sam je zagrlio
Tobyja pa rekao: — Isuse, zbilja si nas prestrašio.
Tob}' se nakesio i rekao: — N e moraš me zvati
»Isuse« kad smo nasamo.
Sam je pogledao Tobyja još pomnije i začudio
se, — Poštenja mi, ne mogu to slivatiti. Prokletslvo,
pa ti izgledaš mlađi. Cijeli se grad spremao na sprovod.
— Samo preko mene mrtvog — nasmiješio se
Toby.
Sam jc rekao: — Faniaslično je Što danas mogu
lijcčnici . ..
-- N ’Icakvi lijcčnici. — Toby se okrcnuo da po-
gleda Jill i u pogledu mu je blistalo otvoreno div-
lienje. — ?eiiš znati tko je to nčinio? Jill. Samo Jill.
Svo.jim dvjjm a golim rukama. Sve je odsiranila i
ponovno me pođigla na noge.
Sam jc pogledao JiI1, zbunjen. Nije mu izgledala
rani je kao djevojka sposobna za takvo nesebično djelo.
Možda ju jc pogrešno procijenio. — Kakvi su ti pla-
novi? — upitao je Tobvja. — Pretpostavljum da ćeš
sc htjeti odm oriti...
— Vrača se na posao — rekla je Jill. — Toby jc
previše nadaren da bi samo besposleno sjedio.
— Jedva čekam da krenem — složio se Toby.
— Možda Sam ima neki projckt za tebe — suge-
rirala je Jill.
Oboje ga je motrilo. Sam nije želio obeshrabriti
Tobyja, alj nije želio niti podržati neke lažne nade.
.Nije bilo mogude snimiti film sa zvijezdom ako je ne

258
osiguraš, a ni jedno osiguravajuće društvo neće o&i-
gurati Tobyja Templea.
— Ovog trenutka nemam na lageru ništa — rekao
je oprezno Sam. — Ali ću svakako imali na umu.
— Bojiš ga se uzeti, zar ne? — kao da mu je
ćitala misli.
— N i u kojem slučaju. — Oboje je znalo da laže.
Nitko u Hollywoodu neće ući u rizik da ponovno
uzme Tobyja Teinplea.

Toby i Jill promatrali su na televiziji jednog

mladog komičara.
— Truo je — otfrknuo je Toby. — Prokletstvo,
želio bib se vratiti u program. Možda bih trebao naći
kakvog agenta. Nekoga tko bi se raspitao po gradu
i ustanovio što se radi.
— Ne! — Jillin je glas bio odlučan. — Nećemo
nikome dopustiti da s tobom kućari. Nisi ti neka
protuha koja traži posao. T i si Toby Temple. Mi ćemo
njih natjerati da dođu k tebi.
Toby se kiselo nasmiješio pa rekao: — Baš nam
ne razbijaju vrata, zlato.
— Razbijat će — obećala je Jill. — N e znaju u
kakvom si stanju. Sad si bolji nego što si ikad bio.
Samo im moramo pokazati.
— Možda bih trebao pozirati gol za one časopise.
Jill ga nije slušala. — Imam ideju — rekla je
polako. — Show za jednog čovjeka.
— Ha?
— Show za jednog čovjeka. — U glasu jo j se
osjećalo sve veće uzbuđenje. — Rezervirat ću za tebe
Huntington Hartford Theatre. Cijeli će HolIywood doći.
Nakon toga počet će nam razbijati vrata.

I đoista, cijeli je Hollywood došao: producenti,

režiseri, zvijezde, kritičari svi ljudi koji su nešto
predstavljali u show businessu. Kazalište u Vine Street
odavno je bilo rasprodano, i stotine ljudi ostale su
bez ulaznica. Ispred predvorja bila je razdragana go-

17* 259
mila kad su Toby i Jill stigli u limuzini koju je vozio
šofer. Bio je on njihov Toby Temple. Vratio im se
iz mrtvih i obožavali su ga više nego ikad.
Publika u kazalištu bila je ondje dijelom zbog
poštovanja prema čovjeku koji je nekad bio slavan i
velik, ali uglavnom zbog radoznalosti. Bili su ondje
da odaju posljednju počast umirućem junaku, sagor-
jeloj zvijezdi.
Jill je osobno bila to isplanirala. Otišla je do
O’Hanlona i Raingera, a oni su napisali nekoliko bri-
ljantnih tekstova počinjući monologom u kojem su
zezali grad zbog toga što je sahranjivao Tobyja još
za života. Jill se našla i s ekipom skladatelja songova
koja je dobila tri Akademijine nagrade. Nikad ni za
koga nisu napisali specijalan materijal, ali kad im
je Jill rekla: — Toby tvrdi da ste vi jedini autori na
svijetu k o ji. . .
Režiser Dick Landry doletio je iz Londona da po-
stavi shovv.
Jill je prikupila najbolje talente koje je mogla
naći đa podupru Tobyja, ali će na kraju sve ovisiti
0 samoj zvijezdi. Bio je to show za jednog čovjeka,
1 on će biti sam na pozomici.
Napokon je došao i taj trenutak. Svjetla su se
prigušila i kazalište je zašuštalo šaptom punim oče-
kivanja koji prethodi podizanju zastora, tihom molit-
vom da se ove noći dogodi čudo.
Dogodilo se.
Kad je Toby Temple došetao na pozomicu čvrstog
i postojanog koraka, s onim svojim poznatim nestaš-
nim smiješkom koji je zario njegovim dječačkim
licem, nastupila je trenutačna tišina, a zatim divlji
prasak pljeska i klicanja, svi su se podigli na noge i
cijelo se kazalište treslo punih pet minuta. Toby je
m im o stajao da se umebes stiša, i kad se kazalište
napokon umirilo, rekao je: — I vi ovo zovete doček?
— a oni su zaurlali,
Bio je briljantan. Pričao je viceve, pjevao i plesao,
napadao svakoga i kao đa nikad nije bio otišao. Pu-

260
blika ga se nije mogla nasititi. Još je bio superstar,
a sad je bio i nešto više. Postao je živa legenda.
Magazin »Variety« pisao je sutradan: »Došli su
pokopati Tobyja Templea, a ostali su da ga slave i
da mu kliču. A i jest zaslužio! Nitko u show businessu
nema tu magiju starog majstora. Bila je to večer ova-
cija, i nitko tko je imao sreće da bude prisutan neće
nikada moći zaboraviti taj nezaboravan ... «
Magazin »Hollywood Reporter« je pisao: »Publika
je došla vidjeti povratak velike zvijezde, ali je Toby
Temple pokazao da nikad nije niti otišao . . . «
I svi drugi listovi pisali su u istom panegiričnom
tonu. Od toga trenutka Tobyjevi su telefoni nepre-
stano zvonili. Pisma i brzojavi s pozivima i ponudama
doslovce su se slijevali.
Razbijali su vrata.

Toby je svoj show za jednog čovjeka ponovio u

Chicagu, Washingtonu i New Yorku. Kamo god je
otišao, bio je senzacija. Za nj su se sada više zanimali
nego ikada ranije. U valu odane nostalgije prikazivani
su Tobyjevi stari film ovi u biranim kinematografima
i sveučilištima. Televizijske su stamce upriLičile »Tje-
dan Tobyja Templea« i prikazivale njegove stare
showove.
Pojavile su se Toby Temple lutke, Toby Temple
igračke, Toby Temple slagalice, knjige sa šalama i ma-
jice. Dao je pristanak da se njegovo ime upotrijebi
za šibice, kavu, cigarete i zubnu pastu.
Pojavio se kao istaknuta točka u jednom mju-
ziklu kod Universala i potpisao ugovor da će kao gost
sudjelovati u svim velikim showovima. Televizijske su
mreže zaposlile pisce koji su se nadmetali da ostvare
novi »Sat Tobyja Templea«.
Sunce je još jednom izašlo i sjalo na Jill.
Još su jednom organizirane zabave, primanja, pa
ovaj ambasađor, onaj senator, privatne projekcije fil-
mova i . . . Svi su ih za sve željeli. Priređen im je
ručak u Bijeloj kući, čast koja je obično rezervirana

261
za glavare đržava. Pljeskali su im gdje god su se po-
javili.
Ali sađa su aplaudirali Jill jednako kao i Tobyju.
Čudesna priča o onome što je učinila, njen pothvat kad
je sama nasuprot svim prognozama vratila Tobyjevo
zdravlje, pobudila je maštu cijelog svijeta. Novine su
je pozdravljale kao ljubavnu priču stoljeća. Časopis
»Tim e« stavio ih je oboje na naslovnu stranicu odajući
veliko priznanje Jill u članku koji je to popratio.

Toby je dobio ponudu od pet milijuna dolara da

buđe zvijezda novog tjednog televizijskog showa koji
će otpočeti u rujnu, za svega dvanaest tjedana.
— Otići ćemo u Palm Springs lcako bi se dotle
mogao odmoriti — rekla je Jill.
Toby je odmahnuo glavom. — Dosta si dugo bila
zatvorena. Malo ćemo se provesti. — Zagrlio ju je i
dodao: — Nisam baš jak na riječima, zlato, ako se ne
radi o Šalama. Ne znam kako da ti kažem što osjećam
prema tebi. — Ja — ja ti jednostavno želim reći da
nisam živio do onog dana kad sam tebe sreo.
I naglo se okrenuo kako Jill ne bi mogla primi-
jetiti suze u njegovim očima.
Toby je sklopio aranžmane da sa svojim showom
ode na turneju u London, Pariz i — kao najuspješniji
potez — u Moskvu. Svi su se nadmetali za njegov
potpis. Podjednako su ga obožavali u Evropi kao i
u Americi.

Jednog sunčanog blistavog dana bili su na »Jill«

i plovili prema Catalini. Na brodu je bilo desetak
gostiju, među njima Sam Winters, O'Hanlon i Rainger,
koji su bili izabrani za glavne tekstere Tobyjevog
novog televizijskog showa. Svi su bili u salonu, za-
bavljali se i pričali. Jill se osvmula i opazila da nema
Tobyja. Otišla je na palubu.
Toby je stajao uz ogradu buljeći u more. Jill mu
je pristupila i rekla: — Dobro se osjećaš?

262
 — Sa-.no prornatram vodu, draga.
- Divna je, zar ne?
- - Ako si niorski pas. Zgrozio se. — Ne bih
želio na taj rmćin umrijeti. Uvijek sam se bojao
;'lapljr.aja.
Stavila je svoju ruku u njegovu. — Što te muči?
Pogleđao ju je. — Pa znislim da. ne bih žc.lio
umrijcti. Plašim se onoga što je tanio. Ovdje. ja sam
vd ik čovjek. Svi znaju Tobyja Templea, aii ta m o. . . ?
/naš kako zamišljam pakao?
— Kao mjesto gdje nema publike.

Fratarski klub priredio je zabavu s roštiljem, a

Toby Temple je bio počasni gost. Desetak vrhunskih
komičara nalazilo se na pođiju zajedno s Tobyjem,
Jill, Samom Wintersom i šefom tclevizijske mreže s ki>
jim je Toby sklopio ugovor. Jill je zamoljena da ustane
i đa se nakloni. Doživjela je buran aplauz.
Gni mene pozdravljaju, pomislila je Ji!l. Ne Ta-
byja, mene! Konferansje je bio domaćin glasovitog
večernjeg televizijskog razgovornog shovva. — Ne mogu
vam reći koliko sam srctan što ovdje vidim Tobyja —
rekao je. — Jer da ovđje veeeras ne odajemo počast,
ovaj bismo banket održavali na Forest Lawnu.
Srrtijeh.
— A vjerujte mi ondje je hrana strašna. Jeste
li kad jeli na Forest Lawnu? Poslužuju ostacima s
Posljeđnje večere.
Smijeh.
Okrenuo se Tobyju. — Zbilja se tobom ponosimo,
Toby. Stvarno. Čuo sam da su te zamolili da dio
svoga tijela pokloniš znanosti. Oni će ga metnuti u
staklenku u harvardskoj medicinskoj školi. Jeđini je
problem u tome što nisu uspjeli pronaći dovoljno
veliku staklenku za tu svrhu.
Umebes.
Kad je Toby ustao da im odgovori, sve ih je nad-
visio. Svi su se složili da je to bio najbolji roštilj
koji su fratri ikad priredili.

