1.

Vanbrodski motori – Uvod

izvanbrodski motor, motor za pogon manjih plovila koji se na plovilo pričvršćuje izvana, zavješanjem na
krmu, a vrlo rijetko i s boka. Najčešće je to dvotaktni ili četverotaktni Ottov motor, s jednim do šest
cilindara i snagom od 1,5 do 180 kW, a rjeđe i Dieselov ili električni motor. Uz motor, elektroopremu,
sustav za hlađenje i sl., njegova kompaktno izvedena cjelina obuhvaća i pogonsko vratilo, zupčani
prijenos te propulzor (uglavnom vijak, ali gdjekad i mlazni propulzor), a kod manjih motora najčešće i
ručicu za upravljanje i druge komande te spremnik za gorivo. Motor se može ručno ili uz pomoć
upravljačkoga mehanizma zakretati oko vertikalne osi, čime se ostvaruje poriv u željenu smjeru, a tako
se i upravlja smjerom plovidbe. Promjena smjera okretanja vijka, tj. plovidba unatrag, postiže se
prekretnom kopčom, a kod najmanjih motora njihovim okretanjem za 180° oko vertikalne osi. Redovito
postoji i mogućnost promjene nagiba motora radi postizanja boljeg trima i lakšeg održavanja.

Izvanbrodski dvotaktni Ottov motor radi bez ventila, s usisavanjem smjese goriva i zraka u karter. Zbog
maloga tlaka plinova u cilindru, dijelovi toga motora nisu jako opterećeni, pa i njegove izmjere i masa
mogu biti maleni. Ležajevi klipnoga mehanizma podmazuju se uljem koje se dodaje gorivu, a razvod
gorive smjese i ispušnih plinova obavlja se kanalima u kućištu. Hlađenje motora najčešće je vodeno, a
katkad i zračno. Radi prigušenja buke, ispušni se plinovi izvode ispod razine vode. Paljenje je magnetsko,
manji se motori pokreću ručno, a veći električnim pokretačem. Elektroničkom regulacijom ubrizgavanja
goriva i paljenja povećava se snaga motora i znatno se smanjuju inače velika potrošnja goriva i štetna
emisija ispušnih plinova dvotaktnih Ottovih motora. Njihov je broj okretaja 4000 do 6000 min-1, a za
pogon vijka, uz pomoć zupčaničkoga reduktora, taj se broj smanjuje približno na polovicu.