Renata Kmet

Povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost

Godina studija: treća

Osvrt na izložbu fotografija Ervina Debeuca

Izložba fotografija Ervina Debeuca nalazi se u Muzeju grada Rijeke koji je smješten u parku
Guvernerove palače. Muzej je projektiran 1976. od arhitekta Nevena Šegvića s početnom
namjenom da zgrada bude muzej, a prije preimenovanja 1994. radilo se o Muzeju narodne
revolucije. Tijekom godina su kroz ovu ustanovu prošle mnogobrojne izložbe, restauracijski
projekti i istraživanja pretežito usmjerena na grad Rijeku. Muzej je kulturno-povijesnog
karaktera proteže se na dva kata, a otvoren je svakim danom od 10 do 19, a nedjeljom od 10
do 15 sati. Izložba je otvorena je za posjetitelje 17.11.2016. Debeuc je bio riječki umjetnik,
bavio se fotografijom ali i novinarstvom te televizijom i filmom. Izložbom se prezentiraju
njegove crno-bijele fotografije koji je posebnu pažnju u svom radu posvećivao kompoziciji i
svjetlu. Izložba je napravljena povodom sjećanja na Debeuca koji je preminuo ove godine, a
realizirana je pomoću fotografija iz muzejskog fundusa koje je donirao sam autor 2010. godine
kada je Muzeju grada Rijeke poklonio sedamdeset svojih fotografija snimljenih u periodu od
1955. do 1962. kada se pretežito bavio crno-bijelom tehnikom. Ovakva je izložba u muzeju već
bila postavljena 2011.
Autorica izložbe i priloženih tekstova je Sabrina Žigo, a suradnici u pripremi su Jasmina
Milinković i Mladen Grgurić, dok je za tehnički postav zaslužan Safet Baštrakaj.
Izložba je smještena u prizemlju te tamo okupira cijeli prostor, koji je podijeljen u dvije veće
prostorije prije kojih se mora proći pored porte gdje se mogu dobiti dodatne informacije o
muzeju, izložbama i popratnim sadržajima te letci i priručnici o prijašnjim, sadašnjim i budućim
izložbama koje provodi muzej.

Smjer kretanja je s lijevog na desno te se u početku prve prostorije prvo susrećemo s tri
uokvirene lente. Na prvoj je sam plakat izložbe s fotografijom autora, na drugoj je nalaze
informacije o umjetniku, a treća nas upoznaje s njegovim radom i karakteristikama izloženih
fotografija u nastavku prostorije. Nakon toga na drugom zidu počinju se horizontalno nizati
fotografije jednako udaljene jedna od druge, uokvirene tankim diskretnim okvirom ispod
kojeg se u desnom uglu nalazi naziv djela i godina. Fotografije ne prate neki određeni slijed te
nisu popraćene nikakvim dodatnim tekstom. Teme su svjetovne, a prikazuju uobičajene
događaje i predmete s kojima se svatko od nas svakodnevno može susresti kao što su ljudi
koji hodaju ulicom, brodovi, barke i priroda. Zidovi na kojima se one nalaze sive su boje te
tako ne stvaraju nepotrebna pozadinske šumove koji bi odvraćali pažnju od izloženog
muzejskog predmeta. Kako izložba ne bi bila isključivo statična, ono što čini promjenu i čini
ju dinamičnijom je video projektiran na bijelo platno koje interakciju između posjetitelja i
samih izložaka donosi na novu razinu, te se oni mogu sjesti na stolice i upoznati se pobliže s
autorom i njegovim djelima. Ovaj dio zauzima polovicu prvog prostora te ga tako odjeljuje u
dvije cjeline. Druga je prostorija odijeljena zidovima koji nisu u ravnini, ulaskom u taj prostor
količina svjetlosti je manja od prethodnog vjerojatno zbog povezanosti prvog s
predprostorijom koja je u doticaju s prirodnim svjetlom.

Osvjetljenje je postignuto lampama na stropu koje su usmjerene prema zidu pa zbog njihove
udaljenosti ne oštećuju izloženi predmet i ne poremećuju komunikaciju između posjetitelja i
predmeta.

Nakon svega navedenog bitno je istaknuti da su lente na početku izložbe isključivo na

hrvatskom jeziku što u slučaju dolaska posjetitelja s drugog govornog područja otežava njegovo
shvaćanje izložbe, budući da se tamo, među ostalom, nalaze informacije o idejama i motivima
autora za stvaranje određenih umjetnina. Također, na tim se lentama, koje su smještene jedna
pored druge, nalazi previše teksta s takvom veličinom slova da u kombinaciji ne privlače pažnju
posjetitelja, ili je ne zadržavaju da se pročita do kraja. Unatoč udaljenim svjetlima odsjaj od
stakla može ponekad zasmetati, ali promjenom kuta gledanja problem se da riješiti.

Izložba je lagana za praćenje, ne zahtjeva veliku koncentraciju i s motivima koje prikazuje može
privući posjetitelje različitih dobnih skupina i interesa. Pohvalno rješenje za ovakvu vrstu
izložbe je svakako i video projekcija koja spaja tradicionalnu analognu fotografiju s
modernijom tehnologijom koja prenosi istu poruku na drugačiji način.