263
 Clifton Lawrence je te noći bio u gledalištu.
Sjedio je za stolom u stražnjem dijelu prostorije
blizu kuhinje s drugim nevažnim ljudima. Morao se
pozvati na staro prijateljstvo da dobije čak i ovaj stol.
Otkako ga je Toby Temple najurio, nosio je etiketu
onoga koji gubi. Bio se pokušao uortačiti s nekom
velikom agencijom. Međutim, budući da nije imao
klijenata, nije imao što niti ponuditi. Zatim je poku-
šao kod manjih agencija, ali njih nije zanimao agenl
srednjih godina koji je nekad bio nešto; željeli su agre-
sivne mladiće. Na kraju se skrasio kao namjestenik
u maloj novoj agenciji. Tjedna mu je plaća bila manja
od onoga što je nekoć trošio na jednu jedinu večeru
kod Romanoffa.
Sjetio se svog prvog dana u novoj agenciji. Vla-
snici su jo j bili tri agresivna mlađića — ne, đečka —
a ni jedan od njih nije napunio tridesetu. Klijenti
su im bile zvijezde rocka. Dva su agenta bila bradata,
a svi su nosili traperice, sportske košulje i tenisice
bez čarapa. Uz njih se Clifton osjećao kao da mu je
tisuću godina. Govorili su jezikom koji nije razumije-
vao. Zvali su ga »tatica« ili »ćaća«, a on je mislio
o ugleđu koji je nekoć iinao u ovom gradu, pa mu
je došlo đa zaplače.
Nekad okretan, veseo agent, postao je ofucan i
ogorčen. Toby Temple je bio cijeli njegov život, i
Clifton je o tim danima govorio s gorčinom. Samo
je o tom misli'o. O tome i o Jill. Nju je okrivljavao
za sve što mu se bilo dogodilo. Toby sebi nije mogao
pomoći. Na njega je utjecala ona kuja. Ali, oh kako je
Clifton mrzio Jill.
Sjeđio je u stražnjem dijelu prostorije i proma-
trao gomilu koja je aplaudirala Jill Temple, kad je
jedan od njih za stolom rekao: — Toby je u svakom
slučaju srećković. Da mi je samo komadić toga. Sjajna
je u krevetu.
— N-da? — upitao je netko zajedljivo. — Odakle
ti to znaš?

264
 — Ona je u onom pomo-filmu u »Pussycat Thea-
tre«. K vragu, mislio sam da će onom momku pocuc-
lati utrobu.
Ciiftonova su usta ddjednom postala tako suha
da je jedva mogao oblikovati riječi. — Jeste . . . jeste
li sigurni da je to bila Jill Castle?
Nepoznati mu se okrenuo. — Svakako, siguran
sam. Uzela je nego drugo ime, Josephine, tako nekako.
Neko luđo poljsko ime. — Zapiljio se u Cliftona pa
rekao: — Hej, niste li vi nekad bili Clifton Lawrence?

Jedan dio Santa Monica Boulevarda, između Fair-

faxa i Lacienege, pripada području okmga. Otočić
okmžen gradom Los Angelesom, taj se dio ravna po
propisima okruga, koji su slobodniji od onih u samom
gradu. U jednom području od šest blokova kuća po-
stoje četiri kinematografa koja prikazuju samo por-
nografiju najpaprenije vrste, pet-šest knjižara u kojima
kupci mogu stajati u posebnim kabinama i pro-matrati
filmove i desetak salona za masažu u kojima rade
poželjne mlade djevojke koje su stručnjaci za pruža-
nje svega osim masaže. »Pussycat Theatre« nalazi se
usred svega ovog.
U mračnoj dvorani bilo je možda dvadesetak ljudi,
i to sve samih muškaraca, s izuzetkom dviju žena
koje su sjedile držeći se za mke. Clifton se osvrnuo
po gledalištu i pitao što li je te Ijude dovelo u za-
mračene spilje usred sunčanog dana da sate i sate
promatraju slike drugih koji na filmu bludniče. Počeo
se prikazivati glavni film, i Clifton je zaboravio na
sve osim na ono što se zbivalo na ekranu. Nagnuo
se naprijed u sjedalu usredotočivši se na lice svake
glumice. Radnja je govorila o mladom sveučilišnom
profesom koji je svoje studentice krijumčario u spa-
vaću sobu na noćna predavanja. Sve su one bile mlade,
iznenađujući privlačne i nevjerojatno »od prirođe na-
darene«. Prolazile su kroz cijeli niz seksualnih vježbi,
oralnih, vaginalnih i analnih, sve dok nisu bili zado-
voljni i profesor i njegove učenice.

265
 No ni jedna od djevojaka nije bila Jill. Morala bi
b iti ovdje, pomislio je Clifton. To mu je bils jedina
prilika da se osveti za sve ono što mu je uciniia.
Uredit će da Toby vidi taj film. Film će Tobyja povri-
jediti, ali će se oporaviti od toga. Jill ee biti uništena.
Kad Toby dozna kalcvu je kurvetinu olmnio, izbacit
će je nogom u tur. Jill je moraLa bit.i u ovom filmu.
I odjednom, evo je — na Širokom platnu, u div-
uim blještavim, živim bojama. Mnogo se bila promi-
jenila. Sada je bila vitkija, ljepša i produhovljenija.
No bila je to Jill. Clifton je sjedio i upijao prizor
uživajući u njemu, gosteći svoje osjcćaje i razvese-
ljujući ib, sav obuzet naelektriziranim osjećajem tri-
jumfa i osvete.
Clifton je na s.vom sjedalu ostao sve dok se nisu
pojavila imena glumaca. I tamo je pisalo JosephLne
Czinski. Ustao je i olišao natrag u projekcijsku ka-
binu. U sobičku je sjeđio rnuškarac u košulji kratkib
rukuva i čitao izvještaje s utrka. Pogledao je Cliftona
kad jt: ovaj ušao i rekao: — Nikome nije dopušten
ulaz ovanio, drug.
— Želim kupiti kopiju ovog filma.
Čovjek je odmahnuo glavo-m. Nije na prodaju.
— Okrenuo se svojcj utrci.
— Dat ću vam sto đolara da dignem kopiju. Nitko
za to nikad neće saznati.
Čovjek ga nije čak ni pogledao.
— Dvjesto dolara — rekao je Clifton.
Kinooperator je okrenuo stranicu.
— Tristo.
Podigao je pogled i proučavao Cliftona. — U go-
tovu?
— U gotovu.

U deset sati drugog jutsa Clifton je došao u To-

byjevu kuću s limenkom filma. Ne, ne filma, pomislio
je sretno. Dinamita. Dovoljno da Jill Castle baci u
pakao.

266
 Vraia je otvorio engleski batler, kojega Clifton
nikad ranije nije vidio.
— Recite gospodinu Templeu da ga je došao po-
sjetiti Clifton Lawrence.
— Žao mi je, gospodine. Gospodina Templea nema
ovdje.
— Pričekat ću — rekao je odlučno Clifton.
No batler je odgovorio: — Bojim se da to neće biti
moguće. Gospodin i gospođa Temple jutros su otpu-
tovali u Evropu.

267
 32 .
Evropa je bila niz uspjeha.
Navcčer, na dan Tobyjeve premijere u london-
skom Palladiumu, Oxforđ Circus bio je krcat svjetinom
koja je bjesomučno nastojala barem na tren ugledati
Tobyja i Jill. Cijelo područje oko Argyll Streeta okru-
žila je gradska policija. Kad je rulja probila kordon
policije, hitno su pozvani u pomoć policajci na ko-
njima. Točno na udarac kojim je označeno osam sati,
stigla je kraljevska obitelj, i show je počeo.
Toby je premašio svačije očekivanje. Lica ozarena
nevinošću, inteligentno je napadao britansku vladu i
njenu samodopadnost stare Škole. Objasnio je kako
se to dogodilo da postanu manje moćni od Ugande
i kako se to ne bi bilo moglo dogoditi manje zaslu-
žnoj zemlji. Svi su urlali od smijeha jer su znali da
se Toby samo šali. N i riječi od svega toga nije mislio
ozbiljno. Toby ih je volio.
Kao Što su i oni voljeli njega.

Prijem u Parizu bio je još bučniji. Jill i Toby

bili su gosti u predsjedničkoj palači i posvuđa po
gradu razvozili su ih u državnoj limuzini. Cijeli ih se
dan moglo vidjeti na naslovnim stranicama novina, a
kad su se pojavili u kazalištu, morale su stići đodat-

268
ne policijske snage da obuzdaju mase. Na kraju To-
byjeve predstave otpratili su ih do limuzine koja ih
je čekala, a baš u tom trenutku rulja se probila kroz
policijski kordon i stotine Francuza bacile su se na
njih vrišteći: — Toby, T o b y... on veut Toby! — Uzbur-
kana gomila izvukla je olovke i bilježnice za autograme
te se natisla da podigne velikog Tobyja Templea i
njegovu divnu Jill. Policija ih nije mogla potisnuti; ru-
lja ju je odguraula na stranu trgajući Tobyjevu odjeću,
boreći se za suvenicre. Pritisak tjelesa samo što nije
zgnječio Tobyja i Jill, ali ona se nije bojala. Ova je
pobuna bila priznanje n joj. Ona je to učinila za sve
te Ijude; vratila im je Tobyja.

Posljednja njihova stanica bila je Moskva.

Moskva je u lipnju jedan od najljepših gradova
na svijetu. Nježne bijele breze i lipe s gredicama žu-
tog cvijeća obrubljuju široke bulevare krcate domaćim
ljudima i posjetiocima koji šeću na suncu. To je tu-
ristička sezona. Osim službenih posjetitelja, sve turi-
ste u Rusiju vodi »Inturist«, turistička agencija koja
organizira prijevoz, hotele i razgledavanja grada pod
stručnim vodstvom. N o Tobyja i Jill dočekala je na
međunarodnom aerodromu Šeremetjevo velika limuzi-
na zis i odvezla ih u hotel »Metropol«, koji je obično
rezerviran za ugledne goste. Apartman je bio pun votke
»Stoličnaje« i crnog kavijara.
General Jurij RomanoviČ, visoki partijski služ-
benik, došao je u hotel da im poželi dobrodošlicu.
— M i u Rusiji ne prikazujemo baš previše američkib
filmova, gospodine Temple, ali smo često prikazivali
vaše filmove. Ruski narod osjeća da genij prelazi
sve granice.

Za Tobyja su bila rezervirana tri nastupa u Bolj-

šom teatru. N a prem ijeri je u aplauzu sudjelovala i
Jill. Zbog jezione barijere Toby je većinu svojih to-
čaka izvodio pantomimski, a publika je uživala. Održao

269
je tiradu na svojem pseudoruskom a njihov smijeh
i pljesak ođjekivali su golemim kazalištem poput bla-
goslova ljubavi.
U slijedeća dva dana goneral Romanovič pratio
je Tobyja i Jili prilikom njihovog privatnog razgleda-
vanja grada. Otišli su u park Gorki i vozili se na di-
vovskom razglodnom točku te pogledali povijesnu ka-
tedralu svetog Vasilija. Odvezli su ih u Moskovski
državni cirkus i priredili im banket u Aragvi, gdje su
posluženi kavijarom od zlatne ikre, najrjeđim od osam
vrsti kavijara, zakuskom i pašteticama. Kao desert jeii
su jabločnaju, nevjerojatno fin kolač od jabuka sa si-
rupom od marelica.
Pa nova razgledavanja. Otišli su u Puškinov um-
jetnički muzej, u Lenjinov mauzolej i u Djetski mir,
čarobni d ječji moskovski raj.

Poslije podne onog dana kad je Toby trebao odr-

žali svoju posljednju predstavu, Templeovi su se
baš spremali da izađu u kupovinu. Toby je rekao: —
— Zašto ti sama ne bi pošla, dušo? Mislim da bih
malko pridrijemao.
Na trenutak ga je promatrala. — Osjećaš li se
dobro?
— Sjajno. Samo sam malo umoran. Idi a pokupuj
Moskvu.
Jill je okolišala. Toby je izgledao blijed. Kad ova
turneja završi, Jill će se postarati da se Toby dobro
odrnori prije nego Što počne s novim televizijskim
showom. — U redu — suglasila se. — Prilegni.

Jill je upravo prolazila kroz predvorje prema iz-

iazu, kadli je začula neki muški glas: »Josephine« i
još dok se okretala, znala je tko je to. Čarolija se po-
novo zbila u đjeliću sekunđe.
David Kenyon jo j je pristupao, smiješio se i go-
vorio: — Tako mi je drago da te vidim — a njoj se

270
činilc kao da će joj se srce zaustaviti. On je jeđini
eovjek koji je to ikađ mogao izazvati, pomislila je JilL
— Bi li nešio popila sa mnom? -- upitao je Da~
vid.
— Da — i'tkla je.

Hotelslci je bar bio proslran i pretrpan, aii su

pronašli reiativno miran stol u kutu za kojim su mo-
gli razgovarati.
— ŠuO ti radiš u Moskvi? — upitala je Jill.
— Naša me vlada zamolila da dođem ovamo. Na-
stojimo sklopiti ugovor o nafti.
Konobar je došetao do njihovog stola i preuzeo
narudžbu za piće.
— Kako Ciss}f?
David je na trenutak pogledao pa rekao: — Ras-
tali smo se prije nekoiiko godi-na. — Nainjerno je pro-
mijenio temu. — Pratio sam sve što se s tobom zbi-
valo. Još od djetinjstva sam obožavatelj Tobyja Tem-
plea. Toby je nekako izgledao vrlo star. Drago mi
je da mu je opet dobro. Kad sam čitao o njegovoj
kapi, bio sam zabrinut za tebe. — U njegovom pog-
leđu JiJl je vidjela nešto čega se sjceaia još iz davnih
dana: žclju, potrcbu.
— Mislim da je Toby bio sjajan u Hol!ywoodu i
Londonu — govorio jc David.
— Bio si tamo? — upitala je iznenađeno.
— Da. — Zatim je hitro dodao: — Imao sam on-
dje nekog posla.
— Zašto nisi došao iza pozomice?
Oklijevao je. — Nisam ti htio dosađivcii. Nisam
znao da ii bi nie željela vidjeti.
Piće im je stiglo u teškim okruglastim čašama.
— Za tebe i za Tobyja — rekao je David. A u tome
kako je to izgovorio bilo je nečega, neke zatomljene
sjete, požude...
— Uvijek odsjedaš u »Metropoiu«? — upilala je.
— Ne. Zapravo, vraški sam se namučio da dobi-
je m ... Prekasno je opazio zamku. Kiseio se nasmije-

271
šio. — Znao sam da ćeš biti tu. Trfebao sam iz Moskve
otići prije pet dana. Ostao sam, čekao da naletim na
tebe.
— Zašto, Đavid?
Mnogo je vremena prošlo prije nego što je od-
govorio. Kad je progovorio, rekao je: — Sve je sad
prekasno, ali ti svejedno želim reći je r misiim da
imaš pravo saznati.
Pa joj je ispričao o svojem vjenčanju sa Cissy,
o tome kako ga je izigrala, o njenom pokušanom
samoubojstvu i o onoj noći kad je bio zamolio Jill
da se s njim nađe na jezeru. Sve je to izašlo u izljevu
osjećaja koji je potresao Jill.
— Uvijek sam bio u tebe zaljubljen.
Sjeđila je i slušala, a osjećaj sreće obuzimao joj
je tijelo poput toplog vina. Bilo je to kao da se
prekrasan san obistinjuje, bilo je to sve što je ikad
željela, za čime je čeznula. Jill je promatrala muš-
karca koji je sjedio sučelice njoj i sjetila se njegovih
čvrstih ruku na svojem tijelu, njegovog čvrstog tijela
koje je tražilo svoje, pa je u sebi osjetila burkanje.
No Toby je bio postao dio nje, bio je njeno vlastito
meso; a D avid...
Tik pokraj nje netko je rekao: — Gospođo Tem-
ple! Posvuda vas tražimo. — Bio je to general Ro-
manovič.
Jill je pogleđala Davida. — Nazovi me ujutro.

Tobyjeva posljeđnja predstava u Boljšom teatru

je bila uzbuđljivija od ičega što je ranije viđeno. Gle-
daoci su bacali cvijeće, klicali, toptali nogama i ni-
kako nisu htjeli izići. Bio je to dostojan vrhunac
ostalih trijumfa. Nakon showa trebali su ići na ve-
liki prijem, ali je Toby rekao: — Slomljen sam, božice.
Zašto ti ne bi otišla? Vratit ću .se u hotel i sklo-
piti oči.

Jill je otišla na zabavu sama, ali se osjećala kao

da je David uz nju u svakom trenutku. Vodila je kon-

272
verzaciju sa svojim domaćmima, plesala i cijenila
priznanja koja su joj odavali, ali je sve vrijem e u
mislima ponovno doživljavala svoj susret s Davidom.
Ozenio sam se pogrešnom đjevojkom. Cissy i ja smo
rastavljeni. Nikađ te nisam prestao Ijubiti.

U dva ujutro Jillin pratilac dopratio ju je do

njenog hotelskog apartmana. Ušla je i našla Tobyja
kako leži na podu usred sobe, bez svijesti, desne ruke
ispružene prema telefonu.

Tobyja Templea su žurno kolima hitne pomoći

prevezli u diplomatsku polikliniku na Prospektu Sver-
čkova broj tri. T ri vrhunska specijalista pozvana su
usred noći da ga p’regledaju. Svi su suosjećali s Jill.
Sef bolnice otpratio ju je u jedan privatni ured, gdje
je čekala na novosti. Kao neka repriza, pomislila je
Jill. Sve se ovo već ranije bilo dogodilo. Bilo je to
maglovito, nestvamo.
Nekoliko sati kasnije vrata ureda su se otvorila
i niski debeli Rus dogegao se unutra. — Ja sam dok-
tor Durov rekao je. — Nadležan sam za slučaj vašeg
muža.
— Hoću znati kako mu je,
— Sjednite, gospođo Temple, molim vas.
Jill uopće nije bila svjesna toga da je ustala. —
— Recite mi!
— Vaš je muž pretrpio moždani udar — stručno
se to zove cerebralna venozna tromboza.
— Koliko je to gadno?
— To je — kako vi ono kažete? — najteže, naj-
opasnije. Ako vaš muž poživi — a još je prerano da
se to kaže — nikad više neće moći hodati, niti go-
voriti. Razum mu je bistar, ali je potpuno uzet.

Prije nego što je Jill otišla iz Moskve, David joj

je telefonirao.

18 Storanac u ogledalu 273

 — Ne mogu ti reći koliko mi je žao — rekao je.
— Bit ću uz tebe. Kad god me zatrebaš, doći ću.
Upamti to.
Bilo je to jeđino što jo j je pomoglo da osiane
pri zdravoj pameti u mori koja je tek počinjala.

Povratak kući bio je paklenski deja vu. Bolnička

nosiljka u avionu, hitna pomoć od aerodroma do kuće,
bolesnička soba.
Samo što ovaj put tiije bilo isto. Jill je to znala
od onog trenutka kad su joj dopustili da vidi Tobyja.
Srce mu je kucalo, vitalni organi su funkcionirali. U
svakom pogledu bio je živ organizam. A opet nije bio.
Bio je truplo koje diše i pulsira, rnrtvac u šatoru s
kisikom, s cijevima i iglama koje su se ubadaie u
njegovo tijelo poput antena, koje su mu donosilc ži-
votne sokove potrebne da ostane živ. Lice mu je bilo
izobličeno 2bog širom otvorenih usta, što je njegovom
licu davalo izgled kao da se kesi, a usne su mu se
toliko povukle da su dcsni bile izložene. B ojim se đa
vam ne mogu dati nikakvu nadu, rekao je ruski li-
ječnik.
Bilo je to prijc nekoliko tjcdana. Sad su opet bili
kod kućc u Bel-Airu. Jill je smjesta zvala dra Kaplana,
a on jc pozvao spccijaliste koji su pozvali nove spe-
cijatiste, a odgovor je uvijek bio isti. Vrlo opsežan udar
koji je teŠko oštetio ili uništio živčane centre, s vrlo
malo izgleda da će se popraviti oštećenje koje je već
postojalo otprije.
Bolničarke su đežurale danonoćno, a fizioterapeut
je radio s Tobyjem, no bili su lo jalovi pokušaji.
Objekt svih 1:ih pokušaja bio je groteskan. Tobv-
jeva je put požutjela, a kosa mu je ispadala u velikim
pramenovima. Uzeti udovi bili su smežurani i rigidni.
Na licu mu je bio ogavan izraz koji mje mogao kon-
trolirati. Bilo ga je grozno pogledati, prava nirtva-
čka glava.
No oči su mu bile žive. I to kako žive! Isijavale
su snagu i frustraciju svijesti zatočene u beskorisnu

274
školjku. Kad god bi Jill ušla u njegovu sobu, Toby-
jeve su je oči žudno, paniono, molećivo pratile. Zbog
čega? Zato da ga ponovo osovi na noge? Zato da po-
novno progovori? Da ga ponovno pretvori u čovjeka?
Piljila bi u njega bez riječi, razmišljajući: Dio
mene leži u tom krevetu, m uči se, uhvaćen u klopku.
Bili su vezani jedno uz drugo. Sve bi bila dala da
spasi Tobyja, da spasi samii sebe. No znala je da
nema nikakvog načina. Nema ovaj put.
Telefoni su neprestano zvonili. Bila je to repriza
svih onih drugih telefonskih poziva, sv,ih onih dru-
gih izraza sućuti.
N o jedan telefonski razgovor bio je drukčiji. Te-
lefonirao joj je David Kenyon. — Samo ti želim reći:
što god ti mogu učiniti — bilo što — samo čekam.
Jill je pomislila na to kako on izgleda, onako visok,
lijep i snažan, pa se sjetila one izobličene karikature
čovjeka u susjednoj sobi. — Hvala ti, David. Cijenim
to. Nemaš što, Ne bar za sada.
— Imamo dobrih liječnika u Hustonu — rekao
je. — Neki od njih su najbolji na svijetu. Mogu ih
avionski dopremiti do njega.
Jill je osjetila da joj se grlo steže. Oh, koliko je
željela zamoliti Davida ’da dođe do nje i da je odvede
odavdef No nije mogla. Bila je vezana uz Tobyja i
znala je da ga nikad neće moći ostaviti.
Ne za njegovog života.

Dr Kaplan je završio pregled. Jill ga je čekala u

knjižnici. Okrenula se prema njemu kad je ušao. Ne-
spretnim pokušajem da bude šaljiv rekao jo j je: —
— Pa, Jill, imam dobru i lošu novost.
— Recite mi prvo Iošu.
— Bojim se da je Tobyjev živčani sustav toliko
teško oštećen da ga je nemoguće rehabilitirati. 0 tome
nema nikakve đvojbe. Ne ovaj put. Nikad više neće
hodati, niti govoriti.
Dugo je buljila u njega, a onda rekla: — A koja
je đobra novost?

18
*
275
 Dr Kaplan se nasmiješio. — Tobyjevo je srce
začuđujuće snažno. Uz pravilnu njegu može živjeti još
dvadeset godina.
Jill ga je pogledala s nevjericom. Dvađeset godina.
I to mi je bila dobra vijest. Razmišljala je o sebi op-
terećenoj onom užasnom nakazom gore na katu, uhva-
ćenoj u m&ru iz koje nema iziaza. N ije se mogla raz-
vesti od Tobyja. N e sve dotle dok on živi. Jer nitko
ne bi to shvatio. Bila je junakinja koja mu je spasila
život. Svi bi se osjetili izđani, prevareni, kad b i ga
sađa ostavila. Čak i David Kenyon.
David jo j je telefonirao svakog đana i stalno joj
je govorio o njenoj đivnoj vjernosti i nesebičnosti,
a oboje su bili svjesni duboke emocionalne struje koja
je tekla među njima.
Neizgovoreni izričaj bio je kad Toby umre.

276
 Tri su bolničarke u smjenama danonoćno dežu-
rale uz Tobyja. Bile su žustre i sposobne i bezlične
poput strojeva. Jill je bila zahvalna za njihovu pri-
sutnost jer nije mogla podnijeti Tobyjevu blizinu.
Pogled na onu odvratnu nacerenu masku odbijao ju
je. Pronalazila je izlike da se drži podalje od njegove
sobe. Kad bi se bila natjerala da ode do njega, opa-
zila bi kod njega trenutačnu promjenu. To bi čak
opazile i bolničarke. Toby je ležao nepokretan i ne-
moćan, zaleđen u svom spastičnom kavezu. Pa ipak,
u trenutku kada bi Jill ušla u sobu, životnost bi počela
isijavati iz onih svijetloplavih očiju. Jill je Tobyjeve
misli mogla čitati jeđnako jasno kao da ih on govori
glasno. Neđaj da umrem! Pom ozi m i! Pomozi!
Gledala je njegovo skrhano tijelo i mislila: Ne
mogu ti pomoći. N e želiŠ iiv je ti ovako. Zeliš umrijeti.

Ta je ideja počela narastati u Jill.

Novine su bile pune pripovijesti o nasmrt boles-
nim muževima čije su ih žene oslobodile patnji. čak
su i neki liječnici priznali da su svjesno dopustili da
poneki pacijenti umru. Eutanazija, tako se to zvalo.
Usmrćenje iz milosrđa. No Jill je znala da bi se to
isto tako moglo nazvati umorstvo, premda u Tobyju

277
ništa više nije živjelo, osim onih prokletih očiju koje
je nikako nisu prestajale pratiti.

U naređnim tjednima Jill nikako nije izlazila iz

kuće. Najveci dio vremena provodila bi zatvorena u
svojoj spavaćoj sobi. Vratile su jo j se glavobolje i
nije mogla naći nikakvog olakšanja.

Novine i revije donosile su tople reportaže o

paraliziranom superstaru i njegovoj odanoj ženi
koja ga je jednom, njegujući, vratila u zdravlje. Svi
su časopisi mozgali nad tim hoće li Jill biti sposobna
ponoviti to čudo. N o ona je znala da više neće biti
nikakvih čudesa. Toby se više nikad neće oporaviti.
Dvadeset godina, tako je rekao dr Kaplan. A Da-
vid je tamo čekao na nju. Morala se nekako izba-
viti iz svoga zatvora. Pocelo je jedne mračne tmurne
nedjelje. Ujutro je kišilo i cijelog dana lijevalo
bubnjajući o krov i prozore sve dotle dok Jill nije
pomislila da će poluđjeti. Bila je u svojoj spavaćoj
sobi, čitala je, nastojala izbrisati zlokobnu kišu iz
svijesti kad je noćna bolničarka ušla u sobu Zvala
je Ingrid Johnson. Bila je ukočena nordijka.
— Plamenik ma katu ne radi — izjavila je Ingrid.
— Morat ću otići dolje u kuhinju da spremim večeru
za gospodina Templea. Biste li htjeli s njim ostati
nekoliko trenutaka?
Jill je u glasu bolničarke mogla osjetiti negodo-
vanje. Sestri je bilo čudno što žena ne prilazi mu-
ževljevoj bolesničkoj posteiji. — Pripazit ću na njega
— rekla je Jill.
Odložila je knjigu i otišla hodnikom do Tobyjeve
spavaće sobe. U trenutku kad je ušla u sobu, u nosnice
jo j je udario poznati smrad bolesti. Začas se
svaka mit njenog bića ispunila sjećanjem na one duge,
strašne mjesece u kojima se borila da spasi Tobyja.
Tobyjeva je glava bila naslonjena na veliki jastuk.
Dok je promatrao kako Jill ulazi, oči su mu odjednom
oživjele odašiljući grozničave poruke. Gdje si bila? Za-

278
st.o nisi uza me? Trebam te. Pomozi mi! Izgledalo je
kao da mu oči imaju glas. Jill je pogledala na gnusno
zgrčeno tijelo s onom nacerenom maskom smrti i biio
joj je mučno. Nikad se nećeš oporaviti, proklet bio!
Mvrai ćeš um rijeti! Želim da umreš!
.Dok je Jill zuriia u Tobyja, primijetila je da se iz-
iaz njegovih očiju promijenio. Registrirale su prepast,
nevjericu, i onda se počele ispunjavati takvom mr-
/.njom, takvom izravnom ozlovoljenošću da je Jill i
nehoiice usiuknula od kreveta. Shvatila je šta se do-
godilo. Svoje je misli izrekla glasno.
Okrenula sc i istrčala iz sobe.

Ujutro je ki.ša prestala. Iz podruma su dove-

dena Tobyjeva stara kolica. Dnevna bolničarka Fran-
ces Gordon izvezla je Tobyja u kolicima u vrt da ga
uhvati sunce. Jill je slušaia zvuk kolica koja su se
kretala pređvorjem prema liftu. Pričekala je nekoliko
trenutaka, a zatim sišla u prizemlje. Baš je proiazila
kraj knjižnice kad je čula kako zvoni telefon. Bio
je to David koji ju je zvao iz Washingtona.
— Kako si danas? — Glas rau je bio topao i
brižan.
Nikad nije bila toliko sretna da čuje njego.v glas.
- Fino, Daviđ.
— O, kad bi bar mogla biti sa. mnom, draga.
— I ja bih htjela. Tako te ljubim. I ja te želim.
Želim da me opet držiš u naručju. Oh, D aviđ...
Ona se nagonski okrenula. Toby je bio sapet u
kolicima u pređsoblju, gdje ga je bolničarka na tre-
nutak ostavila. Njegove plave oči zurile su u Jill tako
prezirno, toliko zlobno da je to bilo poput fizičkog
udarca. Njegova joj je svijest govorila kroz oči ur-
lajući na nju: Vbit ću te! Jill je prestravljeno ispustila
telefon.
Istrčala je iz sobe, popela se stepenicama, a mog-
la je osjetiti kako je Tobyjeva mržnja progoni poput
nekc žestoke zle sile. U spavaćoj sobi ostala je cijeli
dan odbivši svaku hranu. Sjedila je u stolcu kao u
transu, a u mislima je neprekidno prevraćala onaj

279
trenutak za telefonom. Toby je znao. Znao je. N ije se
više mogla suočiti s njime.
Konačno je pala noč. Bila je sredina srpnja i u
zraku se još osjećala dnevna jara. Jill je širom otvo-
rila prozor svoje spavaće sobe kako bi uhvatila svaki
dašak mogućeg povjetarca.

t) Tobyjevoj sobi na đužnosti je bila sestra Ga-

llagher. Na prstima je pristupila da pogleda svog pa-
cijenta. Bolničarka Gallagher je poželjela da mu može
Čitati misli jer bi onda možda mogla pomoći sirotom
čovjeku. Pažljivo je pokrila Tobyja. — A sada se do-
bro ispavajte — rekla je veselo. — Vratit ću se da vas
prigledam. — Nikakve reakcije. N ije je čak niti po-
gledao.
Mozđa je i bolje đa ne mogu čitati njegove misli,
pomislila je sestra Galiagher. Posljednji put ga je
pogledala i povukla se u svoj mali salon da gleda
kasni televizijski program. Bolničarka Gallagher uži-
vala je u razgovornim shovvovima. Strašno je voljela
promatrati kako filmske zvijezde brbljaju. Pri tome
su djelovali tako strašno Ijudski, baš kao obični,
svakodnevni ljuđi. Stišala je zvuk kako ne bi uznemi-
rila svoga pacijenta. No Toby Temple je ionako ne bi
Čuo. Misli su mu bile negdje đrugdje.

Kuća je utonula u san, sigurna u čuvanoj nepri-

stupačnosti belerskih Šuma. Nešto slabašnih zvukova
od prometa dopiralo je sa Sunset Boulevarda. Sestra
Gallagher je gledala ponoćni film. Željela je da pri-
kažu koji stari film Tobyja Templea. Bilo bi tako
uzbuđljivo promatrati gospođina Templea na televiziji
i znati da je on ovdje osobno, tek nekoliko metara
odavde.
U četiri ujutro sestra Gallagher pridrijemala je
usred filma strave i užasa.
U Tobyjevoj spavaćoj sobi vladala je duboka ti-
šina.

280
 U Jillinoj sobi jedino što se moglo čuti bio je
zvuk kucanja sata uz uzglavlje. Jill je ležala na krevetu,
gola, čvrsto spavala, grleći jednom rukom jastuk, dok
joj se tijelo crnilo na bijeloj posteljni. Zvukovi ulice
bili su prigušeni i đaleki.
Nemirno se okrenula u snu i zadrhtala. Sanjala
je da su ona i David na Aljasci na medenom mjesecu.
Bili su na širokoj smrznutoj ravnici, a zahvatila ih
je iznenadna oluja. V jetar je puhao ledeni zrak u nji-
hova lica i bilo je teško disati. Okrenula se prema Da-
vidu, no on je otišao. Bila je sama u studenom Ar-
ktiku, kašljala je, borila se za dah. Zvuk nečijeg gu-
šenja probudio je Jill. Čula je strašno zasoptano krk-
ljanje, samrtni hropac, pa je otvorila oči, a taj jc
zvuk dolazio iz njenog vrata. N ije mogla disati. Le-
deni plašt zraka prekrio ju je poput odvratnog po-
krivača milujući joj golo tijelo, gladeći grudi, ljubeći
jo j usne mraznim smradnim dahom koji je zauđarao iz
groba. Dok se borila za zrak, srce jo j je divljački tuklo.
Pluća su joj bila opržena hladnoćom. Pokušala je sjesti,
a neka nevidljiva težina kao da ju je pritiskala. Znala
je da to mora biti san, ali je istodobno mogla čuti
ono odvratno krkljanje iz svoga grla dok se borila
za zrak. Umirala je. No može li osoba umrijeti za
vrijeme more? Jill je mogla osjetiti kako joj hladne
vitice smrti istražuju tijelo, mičući jo j se među noga-
ma, sada u njoj, ispunjavaju je, i s iznenadnošću od
koje joj je srce zastalo shvatila je da je to Toby.
Nekako, na neki način, bio je to Toby. I brzi nastup
strave u Jill đao jo j je snage da se probije do podno-
žja kreveta, boreći se za zrak, mišlju i tijelom boreći
se da ostane živa. Dospjela je đo poda i jedva se
osovila na noge, potrčala prema vratima osjećajući
kako je progoni studen, kako je okružuje, kako je
hvata. Prsti su jo j našli kvaku i širom je otvorila
vrata. Istrčala je u predsoblje hvatajući zrak, puneći
pluća kisikom.
Pređsoblje je bilo toplo, mirno, tiho. Jill je stala
njišući se, a zubi su joj cvokotali nekontrolirano.
Okrenula se i osvrnula u svoju sobu. Sve je bilo uo-

281
bičajeno i mirno, Proživjela je moru. Jill je na trenu-
tak okolišala, a onda se polako vratila. Soba je bila
topla. N ije bilo ničeg čc-ga bi se mogla bojati. Na-
ravno, Toby joj nije mogao nauditi.
U saloniću sestra Gallagher se probudila i pošla
pogledati bolesnika.
Toby Temple je ležao na krevetu toeno onako kako
ga je bila ostavila. Oči su mu zurile u strop, usredo-
točene na nešto što sestra Gallagher nije mogla vidjeti.

Nakon toga mora se počela javljati u pravilnim

razmacima, poput kobnog predznaka usuđa, kao neko
predviđanje strahote koja treba nastupiti. Polako se
u Jiil počeo razvijati užas. Kamo god je po kući išla,
mogla je osjetiti Tobyjevu prisutnost. Kad ga je bol-
ničarka izvodila van, Jill bi ga mogla čuti. Tobyjeva
kolica prerasla su u visoko škripanje i trgala joj živce
kad god bi ih čula. Moram ih đati popraviti, pomi-
slila je. Izbjegavala je da se približi bilo čemu što je
do Tobyjcve sobe, ali nije joj to pomoglo. On je bio
posvuda i čekao je.
Glavobolje su sada bile stalne, bjesomučno rit-
mičko udaranje koje joj hije dalo da otpočine. Jill
je poželjela da bol prestane na sat, na minutu, na
sekundu. Morala je spavati. Otišla je u sobu za po-
slugu iza kuhinje, što je god mogla dalje od Tobyjeve
odaje. Soba je bila topla i mirna. Legla je na krevet
i sklopila oči. Gotovo istođobno je zaspala.
Probudio ju je smrdljiv hlađan zrak, koji je ispu-
njao sobu, grabio je, pokušavao je pokopati. Jill je
skočila i potrčala prema vratima.

Dani su bili grozni, ali su noći bile stravične.

Uvijek su bile iste. Jill bi otišla u svoju sobu, sklup-
čala se u krevet boreći se da ostane budna, plašeći
se da zaspi, znajući da će Toby doći. Ali njeno bi
iscrpljeno tijelo popustilo, i ona bi konačno zaspala.
Probudila bi je hladnoća. Ležala bi dršćući u kre-
vetu, osjećajući kako studeni zrak m ili prema njoj,

282
kako je nešto zlo omata poput strašnog prokletstva.
Ustala bi i utekla u šutljivoj stravi.

Bilo je tri sata ujutro.

Jill je zaspala u naslonjaču čitajući knjigu. Iz sna
se budila postupno, polako, i otvorila je oči u potpuno
mračnoj sobi znajući da se dogodilo nešto zlo. Tada
se prisjetila što je to. Kađ je otišla spavati, sva su
svjetla bila upaljena. Osjetila je kako joj srce počinje
užurbano kucati, pa je pomislila: Ničega se ne treba
plašiti. Sestra Gallagher mora da je ušla i ugasila
svjetla.
Zatina je čula zvuk. Dolazio je iz pređsoblja,
š k rip . . . š k rip . . . Tobyjeva su se kolica primicaJa vra-
tima njene spavaće sobe. Osjetila je kako joj se na
potiljku kostriješe dlake. To je samo neka grana koja
struze po krovu ili kućni šumovi, rekla je samoj sebi.
A ipak je znala da to nije točno. I previše je često
čula taj zvuk. Š k rip . . , š k rip . . . poput glaz.be smrti
koja dolazi po nju. N e može to biti Toby, pomislila
je. On je u svome krevetu, bespomoćan. Gubim pamet.
No mogla je čuti kako to nešto prilazi sve bliže i
bliže. Bilo je sad na njenim vratima. Zastalo je išče-
kujući. I odjednom tresak, a onda tišina.
Ostatak noći Jill je provela skutrena u naslo-
njaču u mraku, previše užasnuta da bi se pomaknula.
Ujutro je na podu pred vratima svoje spavaće sobe
pronašla razbijenu vazu, koja je pala sa stoiića u pred-
soblju.

Razgovarala je s drom Kaplanom. — Vjerujete li

vi u to d a ... u to da misao može kontrolirati tijelo?
— upitala je Jill.
Pogleđao ju je zbunjeno. — U kojem smislu?
— Kad bi Toby poželio — poželio jako da se
digne iz kreveta, bi li mogao?
— Mislite bez pomođi? U sadašnjem stapju? -rr
pogledao ju je s nevjericom. — On je potpunp nepp-
kretan. Potpimo.

283
 Jill još uvijek nije bila zadovoljna. — Ako — da
stvarno odluči ustati — da osjeti da nešto mora
u čin iti...
Dr Kaplan je odmahnuo glavom. — Naš um daje
naloge tijelu, ali ako su nam m otom i impulsi bloki-
rani, ako nemamo mišića koji bi proveli te naloge,
onda se ništa ne može đogoditi.
Morala se uvjeriti. — Vjerujete li u to da se pred-
meti mogu pomicati mišlju?
— M islite na psihokinezu? Obavljeni su mnogi
pokusi, ali još nitko nije izišao s nekim dokazom koji
bi me uvjerio.
Pred vratima njene spavaće sobe bila je razbi-
jena vaza.
Jill je poželjela da mu to saopći, da mu ispriča
o hlađnom zraku koji je neprekidno slijedi, o Toby-
jevim kolicima pred njenim vratima, no on bi pomi-
slio da je luda. A 'je li luda? Da štogod s njom ne
valja? Gubi li ona razum?
Kad je dr Kaplan otišao, Jill se pogleđala u zrcalo.
Zaprepastilo ju je ono što je viđjela. Obrazi su joj
upali, a oči su jo j bile goleme na blijedom, koštunja-
vom licu. Nastavim li ovako, pomislila je, u m rijet ću
p rije Tobyja. Pogledala je svoju slijepljenu neurednu
kosu i polomljene raspucane nokte. Nikad ne smijem
dopustiti da me Đavid vidi ovakvu. M oram se početi
starati o sebi. Od sada, rekla je samoj sebi, ići ćeš
kozmetičarki jedanput tjedno, jest ćeš tr i obroka dnev-
no i spavati osam sati.
Slijedećeg jutra Jill je otišla kozmetičarki. Bila
je iscrpljena, i pod toplim ugodnim šumom haube
je zadrijemala, a rnora je započela. Bila je u krevetu,
spavala je. Mogla je čuti kako Toby na svojim koli-
cima dolazi u njenu spavaću sobu . . . š k rip . . . š k rip . . .
Polako se digao iz stolca, osovio na noge i krenuo
prema njoj cereći se, a njegove su koščate ruke po-
segmule za njenim vratom. Jill se probuđila s bjeso-
mučnim vriskom uzbudivši cijeli kozmetički salon.
Pobjegla je a da je nisu niti počešljali.
Poslije tog đogađaja bojala se ponovno izići iz
kuće.

284
 A bojaia se i ostati u njoj.

Nešto kao da nije bilo u redu s njenom glavom.

Nisu to bile samo glavoboije. Pocela je zaboravljati.
Pošla bi u prizemlje po nešto, ušla u kuhinju i stajala
ne znajući zbog čega je došla. Pamćenje se počelo
s njom čudno poigravati. Jednom je sestra Gordon
došla da s njom porazgovara; Jill se pitala što bolni-
čarka tu radi, a onda se odjednom sjetiJa. Režiser
je na sceni čekao Jill. Pokušala se sjetiti svoje uloge.
B ojim se, ne osobito, đoktore. Mora porazgovarati s re-
žiserom i ustanoviti kako on želi da izgovori te riječi.
Sestra Gordon je držala njenu ruku i govorila: —
Gospođo, Temple — gospođo Temple, je li vam dobro?
— A Jill je opet bila u svojem okolišu, opet u sa-
dašnjosti, zahvaćena užasom onoga što se zbivalo
s njom. Znala je da neće moći ovako nastaviti. Morala
je ustanoviti je li sve u redu s njenim razumom, ili —
da li se Toby mogao nekako pokrenuti, je li bilo
moguće da je na neki način napadne, da je pokuša
ubiti.
Morala ga je viđjeti. Prisilila se da ode dugim
hođnikom do Tobyjeve spavaće sobe. Na trenutak je
stajala pred njom čeličeći se, a onda je ušla.

* * *

Toby je ležao na krevetu, a bolničarka ga je prala

spužvom. Sestra je podigla pogled, ugledala Jill i re-
kla: — Pa, gledajte, evo gospođe Temple. Upravo se
lijepo kupamo, zar ne?
Jill se okrenula da promotri spodobu na krevetu.
Tobyjeve ruke i noge stisnule su se u žilave pro-
dužetke pričvršćene o njegov usahli, iskrivljeni torzo.
Među nogama, poput neke duge, nepristojne zmije,
ležao je njegov beskorisni penis, mlohav i gadan. Zu-
tilo je iščezlo s Tobyjevog lica, ali onaj razjapljeni
idiotski smiješak ostao je i dalje. Tijelo je bilo mrtvo,
ali su oči bile grozničavo žive. Oštre, istražujuće, osu-

285
đujuće oči, oči koje planiraju, koje mrze, lukave plave
oči pune tajnih planova, smrtonosne odlučnosti. Gle-
dala je Tobyjevu svijest. Vazno je p risjetiti se đa mu
je um neoštećen, bio jo j je rekao liječnik. Njegov je
um mogao misliti, osjećati i mrziti, Taj um nije morao
ništa raditi osim planirati svoju osvetu, smišljati na-
Čin kako da je uništi. Toby je želio da ona umre,
baš kao što je to ona željela i njemu.
Dok ga je gledala, piljeći u one njegove oči koje
plamte mržnjom, mogla ga je čuti kako govori: »U b it
ću te« i osjetiti valove gnušanja koji su je tukli poput
pravih udaraca.
Jill je piljila u one oči, sjetila se razbijene vaze
i znala da ni jedna od onih mora nije bila iluzija, Na-
šao je način.
Sada je znala da se radi o Tobyjevom ili njenom
životu.

286
 34 .
Kad je đr Kaplan završio pregled, otišao je po-
Uažiti Jill. — Mislim da bi trebalo prekinuti terapiju
u bazenu — rekao je. — To je gubitak vremena. Na-
dao sam se da bismo mogli postići neko poboljšanje
Tobyjevog mišićja, ali ništa od toga. Razgovarat ću
osobno s terapeutom.
— Ne! — Bio je to oštar uzvik.
Dr Kaplan ju je iznenađeno pogledao. — Jill, znam
što ste prošli put učinili za Tobyja, no ovaj put je
beznađno. Ja ...
— Ne možemo odustati. Još ne. — U njenom se
glasu zamjećivao očaj.
Dr Kaplan se kolebao, a onda slegnuo rame-
nima. — Dobro, ako vam to toliko znači, a l i ...
— Znači.
U tom trenutku bila je to najvažnija stvar na
svijetu. To će spasiti Jillin život.
Znala je sada što mora učiniti.

Slijedećeg je dana bio petak. David je telefonirao

da joj saopći kako mora poslom u Madrid.
— Možda te neću moći nazva ti preko vikenda.
— Nedostajat ćeš mi — rekla je Jill. — Mnogo..

287
 — I ti ćeš meni nedostajati. Je li s tobom sve u
redu? ćudno nekako govoriš. Je si li umorna? •
Jill se borila da oči drži otvorene, da zaboravi
strašnu bol u glavi. N ije se mogla sjetiti kad je po-
sljeđnji put jela ili spavala. Bila je toliko slaba da joj
je bilo teško stajati. Prisilila se da jo j glas zvuči sna-
žnije. — Fino mi je, David.
— Ljubim te, draga. Pripazi na sebe.
— I hoću, David. Ljubim te, molim te da toga
budeš svjestan. — Bez obzira na sve što se đogođi.
Ćula je kako je fizioterapeutov auto zaokrenuo na
prilaz, pa je pošla u prizemlje, a u glavi jo j je tuklo.
Drhtave noge jedva su je mogle nositi. Otvorila je
vrata baš u trenutku kad je fizioterapeut htio po-
zvoniti.
— ...b r o jutro, gospođo Temple — rekao je.
ZakoraČio je, ali'm u je Jill prepriječila put. Pogledao
ju je iznenađeno.
— Doktor Kaplan je odlučio da obustavimo tera-
piju s gospodinom Templeom — rekla je Jill.
Fizioterapeut se namrštio. Znači da se badava
ovamo vozio. Trebalo mu se to reći ranije. U nekom
drugom slučaju bio bi prigovorio zbog ovakvog po-
stupka. Ali gospođa Temple je bila takva dama, s ta-
kvim velikim problemima. Nasmiješio jo j se i rekao:
— U redu, gospođo Temple, razumijem.
I ponovno je ušao u svoj auto.
Jill je pričekala dok nije čula kako auto odlazi.
Zatim se ponovno popela stubama. Na pola puta obu-
zeo ju je opet val vrtoglavice, pa se morala prihvatiti
za ogradu dok nije prošao. Sada se nije mogla za-
ustaviti. Zaustavi li se, bit će mrtva.
OtiŠla je do vrata Tobyjeve sobe, pritisnula kvaku
i ušla. Sestra Gallagher sjedila je u naslonjaču i plela.
Iznenađeno je podigla pogled kad je spazila Jill na
vratima. — Oho — rekla je — đošli ste nas posjetiti.
Kako je to lijepo! — Okrenula se prema krevetu. —
Znam da je gospođinu Temple drago. Zar ne, gospodine
Temple?
Toby je sjedio u krevetu podbočen jastucima, a
oči su mu odašiljale poruku za Jill: Ubit ću te!

288
 Jill je odvratila pogled i pristupila sestri Gallagher.
— Zaključila sam da ne provodim dovoljno vremena
sa svojim niužem.
— N o da, to sam i ja baš mislila — procvrkutala
je sestra Gallagher — ali onda sam zaključila da ste
i vi sami bolesni, pa sam samoj sebi re k la ...
— Sađa se osjećam puno bolje — prekinula ju
je Jill. — Voljela bih biti nasamo s gospodinom
Templeom.
Bolničarka Gallagher skupila je svoj pribor za
pletenje pa ustala. — Naravno — rekla je. — Sigurna
sam da će mu to biti drago. — Okrenula se prema
nacerenom liku na krevetu. — Zar ne, gospodine
Temple? — A obraćajući se Jill, dodala je: — Otići ću
dolje u kuhinju i pripremiti šalicu čaja.
— Ne. Za pola sata prestaje vam đužnost. Možete
sada otići. Ostat ću ovdje dok ne dođe sestra Gordon.
— Jill jo j se brzo ohrabrujući osmjehnula. — Ne bri-
nite. Ja ću biti ovdje s njime.
— Pa mislim da bih imala nešto i kupiti, p a ...
— Fino — rekla je Jill. — Samo požurite.
Jill je stajala, nepokretna, sve dok nije čula kako
su se ulazna vrata zalupila i kako se automobil sestre
Gallagher udaljuje. Kad je zvuk motora nestao u ljet-
nom zraku, Jill se okrenula da promotri Tobyja.
Njegove su se oči upile u njeno lice zureći netre-
mice i nepokolebljivo. Prisilivši samu sebe da se pri-
bliži krevetu, zadigla je pokrivače i pogledala njegovo
usahlo, uzeto truplo, uvele nepokretne noge.
Kolica su bila u kutu. Jill ih je dovezla do kreveta
i postavila ih tako da je mogla Tobyja ugurati na njih.
Mašila se prema njemu pa zastala. Bio jo j je potreban
svaki djelić volje da ga đotakne. Tek nekoliko centi-
metara od nje bilo je nacereno mumificirano lice, usta
koja se idiotski smješkaju i svijetloplave oči koje
bljuju otrov. Jill se nagnula i prisilila da Tobyja po-
digne na ruke. Bio je gotovo bez težine, ali ga je
Jill, onako iscrpljena, jeđva mogla podići. Kad je do-
dimula njegovo tijelo, osjetila je da je studeni zrak
ponovno počinje omatati. Pritisak u njenoj glavi po-

19 S tranac u ogledalu 289

stajao je nepodnošljiv. Pred očirna su jo j bile svijetlo
obojene točke koje su počele plesati, sve brže 1 brže,
stvarajući vrtoglavicu. Osjetila je da će se onesvije-
stiti, ali je znaia da nc smije dopustiti da se to do-
godi. Ne, ako želi živjeti. Nađljudskim naporora po-
vukla je Tobyjevo mlohavo tijelo na kolica i povezala
ga. Pogledala je ng. sat. Imala je samo dvadeset minuta.
Pet jo j je minuta trebalo da ode u svoji: spavaću
sobu i da se presvuče u kupaći kostim i vrati u To-
byjevu sobu.
Otkočila je kočnicu kolica i počela gurati Tobyja
niz hodnik u lift. Stajala je iza njega dok su se spu-
štali tako da mu nije mogla viđjeti oči, a!i. ih je mogla
osjctiti. I počela je osjećati vlažnu hladnoću nczdravog
zadaha koji jc počeo ispunjati lift gušeći je, muujući,
puncći jo j pluća svojom truleži sve dok se nije počela
daviti. N ije rnogla disati. Paia je na koijcna, zadah-
tana, boreći se đa ostane pri svijesti, ulovijena ovdje
zajedno s njime. Kad je počela osjećati da jo j se
mrači, vrata lifta su se otvorila. Ispuzala je na toplo
sunčano svjctlo i lcgla na tlo, ciuboko udišući, upijajući
svjcž zrak, polako vraćajući energiju. Okvcnula se pre-
ma iiftu. Tobv jc sjcdio u kolicima, proniatrao, čekao.
3'ill jc brzo mturata kolica iz lifta. Pošla je prema
bazcnu. Pan je bio krasan, bc.z oblaka, topao i blag,
a suucc se Ijeskalo na plavctnoj filtriranoj vodi.
Ođvezia je kolica do ruba dubljeg clijela bazena
i povukla kočnicu. Obišla je kol.ica i prišia im sprijeda.
Tobyjeve su oči počivale na njoj pažljivo, zbunjeno.
Jill jc posegnula za pojasom koji je Tobyja vezivao
uz stolac i stegnula ga što je čvršće mogla, povlačeći
ga, natežući ga svom snagom koja joj je bila pre-
ostaia, osjećajući da je opet hvata omaglica od tog
napora. Odjeđnom je bilo učinjeno. Jill je promatrala
kako sc Tobyjev pogled promijenio kad je shvatio
što se događa i počeo se ispunjati divljim, demonskim
strahom.
Otpustila je kočnicu, uhvatila ručicu kolica i po-
čela ib gurati prema vodi. Toby je nastojao pomakuuti
svoje paralizirane usne, nastojao je vrisnuti, no ni-

290
kakav zvuk nije izišao, a efekt je bio zastrašujući. Nije
mogla podnijeti da gleda u njegove oči. N ije ih že-
ijeia biti svjesna.
Gurnula je kolica na sam rub bazena.
A ona su se zaglavila. Zaclržalo ih je betonsko uzvi-
šenje. Gurnula je jače, ali kolica nisu htjeia preko.
Kao da ih je Toby zadržavao pukom snagom svoje
volje. Jill je mogla vidjeti kako se napreže da ustane
sa stolca, kako se bori za život. Odvezat će se, oslo-
boditi, posegnuti svojim koščatim prstima za njenim
vratom . . . Mogla je čuti njegov glas koji vrišti: ne
zelim u m rijeti. .. ne ie lim u m rije ti... a ona nije znala
je li to njena mašta ili je to stvamost, ali u hitnji
strave pronašla je iznenadnu snagu i gurnula što je
jače mogla naslon koiica. Trznula su se naprijed, pa
gore u zrak, te ostala ondje nepokretno, što se činilo
kao vječnost, a onda se strovalila u bazen snažno
pljusnuvši. Kolica kao đa su đugo lebđjela na vođi,
a onđa su polako počela tonuti. Vrtlozi vode okrenuli
su kolica tako da su posljednje što je Jili vidjela
bile Tobyjeve oči koje su je slale u pakao dok ih je
voda prcplavljivala.

Stajala je ondje cijelu vječnost dršćući na toplom

podnevnom suncu, puštajući da jo j u um i tijelo po-
novno navre snaga. Kad se konačno opet mogla po-
krenuti, spustila se stepenicama u bazen da smoči
kupaći kostim.
Zatim je otišla u kuću da nazove policiju.

19* 291
 Smrt Tobyja Templea dospjela je u naslove novina
diljem svijeta. Ako je Toby postao narodni heroj, onda
je Jill postala heroina. Stotine tisuća riječi štampane
su o njima, njihove su se fotografije pojavile u svim
međijima. Njihovu veliku ljubavnu priču stalno su
iznova prepričavali, a tragični svršetak dao jo j je još
veću dirljivost. Pisma i telegrami sućuti slijevali su
se od glavara država, kućanica, političara, milijunaša,
tajnica. Svijet je pretrpio osobni gubitak; Toby je
svoj dar za smijeh podijelio sa svojim obožavateljima,
a oni će mu uvijek biti zahvalni. Radio-valovi bili
su puni pohvala za njega, a svaka mu je televizijska
mreža ođala poštovanje.
Nikad više neće biti drugoga Tobyja Templea.
Sudska istraga održala se u zgrađi krivičnog suda
na Grand Avenue, u centru Los Angelesa, u maloj
skučenoj sudnici. Sudski istražitelj vodio je saslušanje
pred porotom od šestoro Ijudi.
Prostorija je bila pretrpana. Kad je Jill stigla,
foto-reporteri, izvjestitelji i obožavatelji natisnuli su
se oko nje. Bila je ođjevena u jednostavnu crnu vu-
nenu haljinu, sašivenu po mjeri. N ije bila nimalo
našminkana i nikada nije izgleđala ljepša. U onih ne-
koliko dana koliko je proteklo od Tobyjeve smrti Jill
se čudesno ponovno rascvjetala. Prvi put za nekoliko

292
mjeseci mogla je ponovno spavati čvrsto i bez snova.
Imala je strahovit tek i glavobolje su jo j prestale.
Demon koji joj je cijedio život bio je nestao.
Svakog je dana razgovarala s Daviđom. Želio je
đoći na istragu, ali je Jill ustrajala na tome da se on
ne pojavljuje. Imat će dovoljno vremena kasnije.
— Ostatak života — rekao joj je David.

U istrazi je pozvano šestero svjeđoka, Bolničarke

Gallagher, Gordon i Johnson svjedočile su o općem
postupku s pacijentom i o njegovom stanju. Bolni-
čarka Gallagher davala je svoj iskaz.
— U koje ste doba onog jutra trebali predati duž-
nost? — upitao je istražni sudac.
— U deset.
— U koje ste vrijem e stvarno otišli?
Oklijevanje. — Devet i trideset.
— Je li vam to bio običaj, gospođo Gallagher, da
svojeg pacijenta ostavljate prije isteka svoje smjene?
— Ne, gospodine. Bilo je to prvi put.
— Biste li htjeli objasniti kako se dogođilo da
ste baš toga dana otišli ranije?
— Bio je to prijedlog gospođe Temple. Željela
je biti nasamo sa svojim mužem.
— Hvala. To je sve.
Bolničarka Gallagher odstupila je s mjesta za svje-
doke. Naravno da je sm rt Tobyja Templea bio nezgo-
dan slučaj, pomislila je. Zalosno je da moraju tako
divnu zenu kao što je JiU Temple povlačiti kroz te
neugodnosti. Bolničarka Gallagher pogledala je prema
Jill i odjednom osjetila grižnju savjesti. Sjetila se one
noći kad je bila otišla u spavaću sobu gospođe Temple
i zatekla je kako spava u naslonjaču. Sestra Gallagher
je tiho ugasila svjetla i zatvorila vrata kako ne bi
uznemirila gospođu Temple. U mračnom predsoblju
bolničarka Gallagher okrznula je vazu na stalku, i otna
je pala i razbila se. Kanila je to reći gospođi Tempie,
ali je vaza izgledala vrlo skupa, pa kako gospođa
Temple nije niti spominjala, bolničarka Gallagher je
odlučila da ne kaže ništa.

293
 Sađa je na mjestu za svjedoke bio fizioterapeut.
— V i ste obićno svakog dana vježbali s gospodi-
nom Templeom?
— Da, gospođine.
— Da li se to vježbanje provodilo u bazenu?
— Dar gospodine. Bazen je bio zagrijan na 35
stupnjeva i ...
— Jeste li vježbali s gospođinom Templeom onog
dana koji je u pitanju?
— Ne, gospodine.
— Biste li nam htjeli reći zašto?
— Ona me otpravila,
— Pod »ona« mislite na gospođu Temple?
— Točno.
— Je li vam navela neki razlog?
— Rekla je da doktor Kaplan više ne želi da s
gospodinom Templeom izvodim vježbe.
— I tako ste otišli a da niste vidjeli gospodina
Templea?
— Točno. Da.

Na mjestu za svjedoke bio je doktor Kaplan.

— Gospođa Temple vas je nazvala nakon nesreće,
doktore Kaplan. Jeste li pregledali pokojnika čim ste
stigli na mjesto nesreće?
— Da. Policija je izvukla tijelo iz bazena. Još
je uvijek bilo privezano uz kolica. Policijski liječnik
i ja prcgleđali smo tijelo i zaključili da je prekasno
za bilo kakav pokušaj oživljavanja. Oba su plućna
krila bila puna vode. Nismo mogli otkriti nikakve
znakove života.
— Što ste zatim urađili, doktore Kaplan?
— Pobrinuo sam se o gospođi Temple. Bila je u
stanju akutne histerije. Bio sam za nju vrlo zabrinut.
— .Doktore Kaplan, jeste li vođili kakav prethodni
razgovor s gospođom Temple o prekidu fizikalne te-
rapije?
— Jesam. Rekao sam jo j kako mislim da je to
puki gubitak vremena.

294
 — Kakva je biJa reakcija gospođe Temple?
Doktor Kaplan. je pogleđao Jill Temple pa rekao:
— iNijena je reakcija bila vrlo neobična. l’nzistirala je
na tome da nastavimo s pokušajima. — Okolišao je. —
Budući da sam pod zakletvom i budući da ovaj istra-
žni sud zanima isiina, mislirn da sam dužan nešto
izjaviti.
U prostoriji je zavladao polpun muk. Jill je zurila u
njega. Doktor Kaplan se okrenuo prema loži s porotom,
— Želio bih izjaviti u zapisnik da je gospođa
Temple vjerojatno najbolja 1 najhrabrija žena koju
sam ikada imao čast upoznati. — Oči svih prisutnih
okrenule su se prema Jill. — Prvi put kad je njenog
muža uđarila kap, nitko od nas nije mislio da postoje
ikakvi izgledi za oporavak. No, ona mu je sama, svo-
jeručno, vratila zdravlje. Učinila je za njega ono što
ni jedan liječnik ne bi mogao učiniti. Nikad vam ne
bih uspio opisati njenu privrženost i posvećeno.st
mužu. — Pogleđao je prema mjestu na kojem je
sjedila Jill. — Ona je nadahnuće za sve nas.
Gledaoci su spontano zapljeskaii.
- - To će biti sve, doktore — rekao je istražni
suđac. — Htio bih pozvati gospođu Temple na mjest.o
za svjedokc.
Svi su gleđali kako se Jill digla i polako otišia
na mjesto za svjedoke da položi zakletvu,
— Znam kakva je to neugodnost za vas, gospođo
Temple, i nastojat ću đa s njom svršim što brže.
— Hvala vam. — Glas jo j je bio tih.
— Kad je đoktor Kaplan rekao da želi prekinuti
s fizikalnom terapijom, zašto ste je željeli nastaviti?
Pogledala ga je, a on jo j je u očima mogao vidjeti
duboku bol, — Zato što sam željela da moj muž do-
bije svaku moguću šansu da se ponovno oporavi. Toby
je volio život, i ja sam ga htjela ponovno u njega
vratiti. Ja... — glas jo j je zadrhtao, ali je nastavila:
— Morala sam mu sama pomoći.
— Na dan smrti vašeg muža fizioterapeut je došao
u kuću, a vi ste ga otpravili.
— Da.

295
 — Pa ipak, ranije, gaspođo Temple, rekli ste da
ste Željeli da se ova terapija nastavi. Možete li obja-
sniti svoj čin?
— To je vrlo jeđnostavno. Osjetila sam da je je-
dino naša Ijubav dovoljno jaka da izliječi Tobyja. Izli-
ječila ga je ranije... Prekinula je nesposobna da na-
stavi. A onda, viđljivo smažući snage, nastavila je pro-
muklim glasom: — Morala sam mu dati do znanja
koliko ga Ijubim, koliko želim da ponovno ozdravi.
Svi u sudnici nagnuli su se naprijed naprežući
se da čuju svaku riječ.
— Biste li nam rekli što se dogodilo ujutro na
dan nesreće?
Nastupila je tišina koja je potrajala punu minutu
dok je Jill pribirala snage, a onda je progovorila: —
Otišla sam u Tobyjevu sobu. Kao da mu je bilo vrlo
drago što me vidi. Rekla sam mu da ću ga osobno
odvesti u bazen, da ću ga ponovno privesti k zdravlju.
Obukla sam kupaći kostim kako bih s njim mogla
raditi u vodi. Kad sam ga počela skidati s kreveta
i stavljati u kolica, pozlilo mi je. Trebala sam tada
shvatiti da nisam fizički dovoljno jaka da učinim ono
što sam pokušavala. No nisam se mogla zaustaviti.
Ne, ako mu je to moglo pomoći. Metnula sam ga u
kolica i razgovarala s njim cijelim putem do bazena.
Odvezla sam ga do ruba . . .
Zastala je, a u dvorani su svi ostali bez daha.
Jeđini zvuk bilo je struganje novinarskih pera
dok su oni grozničavo črčkali po stenografskim blo-
kovima.
— Nagnuia sam se da odvežem pojaseve koji su
vezivali Tobyja za kolica, ali mi je opet bilo slabo
pa sam počela padati. Mora da sam slučajno otkočila
kočnicu. Stolica se počela kotrljati prema bazenu. Po-
kušala sam je zgrabiti, a o n a . . . ona je otišla u ba-
zen sa... sa Tobyjem koji je bio na njoj privezan. —
Gušila se. — Skočila sam u bazen za njim i bOrila se
da ga oslobodim; ali su pojasevi bili previše stegnuti.
Nastojala sam ga izvući iz vode, ali je b i o . . . bio je
pretežak. Bio je ... jednostavno . . . pretežak. — Sklo-

296
pila je na trenutak oči da sakrije svoju duboku bok
A onda, gotovo šaptom: — Pokušala sam pomoći To-
byju, a ubila sam ga.
Poroti je trebalo manje od tri minute da donese
presudu: Toby Temple umro je nesretnim slučajem.

Clifton Lawrence je sjedio u stražnjem dijelu sud-

nice i slušao presudu. Bio je siguran da je Jill umorila
Tobyja. N o to nije mogao dokazati. Dobro se izvukla.
Slučaj je bio zaključen.

297
 Pogreb se održao na Forest Lawnu sunčanog ko-
lovoškog jutra, na dan kad je Toby Temple trebao
otpočeti svoju novu televizijsku seriju. Tisuće ljudi
vrvjclo je po lijepom valovitom zemljištu nastojeći ba-
citi pogled na sve one uglednike koji su došli odati
svoje posljodnje poštovanje. Televizijski snimatelji sni-
mali su pogreb dugim kadrovima i zumirali na zvi-
jezde, producente i režisere koji su bili pokraj groba.
Predsjednik Sjeđinjenih Država poslao je svoga iza-
slanika. Prisutni su bili guverneri, šefovi filmskih kom-
panija, pređsjednici velikih korporacija i predstavnici
svakog udruženja kojemu je Toby pripadao: SAG,
AFTRA, ASCAP i AGVA. Predsjednik beverlihilskog og-
ranka Udruženja ratnih veterana bio je u potpunoj
uniformi. Bili su tu i ođredi lokalne policije i vatro-
gasaca.
I mali su Ijudi bili ondje. Postavljači kulisa, še-
fovi pozornica, statisti i dubleri koji su radili s To-
byjem Templeom. Garderobijerke, potrkala, poslovođe
i pomoćnici režisera. Bilo je i drugih, a svi su oni došli
odati počast velikom Amerikancu. Prisutni su bili
O'Hanlon i Rainger, koji su se sjećali koštunjavog
dječarca koji je bio ušao uMijihov ured u »Twentieth
Century-Foxu«. K oliko sam shvatio, vi ćete mi, momci,
pisati neke šale. . . Rukama kao da cijepa drva. Možda

298
bismo mu mogli napisati skeč o drvosječama, . . Pre-
više se napreze. . . Isuse, s takvim materijalom — zar
ne? . . . Kom ičar otvara vrata smijeha, a komeđijaš
otvara vrata smiješnom. A Toby Temple je radio i učio
i dospio na vrh. B io je gad, razmišljao je Rainger.
Ali bio je naš gad.
Clifton Lawrence je bio ondje. Mali agent je otišao
brijaču, a odjeća mu je bila svježe izglačana, no oči
su ga ođavale. Bio je čovjek koji nije uspio, a nalazio
se među onima koji su mu nekoć bili ravni. I Clifton
se bio zadubio u uspomene. Sjećao se prvog neumje-
snog telefonskog razgovora. Postoji jedan mladi ko-
mičar kojega bi Sam Goldwyn želio da v id ite . . . Pa
Tobyjeve pređstave u školi. Ne morate pojesti cijeli
lonac kavijara da ustanovite da je dobar. N ije li ta-
k o ? . . . Odlučio sam te uzeti za klijenta, T o b y ... Bu-
deš li mogao pivopije strpati u dzep, onda će i oni
k o ji p iju šampanjac biti laka r o b a ... Mogu od tebe
napraviti najveću zvijezdu u poslu. Svi su željeli To-
byja Templea. Studiji, televizijske mreže i noćni klu-
bovi. Imaš toliko klijenata da ponekad mislim da mi
ne posvećuješ dovoljnu p a ž n ju ... To ti je kao grupni
seks, Cliff. Netko uvijek ostane tvrd og a ... Trebam
tvoj savjet, Cl i f f . . . Radi se o ovoj dj e v o j c i ...
Clifton Lawrence se imao čega sjećati.
Do Cliftona je stajala Alice Tanner.
Bila je zaokupljena uspomenama na Tobyjevu prvu
audiciju u njenom uredu. Negdje, sakriven iza svih
ovih filmskih zvijezda, nalazi se mladić s mnogo da■
r a . . . Otkako sam sinoć vidio one profesionalce, ne,
ne mislim da ću u s p je ti... Pa onda, kako se u njega
zaljubila. Oh, Toby, toliko te I j u bi m. . . I ja tebe Iju-
bim, A lic e . . . Zatim je otišao. No bila mu je zahvalna
što ga je jednom imala.
A1 Caruso je također došao odati počast. Bio je
pogrbljen i sijed, a mjegove smeđe oči Djeda Mraza
bile su pune suza. Sjećao se kako je Toby bio divan
prema Millie.
Prisutan je bio i Sam Winters. Razmišljao je o
svemu onom zadovoljstvu koje je Toby Temple dao

299
milijunima ljudi i čudio se kako je to netko mogao
sravnjivati s boli koju je Toby nanio nekolicini.
Netko je gurnuo Sama i on se okrenuo te spazio
lijepu, tamnokosu djevojku kojoj je bilo otprilike
osamnaest godina. — N e poznajete me, gospodine
Winters — nasmiješila se — ali sam čula da tražite
djevojku za novi film WiILiama Forbesa. Ja sam iz
Ohija i ...
David Kenyon se također nalazio ovdje. Jill ga
je bila zamolila da ne dođe, ali je David upom o
inzistirao na tome. 2elio je biti blizu nje. Jill je pret-
postavila da joj to više ne može naškoditi. Završila
je svoju predstavu.
Predstava jc završena, njena je uloga bila gotova.
Jill je bila tako sretna i tako umoma. Kao da jo j je
plamena kušnja kroz koju je prošla spalila tvrdu srž
gorčine, ispalila svč ozljede razočaranja i mržnje. Jill
Castle je umrla u razaranju, a Josephine Czinski se po-
novno rodila iz pepela. Ponovno je bila mirna, puna
ljubavi prema svakome i zadovoljstva koje nije po-
znavala još od vremena kad je bila mlada djevojka.
Nikad nije bila toliko sretna. Poželjela je tu sreću
podijeliti sa svijetom.
Pogrebni obred je završavao. Netko je prihvatio
Jill pod ruku, a ona je dopustila da je odvedu prema
limuzini. Kad je stigla do auta, ondje je stajao David,
kojemu se na licu odražavalo obožavanje. Jill mu se
nasmiješila. David je uzeo njene ruke u svoje pa su
razmijenili nekoliko riječi. Jedan novinski foto-repor-
ter ih je snimio.

Jill i David su odlučili pričekati pet mjeseci prije

nego što se uzmu kako bi se udovoljilo društvenim
konvencijama. David je mnogo vremena provodio izvan
zemlje, ali su svakođnevno razgovarali. četiri mjeseca
nakon Tobyjevog pogreba David je nazvao Jill i re-
kao: — Imam sjajnu ideju. Ne čekajmo više. Moram
slijedeći tjedan u Evropu na jedan sastanak. Otplo-
vimo za Francusku na Bretagne. Kapetan nas može

300
vjenčati. Medeni mjesec provest ćemo u Parizu i odanle
ćem o poći kamo god poželiš i na koje god vrijem e
hoćeš. što kažeš?
— 0, da, David, da!

Posljednji put se dugim pogleđom osvrnula po

kući razmišljajući o svemu što se ovdje zbilo. Razmi-
šljala je o prvoj večernjoj zabavi koja se ovdje odr-
žala i o svim kasnijim zabavama, o Tobyjevoj bolesti i
o svojoj borbi da ga privede zdravlju. A onda... Bilo
je previše uspomena.
Bila je sretna što odlazi.

301
 37 .
Davidov privatni mlažnjak dovezao je Jill u New
York, gdje ju je čekala limuzina koja ju je odvezla
u hotel »Regency« na Park Avenue. Sam upravitelj
otpratio je jill do goiemog apartmana na vrhu zgrade.
— Hotel vam je na potpunoj usluzi, gospođo Tem-
ple — rekao je. — Gospodin Kenyon dao nam je upute
da se pobrinemo kako biste imali sve što trebate.
Deset miriuta nakon što se Jill prijavila, David je
telefonirao iz Teksasa. — Udobno? — upitao je.
— Malko je pretrpano — nasmijala se Jill. Im a
pet spavaćih soba, David. Što da radim sa svima
njima?
— Da sam ja ondje, pokazao bih ti — rekao je.
— Obećanja, obećanja — zađirkivala ga je. —
Kad ću te već jednom vidjeti?
— Bretagne isplovljuje sutra u podne. Moram
ovdje posvršavati još neke poslove. Naći ćemo se na
brodu. Rezervirao sam apartman za mladence. Jesi li
sretna, draga?
— Nikad nisam bila sretnija — rekla je Jill. A to
je bilo točno. Sve što se ranije zbilo, sva bol i agonija,
sve se to zbog ovoga isplatilo. Sad se sve činilo uda-
ljeno i maglovito, poput napola zaboravljenog sna.
— Ujutro će doći po tebe jedan auto. Šofer će
imati tvoju kartu za brod.

302
 — Bit ću spremna — rekla je Jill.
Sutra.

Mogio je to započeti fotografijom Jill i Đavida

Kenyoua, snirnljenom na Tobyjevom sprovodu i pro-
danoni novinskoj agencijj. Mogla je to biti nehajna
primjedba nekog od službenika hotela u kojem je Jill
odsjela iii nekog člana posade Bretagne. U svakom
slučaju, nije bilo moguće da se ženidbeni planovi ne-
koga tako znamenitog kao što je Jill Temple održe
u tajnosti. Prvi članak o njenom predstojećem vjen-
čanju pojavio se u biltenu Associated Pressa. Nakon
toga ta je vijest dospjela na naslovne stranice svih
američkih novina.
Reportažu su prenijeli i Hollywood Reporter i
Dailv Variety,

Limuzina je stigla pred hotel točno u deset sati.

Vratar i tri liftboja ukrcala su Jillinu prtljagu u auto.
Jutarnji je promet bio slab i vožnja do mola 90 tra-
jala je manje od pola sata.
Stariji brodski časnik čekao je Jill na mostiću. —
Čast nam je što ćemo vas imati na brodu, gospođo
Temple — rekao je. — Sve je spremno za vas. Budite
Ijubezni, ovuda, molim vas.
Otpratio je Jill na šetnu palubu i uveo u veliki
zračni apartman s vlastitom terasom. Sobe su bile
pune svježeg cvijeća.
— Kapetan me zamolio da vam prenesem njegove
pozdrave. V idjet će se s vama na večeri. Rekao je da
vam kažem koliko se veseli što će obaviti vaše vjen-
čanje.
— Hvala vam — rekla je Jill. — Znate li je li
gospodin Kenyon već na brodu?
— Baš smo primili telefonsku poruku. Na putu
je od aerodroma. Prtljaga mu je već ovdje. Ako biste
što trebali, molim vas da me obavijestite.
— Hvala vam — odgovorila je Jill. — Ne trebam
ništa. — A to je bilo točno. N ije bilo ni jedne jedine

303
stvari koju bi trebala, a koju nije imala. Bila je naj-
sretnija osoba na svijetu.
Netko je kucnuo na vrata kabine, i ušao je stju-
ard noseći novo cvijeće. Jill je pogleđala posjetnicu.
Cvijeće je poslao predsjednik Sjedinjenih Država.
Uspomene. Istisnula ih je iz svijesti i počela se ras-
oremati.

Stajao je kod ograde glavne palube, proučavao

putnike dok su se uspinjali. Svi su bili svečano ras-
položeni spremajući se na praznike ili prateći one koje
vole na brod. Nekolitina mu se nasmiješila, ali čovjek
na njih nije obraćao pozomost. Promatrao je mostić.

U jedanaest i četrdeset, dvadeset minuta p rije is-

plovljavanja, silver shadow s livriranim vozačem do-
jurio je na molo 90 i zaustavio se. Iz automobila je
iskočio David Kenyon, pogledao na sat i rekao šoferu:
— Savršeno tempirano, Otto.
— Hvala, gospodine. I smijem li vama i gospođi
Kenyon zaželjeti stvamo radostan medeni mjesec?
— Hvala — odgovorio je David Kenyon žureći
prema mostiću, gdje je pokazao kartu. Na brod ga je
otpratio isti časnik koji se postarao i za Jill.
— Gospođa Temple je u vašoj kabini, gospodine
Kenyon.
— Hvala.
David ju je mogao zamisliti u apartmanu za mla-
dence kako ga čeka i srce mu je stalo brže kucati.
Tek što je krenuo, kadli ga je jedan glas zazvao: —
Gospodine Kenyon . . .
David se okrenuo. Muškarac koji je stajao blizu
ograde prišao mu je smiješeći se. David ga nikad
ranije nije vidio. Osjećao je milijunaško nagonsko ne-
povjerenje prema prijateljski nasmiješenim neznan-
cima. Gotovo bez razlike oni su uvijek nešto tražili.
čovjek je pm žio ruku, i David se oprezno ruko-
vao. — Poznajemo li se nas đvojica? — upitao je
David.

304
 — Ja sam stari Jillin prijatelj — rekao je čo-
vjek, a Daviđ se opustio. — Zovem se Lawrenee. Clif-
ton Lawrence.
— Drago mi je, gospodine Lawrence. — Bio je
nestrpljiv da ode.
— Jill me zamolila da dođem i da se s vama na-
đem — rekao je Clifton. — Ispianirala je za vas malo
iznenađenje.
David ga je pogleđao. — Kakvo iznenađenje?
— Dođite sa mnom pa ću vam pokazati.
David je krzmao jedan trenutak. — U redu. Hoće
li to dugo trajati?
Clifton Lawrence ga je pogledao i nasmiješio se.
— Pa, ne mislim.
Liftom su se odvezli na palubu C prolazeći pokraj
mnoštva ukrcanih. putnika i posjetilaca. Otišii su
hodnikom do nekih dvokrilnih vrata. Clifton ih je otvo-
rio i uveo Davida. David se našao u velikom prazno-m
gledalištu. Osvrnuo se zbunjeno. — Ovamo unutra?
— Ovamo unutra. — Clifton se stniješio.
Okrenuo se i pogledao prema kino-operateru u
kabini te kimnuo. Operater je bio pohlepan. Clifton
mu je morao dati dvjesto dolara prije nego što se
suglasio s time da mu pomogne. — Ako se stvar ikad
otkrijc, izgubit ću pvosao — gunđao je.
— Nitko to nikad neće saznati — uvjerio ga je
Clifton. — To je tek obična psina. Morate samo zaklju-
čati vrata kad uđem sa svojim prijateljem i početi
projicirati film. Izići ćemo za desetak minuta.
Na kraju se operater složio.
Sad je David zbunjeno gledao Cliftona. — Filmovi?
— upitao je Daviđ.
— Samo sjednite, gospodine Kenyon.
David je sjeo na sjedalo u sredini prolaza i ispru-
žio svoje duge noge. Clifton je sjeo na sjedalo preko
puta njega. Promatrao je Davidovo lice dok su se
svjetla gasila i dok su svijetli likovi počinjali titrati na
velikom ekranu.

20 stra n a c u ogledalu 305

 Kao da ga je tnetko željeznim čekićima udarao u
solarni pleksus. David je piijio u prostačke likove na
platnu, a pamet mu je odbijala prihvatiti ono što su
oči gledale.
Jill, mlada Jill, onakva kakva je izgledala kad se
prvi put zaljubio u nju bila je gola na krevetu. Svaku
je crtu mogao jasno vidjeti. Nijem od nevjerice, pro-
matrao je kako je neki čovjek uzjahao djevojku na
ckranu i zabio jo j penis u usta. Počela ga je oduše-
vljeno cuclati, milujući ga, a u scenu je ušla druga
djevojka, raširila Jilline noge i duboko u nju utisnula
svoj jezik. David je mislio da će mu pozliti. U jednom
divljem trenutku nade pomislio je da bi ovo mogla
biti montaža, krivotvorina, aii kamera je hvatala svaki
pokret koj.i je Jill napravila. Zatim je na scenu stupio
Meksikanac, uspeo se na Jill, i zastor crvene maglice
spustio se pred Davidovim očima. Opet je imao petna-
est godina i promatrao je ondje svoju sestru Beth,
svoju sestru kako sjedi na golom Meksikancu vrtiaru
u svom krevetu i govori: O Boie, Ijubim te, Juan, samo
me ti fukaj, ne prekiđaj! I David je stajao na zavra-
tku, ne vjerujući, promatrajući svoju ljubljenu sestru.
Obuzeo ga je slijepi, sveobuhvatni bijes, pa je zgrabio
čelični otvarač za pisma sa stola i potrčao prema
krevctu, te udarcem zbacio sestru i zario otvarač u
vrtlareva prsa, te opet i opet, sve dok zidovi nisu bili
umrljani krvlju, a Betb je vrištala: O Bože, ne! Preki-
ni, Daviđ! Ljubim ga. Vjenčat ćemo se! Posvuda je bilo
krvi. Davidova je mati utrčala u sobu i otjerala Davi-
da. No kasnije je doznao da je njegova majka nazvala
okružnog tužioca, bliskog prijatelja obitelji Kenyon.
Dugo su razgovarali u radnoj sobi, a Meksikančevo je
tijelo odnijeto u zatvor. Slijedećeg je jutra objavljeno
da je u svojoj ćeliji izvršio samoubojstvo. Tri tjedna
kasnije Beth je smještena u jedan zavod za umobolne.
Sve je to sađa navrlo u Davida, nepodnošljiva
krivnja za ono što je bio uradio; pođivljao je. Zgrabio
je čovjeka koji je sjedio preko puta i tresnuo ga
šakom u lice, udarao ga, urlao besmislene nerazgovi-
jetne riječi, napadao ga zbog Beth i zbog Jdll i zbog

306
sebe samog. Clifton Lawrence se -pokušao braniti, no
nikako nije mogao zaustaviti udarce. Šaka ga je pogo-
dila po nosu i osjetio je da je nešto puklo. Šaka ga je
zgromila u usta, i krv je počela teći poput rijeke.
Stajao je bespomoćno očekujući da ga dohvati novi
udarac. N o odjednom ih više nije bilo. U prostoriji se
nije čulo ništa osim njegovog izmučenog hroptavog
disanja i Čulnih zvukova s ekrana.
Clifton je izvadio rupčić pokušavajući zaustaviti
krvarenje. Isteturao je iz gledališta pokrivajući nos i
usta rupčićem te pošao prema Jillinoj kabini. Dok je
prolazio pokraj blagovaonice, kuhinjska vrata na tre-
nutak su se otvorila i on je ušao u kuhinju pokraj
užurbanih kuhara, stjuarda i konobara. Našao je stroj
za pravljenje leda, zahvatio komadiće leda nekom
krpom i stavio ih preko nosa i usta. Krenuo je van.
Ispređ njega je bila velika svadbena torta s malim
likovima mladoženje i nevjeste od prženog Šećera.
Clifton je pružio ruku, otkrinuo mladenkinu glavu i
prstima je zdrobio.
Zatim je otišao potražiti Jill.

Brod je već krenuo. Jill je mogla osjetitd kad se

brod od dvadeset i pet tisuća tona počeo udaljavati od
mola. Pitala se što li zadržava Davida.
Dok je svršavala s raspremanjem stvari, začula je
kucanje na vratima kabine. Potrčala je prema vratima
i viknula: — Davidl — Otvorila ih je Širom raširenih
ruku.
Clifton Lawrence je stajao pred njom natečena i
krvava lica. Jill je spustila ruke i blenula. — Što ti
ovdje radiš? Što — što ti se dogodilo?
— Samo sam svratio da ti kažem zdravo, Jill.
Jedva ga je mogla razumjeti.
— I da ti prenesem Davidovu poruku.
Jill ga je, ne shvaiajući, gledala. — Davidovu?
Clifton je ušao u kabinu.
Nervirao ju je. — Gdje je David?

20* 307
 Okrenuo jo j se i rekao: — Sječaš li se kakvi su u
stara vremena bili filmovi? Postojali su dobri momci
u bijelim Šeširima i zločesti u ernim šeširima, i na
kraju si uvijek znao da će zločesti dobiti ono šfo ih
spada. Odrastao sam s takvim filmovima, Jill. Odrastao
sam vjerujući da je život doista takav, da rnomci u
bijelim šeširima uvijek pobjeđuju.
— Ne znam o čemu govoriš.
— Lijepo je znati da ponekad život stvarno ispada
poput onih starih fiimova. — Nasmiješio joj se nate-
eenim raskrvavljenim usnama pa rekao: — David je
otišao, zauvijek.
Zurila jc u njega ne vjerujući.
I u tom trenutku oboje je osjetilo kako se brod
zaustavlja. Clifton je izišao na verandu i pogledao niza
stranu broda. — Dođi ovamo.
Jill je na trenutak okoJiŠaia, a zatim pošla za njim
puria neke bezimenc i sve vcće tjeskobe. Pogiedala je
preko ograde. Duboko doije na vodi mogla je vidjeti
Davida kako prelazi na pilotski tegljač, kako napušta
Bretagne. Čvrsto je stisnula ogradu da se održi. —
/.ašto? - - pitaia jc zaprepašteno. — $to se dogodilo?
Ciii'ton La\vrence joj se okrenuo pa rekao: — Pri-
kazao sarn mu tvoj i'ilm.
Smjesta je znala što je time mislio pa je zaste-
njala: — 0 Božc. Ne. Molim te, nel Ubio si me!
— Onda smo jednaki.
— Van! — vrisnula je. — Van odavde'. — bacila
se na njega i nokti su jo j se zariii u njegove obraze i
zađerali duboke brazde po njegovom licu. Ctifton se
zaljuljao i snažno je udario po iicu. Pala je na kolje-
na hvatajuči se za glavu od bolova.
Clifton je stajao i dugo je gledao. Ovako ju je
želio zapamtiti. — Do viđenja, Josephine Czinski —•
rekao je.
Otišao je iz Jilline kabine pa se spustio na palubu
pokrivajući donji dio lica rupčićem. Išao je poiako,
proučavajući lica putnika, tražeći neko svježe lice,
neki neobičan tip. Nikad se ne zna kad možete nale-

308
tjeti na nov talent, Osjećao se spremnim đa se po-
novno lati posla.
Tko zna? Možda bi mogao imati sreće tc otkriti
nekog drugog Tobvja Tcmplea,

Nedugo nakon što je Ciifton otišao, Claude Dessa-

rd je svratio do Jilline kabine i kucnuo na vrata. Odgo-
vora nije bilo, ali je glavni opskrbnik broda mogao
čuti zvukove iz prostorije, Pričekao je časak, a onda
podigao glas i rekao: — Gospođo Temple, ovdje Ciau-
de Dessard, glavni opskrbnik, Samo sam se pitao mogu
!i vam čime poslužiti?
Nakakvog ođgovora nije bilo. Sađa je Dessarđov
unutrašnji alarmni sistem tulio. Instinkti su mu govo-
rili da se nešto strašno dogodilo, a imao je predosjećaj
da se to na neki način sve odvijalo oko ove žene. Niz
đivljih, groznih primisii zaplesalo mu je mozgom. Ubi-
jena je, kidnapirana ili . . . Pokušao je pritisnuti kvaku.
Vrata su bila nezaključana. Dessard ih je polako
gurnuo. Jill Temple je stajala na drugom kraju kabine,
gledala kroz okrugli brodski prozor, leđima okrenuta
prema njemu. Dessard je otvorio usta da nešto kaže,
ali ga je zaustavila neka Čudna sleđena krutost onog
lika. Na trenutak je stajao nespretno razmišljajući
da li da se tiho povuče, kadli je kabinu ispunio neze-
maljski oštar zvuk kao kad životinja zavija od boli.
Bespomoćan pred tako dubokom osobnom agonijom.
Dessard se povukao, zatvorivši pažljivo vrata za sobom.
Stajao je časak pred kabinom osluškujući nearti-
kulirani plač iznutra, a onđa, duboko uznetniren, okre-
nuo se i pošao prema kino-dvorani na glavnoj palubi.

Te su večeri za kapetanovim stolom bila dva pra-

zna mjesta. U pola obroka kapetan je dao znak Dessa-
rdu, koji je bio domaćin društva manje važnih putnika
dva stola dalje. Dessard se ispričao i požurio do kape-
tanovog stola.

309
 — Ah, Dessard — rekao je kapetan srdačno. Spu-
stio je glas, a ton mu se promijenio: — Sto se dogo-
đilo s gospođom Temple i gospodinom Kenyonom?
Dessard je pogledao ostale goste pa prošaptao: —
Kao što znate, gospodin Kenyon je napustio brod s
pilotom kod broda svjetionika Ambrose. Gospođa Te-
mple je u svojoj kabini.
Kapetan je ispod glasa opsovao. Bio je metodičan
čovjek koji nije volio da mu što poremeti ustaljene
navike. — Merđe. Obavljene su sve pripreme za vjenča-
nje — rekao je.
— Znam, kapetane. — Dessard je slegnuo rame-
nima i pr ’.vrnuo očima. — Amerikanci — rekao je.

Jill je sjođila sama u zamračenoj kabini, sklupča-

na u naslanjač, koljena podvijenih do brade, piljeći u
prazno. Žalila je, ali ne Daviđa Kenyona, ni Tobyja Te-
mplea, pa čak ni samu sebe. žalila je onu djevojčicu
po imenu Josephine Czinski. Jill je željela toliko uči-
niti za tu curicu, a sada su propali svi divni, čarobni
snovi koje je za nju snivala.
Sjedila je slijepa za svc, nijcma od poraza koji
nije mogla pojmiti. Još prije samo nekoliko sati posje-
dovala je svijet, imala sve što je ikad željela, a sad više
nije imala ništa. Polako je postala svjesna toga da joj
se vratila glavobolja. N ije je ranije bila primijetila zbog
druge boli, strahovite bo-li koja jo j jc trgala utrobu. Ali
sad je osjetila da se steže vrpca oko njenog čela. Još
je više prikučila koljena bradi, u fetalni položaj, nas~
tojeći istisnuti sve drugo. Bila je tako umoma, tako
strahovito umorna. Željela je samo da ovdje sjedi
zauvijek i da ništa ne mora misliti. Onda će bol možda
prestati, barem nakratko.
Odvukla se na krevet pa legla i sklopila oči.
Zatim je to osjetila. Val hlađnog smrdljivog zraka
koji kreće prema njoj, koji je okmžuje, koji je miluje.
Pa je začula njegov glas kako je naziva po imenu. Da,
pomislila je, đa. Polako, gotovo u transu, Jill se osovila
i izašla iz kabine slijedeći glas u glavi koji j-u je
pozivao.

310
 Bilo je dva ujutro i palube su bile puste kad je Jill
izašla iz svoje kabine. Zurila je u more promatrajući
blago zapljuskivanje valova o brod dok je sjekao
vodu i slušala onaj glas. Glavobolja je sada bila još
gora, teška agonija opačine. N o glas joj je govorio da
ne brine, govorio joj da će sve biti u redu. Pogledaj,
rekao jo j je glas.
Jill je pogledala u vodu i vidjela da ondje nešto
pluta, B ilo je to lice. Tobyjevo lice koje jo j se smije-
šilo, utopljene plave oči koje su je gledale. Studeni je
povjetarac poČeo puhati blago je gurajući bliže ogradi.
— Morala sam to učiniti, Toby — prošaptala je.
— ShvaćaŠ, zar ne?
Glava u vodi je kimala, njihala se, pozivala je da
dođe i da jo j se pridruži. V jetar je postao hladniji, i
Jill je počela drhtati. N e boj se — rekao joj je
glas. Voda je duboka i topla. .. B it češ ovđje sa
mnom. .. Zauvijek. Dođi, JiU.
Sklopila je na trenutak oči, ali kad ih je otvorila,
nasmiješeno lice i dalje je bilo onđje održavajući korak
s brodom, osakaćenih udova koji su se njihali u vodi-
Dođi k meni, rekao je glas.
Nagnula se preko ograde da kaže Tobyju neka je
ostavi na miru, a stuđeni ju je vjetar gurnuo i odje-
dnom je lebdjela u blagom, baršunastom noćnom zraku
kovitlajući se u prostoru. Tobyjevo se lice približavalo
da se s njom nađe, i ona je osjetila kako uzete ruke
grle njeno tijelo, kako je drže. I bili su zajedno
vječno i zauvijek.
A onda nije bilo ničeg osim blagog noćnog vjetra
i bezvremenog mora.
I iznad zvijezde, u kojima je sve bilo zapisano.